fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992- Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
1992_1995 -101513 - 13.11.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

U ratu u BiH poginulo 29.070 Srba


Tokom rata u BiH, u periodu od 1992. do 1995. godine, poginulo je 29. 070 Srba. Ovo su podaci koje je dokumentovao Republički centar za istraživanje ratnih zločina i traženje nestalih.

Na spiskovima Sarajevskog dokumentacionog centra i Haškog tribunala prikazano je za petinu manje srpskih žrtava!

Na osnovu 83. 000 dokumenata iz svih opština Bosne i Hercegovine i ostalih izvora, evidentirano a su ubistva:

  • 22. 721 borca
  • 6. 313 civila, od čega 2385 žena i 447 djece

    Pored toga, utvrđeno je da je veliki broj srpskih vojnika ubijen na način zabranjen međunarodnim konvencijama. Od 22. 721 vojnika, njih 10. 180 se može dovesti u vezu sa određenim ratnim zločinima.

    U bazu podataka nije uvršteno 629 Srba za koje postoje pokazatelji da su žrtve rata, ali i ne dovoljno dokumenata da to neosporno potvrde.

    U Republičkom centru za istraživanje ratnih zločina ističu da su dokazali da je broj ubijenih Srba za 17% veći od onoga što tvrdi Istraživačko-dokumentacioni centar kojim rukovodi Mirsad Tokača. Upečatljiva je razlika među podacima Republike Srpske i Haškog tribunala, koji je popisao 22. 779 žrtava srpske nacionalnosti, što je umanjeno za više od 21%.

    Od 29. 070 Srba, čak 45% je poginulo 1992. godine.

    Izvor: RTRS Republike Srpske, Dnevnik od 12. 11. 2017. godine
  • foca -101509 - 13.11.2017 : Askerland Foča - best (0)

    RE: Darko Vasović


    Darko Vasović je ranjen tom prilikom, ali nije tada podlegao od posljedica ranjavanja već je umro dugo godina nakon toga. Činjenica je da je ranjavanje ostavilo posljedice po njegovo zdravlje.
    trebinje -101507 - 13.11.2017 : Roki Trebinje - best (0)

    Gojšina '92.


    Ima li neko od hrvatskih bojovnika sa Trebinjskog ratišta, selo Gojšina Popovo Polje, juli '92. godine?
    zaboravljeni -101495 - 06.11.2017 : Milka Terzić Pljevlja - best (0)

    Poginulom borcu


    Jedini brate,

    Prošlo je 25 godina, otkako si prerano otišao u Rajsko naselje.
    Tuga i bol su isti kao i onog dana kada si nas napustio, jer vrijeme nije lijek, već tiha patnja i vječni bol u srcima onih koji te vole.
    Neka ti je duša mirna i slava vječna.

    Tvoja sestra Milka
    rat_sekovici -101487 - 06.11.2017 : Brana Jezdimirovic Bobova - best (0)

    Paprača 1993. godine


    Zna li neko koji je odred VRS bio na Paprači 1993. godine? Hvala unapred.
    foca -101478 - 05.11.2017 : Radovan Radovic Foca - best (0)

    RE: Osanica


    Taj dečko koji je teško ranjen na Osanici kada je došla smjena se zvao Darko Vasović. Nažalost, preminuo je od teških povreda. Neka mu je laka zemlja.

    Ja sam bio odmah iznad tog mjesta, na nekih 50 metara. Pucao sam iz PAT-a i pružao podršku da bi uspjeli da ga izvuku do autobusa, Peđa i Kapetan koga si pomenuo. Međutim, nije uspio da se izvuče od povreda.
    Toliko.
    trebinje -101477 - 05.11.2017 : Plavi Leptir Zagreb - best (0)

    Potezna mina na Lopudu


    Poštovani, imam pitanje vezano za neke događaje koji su se desili u lipnju 1992. vezano za pripadnike Imotske bojne, koji u bili smješteni u Trstenu. Naime, dvojica pripadnika te jedinice su poginula na Lopudu od potezne mine. Inače, tuda su često prolazili i baš taj dan netko je postavio mine i oni nastradali. Domaći su tvrdili da su to postavili vaši diverzanti, i ako manje vjerrovatno prije da je netko od domaćih jer su bili jugoslavenski orijentirani. Ako ko zna nešto o tome bio bih mu zahvalan, pozdrav.
    poginuli -101473 - 03.11.2017 : Slavica Damjanovic Bijeljina - best (2)

    Zoran (Konstantin) Ostojić zvani Kiza


    Kiza moj, druže, brate, nikada nisam pomislila da ću pisati ovakvu lektiru. Mislila sam da ću samo pisati onu školsku, koju si ti ponekad prepisivao. Međutim, život ispisa neke druge stranice i zbog toga ja pišem ovu, jer želim da ti kažem koliko si mi značio, koliko mi je značilo tvoje prijateljstvo, koliko sam ponosna što si bio moj drug, brat.

    Išli smo zajedno u srednju ekonomsku, sjedili blizu, ja u drugoj, a ti u trećoj do zida. Bio si omiljen drug, đak, uvjek vedar, nasmijan, uvjek zezanje! Protutanjaše brzo četiri godine, maturirasmo, proslavismo i pet godina od završetka školovanja. Nismo se razdvajali nikada, nastavili smo da se druzimo, čekala sam subotu sa nestrpljnjem, Ilijaš, naša ekipa, koliko nas je sjedilo na stolicama u hotelu, toliko na naslonima, svi su se utrkivali ko će sa nama da se druži, jer smo bili nerazdvojni.

    Naše drugarstvo je raslo i naraslo u nešto ogromno, koje ove današnje generacije nikada neće doživjeti. Znao si svratiti sa neke igranke sa saksijom muškatle, da me pozdraviš. Iako sam ja živjela u Zimči, a ti u Lješevu, nikada nisi prošao pored svoje drugaice. U mom dvorištu cvjetaju muškatle, i one me uvjek podsjete na tebe, na naše drugarstvo, a tebe moj Kiza...

    Neka te anđeli čuvaju i neka tvoja duša nađe mir u Carstvu Nebeskom! Mi koji smo te znali mozemo biti ponosni sto si bio nas drug!
    trebinje -101465 - 31.10.2017 : Orlovic Trebinje - best (0)

    RE: Vlaštica - mine


    Ne bih ti preporučio kretanje. Oni koji su bili tu u ratu bi smjeli da to čine jer otprilike znaju gdje su mine posijane, ali nije preporučljivo za nekoga ko to ne zna. Mine su tamo postavljali mnogi, kako je ko stigao i znao.
    Pozdrav
    trebinje -101463 - 30.10.2017 : Forza Sarajevo - best (0)

    Vlaštica - mine


    Pozdrav svima,

    molim vas, ukoliko imate neku informaciju, da je podijelite sa mnom. Zanima me opšte stanje miniranosti šireg rejona oko Vlaštice, konkretinije oblast Bobovišta, Uskoplja. Da li je još uvijek opasno kretati se uokolo? Da li su eventualna minska polja označena i slično?

    Unaprijed hvala na odgovorima!
    trebinje -101459 - 27.10.2017 : Evidenticar Trebinje - best (0)

    Neđo i Risto Vidaković


    Istine radi i eventualnog koristenja ovih podataka u istorijske svrhe, moram napisati da je u drugoj polovini 1993. godine, formirana borbena grupa, čiji je komandir bio Vojvoda Neđo Vidaković, a komandir Bobanske čete je bio njegov brat Risto Vidaković. Inače, Ristu su za komandira izabrali borci Bobanske čete i on je bio na toj dužnosti sve do 20. 2. 1995. godine.
    rat_zvornik -101457 - 26.10.2017 : Dovla Bożkovići Karakaj - best (0)

    MAD Dušan Matić'


    Može li mi neko reći nešto o ovoj jedinici. Hvala!
    rat_zvornik -101456 - 26.10.2017 : Dovla Boškovići Karakaj - best (0)

    Napad na Boškoviće


    Boškovići su bili par sati pod komandom tkz. Armije BiH. Posle su sami izašli iz Boškovića.
    dobrovoljci -101443 - 25.10.2017 : Sandra Srbija - best (0)

    Omer Ćehajić


    Dobar dan. Da li neko možda zna šta se dogodila sa Omerom Ćehajićem?Rođen je 9. 12. 1968. godine, a poginuo 6. 9. 1992 u mestu Brijestu. Otišao je iz Novog Sada kao srpski dobrovoljac. Hvala unapred.
    poginuli -101389 - 21.10.2017 : Vitez Koja Tamo daleko - best (0)

    Mirko Ceran i šest boraca poginulih 2. maja 1992. godine


    Nekada sam na Jutube-u slušao pesmu koju sada više ne mogu da pronađem.
    Pesma ide otprilike ovako:

    Drugog maja ratne devedeset druge
    kod nas nije bilo veće tuge
    zacrni se nebo usred bijela dana
    presta kucat srce u Mirka Cerana
    istog dana pogibe nam šest naših junaka
    u selu je zaplakala svaka srpska majka

    Širom naše Posavine pobjede se slave
    dok ustaške kukavice bježe preko Save


    Zna li neko o kojem se to selu radi, kako su poginuli Mirko Ceran i ovih šest boraca 2. maja 1992. godine?
    dobrovoljci -101346 - 19.10.2017 : Ivica Kikinda;Mokrin - best (0)

    Milan Kebić


    Da li neko zna nešto o dobrovoljcu Kebić Milanu iz Vojvodine Opština Kikinda, mesto Mokrin. Bio je u četi Vojvode Slavka Aleksića, opština Novo Sarajevo, tačnije Grbavica. Poginuo je 11. 09. 1993. godine u Ohridskoj ulici br 15. oko 1 noću.
    logori -101343 - 18.10.2017 : Mima Banja Luka - best (0)

    Logori za Srbe u Ključu i Sanskom Mostu


    Pozdrav,
    Ima li neko informacije da li su postojali logori/zatočeništva gdje su držani Srbi za vrijeme rata (1992-1995) u Ključu i Sanskom Mostu?
    poginuli -101335 - 15.10.2017 : Goran Vrećo Niš - best (0)

    Velenko (Živko) Krajišnik


    Pokojni Velenko, zvani Veke, bio je najbolji borac kog sam upoznao. Hrabar, pošten, učtiv, jednostavno uzoran momak. Slava mu. Da mu Bog da večni pokoj.
    rat_brcko -101327 - 11.10.2017 : Dragan Brcko - best (0)

    O padu helikoptera na Želejzničkoj koloniji u Brčkom


    Dobro se sjećam svih detalja oko pada helikoptera sa oznakom Crvenog krsta iznad Brčkog, ali datum mi je zamagljen. Bio je to dan odlaska 16. krajiške brigade sa Brčanskog ratišta. Snimao sam njihovu kolonu koja je preko raskrsnice Lončari odlazila prema Banjaluci.

    Kada je i posljednje vozilo "16. garave" prešlo raskrsnicu, sa zapada se na horizontu pojavio helikopter. Mislim da sam čak i snimio jedan kadar njegovog preleta.

    Krenuli smo nakon obavljenog posla prema Brčkom, gdje je trebalo da posjetimo jednog ranjenika iz Pešine jedinice u Gradskoj bolnici. Kad smo stigli kod njega sa bolničkog prozora smo ugledali gust, crni dim. Teško je bilo odrediti lokaciju, ali ubrzo smo saznali da to dolazi sa Željezničke stanice i da je najvjerovatnije pao helikopter jer se prije pojave dima čula jača eksplozija iz tog pravca nakon koje jedan policijski zvaničnik rekao da je zvuk dolazećeg helikoptera iznenada prestao.

    Brzo smo stigli na lice mjesta. Već iza glavne zgrade Željezničke stanice primijetio sa razbacanu civilnu garderobu i kofere koji su ispali iz helikoptera. Par stotina metara dalje u naselju poznatom kao Željeznička kolonija, u Ulici Slobodana Đukića (tako je pisalo na jednoj kućnoj numeri pored helikopterom srušene kuće), bila je gomila "zgužvanog gvožđa" od helikoptera iz koje se dizao bijeli dim. Moguće da je to bila i vodena para, jer su vatrogasci sa šmrkovima gasili olupinu iz koje se povremeno još pojavljivao manji plamen.

    Sjećam se da je bilo i nekoliko civila koji su se uključili u akciju gašenja. Vazduhom se širio prilično neprijatan miris kerozina pomiješan sa mirisom pečenog mesa. Nakon što je dio od helikoptera rashlađen, nekoliko ljudi je s vatrogascima uspjelo da ga prebaci na drugu stranu, a onda su u šatorskim krilima počeli da iz dubine izvlače ugljenisane leševe. Vrlo teško je bilo identifikovati pol i uzrast unesrećenih ljudi. Mislim da je izvučeno pet ili šest leševa, koji su nestvarno bili smanjeni. (Negdje bi to trebalo da imam i ovo snimljeno, ali ne znam u kakvom je stanju snimak nakon toliko godina).

    Nakon toga smo od lokalnih bezbjednjaka saznali da je pilot navodno iz Banjaluke transportovao ranjenike na VMA, a izliječene je vraćao za Krajinu. Znam da je predveče stigla i nekakva komisija, navodno iz Ratnog vazduhoplovstva, nakon čega su se svi razišli.

    Čuo sam sutradan da su iste noći ostaci helikoptera prevezeni za Banjaluku, navodno na vještačenje. Imajući u vidu da je helikopter nesporno bio označen crvenim krstom (mislim da se radilo o MI-8), da su se u njemu nalazili civili, ostalo je potpuno nejasno zašto ni nakon toliko godina srpska strana nikada nije pomenula taj zločin, pa čak kada je "gutala gorke pilule optužbi" o ratnom zločinu nad nesrpskim civilima u Brčkom. Nedavno je do mene došla poluinformacija da je pozadina te tragedije takva da "uopšte nije uputno da se javno analizira". Zašto? Nisam uspio saznati.

    P. S. Taj dan na licu mjesta čuo sam priču (nepotvrđenu) da je helikopter iz pravca Bijeljine prije ulaska u prostor Brčkog išao suviše desno (prema rijeci Savi) i da je protiv-vazdušna odbrana iz Hrvatske pripucala na njega, pa je pilot onda skreno suviše lijevo, te je ušao u vidno polje muslimanskih snaga u obližnjem naselju Rijeke.
    bihac -101325 - 11.10.2017 : Tigar1975 Bihać - best (3)

    Borba na kamionu


    Opet slučajno navratih pa vidjeh pitanje koje je postavio Vitez Koja, pa ću odgovoriti i njemui ovom drugom.

    Istina je da smo vozili kamion sa dopunom municije jer su snage 5. korpusa već bile u Bosanskom Petrovcu. M mi smo otišli pjećice po taj kamion u selo Vrtoče (vidi google map) koje je udaljeno oko 20 kilometara od Bosanskog Petrovca i nalazi se na putu Bihać-Bosanski Petrovac, što je ujedno bila i linije sukoba u tom momentu.

    Istina je da je jedan pripadanik banjalučke Specijalne policije stradao na našem kamionu, kada je shvatio da smo mi pripadnici ABiH i pokušao pucati na nas. Kako sam naveo u svom postu prije, mi smo mislili da su oni pripadanici 5. korpusa a oni da smo mi pripadnici VRS i nastavili smo put. U "tamiću" su bili pripadnici 5. korpusa i došlo je do sukoba gdje je nekoliko pripadnika 5. korpusa poginulo, ta danas postoji spomen ploča na mjestu pogibije. Mi smo shvatili situaciju, i što se stvarno događalo tek nakon par stotina metara vožnje kad je počela pucnjava i kada je ovaj specijalac takođe shvativši gdje se našao i krenuo pucati po nama.

    Nakon jednog kilometra vožnje smo naletili na kolonu pripadnika IDČ Tigar i izvjestili njihovog komandira o događaju. Ovi su se vratili na lice mjesta i što se tačno dogodilo tamo ja lično ne znam jer mi smo nastavili svoj put ka Bosanskom Petrovcu. Tek kasnije sam načuo da je došlo do okršaja sa IDČ-om i da je veći broj pripadnika banjalučke policije poginuo, ali ja ovu informaciju ne mogu potvrditi.

    Moj prethodni post koji sam napisao se odnosio na taj "fantomski" kamion koji se navodno umješao sa vojskom 5. korpusa. I samo sam naveo da to nije tačno, jer sam lično ja bio na tom kamionu.
    krajina -101321 - 10.10.2017 : Petrovic Garava Banjaluka - best (0)

    1. bataljon 16. - interventni bataljon 1. krajiškog korpusa


    Jeste, došli ste do Šurjena, ali prije stoga ste stali pred Bočcem, jer je komunikaciju prema Banjaluci zatvorio 1. bataljon 16. "Garave" od koje ste redovno dobijali batine. Samo 1 bataljon!
    gorazde -101313 - 09.10.2017 : Nedo Ševo Banjaluka - best (2)

    Kako je spašena djevojčica Minka Živojević iz Goražda (3)


    U povratku, ponovo Sokolac. Za mene posebna poruka iz Bijeljine, od glavnog rukovodioca Resora nacionalne bezbjednosti MUP-a RS, koji predlaže da odustanemo, ako želimo, to je opasno.

    Odlazimo za Rogaticu. Lokalni komandant Rajko Kušić predočava nam posljednje bezbjednosne informacije kojima raspolaže. Prati nas do izlaska iz Rogatice. Zabrinut.

  • "Vi ste ludi, pa vi nemate pojma ko su danas oni", rekao nam je na rastanku.

    Uveliko je pao mrak, sablasno, naročito mnogo kamenja na putu. Krajnje otežana vožnja. Prolazimo prvi, drugi, treći tunel i vozimo se još od 150 do 200 metara. Zaustavili smo se. Ispred nas je, neočekivano, barikada od kamenja i pjeska. Razgledamo. Nazire se omanji objekat, sa desne strane. "Deveta stražara" ili nekadašnja kućica čuvara uskotračne pruge. Dogovoreno mjesto. Odjednom nastaje pravi pakao. Rafalna paljba prema nama, uvećana odjecima u kanjonu. Varnice po željeznoj bezbjednosnoj ogradi puta. Asfalt, kao rikošet, zasipa automobil. Mrak je naš zaštinik. Uspijevamo okrenuti automobil i skloniti se u tunel. Tišina. Ugašenih svjetala, krećemo nazad. Prilazimo kraju tunela da bismo pokušali da, putem ultra kratih talasa, dobijemo "Goražde". Muk. Odjednom, u eteru glas posebno jakog signala: "Idite odmah nazad i čuvajte se. Čuvajte Minku, sa ovim mojima nešto nije u redu". Odbio je bilo kakvu dalju komunikaciju. Tako jak signal, mogao je stići samo sa vrha Trovrh. Hvala muslimanskom operateru, koji je presreo moje pozive prema "Goraždu"! Pri povratku, nakratko koristim farove. Nakon izlaska iz tih tunela, odjednom nas je uhvatio strah od moguće sljedeće zasjede. Na retrovizoru sam pogledao ka zadnjem sjedištu. Minka je bila, vidno, uplašena. Shvatila je da smo u, nekoj, gadnoj situaciji. Približila se naslonima naših sjedišta.

    Rogatica. Večera kod lokalnog komandanta Kušića. Drago mu je što smo se izvukli nepovrijeđeni. Stigao je i pukovnik Taušan, načelnik Glavne bolnice štaba Vojske RS. Minka je, od kuvarice, dobila i palačinke. Spavamo u prostorijama komandantove prateće jedinice. Prisutno je tridesetak boraca. Nekolicini, Minka zna imena. Pozdravlja ih. To su bivši ranjenici, koje je upoznala u bolnici. Ipak, prestrašena, nije htjela da se odvoji od mene.

    Jutrom krećemo za Sarajevo. Grbavica. srpski bedem u ratu. Mjesto mog rođenja, školovanja, zaposlenja.. . Tu položaje drže agresori ili četnici, kako ti Edina, Školska, voliš da pišeš u svojim člancima, o onima koji imaju naciju kojoj pripadam.

    Čim smo stigli, podijelili smo zadatke. Goran je otišao svojoj kući s Minkom, gdje ju je njegova supruga Kata nahranila, okupala i obukla joj garderobu svojih kćerkica, sličnog uzrasta. Ja, sam, odlazim do svog kratko-talasnog radio-uređaja i brzo stupam u kontakt sa radio-amaterom iz Goražda. Uspijevam da dobijem adresu tetke Minkine majke Sabre, koja je u sarajevskom naselju Pofalići. Nakon što sam ga, radio vezom, obavijestio o trenutnim problemima, Jusuf Juka Prazina, koji je tada već bio na području planine Igman, zadužuje pripadnike svoje jedinice u Sarajevu da "tetku" dovedu u hotel "Bristol", jedno od sarajevskih lokalnih komandnih mjesta. Dogovorili smo vrijeme prelaska i precizirali da to bude kod obližnjeg drvenog mosta. Podignuta je bezbjednost prilazu mostu sa obe strane.

    Prohladno veče, 26. novembra. Napola izgorjeli neboder, pored drvenog mosta sarajevskog naselja Grbavica II, mjesto je gdje čekamo. Bezbjednosno nesigurno i opasno. U sendviču smo zaraćenih strana. Minki je od kupanja bila mokra kosa. Stavili smo joj kapu na glavu i čvrsto svezali kapuljaču. Kao iskusna majka, Goranova supruga Kata spremila ju je kao svoje dijete.

    Javili su nam vezom, iz pravca hotela Bristol, da nema ništa od realizacije, jer "tetka" neće da pređe preko mosta po Minku. Razumljiv strah. Slušajući radio komunikaciju između Prazine i "Bristola", saznali smo da "tetku" tuku, vjerovatno isprovocirani što ona neće da krene po "svoje" dijete. Goran je, u trenutku, bez objašnjenja šta namjerava da učini, uzeo Minku u naručje i krenuo da pretrčava most.

    Kada su ga ugledali sa djevojčicom u naručju, borci Juke Prazine počeli su, histerično, i nogama da udaraju "tetku", koja je već bila oborena na pod. Prilikom povratka, na sredini mosta, Goranu je iz futrole ispao pištolj. Hoće nazad po njega. Ne dozvoljavam, opasno je. Pretrčavamo do naših rovovova.

    Školska, u priči si iskonstruisala i "da se neki Jukin borac dobrovoljno javio, po zapovjedi skinuo dio svoje odjeće i, tako ostavši samo u majici i pantalonama, razgolićen i nenaoružan, krenuo po Minku. " A, posebno detalj: "Kažu i to, da su, u povratku, meci fijukali oko njih. Mladić je čvrsto stegao djevojčicu u svome naručju i još brže potrčao. "

    Edina, to je bio izuzetno hrabar potez jednog srpskog policajca! Nenajavljen je prešao liniju razdvajanja, istrasiranu rovovima, na kojoj su, do tada, ostale desetine ljudskih života. Nisi se mogla pomiriti s činjenicom da je taj herojski podvig učinio jedan Srbin, pa to nisi mogla ni napisati. Moram naglasiti i da je sve proteklo mirno i bez ijednog ispaljenog metka. Uostalom, prema dogovoru, u rovove kod hotela "Bristol", za vrijeme obavljanja akcije, ušli su borci Jusufa Juke Prazine, koji su sav taj rejon držali pod kontrolom.

    Edina, u ovoj priči nije postojao Luka Marković, niti bilježnica koju je "on" vodio. I to je samo tvoja konstrukcija. Tačno je da je bilježnica postojala, ali ju je Minka, sa flomasterima, dobila od generala Manojla Milovanovića, načelnika Glavnog štaba Vojske RS. Nosila ju je sa sobom, kao i tri pomenuta paketića. Naime, tokom povratka i boravka u Goranovoj kući, na Grbavici, Minka i Goranove dvije kćerkice, sličnog uzrasta, igrajući se, crtale su po toj bilježnici. Pomenuti tekst, napisan na bilježnici, a potpisan "s ljubavlju" je Goranov.

    Edina fantaziraš, toliko da si prevazišla i Žila Verna. Napisala si "Između ostalog, za ratnog zarobljenika Minku Živojević tražena su i 42 četnika".

    Školska, među Srbima sam rat proveo, a četnika nisam vidio, osim, izuzetnog Slavka Aleksića, deklarisanog četnika, sa ratnih položaja sarajevskog Jevrejskog groblja.

    U sarajevskim elektronskim medijima, Minka Živojević danima je još bila u "četničkom" zarobljeništvu!

    General Ratko Mladić, istog dana, putem depeše u 23. 00 časa iz komande Sarajevskog korpusa, obaviješten je o uspješno izvršenom zadatku da se, po njegovoj izričitoj želji, djevojčica Minka Živojević vrati porodici, i to bez "pomoći" raznih mešetara. Depeša je, istovremeno, otišla i rukovodiocu Nacionalne bezbjednosti MUP-a RS.

    Edina, moram da ti se pohvalim da sam 1993. godine, za Dan bezbjednosti MUP-a RS, dobio priznanje od dr Radovana Karadžića, tadašnjeg predsjednika Republike Srpske, između ostalih zasluga, i za akciju vraćanja porodici petogodišnje muslimanke Minke Živojević.

    Događaj kod Devete stražare ostao je nerazjašnjen s pitanjem: Da li je to bila zasjeda ili je pucao, neobaviješteni, iznenađeni borac usamljenog rova oko Devete stražare? Planirana zasjeda, u ovom slučaju, bila bi naročito podmukao čin. "Goražde" me moglo pronaći na tada uobičajen način, radio vezom, i pružiti mi valjanu, dodatnu informaciju. Napravili su tišinu, veoma nekorektno i podmuklo.

    Poslije četvrt vijeka od tog događaja i dodatnih informacija koje su izišle na vidjelo nakon ovog prljavog, građanskog rata, kao i raskrinkavanja raznih događaja, smatram da propagandnoj sarajevskoj mašineriji, nije bilo u interesu da se, u tom vremenu, "slučaj Minka Živojević", javnosti prikaže kao lijepa i humana srpska priča.

    Na kraju, sve ukazuje da je to, ipak, bila zasjeda!

    Edina, Školska, pozivam te javno da se, nakon četvrt vijeka, najaviš i posjetiš porodicu Sabre i Mehe Živojević u Goraždu i da se toj porodici izviniš za nevolje koje si im svojim tekstom napravila, jer ta porodica sigurno ima najljepše riječi o osobama koje su im pomogle da njihovo mezimče ozdravi, kao i o onima koji su im omogućili da ponovo svi budu zajedno.

    Tvoj propagandni članak obmanjuje javnost, falsifikuje istinu, umanjuje značaj ovog humanog i hrabrog gesta pripadnika Vojske i MUP-a RS, a stvara i strah porodici Živojević koji ih, siguran sam, sprečava da, na bilo koji način, kontaktiraju nekog od učesnika ovog humanog djela i da se ljudski zahvale...

    I poslije dvadeset pet godina, te posljedice su vidljive!

    Nedo Ševo, Sarajevo-Banjaluka, 28. 09. 2017.
  • srebrenica -101307 - 09.10.2017 : Nebojša Jevrić Republika Srpska - best (6)

    Izvinjenje Srebrenici


    Uvažene nene, daidže i amidže, koji ste došli sa svih strana Fedaracije jer su vaši izginuli ratnici ovde donešeni i sahranjeni, primite moje izvinjenje.

    Piše: Nebojša Jevrić

    Izvinjavam vam se u ime mog prijatelja Pera Makića kojem je glava odsečena i nabijena na vile.

    Izvinjavam vam se u ime nepoznatog Srbina kojeg sam izvukao iz Save, glave razbijene maljem.

    Izvinjavam vam se u ime 154 Srbina odsečenih glava, širom Bosne, koje je Dr Stanković obdukovao.

    Izvinjavam vam se u ime starice rođene 1920. čiju sam glavu slikao u rukama dr Stankovića.

    Izvinite zbog 132 mrtva Srbina, koji bi došli da se izvine, koje sam slikao u Mrkonjić gradu.

    Izvinite zbog Jasenovca, Pribilovaca, Jadovna; izvinite u ime ostataka poklanog naroda koji je morao da napusti svoja spaljena ognjišta.

    Na bratunačkom Gradskom groblju služen je parastos za oko 3. 500 srpskih civila i vojnika iz srednjeg Podrinja koje su pripadnici muslimanskih snaga ubili u proteklom ratu. Mogli biste i tamo da svratite. Niste tamo bili.

    Deset hiljada Srba je ubijeno u Sarajevu. Ubijali su Caco, Juka, Ćela, Kinez, Kimina i svakakav ološ u naseljima koje su kontrolisali. Najveći deo organizatora, na čelu sa Alijinim Bakirom, je u vlasti i redovno na tv ekranima traže " rezoluciju o Srebrenici". Traže da se svim Srbima natakne legalno omča za vjeki vjekov. Izvinite uvažene nene, daidže i amidže šezdeset posto vaših zločinaca je poznato. Na najmonstruznije načine ubijali nejač po Sarajevu. Mali broj je simbolično osuđen ili proglašen ludim.

    Da li su vam pričali, uvažene nene, o posudi sa izvađenim srpskim očima kada je "hrvatsko cvijeće" haralo na Drini?

    Tada je nastala pesma: "Drino, vodo, ustavi valove, da pokupim kosti draganove. " I tu je ubijeno deset hiljada Srba. Među njima mnogo žena i dece.

    Izvinite zbog Nasera Orića koji vam se nikada neće izviniti.

    Izvinite zbog rahmetli Baba Alije Izetbegovića koji je sve dogovorio.

    Izvinite zbog Bila Klintona, Engleza i Francuza sa kojim je dogovorio.

    Oni vam se nikad neće izviniti.

    Izvinite zbog onih Srba koji su u tom dogovoru učestvovali.

    RAHMETULAHI ALEJHI RAHMETEN VASIJAH

    PS: Izvinjavam se na kraju našim vlastodršcima i svima koji su se pre mene izvinili. Iako za ono što su nama uradili nikad se niko izviniti neće. Za tolike žrtve i stradanja.
    gorazde -101301 - 08.10.2017 : Nedo Ševo Banjaluka - best (3)

    Kako je spašena djevojčica Minka Živojević


    ...nastavak

    Siguran sam da je trebala spretnost i hrabrost ekipama zaraćenih strana, naročito pilotu helikoptera u zoni dejstava, koji je obavio toliko opasan zadatak.

    Trijažom povrijeđenih dr Boriša Stojanović, hirurg, odlučio je da Minku hitno uvedu u operacionu salu, prije pristiglih, brojnih, ranjenih srpskih boraca koji su, kao i ona, čekali svoj spas. Djevojčica je operisana i zbrinuta.

    Nakon njenog oporavka, general Ratko Mladić, komandant Vojske RS, radi njene sigurnosti, predložio je da je zadrže u bolnici, dok se ne ostvare uslovi da je vrate njenim roditeljima. Tako je i bilo. Minka je postala miljenica osoblja bolnice.

    Školska (Edina Kamenica)

    Edina, poznato mi je da si odmah, početkom rata, ušla u ratnu propagandnu mašineriju jedne od zaraćenih strana, što mi uopšte ne smeta. Ipak, ne mogu, a da ne reagujem na ovaj tvoj tekst, u kojem si iznijela niz neistina. Napisala si da je djevojčica Minka Živojević postala "ratni zarobljenik", a u podnaslovu priče, napisala si: "Četvoromjesečno zarobljenišvo djevojčice Minke Živojević".

    Edina, to je veoma licemjerno od tebe, kao novinara, i kao žene. Bez obzira na rat, trebala si raditi profesionalno. Sporni članak napisala si pet mjeseci nakon tog događaja. Dakle, imala si sasvim dovoljno vremena da, kao novinar, kvalitetno pripremiš tekst. Tvoj i moj profesor, ugledni dr Emil Vlajki, učio nas je da moramo sagledati događaj sa više strana. U suprotnom, vijest je neprovjerena, neobjektivna, nema suštinsko značenje. Tekst postaje jednostran i bezvrijedan. Ali, ti ovaj članak nisi slučajno ovako napisala. Napisala si na takav način da bi mu dala neki drugačiji smisao.

    Kada se uđe u bolnicu iz nje se, kao po nekom pravilu, obično, i iziđe. Međutim, rat stvara konfuziju, stvara vanredne poteškoće, za koje je potrebno uložiti određeni napor da bi se one uspješno riješile.

    Iz Sokolačke bolnice, ili bolje reći ekspresne ratne hirurgije, zahvaljujući stručnosti i nadčovječanskim naporima njenih hirurga, kao i drugih ljekara, većina pridošlih ranjenika ponovo je uspijevala vidjeti svjetlost sunca. Nažalost, neke su iznosili kroz podrumska vrata do mrtvačkih kola. Jedan prizor, koji sam lično vidio u toj bolnici, ostao mi je trajno u sjećanju. Zvuči strašno, ali, moglo bi se reći da to nije bilo iznošenje, nego brzi "istovar" pridošlih ranjenika. A, oni su stalno pristizali... Prijemni prostor bio je prepun tih nesrećnih ljudi, koji su ležali na, prljavim, krvavim i blatnjavim, nasumice poređanim, vojničkim ili improvizovanim nosilima. Gužva, jauk i miris joda.

    Naročito mi se urezala u sjećanje trijaža dežurnog hirurga. Nakon što bi ekipa tehničara, prilikom ukazivanja prve pomoći, isjekla, razmotala, ili odvojila od tijela, razne, krvlju natopljene "zavoje", napravljene od krpa, košulja, stoljnjaka ili onog što je bilo prvo, pri ruci, na licu mjesta, što se moglo dohvatiti. Hirurg bi donosio, naizgled, hladnu odluku, da li će pristiglog ranjenika "krpiti" ili će mu odstraniti dio tijela. Počeo sam posmatrati prema kojim vratima nekog od ranjenika nose. Za svakog od njih, pitao sam se hoće li ga sreća pratiti. Bespomoćno su čekali da im neko pomogne. Gledajući tu golgotu shvatio sam da je najbolje onom koji je bez svjesti. Bar preskoči prvi čin. U tom trenutku, palo mi je na pamet šta li rade sa tim odstranjenim cijelim nogama, šakama, dijelovima vilice...

    U "Sokolačkoj" bolnici, skoro da nikad nije bilo mjesta. To je bila "Fordova" pokretna traka.

    nastaviće se

    Ratna situacija oko Goražda, drastično se pogoršala. Minka se oporavila, i neočekivano dobila novi dom, stacionar Glavne bolnice Vrhovnog štaba Vojske RS. Mjeseci su prolazili, a neki siguran način za njen povratak roditeljima, nije se mogao pronaći.

    Tačno je da su se pojavljivali i "mešetari", oni koji su pokušavali da, pomoću priče o djevojčici Minki, izvuku neku korist. Takvi se uvjek pojavljuju u ratovima, poplavama, kao i drugim ljudskim nesrećama. Nude se da budu posrednici. To je njihov način življenja. Takvi tipovi su raznih zvanja i zanimanja, medicinske sestre, vozači, šibicari, načelnici opština, rukovodioci u ministarstvima unutrašnjih poslova... Školska, u ratnom periodu, poznavala si takve i usvojoj cijenjenoj firmi, kao i ulici.

    Sredinom novembra, od neposrednog rukovodioca, ponuđen mi je zadatak da Minku Živojević vratim njenim roditeljima.

    Nakon nekoliko dana prikupljanja podataka, analize, pristao sam da obavim zadatak, da djevojčicu Minku vratim njenim roditeljima. Uslijedio je radio kontakt sa Goraždom. Precizan dogovor. Imam i pratioca. Goran, iskusni radnik službe. Jedinstven. Pratio me i obezbjeđivao u svim akcijama, "gostovanjima" kodtadašnjeg neprijatelja.

    U jutarnjim satima, 25. novebra, pored Sokoca, u kabinetu načelnika Glavne bolnice Vrhovnog štaba Vojske RS, pukovnika Taušana, preuzeli smo djevojčicu Minku Živojević. Bolnicom je, brzinom munje, prošla vijest da Minka ide kući, da je bolnički otpuštena. Da bismo je što više upoznali, kao i ona nas, proveli smo s njom izvjesno vrijeme, u obilasku bolnice. Minka nam je bila kao bolnički vodič. Držala me za ruku. Imenom je pozdravljala ranjene borce, koji su ležali na krevetima, kao teži, ili po hodnicima na nosilima, kao lakši bolesnici. Pokazala nam je svoju sobu, krevet, ormarić, igračke... Prvi utisak, pametnica, umiljata i zaista simpatična djevojčica.

    Centralni ispraćaj bio je ispred bolnice. Zaključili smo da je sve bilo u organizaciji načelnika pukovnika Taušana. Nasumice poređani ljekari, medicinske sestre, pomoćni radnici. Grljenje, poljupci, suze... Slika za pamćenje. Bili smo iznenađeni, jer nismo očekivali tako veliki broj, bijelih i zelenih, bolničkih mantila na jednom mjestu, takav ispraćaj. A, Minka, shvatila da ide svojoj kući, da će moći da zagrli majku i oca, možda sestru ili brata, drugarice, pa postala važna.

    Kroz nekih dva sata, stigli smo u kompleks Glavnog štaba Vojske RS, u blizini Han Pijeska. Na kontrolnom ulazu, u prolazu, iz terenskog vozila, mahao nam je komandant Vojske RS, general Ratko Mladić. U ratnoj sobi Glavnog štaba, primio nas je general Manojlo Milovanović. Čim smo sjeli, saopštio nam je da imamo pozdrav od komandanta Mladića, uz obrazloženje da je on hitno morao da ode. Minku su poslužili koka-kolom. Obradovala se. Dobila je notes i pakovanje flomastera, a general joj je rekao: "Minkice, žajde čika Manojlu, flomasterom, nacrtaj kućicu. " Minka, nakon razgledanja boja, izvuče zeleni flomaster i poče da crta. "Krv nije voda", kroz smjeh, reče general. S paketićima za Minku, pristiglim od generala Mladića, generala Milovanovića i od ženskog osoblja Glavnog štaba Vojske RS, nastade još veće raspoloženje. Milovanović je na svom paketiću napisao: "Ako se nekada setiš i ako ti to ne bude pravilo neprilike, reci svojima da te je spasila srpska vojska. Ako ne, ti oćuti."

    Po dogovoru, tačno u 12. 00 sati, iz Centra veze, Glavnog štaba Vojske RS, uz asistenciju pukovnika Prole, načelnika veze Vojske RS, na kratkim talasima, javljam se Goraždu i definišemo polazak iz Rogatice, u 17. 00 časova.

    ...nastavak slijedi...
    ozren -101295 - 07.10.2017 : Stole Crvenka - best (0)

    Smoluca Tinja Potpeć


    Pozdrav svima,

    Najprije bih pohvalio admina za ovu stranicu. Interesuje me da li je neko bio u Smolući u obruču. Kako je to sve počelo, od povlačenja Tinjana i Poptpećana u Smolući?
    gorazde -101265 - 30.09.2017 : Nedo żevo Banjaluka - best (1)

    Kako je spašena djevojčica Minka Živojević iz Goražda


    ČEDO U RUKSAKU

    autora Edine Kamenice, objavljen u sarajevskom dnevnom listu "Oslobođenje", 20. maja 1993. godine.

    Poštovana Vildana Selimbegović, urednice lista "Oslobođenje",

    Na više mjesta, po elektronskim portalima, u štampanim medijima i u nekim od televizijskih emisija, objavljena je priča o Minki Živojević iz Goražda.

    Nakon četvrt vijeka od tog ratnog, humanog događaja, kao direktni učesnik te akcije, tadašnji operativni radnik Resora nacionalne bezbjednosti MUP-a RS, odlučio sam da i ja zavirim u svoje sjećanje i da prokomentarišem tekst novinarke Edine Kamenice, objavljen u listu "Oslobođenje", 20. maja 1993. godine.


    Djevojčicu Minku Živojević, od oca Mehe i majke Sabre, koja je tada imala nešto više od pet godina, teško bolesnu, životno ugroženu, u jeku borbi proteklog građanskog rata, uz dogovor zaraćenih strana, tačnije na molbu lokalnog muslimanskog komandanta Goražda, pripadnici vojske Republike Srpske, zbog hitnosti slučaja, uz pomoć helikoptera, krajem juna 1992. godine, prebacili su iz Goražda u Glavnu bolnicu Vrhovnog štaba Vojske RS u Sokocu.

    ...nastaviće se...
    poginuli -101261 - 30.09.2017 : - best (0)

    Boban (Sreto) Golijanin


    Bio je pripadnik 8. specijalne brigade policije Ilidža.
    ozren -101259 - 28.09.2017 : Edin Tuzla - best (0)

    Paljenik, Podcjelovo


    Poštovani Strelac,

    bilo bi dobro da nam opšes događaje sa Paljenika 10. 09. 1995. kao i dešavanja prilikom zauzimanja Podcjelova. Čuo sam da je Paljenik bez avijacije bilo nemoguće zauzeti sa jedne strane, a šta ti kao sudionik tih dešavanja misliš sa druge strane. Takođe da li je VRS mogla braniti Ozren do Doboja da Armija BiH nije zaustavljena od strane političara, tik do Kraljice najviše tačke Ozrena.

    Žao mi je strahota koje su svi prošli u ratu, ali mi koji smo tada bili djeca želimo neke stvari saznati do kraja.
    poginuli -101251 - 25.09.2017 : - best (0)

    Srđan (Dragomir) Božić


    Poginuo je na mjestu Nabožić kod Srednjeg. Ustaški rovovi su bili 50 metara od naših, samo se puzeći moglo ići linijom prema našim rovovima. Srđan je imao dresiranog psa koji je krenuo prema ustašama, a on je krenuo za njim gdje su ga dušmani pokosili rafalom. Laka mu zemlja, imao je damar.
    3_sarajevska_lpbr -101245 - 23.09.2017 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Parastos poginulim borcima 3. sarajevske pješadijske brigade


    poginuli -101239 - 18.09.2017 : Sinisa Sarajevo - best (0)

    Boban (Sreto) Golijanin


    Bog da mu dušu prosti!

    Teško ranjen 18.09.1992. negdje poslije 17:00 sati.
    Preminuo 20-09-1992. godine.

    bihac -101233 - 14.09.2017 : Baja Novi Grad - best (0)

    Budimlić Japra


    Prije svega pozdrav svim časnim i poštenim borcima. Naime, interesuje me da li ko zna kada je napadnuta Budimlić Japra kod Novog Grada 1995. godine, ko je napadao, ko je branio, i do koje pozicije je 5. korpus došao na tom pravcu. Pozzz
    ozren -101229 - 13.09.2017 : Srbac-11101 Strelac Miljevic Srbac - best (0)

    Srpčani na Vozućkom ratištu


    Mi iz 1. bataljona Srbačke brigade smo došli na Vozuću 1. juna 1994. i preuzeli položaje na Oštricu-Kamenu. Odmah nakon dan-dva su počeli napadi muslimanskih snaga na našu liniju, kao i na drugoj strani Krivaje na Svinjašnicu, Podsjelovo, Paljenik itd. Mislim da smo u toj prvoj turi ostali gore oko 100 dana bez smjene. Nakon toga nam u smjenu dolazi drugi dio našeg bataljona, i mislim da u isto vrijeme dolazi i 2.bataljon naše brigade i preuzima položaje na Izgorelici vežući se na nas bočno desnom stranom.

    Ja sam po naređenu za povlačenje napustio poslednji rov koji smo držali 11. spetembra 1995. u 13:00 (reon Borvci) jer su nam Mudžahedini već ujutro prošli iza leđa i u dlaku smo izbjegli ono najgore. Uprkos tome, imali smo ranjenih u tom povlačenju pod nenormalno jakom vatrom sa svih strana.

    Cijeli taj period izmedju 1. 6. 1994. i 11. 9. 1995. sam bio redovno u svim smjenama gore od Kameničkog premeta, Oštrica, Izgorelice, Mašinskog Visa, Popovo Osoje, Paljenik, Borovci, Podselovo i sve ofanzive sam prošao kao pješak-strelac. Ukoliko ima neko da je u to vrijeme bio na istim mjestima, bilo bi mi drago da razmjenim doživljaje, pogotovo sa ljudima sa strane armije BiH koje cjenim jer tačno znam koliko im je hrabrosti bilo potrebno da bi se ono sve izdržalo. Naravno, ovdje ne ubrajam onaj šljam iz El Mudžahid,
    1kk -101227 - 13.09.2017 : Kartum7193 BanjaLuka - best (1)

    Parastos poginulim pripadnicima 1.bVP 1.KK VRS


    ozren -101225 - 12.09.2017 : Srbac-strelac Srbac - best (0)

    Vozuća


    od 1. 6. 1994. prvi položaj Oštric-Kamen 1. bataljon srbačke do 11. 9. 1995. do 13:00 položaj Borovice aktivni učesnik cijeli period... Oštric, kamen, Izgorelica, Čukura, Mašinski vis, Popovo osoje, Paljeninik... iskreno i otvoreno o svim dešavanjima na tom terenu i u tom vremenskom razdoblju sa saborcima kao i sa protivnicima u to vrijeme.
    3_sarajevska_lpbr -101201 - 10.09.2017 : Vogošćanin Pravi VogoŠ'a - best (3)

    Parastos poginulim borcima 3. sarajevke lake pješadijske brigade


    Održan prvi parastos za naše poginule borce. Cijela ceremonija je protekla u najboljem redu, sve do samog kraja! A onda na scenu stupaju neki članovi organizacije vetrani rata!

    Veterani Odbrambeno Otadžbinskog rata, razočarali! U svakom žitu ima i kukolja, pa tako i u našoj mladoj državi! Veterani rata, koji su poznati da su samo tamo gdje se jede i pije, dali su mi obečanje da če se maksimalno uključiti u ovu organizaciju. Osim što nam nisu pomogli, napravili su još jedan nedopustiv korak! PREŠLI SU CRVENU LINIJU, u toku ceremonije žustro su napali i vrijeđali članove organizacionog odbora, jer je neko u svom govoru kritikovao njihovu organizaciju!

    Neka im to služi na čast!
    poginuli -101183 - 09.09.2017 : Marijana Zagreb - best (0)

    Branimir Čeliković


    Zašto nema na popisu Branimira Čelikovića poginulog 19. 05. 1992. godine u Brčkom?

    RE: Branimir Čeliković



    ...zbog toga što u bazi podataka ovog portala još uvijek nemam poginule borce 2. krajiškog korpusa.
    3_sarajevska_lpbr -101171 - 08.09.2017 : Aleksa Beograd - best (7)

    Parastos junacima 3, SPB


    Kada su ranog proleća, te daleke 92. godine, stali rame uz rame oni bejahu očevi i majke, sinovi i ćerke, braća i sestre. Beše među njima radnika i seljaka, profesora i đaka, kadija i sudija, dobrih domaćina, skretničara, vozača, studentarije, manguparije, romanijskih gorštaka i ostale sarajevske raje.

    Kada rame uz rame stadoše brat do brata, drug do druga, imadoše jedan zajednički cilj, da sačuvaju svome narodu osnovna prava na slobodu, prava na život, porodicu i jezik.

    Stadoše da odbrane svoju kuću, svoju njivu, svoju šljivu, svoju rodbinu i sudbinu...

    Poučeni bolnim iskustvom iz predhodnih ratova, ne želeći da dozvole da se i sa njima desi ono što se u prošlosti dešavalo njihovim precima, zbiše se u redove i organizovaše otpor nepravdi i bezumlju.

    Kada stadoše jedan uz drugog brat do brata, drug do druga, spašavajući gole živote svojih porodica organizovanost i snaga naše vojske poče da raste iz dana u dan. Znali su da brane i iza sebe imaju vekove postojanja i grobove predaka u surovoj bosanskoj zemlji. Znali su da brane crkvu i veru Sv. Vasilija Ostroškog i Sv Petra Sarajevskog... Znali su da brane zemlju Stefana Kotromanića i Gavrila Principa... Znali su da brane jezik i pismo Alekse Šantića, Filipa Višnjića, Petra Kočića, da brane lik i delo Ive Andrića i Meše Selimovića...

    Znali su da će od onog trenutka, kada budu sagnuli glavu i odustali od svoje pravedne borbe, svaka žrtva biti uzaludna, svaka rana biti dosoljena a grobovi predaka postati zarasli i neokađeni. Znali su da će utihnuti školska zvona i dečija graja i da Sunce u izlasku neće sijati njihovom narodu na ovom prostoru.

    Hvala im što nisu pognuli glavu i ustuknuli pred silom i nepravdom, vec su svojim žrtvama rasutim po poljima i brdima širom BiH sačuvali naše gole živote, pravdu i slobodu za naš narod. Sačuvali su veru i nadu u opstanak našeg naroda na ovim prostorima...

    Kada su ih po memljivim zemunicama grizla gamad i pacovi, kada su svoje zdravlje i najbolje godine života ostavljali po zabitim gudurama i beskrajnim šumama, gde su osim neprijateljskih kuršuma sipali po njima i sneg i led i vatra i bol, znali su da imaju jedan zajednički cilj i na tome im neizmerno hvala...

    I sada, dok stojimo ovde pred njihovim večnim kućama, na budućem svetilištu nas i generacija koje dolaze, njihovi jednoobrazni domovi nam ukazuju na jačinu zajedništva i žrtve koju dadoše za nas i za buduća pokolenja. Uz duboki naklon i pijetet našim herojima stojimo i tužni i ponosni na trenutak kada u našim srcima uz počast i zahvalnost osetimo neizmernu slobodu i lepotu ovozemaljskog života koju nam naši junaci podariše.
    3_sarajevska_lpbr -101169 - 07.09.2017 : Sokolac Sokolac - best (0)

    Parastos poginulim borcima 3. sarajevske brigadep


    Parastos poginulim borcima Treće sarajevske pješadijske brigade održaće se u subotu, 9. septembra, na groblju srpskih boraca, Mali Zejtinlik, sa početkom od 12:00 časova.
    1kk -101161 - 04.09.2017 : Kartum7193 BanjaLuka - best (2)

    Parastos poginulim pripadnicima 1.bVP 1.KK VRS


    Dana 10.09.2017. godine, nedelja, u 11:00 u kasarni Kozara u Banja Luci biće održan parastos poginulim pripadnicima Prvog bataljona Vojne policije 1. KK VRS.
    3_sarajevska_lpbr -101153 - 04.09.2017 : Aleksa Beograd - best (0)

    Za Natasu Špirić


    Na žalost, organizovanog prevoza iz Beograda neće biti. Za više informacija javi se na moju mail adresu koja je poznata administratoru sajta. Pozdrav.

    Idi na stranu - |1|2|