fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992- Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
rat_doboj -104171 - 26.03.2020 : Putnikovo Brdo Usora - best (0)

Usora


110. HVO brigada, za razliku od ostalih HVO postrojbi iz Srednje Bosne, aktivno ratovala od početka '92. do Dejtona ostatak osim Posavine nije ratovao do sukoba sa muslimanima i to je trajalo godinu dana ali je bilo krvavo za obe strane. Tu je njihov početak i kraj rata.

Naša najbliža HVO je 111. Žepče udaljena izmedju 25-30 kilometara, koja je u dogovoru sa VRS zajednički ratovala sa ABiH. Maglaj, Zavidovići, Zenica su napravili dobar dil za sebe, a i Srbima je to odgovaralo da sačuvaju Doboj.

Kod nas je bila druga situacija jer mi smo ratovali od početka '92. sa VRS i imali smo sasvim korektne odnose sa ABiH tj. spasavali smo jedni druge u mnogim ofanzivama jer ako se VRS probije bilo gdje svi smo bili ugroženi.

Mi Hrvati smo cijeli rat imali teritoriju sa svojom policijom i civilnom vlašću. Bilo je ponuda od Srba da surađujemo i hvala Bogu da nismo prihvatili jer bi samo mi bili donji.

Činjenic je a je 110. HVO bila čvrsta i odlučna odlikovana sa najvećim priznanjima zaustavila VRS na 2 kilometra južno od Doboja do Dejtona.

Što se tiče poraza generala Lisice na Ušću usore marta '93. godine, treba reći da je ušće Usore u Bosnu su velika polja okružena brdima kao na dlanu. Oklopnjaci su došli, a potom su nakon početne zbrke počeo kraj za tenkove i transportere T-12 Hvo i crvene strijele su krive za masakr oklopa. Pored toga, i minobacači su odradili svoj posao jer se mogla vatra navoditi tako da je i pješadija bila osuđena na propast. Snimatelji su bili u kućama koje idu dolinom Usore i snimaju tad crvene strijele koje gađaju tenkove, znači nisu maljutke, promašuje jer crvena strijela ide na termalne mete a okolo gore njive pa promašuje. Top T-12 Hvo je odradio posao, gađao je iz Ularica 2800 metara udaljenost, sa Alibegovaca su dejstvovali naši tenkovi T-72, T-55 i dvije T34.

Eto, nadam se da sam iz prve ruke približio ratište oko Doboja.
1kk -104165 - 19.03.2020 : Kartum7193 Predojević Banja Luka - best (0)

Monografija 1bVP 1.KK VRS - Izložba 'Stigla Korpusna'


Velika hvala kolegama iz Doma vojske Srbije na nesbičnoj pomoći oko otvaranja izložbe.

Da pogledate članak o tome, sa fotografijama, molim vas da kliknete ovdje.
1kk -104161 - 13.03.2020 : Kartum7193 Predojević Banja Luka - best (1)

Monografija 1bVP 1. KK VRS - Izložba 'Stigla Korpusna'


Pred otvaranje izložbe "Stigla korpusna".

hercegovacki_korpus -104159 - 13.03.2020 : Nomad Srbija - best (0)

Ispraćaj heroja Novice Gušića


Četvrt vijeka je već prošlo od rata, mutni prozori istorije već lagano zamagljuju mnoge istinite događaje, dok nam iznemogli narod "pozlaćuje" junake.

Ipak, da zublja dostojanstva i obraza još gori i da se kroz te plamenove osvjetljavaju istinske sudbine događaja i njihovih vinovnika, svjedoči i ohrabruje posljednji ispraćaj legendarnog komandanta Nevesinjske brigade pukovnika Novice Gušića, koji se na odru nakon dvije ipo decenije, vratio na vječni počinak u svoje rodno mjesto.

Novica Gušić, tribun, vođa, komandant, otac i siritinjska majka u najtežim trenucima minulog rata uspio je nemoguće: da odbrani i ujedini.

Nevesinje, Hercegovina, ali i prijatelji i poštovaoci djela komandanta Nevesinjske brigade, iz čitavog regiona, juče su se na svečan i dostojanstven način oprostili od ratnog komandanta pukovnika Novice Gušića.

Tijelo heroja, posljednjeg otadžbinskog rata po dolasku u Nevesinje, nalazilo se u sabornom hramu gdje su cijele noći i juče do počitka sahrane građani u mimohodu odavali poštu ovom hrabrom i čestitom čovjeku. Uz dirljive oproštaje vladike Atanasija Jevtića, sveštenika, Krulja, pukovnika Zorana Janjića, Vojina Gušića, načelnika opštine Milenka Avdalovića, na mjesnom groblju Drenovik pored brata Marka i majke Darinke, uz prisustvo više hiljada građana, počasnih plotuna i najveće mirnodopske i vojne počasti, sahranjen je heroj Novica Gušić rođen 1941 upokojio se 2020 godine.

Sveštenik Radivoje Krulj naglasio je da je ostao upamćen, po hrabrosti, srčanosti, ljudskosti i humanosti ne samo kod svojih građana i vojnika već i kod neprijatelja.

  • " A svjedočanstva govore da Novica Gušić, čovjek Hrista i Jevanđelja nikada nije dozvolio da se bilo čime uprljaju časne pobjede koji je izvojevao", rekao je sveštenik Krulj.

    Načelnik opštine Nevesinje, Milenko Avdalović nas je podsetio koliko su žive njegove pouke, moralni stavovi koliko se i nakon četvrt vijeka citira i prepričava ovaj hercegovački gorostas.

    Životni put od Bratača do legende evociorao je predsjenik RVI Vojo Gušić, rođak i saborac, apostrofirajući da je Novica Gušić, iznad svega i kao čovjek i oficir uz hrabrost i etiku uvijek pokazivao osećaj za pravdu i zaštitu slabijeg.

    To je i potvrdila delegacija građana Mostara na čelu sa Zlatkom Dizdrarevićem koja, uz veliku zahvalnost, položila vijenac na odar Novice Gušića čoveka koji ke uspio da objedini tradicionalne etičke norme, vojnička pravila i jevanđelske postulate.
  • rat_doboj -104153 - 09.03.2020 : Nomad Srbija - best (0)

    Nažalost nije namešteno


    Za Peša Brčko:
    bio sam u periodu akcija u Bosanskoj Posavini o kojima postavljaš pitanja. Bio sam dva dana u Brčkom i veći deo sam učestvovao u akcijama oko Dervente.

    Što se tiče HV i HVO to je bila jedna celina potpomognuta muslimanima iz tog kraja bosanske Posavine. Apsolutnu komandu i odlučivanje na terenu su odrađivali Hrvati, komanda je bila smeštena u Hrvatskoj, oficirski kadar je bio ZNG, a muslimani su bili domaći i oni su bili vodiči na terenu, a potpomognuti su bili sa popunom muslimanima iz Hrvatske (Zagreb, Rijeka).

    Iz Hrvatske su bile jedinice ZNG iz Vukovara (žuti mravi, protiv-oklopna), iz Siska, Iz Splita 4. gardijska, iz Zagreba dve ili tri brigade, i dosta mobilisanih muslimana iz Hrvatske. U B. Posavini su dobro sarađivali ustaše i balije, a kontrolu nad balijama imao je A. Prkačin komandant HOS-a.

    Koliko se sećam bilo je i nekoliko jedinica ZNG sastavljenih od Engleza, Holanđana i drugih plaćenika.

    Što se tiče naših oklopnjaka tu je bila druga oklopna brigada i posle početnih uspeha doživeli su poraz u kojem je poginulo dosta članova posada tenkova, lično se sećam da je stradao mladi vojnik u tenku Milan Novković, inače brat od strica pevača iz Hrvatske Borisa Novkovića.

    Jedan od balija iz 4. brigade ZNG tzv. Bagdadski lopovi iz ručnog bacača je direktno pogodio tenk u kojem je bio pokojni Novković, kasnije sam pročitao da je taj balija otišao u Švedsku.

    Ima tu još mnogo detalja, ali možda nekom drugom prilikom, Nomad.
    1kk -104135 - 04.03.2020 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Monografija 1.bVP 1.KK VRS - Izložba 'Stigla korpusna'


    Dana 13. 03. 2020. u Beogradu u Domu Vojske Srbije, ulica Braće Jugović br. 19, u maloj sali biće otvorena izložba o ratnom putu 1. bVP 1. KK VRS sa početkom u 13h. Izložba će biti otvorena do početka aprila 2020. godine.
    brane_tadic -104134 - 03.03.2020 : Miroslav Klaric Carina - best (0)

    Sjećanje na Brana Tadića - Roleta


    Prije nekoliko dana mislim o Roletu, gdje li je taj krsni momak sa kojim sam imao jako korektan momak, i naletim slučano na internetu da nije među živima. Jako sam se raztužio i nisam mogao vjerovati da nema Roleta. Neka mu je vječna slava i mir.
    srebrenica -104132 - 28.02.2020 : Oklop Visegrad - best (0)

    Muslimani umesto grobnicu pobijenih svojih sunarodnika, otkrili ostatke pobijenih četnika


    (Ne)briga o zemnim ostacima predaka

    Svi znaju i svi ćute, kao što su ćutali i u vrijeme "bratstva i jedinstva", rezignirano završava Božo naš poduši telefonski razgovor

    Nedavno je u prostorije Veritasa u Beogradu navratio Drago M. rodom iz istočne Bosne, i ispričao mi sljedeću priču: Institut za nestale osobe BiH, pod pretpostavkom da se radi o posmrtnim ostacima bošnjačkih (muslimanskih) žrtava iz devedesetih prošlog vijeka, počeo je u maju 2015. ekshumaciju jedne masovne grobnice u rejonu Crnog Vrha u blizini mjesta Snagovo, na području opštine Osmaci, koja pripada Republici Srpskoj. Međutim, već na prvi pogled, po izgledu leševa i po predmetima koji su nađeni među kostima, bilo je jasno da su leševi iz nekog ranijeg vremena, vjerovatno iz Drugog svjetskog rata, pa se prestalo sa daljom ekshumacijom te je tek otvorena grobnica odmah i zatvorena.

    Otkrivanjem ove grobnice, po Draginim riječima, potvrdila se priča, koju Srbi ovog kraja šapatom prenose posljednjih 75 godina, da su partizani na ovom području likvidirali oko 1.000 četnika iz Šumadije, koji su se vraćali iz tog kraja nazad u Srbiju. Meni se lično obraća s molbom da ovu priču prenesem nadležnim organima i institucijama u regionu, posebno u Srbiji i Republici Srpskoj, ne bi li ko reagovao u cilju obilježavanja i zaštite ove lokacije. Dade mi i Božin kontakt, koji živi i radi na području gdje su se pomenuti događaji odigrali, i koji ima više informacija na ovu temu.

    Iako ništa ne obećah, ipak počeh da provjeravam Draginu priču.

    Na internetu naiđoh na mnogo tužnih i mučnih tekstova o masovnim grobnicama i njihovim ekshumacijama na Crnom Vrhu u rejonu sela Snagovo kod Zvornika. Prema riječima portparolke Instituta, Lejle Čengić: na području Snagova u ranijim godinama (prije 2015) je otkriveno sedam sekundarnih masovnih grobnica, iz kojih je ekshumirano 818 skeletnih ostataka iz perioda devedesetih; u rejonu Crnog vrha pronađena je i najveća masovna grobnica u BiH, iz koje su ekshmirani posmrtni ostaci zvorničkih Bošnjaka ubijenih 1992; na tom području je pronađeno i dosta skeletnih ostataka Podrinjaca, koji su ubijeni u julu 1995. prilikom prelaska na "slobodnu teritoriju".

    Mnogo manje tekstova se odnosi na ekshumaciju iz 2015, o kojoj govori Drago M. Priča ide ovako: Početkom maja 2015. mještani Snagova prilikom gradnje česme naišli su na masovnu grobnicu. Pozvali su Institut za nestale osobe BiH koji su odmah reagovali i nakon nekoliko dana grobnicu zatvorili, a javnosti objasnili da je nakon antropološkog pregleda utvrđeno da se tu nalaze žrtve iz Drugog svjetskog rata. Mještani su uvjereni da su to ubijeni Bošnjaci iz Podrinja. I nije im jasno zašto su pronađena tijela ponovno zakopana, a proces ekshumacije završen.

    Odgovor na to pitanje, kako prenose mediji, dala je već pomenuta portparolka Instituta, Lejla Čengić: "Tom prilikom otkriveni su posmrtni ostaci najmanje 15 žrtava. Međutim nakon antropološkog pregleda i pregleda skeletnih ostataka kao i procjene njihove starosti te predmeta koji su pronađeni uz žrtve, velika je vjerovatnoća da nije riječ o žrtvama iz mandata Instituta za nestale osobe odnosno da nisu žrtve iz proteklog rata. S obzirom da je zaključeno da žrtve nisu iz našeg mandata smatrali smo da ekshumaciju ne bismo trebali nastaviti".

    Neki mediji prenose izjavu profesora istorije Nazima Ibrahimovića koji navodi da bi to mogle biti i kosti partizana, odnosno partizanskih ranjenika iz septembra 1943. jer se na tom mjestu jedno vrijeme nalazio dio glavne partizanske bolnice, u kojoj je bilo još i tifusara od Sutjeske.

    Božo je kao policajac u maju 2015. bio na licu mjesta na Crnom Vrhu kada je otvorena "masovka". Pored predstavnika Tužilaštva i Instituta, okupilo se mnogo i drugog naroda, uglavnom Bošnjaka, među kojima je bilo i nekoliko muftija. Upravo je Božo, nakon što je mašina skinula površinski sloj zemlje, prvi "čeprkao" po kostima. Na prvom skeletu pronalazi metalnu kokardu, na drugom kandilo, treći je bio dječiji. Držeći u podignutim rukama kokardu i kandilo, okrenuo se prema okupljenoj masi i upitao ih: "jesu li ovo muslimanska obilježja", nakon čega su se okupljeni razičli a predstavnici Instituta su tek otvorenu grobnicu odmah i zatrpali. I kako onda tako i danas. Ćuti država. Ćuti i crkva. Svi znaju i svi ćute, kao što su ćutali i u vrijeme "bratstva i jedinstva", rezignirano završava Božo naš poduži telefonski razgovor.

    I Dragi i Boži sam obećao da ću o ovoj neobilježenoj masovnoj grobnici na Crnom Vrhu za "Politiku" napisati jedan tekst i na taj način pokušati uticati na savijest odgovornih, crkvenih i svjetovnih vlasti u regionu, da se prema ljudskim zemnim ostacima, bez obzira ko su i šta su za života bili, treba odnositi civilizovano, te ih, ako se već ne mogu identifikovati i predati porodicama, dostojanstveno pokopati i mjesto pokopa obilježiti, kao što se radi sa zemnim ostacima žrtava svih sukobljenih strana iz ratova devedesetih sa istih prostora.

    Odnos prema mrtvima i razlikuje čovjeka od ostalih živih bića. Barem bi tako trebalo biti.

    Autor teksta: Savo ¿trbac
    rat_doboj -104125 - 25.02.2020 : Pesa Brčko - best (0)

    Odnosi HVO i Armije u Dobojskoj regiji


    Zanima me jedna stvar. Do skoro nisam znao da su na ratištima oko Doboja učestvovale hrvatske vojne jedinice. Po pričama vidim da su veliku ulogu u ratu odigrale 110-ta HVO, da je baš učestvovala u nekim značajnijim akcijama kao što je taj napad na Putnikovo brdo itd.

    Mene zanima kakvi su odnosi bili između tkz. Armije i hvo-a kad su počeli muslimansko-hrvatski sukobi u srednjoj Bosni? Nevjerovatna mi je ta činjenica da npr. u jednom dijelu tjesno sarađuju dok ajmo reć par stotina kilometara dalje izvode strašne napade i zločine jedni nad drugima.

    Što se tiče onog napada oklopne jedinice VRS, to u svojoj glavi nikako ne mogu da shvatim. Gledao sam par snimaka od strane "kontra strane" gdje prikazuju napade i uništenja tih oklopnih vozila. Ti snimci izgledaju mi kao da su montirani, jer se na snimcima se vidi kako osmatraju tenkove neko značajnije vrijeme. Tenkove koji su bukvalno na čistini i ne miču se. Čak ispaljuju prvu maljutku koja promašuje sve i pada nedaleko od tenkova. Zatim ti isti tenkovi stoje kako stoje, nevjerovatno. Izgledalo je kao neka vježba gađanja. Da li to možda nije bio snimak za propagandu i dizanje morala pa je montiran, ja stvarno ne znam. Na snimcima se se raduju kao da su na lotu dobili.

    I još mi je čudnije da npr. kao išao je žestoki napad i toliko je bio žestok da je kamerman uspio ljepo sve to da snimi a ovi na miru da naštimaju nišan i poderu te oklopnjake.
    saljivi_dogadjaji -104123 - 25.02.2020 : Zela Šaljivi dogadjaji - best (0)

    Paprike sa kostima


    Prije nego sto napisem pricu, zamolio bih sve koji ovog trenutka jedu, da to odloze za drugi put.

    Ovu sam priču čuo danas od borca Vojske Republike Srpske, koji je ispričao događaj svog ratnog druga, pa sam bez razmišljanja odlučio da je podjelim sa vama.

    To je bilo na položajima iznad Kalinovika (najvjerovatnije Treskavica).

    Gore u zemunici je neko od boraca donjeo kiselih paprika od kuće, bilo je tu i ostalih dobrina koje su donosili borci kad su odlazili na ratište.

    Dok su se drugi sladili a poslje otišli na straže, jedan borac je te večeri dobro popio pa je otišao spavati, ostali ga nisu budili, pustili ga da spava i otisli na položaje.

    U međuvremeu ovog je probudila glad i onako pijan u mraku našao je teglu kiselih paprika. Tegla je bila ostavljena otvorena i dobro ispražnjna, tako da je bukvalno ostala samo tekućina.
    Tako je ovaj u svom bunilu zagrabio prvu "papriku" i počeo jesti, zvakati, trgati... Nikako nije mogao da sazvaće pa je na kraju ostavio to i otišao.

    Kad je poslje došla smjena, jedan borac je primjetio sažvakanog miša ostavljenog pored tegle, pa povikao:

  • "Ala ljudi koja je ovo budala žvakala miša i ostavila, sve mu kosti samljelo"!
  • rat_doboj -104099 - 14.02.2020 : Putnikovo Brdo Usora - best (0)

    Putnikovo Brdo


    Jugozapadno predgrađe Doboja, dominantna kota koja gleda južno od grada prema kotlini rijeke Usore, a na sjever prema Posavini.

    Vojska Republike Srpske je tu branila Doboj, Ozren i Posavinu cjele četiri godine rata. Velike borbe su se tu odvijale sa mnogo žrtava sa obe strane.

    Tu je bilo i najveće minsko polje u ratovima u bivšoj Jugi, Mjesto Makljenovac gdje su se vodile bliske borbe i gdje se linija pomjerala za par kuća, za par sokaka.
    poginuli -104095 - 12.02.2020 : - best (0)

    Rade (Pero) Šehovac


    Pogrešno je upisana godina rođenja umjesto 1940. treba da stoji 1960.
    rat_doboj -104086 - 05.02.2020 : Tova Doboj - best (0)

    Putnikovo brdo


    Putnikovo brdo se nalazi nedaleko od Doboja. Na tom dijelu ratišta, nisu se linije razgraničenja mnogo pomijerale, ali je bilo dosta poginulih i ranjenih.
    1kk -104075 - 27.01.2020 : Kartum7193 Banja Luka - best (2)

    Dodik uručio Medalju zasluga za narod porodici dobrovoljca Gorana Nikolića


    Trebalo je da prođe 27 godina da bi naš Makedonac, naš Goran Nikolić, bio odlikovan.

    Srpski član Predsjedništva BiH Milora Dodik uručio je danas u Skoplju Medalju zasluga za narod porodici 22-godišnjeg Gorana Nikolića iz Kumanova, dobrovoljca i pripadnika Prvog bataljona Vojne policije Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske koji je poginuo polovinom avgusta 1993. godine na Putnikovom brdu kod Doboja.

    Dodik je naglasio da je prošlo 27 godina od pogibije velikog junaka i borca Gorana Nikolića i poručio da Republika Srpska nikada neće zaboraviti njegovu žrtvu koju je dao da bi mi danas živjeli u slobodi.

  • Goran je bio hrabar mladić koji je sa svojim saborcima učestvovao u brojnim bitkama za odbranu Republike Srpske. Ono što je posebno veliki podvig i hrabrost tada 22-godišnjeg mladića jeste njegovo učešće u jednoj od najznačajnijih akcija kao što je "Proboj koridora" ili bitka "Koridor života" jer ona to i jeste bila i jeste značila život - istakao je Dodik.

    Dodik je rekao da je sa gradonačelnikom Doboja Borisom Jeriniđem razgovarao da jedna od ulica u ovom gradu dobije ime po Goranu Nikoliću, što je odmah i prihvaćeno, te očekuje da već na prvoj narednoj sjednici Skupštine grada ova ideja bude i realizovana.

    Slađana Antić, sestra pokojnog Gorana, zahvalila je srpskom članu Predsjedništva BiH i svima u Republici Srpskoj što nisu zaboravili njenog brata koji je dao život za Srpsku i slobodu svih njenih stanovnika, te da su još jaka sjećanja na njega i njegovu hrabrost.

    Ona je u ime porodice Nikolić izrazila posebnu zahvalnost zbog činjenice da će jedna od ulica u Doboju nostiti ime njihovog sina i brata.

    Uručenju Medalje zasluga za narod prisustvovali su roditelji Gorana Nikolića i sestre Slađana, Svetlana i Frosina.

    Saborci Gorana Nikolića, pripadnici Prvog bataljona Vojne policije Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske, večeras u Skoplju uručili su Dodiku monografiju o ratnom putu ovog bataljona.

    Na osnovu Ustava Republike Srpske, Zakona o odlikovanjima i priznanjima i Statuta ordena i medalja Republike Srpske predsjednik Republike Srpske Željka Cvijanović posthumno je odlikovala Medaljom zasluga za narod Gorana (Zoran) Nikolića iz Kumanova za zasluge stečene u borbi protiv neprijatelja i oslobođenje Republike Srpske.
  • poginuli -104055 - 15.01.2020 : Odisej Zurovac Trebinje - best (1)

    Srđan (Nebojša) Gaćeša


    Brate moj, malo li se puta sjetih tebe iz onih naših sretnih i nesretnih vremena. Evo, nakon 25 godina, izbaci Google tvoju sliku i ja zaplakah kao malo dijete. Znam tačno šta bi mi reko da si tu!

    Samo da ti kažem da mi mnogo nedostaješ, jedini brate kog sam ikada imao. I jos da kažem neko gore napisa "nije morao ići." E, pa mi nismo morali, ali su nas tako djedovi odgojili.

    Laka ti crna zemlja, brate moj.
    Tvoj Ceja.
    poginuli -104047 - 10.01.2020 : Dalibor Duric Svedska - best (0)

    Branko (Boško) Durić


    Ime oca nije Boško već Branko.
    Mjesec rođenja nije februar vec oktobar.
    Supruga se ne zove Gospava vec Gospa.
    Ima još jednog sina iz prvog braka, zove se Dalibor 1972. godište.
    Pozdrav iz Švedske od Dalibora.
    poginuli -104043 - 07.01.2020 : Zeljko Jovanović Pancevo - best (0)

    Krsto (Cvijetin) Jovanović


    Krsto (Cvijetina) Jovanović je rođen 17. 01. 1955. godine u selu Banjevići, opština Bratunac.
    rat_kalesija -104029 - 04.01.2020 : Senad Redzic Chicago - best (0)

    Akcija na Laze, blizu Teočaka


    Naši borci us prvi napad u toku rata izveli na selo Laze blizu Teočaka. Zanima me da li su ikada razmjenjeni srpski vojnici koji su ostali ubijeni pored puta u Lazama? Znam samo da su bili pokopani pored puta u jednoj avliji.
    pocetak_rata -104007 - 20.12.2019 : Aleksa Beograd - best (4)

    Kako je počelo (iz ugla petnaestogodišnjaka) - 5. deo


    Mnogi novi, nama klincima do tada nepoznati pojmovi počeli su se pominjati u svakodnevnoj komunikaciji između ljudi. Neki od njih bijahu smešni, pa ih mi dočekasmo sa dozom humora i ironije. Tako smo, na primer, novopečeni pojam Zenge u nekoj našoj dečijoj ekstenziji upoređivali sa tada poznatim golmanom Valterom Zengom i koliko god da je taj nadimak za hrvatskog vojnika takozvanog Zbora narodne garde unosio nemir i strah na samu izgovorenu reč, mi bismo da bi taj isti strah odagnali pravili sprdnju na sve te novokomponovane i čudne izraze.

    Kada je Rašid jednog dana došao i hvalisavi tonom pričao kako mu je rođak sada u Zengama, mi bi ga zadirkivali da je možda prešao da igra za Inter kod Valtera Zenge.

    Pojam Zelene beretke je takođe itekako bio popularan tih predratnih meseci. Sa vremena na vreme se na ulici mogao videti poneki mladić sa takvom beretkom na glavi uz maskirne pantalone "Lee Cooper" koje su u to vreme mogle da se kupe samo u jednoj radnji na Skenderiji. Mi smo taj pojam često poistovećivali sa istoimenim filmom iz sedamdesetih godina i zamisljali velikog Džon Vejna kako šeta ulicama našeg grada.

    Moja generacija je, kao i mnoge pre nje, odrasla na istoriji koja se temeljila na bratstvu i jedinstvu, filmovima o Kozari, Sutjesci, Neretvi, u kojima su Četnici prikazivani kao nešto najstrašnije. U tom predratnom periodu bi samo pominjanje tog pojma kod mnogih od nas izazivao strah. U jednom razgovoru između komšije i mog oca, koji sam kao i obično krišom načuo, on je rekao mom starom da su Pale pune Šešeljevih četnika. Mene je od toga obuzeo veliki strah, tako da sam se sa sestrom povukao u sobu i počeo da paničim. Sestra, koja je starija od mene, uspela je da me smiri i da mi na neki način objasni taj pojam koji ću kasnije godinama temeljno istraživati i shvatiti da sam rastao uz iskrivljenu i lažnu sliku naše prošlosti.

    Dok smo jednog dana vozili bicikle po kraju, ne mareći za sve napetiju situaciju koja je uporno lebdela iznad naseg grada, u deliću sekunde iznad naših glava se pojaviše dva aviona. Eh koliko su oni tada bili ogromni u našim mladalačkim očima, da li zbog straha ili zbog sigurnosti koju nam je JNA tada davala, ne samo mom društvu već i ogromnoj većini stanovništva svih nacionalnosti.

    Koji sekund kasnije, čule su se dve jake eksplozije. Uplašeni, popadasmo sa bicikala i instiktivno legosmo na asfalt. Posle nekoliko trenutaka turobne tišine začusmo plač nekog malog deteta a odmah zatim viku komšije Ferida sa prvog sprata.

  • "Djeco, ulazite u zgradu, vidite da nas zlikovci bombarduju!"

    Mi se zagledasmo jedan u drugog i kao da smo se u tim trenucima bili skamenili.

    Sledeće čega se sećam su reči komsije Rajka, inače poznatog milicionera:

  • "Ne seri Fedja, ne širi paniku, samo je probio zvučni zid!"

    Naučismo taj dan još jedan pojam, do tada nama nepoznat: zvučni zid. Moguće je da smo i za njega smislili neku zajebanciju, ali iskreno da kažem ne mogu više da se svega setim.
  • poginuli -103999 - 17.12.2019 : Bojan Subotic Bogovadja - best (0)

    Velibor (Borislav) Kapetanović


    Bio mi je brat. Družili smo se, išli u školu, bili smo nerazdvojni. Njegova pogibija me je pogodila isto kao kad mi je poginuo rođeni brat Dejan. Ako ima života posle smrti nadam se da ću ga opet videti i da ćemo biti isto kao nekad.

    Hvala ti druže moj na prijateljstvu tvom i vremenu koje si posvetio meni i mojoj porodici kada im je bilo najteže. Počivaj u miru pa se vidimo.

    Bojan Subotić
    krajina -103987 - 15.12.2019 : Saša Kovačević Ljuti Krajišnik - best (2)

    Koridor života 1992


    Počelo Snimanje Filma o herojskoj Akciji i bici. Film ima naziv KORIDOR ŽIVOTA 92! Učestvovaće u filmu učesnici samih tih događaja!

    Lično kažem hvala Bogu da se neko setio. Za razliku od drugih, mi Srbi imamo istinite događaje i snimke sačuvane horojskih bitaka koje su bile za opstanak srpskog naroda na svojim ognjištima, za razliku drugih koji snimaju sve i svašta, sa rekla-kazala i to sa 90% izmišljenih stvari!

    Pravda je spora ali dostižna! Ovde moram spomenuti i Debeljaču sa Youtube kanala koji jedini trenutno prikazuje snimke o srpakom stradanju isto tako i uspešnim vojnim akcijama Vojske Republike Srpske!!!

    Lep pozdrav!
    rat_danas -103981 - 13.12.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    (14.12.1992) Masakr u Bjelovcu


    U ranim jutarnjim satima, 14. decembra 1992. godine, muslimanske horde zla su napale selo Bjelovac, opština Bratunac. Ovaj zločin se desio od strane 28. divizije muslimanske Armije RBiH, pod komandom zločinačkog komadanta Nasera orića. Tom prilikom je ubijeno 68 Srba na području Bjelovca. Istovremeno je izvršen napad i na obljižnja sela Sikirić i Loznička Rijeka, pa je ukupan broj žrtava iznosio 109. Pored toga, spaljeno je i 350 srpskih kuća i drugih objekata, a sva pokretna imovina je pokradena i odnešena u pravcu Srebrenice. Ovo područje je sada potpuno pusto, a za ovaj zločin niko nije odgovarao.
    poginuli -103969 - 07.12.2019 : Focanka . Treskavica - best (1)

    Ivanović Veljas


    Ivanovic Veljas
    Nestao 04. 10. '95, Treskavica.
    Molimo za bilo kakvu informaciju
    Svi osim njega su pronađeni.
    1kk -103963 - 06.12.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Monografija 1bVP 1.KK VRS - Koridor života


    Pocelo je snimanje filma o proboju Koridora. Nekolicina mojih saboraca je već snimljena, kao i "druga strana" borci iz 2. posavske brigade sa kojima smo se spojili u Živkovom polju. Uskoro kreće i snimanje boraca iz drugih jedinica koje su učestvovale u proboju "Koridora života".
    U prilog tome i vijest sa RTRS-a kliknite ovdje.

    Pozdrav svim borcima Vojske Republike Srpske
    poginuli -103936 - 27.11.2019 : Radanović Marko Krivaja Prijedor - best (1)

    Radanović (Branko) Milenko


    Radanović (Branko) Milenko
    Poginuo u avgustu 1995. na Srbobranu.
    poginuli -103935 - 27.11.2019 : Marko Radanović Krivaja Prijedor - best (0)

    Radanović (Dragoljub) Zoran


    Radanović (Dragoljub) Zoran
    Poginuo 12. oktobra 1995. u naselju Kljajići, Gornje Sokolovo.
    rat_majevica -103929 - 24.11.2019 : Diverzant Chicago - best (0)

    Zauzimanje sela Laze na Majevici


    Prvo mjesto koje smo oslobodili na teritoriji Teočaka bolo je selo Laze. U toku te akcije bilo je poginulih srpskih vojnika, dvojica su ostali tu nisu izvučeni. Ležali su neko vrijeme kraj puta, a posle su pokopani pored jedne kuće. Ne znam da li su ti preminuli, kao i da li su ikada razmjenjeni.
    rat_majevica -103927 - 24.11.2019 : Diverzant Chicago - best (0)

    Laze kod Teočaka


    Selo LAZE je prvo mjesto koje smo oslobodili u okolini Teočaka. Tu su bila ubijena dva srpska borca koji su ležali dugo pored puta. Ukopani su pored jedne kuće, ne znam da li ih je ikada iko razmjenio. Bili su srednjih godina možda 35-45.
    poginuli -103917 - 23.11.2019 : Vesna Antunovic Simić Brčko - best (2)

    Tata


    Dragi moj tata, volimo te puno. Nedostaješ nam!
    poginuli -103891 - 09.11.2019 : Dalibor D Uppsala - best (0)

    Đurić (Branko) Branko


    Poštovana gospodo,

    Zamolio bih vas da mi objasnite kako je moguće ispraviti podatke o jednom palom borcu iz Ilijaške brigade. Radi se o mom pokojnom ocu, Đurić (Branko) Branko koji je rođen 27. 10. 1945. a ne februara kako to piše i iza pokojnog oca. Pored toga, iza njega nisu ostala samo dva sina, moja brata Nešo i Njegoš već i ja Dalibor koji sam najstariji.

    Nadam se da će se moći ispraviti greška.
    Unapred Hvala Đurić Dalibor
    rat_zvornik -103881 - 06.11.2019 : Srdjan Bijeljina Boskovici - best (0)

    Boškovići


    Ratko Rale Karakaj: U Boškovićima (samim tim i u Pećini) žive Srbi. I u čitavim Boškovićima žive Srbi. Okolo njih su muslimanska sela i hvala Bogu nema nikakvih problema, svi žive srećno i normalno.
    ozren -103875 - 01.11.2019 : Dragan Rupčić Zavidovici - best (0)

    Užas na Vozući


    Ovo se desilo odmah po zauzimanju Vozuće. Bilo je to nastavku borbi, negdje na Paljeniku ili Podcjelovu, ne sjećam se tačno. Bilo je to u onim šumama.

    Već je padalo veče, pa smo stali da se pregrupišemo i odmorimo. Na tom mjestu smo se ulogorili, da bi sutra mogli nastaviti borbu. Krenuo sam u pravcu jednog potoka da obavim malu nuždu ispred te naše formalne linije. Zaustavio me je jedan kolega i rekao:

  • "Nemoj dole ići, ne bi ti preporučio!"

    Mislio sam da me želi uplašiti, ali se nisam bojao pa sam nastavio dalje. Kada sam izašao na brijeg, odakle sam vidio cijeli potok, pogledom sam prešao po predjelu koji se prostirao ispod te, skoro vertikalne nizbrdice.

    Ljudi moji, takvu scenu se samo vidio samo u filmu Apokalipto, kada glavni glumac padne među mrtve. Doslovno, potok je bio pun mrtvih tijela, pobijenih srpskih vojnika, raskomadanih, bez glave prebačenih jedni preko drugih. Ukratko, ništa se nije vidjelo od tijela, ni voda ni zemlja oko potoka. Ne znam koliko ih je bilo, ali meni se učinilo da ih ima jako mnogo. Strava i užas! Sto puta sam se pokajao što sam krenuo u tom pravcu.
  • poginuli -103865 - 30.10.2019 : Nebitno - best (0)

    Radomir (Cvijan) Pantić


    Radomir je bio najškolovani čovek.
    visoko -103857 - 16.10.2019 : Paljike Banja Luka - best (0)

    Paljike i Kalotići


    Da li ima učesnika napada na srpska sela Paljike i Kalotići 20. 6. 1992. godine? Dosta toga je nejasno, ako ima neko od priadnika ABiH da razmijenimo sjećanja.
    rat_doboj -103851 - 14.10.2019 : Dobojlija Doboj - best (0)

    Besjeda Mirjane Milašinović iz Srpca


  • "Vozuća je jedan od najvećih ponosa koje Srbin može da doživi, jer naši očevi i djedovi nisu bježali kada su vidjeli šta im se sprema, već su ostali na položajima, dajući živote za krst, zastavu i svoju otadžbinu. Vozuća jedna od najtužnijih epopeja naše vojske u odbrambeno-otadžbinskom ratu i jedan od najvećih ponosa koje Srbin može da doživi.

    Naš narod ima hiljade stranica svog ponosa, ali je Vozuća jedna od novijih i najsvjetlijih. Ponosni smo na one koji nisu bježali kad su vidjeli šta im se sprema, već su ostali na položajima, dajući živote za krst, zastavu i svoju otadžbinu".. .

    Poručila je ovo Mirjana Milašinović iz Srpca čiji je otac Marko poginuo u velikoj ofanzivi 10. septembra 1995. godine. Nadam se da će nam Mirjana da ustupi cijelu svoju besjedu, koju je govorila 10. 09. 2019. godine u Stogu.

    Dok ju je slušao, pukovnik Šljivančanin, komandant graničnog bataljona na Кošarama je pustio suze... Pa ko ne bi pustio suzu... Dijeliti ovaj video u što većem broju.

  • rat_doboj -103849 - 13.10.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Putnikovo brdo


    Putnikovo brdo je poviše Doboja.
    vrs -103845 - 09.10.2019 : Nomad Srbija - best (1)

    Preminuo general Milovanović


    MANE BIO BEZ MANE: Ko je bio General Milovanović
    09. oktobar 2019.

    General Manojlo Milovanović, ratni načelnik Generalštaba VRS, preminuo je u sredu jutro u Banjaluci

    General Manojlo Milovanović, ratni načelnik Generalštaba VRS, svedočio je autoru ovih redova, da se iznenadio zašto ga je general Ratko Mladić, komandant GŠ VRS, odmah po formiranju VRS, postavio za svog zamenika.

    Milovanović kaže da su Mladić i on zajedno službovali u Makedoniji, jedno vreme su zajedno radili u Komandi tadašnje Treće armije JNA, lične nesuglasice nisu imali, ali profesionalno su među njima, često, "sevale varnice".

  • Neprestano se, kako se to kaže u narodu, nadmudrivali kad su u pitanju bile stručne, vojničke stvari, pre svega kad je reč o taktičnim zadacima, pa su mnogi mislili da, posle toga, nećemo ni reč više da prozborimo, a mi smo nastavljali da se družimo - pričao je autoru ovih redova čuveni general VRS.
  • Pitao sam Mladića, posle nekoliko meseci, zašto je baš neme postavio za zamenika, na što mi je odgovorio: - Mane, ja se "palim" na prvu, a ti na treću, ti kao tenkista, znaš da je to najsigurnija brzina.

    Odlično su, kaže, sarađivali od prvog do zadnjeg dana, krajem 1996. godine, kada je smenjen ratni "Mladićev Generalštab". Sve vreme je bio uz Mladića, koga je, kao i drugi, oslovaljavao "šefe". Pričao nam je da je Mladić snimao svaki razgovor, zašto je to činio nikad ga nije pitao, a njemu lično to nije smetalo.

    Ostaće zapamćeno kako je Milovanović, još 1994. godine, kad je Srebrenica bila pred vojničkim padom, pozvao Mladića i Karadžića da se izjasne da li da vojska ulazi u Srebrenicu ili ne. VRS nije tada ušla u Srebrenicu, mada su sve svetske agencije tvrdile da je već ušla, a samo je tada TV Novi Sad, argumentovano i dokumentovano, prikazala da to nije tačno.

    Mladić i Karadžić bili su u inostranstvu, tražio sam da se izjasne, jedan je bio za ulazak u grad, drugi je bio protiv, ostavio sam im da se do ujutru usaglase, ali se nisu javili - pričao nam je Milovanović. Pošto se nisu usaglasili, povukao sam vojsku, otišao u Krajinu i nikada se više nisam vratio u taj deo RS, a Srebrenicu sam, potom, gledao samo na TV. Bio sam protiv akcije na Srebrenicu u julu 1995. godine, smatrajući da je bolje da meni pošalju te jedinice u Krajinu, koja je bila na velikim mukama. Nisu me slušali i, eto, dogodilo se to što se dogodilo. Objašnjavali su da je akacija u Srebrenici i Žepi bila važna "da bi se povratio vojnički moral, posle nekih poraza", ali to i nikako nije išlo u glavu.

    General Milovanović je propatio i što nije dozvoljeno da srpska vojska uđe u Bihać, mada ga je imala "na tacni". Tada je, u jednom trenutku, bacio generalske epolete i činove, kada je čuo za suprotnu komandu. Nije krio razočarenja, a nije ni potvrđivao, ali ni demantovao da su za neulazak u Bihać uzete desetine miliona dolara.

    Autor ovih redova više puta ga je pitao za njegova svedočenja pred Haškim sudom i drugim sudovima, što mu je, često, prebacivano:

  • Ne svedočim o konkretnom delovanju bilo kog čoveka, već samo sam, praktično, veštak događaja. Ono što govorim iza toga stojim.

    I mnogi strani novinari divili su generalu Milovanoviću, koji su imali priliku da ga slušaju u vreme rata. Tako je nastala priča o "generalu koji ima 50 kilograma, a 48 kilograma mozga".

    Dosta je poštovao, kao retko ko, ne samo prekaljene vojnike i oficire, već i novinare, koji su bili na prvim linijama fronta, gde se najbolje mogla da ustanovi istina. Bio je veliki protivnik ratnog profiterstva.

    Izvor:Novosti
  • borci -103843 - 08.10.2019 : Milenko Đurić Doboj - best (0)

    Šta to bi?


    Da ovi iz BORS-a ne bi pomislili da ja imam nešto protiv njih u ravni ličnog idemo malo na Veterane i gospodina Vukovića. I sad se naježim kada se sjetim vatrenih govora gospodina Vukovića kada su protestvovali u Banja Luci i šta je sve obećavao. Ali ovi srpski kvazipolitičari su puno pametniji od njega priznaše mu organizaciju dadoše mu malo para i čovjek se ušuti. I sada gospodin Vuković i gospodin Savčić vode bitku oko toga ko je reprezentativni prestavnik boraca a srpski kvazipolitičara se zadovoljno smiju. Mogao bi gospodinu Vukoviću da se nekad oglasiš ali sa nečim pametnim i prije svega suštinskim pogotovo oko demokratije i demokratskih principa. Pa valjda smo između ostalog išli u ovaj rat i da uvedemo demokratiju a demokratija podrazumjeva volju većine u upravljanju državom. Tebi je poznato da u RS na političkoj sceni postoje stranke koje u svom nazivi imaju riječ demokratski ili demokratska ali zaboravljaju šta ta riječ znači i u svom političkom djelovanju krše osnovne demokratske principe (volja većine)pa ako imaš petlju prozovi ih i zamoli da prestanu zajebavati srpski narod u RS. Dosta sam prozivao gosp. Savčića eto ti šanse gosp. Vukoviću šansa da se pokažeš da si drugačiji. I poslije svega na vrata vaše kancelarije u Doboju sam kucao bezbroj puta ali su uvijek zaključana pa mi nije jasno zbog čega postoji.
    1kk -103841 - 08.10.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Monografija 1.bVP 1.KK VRS - Izložba 'Da se ne zaboravi'


    Otvorena je izložba "Da se ne zaboravi" o ratnom putu 1. bVP 1. KK VRS u srednjoškolskom centru Nikola Tesla u Brodu a povodom oslobođenja Broda 07. 10. 1992. godine. Pored drugih jedinica VRS i 1. BVP je aktivno učestvovao u tjeranju neprijateljskih formacija preko Save.

    Brod: Uručena priznanja povodom Dana oslobođenja opštine

    U Brodu je održana svećana sjednica opštinske Boračke organizacije na kojoj su uručena priznanja povodom obilježavanja 7. oktobra - Dana oslobođenja opštine u odbrambeno-otadžbinskom ratu.

    Predsjednik Predsjedništva opštinske Boraćke organizacije Zoran Vidić istakao je da se članovi ove organizacije sa zahvalnošću sjećaju svih boraca koji su dali živote za slobodu u Brodu i da tokom godine organizuju pomen parastose u svim mjesnim zajednicima i kod centralnog spomen-obilježja.

    - U posljednjih četvrt vijeka zajedno smo uradili mnogo projekata koji će ostati trajni svjedoci prošlosti i putokaz našoj djeci. Za naše aktivnosti lokalna zajednica je izdvajala novčana sredstva i omogućila da projekti budu realizovani - rekao je Vidić na sinoćnjoj svečanoj sjednici.

    On je dodao da su u svim mjesnim zajednicima izgrađena spomen-obilježja, postavljena spomen-bista generalu Slavku Lisici u centru grada, urađena Spomen-soba, objavljene monografije o poginulim borcima Broda i poginulim pripadnicima Јugoslovenske narodne armije, snimljen dokumentarac "Od stradanja do slobode Broda", kao i niz drugih aktivnosti.

    Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić čestitao je Brođanima Dan oslobođenja ove lokalne zajednice i zahvalio svima koji su učestvovali u oslobađanju Broda.

  • Ovo je jedna od rijetkih opština koja je bila okupirana na početku odbrambeno-otadžbinskog rata. Stanovnici Broda i vojnici ostali su u redovima Vojske Republike Srpske i nastavili borbu za slobodu srpskog naroda i Republike Srpske - rekao je Savčić.

    Načelnik opštine Brod Ilija Јovičić istakao je da je potrebno dokumentovati i bilježiti sve što se događalo na području Broda u otadžbinskom ratu kako bi buduće generacije imale iz čega učiti.

    - Nama treba sloga i zajedništvo u čuvanju i razvoju opštine i Republike Srpske. Dan oslobođenja je veliki praznik, ali i prilika da se sjetimo svih poginulih - rekao je Јovičić.

    On je dodao da su i nakon 27 godina od oslobođenja Broda vidljivi tragovi rata i velikog stradanja srpskog naroda.

    Vidić je uručio plakete Boračke organizacije Đorđu Maksimoviću iz Broda, novinaru Nenadu Simiću iz Dervente i autoru filma "Od stradanja do slobode Broda" Miletu Saviću. Uručena je i zahvalnica Vedranu Đokiću.

    U kulturno-umjetnićkom programu svečane sjednice nastupili su članovi Kulturno-umjetničkog društva "Duško Trifunović" iz Broda, glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske Dragoslav Medojević, članovi Srpskog književnog kluba "Vihor" iz Dervente Nenad Simić, Savko Pečić, Milorad Mićo Đurđević, kao i mladi pjesnik iz Broda Branko Јovičić.

    U amfiteatru Srednjoškolskog centra "Nikola Tesla" otvorena je izložba "Da se ne zaboravi" posvećena Prvom bataljonu vojne policije Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske.

    Јedinice Vojske Republike Srpske, pod komandom generala Slavka Lisice, oslobodile su Brod 7. oktobra 1992. godine, poslije sedam mjeseci okupacije od Hrvatske vojske i paravojnih hrvatsko-muslimanskih jedinica.

    Prema podacima boraćke organizacije, tokom rata sa podrućja Broda poginula su 242 srpska borca.

    Na podrućju Broda je za vrijeme okupacije bilo 10 logora u kojima je bilo zarobljeno oko 2.000 Srba, od kojih je najmanje polovina ubijena.

    Nizom razlićitih manifestacija duhovnog, kulturnog i sportskog sadržaja u okviru "Oktobarskih svećanosti slobode", koje će trajati do 14. oktobra, biče obilježeno 27 godina od oslobođenja ove opštine u odbrambeno-otadžbinskom ratu.
  • 1kk -103821 - 24.09.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (1)

    Monografija 1.bVP 1.KK VRS


    Napokon smo uspjeli skupiti sve porodice poginulih za Dan 1. bVP 1. KK VRS. Pozdrav svim borcima Vojske Republike Srpske.

    Saborci čuvaju sjećanje na Makedonca koji je dao život za Srpsku

    Piše: Darko Momić

    Banjaluka - Prvi put smo susreli ratne drugove našeg brata, a zbog dočeka koji su nam priredili njegovi saborci, njihovog odnosa prema nama i kada vidimo da oni još gaje sjećanje na njega, osjećamo kao da je Goran među nama.

    Ovim riječima bliznakinje Slađana i Svetlana i njihova mlađa sestra Frosina iz Kumanova opisuju susret sa bivšim saborcima njihovog brata Gorana koji je kao dobrovoljac i pripadnik Prvog bataljona Vojne policije Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske poginuo polovinom avgusta 1993. godine na Putnikovom brdu kod Doboja.

    Slađana, Svetlana i Frosina nedavno su bile u Banjaluci gdje su ih do čekali bivši saborci njihovog brata, koji je dao život za Republiku Srpsku. Okupljeni u Udruženju "Prvi bataljon Vojne policije Prvog krajiškog korpusa VRS" svake godine polovinom septembra obilježavaju godišnjicu formiranja ove jedinice i odaju počast za 69 svojih saboraca poginulih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu među kojima je i Goran Nikolić.

    Slađana kaže da su se obradovale kada su od novoizabranog predsjednika ovog udruženja Radenka Puzića dobile poziv da dođu u Banjaluku.

  • Lijepo što su nas pozvali da vidimo gdje i sa kim je bio naš brat - priča Slađana, dok se bivši saborci njenog brata utrkuju ko će se prije upoznati i fotografisati sa sestrama njihovog Makija, kako su ga zvali.

    Od Goranove smrti je prošlo 26 godina, a najstrašnije i najpotresnije, kaže Slađana, što svaka sestra može da doživi je da izgubi brata.

  • Ne bih voljela da to doživi ni jedna sestra na svijetu. Zato nam doček na koji smo naišli među Goranovim drugovima i ovo što smo osjetili mnogo znači, jer kada vidimo ove ljude, osjetimo njegov duh među njima - kaže Slađana, dok njene sestre klimanjem glave potvrđuju da se u potpunosti slažu s njom.

    Ona kaže da je želja njihovog brata bila da ostane da živi u Banjaluci.

  • Kada je on kao dobrovoljac otišao iz Kumanova u Banjaluku, mi smo se nadale da će kad završi rat on da ostane da živi ovdje, jer mu je to bila velika želja, a da ćemo mu mi dolaziti u posjetu. Nažalost, sudbina je htjela drugačije - kaže Slađana.

    Najmlađa sestra Frosina se prisjeća vremena kada im je javljeno da je Goran, koji je imao tek 22 godine, poginuo.

  • Ja sam prva preko telefona čula, ali ni ja, ni sestre, ni roditelji nismo vjerovali u to. Tri dana poslije toga, njegovo tijelo je dovezeno u Kumanovo i tek tada smo postale svjesne da Gorana stvarno više nema. Naši roditelji su živi, a gubitak sina jedinca nikada nisu preboljeli - kazuje Frosina.

    Ona dodaje da je njihova majka Srpkinja i da je Goran bio veoma vezan za nju i od malih nogu isticao srpsko porijeklo, naglašavajući da je zbog toga i otišao u dobrovoljce, ali i promijenio prezime iz Nikolovski u Nikolić kako piše na spomeniku na kumanovskom groblju na kojem ispod imena krupnim slovima piše "borac Republike Srpske".

    Pravi borac i drug

    Radenko Puzić se prisjeća da je Goran Nikolić ili Maki, kako su ga prozvali zbog makedonskog porijekla, u bataljon Vojne policije stigao početkom maja 1992. godine.

  • Bio je s nama tokom cijele akcije "Koridor života". Bio je pravi borac i pravi drug. Poginuo je izvlačeći tijelo jednog našeg borca - kaže Puzić istićući da su se svi obradovali, jer su nakon toliko godina upoznali Goranove sestre.
  • poginuli -103815 - 23.09.2019 : Zeljko Jovanović Pancevo - best (0)

    Krsto (Cvijetin) Jovanović


    Želim da vam dostavim podatke o poginulom Krsti Jovanoviću, inače mom bratu, koji vam nedostaju.

    Rođen je 17. 01. 1955. godine u selu Banjevici, opština Bratunac. Mesto pogibije je selo Zalužje, 16. 09. 1992. godine. Poginuo sa još sedam osoba, što vojnika što civila, iz zasede u selu Zalužje. Bračno stanje: neoženjen

    Idi na stranu - |1|2|