fix
Logo

Oj, Sokolac u srcu te nosim,
Glasinac, tobom se ponosim

Home | Site Map | Search the site  

   
Glavna strana |  Sokolac |  Istorija |  Sarajevski masakr |  Najnoviji |  Pjesma |  Politika |  Popularno |  Price |  Razno |  Region
Aktuelno
Gogle Oglasi
Sekcija: Aktuelno                                   Nedeljko Zugic-Pale - clanak mjeseca
Izaberite jednu od rubrika

Sebi fabrike, narodu višak nemanja


Političari koji su narod uveli u aprsurdan rat, ratujući u stilu pođi-stani-odustani, nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je Srpsko Sarajevo pripalo Federaciji Bosne i Hercegovine, održavali su jalove tribine na kojima su ubjeđivali narod da ostanu, a u isto vrijeme su iseljavali sve fabrike sa tih prostora. Jedini političar koji je izašao pred narod i rekao da ga politički vrh Republike Srpske vara, bio je Ratko Adžić, predsjednik Srpske opštine Ilijaš. Zaprijećeno mu je da će biti likvidiran. Čovjek je odbrzao u Beograd, jer je znao o kakvoj mafiji se radi. Oni naivniji, kao što je primjer Vogošće i Ilidže, održavali su mitinge za ostanak. Bila je to, zapisao sam tada, kolektivna smrrt sa odloženim djelovanjem. Narod se počeo seliti:

Zogom čarne boje sarajevske duge,
zbogom roso blistavoga sjaja,
zdravo kratka ruko tuđeg zavičaja…


Političari su govorili narodu: “Napustite svoja ognjišta, dobili smo državu, ponesite sa sobom nazive sela…ulica, pa čak i saobraćajne znakove…” Bila je to lopovska oligarhija s Pala. Po kliskoj i sniježnoj stazi, sa lapatljivim snijegom koji nije prestajao, izlazili su Srbi: Ilijaša, Hadžića, Ilidže, Rajlovca, Vogošće, Novog Sarajeva, Centra… Išli su: nigdje, nikome, nikuda… Čekala ih je kratka ruka tuđeg zavičaja (imam i ta istraživanja).

Dok je “raja” pakovala najnužnije, stvari za prvu pomoć u izbjeglištvu, i sa suzama se opraštajući od zavičaja, ne vjerujući da ih iza Trebevića, gore na Palama i negdje dalje, čeka život dostojan čovjeka, dotle su političari razmišljali drugačije. Po njima prioritet je bio iseliti mašine, postrojenja, cijele fabrike rastavljene na dijelove, pa čak i ogradu postavljenu oko njih (zlu ne trebala). Danonoćno su demontirana postrojenja, odvožena u svim pravcima… i ko zna kud. Preko noći su mijenjana sjedišta moćnih firmi, demontira se “Koka Kola” iz Hadžića, “Sprind”, “Orao”, “Famos”, “Energoinvest”, “Tas”, “Pretis”, “Lasta”, “Ćilimara”, “Šumaprodukt”, “Pak Centar”, “Tvornica specijalnih ventila” iz Blažuja, i sve što se zadesilo, a moglo je biti od koristi nalogodavcima iseljavanja. Mnogi radnici pomenutih preduzeća nisu mogli ni povjerovati da će izmještanje istovremeno biti i njihov kraj. Demontirane mašine i oprema kratko su se zadržli na prostorima Lukavice, Mokrog i Sokoca. Pravac njihovog trnsporta je uglavnom Srbija i Crna Gora.

Pojedini rukovodioci iseljenih firmi oglušili su se od naredbi Karadžića i Kraišnika i spriječili transport za Srbiju, odnosno montiranje pojedinih firmi na lokalitetima gdje nezadovoljavaju uslovi za njihovo normalno funkcionisanje. Poslije silnog ubijeđivanja direktora Milana Price sa tadašnjim čelnicima RS, VZ “Orao” iz Rajlovca preseljen je u Bijeljinu, gdje je montaža izvršena. Da bi imali “potpunu” kontrolu nad pomenutom firmom, Karadžić i Krajišnik imenuju svoje ljude u Upravni odbor VZ “Orao”. Između ostalih i guslara Kostu Plakalovića (bivšeg ratnog predsjednika Opštine Srpski Stari Grad, i predratnog mehaničara “Orla”), da prati i koriguje rad “neposlušnog” Price.

Zahvaljujući direktoru “Intala” iz Ilijaša Velimiru Bajiću, firma je prenešena u Miliće i jedna je od dislociranih firmi u RS koja uspješno posluje.

Remontni Zavod Hadžići je dislociran u Bratunac, koja na jedvite jade posluje, uz česte štrajkove. Narod i radnici koji su došli iz Hadžića, vezujući se uz ovu fabriku, ozračen tugom i uranijumom, ima najveću stopu smrtnosti u RS, ali i šire.

Mašine iz sarajevskih fabruika, nije rijedak slučaj, propadale su po livadama, a najužasniji primjer je fabrika “Koka-kole” iz Hadžića. Za nju su izliveni temelji na kojem je izidano dva-tri reda cigli. Preko toga je izrastao korov, a opština Hadžići (pošto ne postoji, ali za njeno nepostojanje je garancija Republika Srpska), treba da plati oštetu “Koka-koli”, jer su joj ukrali fabriku. A ona je prodata u Srbiju. Direktor te fabrike je bio Ratko Radić, ratni predsjednik Srpske opštine Hadžići. Prije nekoliko godina je umro, a za sudbinu fabrike niko ništa ne zna.

Fabrika bicikla “Lasta” sa Ilidže je dislocirana u Lukavicu, pod šatore, da bi se razmontirala, kako bi njene dijelove lakše prebacili u Srbiju.

Iz Vogošće je izmještena fabrika automobila “Folcvagen”. Odveženo je 2000 novih automobila i 1000 u dijelovima. Za njihovo prebacivanje bio je zadužen Momčilo Mandić i tadašnji povjerenik za Srpsku opštinu Vogošća, Nikola Poplašen. Iz Vogošće je dislocirana Tvornica ležajeva, prvo na Sokolac, zatim Višegrad, odatle u Bileću, da bi završila u Srbiji. O sudbini i poslovanju ove fabrike se vrlo malo zna.

Iz Rajlovca je dislocirana Fabrika za proizvodnju peciva “Sprind”. Danas su vlasnici ove fabrike privatnici, da im ne spominjemo imena, kada se zna svaki trag. Možda bi o tome mogao više reći bivši predsjednik opštine Rajlovac Jovo Božić, ali ko će ga stići?

Iz rajlovačke opštine su nestale vrlo kvalitetne mašine za štampanje.

Na teritoriji današnjeg Srpskog Sarajeva su dislocirane fabrike “Famos”, “Energoinvest” sa Stupa. Sve vrlo teško posluju, skoro nikako, a radnici po godinu dana ne dobivaju plate. Iz “Famosa” je nestao uređaj za kaljenje mašina, vrijedan nekoliko miliona maraka. Bolje upućeni kažu da se nalazi u beogrdskom IMT (u Rakovici).

Sa područja ratnog Srpskog Sarajeva dislocirano je oko 150 fabrika. To je najveća poslijeratna pljačka o kojoj niko ne vodi računa. Kako bi i vodio kada običan čovjek u besudnoj i kriminalizovanoj državi i ne postoji. Od toga su se pojedinci obogatili, prodajući ili prisvajajući društvenu imovinu vrijednu milionima maraka. Sebi su prisvojili fabrike, a narodu su ostavili višak nemanja ili butik za kratke rukave.

Raspukni zemljo da u nju narod propadne s tugom! Bože oprosti narodu koga je vlast upotrijebila do neupotrebljivosti.
Sekcija: Aktuelno                                   Zeljko Tomic-Sokolac - clanak mjeseca
Izaberite jednu od rubrika

Pomozimo Jeleni Madzgalj!


1. RS 10 din
2. RS 50 din
3. RS 100 din
4. RS 500 din
5. RS 1.000 din
6. RS 10.000 din
7. RS 10.000 din
8. SFRJ 20 din
9. SFRJ 50 din
10. SFRJ 100 din
11. SFRJ 500 din
12. SRJ 100 din
13. SRJ 1000 din
14. SRJ 50000 din
16. SRJ 5000 din
18. SRJ 50.000 din
18. SRJ 50.000 din
19. SRJ 100.000 din
Postovani posjetioce ove stranice,

U vise navrata sam vam se obracao za zahtjevom da pomognemo djevojcici Jeleni Madzgalj iz Sokolca. Njeni roditelji trebaju 15000 maraka za njeno lijecenje. Opsirnije o tome mozete procitati u rubrici "Aktuelno - Jelena Madzgalj".

Koliko je meni poznato, nekoliko pojedinaca, inicirano pisanjem na ovoj stranici su kontaktirali porodicu Madzgalj, ali ne znam koliko su novca oni dobili. Samo jednu stvar mogu da kazem, da ja do sada nisam nista sakupio kao rezultat moje akcije.

Zbog toga zelim da jos jednom pokusam da ozivim ovu akciju, ovaj put sa novim pristupom. U tu svrhu hocu da ulozim svoju povecu kolicinu starog novca koju imam na raspolaganju. Ukoliko biste zeljeli da pomognete Jeleni Madzgalj, a u isto vrijeme i da imate poneku lijepu uspomenu iz vremena "prohujalog sa vihorom", mozete da:



Iz moje kolekcije dobijete dvije novcanice za $10 (kanadskih ili americkih), ili 10 evra, ili da za $20 (20 evra) izaberete bilo kojih pet novcanica.

Posto imam ogranicenu kolekciju ovih novcanica, prvo morate da posaljete email na moju adresu slavicnet@hotmail.comi "rezervisete" banknote. Novac mozete poslati Jeleni, ili poslati cek, ili uplatiti na moj bankovni racun. Za vas koji zivite po Evropi, novac cete morati uplatiti direktno na racun Jelene Madzgalj, ili uruciti na njenu kucnu adresu. U rubriku "Aktuelno-Jelena Madgalj" upisite svoje ime ili pseudonim, ukoliko ste dobili rezervaciju novcanica koje zelite. Nakon toga, kada Jelenina porodica (ili ja) primimo adekvatnu uplatu, ja cu o svom trosku na vasu adresu poslati rezervisane novcanice. Od vas trazim da mi posaljete email (sa iste adrese sa koje ste me kontaktirali) sa potvrdom da ste primili novcanice.

Slike novcanica na ovoj stranici su stvarne slike novcanica koje mozete dobiti. Ako mi ponestane nekih novcanica, na ovoj stranici cu vas obavjestiti da tih novcanica vise nema.

Samo da napomenem, da se ove novcanice prodaju na internetu po priblizno istoj cijeni kao ova koju vam ja nudim. Medjutim, treba da shvatite da kupovinom ovih novcanica cinite jedno humanitarno djelo, bilo da se potpisete svojim punim imenom ili anonimno. Ja od ove akcije nemam nikakve koristi, izuzev sto moram da besplatno dam moju dragocjenu kolekciju, i platim postarinu iz svog dzepa. Svaki dolar poslat na moju adresu bice u veoma kratkom roku urucen Jeleni Madzgalj, i ja od vaseg novca necu uzeti ni jedan jedini cent da pokrijem postanske troskove, ili troskove slanja novca. Ovu akciju sam pokrenuo iz dobrih namjera i jos uvijek vjerujem da na ovom svijetu ima dobrih dusa koji hoce da pomognu bolesnim i onima u nevolji.

Sva pitanja u vezi ove akcije, mozete upisivati u rubriku "Jelena Madzgalj". Ja cu se truditi da vam odmah odgovorim.

Novac cu Jeleni Madzgalj uruciti preko clanova moje porodice, a pokusacu da obezbjedim i potvrdu od njenih roditelja o primljenoj kolicini novca. Ukoliko ne budem u stanju da novac urucim u valuti u kojoj ste mi vi poslali, novac cu konvertovati u evre, po vazecem bankovnom kursu.

Na raspolaganju imam sledece novcanice:
  1. Republika Srpska 10 dinara
  2. Republika Srpska 50 dinara (vidi sliku lijevo)
  3. Republika Srpska 100 dinara (vidi sliku lijevo)
  4. Republika Srpska 500 dinara
  5. Republika Srpska 1000 dinara
  6. Republika Srpska 10000 dinara
  7. Republika Srpska 50000 dinara (vidi sliku lijevo)

  8. Jugoslavija - 1974. godina 20 dinara (ogranicena kolicina)
  9. Jugoslavija - 1968. godina 50 dinara (vidi sliku, ogranicena kolicina)
  10. Jugoslavija - 1986. godina 100 dinara (ogranicena kolicina)
  11. Jugoslavija - 1981. godina 500 dinara (ogranicena kolicina)
  12. Narodna banka Jugoslavije - 1992. godina 100 dinara
  13. Narodna banka Jugoslavije - 1992. godina 1000 dinara (sa slikom Nikole Tesle)
  14. Narodna banka Jugoslavije - 1992. godina 5000 dinara (sa slikom Njegosa)
  15. Narodna banka Jugoslavije - 1992. godina 5000 dinara (sa slikom Ive Andrica)
  16. Narodna banka Jugoslavije - 1992. godina 5000 dinara (sa slikom Dositej Obradovica)
  17. Narodna banka Jugoslavije - 1992. godina 10000 dinara
  18. Narodna banka Jugoslavije - 1992. godina 50000 dinara (vidi sliku lijevo)
  19. Narodna banka Jugoslavije - 1992. godina 100000 dinara (vidi sliku lijevo)
  20. Narodna banka Jugoslavije - 1992. godina 10000 dinara


. . . . . Copyright © 1999 - 2007 Slavic Net .com . Contact us. . . . .