fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992- Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
poginuli -104055 - 15.01.2020 : Odisej Zurovac Trebinje - best (0)

Srđan (Nebojša) Gaćeša


Brate moj, malo li se puta sjetih tebe iz onih naših sretnih i nesretnih vremena. Evo, nakon 25 godina, izbaci Google tvoju sliku i ja zaplakah kao malo dijete. Znam tačno šta bi mi reko da si tu!

Samo da ti kažem da mi mnogo nedostaješ, jedini brate kog sam ikada imao. I jos da kažem neko gore napisa "nije morao ići." E, pa mi nismo morali, ali su nas tako djedovi odgojili.

Laka ti crna zemlja, brate moj.
Tvoj Ceja.
poginuli -104047 - 10.01.2020 : Dalibor Duric Svedska - best (0)

Branko (Boško) Durić


Ime oca nije Boško već Branko.
Mjesec rođenja nije februar vec oktobar.
Supruga se ne zove Gospava vec Gospa.
Ima još jednog sina iz prvog braka, zove se Dalibor 1972. godište.
Pozdrav iz Švedske od Dalibora.
poginuli -104043 - 07.01.2020 : Zeljko Jovanović Pancevo - best (0)

Krsto (Cvijetin) Jovanović


Krsto (Cvijetina) Jovanović je rođen 17. 01. 1955. godine u selu Banjevići, opština Bratunac.
rat_kalesija -104029 - 04.01.2020 : Senad Redzic Chicago - best (0)

Akcija na Laze, blizu Teočaka


Naši borci us prvi napad u toku rata izveli na selo Laze blizu Teočaka. Zanima me da li su ikada razmjenjeni srpski vojnici koji su ostali ubijeni pored puta u Lazama? Znam samo da su bili pokopani pored puta u jednoj avliji.
pocetak_rata -104007 - 20.12.2019 : Aleksa Beograd - best (4)

Kako je počelo (iz ugla petnaestogodišnjaka) - 5. deo


Mnogi novi, nama klincima do tada nepoznati pojmovi počeli su se pominjati u svakodnevnoj komunikaciji između ljudi. Neki od njih bijahu smešni, pa ih mi dočekasmo sa dozom humora i ironije. Tako smo, na primer, novopečeni pojam Zenge u nekoj našoj dečijoj ekstenziji upoređivali sa tada poznatim golmanom Valterom Zengom i koliko god da je taj nadimak za hrvatskog vojnika takozvanog Zbora narodne garde unosio nemir i strah na samu izgovorenu reč, mi bismo da bi taj isti strah odagnali pravili sprdnju na sve te novokomponovane i čudne izraze.

Kada je Rašid jednog dana došao i hvalisavi tonom pričao kako mu je rođak sada u Zengama, mi bi ga zadirkivali da je možda prešao da igra za Inter kod Valtera Zenge.

Pojam Zelene beretke je takođe itekako bio popularan tih predratnih meseci. Sa vremena na vreme se na ulici mogao videti poneki mladić sa takvom beretkom na glavi uz maskirne pantalone "Lee Cooper" koje su u to vreme mogle da se kupe samo u jednoj radnji na Skenderiji. Mi smo taj pojam često poistovećivali sa istoimenim filmom iz sedamdesetih godina i zamisljali velikog Džon Vejna kako šeta ulicama našeg grada.

Moja generacija je, kao i mnoge pre nje, odrasla na istoriji koja se temeljila na bratstvu i jedinstvu, filmovima o Kozari, Sutjesci, Neretvi, u kojima su Četnici prikazivani kao nešto najstrašnije. U tom predratnom periodu bi samo pominjanje tog pojma kod mnogih od nas izazivao strah. U jednom razgovoru između komšije i mog oca, koji sam kao i obično krišom načuo, on je rekao mom starom da su Pale pune Šešeljevih četnika. Mene je od toga obuzeo veliki strah, tako da sam se sa sestrom povukao u sobu i počeo da paničim. Sestra, koja je starija od mene, uspela je da me smiri i da mi na neki način objasni taj pojam koji ću kasnije godinama temeljno istraživati i shvatiti da sam rastao uz iskrivljenu i lažnu sliku naše prošlosti.

Dok smo jednog dana vozili bicikle po kraju, ne mareći za sve napetiju situaciju koja je uporno lebdela iznad naseg grada, u deliću sekunde iznad naših glava se pojaviše dva aviona. Eh koliko su oni tada bili ogromni u našim mladalačkim očima, da li zbog straha ili zbog sigurnosti koju nam je JNA tada davala, ne samo mom društvu već i ogromnoj većini stanovništva svih nacionalnosti.

Koji sekund kasnije, čule su se dve jake eksplozije. Uplašeni, popadasmo sa bicikala i instiktivno legosmo na asfalt. Posle nekoliko trenutaka turobne tišine začusmo plač nekog malog deteta a odmah zatim viku komšije Ferida sa prvog sprata.

  • "Djeco, ulazite u zgradu, vidite da nas zlikovci bombarduju!"

    Mi se zagledasmo jedan u drugog i kao da smo se u tim trenucima bili skamenili.

    Sledeće čega se sećam su reči komsije Rajka, inače poznatog milicionera:

  • "Ne seri Fedja, ne širi paniku, samo je probio zvučni zid!"

    Naučismo taj dan još jedan pojam, do tada nama nepoznat: zvučni zid. Moguće je da smo i za njega smislili neku zajebanciju, ali iskreno da kažem ne mogu više da se svega setim.
  • poginuli -103999 - 17.12.2019 : Bojan Subotic Bogovadja - best (0)

    Velibor (Borislav) Kapetanović


    Bio mi je brat. Družili smo se, išli u školu, bili smo nerazdvojni. Njegova pogibija me je pogodila isto kao kad mi je poginuo rođeni brat Dejan. Ako ima života posle smrti nadam se da ću ga opet videti i da ćemo biti isto kao nekad.

    Hvala ti druže moj na prijateljstvu tvom i vremenu koje si posvetio meni i mojoj porodici kada im je bilo najteže. Počivaj u miru pa se vidimo.

    Bojan Subotić
    krajina -103987 - 15.12.2019 : Saša Kovačević Ljuti Krajišnik - best (2)

    Koridor života 1992


    Počelo Snimanje Filma o herojskoj Akciji i bici. Film ima naziv KORIDOR ŽIVOTA 92! Učestvovaće u filmu učesnici samih tih događaja!

    Lično kažem hvala Bogu da se neko setio. Za razliku od drugih, mi Srbi imamo istinite događaje i snimke sačuvane horojskih bitaka koje su bile za opstanak srpskog naroda na svojim ognjištima, za razliku drugih koji snimaju sve i svašta, sa rekla-kazala i to sa 90% izmišljenih stvari!

    Pravda je spora ali dostižna! Ovde moram spomenuti i Debeljaču sa Youtube kanala koji jedini trenutno prikazuje snimke o srpakom stradanju isto tako i uspešnim vojnim akcijama Vojske Republike Srpske!!!

    Lep pozdrav!
    rat_danas -103981 - 13.12.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    (14.12.1992) Masakr u Bjelovcu


    U ranim jutarnjim satima, 14. decembra 1992. godine, muslimanske horde zla su napale selo Bjelovac, opština Bratunac. Ovaj zločin se desio od strane 28. divizije muslimanske Armije RBiH, pod komandom zločinačkog komadanta Nasera orića. Tom prilikom je ubijeno 68 Srba na području Bjelovca. Istovremeno je izvršen napad i na obljižnja sela Sikirić i Loznička Rijeka, pa je ukupan broj žrtava iznosio 109. Pored toga, spaljeno je i 350 srpskih kuća i drugih objekata, a sva pokretna imovina je pokradena i odnešena u pravcu Srebrenice. Ovo područje je sada potpuno pusto, a za ovaj zločin niko nije odgovarao.
    poginuli -103969 - 07.12.2019 : Focanka . Treskavica - best (0)

    Ivanović Veljas


    Ivanovic Veljas
    Nestao 04. 10. '95, Treskavica.
    Molimo za bilo kakvu informaciju
    Svi osim njega su pronađeni.
    1kk -103963 - 06.12.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Monografija 1bVP 1.KK VRS - Koridor života


    Pocelo je snimanje filma o proboju Koridora. Nekolicina mojih saboraca je već snimljena, kao i "druga strana" borci iz 2. posavske brigade sa kojima smo se spojili u Živkovom polju. Uskoro kreće i snimanje boraca iz drugih jedinica koje su učestvovale u proboju "Koridora života".
    U prilog tome i vijest sa RTRS-a kliknite ovdje.

    Pozdrav svim borcima Vojske Republike Srpske
    poginuli -103936 - 27.11.2019 : Radanović Marko Krivaja Prijedor - best (0)

    Radanović (Branko) Milenko


    Radanović (Branko) Milenko
    Poginuo u avgustu 1995. na Srbobranu.
    poginuli -103935 - 27.11.2019 : Marko Radanović Krivaja Prijedor - best (0)

    Radanović (Dragoljub) Zoran


    Radanović (Dragoljub) Zoran
    Poginuo 12. oktobra 1995. u naselju Kljajići, Gornje Sokolovo.
    rat_majevica -103929 - 24.11.2019 : Diverzant Chicago - best (0)

    Zauzimanje sela Laze na Majevici


    Prvo mjesto koje smo oslobodili na teritoriji Teočaka bolo je selo Laze. U toku te akcije bilo je poginulih srpskih vojnika, dvojica su ostali tu nisu izvučeni. Ležali su neko vrijeme kraj puta, a posle su pokopani pored jedne kuće. Ne znam da li su ti preminuli, kao i da li su ikada razmjenjeni.
    rat_majevica -103927 - 24.11.2019 : Diverzant Chicago - best (0)

    Laze kod Teočaka


    Selo LAZE je prvo mjesto koje smo oslobodili u okolini Teočaka. Tu su bila ubijena dva srpska borca koji su ležali dugo pored puta. Ukopani su pored jedne kuće, ne znam da li ih je ikada iko razmjenio. Bili su srednjih godina možda 35-45.
    poginuli -103917 - 23.11.2019 : Vesna Antunovic Simić Brčko - best (1)

    Tata


    Dragi moj tata, volimo te puno. Nedostaješ nam!
    poginuli -103891 - 09.11.2019 : Dalibor D Uppsala - best (0)

    Đurić (Branko) Branko


    Poštovana gospodo,

    Zamolio bih vas da mi objasnite kako je moguće ispraviti podatke o jednom palom borcu iz Ilijaške brigade. Radi se o mom pokojnom ocu, Đurić (Branko) Branko koji je rođen 27. 10. 1945. a ne februara kako to piše i iza pokojnog oca. Pored toga, iza njega nisu ostala samo dva sina, moja brata Nešo i Njegoš već i ja Dalibor koji sam najstariji.

    Nadam se da će se moći ispraviti greška.
    Unapred Hvala Đurić Dalibor
    rat_zvornik -103881 - 06.11.2019 : Srdjan Bijeljina Boskovici - best (0)

    Boškovići


    Ratko Rale Karakaj: U Boškovićima (samim tim i u Pećini) žive Srbi. I u čitavim Boškovićima žive Srbi. Okolo njih su muslimanska sela i hvala Bogu nema nikakvih problema, svi žive srećno i normalno.
    ozren -103875 - 01.11.2019 : Dragan Rupčić Zavidovici - best (0)

    Užas na Vozući


    Ovo se desilo odmah po zauzimanju Vozuće. Bilo je to nastavku borbi, negdje na Paljeniku ili Podcjelovu, ne sjećam se tačno. Bilo je to u onim šumama.

    Već je padalo veče, pa smo stali da se pregrupišemo i odmorimo. Na tom mjestu smo se ulogorili, da bi sutra mogli nastaviti borbu. Krenuo sam u pravcu jednog potoka da obavim malu nuždu ispred te naše formalne linije. Zaustavio me je jedan kolega i rekao:

  • "Nemoj dole ići, ne bi ti preporučio!"

    Mislio sam da me želi uplašiti, ali se nisam bojao pa sam nastavio dalje. Kada sam izašao na brijeg, odakle sam vidio cijeli potok, pogledom sam prešao po predjelu koji se prostirao ispod te, skoro vertikalne nizbrdice.

    Ljudi moji, takvu scenu se samo vidio samo u filmu Apokalipto, kada glavni glumac padne među mrtve. Doslovno, potok je bio pun mrtvih tijela, pobijenih srpskih vojnika, raskomadanih, bez glave prebačenih jedni preko drugih. Ukratko, ništa se nije vidjelo od tijela, ni voda ni zemlja oko potoka. Ne znam koliko ih je bilo, ali meni se učinilo da ih ima jako mnogo. Strava i užas! Sto puta sam se pokajao što sam krenuo u tom pravcu.
  • poginuli -103865 - 30.10.2019 : Nebitno - best (0)

    Radomir (Cvijan) Pantić


    Radomir je bio najškolovani čovek.
    visoko -103857 - 16.10.2019 : Paljike Banja Luka - best (0)

    Paljike i Kalotići


    Da li ima učesnika napada na srpska sela Paljike i Kalotići 20. 6. 1992. godine? Dosta toga je nejasno, ako ima neko od priadnika ABiH da razmijenimo sjećanja.
    rat_doboj -103851 - 14.10.2019 : Dobojlija Doboj - best (0)

    Besjeda Mirjane Milašinović iz Srpca


  • "Vozuća je jedan od najvećih ponosa koje Srbin može da doživi, jer naši očevi i djedovi nisu bježali kada su vidjeli šta im se sprema, već su ostali na položajima, dajući živote za krst, zastavu i svoju otadžbinu. Vozuća jedna od najtužnijih epopeja naše vojske u odbrambeno-otadžbinskom ratu i jedan od najvećih ponosa koje Srbin može da doživi.

    Naš narod ima hiljade stranica svog ponosa, ali je Vozuća jedna od novijih i najsvjetlijih. Ponosni smo na one koji nisu bježali kad su vidjeli šta im se sprema, već su ostali na položajima, dajući živote za krst, zastavu i svoju otadžbinu".. .

    Poručila je ovo Mirjana Milašinović iz Srpca čiji je otac Marko poginuo u velikoj ofanzivi 10. septembra 1995. godine. Nadam se da će nam Mirjana da ustupi cijelu svoju besjedu, koju je govorila 10. 09. 2019. godine u Stogu.

    Dok ju je slušao, pukovnik Šljivančanin, komandant graničnog bataljona na Кošarama je pustio suze... Pa ko ne bi pustio suzu... Dijeliti ovaj video u što većem broju.

  • rat_doboj -103849 - 13.10.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Putnikovo brdo


    Putnikovo brdo je poviše Doboja.
    vrs -103845 - 09.10.2019 : Nomad Srbija - best (1)

    Preminuo general Milovanović


    MANE BIO BEZ MANE: Ko je bio General Milovanović
    09. oktobar 2019.

    General Manojlo Milovanović, ratni načelnik Generalštaba VRS, preminuo je u sredu jutro u Banjaluci

    General Manojlo Milovanović, ratni načelnik Generalštaba VRS, svedočio je autoru ovih redova, da se iznenadio zašto ga je general Ratko Mladić, komandant GŠ VRS, odmah po formiranju VRS, postavio za svog zamenika.

    Milovanović kaže da su Mladić i on zajedno službovali u Makedoniji, jedno vreme su zajedno radili u Komandi tadašnje Treće armije JNA, lične nesuglasice nisu imali, ali profesionalno su među njima, često, "sevale varnice".

  • Neprestano se, kako se to kaže u narodu, nadmudrivali kad su u pitanju bile stručne, vojničke stvari, pre svega kad je reč o taktičnim zadacima, pa su mnogi mislili da, posle toga, nećemo ni reč više da prozborimo, a mi smo nastavljali da se družimo - pričao je autoru ovih redova čuveni general VRS.
  • Pitao sam Mladića, posle nekoliko meseci, zašto je baš neme postavio za zamenika, na što mi je odgovorio: - Mane, ja se "palim" na prvu, a ti na treću, ti kao tenkista, znaš da je to najsigurnija brzina.

    Odlično su, kaže, sarađivali od prvog do zadnjeg dana, krajem 1996. godine, kada je smenjen ratni "Mladićev Generalštab". Sve vreme je bio uz Mladića, koga je, kao i drugi, oslovaljavao "šefe". Pričao nam je da je Mladić snimao svaki razgovor, zašto je to činio nikad ga nije pitao, a njemu lično to nije smetalo.

    Ostaće zapamćeno kako je Milovanović, još 1994. godine, kad je Srebrenica bila pred vojničkim padom, pozvao Mladića i Karadžića da se izjasne da li da vojska ulazi u Srebrenicu ili ne. VRS nije tada ušla u Srebrenicu, mada su sve svetske agencije tvrdile da je već ušla, a samo je tada TV Novi Sad, argumentovano i dokumentovano, prikazala da to nije tačno.

    Mladić i Karadžić bili su u inostranstvu, tražio sam da se izjasne, jedan je bio za ulazak u grad, drugi je bio protiv, ostavio sam im da se do ujutru usaglase, ali se nisu javili - pričao nam je Milovanović. Pošto se nisu usaglasili, povukao sam vojsku, otišao u Krajinu i nikada se više nisam vratio u taj deo RS, a Srebrenicu sam, potom, gledao samo na TV. Bio sam protiv akcije na Srebrenicu u julu 1995. godine, smatrajući da je bolje da meni pošalju te jedinice u Krajinu, koja je bila na velikim mukama. Nisu me slušali i, eto, dogodilo se to što se dogodilo. Objašnjavali su da je akacija u Srebrenici i Žepi bila važna "da bi se povratio vojnički moral, posle nekih poraza", ali to i nikako nije išlo u glavu.

    General Milovanović je propatio i što nije dozvoljeno da srpska vojska uđe u Bihać, mada ga je imala "na tacni". Tada je, u jednom trenutku, bacio generalske epolete i činove, kada je čuo za suprotnu komandu. Nije krio razočarenja, a nije ni potvrđivao, ali ni demantovao da su za neulazak u Bihać uzete desetine miliona dolara.

    Autor ovih redova više puta ga je pitao za njegova svedočenja pred Haškim sudom i drugim sudovima, što mu je, često, prebacivano:

  • Ne svedočim o konkretnom delovanju bilo kog čoveka, već samo sam, praktično, veštak događaja. Ono što govorim iza toga stojim.

    I mnogi strani novinari divili su generalu Milovanoviću, koji su imali priliku da ga slušaju u vreme rata. Tako je nastala priča o "generalu koji ima 50 kilograma, a 48 kilograma mozga".

    Dosta je poštovao, kao retko ko, ne samo prekaljene vojnike i oficire, već i novinare, koji su bili na prvim linijama fronta, gde se najbolje mogla da ustanovi istina. Bio je veliki protivnik ratnog profiterstva.

    Izvor:Novosti
  • borci -103843 - 08.10.2019 : Milenko Đurić Doboj - best (0)

    Šta to bi?


    Da ovi iz BORS-a ne bi pomislili da ja imam nešto protiv njih u ravni ličnog idemo malo na Veterane i gospodina Vukovića. I sad se naježim kada se sjetim vatrenih govora gospodina Vukovića kada su protestvovali u Banja Luci i šta je sve obećavao. Ali ovi srpski kvazipolitičari su puno pametniji od njega priznaše mu organizaciju dadoše mu malo para i čovjek se ušuti. I sada gospodin Vuković i gospodin Savčić vode bitku oko toga ko je reprezentativni prestavnik boraca a srpski kvazipolitičara se zadovoljno smiju. Mogao bi gospodinu Vukoviću da se nekad oglasiš ali sa nečim pametnim i prije svega suštinskim pogotovo oko demokratije i demokratskih principa. Pa valjda smo između ostalog išli u ovaj rat i da uvedemo demokratiju a demokratija podrazumjeva volju većine u upravljanju državom. Tebi je poznato da u RS na političkoj sceni postoje stranke koje u svom nazivi imaju riječ demokratski ili demokratska ali zaboravljaju šta ta riječ znači i u svom političkom djelovanju krše osnovne demokratske principe (volja većine)pa ako imaš petlju prozovi ih i zamoli da prestanu zajebavati srpski narod u RS. Dosta sam prozivao gosp. Savčića eto ti šanse gosp. Vukoviću šansa da se pokažeš da si drugačiji. I poslije svega na vrata vaše kancelarije u Doboju sam kucao bezbroj puta ali su uvijek zaključana pa mi nije jasno zbog čega postoji.
    1kk -103841 - 08.10.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Monografija 1.bVP 1.KK VRS - Izložba 'Da se ne zaboravi'


    Otvorena je izložba "Da se ne zaboravi" o ratnom putu 1. bVP 1. KK VRS u srednjoškolskom centru Nikola Tesla u Brodu a povodom oslobođenja Broda 07. 10. 1992. godine. Pored drugih jedinica VRS i 1. BVP je aktivno učestvovao u tjeranju neprijateljskih formacija preko Save.

    Brod: Uručena priznanja povodom Dana oslobođenja opštine

    U Brodu je održana svećana sjednica opštinske Boračke organizacije na kojoj su uručena priznanja povodom obilježavanja 7. oktobra - Dana oslobođenja opštine u odbrambeno-otadžbinskom ratu.

    Predsjednik Predsjedništva opštinske Boraćke organizacije Zoran Vidić istakao je da se članovi ove organizacije sa zahvalnošću sjećaju svih boraca koji su dali živote za slobodu u Brodu i da tokom godine organizuju pomen parastose u svim mjesnim zajednicima i kod centralnog spomen-obilježja.

    - U posljednjih četvrt vijeka zajedno smo uradili mnogo projekata koji će ostati trajni svjedoci prošlosti i putokaz našoj djeci. Za naše aktivnosti lokalna zajednica je izdvajala novčana sredstva i omogućila da projekti budu realizovani - rekao je Vidić na sinoćnjoj svečanoj sjednici.

    On je dodao da su u svim mjesnim zajednicima izgrađena spomen-obilježja, postavljena spomen-bista generalu Slavku Lisici u centru grada, urađena Spomen-soba, objavljene monografije o poginulim borcima Broda i poginulim pripadnicima Јugoslovenske narodne armije, snimljen dokumentarac "Od stradanja do slobode Broda", kao i niz drugih aktivnosti.

    Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić čestitao je Brođanima Dan oslobođenja ove lokalne zajednice i zahvalio svima koji su učestvovali u oslobađanju Broda.

  • Ovo je jedna od rijetkih opština koja je bila okupirana na početku odbrambeno-otadžbinskog rata. Stanovnici Broda i vojnici ostali su u redovima Vojske Republike Srpske i nastavili borbu za slobodu srpskog naroda i Republike Srpske - rekao je Savčić.

    Načelnik opštine Brod Ilija Јovičić istakao je da je potrebno dokumentovati i bilježiti sve što se događalo na području Broda u otadžbinskom ratu kako bi buduće generacije imale iz čega učiti.

    - Nama treba sloga i zajedništvo u čuvanju i razvoju opštine i Republike Srpske. Dan oslobođenja je veliki praznik, ali i prilika da se sjetimo svih poginulih - rekao je Јovičić.

    On je dodao da su i nakon 27 godina od oslobođenja Broda vidljivi tragovi rata i velikog stradanja srpskog naroda.

    Vidić je uručio plakete Boračke organizacije Đorđu Maksimoviću iz Broda, novinaru Nenadu Simiću iz Dervente i autoru filma "Od stradanja do slobode Broda" Miletu Saviću. Uručena je i zahvalnica Vedranu Đokiću.

    U kulturno-umjetnićkom programu svečane sjednice nastupili su članovi Kulturno-umjetničkog društva "Duško Trifunović" iz Broda, glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske Dragoslav Medojević, članovi Srpskog književnog kluba "Vihor" iz Dervente Nenad Simić, Savko Pečić, Milorad Mićo Đurđević, kao i mladi pjesnik iz Broda Branko Јovičić.

    U amfiteatru Srednjoškolskog centra "Nikola Tesla" otvorena je izložba "Da se ne zaboravi" posvećena Prvom bataljonu vojne policije Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske.

    Јedinice Vojske Republike Srpske, pod komandom generala Slavka Lisice, oslobodile su Brod 7. oktobra 1992. godine, poslije sedam mjeseci okupacije od Hrvatske vojske i paravojnih hrvatsko-muslimanskih jedinica.

    Prema podacima boraćke organizacije, tokom rata sa podrućja Broda poginula su 242 srpska borca.

    Na podrućju Broda je za vrijeme okupacije bilo 10 logora u kojima je bilo zarobljeno oko 2.000 Srba, od kojih je najmanje polovina ubijena.

    Nizom razlićitih manifestacija duhovnog, kulturnog i sportskog sadržaja u okviru "Oktobarskih svećanosti slobode", koje će trajati do 14. oktobra, biče obilježeno 27 godina od oslobođenja ove opštine u odbrambeno-otadžbinskom ratu.
  • 1kk -103821 - 24.09.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (1)

    Monografija 1.bVP 1.KK VRS


    Napokon smo uspjeli skupiti sve porodice poginulih za Dan 1. bVP 1. KK VRS. Pozdrav svim borcima Vojske Republike Srpske.

    Saborci čuvaju sjećanje na Makedonca koji je dao život za Srpsku

    Piše: Darko Momić

    Banjaluka - Prvi put smo susreli ratne drugove našeg brata, a zbog dočeka koji su nam priredili njegovi saborci, njihovog odnosa prema nama i kada vidimo da oni još gaje sjećanje na njega, osjećamo kao da je Goran među nama.

    Ovim riječima bliznakinje Slađana i Svetlana i njihova mlađa sestra Frosina iz Kumanova opisuju susret sa bivšim saborcima njihovog brata Gorana koji je kao dobrovoljac i pripadnik Prvog bataljona Vojne policije Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske poginuo polovinom avgusta 1993. godine na Putnikovom brdu kod Doboja.

    Slađana, Svetlana i Frosina nedavno su bile u Banjaluci gdje su ih do čekali bivši saborci njihovog brata, koji je dao život za Republiku Srpsku. Okupljeni u Udruženju "Prvi bataljon Vojne policije Prvog krajiškog korpusa VRS" svake godine polovinom septembra obilježavaju godišnjicu formiranja ove jedinice i odaju počast za 69 svojih saboraca poginulih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu među kojima je i Goran Nikolić.

    Slađana kaže da su se obradovale kada su od novoizabranog predsjednika ovog udruženja Radenka Puzića dobile poziv da dođu u Banjaluku.

  • Lijepo što su nas pozvali da vidimo gdje i sa kim je bio naš brat - priča Slađana, dok se bivši saborci njenog brata utrkuju ko će se prije upoznati i fotografisati sa sestrama njihovog Makija, kako su ga zvali.

    Od Goranove smrti je prošlo 26 godina, a najstrašnije i najpotresnije, kaže Slađana, što svaka sestra može da doživi je da izgubi brata.

  • Ne bih voljela da to doživi ni jedna sestra na svijetu. Zato nam doček na koji smo naišli među Goranovim drugovima i ovo što smo osjetili mnogo znači, jer kada vidimo ove ljude, osjetimo njegov duh među njima - kaže Slađana, dok njene sestre klimanjem glave potvrđuju da se u potpunosti slažu s njom.

    Ona kaže da je želja njihovog brata bila da ostane da živi u Banjaluci.

  • Kada je on kao dobrovoljac otišao iz Kumanova u Banjaluku, mi smo se nadale da će kad završi rat on da ostane da živi ovdje, jer mu je to bila velika želja, a da ćemo mu mi dolaziti u posjetu. Nažalost, sudbina je htjela drugačije - kaže Slađana.

    Najmlađa sestra Frosina se prisjeća vremena kada im je javljeno da je Goran, koji je imao tek 22 godine, poginuo.

  • Ja sam prva preko telefona čula, ali ni ja, ni sestre, ni roditelji nismo vjerovali u to. Tri dana poslije toga, njegovo tijelo je dovezeno u Kumanovo i tek tada smo postale svjesne da Gorana stvarno više nema. Naši roditelji su živi, a gubitak sina jedinca nikada nisu preboljeli - kazuje Frosina.

    Ona dodaje da je njihova majka Srpkinja i da je Goran bio veoma vezan za nju i od malih nogu isticao srpsko porijeklo, naglašavajući da je zbog toga i otišao u dobrovoljce, ali i promijenio prezime iz Nikolovski u Nikolić kako piše na spomeniku na kumanovskom groblju na kojem ispod imena krupnim slovima piše "borac Republike Srpske".

    Pravi borac i drug

    Radenko Puzić se prisjeća da je Goran Nikolić ili Maki, kako su ga prozvali zbog makedonskog porijekla, u bataljon Vojne policije stigao početkom maja 1992. godine.

  • Bio je s nama tokom cijele akcije "Koridor života". Bio je pravi borac i pravi drug. Poginuo je izvlačeći tijelo jednog našeg borca - kaže Puzić istićući da su se svi obradovali, jer su nakon toliko godina upoznali Goranove sestre.
  • poginuli -103815 - 23.09.2019 : Zeljko Jovanović Pancevo - best (0)

    Krsto (Cvijetin) Jovanović


    Želim da vam dostavim podatke o poginulom Krsti Jovanoviću, inače mom bratu, koji vam nedostaju.

    Rođen je 17. 01. 1955. godine u selu Banjevici, opština Bratunac. Mesto pogibije je selo Zalužje, 16. 09. 1992. godine. Poginuo sa još sedam osoba, što vojnika što civila, iz zasede u selu Zalužje. Bračno stanje: neoženjen
    1kk -103801 - 15.09.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Proslava dana 1.bVP 1.KK VRS, kasarna Kozara, Banja Luka


    Postrojavanjem, pozdravom zastavi i sjećanjem na one koji su dali život za Republiku Prvi bataljon Vojne policije Prvog krajiškog korpusa Republike Srpske obilježili su 28 godina postojanja. Među njima je i Draško Metlar, dolazi kaže svake godine jer su on i njegovi saborci ostali jedinstveni i snažni kao i u ratu. Sa 18 godina pristupio je ovoj jedinici, kaže, nije bilo ni malo lako. "Ja sam otišao '93 u januaru, bio do '96. Bilo je teško nažalost dosta boraca je poginulo to nam je najžalije ali bilo je morala", kaže Draško Metlar. Poginulo je 69 boraca, dok je 400 ranjenih, neki i više puta. Upravo svi onu platili su najveću cijenu za stvaranje Republike Srpske, pručeno je sa obilježavanja. I nakon više od dvije decenije prisjećaju se svega onoga što su propustili ali i koliko su ih upravo najteži trenuci vezali za čitav život. "Pričamo o tome kako nam je život prošao i kako je to bilo zajedništvoi nastavljamo prošlo je dvije i po decenije mi se i dan danas družimo i pomažemo koliko ko može", kaže Radenko Puzić predsjednik UG Prvi bataljon vojne policije i krajiškog korpusa. Status ove kategorije mora se poboljšati, znaju i u banjalučkoj gradskoj uravi. Samo na teritoriji Banjaluke 700 boraca čeka na stambeno zbrinjavanje a to je kažu nedopustivo. "Grad Banjaluka je definisao i dodatna prava kojima borcima pokušava pomoći sa im život bude podnošljiviji, generalno borača populacija i pored napora Vlade, lokalnih zajenica ne može biti zadovoljna", kaže Dragomir Keserovi načelnik Odjeljenja za boračko - invalidsku zaštitu Grada Banjaluka. Osim saboraca svojih najmilijih koji su dali život za Republiku Srpsku, prisjetile su se i porodice pobinilih boraca. Služen je parastos i položeni vijenci na spomnen ploču stradalima.

    poginuli -103795 - 14.09.2019 : Dragana Došen Beograd - best (0)

    Zoran (Dragoljub) Glavonjić


    Upoznali smo se u Beogradu davne 1992. godine. Šta reći? Tuga! U vreme dok je buktao rat tražila sam ga svuda. Ali nažalost nisam ga našla. Onda sam saznala da je poginuo. Nikada ga neću zaboraviti. Rado ću se sećati te zime u Beogradu.
    zaboravljeni -103789 - 14.09.2019 : Vojo Djukic Kozuhe - best (0)

    Putnikovo brdo


    Tražim oca poginuo na Putnikovom brdu 12. 07. 1992. godine.

    RE: Putnikovo brdo

    Vojo,

    trebao si napisati ime tvoga oca, ime tvoga djeda, njegov datum rođenja i kojoj je jedinici pripadao. Takođe mi nije jasna lokacija, tj. gdje se nalazi Putnikovo brdo.
    1kk -103787 - 13.09.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (1)

    Proslava dana 1.bVP 1.KK VRS, kasarna Kozara, Banja Luka


    Dana 15. 09. 2019. godine u kasarni "Kozara" u Banja Luci održaće se proslava dana 1. bVP 1. KK VRS.

    Program:

    10:00 - Okupljanje pripadnika jedinice, porodica poginulih boraca i simpatizera
    10:45 - Postrojavanje jedinice, pocasni pozdrav ratnoj zastavi 1. bVP
    11:00 - Parastos poginulim pripadnicima 1. bVP 1. KK VRS
    12:00 - Svečana akademija
    13:00 - Vojnički ručak
    brane_tadic -103771 - 11.09.2019 : Darko Pale Pale - best (0)

    Brane Tadić


    Brane Tadić Romanija je sahranjen na porodičnom groblju Križevac u Mokrom. Čitava pordodica sad počiva na tom groblju, jer po želji pok. mu majke pok. Brane i pok. sestra i otaac su eksumirani sa groblja Bare i prenešeni su na Križevac.
    zlocini -103729 - 22.08.2019 : Djula - best (1)

    Bosanski Šamac - zločini nad Srbima i Bošnjacima od strane Hrvata


    Iako se kao početak sukoba između Bošnjaka i Hrvata uzima januar 1993. i tamo rat po Konjicu ili Zenici, hoću da napišem da smo mi muslimani, Bošnjaci iz Posavine ubijani od strane Hrvata još od aprila 1992. Zataškavaju se zločini nad Bošnjacima u Brodu, Šamcu, Derventi, Bosanskom Novom, Brčkom, Odžaku kada je hrvatska artiljerija i hrvatski dobrovoljci ubijali sve građane, nezavisno od vjere i nacije.

    Prva Hrvatska granata je na Šamac pala 14. maja 1992. i ubila Fikreta Omerovića, na spomeniku u centru grada imate imena svih civila stradalih od granata i snajpera u centru grada. Ukupno je poginulo oko 90 civila.

    Navodim primjer da je tokom avgusta u samom centru ubijeno 3 civila a ranjeno 20, zatim 19. septembra je ubijeno 5 a ranjeno preko 40 ljudi.

    Svaki dan su padale granate i ubijale ljude do kraja 1995. Najmlađe žrtve su bili Emir Ademović od 12 godina i Zlatko Tabaković od 10 godina. Refika Pisarević je stradala od granate dok je radila u kiosku, Zejnepa baka od 70 godina, Fehim takođe.

    Čak i ovi što su se žalili na taj spomenik znaju da su njihovi izginuli od hrvatskih snajpera i granata. 40 Bosnjaka je izginulo u gradu, a i mnogo Srba - jedna trudnica je ubijena sa ćerkom od godinu dana u Batkuši.
    brane_tadic -103723 - 21.08.2019 : Sanja Sarajevo - best (0)

    Brane Tadić


    Može li mi neko reći gdje je sahranjen Brane Tadić-Role (Romanija)?
    1kk -103721 - 20.08.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Parastos poginulim vojnim policajcima 1.bvp 1.KK VRS selo Unka Brod


    Neupoznanom junaku

    Neupoznanom ujaku, lice ne vidjeh.
    Ne saznadoh mu osmijeh, sreću...
    Ne vidjeh ga, jer se još rodio nisam.
    Da li sam ja zaksnio ili je on uranio - znati - nikad nećemo.
    Ostala je samo tuga i suza.
    Suza, koja mi teče niz lice.
    Ma lažem, da je jedna, ima ih, čitava četa.
    Dok stojim kod spomenika... zamišljam, mladost njegovu, oči, kosu...
    Čitam: Ostojić Oliver - Dado, život za otadzbinu je dao.
    Svestenik molitvu čita, a meni zubi trnu...
    Svako slovo boli, kao njega onaj metak.
    Onaj metak prokleti, zbog kojeg se sve tako završi!
    Da mi je Bože, da ga vidim...
    Da mi je, da ga samo pitam...
    Kako bi se družili... dane zajedno provodili.
    Valjda ćemo se sresti u carstvu nebeskom.
    Ne znam ga, a volim ga.
    Za nikoga Bože, suzu nisam pustio...
    Zar je, za moga ujaka morala biti.
    Zar u meni ova tuga mora da živi.
    Duboka kao more...
    Ona mi rane soli.
    Srce, ne prestaje da boli.
    Znam, neću je nikada izgubiti.

    Pavle Radmanovic
    1kk -103719 - 19.08.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Parastos poginulim vojnim policajcima 1.bvp 1.KK VRS selo Umka Brod


    Juče je održan parastos mojim poginulim saborcima iz 1. bVP 1. KK VRS, ubijenim mladim vojnicima JNA iz Vranja i Surdulice, kao i poginulim mještanima sela Unka kod Broda.

    grahoviste -103710 - 14.08.2019 : Jelena Grahoviste - best (4)

    Mržnja u srcima muslimana sa Kobilje Glave


    Prelistavajuci ovu stranicu i čitajući neke od komentara moram nešto dodati. Uprkos tome što mnogi tvrde da je pokolj na Grahovištu bio odmazda za pogibiju Demirovića moram da tvrdim suporotno.

    Sve i da se Demirović nikada nije desio Grahoviste bi opet bilo poklano i spaljeno.

    Pamtim da sam kao devojčica sa bratom i sestrom od ujaka bila zaustavljena po povratku iz obližnjeg granapa od strane grupice naših vršnjaka, komšija muslimana sa Kobilje Glave.

    Zaustavili su nas , napravili krug oko nas svojim telima i jedan od njih je rekao :"Vas Vladušiće mi ćemo sve pobiti, zaklati i uzećemo vam zemlju!"

    Bila sam uplašena u tom trenutku, uplašena i zbunjena mržnjom koju nikada do tada nisam osetila. Mržnju koju i dan-danas pamtim i verovatno je nikada neću zaboraviti, niti je potpuno shvatiti.

    U tom trenutku je jedan stariji mještanin naišao i nasmejao se ponosito sceni koju je video. Mržnji koju je posejao u srca tih dečaka i rekao:

  • "Ajde, pustite ih sada, nije još vrijeme!"

    I ponosito sa smeškom ih poveo prema kući... Valjda ponosan mržnjom koju je posadio u njihova srca.

    Nije Grahovište pobijeno i spaljeno zbog pogibije Demirovića nego zbog mržnje komšija muslimana sa Kobilje Glave prema Srbima sa Grahovišta.

    Mržnje koju nikada neću razumjeti ali, danas su valjda srećniji kada su poklali tolike ljude, sigurna sam da se danas osećaju mnogo bolje?
  • muslimani -103707 - 13.08.2019 : Nermin Mujkic Hadzici - best (0)

    Nagrada za informaciju o grobnici


    Mole se svi koji znaju gdje se nalazi grobnica 46 Hadžićana da pomognu. Slijedi nagrada za tačnu informaciju. 061235401. Ali samo za tačnu informaciju.
    autonomija -103697 - 10.08.2019 : Dudy Schweiz - best (0)

    O romanima 'Babo' i 'Kumarica'


    Želi bih skrenuti pažnju na par greški koje su navedene na Forumu Autonomija u vezi pisanja u romanima "Babo" i "Kumarica".

    Prvo: Za Akciju na Gladno Brdo odgovora je Kole koji je sa četom "Rambo" i borcima od Legije preko Huskarica brda pokušao zauzeti Gladno Brdo. Sam Legija je možda i stigao na Gladno brdo sa par svojih boraca, ali bez borbe i vratio sa nazad. Jer u svitanje krenula je kolona terenskih vozila preko Huskarica brda i ubrzo je počela paljba. Nakon dva sata Legija nas je pozvao i u panici naredio da se obruč po svaku cjenu mora probiti. Moja jedinica je bila dalje od tog mjesta, taj zadatak je morao da izvrši "Lovac" svojom četom, koji je to uspješno obavio ali sa velikim žrtvama.

    Drugo: Siki iz Pantera nije poginuo dejstvujući sa tenka, nego je poginuo nekih 20 metara od tenka dejstvujući sa PM M-84. Nakon pola sata tu je pored tenka ranjen i Legija kada je protivnik dejstvovao po tenku iz Topa B1 tada sam mislio da je to bila Granata MB.

    Treće: Legija mnogo više opisuje akciju na Gladno brdo, jer to je bila planirana akcija i prva akcija sa toliko poginulih. A poslije nje Legija je postao k-dant TG 2.

    A na Kumarici u obje Korpusne akcije i mi smo pripremali napad samo po planu jedan sat poslije napada Korpusa. (Slučajnost ili nešto drugo, nikad nećemo saznati)

    Kada je probijena linija i krajem januara pravcem Pupinovac-Latica brdo- Barake mi smo već nekoliko dana izvodili napade prema Domu i Pupinovcu.

    A tako i početkom Marat bili smo sakupljeni na polaznom položaju Dizdarevići-Havica dolovi. U romanu "Kumarica" navodi se velika zasluga "Kobca" što je daleko od stvarnosti, jer jednostavno su se sve kockice složile u našu korist i na to vrlo mali uticaj imao je "Kobac" sa naše i Dudak sa protivničke strane. Najveće "zasluge" "Kobac" je imao što poslije ranjavanja Legije nije dozvolio popunu tenka municijom ili dovoženje još jednog tenka, što smo tražili i poslije za sumnjivo izvlačenje pripadnika Korpusa iz obruča.

    To je istina, ali svako ima pravo na svoje viđenje. Bilo ne ponovilo se!
    muslimani -103693 - 09.08.2019 : Neshco Sokna - best (0)

    Maša


    Pozdrav Željko,

    Već nekoliko puta sam na svom fb profilu Podelio ovu tvoju priču. Našao sam na netu i jedan nekrolog izvesnog Bošnjaka (pojma nemam ko je on) gde piše kako ga je ubila granata ispaljena sa položaja agresora. Pitam se sada, da li je Maša zaista znao tada ko je ispalio tu granatu (podmetnuo bombu zapravo) ili Vi samo verujete da je on to naslutio?
    Pozdrav i hvala na odgovoru.

    RE: Maša

    Poštovani,
    informacija da je Maša vjerovao da granata redu za hljeb nije ispaljena već bačena sa krova nije slučajna. Ona je dobijena od strane njemu bliskih ljudi. To je ujedno bio i razlog zašto je napustio Sarajevo i otišao u Kanadu.

    Inače, takvih podmetanja je bilo mnogo. Tipičan primjer je Zlatko Lagumdžija, na koga je takođe pokušan atentat ispred Ekonomskog fakulteta. Jedina razlika između Maše i Zlatka jeste što je granata u Redu za hljeb u ulici Vase Miskina bačena sa krova, a na Zlatka Lagumdžiju je gađano iz Minobacača 60 mm, iz neposredne blizine Fakulteta.
    zaboravljeni -103691 - 08.08.2019 : Neba Bak Srbija - best (2)

    Pomen našem Buci


    Navrsišo se godinu dana od smrti našeg komandira Buce. Otela ga je teška bolest, iznenada kao iz zasede. Komandir, veliki brat, proživeo je mnogo što-šta, čovek velikog srca i još veće duše, patriota, veliki ratnik, dao je veliki doprinos za odbranu otadžbine. Draga moja braćo, nikada ne zaboravimo naše heroje, slava našem komandiru...

    Idi na stranu - |1|2|