|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
Sekcija: Istorija
Kome smeta srpski heroj?
Zanimljivo je danas pročitati tekst u kojem se opisuju dešavanja sa druge strane linije fronta.
Nazžlost, mnogi muslimani i dan-danas ne mogu da podnesu dok čitaju priče o srpskim herojima.
To se vidi po onima koji prate ovaj forum i pokušavaju da pošalju tekst u kojem žele da uvrijede Srbe.
U tekstovima u kojima se piše o ratnim dešavanjima na srpskoj strani nema uvredljivih riječi o drugim narodima i ako je bilo puno zla, nanijetog srpskom narodu, da zbog toga zaslužuju da napišemo mnogo uvredljivih riječi.
Ne znam, kako neko od muslimana može da očekuje da Srbi pišu lijepo o njima, kad su bili zadojeni tolikom mržnjom prema Srbima da nisu vjerovali, čak ni svojim ocima, da je Srbin dobar i pošten borac, nago su vjerovali njihovim medijima, koji su ih nemilosrdno bombardovale neistinama o nama.
Ovo su muslimani prihvatali kao istinu, i danas smatraju da su "svi Srbi isti".
Evo jednog primjera koji sam doživio baš danas.
Jedan musliman iz Vogošće, ima površne informacije o predratnim, ratnim i posleratnim dešavanjima u vezi mene, pronašao me je na Facebook-u i poslo mi uvredljivu poruku, samo zato što me je prepoznao da pišem na ovom forumu.
Dali je to ruka prijateljstva i povjerenja?
Danas se vrlo malo zna ili bolje rečeno, uopšte se nezna o dobrim djelima srpskog naroda prema muslimanima u toku građanskog rata.
Stalno se potencira priča o navodnim zločinima Srba nad "nenaoružanom narodu", dok se muslimanski zločini nad Srbima prikazuju kao uspjesi i velike pobjede.
Danas nakon više od 14 godina od potpisivanja mira u Bosni, muslimani još uvjek nisu prestali da zveckaju oružjem, pokušavajući da unište garancije mira i povjerenja, tj.
Republiku Srpsku, i na taj način završe započetu okupaciju cijele Bosne i Hercegovine.
Ja sam spreman za kontakt i razgovor sa svim ljudima dobre volje i onim koji mogu da prihvate de nemamo svi ista politička ubjeđenja.
Priče o ratnim zločinima i njihovim izvršiocima treba dati pravosuđu, da ispita sve, ama baš sve, slučajeve na prostoru BiH.
Ako nekog interesuje, ja sam žrtvovao svog rođenog oca, pomažući muslimanskom narodu u ratu.
Nakon očeve smrti nastavio sam pomagati kao da se ništa nije desilo.
Danas, nakon 18 godina od pogibije moga oca, imam grižu savjesti i stalno sam u dilemi da li je taj narod od mene zaslužio toliku žrtvu.
Na srpskoj strani u toku rata je bilo slučajeva, da su ljudi dali živote štiteći druga muslimana a ja još nisam čuo za slučaj da je neko od muslimana poginuo spašavajući svoga druga Srbina.
|
Sekcija: Istorija
Polaganje zakletve
Ilijaška brigada - polaganje zakletve - 28. juna 1992. Godine
Komanda Ilijaške brigade organizovala je za određeni broj jedinica polaganje zakletve pred crkvom u Ilijašu na Vidovdan 28. Juna 1992. godine. Povodom toga organizovana je svećanost na koju su došli predjednik Narodne skupštine RS Momćilo Krajišnik i ispred GŠ VRS pukovnik Đukić.
Ratni dani pred ovaj Vidovdan na Ilijaškom ratištu proticali su bez većih neprijateljskih napada. Sporadična pucnjava, mjestimične provokacije, snajperski hici, bili su dio ratne svakodnevnice.
Ipak, komanda Brigade već 24. juna 1992. godine upozorava da se ne treba zavaravati. Dana 26. juna primijećeno je grupisanje neprijateljskih snaga prema linijama odbrane opštine Ilijaš.
Tog dana na zadatku izvidjanja u Misoči, gine komandant brigade Marko Kopanja.
Borci se upozoravaju na maksimalnu budnost, jer postoji mogućnost da upravo jedan od najvećih pravoslavnih praznika, Vidovdan, bude povod islamskim vjerskim fanaticima za napad.
Upozorenja komande nisu bila uzaludna. Ujutro, 28. juna muslimani su pokvarili slavlje koje je brzo prekinuto, jer su linije odbrane i grad Ilijaš žestoko napadnuti iz svih vrsta neprijateljskog naoružanja iz pravca Visokog i Breze. Uslijedili su, poslije artiljerijske pripreme, žestoki pješadijski napadi na svim linijama odbrane u kojima je učestvovalo više hiljada muslimanskih fanatika iz šest opština centralne Bosne.
Tog Vidovdana mudžahedini su naišli na neprobojan zid srpske odbrane. Srpska vojska uzvratila je neprijatelju i nanijela mu ogromne gubitke. Nekoliko stotina muslimanskih fanatika, uz povike «Alah egber», poginulo je, a veliki broj ih je ranjen. Ovi napadi su bili najžešći na Čekrčiće, Lješevo i Mrakovo, a artiljerijom su gadjani civilni ciljevi u gradu Ilijašu.
Srbi su na ovim prostorima ispisivali nove stranice srpske istorije. Na muslimanskoj strani je bilo na stotine mrtvih. Pričalo se da su radnici na izradi mrtvačkih sanduka radili u tri smjene da bi napravili potreban broj sanduka.
Toga dana, hrabro i časno braneći opštinu Ilijaš, braneći svoje domove, svoju očevinu, živote su položili na oltar svete slobode četiri srpska borca, a osam ih je ranjeno.
Živote su izgubili:
- Vladimir Vlade Petričević, rođen 1971.
- Željko Boška Subotić, rođen 1964.
- Gojko Branka Zec, rođen 1948.
- Nebojša Ranka Popić, rođen 1961.
 |
 |
 |
| Vladimir (Vlado ) Petričević |
Željko (Boško ) Subotić |
Gojko (Branko ) Zec |
Ovaj dan je bio koban za muslimane. Preživjeli su ga zapamtili za sva vremena. Gledajući poginule oko sebe i gledajući smrti u oči, pričinjavalo im se da je srpska odbranbena linija tako utvrđena kao da postoje liftovi i da borci izlaze iz zemlje. Oni koji su jednom napadali na Čekrčiće, nisu smjeli to više nikada ponoviti. Zato su muslimani za svaki novi napad morali dovoditi nove jedinice koje ne znaju za ta iskustva, a dovođene su iz Tuzle, Travnika, Kaknja, Zenice i drugih mjesta.
Izbjeglo stanovništvo je kasnije pričalo da su muslimanski vojnici bježali iz autobusa za vrijeme odmora, kad bi saznali da idu u napad na linije odbrane Ilijaša. Političko i vojno rukovodstvo muslimana je porodicama poginulih boraca skrivalo istinu i lagalo im da su oni koji se nisu vratili otišli za Sarajevo.
|
|
