Sekcija: Istorija
Muslimani sa srpskim imenima
Azra kao Dragana Za ovo sam doznao na početku rata. Negdje u ljeto 1993. godine, mojoj prijateljici Joki se, dok je na Palama ulazila u beogradski autobus, učini da je među putnicima i njena školska drugarica Azra. I dok je prolazila pored Azrinog sjedišta, njihovi pogledi se susretoše i Joka zadrhta kada ugleda Azrin prestravljeni izraz lica... U toku putovanja Azra je svo vrijeme gledala kroz prozor i do Beograda se nije okrenula u pravcu zadnjeg dijela autobusa. Kada su došli do Drine, tačnije na granicu sa Srbijom, policajac iz Malog Zvornika je ušao u autobus i pokupio lične karte a potom ih odnio na pregled. Kada je autobus ponovo krenuo, kondukter je počeo da proziva putnike po imenu i da dijeli lične karte. Nakon što izgovori ime "Dragana", Azra je od konduktera uzela svoju ličnu kartu... A nakon dolaska u Beograd, dok su iz prtljažnika uzimali stvari, Joka je malo bolje osmotrila Azru i tako da se definitivno uvjerila da ne griješi. Azra je zgrabila svoj prtljag i žurno nestala u nekom od prepunih beogradskih tramvaja. I dok mi je ovo pričala, Joka se prisjetila da je Azrin otac radio u sarajevskom MUP-u, tako da mu nije bilo teško napraviti falsifikat lične karte a onda svoju jedinu kćerku poslati u inostranstvo - preko Romanije i Beograda. Da napomenem i to da Joka ni u jednom trenutku nije pomislila da carinicima i kondukteru prijavi da se u autobusu vozi muslimanka sa falsifikovanom ličnom kartom. Ona to, jednostavno, nikada ne bi učinila svojoj školskoj drugarici koja nije bila kriminalac nego je samo pokušavala da pobjegne iz sarajevskog pakla. Lažne dokumente izdavali i Srbi Međutim, nisu lažne dokumente izdavali samo muslimani. U to sam se lično uvjerio 1994. godine kada me je Aleksa, moj dragi prijatelj iz Sombora, odveo na Palić sa namjerom da me počasti sa ribom koju u svježem stanju ne probah od početka rata. Ceh je tom prilikom platio jedan uvaženi političar iz Subotice, inače visoki funkcioner SPS-a. Onako uz vino i ukusnu hranu, pomenu taj Subotičanin da je čitav Palić pomalo zapušten još od vremena kada su na tom mjestu bile muslimanske izbjeglice. - "Pa šta se desilo sa njima? " - upitah ja. - "Ma ćuti, bili su to veliki problemi! Bili su to uglavnom oni jadnici iz Bijeljine i Zvornika, koji su u Srbiju prebegli na početku rata. U izbjegličkom kampu na Paliću ih je bilo oko 700. I nije im ovdje bilo loše ali muslimanska propaganda na sarajevskoj televiziji objavi da se ovde na Paliću nalazi koncentracioni logor, a ne izbeglice. Mi smo im dali pasoše sa srpskim imenima i poslali ih preko granice u Mađarsku". Kasnije sam shvatio i zašto su muslimani morali da dobiju srpska imena! U to vrijeme su se pasoši izdavali isključivo u Beogradu pa je bilo neizvodljivo tamp poslati 700 zahtjeva za pasoš, svi sa muslimanskim imenima. Kako u Subotici gotovo da i nema muslimana, službenici u beogradskom MUP-u bi stopirali stvar jer Beograd ima pravo da izdaje pasoše samo svojim državljanima. Zbog toga se subotičko rukovodstvo dosjeti pa u Beograd posla imena seljaka koji nemaju potrebu za pasošima. U roku od nekoliko sedmica na Paliću više nije bilo muslimana! Ako se sjećate, na isti ovaj fazon je i Radovan Karadžić dobio identitet Dragana Dabića iz Rume. Srbo-muslimani u inostranstvu Svi muslimani koji su sa lažnim papirima otišli u inostranstvo ostvarili su nekakav izbjeglički status, tj. počeli da dobijaju nekakav vid humanitarne pomoći. Mnogi od njih su na falsifikovane papire dobili i radne dozvole, a oni koji su otišli u Kanadu i Ameriku su primili i državljanstva ovih zemalja - pod srpskim imenima. U ovo zadnje me je uvjerila i Jasmina Oćuz, rođena Sokočanka čija je majka Alja radila kao spremačica u Srednjoškolskom centru u Sokocu. Jasna sada živi u Tampa Beju, Florida, pod prezimenom Šorđević (ponekad i Selimović) a koja kaže da "u lokalnu džamiju dolazi mnogo muslimana koji imaju srpska imena". Na primjer, "Milica" i "Šorđe"! Žrtve tkz. Srebreničkog masakra žive pod srpskim imenima Sa problemom muslimana koji imaju srpska imena suočila se i Komisija za istraživanje "Srebreničkog masakra", koju je oformila Vlada Republike Srpske a koja je u svom kratkom mandatu uspjela da od nekoliko spiskova i ukupno 150. 000 imena, dođe do još uvijek nerealne brojke od 7108 osoba nastradalih u "Srebreničkom masakru", uglavnom vojno sposobnih muškaraca. Kada god pomenem "Srebrenički masakr" ja moram da naglasim da je mudžahedinska propagandna mašina fabrikacijom niza notornih laži bacila mrlju na preko hiljadu stvarnih žrtava ovog nemilog događaja. Na listi "žrtava" ovog "masakra" našao se i Čelebić (Rašid) Hazim, rođen 10. 10. 1971. godine u Cerskoj, opština Vlasenica, koji se ujedno nalazi i na spisku " Žrtava srebreničke apokalipse" i AOP-a Tuzla, a evidentiran je i na spisku MKCK. Za Hazima je utvrđeno je da je promjenio identitet u Pavlović Srećko koji sada živi u Novom Sadu. Neki muslimani su se vratili svojim korjenima Predpostavljam da se nakon završetka rata veliki broj muslimana, koji je u ratu došao do srpskog identiteta, vratio svome originalnom imenu. Međutim, muslimani koji su otišli u inostranstvo i tamo dobili papire to nikada neće moći uraditi. Kako objasniti američkoj vladi da si u zemlju ušao sa falsifikovanim dokumentima? Ako to uradiš, gubiš državljanstvo i ideš u zatvor! Savjet za vas, moje prijatelje rasute svugdje po bijelom svijetu! Ukoliko imate poznanike, na primjer Milicu i Šorđa, provjerite njihov identitet kod njihovih zemljaka. Koristite se zdravim razumom, pa ako npr. poznajete srpsku porodicu čije dijete (rođeno u inostranstvu) nosi muslimansko ime (npr. Emir, Zlatko ili Emina) nemojte baš biti sigurni da se družite sa Srbima. P. S. Ako sumnjate u moju priču, stavite se na mjesto Azre koja putuje preko Romanije. Da li biste se usudili negdje u torbi sakriti i vaš pravi pasoš? Pored toga, mnogi su muslimani izbjegli iz svojih kuća a da pri tome nisu ni ličnu kartu ponijeli. Konačno, većina seljaka nikada nije vadila pasoš, a pogotovu imala važeći u trenutku kada je počeo rat. |
