fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992- Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
muslimani -104389 - 25.06.2020 : Endin Klino Sarajevo - best (0)

Moj brat Ibrahim Voloder


Pozdrav svima u grupi, imam jednu veliku molbu.

Ako neko može da pomogne kako meni, tako i mojoj majci, da joj olakša život bar malo, da nam kaže, pokaže ili pošalje sliku lokacije na kojoj je sahranjen Ibrahim Voloder.

Puno bi nam to značilo, znamo za sve šta se dešavalo. Nismo nacionalite, bilo-prošlo. Moramo gledati naprijed, ako želim svijetlu budućnost, ne za nas nego za naše mališane.

Ako neko želi da me kontaktira na mobitel ili mail, bez straha nekog da bi neko nesto pomislio a ne da učini lijepo Vas molim!

+38762907800

endinŽlive.com

RE: Moj brat Ibrahim Voloder



Edine,

jedna od velikih zabluda onih koji nisu učestvovali u ratnim zbivanjima jeste protivnička strana "krije" leševe neprijateljskih vojnika.

Primjera radi, poginuli borci neprijateljske strane u zimskim vremenima nikada se nisu trudili da sahranjuju svoje "neprijatelje" iz jednostavnog razloga što je tada teško kopati humke. Znam da je užasno što ću sada reći, ali za to bi se kasnije pobrinuli vukovi i divlje životinje.

Izuzetak su bile gradske sredine, poput Sarajeva, gdje su masovne grobnice kopane od strane "lojalnih Srba" ili su jednostavno isti bacani u Miljacku.

U diverzantskim akcijama, poput one u kojoj je učestvovao tvoj brat, ja lično mislim da prvo treba da potražiš pomoć od njegovih preživjelih saboraca. Ovo zbog toga što u većini situacija diverzant najprije biva ranjen, tj. ne gine na licu mjesta. Nakon toga, on pokušava da se izvuče iz zone sukoba, ili to radi uz pomoć svojih saboraca. U svakom slučaju, pošto se nije vratio, moguće su tri varijante:

  1. Da je umro nakon što se izvukao i sakrio u nekakvo šiblje
  2. Da su ga njegovi drugovi sahranili - pokrili lišćem
  3. Da su ga pronašli vojnici VRS


Samo u trećem slučaju treba da se obratiš srpskoj strani. Ukoliko su kod njega bili neki dokumenti, on bi trebao da bude registrovan u nekoj od vojnih arhiva.

Napominjem, ovo su samo moje pretpostavke, nemam nikakve informacije o tvom bratu ili bilo kom drugom poginulom vojniku. Samo želim da pomognem.

Sve najbolje u potrazi!
poginuli -104386 - 23.06.2020 : Nada Karac Australija - best (0)

Ilija Karać - čovjek sa tri srca


Ja se zovem Nada Karać, supruga poginulog Ilije Karaća. Izbjegli smo iz Zenice 1992. godine. Za vreme rata smo bili nastanjeni na Kobiljači, opština Ilidža. Imamo tri kćerke.

Ilija je bio na ratištu, Kokoška i po inervenciji Vela. 1994 dobrovoljno se prijavio na odbranu Goražda. 7. aprila je tesko ranjen, odvezen je na Sokolac i tamo je preminuo istog dana.

Njegove zadnje riječi su bile da on ne sme umreti, da on ima tri srca i tri kćeri. To je poslednje što je rekao. Bio je sahranjen u Blažuju, na groblju Vlakovo, međutim kad je Ilidža nakon Dejtona predata muslimanima, ja sam se sa tri maloljetna djeteta preselila u Kozluk. Nakon toga sam se lično vratila na Ilidžu da njegove posmrtne ostatke prenesem na Sololac. Sada sam u Australiji sa kćerkama.
rat_zvornik -104383 - 23.06.2020 : Patriota Sapnjak Zvornik - best (0)

Boškovići i Nikolići


Htio bi se nadovezati i reći da je prije akcije 1. 8. 1993. godine tkz. Armija BiH ulazila nekoliko puta u Boškovice i kretala se i tako izviđala linije. Treba naglasiti da su i Nikolići tad zapaljeni, ima li ko da je bio u kući u Nikolićima na koju je ispaljen RPG koji je ozvaničio pocetak akcije?
1kk -104375 - 20.06.2020 : Kartum7193 Predojević Banja Luka - best (0)

Monografija 1.bVP 1.KK VRS - Obilježeno 28 godina od proboja Koridora


Tada smo čestitali jedni drugima a danas smo se rukovali. Susret kao prije 28 godina: veterani 1. bataljona Vojne policije 1. KK VRS i specijalni bataljon Druge posavske brigade IBK VRS.

MODRIČA - U mjestu Mišići u Skugriću kod Modriče večeras je obilježeno 28 godina od susreta boraca Prvog krajiškog i Istočnobosanskog korpusa prilikom proboja koridora 1992. godine.

Pomoćnik komandanta 43. Prijedorske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske Branko Vasilić rekao je da je spajanje boraca dva korpusa simbol jedinstva Krajine, Posavine i Trebave.

"Proboj koridora nema samo vojnički značaj, već je svesrpski i svenarodni događaj i simbol je jedinstva Srba u odbrambeno-otadžbinskom ratu", naglasio je Vasilić.

Komandir Prve čete Specijalnog odreda Obudovac Istočnobosanskog korpusa VRS Milan Nikolić ispričao je da je tada bilo važno indentifikovati jedinicu pred sobom.

"Počeli smo sa dozivanjem boraca po imenima, provjeravanjem krsnih slava i drugih specifičnosti za srpske vojnike da ne bi ugrozili jedni duge", prisjetio se Nikolić.

Komandant Dobrovoljačkog odreda Tolisa Trebavske brigade Milorad Stanković rekao je da je cilj bio da se oslobodi ovaj dio Trebave i Posavine.

Stanković je podsjetio da su bitke počele 24. i 25. juna 1992. godine, a da su se 26. juna susreli borci dva korpusa i oslobodili putnu komunikaciju koja je nazvana "Koridor života".

Predsjednik Udruženja "Prvi bataljon vojne policije Prvog krajiškog korpusa" Radenko Puzić istakao je da povod za proboj koridora bila smrt beba u banjalučkom porodilištu, a da je završetkom ove operacije oslobođeno oko milion i po Srba iz zapadnih dijelova Repbulike Srpske i Republike Srpske Krajine.

On je napomenuo da je Prvi bataljon vojne policije u operaciji proboja koridora izgubio 17 boraca.

Načelnik opštine Modriča Mladen Krekić rekao je da su žrtve bile velike zbog kojih je obaveza svih da ih se sjećaju i da čuvaju stečenu slobodu i Repbuliku Srpsku.

Poginulima je večeras služen parstos, a obilježavanje je održano u skladu sa zaključkom Republičkog štaba za vanredne situacije kojima je zabranjeno okupljanje više od 50 osoba.

Centralna proslava obilježavanja 28 godina od proboja Koridora biće održana sutra na Dugoj Njivi kod Modriče.
rat_zvornik -104373 - 20.06.2020 : Petar Petrović Novi Sad - best (0)

Milan Petrović - Pusula


Pozdrav. Ja sam sin Milana Petrovića zvanog Pusula. On nije trgovao oružjem. Oružije je lično platio tadašnjoj vlasti u Beogradu, preko ministra Radmila Bogdanovića, svojim parama. Još su živi ljudi koji su lično bili sa njim u kasarni u Bubanj potoku kraj Beograda. Nikada ni jednog dokaza nije bilo protiv njega, a lično istinu zna i general Mladić. Podmetnuli su mu "kukavičije jaje" isti oni kojima je pomogao, a koji su danas uspešni biznismeni i koji lažno za novac svedoče u Hagu. Toliko od mene!
nevesinjska -104360 - 15.06.2020 : Tihomir Lojpur BanjaLuka, Nevesinje - best (2)

Neznani junak, poginuo 10. novembra 1992. godine


Pozdrav za autora, pozdrav za administratora!

Elem, javljam se jednim povodom, i toga sam se sjetio nedavno, dok smo moj sin i ja razgovarali na temu ovog zadnjeg, nesretnog rata.
Razlog.

Te tužne 1992. tokom Mitrovdanske ofanzive u Nevesinju, po zlu čuvene, stradao je moj komšija, i muž gospođe koja je mene prije par mjeseci spasila od sigurne i spore smrti, upokojeni Nikola Kadijević, Bog da mu dušu prosti...

Tog dana, sem njegove sahrane upriličen je tužni skup i za još par stradalnika, koji su takođe stradali u borbama prethodnih dana.

Koliko se sjećam, to je mogao biti 10. eventaulno 11. novembar.

Prilikom polaska povorke sa mjesta gdje održano opijelo za stradale, a kapelica se nalazila na mjestu današnjih svlačionica gradskog stadiona, jedan od popova koji su čitali opijelo oglasio se molbom.

Naime, jedan od upokojenih, dobrovoljac iz Srbije, nije imao nikoga da mu nosi krst. U njegovoj pratnji, kod njegovog odra, bijahu njegov tri ratna saborca, jedna mlada djevojka i dva mu druga.

Pop, se oglasi molbom, da li bi neko pristao krst nositi... Zna se red, i običaj, neko mlad, ni čovjek ni dijete...

Ja se javih, poskočih. Da me Bog vidi!

Nosio sam taj krst, ponosno, dignute glave. Za tog svetog ratnika.

Opijelo i molitva očlitani su, upokojeni spušten u zemlju, a njegov pokrov zatrpan je zemljom.

Bio sam u nekom šoku, pod tremom.

Godine su odnijele slova iz moje glave, iz mog tada mladog, zamnagljenog uma.

Sad, nakon tolikih godina, živo me kopka ime tog broca, sudbina njegova.
Pa rješih da upitam. Da ne zna neko, kojim slučajem, bar ime ovog hrabrog ratnika, koj isvoje tijelo ovozemaljsko ostavi u našoj Svetoj Zemlji...

Nedugo nakon toga, zemni ostaci izvađeni su, . i prebačeni negdje u Srbiju.

Volio bih saznati, bar nešto, da u ime ratnika upalim svijeću, za pokoj duše...

Lijep pozdrav.
poginuli -104357 - 15.06.2020 : Gofa Toronto - best (0)

Milinko (Mićko) Golijanin


Dragi Mika,
Hvala ti što si nas malu raju pomogao i učio životu. Uvijek ćeš biti dio nas.
zaboravljeni -104341 - 12.06.2020 : Seka Mihajlovic Svedska - best (0)

Dragan Drvodelja


Uskoro će 19.06, godišnjica pogibije mog rođenog brata Dragana Drvodelje pripadnika rezervnog sastava policije na Ilidži. Sa njim su piginula još dva policajca. Molim vas, ako neko zna nešto o tom događaju neka se javi. I posle 29 godina ja nemam mira i ne mogu preboliti njegovu mladost.
poginuli -104309 - 01.06.2020 : Simon Mjölby - best (1)

Sretko (Blagoje) Marinković


Kad nekoga poznaješ tako dobro onda je teško ne biti subjektivan. O našem Škrbi nema ama baš ništa ružno da se kaže. Bio je momak za primer, svima, drug i rodjak na koga je moglo da se racuna. Od prvog dana je bio na braniku otadžbine obavljajući različite funkcije a poginuo je u svojstvu komandira Okrugličke čete. Mi koji smo ga poznavali i imali to zadovoljstvo da se sa njim igramo kao djeca i družimo kao momci sjećat ćemo ga se sa ponosom i sjetom. I kao što guslar reče, koga gusle opjevaju taj do vijeka živi.

Neka ti je vječna slava i hvala, nać voljeni Škrba.
autonomija -104307 - 31.05.2020 : Nick Pecki Pecigrad - best (0)

Zenge


Zenge su bili najbolja jedinica 4. brigade ap zb. Zenga nije poginuo u tvrđavi, on je živ i zdrav osim par ranjavanja koje je imao. Korpus je ispalio granate na tvrđavu i ubio tadašnjeg komandanta 4. brigade Besima i još nekoliko boraca.
rat_zvornik -104306 - 30.05.2020 : Boskovici Kod Zvornika - best (0)

Napad na Boškoviće


Napad se dogodio 01. 08. 1993. godine, otprilike u 5 ujutru iz pravca Anđelića, jer tada su borci iz Tršića napustili liniju a muslimani su to iskoristili i prošli. Kada se zapucalo, borci iz Boškovića su krenuli na liniju. Muslimanski borci su ih sačekali i tu je izginulo par boraca. Muslimani su ušli u Boškoviće. U neke kuće su i popalili. Neki civili su ostali i nisu ih našli, a neki su ubijeni. Civili su preko šuma išli za Šetiće. Boškovići su samo nakon par sati vraćeni jer su se muslimani sami povukli, a i da to nisu uradili svejedno bi sve bilo vraćeno.
poginuli -104293 - 16.05.2020 : Gorica Škobo - best (0)

Nebojša (Miloš) Škobo


Pozdrav, ja sam kćerka Nebojše Škoba. Bila bih vam zahvalna da upišete ime supruge Milijana Škobo i djeca Nataša i Gorica Škobo.
poginuli -104273 - 06.05.2020 : Krsto - best (0)

Milan (Milko) Zekić


Слава и милост хероју. Милан је тешко рањен у мучком нападу муслиманских екстремиста на српске куће у Бљечевој на Ђурђевдан 06. 05. 1992. Преминуо је кроз два мјесеца од задобијених рана.

Тог Ђурђевданског дана убијена му је и тетка Косана (64) као и комшија Гојко Јовановић (75). Нападнуто је и село Гниона гдје су убијени и живи запаљени цивили Радојко Милошевић (65) и Лазар Симић (56). Милану је колико знам и мајка Загорка убијена за вријеме рата у Сребреници гдје је остала.
poginuli -104261 - 01.05.2020 : Nada Pušac Blagojević Novi Sad - best (0)

Miladin (Đorđe) Blagojević


Poštenje i poštovanje su njegovo drugo ime. To je preneo i na svoju decu, na nas. Svoju nežnost pokazivao je "škrtim" osmehom i uvek podsticajno! Njegova snaga ogledala se u njegovoj hrabrosti! Junak među jednakima! Tvoja Mala.
rat_zavidovici -104251 - 24.04.2020 : Ozren Gora Bocinja - best (0)

Borbe na Bliznoj, oktobar - novembar 1992. godine


Borbi u novembru prethodila je bitka u oktobru, pa ću obije spomenuti.

2. oktobra oko 13 časova, 1992. godine tkz. ARBiH je pokrenula napad na položaje VRS, na veoma važnoj koti Blizna. ARBiH je imala početnog uspjeha, okružena je Mala Blizna, gdje je ostalo malo naših boraca. Borci VRS su se uspjeli probili iz obruča, tu su poginula dvojica boraca, a i nekoliko ranjeno -ne više od pet. ARBiH je zauzela Malu Bliznu. VRS je počela dejstvovati iz minobacača, po vrhu kote, te je krenuo i kontranapad. Ubrzo je uslijedilo i vraćanje kote. Nepoznati su mi gubici ARBiH.

7. novembra ARBiH opet pokreće napad, sličan scenario kao i u oktobru. VRS je imala dvojicu poginulih i nekoliko ranjenih. Međutim, uz pomoć interventne čete,VRS je uspjela da vrati izgubljene rovove. Koliki su bili gubici tkz. ARBiH.

Bilo bi dobro ukoliko bi neko mogao napisati kako je to izgledalo iz njihove perspektive?
pocetak_rata -104245 - 21.04.2020 : Aleksa Beograd - best (7)

Kako je počelo (iz ugla petnaestogodišnjaka) 6. deo


U osvit ratnih sukoba u BiH, kada se već počela osećati i najmanja tenzija i napetost i kada se pod lupom gledala svaka nit promene u svakodnevnim dešavanjima, navijači FK Sarajevo, popularni Horde Zla, na jednoj košarkaškoj utakmici KK Bosna promovisaše novu pesmu nastalu u skladu sa novonastalom političkom i nacionalnom situacijom u BiH.

KK Bosna je u tom vremenu bio sastavljen od igrača skoro svih nacionalnosti sa prostora tadašnje Jugoslavije: Radulovića, Markovića, Avdića, Pajovića, Alihodžića, Bukve itd, pa je kao takav u tim trenucima predstavljao pravo ohrabrenje za sve ljude koji su i dalje gajili osećaj zajedništva.

Pesma je glasila ovako:
  • "Neka čuje Srbija i cela Hrvatska da je naša Bosna zajednica bratska".

    Sva moja raja je u tim trenucima prihvatila ovu pesmu kao neki novi, nadolazeći talas koji je u našim mladim i još uvek neispranim mozgovima ulivao ogromnu dozu relaksacije od svakodnevnih strepnji i napetosti.

    Kada sam jedne ranoprolećne večeri gluvario sa društvom u naselju ispred zgrada, tiho pevušeći pomenutu pesmu, odnekud iz polumraka se pojavi moj prvi komšija Saša i poče da se šegači sa nama i da nas zadirkuje. Kako je to u tim vremenima bilo uobičajeno, njegove pošalice nam ne padoše teško jer je on bio jedan od starijih momaka koga smo mi tada jako poštovali. A ja lično sam ga gledao kao starijeg brata.

    Sale zapali cigaretu, popriča još malo s nekima iz društva i pozva mene i mog najboljeg druga u stranu odvojivši nas od ostalih.

  • "Nemojte više to da pjevate"- poluglasno reče, baci pola cigare u grm pored i nestade u mraku.

    Drug i ja se zbunismo ali se ja posle nekoliko sekundi sabrah i viknuh za njim:

  • "Sale, jel' idemo u Beograd u subotu"?
  • "Videćemo" odgovori on, negde iz mraka.

    Sale i njegova raja koji su bili stariji od nas po 4-5 godina su nam obećali da će nas voditi na neku utakmicu koju je naš Zeljo igrao u gostima, ali ta ideja već mesecima nikako da se ostvari iz opravdanih ili neopravdanih razloga. Pošto je Željo narednog vikenda gostovao Partizanu u Beogradu, naše želje postajaše sve veće kako se bližio dan odigravanja utakmice.

    Posle Zvezdinog osvajanja Evrope i sveta nepunih godinu dana pre, nama je Beograd u tom trenutku bio smernica i uzor dobrog fudbala, navijanja i svih ostalih stvari koje utakmice nose sa sobom te je stoga sama pomisao na odlazak na naše prvo gostovanje u najveći grad tadašnje Jugoslavije u nama budila neizmernu sreću i uzbuđenje.

    Posle par dana sretoh Saleta u parku sa devojkom. Pozdravih ga stidljivo, on se nasmeja, pozdravi me i nakon što odmače par koraka zastade:

  • "U subotu idemo, nemoj da te sanjam".

    Meni se od sreće noge odsekoše, skamenih se i promucah:

  • "Važi Sale, sad ću da obavestim raju".

    On se uozbilji i na brzinu promrmlja:

  • "Nema nikakve raje, zovi samo onog tvog druga, ne ide se organizovano, vidiš da im je politika mozak popila" i nastavi dalje.

    U naletu adrenalina otrčah do druga da ga obradujem ovom vešću. On se takodje ushiti zbog ove novosti ali ne u trenutku osvesti i baci u dilemu sa pitanjem:

  • "Da li će nas starci pustiti"?

    Ja do tada nisam ni razmišljao o tome ali me u jednom trenutku pokoleba ta njegova konstatacija. Sa druge strane, znao sam da Saša i njegovo društvo poseduje određenu harizmu i poverenje kod svih starijih ljudi u kraju i da će nam njegovo ime osigurati roditeljsku vizu za odlazak u Beograd.

    Tako je i bilo. I pored svih napetosti u našem gradu, naš mladalački polet, želja za otkrivanjem nečeg novog i ljubav prema klubu i fudbalu uopšte preskočiše sve prepreke i mi u subotu ujutru vozom krenusmo za Beograd.

    U vozu je pored Saše, mog najboljeg druga i mene, bilo još 4-5 Saletovih drugova. Bili su to momci od po 20-25 godina. Kako smo drug i ja bili najmlađi u društvu sasvim očekivano počeše da nas zadirkuju. Iako sam do tada bio na dosta utakmica na stadionu Grbavica, ovo je za mene predstavljalo neko novo iskustvo i izazov.

  • "A šta ćete vas dvojica ako bace suzavac na stadionu, k'o nama onda ispred crkve"? - plašio nas je D koji je bio Sašin nerazdvojni drug.

    U tom trenutku nisam znao o čemu D priča ali sam tek posle izvesnog vremena saznao da je u toku nalaganja badnjaka u Sabornoj crkvi u Sarajevu za Badnje veče '92. godine neko u masu ubacio suzavac. Kako se godinama unazad ovaj običaj nije upražnjavao u ovom dvorištu, pomenuti incident sa suzavcem je bacio veliku mrlju i uneo gorčinu među mnoge stanovnike grada Sarajeva, bez obzira na nacionalnost.

    Upitah Sašu zašto nas ovoliko malo ide na gostovanje, jer sam znao da je njih uvek išlo mnogo više.

  • "Neće da idu u Srbiju, politika im mozak isprala" - prodera se on.
  • "A što mi reče da ne pjevam onu pjesmu" - tiho i zbunjeno ga ponovo upitah.

  • "Jeb'o im Tunjo mater, on im je i rekao da je pjevaju" - nastavi da se dere.

  • "A ko je Tunjo" - opet upitah.
  • "Ajde, nemoj da si dosadan" - prekorno me pogleda i ja ućutah.

    Prolazeći vozom kroz gradove srednje Bosne u nekima od njih videsmo istaknute hrvatske zastave sa šahovnicoma. Sale i njegovi drugovi su psovali kroz prozor pokazujući srednji prst.

    Putovanje se nastavi uz dosta zastajkivanja, koja nisu bila uobičajena za linije brzih vozova. U jednom momentu primetismo da voz stoji već duže od prethodnih zaustavljanja. Pogledasmo kroz prozor i videsmo da se nalazimo u nekom manjem mestu u Republici Hrvatskoj. Poučen onim što sam gledao na TV i što se neizbežno pominjalo svaki dan, a ticalo se situacije u Hrvatskoj u tim trenucima osetih veliki strah i po prvi put kajanje što sam uopšte i pošao na ovaj put. Ipak nastavismo dalje i napokon stigosmo u Beograd.

    U Beogradu nas dočeka poluprazan stadion, što je tih godina bila prava retkost. Zbog visokog poraza Želje od 6:0, iscrpnog putovanja i svega što se dešavalo usput poželeo sam da se što pre vratim kući. Moje prvo veliko gostovanje nije ispalo ni blizu kako sam pre polaska zamišljao. Slutnja i razočarenje su me kidali iznutra.

    Voz za povratak je krenuo oko ponoći iz Beograda. Svi smo bili, iscrpljeni i prazni. Ćutali smo i kunjali. Slušajući klaparanje tračnica upadoh u polusan. Ni sam ne znam nakon koliko vremena voz se zaustavi. Pogledah kroz prozor i videh da na stanici piše "Vinkovci" a svuda okolo su bili vojnici u maskirnim uniformama sa šahovnicama i natpisima ZNG na rukavima. Neki od njih su držali flaše konjaka, neki su galamili i psovali. Izgledali su kao prava odmetnuta banda iz američkih filmova. Dvojica železničara izađoše iz voza i posle razgovora sa vojnicima, koji je trajao barem dvadeset minuta, nastavimo put. Osetih olakšanje.

    Nakon nekih sat vremena stigosmo u Doboj. Voz stade i rekoše nam da moramo izaći iz voza i da dalje moramo nastaviti autobusima jer je pruga blokirana od strane Zelenih beretki. Strah i strepnja se ponovo vrati. Nakon pola sata putovanja autobusom predjosmo u drugi voz i nastavismo putovanje.

    Kako smo se bližili Sarajevu, strah je bivao sve manji. Lagano smo prepričavali događaje iz dana iza nas. Nikome nije ni padalo na pamet da spava iako je noć poodmakla. Negde oko Ilijaša voz se zaustavi na neku malu stanicu. Uđoše dvojica železničara. Saša izađe u hodnik i započe priču sa jednim novo-pridošlim železničarem. Železničar se okrenu ka nama i kroz otvorena vrata od kupea glasno reče:

  • "Daj bože da stignemo na glavnu stanicu, tamo se cijeli dan puca na kasarne" - i produži dalje niz hodnik izbegavajući dalja pitanja.

    Ponovo se umirismo. Tišinu prekinu D:

  • "Ma samo da Željo ne ispadne iz lige, jebeš sve ostalo!"
  • rat_pale -104243 - 21.04.2020 : Boro Kovacevic Rogatica - best (1)

    Još jedan ratni hirurg


    Samo da napomenem da smo imali vrsnog hirurga koi je radio na hirurgiji u Kosevskoj bolnici u Sarajevu. Izašao je na Pale i počeo da radi časno kao hirurg i pomogao je i prvim ranjenicima. Onda je prihvatio skupštinski čekić i tako proveo rat dok su naši ranjenici umirali. Taj čovjek se zove Dragan Kalinić. E, sada ga vi nagradite ili osudite. Ja sam lično za ovo drugo.
    ozren -104237 - 20.04.2020 : Ozren Gora Bocinja - best (0)

    Blizna


    Da li neko sa muslimanske strane zna tačne gubitke tkz. ARBiH, na liniji Dolac-Blizna-Ciganska kosa-Kotlina-Ljulj?
    rat_rogatica -104215 - 15.04.2020 : Haris Rogatica Rogatica - best (0)

    Zločini u Rogatici


    Postovanje za g Željka i sve učesnike ovog foruma.

    Javljam se zbog činjenice sto sam kao dječak osjetio golgote prethodnog rata. Naime do avgusta 92. godine sam živio na prostoru općine Rogatica. Pitanje za Zeljka: zašto ne piše o zločinima počinjenim nad civilima Bošnjacima do avgusta 1992 g? Samo da kažem da nismo imali pojma o ratu i vjerovali smo da se to neće nama desiti da je nemoguće da prvi komšija puca na tebe. Imam još puno pitanja ali ću se povremeno javljati i pisati nakon što ovaj tekst bude objavljen.

    Lijep pozdrav.

    RE: Zločini u Rogatici


    Harise,

    ja lično ne znam ništao zločinima u Rogatici, pa zbog toga o tome nisam kompetentan da pišem. Međutim, znam dobro o zločinima u Kukavicama i Jabuci je su tom prilikom poginuli neki moji poznanici i rođaci, pa zbog toga imam dosta informacija o tome.
    arkan -104214 - 14.04.2020 : Baron Beograd - best (0)

    Masakriranje Arkanovih boraca u Laslovu (Lavadinović, Marković, Cvetković)


    Pozdrav svima na stranici, nov sam ovde. Želeo bih da postavim pitanje nekome ko zna, ko je upućen, i ko bi mogao da ispriča više o ovom događaju.

    Naime, 4. 9. 1991. tokom rata je u Laslovu u Istočnoj Slavoniji došlo do zarobljavanja i stravičnog masakriranja pripadniga Srpske dobrovoljačke garde profesora Mirka Lavadinovića iz Beograda, Dušana Markovića Čipija takođe iz Beograda i Srđana Cvetkovića iz okoline Leskovca. Zarobljeni su od strane Hrvata i mučeni više od deset sati na jezive načine. Između ostalog vađene su im oči, sečene uši, prženi su brenerom... Ako neko ima više informacija o ovom jezivom slučaju, kako se zarobljavanje uopšte odigralo i šta se sve desilo, molio bih da napiše nešto više. Hvala.
    rat_teslic -104187 - 07.04.2020 : Seerac Komušina - best (0)

    Komušina


    Pozdrav!
    Ima li pripadnika VRS koji su sudjelovali na tom ratištu?
    groblje_zvornik -104183 - 04.04.2020 : Svetlana R Wiener Neustadt - best (0)

    Novica Nikolić


    Poštovani posetioci ovog foruma,

    imala bih jedno važno pitanje za sve koji su poznavali borca Nikolić Novicu iz Šepka, kao i njegove ratne drugove, da mi kažu nešto o njemu i njegovoj pogibiji '95. godine, pred sami kraj rata!

    Inače, ja sam njegova rođaka!
    Pozdrav za sve!
    1kk -104181 - 02.04.2020 : Marko Manjaca - best (1)

    Monografija 1.bVP 1KK VRS - Izlozba u Beogradu


    Pozdrav Željko i svim čitaocima foruma,

    Ja sam imao privilegiju da dođem u posed Monografije 1. bVP 1KK VRS. U dahu sam je pročitao dva puta da mi neki detalji ne bi slučajno umakli, pošto ima par stotina stranica. Sve te priče i anegdote čovek još bolje razvije u glavi, "nađe se" na tom mestu i vremenu pripovedanja, zbog foto materijala kojim Monografija obiluje.

    Po meni ovo je recept koji bi barem svaka brigada VRS trebala da sledi da se njihova borba, požrtvovanja i ugrađeni životi za Republiku Srpsku prikažu u pravom svetlu, i što je najvažnije ostave kao zaveštanje i pouka budućim generacijama.

    Kad sam saznao da će se izložba održati u Beogradu, uzeo sam slobodan dan na poslu i pravac Beograd da upoznam "stare" ratnike.

    Čudno je bilo, proboj Koridora je bio pre 28 godina (tako davno), a "stari" ratnici u srednjim 40-tim (tako mladi). Tek onda skontaš, koliko su bili klinci a kakav teret su izneli na svojim leđima.

    Pričali su malo manje o sebi, a malo više o svojim drugovima i saborcima koji su svoj život dali za Republiku Srpsku.

    Ostavi dubok utisak na čoveka, kada ratnik priča o poginulom drugu koji nas zajedno nasmejan gleda sa slike.
    rat_doboj -104171 - 26.03.2020 : Putnikovo Brdo Usora - best (2)

    Usora


    110. HVO brigada, za razliku od ostalih HVO postrojbi iz Srednje Bosne, aktivno ratovala od početka '92. do Dejtona ostatak osim Posavine nije ratovao do sukoba sa muslimanima i to je trajalo godinu dana ali je bilo krvavo za obe strane. Tu je njihov početak i kraj rata.

    Naša najbliža HVO je 111. Žepče udaljena izmedju 25-30 kilometara, koja je u dogovoru sa VRS zajednički ratovala sa ABiH. Maglaj, Zavidovići, Zenica su napravili dobar dil za sebe, a i Srbima je to odgovaralo da sačuvaju Doboj.

    Kod nas je bila druga situacija jer mi smo ratovali od početka '92. sa VRS i imali smo sasvim korektne odnose sa ABiH tj. spasavali smo jedni druge u mnogim ofanzivama jer ako se VRS probije bilo gdje svi smo bili ugroženi.

    Mi Hrvati smo cijeli rat imali teritoriju sa svojom policijom i civilnom vlašću. Bilo je ponuda od Srba da surađujemo i hvala Bogu da nismo prihvatili jer bi samo mi bili donji.

    Činjenic je a je 110. HVO bila čvrsta i odlučna odlikovana sa najvećim priznanjima zaustavila VRS na 2 kilometra južno od Doboja do Dejtona.

    Što se tiče poraza generala Lisice na Ušću usore marta '93. godine, treba reći da je ušće Usore u Bosnu su velika polja okružena brdima kao na dlanu. Oklopnjaci su došli, a potom su nakon početne zbrke počeo kraj za tenkove i transportere T-12 Hvo i crvene strijele su krive za masakr oklopa. Pored toga, i minobacači su odradili svoj posao jer se mogla vatra navoditi tako da je i pješadija bila osuđena na propast. Snimatelji su bili u kućama koje idu dolinom Usore i snimaju tad crvene strijele koje gađaju tenkove, znači nisu maljutke, promašuje jer crvena strijela ide na termalne mete a okolo gore njive pa promašuje. Top T-12 Hvo je odradio posao, gađao je iz Ularica 2800 metara udaljenost, sa Alibegovaca su dejstvovali naši tenkovi T-72, T-55 i dvije T34.

    Eto, nadam se da sam iz prve ruke približio ratište oko Doboja.
    1kk -104165 - 19.03.2020 : Kartum7193 Predojević Banja Luka - best (0)

    Monografija 1bVP 1.KK VRS - Izložba 'Stigla Korpusna'


    Velika hvala kolegama iz Doma vojske Srbije na nesbičnoj pomoći oko otvaranja izložbe.

    Da pogledate članak o tome, sa fotografijama, molim vas da kliknete ovdje.
    1kk -104161 - 13.03.2020 : Kartum7193 Predojević Banja Luka - best (1)

    Monografija 1bVP 1. KK VRS - Izložba 'Stigla Korpusna'


    Pred otvaranje izložbe "Stigla korpusna".

    hercegovacki_korpus -104159 - 13.03.2020 : Nomad Srbija - best (0)

    Ispraćaj heroja Novice Gušića


    Četvrt vijeka je već prošlo od rata, mutni prozori istorije već lagano zamagljuju mnoge istinite događaje, dok nam iznemogli narod "pozlaćuje" junake.

    Ipak, da zublja dostojanstva i obraza još gori i da se kroz te plamenove osvjetljavaju istinske sudbine događaja i njihovih vinovnika, svjedoči i ohrabruje posljednji ispraćaj legendarnog komandanta Nevesinjske brigade pukovnika Novice Gušića, koji se na odru nakon dvije ipo decenije, vratio na vječni počinak u svoje rodno mjesto.

    Novica Gušić, tribun, vođa, komandant, otac i siritinjska majka u najtežim trenucima minulog rata uspio je nemoguće: da odbrani i ujedini.

    Nevesinje, Hercegovina, ali i prijatelji i poštovaoci djela komandanta Nevesinjske brigade, iz čitavog regiona, juče su se na svečan i dostojanstven način oprostili od ratnog komandanta pukovnika Novice Gušića.

    Tijelo heroja, posljednjeg otadžbinskog rata po dolasku u Nevesinje, nalazilo se u sabornom hramu gdje su cijele noći i juče do počitka sahrane građani u mimohodu odavali poštu ovom hrabrom i čestitom čovjeku. Uz dirljive oproštaje vladike Atanasija Jevtića, sveštenika, Krulja, pukovnika Zorana Janjića, Vojina Gušića, načelnika opštine Milenka Avdalovića, na mjesnom groblju Drenovik pored brata Marka i majke Darinke, uz prisustvo više hiljada građana, počasnih plotuna i najveće mirnodopske i vojne počasti, sahranjen je heroj Novica Gušić rođen 1941 upokojio se 2020 godine.

    Sveštenik Radivoje Krulj naglasio je da je ostao upamćen, po hrabrosti, srčanosti, ljudskosti i humanosti ne samo kod svojih građana i vojnika već i kod neprijatelja.

  • " A svjedočanstva govore da Novica Gušić, čovjek Hrista i Jevanđelja nikada nije dozvolio da se bilo čime uprljaju časne pobjede koji je izvojevao", rekao je sveštenik Krulj.

    Načelnik opštine Nevesinje, Milenko Avdalović nas je podsetio koliko su žive njegove pouke, moralni stavovi koliko se i nakon četvrt vijeka citira i prepričava ovaj hercegovački gorostas.

    Životni put od Bratača do legende evociorao je predsjenik RVI Vojo Gušić, rođak i saborac, apostrofirajući da je Novica Gušić, iznad svega i kao čovjek i oficir uz hrabrost i etiku uvijek pokazivao osećaj za pravdu i zaštitu slabijeg.

    To je i potvrdila delegacija građana Mostara na čelu sa Zlatkom Dizdrarevićem koja, uz veliku zahvalnost, položila vijenac na odar Novice Gušića čoveka koji ke uspio da objedini tradicionalne etičke norme, vojnička pravila i jevanđelske postulate.
  • rat_doboj -104153 - 09.03.2020 : Nomad Srbija - best (0)

    Nažalost nije namešteno


    Za Peša Brčko:
    bio sam u periodu akcija u Bosanskoj Posavini o kojima postavljaš pitanja. Bio sam dva dana u Brčkom i veći deo sam učestvovao u akcijama oko Dervente.

    Što se tiče HV i HVO to je bila jedna celina potpomognuta muslimanima iz tog kraja bosanske Posavine. Apsolutnu komandu i odlučivanje na terenu su odrađivali Hrvati, komanda je bila smeštena u Hrvatskoj, oficirski kadar je bio ZNG, a muslimani su bili domaći i oni su bili vodiči na terenu, a potpomognuti su bili sa popunom muslimanima iz Hrvatske (Zagreb, Rijeka).

    Iz Hrvatske su bile jedinice ZNG iz Vukovara (žuti mravi, protiv-oklopna), iz Siska, Iz Splita 4. gardijska, iz Zagreba dve ili tri brigade, i dosta mobilisanih muslimana iz Hrvatske. U B. Posavini su dobro sarađivali ustaše i balije, a kontrolu nad balijama imao je A. Prkačin komandant HOS-a.

    Koliko se sećam bilo je i nekoliko jedinica ZNG sastavljenih od Engleza, Holanđana i drugih plaćenika.

    Što se tiče naših oklopnjaka tu je bila druga oklopna brigada i posle početnih uspeha doživeli su poraz u kojem je poginulo dosta članova posada tenkova, lično se sećam da je stradao mladi vojnik u tenku Milan Novković, inače brat od strica pevača iz Hrvatske Borisa Novkovića.

    Jedan od balija iz 4. brigade ZNG tzv. Bagdadski lopovi iz ručnog bacača je direktno pogodio tenk u kojem je bio pokojni Novković, kasnije sam pročitao da je taj balija otišao u Švedsku.

    Ima tu još mnogo detalja, ali možda nekom drugom prilikom, Nomad.
    1kk -104135 - 04.03.2020 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Monografija 1.bVP 1.KK VRS - Izložba 'Stigla korpusna'


    Dana 13. 03. 2020. u Beogradu u Domu Vojske Srbije, ulica Braće Jugović br. 19, u maloj sali biće otvorena izložba o ratnom putu 1. bVP 1. KK VRS sa početkom u 13h. Izložba će biti otvorena do početka aprila 2020. godine.
    brane_tadic -104134 - 03.03.2020 : Miroslav Klaric Carina - best (0)

    Sjećanje na Brana Tadića - Roleta


    Prije nekoliko dana mislim o Roletu, gdje li je taj krsni momak sa kojim sam imao jako korektan momak, i naletim slučano na internetu da nije među živima. Jako sam se raztužio i nisam mogao vjerovati da nema Roleta. Neka mu je vječna slava i mir.
    srebrenica -104132 - 28.02.2020 : Oklop Visegrad - best (0)

    Muslimani umesto grobnicu pobijenih svojih sunarodnika, otkrili ostatke pobijenih četnika


    (Ne)briga o zemnim ostacima predaka

    Svi znaju i svi ćute, kao što su ćutali i u vrijeme "bratstva i jedinstva", rezignirano završava Božo naš poduši telefonski razgovor

    Nedavno je u prostorije Veritasa u Beogradu navratio Drago M. rodom iz istočne Bosne, i ispričao mi sljedeću priču: Institut za nestale osobe BiH, pod pretpostavkom da se radi o posmrtnim ostacima bošnjačkih (muslimanskih) žrtava iz devedesetih prošlog vijeka, počeo je u maju 2015. ekshumaciju jedne masovne grobnice u rejonu Crnog Vrha u blizini mjesta Snagovo, na području opštine Osmaci, koja pripada Republici Srpskoj. Međutim, već na prvi pogled, po izgledu leševa i po predmetima koji su nađeni među kostima, bilo je jasno da su leševi iz nekog ranijeg vremena, vjerovatno iz Drugog svjetskog rata, pa se prestalo sa daljom ekshumacijom te je tek otvorena grobnica odmah i zatvorena.

    Otkrivanjem ove grobnice, po Draginim riječima, potvrdila se priča, koju Srbi ovog kraja šapatom prenose posljednjih 75 godina, da su partizani na ovom području likvidirali oko 1.000 četnika iz Šumadije, koji su se vraćali iz tog kraja nazad u Srbiju. Meni se lično obraća s molbom da ovu priču prenesem nadležnim organima i institucijama u regionu, posebno u Srbiji i Republici Srpskoj, ne bi li ko reagovao u cilju obilježavanja i zaštite ove lokacije. Dade mi i Božin kontakt, koji živi i radi na području gdje su se pomenuti događaji odigrali, i koji ima više informacija na ovu temu.

    Iako ništa ne obećah, ipak počeh da provjeravam Draginu priču.

    Na internetu naiđoh na mnogo tužnih i mučnih tekstova o masovnim grobnicama i njihovim ekshumacijama na Crnom Vrhu u rejonu sela Snagovo kod Zvornika. Prema riječima portparolke Instituta, Lejle Čengić: na području Snagova u ranijim godinama (prije 2015) je otkriveno sedam sekundarnih masovnih grobnica, iz kojih je ekshumirano 818 skeletnih ostataka iz perioda devedesetih; u rejonu Crnog vrha pronađena je i najveća masovna grobnica u BiH, iz koje su ekshmirani posmrtni ostaci zvorničkih Bošnjaka ubijenih 1992; na tom području je pronađeno i dosta skeletnih ostataka Podrinjaca, koji su ubijeni u julu 1995. prilikom prelaska na "slobodnu teritoriju".

    Mnogo manje tekstova se odnosi na ekshumaciju iz 2015, o kojoj govori Drago M. Priča ide ovako: Početkom maja 2015. mještani Snagova prilikom gradnje česme naišli su na masovnu grobnicu. Pozvali su Institut za nestale osobe BiH koji su odmah reagovali i nakon nekoliko dana grobnicu zatvorili, a javnosti objasnili da je nakon antropološkog pregleda utvrđeno da se tu nalaze žrtve iz Drugog svjetskog rata. Mještani su uvjereni da su to ubijeni Bošnjaci iz Podrinja. I nije im jasno zašto su pronađena tijela ponovno zakopana, a proces ekshumacije završen.

    Odgovor na to pitanje, kako prenose mediji, dala je već pomenuta portparolka Instituta, Lejla Čengić: "Tom prilikom otkriveni su posmrtni ostaci najmanje 15 žrtava. Međutim nakon antropološkog pregleda i pregleda skeletnih ostataka kao i procjene njihove starosti te predmeta koji su pronađeni uz žrtve, velika je vjerovatnoća da nije riječ o žrtvama iz mandata Instituta za nestale osobe odnosno da nisu žrtve iz proteklog rata. S obzirom da je zaključeno da žrtve nisu iz našeg mandata smatrali smo da ekshumaciju ne bismo trebali nastaviti".

    Neki mediji prenose izjavu profesora istorije Nazima Ibrahimovića koji navodi da bi to mogle biti i kosti partizana, odnosno partizanskih ranjenika iz septembra 1943. jer se na tom mjestu jedno vrijeme nalazio dio glavne partizanske bolnice, u kojoj je bilo još i tifusara od Sutjeske.

    Božo je kao policajac u maju 2015. bio na licu mjesta na Crnom Vrhu kada je otvorena "masovka". Pored predstavnika Tužilaštva i Instituta, okupilo se mnogo i drugog naroda, uglavnom Bošnjaka, među kojima je bilo i nekoliko muftija. Upravo je Božo, nakon što je mašina skinula površinski sloj zemlje, prvi "čeprkao" po kostima. Na prvom skeletu pronalazi metalnu kokardu, na drugom kandilo, treći je bio dječiji. Držeći u podignutim rukama kokardu i kandilo, okrenuo se prema okupljenoj masi i upitao ih: "jesu li ovo muslimanska obilježja", nakon čega su se okupljeni razičli a predstavnici Instituta su tek otvorenu grobnicu odmah i zatrpali. I kako onda tako i danas. Ćuti država. Ćuti i crkva. Svi znaju i svi ćute, kao što su ćutali i u vrijeme "bratstva i jedinstva", rezignirano završava Božo naš poduži telefonski razgovor.

    I Dragi i Boži sam obećao da ću o ovoj neobilježenoj masovnoj grobnici na Crnom Vrhu za "Politiku" napisati jedan tekst i na taj način pokušati uticati na savijest odgovornih, crkvenih i svjetovnih vlasti u regionu, da se prema ljudskim zemnim ostacima, bez obzira ko su i šta su za života bili, treba odnositi civilizovano, te ih, ako se već ne mogu identifikovati i predati porodicama, dostojanstveno pokopati i mjesto pokopa obilježiti, kao što se radi sa zemnim ostacima žrtava svih sukobljenih strana iz ratova devedesetih sa istih prostora.

    Odnos prema mrtvima i razlikuje čovjeka od ostalih živih bića. Barem bi tako trebalo biti.

    Autor teksta: Savo ¿trbac
    rat_doboj -104125 - 25.02.2020 : Pesa Brčko - best (0)

    Odnosi HVO i Armije u Dobojskoj regiji


    Zanima me jedna stvar. Do skoro nisam znao da su na ratištima oko Doboja učestvovale hrvatske vojne jedinice. Po pričama vidim da su veliku ulogu u ratu odigrale 110-ta HVO, da je baš učestvovala u nekim značajnijim akcijama kao što je taj napad na Putnikovo brdo itd.

    Mene zanima kakvi su odnosi bili između tkz. Armije i hvo-a kad su počeli muslimansko-hrvatski sukobi u srednjoj Bosni? Nevjerovatna mi je ta činjenica da npr. u jednom dijelu tjesno sarađuju dok ajmo reć par stotina kilometara dalje izvode strašne napade i zločine jedni nad drugima.

    Što se tiče onog napada oklopne jedinice VRS, to u svojoj glavi nikako ne mogu da shvatim. Gledao sam par snimaka od strane "kontra strane" gdje prikazuju napade i uništenja tih oklopnih vozila. Ti snimci izgledaju mi kao da su montirani, jer se na snimcima se vidi kako osmatraju tenkove neko značajnije vrijeme. Tenkove koji su bukvalno na čistini i ne miču se. Čak ispaljuju prvu maljutku koja promašuje sve i pada nedaleko od tenkova. Zatim ti isti tenkovi stoje kako stoje, nevjerovatno. Izgledalo je kao neka vježba gađanja. Da li to možda nije bio snimak za propagandu i dizanje morala pa je montiran, ja stvarno ne znam. Na snimcima se se raduju kao da su na lotu dobili.

    I još mi je čudnije da npr. kao išao je žestoki napad i toliko je bio žestok da je kamerman uspio ljepo sve to da snimi a ovi na miru da naštimaju nišan i poderu te oklopnjake.
    saljivi_dogadjaji -104123 - 25.02.2020 : Zela Šaljivi dogadjaji - best (0)

    Paprike sa kostima


    Prije nego sto napisem pricu, zamolio bih sve koji ovog trenutka jedu, da to odloze za drugi put.

    Ovu sam priču čuo danas od borca Vojske Republike Srpske, koji je ispričao događaj svog ratnog druga, pa sam bez razmišljanja odlučio da je podjelim sa vama.

    To je bilo na položajima iznad Kalinovika (najvjerovatnije Treskavica).

    Gore u zemunici je neko od boraca donjeo kiselih paprika od kuće, bilo je tu i ostalih dobrina koje su donosili borci kad su odlazili na ratište.

    Dok su se drugi sladili a poslje otišli na straže, jedan borac je te večeri dobro popio pa je otišao spavati, ostali ga nisu budili, pustili ga da spava i otisli na položaje.

    U međuvremeu ovog je probudila glad i onako pijan u mraku našao je teglu kiselih paprika. Tegla je bila ostavljena otvorena i dobro ispražnjna, tako da je bukvalno ostala samo tekućina.
    Tako je ovaj u svom bunilu zagrabio prvu "papriku" i počeo jesti, zvakati, trgati... Nikako nije mogao da sazvaće pa je na kraju ostavio to i otišao.

    Kad je poslje došla smjena, jedan borac je primjetio sažvakanog miša ostavljenog pored tegle, pa povikao:

  • "Ala ljudi koja je ovo budala žvakala miša i ostavila, sve mu kosti samljelo"!
  • rat_doboj -104099 - 14.02.2020 : Putnikovo Brdo Usora - best (0)

    Putnikovo Brdo


    Jugozapadno predgrađe Doboja, dominantna kota koja gleda južno od grada prema kotlini rijeke Usore, a na sjever prema Posavini.

    Vojska Republike Srpske je tu branila Doboj, Ozren i Posavinu cjele četiri godine rata. Velike borbe su se tu odvijale sa mnogo žrtava sa obe strane.

    Tu je bilo i najveće minsko polje u ratovima u bivšoj Jugi, Mjesto Makljenovac gdje su se vodile bliske borbe i gdje se linija pomjerala za par kuća, za par sokaka.
    poginuli -104095 - 12.02.2020 : - best (0)

    Rade (Pero) Šehovac


    Pogrešno je upisana godina rođenja umjesto 1940. treba da stoji 1960.
    rat_doboj -104086 - 05.02.2020 : Tova Doboj - best (0)

    Putnikovo brdo


    Putnikovo brdo se nalazi nedaleko od Doboja. Na tom dijelu ratišta, nisu se linije razgraničenja mnogo pomijerale, ali je bilo dosta poginulih i ranjenih.
    1kk -104075 - 27.01.2020 : Kartum7193 Banja Luka - best (2)

    Dodik uručio Medalju zasluga za narod porodici dobrovoljca Gorana Nikolića


    Trebalo je da prođe 27 godina da bi naš Makedonac, naš Goran Nikolić, bio odlikovan.

    Srpski član Predsjedništva BiH Milora Dodik uručio je danas u Skoplju Medalju zasluga za narod porodici 22-godišnjeg Gorana Nikolića iz Kumanova, dobrovoljca i pripadnika Prvog bataljona Vojne policije Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske koji je poginuo polovinom avgusta 1993. godine na Putnikovom brdu kod Doboja.

    Dodik je naglasio da je prošlo 27 godina od pogibije velikog junaka i borca Gorana Nikolića i poručio da Republika Srpska nikada neće zaboraviti njegovu žrtvu koju je dao da bi mi danas živjeli u slobodi.

  • Goran je bio hrabar mladić koji je sa svojim saborcima učestvovao u brojnim bitkama za odbranu Republike Srpske. Ono što je posebno veliki podvig i hrabrost tada 22-godišnjeg mladića jeste njegovo učešće u jednoj od najznačajnijih akcija kao što je "Proboj koridora" ili bitka "Koridor života" jer ona to i jeste bila i jeste značila život - istakao je Dodik.

    Dodik je rekao da je sa gradonačelnikom Doboja Borisom Jeriniđem razgovarao da jedna od ulica u ovom gradu dobije ime po Goranu Nikoliću, što je odmah i prihvaćeno, te očekuje da već na prvoj narednoj sjednici Skupštine grada ova ideja bude i realizovana.

    Slađana Antić, sestra pokojnog Gorana, zahvalila je srpskom članu Predsjedništva BiH i svima u Republici Srpskoj što nisu zaboravili njenog brata koji je dao život za Srpsku i slobodu svih njenih stanovnika, te da su još jaka sjećanja na njega i njegovu hrabrost.

    Ona je u ime porodice Nikolić izrazila posebnu zahvalnost zbog činjenice da će jedna od ulica u Doboju nostiti ime njihovog sina i brata.

    Uručenju Medalje zasluga za narod prisustvovali su roditelji Gorana Nikolića i sestre Slađana, Svetlana i Frosina.

    Saborci Gorana Nikolića, pripadnici Prvog bataljona Vojne policije Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske, večeras u Skoplju uručili su Dodiku monografiju o ratnom putu ovog bataljona.

    Na osnovu Ustava Republike Srpske, Zakona o odlikovanjima i priznanjima i Statuta ordena i medalja Republike Srpske predsjednik Republike Srpske Željka Cvijanović posthumno je odlikovala Medaljom zasluga za narod Gorana (Zoran) Nikolića iz Kumanova za zasluge stečene u borbi protiv neprijatelja i oslobođenje Republike Srpske.
  • poginuli -104055 - 15.01.2020 : Odisej Zurovac Trebinje - best (1)

    Srđan (Nebojša) Gaćeša


    Brate moj, malo li se puta sjetih tebe iz onih naših sretnih i nesretnih vremena. Evo, nakon 25 godina, izbaci Google tvoju sliku i ja zaplakah kao malo dijete. Znam tačno šta bi mi reko da si tu!

    Samo da ti kažem da mi mnogo nedostaješ, jedini brate kog sam ikada imao. I jos da kažem neko gore napisa "nije morao ići." E, pa mi nismo morali, ali su nas tako djedovi odgojili.

    Laka ti crna zemlja, brate moj.
    Tvoj Ceja.
    poginuli -104047 - 10.01.2020 : Dalibor Duric Svedska - best (0)

    Branko (Boško) Durić


    Ime oca nije Boško već Branko.
    Mjesec rođenja nije februar vec oktobar.
    Supruga se ne zove Gospava vec Gospa.
    Ima još jednog sina iz prvog braka, zove se Dalibor 1972. godište.
    Pozdrav iz Švedske od Dalibora.
    poginuli -104043 - 07.01.2020 : Zeljko Jovanović Pancevo - best (0)

    Krsto (Cvijetin) Jovanović


    Krsto (Cvijetina) Jovanović je rođen 17. 01. 1955. godine u selu Banjevići, opština Bratunac.
    rat_kalesija -104029 - 04.01.2020 : Senad Redzic Chicago - best (0)

    Akcija na Laze, blizu Teočaka


    Naši borci us prvi napad u toku rata izveli na selo Laze blizu Teočaka. Zanima me da li su ikada razmjenjeni srpski vojnici koji su ostali ubijeni pored puta u Lazama? Znam samo da su bili pokopani pored puta u jednoj avliji.

    Idi na stranu - |1|2|