fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992- Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
poginuli -103969 - 07.12.2019 : Focanka . Treskavica - best (0)

Ivanović Veljas


Ivanovic Veljas
Nestao 04. 10. '95, Treskavica.
Molimo za bilo kakvu informaciju
Svi osim njega su pronađeni.
1kk -103963 - 06.12.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

Monografija 1bVP 1.KK VRS - Koridor života


Pocelo je snimanje filma o proboju Koridora. Nekolicina mojih saboraca je već snimljena, kao i "druga strana" borci iz 2. posavske brigade sa kojima smo se spojili u Živkovom polju. Uskoro kreće i snimanje boraca iz drugih jedinica koje su učestvovale u proboju "Koridora života".
U prilog tome i vijest sa RTRS-a kliknite ovdje.

Pozdrav svim borcima Vojske Republike Srpske
poginuli -103936 - 27.11.2019 : Radanović Marko Krivaja Prijedor - best (0)

Radanović (Branko) Milenko


Radanović (Branko) Milenko
Poginuo u avgustu 1995. na Srbobranu.
poginuli -103935 - 27.11.2019 : Marko Radanović Krivaja Prijedor - best (0)

Radanović (Dragoljub) Zoran


Radanović (Dragoljub) Zoran
Poginuo 12. oktobra 1995. u naselju Kljajići, Gornje Sokolovo.
rat_majevica -103929 - 24.11.2019 : Diverzant Chicago - best (0)

Zauzimanje sela Laze na Majevici


Prvo mjesto koje smo oslobodili na teritoriji Teočaka bolo je selo Laze. U toku te akcije bilo je poginulih srpskih vojnika, dvojica su ostali tu nisu izvučeni. Ležali su neko vrijeme kraj puta, a posle su pokopani pored jedne kuće. Ne znam da li su ti preminuli, kao i da li su ikada razmjenjeni.
rat_majevica -103927 - 24.11.2019 : Diverzant Chicago - best (0)

Laze kod Teočaka


Selo LAZE je prvo mjesto koje smo oslobodili u okolini Teočaka. Tu su bila ubijena dva srpska borca koji su ležali dugo pored puta. Ukopani su pored jedne kuće, ne znam da li ih je ikada iko razmjenio. Bili su srednjih godina možda 35-45.
poginuli -103917 - 23.11.2019 : Vesna Antunovic Simić Brčko - best (1)

Tata


Dragi moj tata, volimo te puno. Nedostaješ nam!
poginuli -103891 - 09.11.2019 : Dalibor D Uppsala - best (0)

Đurić (Branko) Branko


Poštovana gospodo,

Zamolio bih vas da mi objasnite kako je moguće ispraviti podatke o jednom palom borcu iz Ilijaške brigade. Radi se o mom pokojnom ocu, Đurić (Branko) Branko koji je rođen 27. 10. 1945. a ne februara kako to piše i iza pokojnog oca. Pored toga, iza njega nisu ostala samo dva sina, moja brata Nešo i Njegoš već i ja Dalibor koji sam najstariji.

Nadam se da će se moći ispraviti greška.
Unapred Hvala Đurić Dalibor
rat_zvornik -103881 - 06.11.2019 : Srdjan Bijeljina Boskovici - best (0)

Boškovići


Ratko Rale Karakaj: U Boškovićima (samim tim i u Pećini) žive Srbi. I u čitavim Boškovićima žive Srbi. Okolo njih su muslimanska sela i hvala Bogu nema nikakvih problema, svi žive srećno i normalno.
ozren -103875 - 01.11.2019 : Dragan Rupčić Zavidovici - best (0)

Užas na Vozući


Ovo se desilo odmah po zauzimanju Vozuće. Bilo je to nastavku borbi, negdje na Paljeniku ili Podcjelovu, ne sjećam se tačno. Bilo je to u onim šumama.

Već je padalo veče, pa smo stali da se pregrupišemo i odmorimo. Na tom mjestu smo se ulogorili, da bi sutra mogli nastaviti borbu. Krenuo sam u pravcu jednog potoka da obavim malu nuždu ispred te naše formalne linije. Zaustavio me je jedan kolega i rekao:

  • "Nemoj dole ići, ne bi ti preporučio!"

    Mislio sam da me želi uplašiti, ali se nisam bojao pa sam nastavio dalje. Kada sam izašao na brijeg, odakle sam vidio cijeli potok, pogledom sam prešao po predjelu koji se prostirao ispod te, skoro vertikalne nizbrdice.

    Ljudi moji, takvu scenu se samo vidio samo u filmu Apokalipto, kada glavni glumac padne među mrtve. Doslovno, potok je bio pun mrtvih tijela, pobijenih srpskih vojnika, raskomadanih, bez glave prebačenih jedni preko drugih. Ukratko, ništa se nije vidjelo od tijela, ni voda ni zemlja oko potoka. Ne znam koliko ih je bilo, ali meni se učinilo da ih ima jako mnogo. Strava i užas! Sto puta sam se pokajao što sam krenuo u tom pravcu.
  • poginuli -103865 - 30.10.2019 : Nebitno - best (0)

    Radomir (Cvijan) Pantić


    Radomir je bio najškolovani čovek.
    visoko -103857 - 16.10.2019 : Paljike Banja Luka - best (0)

    Paljike i Kalotići


    Da li ima učesnika napada na srpska sela Paljike i Kalotići 20. 6. 1992. godine? Dosta toga je nejasno, ako ima neko od priadnika ABiH da razmijenimo sjećanja.
    rat_doboj -103851 - 14.10.2019 : Dobojlija Doboj - best (0)

    Besjeda Mirjane Milašinović iz Srpca


  • "Vozuća je jedan od najvećih ponosa koje Srbin može da doživi, jer naši očevi i djedovi nisu bježali kada su vidjeli šta im se sprema, već su ostali na položajima, dajući živote za krst, zastavu i svoju otadžbinu. Vozuća jedna od najtužnijih epopeja naše vojske u odbrambeno-otadžbinskom ratu i jedan od najvećih ponosa koje Srbin može da doživi.

    Naš narod ima hiljade stranica svog ponosa, ali je Vozuća jedna od novijih i najsvjetlijih. Ponosni smo na one koji nisu bježali kad su vidjeli šta im se sprema, već su ostali na položajima, dajući živote za krst, zastavu i svoju otadžbinu".. .

    Poručila je ovo Mirjana Milašinović iz Srpca čiji je otac Marko poginuo u velikoj ofanzivi 10. septembra 1995. godine. Nadam se da će nam Mirjana da ustupi cijelu svoju besjedu, koju je govorila 10. 09. 2019. godine u Stogu.

    Dok ju je slušao, pukovnik Šljivančanin, komandant graničnog bataljona na Кošarama je pustio suze... Pa ko ne bi pustio suzu... Dijeliti ovaj video u što većem broju.

  • rat_doboj -103849 - 13.10.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Putnikovo brdo


    Putnikovo brdo je poviše Doboja.
    vrs -103845 - 09.10.2019 : Nomad Srbija - best (1)

    Preminuo general Milovanović


    MANE BIO BEZ MANE: Ko je bio General Milovanović
    09. oktobar 2019.

    General Manojlo Milovanović, ratni načelnik Generalštaba VRS, preminuo je u sredu jutro u Banjaluci

    General Manojlo Milovanović, ratni načelnik Generalštaba VRS, svedočio je autoru ovih redova, da se iznenadio zašto ga je general Ratko Mladić, komandant GŠ VRS, odmah po formiranju VRS, postavio za svog zamenika.

    Milovanović kaže da su Mladić i on zajedno službovali u Makedoniji, jedno vreme su zajedno radili u Komandi tadašnje Treće armije JNA, lične nesuglasice nisu imali, ali profesionalno su među njima, često, "sevale varnice".

  • Neprestano se, kako se to kaže u narodu, nadmudrivali kad su u pitanju bile stručne, vojničke stvari, pre svega kad je reč o taktičnim zadacima, pa su mnogi mislili da, posle toga, nećemo ni reč više da prozborimo, a mi smo nastavljali da se družimo - pričao je autoru ovih redova čuveni general VRS.
  • Pitao sam Mladića, posle nekoliko meseci, zašto je baš neme postavio za zamenika, na što mi je odgovorio: - Mane, ja se "palim" na prvu, a ti na treću, ti kao tenkista, znaš da je to najsigurnija brzina.

    Odlično su, kaže, sarađivali od prvog do zadnjeg dana, krajem 1996. godine, kada je smenjen ratni "Mladićev Generalštab". Sve vreme je bio uz Mladića, koga je, kao i drugi, oslovaljavao "šefe". Pričao nam je da je Mladić snimao svaki razgovor, zašto je to činio nikad ga nije pitao, a njemu lično to nije smetalo.

    Ostaće zapamćeno kako je Milovanović, još 1994. godine, kad je Srebrenica bila pred vojničkim padom, pozvao Mladića i Karadžića da se izjasne da li da vojska ulazi u Srebrenicu ili ne. VRS nije tada ušla u Srebrenicu, mada su sve svetske agencije tvrdile da je već ušla, a samo je tada TV Novi Sad, argumentovano i dokumentovano, prikazala da to nije tačno.

    Mladić i Karadžić bili su u inostranstvu, tražio sam da se izjasne, jedan je bio za ulazak u grad, drugi je bio protiv, ostavio sam im da se do ujutru usaglase, ali se nisu javili - pričao nam je Milovanović. Pošto se nisu usaglasili, povukao sam vojsku, otišao u Krajinu i nikada se više nisam vratio u taj deo RS, a Srebrenicu sam, potom, gledao samo na TV. Bio sam protiv akcije na Srebrenicu u julu 1995. godine, smatrajući da je bolje da meni pošalju te jedinice u Krajinu, koja je bila na velikim mukama. Nisu me slušali i, eto, dogodilo se to što se dogodilo. Objašnjavali su da je akacija u Srebrenici i Žepi bila važna "da bi se povratio vojnički moral, posle nekih poraza", ali to i nikako nije išlo u glavu.

    General Milovanović je propatio i što nije dozvoljeno da srpska vojska uđe u Bihać, mada ga je imala "na tacni". Tada je, u jednom trenutku, bacio generalske epolete i činove, kada je čuo za suprotnu komandu. Nije krio razočarenja, a nije ni potvrđivao, ali ni demantovao da su za neulazak u Bihać uzete desetine miliona dolara.

    Autor ovih redova više puta ga je pitao za njegova svedočenja pred Haškim sudom i drugim sudovima, što mu je, često, prebacivano:

  • Ne svedočim o konkretnom delovanju bilo kog čoveka, već samo sam, praktično, veštak događaja. Ono što govorim iza toga stojim.

    I mnogi strani novinari divili su generalu Milovanoviću, koji su imali priliku da ga slušaju u vreme rata. Tako je nastala priča o "generalu koji ima 50 kilograma, a 48 kilograma mozga".

    Dosta je poštovao, kao retko ko, ne samo prekaljene vojnike i oficire, već i novinare, koji su bili na prvim linijama fronta, gde se najbolje mogla da ustanovi istina. Bio je veliki protivnik ratnog profiterstva.

    Izvor:Novosti
  • borci -103843 - 08.10.2019 : Milenko Đurić Doboj - best (0)

    Šta to bi?


    Da ovi iz BORS-a ne bi pomislili da ja imam nešto protiv njih u ravni ličnog idemo malo na Veterane i gospodina Vukovića. I sad se naježim kada se sjetim vatrenih govora gospodina Vukovića kada su protestvovali u Banja Luci i šta je sve obećavao. Ali ovi srpski kvazipolitičari su puno pametniji od njega priznaše mu organizaciju dadoše mu malo para i čovjek se ušuti. I sada gospodin Vuković i gospodin Savčić vode bitku oko toga ko je reprezentativni prestavnik boraca a srpski kvazipolitičara se zadovoljno smiju. Mogao bi gospodinu Vukoviću da se nekad oglasiš ali sa nečim pametnim i prije svega suštinskim pogotovo oko demokratije i demokratskih principa. Pa valjda smo između ostalog išli u ovaj rat i da uvedemo demokratiju a demokratija podrazumjeva volju većine u upravljanju državom. Tebi je poznato da u RS na političkoj sceni postoje stranke koje u svom nazivi imaju riječ demokratski ili demokratska ali zaboravljaju šta ta riječ znači i u svom političkom djelovanju krše osnovne demokratske principe (volja većine)pa ako imaš petlju prozovi ih i zamoli da prestanu zajebavati srpski narod u RS. Dosta sam prozivao gosp. Savčića eto ti šanse gosp. Vukoviću šansa da se pokažeš da si drugačiji. I poslije svega na vrata vaše kancelarije u Doboju sam kucao bezbroj puta ali su uvijek zaključana pa mi nije jasno zbog čega postoji.
    1kk -103841 - 08.10.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Monografija 1.bVP 1.KK VRS - Izložba 'Da se ne zaboravi'


    Otvorena je izložba "Da se ne zaboravi" o ratnom putu 1. bVP 1. KK VRS u srednjoškolskom centru Nikola Tesla u Brodu a povodom oslobođenja Broda 07. 10. 1992. godine. Pored drugih jedinica VRS i 1. BVP je aktivno učestvovao u tjeranju neprijateljskih formacija preko Save.

    Brod: Uručena priznanja povodom Dana oslobođenja opštine

    U Brodu je održana svećana sjednica opštinske Boračke organizacije na kojoj su uručena priznanja povodom obilježavanja 7. oktobra - Dana oslobođenja opštine u odbrambeno-otadžbinskom ratu.

    Predsjednik Predsjedništva opštinske Boraćke organizacije Zoran Vidić istakao je da se članovi ove organizacije sa zahvalnošću sjećaju svih boraca koji su dali živote za slobodu u Brodu i da tokom godine organizuju pomen parastose u svim mjesnim zajednicima i kod centralnog spomen-obilježja.

    - U posljednjih četvrt vijeka zajedno smo uradili mnogo projekata koji će ostati trajni svjedoci prošlosti i putokaz našoj djeci. Za naše aktivnosti lokalna zajednica je izdvajala novčana sredstva i omogućila da projekti budu realizovani - rekao je Vidić na sinoćnjoj svečanoj sjednici.

    On je dodao da su u svim mjesnim zajednicima izgrađena spomen-obilježja, postavljena spomen-bista generalu Slavku Lisici u centru grada, urađena Spomen-soba, objavljene monografije o poginulim borcima Broda i poginulim pripadnicima Јugoslovenske narodne armije, snimljen dokumentarac "Od stradanja do slobode Broda", kao i niz drugih aktivnosti.

    Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić čestitao je Brođanima Dan oslobođenja ove lokalne zajednice i zahvalio svima koji su učestvovali u oslobađanju Broda.

  • Ovo je jedna od rijetkih opština koja je bila okupirana na početku odbrambeno-otadžbinskog rata. Stanovnici Broda i vojnici ostali su u redovima Vojske Republike Srpske i nastavili borbu za slobodu srpskog naroda i Republike Srpske - rekao je Savčić.

    Načelnik opštine Brod Ilija Јovičić istakao je da je potrebno dokumentovati i bilježiti sve što se događalo na području Broda u otadžbinskom ratu kako bi buduće generacije imale iz čega učiti.

    - Nama treba sloga i zajedništvo u čuvanju i razvoju opštine i Republike Srpske. Dan oslobođenja je veliki praznik, ali i prilika da se sjetimo svih poginulih - rekao je Јovičić.

    On je dodao da su i nakon 27 godina od oslobođenja Broda vidljivi tragovi rata i velikog stradanja srpskog naroda.

    Vidić je uručio plakete Boračke organizacije Đorđu Maksimoviću iz Broda, novinaru Nenadu Simiću iz Dervente i autoru filma "Od stradanja do slobode Broda" Miletu Saviću. Uručena je i zahvalnica Vedranu Đokiću.

    U kulturno-umjetnićkom programu svečane sjednice nastupili su članovi Kulturno-umjetničkog društva "Duško Trifunović" iz Broda, glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske Dragoslav Medojević, članovi Srpskog književnog kluba "Vihor" iz Dervente Nenad Simić, Savko Pečić, Milorad Mićo Đurđević, kao i mladi pjesnik iz Broda Branko Јovičić.

    U amfiteatru Srednjoškolskog centra "Nikola Tesla" otvorena je izložba "Da se ne zaboravi" posvećena Prvom bataljonu vojne policije Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske.

    Јedinice Vojske Republike Srpske, pod komandom generala Slavka Lisice, oslobodile su Brod 7. oktobra 1992. godine, poslije sedam mjeseci okupacije od Hrvatske vojske i paravojnih hrvatsko-muslimanskih jedinica.

    Prema podacima boraćke organizacije, tokom rata sa podrućja Broda poginula su 242 srpska borca.

    Na podrućju Broda je za vrijeme okupacije bilo 10 logora u kojima je bilo zarobljeno oko 2.000 Srba, od kojih je najmanje polovina ubijena.

    Nizom razlićitih manifestacija duhovnog, kulturnog i sportskog sadržaja u okviru "Oktobarskih svećanosti slobode", koje će trajati do 14. oktobra, biče obilježeno 27 godina od oslobođenja ove opštine u odbrambeno-otadžbinskom ratu.
  • 1kk -103821 - 24.09.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (1)

    Monografija 1.bVP 1.KK VRS


    Napokon smo uspjeli skupiti sve porodice poginulih za Dan 1. bVP 1. KK VRS. Pozdrav svim borcima Vojske Republike Srpske.

    Saborci čuvaju sjećanje na Makedonca koji je dao život za Srpsku

    Piše: Darko Momić

    Banjaluka - Prvi put smo susreli ratne drugove našeg brata, a zbog dočeka koji su nam priredili njegovi saborci, njihovog odnosa prema nama i kada vidimo da oni još gaje sjećanje na njega, osjećamo kao da je Goran među nama.

    Ovim riječima bliznakinje Slađana i Svetlana i njihova mlađa sestra Frosina iz Kumanova opisuju susret sa bivšim saborcima njihovog brata Gorana koji je kao dobrovoljac i pripadnik Prvog bataljona Vojne policije Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske poginuo polovinom avgusta 1993. godine na Putnikovom brdu kod Doboja.

    Slađana, Svetlana i Frosina nedavno su bile u Banjaluci gdje su ih do čekali bivši saborci njihovog brata, koji je dao život za Republiku Srpsku. Okupljeni u Udruženju "Prvi bataljon Vojne policije Prvog krajiškog korpusa VRS" svake godine polovinom septembra obilježavaju godišnjicu formiranja ove jedinice i odaju počast za 69 svojih saboraca poginulih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu među kojima je i Goran Nikolić.

    Slađana kaže da su se obradovale kada su od novoizabranog predsjednika ovog udruženja Radenka Puzića dobile poziv da dođu u Banjaluku.

  • Lijepo što su nas pozvali da vidimo gdje i sa kim je bio naš brat - priča Slađana, dok se bivši saborci njenog brata utrkuju ko će se prije upoznati i fotografisati sa sestrama njihovog Makija, kako su ga zvali.

    Od Goranove smrti je prošlo 26 godina, a najstrašnije i najpotresnije, kaže Slađana, što svaka sestra može da doživi je da izgubi brata.

  • Ne bih voljela da to doživi ni jedna sestra na svijetu. Zato nam doček na koji smo naišli među Goranovim drugovima i ovo što smo osjetili mnogo znači, jer kada vidimo ove ljude, osjetimo njegov duh među njima - kaže Slađana, dok njene sestre klimanjem glave potvrđuju da se u potpunosti slažu s njom.

    Ona kaže da je želja njihovog brata bila da ostane da živi u Banjaluci.

  • Kada je on kao dobrovoljac otišao iz Kumanova u Banjaluku, mi smo se nadale da će kad završi rat on da ostane da živi ovdje, jer mu je to bila velika želja, a da ćemo mu mi dolaziti u posjetu. Nažalost, sudbina je htjela drugačije - kaže Slađana.

    Najmlađa sestra Frosina se prisjeća vremena kada im je javljeno da je Goran, koji je imao tek 22 godine, poginuo.

  • Ja sam prva preko telefona čula, ali ni ja, ni sestre, ni roditelji nismo vjerovali u to. Tri dana poslije toga, njegovo tijelo je dovezeno u Kumanovo i tek tada smo postale svjesne da Gorana stvarno više nema. Naši roditelji su živi, a gubitak sina jedinca nikada nisu preboljeli - kazuje Frosina.

    Ona dodaje da je njihova majka Srpkinja i da je Goran bio veoma vezan za nju i od malih nogu isticao srpsko porijeklo, naglašavajući da je zbog toga i otišao u dobrovoljce, ali i promijenio prezime iz Nikolovski u Nikolić kako piše na spomeniku na kumanovskom groblju na kojem ispod imena krupnim slovima piše "borac Republike Srpske".

    Pravi borac i drug

    Radenko Puzić se prisjeća da je Goran Nikolić ili Maki, kako su ga prozvali zbog makedonskog porijekla, u bataljon Vojne policije stigao početkom maja 1992. godine.

  • Bio je s nama tokom cijele akcije "Koridor života". Bio je pravi borac i pravi drug. Poginuo je izvlačeći tijelo jednog našeg borca - kaže Puzić istićući da su se svi obradovali, jer su nakon toliko godina upoznali Goranove sestre.
  • poginuli -103815 - 23.09.2019 : Zeljko Jovanović Pancevo - best (0)

    Krsto (Cvijetin) Jovanović


    Želim da vam dostavim podatke o poginulom Krsti Jovanoviću, inače mom bratu, koji vam nedostaju.

    Rođen je 17. 01. 1955. godine u selu Banjevici, opština Bratunac. Mesto pogibije je selo Zalužje, 16. 09. 1992. godine. Poginuo sa još sedam osoba, što vojnika što civila, iz zasede u selu Zalužje. Bračno stanje: neoženjen
    1kk -103801 - 15.09.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Proslava dana 1.bVP 1.KK VRS, kasarna Kozara, Banja Luka


    Postrojavanjem, pozdravom zastavi i sjećanjem na one koji su dali život za Republiku Prvi bataljon Vojne policije Prvog krajiškog korpusa Republike Srpske obilježili su 28 godina postojanja. Među njima je i Draško Metlar, dolazi kaže svake godine jer su on i njegovi saborci ostali jedinstveni i snažni kao i u ratu. Sa 18 godina pristupio je ovoj jedinici, kaže, nije bilo ni malo lako. "Ja sam otišao '93 u januaru, bio do '96. Bilo je teško nažalost dosta boraca je poginulo to nam je najžalije ali bilo je morala", kaže Draško Metlar. Poginulo je 69 boraca, dok je 400 ranjenih, neki i više puta. Upravo svi onu platili su najveću cijenu za stvaranje Republike Srpske, pručeno je sa obilježavanja. I nakon više od dvije decenije prisjećaju se svega onoga što su propustili ali i koliko su ih upravo najteži trenuci vezali za čitav život. "Pričamo o tome kako nam je život prošao i kako je to bilo zajedništvoi nastavljamo prošlo je dvije i po decenije mi se i dan danas družimo i pomažemo koliko ko može", kaže Radenko Puzić predsjednik UG Prvi bataljon vojne policije i krajiškog korpusa. Status ove kategorije mora se poboljšati, znaju i u banjalučkoj gradskoj uravi. Samo na teritoriji Banjaluke 700 boraca čeka na stambeno zbrinjavanje a to je kažu nedopustivo. "Grad Banjaluka je definisao i dodatna prava kojima borcima pokušava pomoći sa im život bude podnošljiviji, generalno borača populacija i pored napora Vlade, lokalnih zajenica ne može biti zadovoljna", kaže Dragomir Keserovi načelnik Odjeljenja za boračko - invalidsku zaštitu Grada Banjaluka. Osim saboraca svojih najmilijih koji su dali život za Republiku Srpsku, prisjetile su se i porodice pobinilih boraca. Služen je parastos i položeni vijenci na spomnen ploču stradalima.

    poginuli -103795 - 14.09.2019 : Dragana Došen Beograd - best (0)

    Zoran (Dragoljub) Glavonjić


    Upoznali smo se u Beogradu davne 1992. godine. Šta reći? Tuga! U vreme dok je buktao rat tražila sam ga svuda. Ali nažalost nisam ga našla. Onda sam saznala da je poginuo. Nikada ga neću zaboraviti. Rado ću se sećati te zime u Beogradu.
    zaboravljeni -103789 - 14.09.2019 : Vojo Djukic Kozuhe - best (0)

    Putnikovo brdo


    Tražim oca poginuo na Putnikovom brdu 12. 07. 1992. godine.

    RE: Putnikovo brdo

    Vojo,

    trebao si napisati ime tvoga oca, ime tvoga djeda, njegov datum rođenja i kojoj je jedinici pripadao. Takođe mi nije jasna lokacija, tj. gdje se nalazi Putnikovo brdo.
    1kk -103787 - 13.09.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (1)

    Proslava dana 1.bVP 1.KK VRS, kasarna Kozara, Banja Luka


    Dana 15. 09. 2019. godine u kasarni "Kozara" u Banja Luci održaće se proslava dana 1. bVP 1. KK VRS.

    Program:

    10:00 - Okupljanje pripadnika jedinice, porodica poginulih boraca i simpatizera
    10:45 - Postrojavanje jedinice, pocasni pozdrav ratnoj zastavi 1. bVP
    11:00 - Parastos poginulim pripadnicima 1. bVP 1. KK VRS
    12:00 - Svečana akademija
    13:00 - Vojnički ručak
    brane_tadic -103771 - 11.09.2019 : Darko Pale Pale - best (0)

    Brane Tadić


    Brane Tadić Romanija je sahranjen na porodičnom groblju Križevac u Mokrom. Čitava pordodica sad počiva na tom groblju, jer po želji pok. mu majke pok. Brane i pok. sestra i otaac su eksumirani sa groblja Bare i prenešeni su na Križevac.
    zlocini -103729 - 22.08.2019 : Djula - best (1)

    Bosanski Šamac - zločini nad Srbima i Bošnjacima od strane Hrvata


    Iako se kao početak sukoba između Bošnjaka i Hrvata uzima januar 1993. i tamo rat po Konjicu ili Zenici, hoću da napišem da smo mi muslimani, Bošnjaci iz Posavine ubijani od strane Hrvata još od aprila 1992. Zataškavaju se zločini nad Bošnjacima u Brodu, Šamcu, Derventi, Bosanskom Novom, Brčkom, Odžaku kada je hrvatska artiljerija i hrvatski dobrovoljci ubijali sve građane, nezavisno od vjere i nacije.

    Prva Hrvatska granata je na Šamac pala 14. maja 1992. i ubila Fikreta Omerovića, na spomeniku u centru grada imate imena svih civila stradalih od granata i snajpera u centru grada. Ukupno je poginulo oko 90 civila.

    Navodim primjer da je tokom avgusta u samom centru ubijeno 3 civila a ranjeno 20, zatim 19. septembra je ubijeno 5 a ranjeno preko 40 ljudi.

    Svaki dan su padale granate i ubijale ljude do kraja 1995. Najmlađe žrtve su bili Emir Ademović od 12 godina i Zlatko Tabaković od 10 godina. Refika Pisarević je stradala od granate dok je radila u kiosku, Zejnepa baka od 70 godina, Fehim takođe.

    Čak i ovi što su se žalili na taj spomenik znaju da su njihovi izginuli od hrvatskih snajpera i granata. 40 Bosnjaka je izginulo u gradu, a i mnogo Srba - jedna trudnica je ubijena sa ćerkom od godinu dana u Batkuši.
    brane_tadic -103723 - 21.08.2019 : Sanja Sarajevo - best (0)

    Brane Tadić


    Može li mi neko reći gdje je sahranjen Brane Tadić-Role (Romanija)?
    1kk -103721 - 20.08.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Parastos poginulim vojnim policajcima 1.bvp 1.KK VRS selo Unka Brod


    Neupoznanom junaku

    Neupoznanom ujaku, lice ne vidjeh.
    Ne saznadoh mu osmijeh, sreću...
    Ne vidjeh ga, jer se još rodio nisam.
    Da li sam ja zaksnio ili je on uranio - znati - nikad nećemo.
    Ostala je samo tuga i suza.
    Suza, koja mi teče niz lice.
    Ma lažem, da je jedna, ima ih, čitava četa.
    Dok stojim kod spomenika... zamišljam, mladost njegovu, oči, kosu...
    Čitam: Ostojić Oliver - Dado, život za otadzbinu je dao.
    Svestenik molitvu čita, a meni zubi trnu...
    Svako slovo boli, kao njega onaj metak.
    Onaj metak prokleti, zbog kojeg se sve tako završi!
    Da mi je Bože, da ga vidim...
    Da mi je, da ga samo pitam...
    Kako bi se družili... dane zajedno provodili.
    Valjda ćemo se sresti u carstvu nebeskom.
    Ne znam ga, a volim ga.
    Za nikoga Bože, suzu nisam pustio...
    Zar je, za moga ujaka morala biti.
    Zar u meni ova tuga mora da živi.
    Duboka kao more...
    Ona mi rane soli.
    Srce, ne prestaje da boli.
    Znam, neću je nikada izgubiti.

    Pavle Radmanovic
    1kk -103719 - 19.08.2019 : Kartum7193 Banja Luka - best (0)

    Parastos poginulim vojnim policajcima 1.bvp 1.KK VRS selo Umka Brod


    Juče je održan parastos mojim poginulim saborcima iz 1. bVP 1. KK VRS, ubijenim mladim vojnicima JNA iz Vranja i Surdulice, kao i poginulim mještanima sela Unka kod Broda.

    grahoviste -103710 - 14.08.2019 : Jelena Grahoviste - best (4)

    Mržnja u srcima muslimana sa Kobilje Glave


    Prelistavajuci ovu stranicu i čitajući neke od komentara moram nešto dodati. Uprkos tome što mnogi tvrde da je pokolj na Grahovištu bio odmazda za pogibiju Demirovića moram da tvrdim suporotno.

    Sve i da se Demirović nikada nije desio Grahoviste bi opet bilo poklano i spaljeno.

    Pamtim da sam kao devojčica sa bratom i sestrom od ujaka bila zaustavljena po povratku iz obližnjeg granapa od strane grupice naših vršnjaka, komšija muslimana sa Kobilje Glave.

    Zaustavili su nas , napravili krug oko nas svojim telima i jedan od njih je rekao :"Vas Vladušiće mi ćemo sve pobiti, zaklati i uzećemo vam zemlju!"

    Bila sam uplašena u tom trenutku, uplašena i zbunjena mržnjom koju nikada do tada nisam osetila. Mržnju koju i dan-danas pamtim i verovatno je nikada neću zaboraviti, niti je potpuno shvatiti.

    U tom trenutku je jedan stariji mještanin naišao i nasmejao se ponosito sceni koju je video. Mržnji koju je posejao u srca tih dečaka i rekao:

  • "Ajde, pustite ih sada, nije još vrijeme!"

    I ponosito sa smeškom ih poveo prema kući... Valjda ponosan mržnjom koju je posadio u njihova srca.

    Nije Grahovište pobijeno i spaljeno zbog pogibije Demirovića nego zbog mržnje komšija muslimana sa Kobilje Glave prema Srbima sa Grahovišta.

    Mržnje koju nikada neću razumjeti ali, danas su valjda srećniji kada su poklali tolike ljude, sigurna sam da se danas osećaju mnogo bolje?
  • muslimani -103707 - 13.08.2019 : Nermin Mujkic Hadzici - best (0)

    Nagrada za informaciju o grobnici


    Mole se svi koji znaju gdje se nalazi grobnica 46 Hadžićana da pomognu. Slijedi nagrada za tačnu informaciju. 061235401. Ali samo za tačnu informaciju.
    autonomija -103697 - 10.08.2019 : Dudy Schweiz - best (0)

    O romanima 'Babo' i 'Kumarica'


    Želi bih skrenuti pažnju na par greški koje su navedene na Forumu Autonomija u vezi pisanja u romanima "Babo" i "Kumarica".

    Prvo: Za Akciju na Gladno Brdo odgovora je Kole koji je sa četom "Rambo" i borcima od Legije preko Huskarica brda pokušao zauzeti Gladno Brdo. Sam Legija je možda i stigao na Gladno brdo sa par svojih boraca, ali bez borbe i vratio sa nazad. Jer u svitanje krenula je kolona terenskih vozila preko Huskarica brda i ubrzo je počela paljba. Nakon dva sata Legija nas je pozvao i u panici naredio da se obruč po svaku cjenu mora probiti. Moja jedinica je bila dalje od tog mjesta, taj zadatak je morao da izvrši "Lovac" svojom četom, koji je to uspješno obavio ali sa velikim žrtvama.

    Drugo: Siki iz Pantera nije poginuo dejstvujući sa tenka, nego je poginuo nekih 20 metara od tenka dejstvujući sa PM M-84. Nakon pola sata tu je pored tenka ranjen i Legija kada je protivnik dejstvovao po tenku iz Topa B1 tada sam mislio da je to bila Granata MB.

    Treće: Legija mnogo više opisuje akciju na Gladno brdo, jer to je bila planirana akcija i prva akcija sa toliko poginulih. A poslije nje Legija je postao k-dant TG 2.

    A na Kumarici u obje Korpusne akcije i mi smo pripremali napad samo po planu jedan sat poslije napada Korpusa. (Slučajnost ili nešto drugo, nikad nećemo saznati)

    Kada je probijena linija i krajem januara pravcem Pupinovac-Latica brdo- Barake mi smo već nekoliko dana izvodili napade prema Domu i Pupinovcu.

    A tako i početkom Marat bili smo sakupljeni na polaznom položaju Dizdarevići-Havica dolovi. U romanu "Kumarica" navodi se velika zasluga "Kobca" što je daleko od stvarnosti, jer jednostavno su se sve kockice složile u našu korist i na to vrlo mali uticaj imao je "Kobac" sa naše i Dudak sa protivničke strane. Najveće "zasluge" "Kobac" je imao što poslije ranjavanja Legije nije dozvolio popunu tenka municijom ili dovoženje još jednog tenka, što smo tražili i poslije za sumnjivo izvlačenje pripadnika Korpusa iz obruča.

    To je istina, ali svako ima pravo na svoje viđenje. Bilo ne ponovilo se!
    muslimani -103693 - 09.08.2019 : Neshco Sokna - best (0)

    Maša


    Pozdrav Željko,

    Već nekoliko puta sam na svom fb profilu Podelio ovu tvoju priču. Našao sam na netu i jedan nekrolog izvesnog Bošnjaka (pojma nemam ko je on) gde piše kako ga je ubila granata ispaljena sa položaja agresora. Pitam se sada, da li je Maša zaista znao tada ko je ispalio tu granatu (podmetnuo bombu zapravo) ili Vi samo verujete da je on to naslutio?
    Pozdrav i hvala na odgovoru.

    RE: Maša

    Poštovani,
    informacija da je Maša vjerovao da granata redu za hljeb nije ispaljena već bačena sa krova nije slučajna. Ona je dobijena od strane njemu bliskih ljudi. To je ujedno bio i razlog zašto je napustio Sarajevo i otišao u Kanadu.

    Inače, takvih podmetanja je bilo mnogo. Tipičan primjer je Zlatko Lagumdžija, na koga je takođe pokušan atentat ispred Ekonomskog fakulteta. Jedina razlika između Maše i Zlatka jeste što je granata u Redu za hljeb u ulici Vase Miskina bačena sa krova, a na Zlatka Lagumdžiju je gađano iz Minobacača 60 mm, iz neposredne blizine Fakulteta.
    zaboravljeni -103691 - 08.08.2019 : Neba Bak Srbija - best (2)

    Pomen našem Buci


    Navrsišo se godinu dana od smrti našeg komandira Buce. Otela ga je teška bolest, iznenada kao iz zasede. Komandir, veliki brat, proživeo je mnogo što-šta, čovek velikog srca i još veće duše, patriota, veliki ratnik, dao je veliki doprinos za odbranu otadžbine. Draga moja braćo, nikada ne zaboravimo naše heroje, slava našem komandiru...
    poginuli -103689 - 08.08.2019 : Branislava Stevanović Niš-Brzi Brod - best (0)

    Ćirić (Jovan) Dejan


    Ja sam rođena sestra poginulog borca Ćirić Dejana. Želela bih da vam pošaljem sliku, da je postavite gde piše da je poginuo. Ako vam još nešto treba ili zanima pošaljite mi na meil, a ja ću vam proslediti. Srdacan pozdrav.

    RE: Ćirić (Jovan) Dejan

    Branislava,
    email adresa moderatora je slavicnetŽhotmail.com. Treba da pošalješ sliku groba i kopiju male fotografije.
    ozren -103685 - 05.08.2019 : Paćina Miletic Odzak - best (0)

    Goran Miletić iz Odžaka, Posavina


    Poznaje li ko Gorana Miletica iz Odžaka, Novog Grada u Posavini? Bio je pripadnik Druge pešadijske brigade 1992 godine? Kao vojnik je bio u Pelagićevu i okolini. Tamo mu je bila i komanda jedinice. Poginuo je 1992. u novembru u Laništu kod Brčkog. Razmena tela bila je na Ozrenu. Jedno vreme se pričalo da je živ i da se nalazi negde kod Splita i da je promenio ime? Ako neko zna nešto o njemu neka piše. Hvala.
    poginuli -103678 - 31.07.2019 : Mlađenka Klepić Trnovo - best (0)

    Klepić (Petar) Savo


    Klepić (Petra) Savo rođen 16. 12. 1948. je bio oženjen sa Kristom Vasić-Klepić i sa njom je imao troje djece: Klepić Miodrag rođen 6. 4. 1982., Klepić-Despotović Milijana 12. 10. 1972. i Klepić Mlađenka 31. 10. 1974.
    poginuli -103673 - 28.07.2019 : Sinisa Bjelica Trnovo - best (0)

    Siniša Bjelica


    Siniša Bjelica poginuo 4. 7. 1992. je bio oženjen Gordanom Stojanović-Bjelica, i ima sina (tj. mene) rođenog 28. 7. 1992. godine, koji je dobio ime po njemu.
    rat_doboj -103658 - 15.07.2019 : Aleksandar Beograd - best (0)

    Komemoracija u Petrovu, Jugoslav Jokić - Turšija 1970 - 2017


    rat_doboj -103657 - 15.07.2019 : Aleksandar Beograd - best (4)

    Veliki heroji Otadžbinskog rata koje ne smemo zaboraviti


    Grad heroj Doboj, Ozrenska, Pod-ozrenska i Vozućka regija su uz Sarajevsko ratište, neupitno bili predeli najkrvavijih borbi tokom čitavog rata, zbog svog strateškog položaja. Ozrenska i Vozućka herojska epopeja, će se proučavati decenijama, kako je relativno malobrojna grupa ljudi, odolevala toliko dugo, višestruko nadmoćnijem neprijatelju, gde se na visovima iznad reke Krivaje, branio grad Doboj, i vrata Posavine, kao ključ ishoda rata u tom strateški važnom delu Republike Srpske.

    Neki od tih velikih zaboravljenih heroja nisu među nama, kao, Zoran Tomušilović - Mušac, Marko Žarić - Žara, Milan Božić - Terzija, Radivoje Blagojević - Rusak, Jugoslav Jokić - Turšija... kao i oni koji su među nama, Branko Kuđeljić - Kuđo, Slađan Spasojević - Ciga, Dragan Jokić - Bekša, Brano Panić - Brancola, Dušan Nikić - Vidra, Zoran Blagojević - Zoka... imena svih velikana ne možemo nabrojati, jer za tako nešto bi nam bila potrebna knjiga.

    Vučijačka herojska epopeja, da podsetimo je počela u prva tri meseca Otadžbinskog rata 1992. godine na liniji odbrane od Modriče i Doboja, na planini Vučijak, na koti Lipa, gde zaustavljen je prodor regularnih jedinica Hrvatske vojske, njihovih šest brigada i paravojnih muslimansko - hrvatskih snaga iz pravca Broda i Dervente u dubinu srpske teritorije na Trebavi i Ozrenu. Za manje od tri meseca poginula su 124 borca sa Vučijaka i 47 vojnika bivše JNA, nadčovečanski braneći liniju odbrane dugu 25 kilometara.

    Komadant Vučijačkih Nemanjića Vladeta Živković je rekao: - Ovo je bila najteža bitka za ljude sa ovih prostora. Lipa je sveto mesto, gde se vodila sudbonosna bitka za život, slobodu i ljudsko dostojanstvo. Bitka za Lipu mora ući u istoriju Republike Srpske. Baš na tom mestu se istakla grupa mladih i najhrabrijih sinova Vučijačke brigade, koji su sebe nazvali Vučijački orlovi, koji će kroz sve svoje bitke do kraja rata ući u legendu. Ovu izviđačko - diverzantsku grupu je predvodio Zoran Tomušilović - Mušac, gde je u svom rodnom mestu Dugom Polju, okupio svoje drugove sa kojima je odrastao i zajedno sa njima, ispisao jednu veliku herojsku priču.

    Nakon uspešnog proboja koridora i oslobođenja Srpske Posavine, Vučijački orlovi ulaze u Izviđačku četu OG 9. Doboj, kao njena udarna pesnica, gde učestvuju u svim kritičnim tačkama kompletnog Dobojsko- Ozrensko - Vozućkog ratišta, gde krajem 1994. godine na Pod paljeniku gine Mušcev zamenik Marko Žarić - Žara, u borbi sa inostranim mudžahedinima. Ovaj veliki heroj otadžbinskog rata je sahranjen u Dugom Polju.

    Komandant Mušac je pobedio sve sile ovoga sveta u ratu, i kada je trebao da uživa u slobodi i u svojoj Republici Srpskoj, za koju je toliko Vučijačkih orlova život dalo, srpska izdajnička ruka je prekinula život ovog više puta odlikovanog heroja otadžbine, februara meseca 1996. godine u Modriči. Svoj večni mir je našao u svom rodnom Dugom Polju, sa svojim Orlovima. Danas, sećanje na ove heroje, na najplemenitiji način čuva, KUD "Zoran Tomušilović- Mušac" iz Motajnice, gde se širom sveta čuva zavet koji je svima nama ostavio Mušac i njegovi Vučijaćki orlovi.

    Jugoslav Jokić - Turšija, je kao 23-godišnjak, postao nosilac ordena Miloša Obilića. Početkom otadžbinskog rata, formirao je izviđačko- diverzantsku jedinicu "Vidre", u svom rodnom Petrovu, i njegov legendarni put je krenuo preko Ozrena, deblokade Smoluće, svake tačke Vozućke tvrđave do Doboja. Ovaj diskretni junak je postao i heroj Odbranbenog rata Srbije, 1999. godine od NATO agresije, gde je sa Crvenim beretkama učestvovao u svim bitkama za Kosovo i Metohiju, kao desna ruka Radojice Božovića. Svoj veliki i po mnogo čemu jedinstven život je okončao, leta 2017. u saobraćajnoj nesreći na putu Doboj- Tuzla u Gračanici. Toga dana je u Petrovu, proglašen i dan žalosti povodom smrti Vuka sa Ozrena, koji je ostavio neizbrisiv trag u stvaranju Republike Srpske.

    Ozrenska regija je i u drugom svetskom ratu bila rasadnik izvanredno sposobnih boraca, koji su se proslavili i u Kraljevoj vojsci u Otadžbini. Ovo je deo priče o njihovim naslednicima u našem otadžbinskom ratu koji su proslavili 2. i 4. Ozrensku brigadu VRS.

    Dragan Jokić - Bekšo , iz sela Gornja Brijesnica je svoj veliki ratni put započeo u Vukovaru. Čim je opstanak Srpskog naroda na Ozrenu, sve do Gostovića bio ugrožen, formirao je izviđačko- diverzantsku jedinicu "Bekšine sokolove", sa najsposobnijim momcima iz svog kraja. Prvi veliki borbeni uspeh, ova jedinica je imala, kada je uspela da probije obruč oko Vijenca i izašla na tu kotu. Tada se spojio sa srpskim snagama koje su bile u okruženju, zajedno sa civilima i srpskom nejači, spasivši Babicu, Treštenicu, Vijenac i mnoga sela iz opštine Banovići. Bekšo je nosilac ordena Miloša Obilića, nije bilo tačke u Ozrensko-vozućkoj regiji, gde on nije branio svoj narod. Ovaj veliki čovek je četiri puta ranjavan, a kada je ostao bez noge, nije pitao za nju, već za svoje Sokolove i u takvom stanju je otišao u borbu. Takva dimenzija herojstva se retko viđa i rađa, a ovim putem velikom komadantu i čoveku želim da poručim, sreća i zdravlje da ga prate u životu!

    Dušan Nikić- Vidra, svoj ratni put počeo u sadejstvu zajedno sa Bekšinom herojskom jedinicom, kada su njegove Crvene beretke sa Sokolovima probile obruč oko Vijenca. Vidra je postao komandir izviđačko- diverzantske jedinice Crvene beretke, 2. ozrenske brigade, nakon teškog ranjavanja komandira Mileta Malčića u oslobađanju Seone. Ovaj izvanredni komadant iz sela Malćić, ranjavan je tri puta, noslac je ordena Miloša Obilića. Svoje herojstvo je pokazao u najkritičnijim momentima, od Bandijere, Podsjelova do Maglaja. Vidra i Bekšo su od samog početka rata usko sarađivali sa velikim herojem, starešinom Zoranom Vukašinovićem.

    Još dve izviđačko- diverzantske grupe su proslavile 2. ozrensku brigadu. Jednu grupu je osnovao Radivoje Blagojević- Rusak, u selu Tumare, pod nazivom Rusakovi tigrovi. Rusak je nažalost preminuo 2012. godine. Ovaj više puta odlikovani heroj Republike Srpske, je tri puta ranjavan u jednom danu, gde se posle svakog ranjavanja vračao u borbu. Drugu grupu je okupio u svom Panjiku, Slađan Spasojević- Cigo, poznatu pod imenom Cigini Panteri. Ovaj veliki heroj otadžbinskog rata, je nosilac ordena Miloša Obiliča, učestvujući sa svojim hrabrim momcima u borbama od Smoluće do Doboja.

    Ono što će istorija zauvek pamtiti, svi ovi pomenuti heroji, Mušac, Bekšo, Rusak, Vidra i Cigo, sa svojim momcima, su onog odsudnog septembarskog dana 95. godine, zauzeli Đurića vis, (jedini izlaz iz Vozućkog džepa ka Ozrenu ) i držali ga 24. časa protiv mnogostruko nadmočnijih mudžahedina, omogućivši razbijenim delovima 2. i 4. ozrenske brigade da se povuku na Srpsku teritoriju, iz bezizlazne situacije.

    Rane 1992. godine, u Vozući je formirana prva izviđačko-diverzantska jedinica, u kojoj su se našli najhrabriji momci, spremni u svako doba dana i noći, suočiti se sa svakodnevnim napadima muslimansko- mudžahedinskih formacija. Tolika je bila teško održiva pozicija Vozuće, da su muslimanski diverzanski napadi bili svakodnevna pojava. Crvene beretke, 2. ozrenske brigade (4. ozrenska brigada je nastala od dela 2. ozrenske, 1993. godine), su od samog početka rata morale sebe profilisati kroz svakodnevne borbe, što je i uloga svake interventne jedinice.

    Za njenog prvog komandira je postavljen Zoran Blagojević- Zoka, inžinjer iz Zavidovića, četiri puta ranjavani heroj otadžbinskog rata, nosilac ordena Miloša Obilića. U toj prvoj postavi beretki su bili: Zoka, Terzija, Brancola, Zokija, Leno, Žuti, David... Nakon formiranja 1993. godine 4. ozrenske brigade, Zoka Blagojević postaje komadant Udarnog bataljona.

    Komandir Crvenih beretki, postaje Milan Božić- Terzija (Terzija, je naziv za krojača, čija je porodica šila stare Srpske narodne nošnje) iz Stoga. Lucidan, hrabar, pouzdan i kako kažu njegovi saborci, rođeni vođa. Svoj mladi život u temelje republike Srpske je položio leta 1993. godine na Žednom vrhu iznad Krivaje, u borbi sa mudžahedinskom diverzantskom grupom. Odlikovan je ordenom Miloša Obilića, a njegova herojska smrt je bila nenadoknadiv gubitak za njegovu herojsku jedinicu.

    Njegov neslednik, do kraja rata je postao, Brano Panić- Brancola, hrabri momak iz Pejića, četiri puta ranjavani heroj otadžbinskog rata, nosilac ordena Miloša Obilića. Ova hrabra jedinica je prošla velika iskušenja, od ofanzive velikih razmera na Podsjelovo 94. godine, do Vozućke katastrofe, na kraju otadžbinskog rata.

    Moje skromno mišljenje je, da samo afirmativnim pisanjem o našim herojima i njihovim podvizima, malim korakom danas, činimo korak od hiljadu milja za budućnost Republike Srpske, jer naše buduće tekovine će biti onoliko velike, koliko budemo pisali o onima koji su stvorili našu državu. Ti hrabri momci su temelj našeg postojanja, a njihovim zaboravom, izgubićemo sve.

    Ovom prilikom pozdravljam svog prijatelja, heroja ali pre svega velikog Srbina i čoveka, Želju Predojevića iz naše Banja Luke.
    pocetak_rata -103647 - 12.07.2019 : Biko Memic Ilijad - best (0)

    Obruč oko Sarajeva


    Što se tiče komentara Nenada sa Pala, apsolutno se slažem sa njegovim viđenjem "baliluka" i sarajevskog mangupluka u liku tamo nekog prijeratnog izbijača trafika Fejsala i Pere.

    Svaka prijeratna opština je imala nekog ili neke svoje Fejsale ili Perislave.

    Ali me čudi kako niko ne pominje "vlaški" mangupluk, koji je nadmašio ne samo sarajevski balijski mangupluk, nego sve mangupluke širom Evrope.

    Opkoliti grad sistematski u sedmostruki obruč, izaći iz njega na okolna brda a sve do juče živjeti u tom gradu sa komšijama balijama Turcima u nekakvom bratstvu i jedinstvu i Jugoslaviji u prevodu Srboslaviji i onda se na to sve posrati i popisati i zamisli kojeg mangupluka popeti se na obližnja brda okolo grada i sistematski ubijati, ne pljačkati nego ubijati građane Sarajeva, dojučerašnje komšije kumove i na kraju svoju braću po vjeri koji su ostali vjerni gradu i državi Bosni i Hercegovini.

    U tom svom mangupisanju vi ste sistematski ubijali malu djecu kako granatama tako i snajperima, ciljano i svjesno.

    Rat je bio, pa su i ta djeca bili opasni vojnici vjerovatno džihadisti.

    Nemojte brisati nego objavite ovaj tekst neka se vidi i pročita na svim stranama a svi oni koji su čiste duše i ruku će se javiti i reći svoje viđenje tog mangupluka.

    RE: Obruč oko Sarajeva



    Još u 34. direktivi Glavnog štaba Patriotske lige Bosne i Hercegovine od 25.02.1992. godine, Sefer Halilović piše da Patriotska liga ima na raspolaganju 120.000 obučenih i naoružanih vojnika, a da se očekuje priliv još 30.000 dobrovoljaca iz Srbije, Kosova i Sjeverne Makedonije. Prema tome, hajde da se ne lažemo, Srbi su već tada znali da će biti rata i oni su se za to pripremali.

    Na našu sreću, Srbi su imali par velikih stratega unutar beskorisne JNA, joja je bila prepuna suprotnosti, nemara i nesposobnih kadrova, koji su se uz prve pucnje pokazali i kako kukavice. Upravo ti stratezi su još prije početka rata napravili plan kako da izađu na kraj sa brojčano jačim muslimanima na teritoriji BiH.

    Za Srbe je jedina varijanta bila da drže muslimane opkoljene u Sarajevskoj kotlini. Zahvaljujući toj mudroj strategiji oko 100.000 potencijalnih boraca su bili "zarobljeni", i što je najvažnije prvih par godina nakon početka rata nisu mogli da budu upotrebljeni na drugim ratištima širom Bosne i Hercegovine. Svega 10.000 boraca Sarajevsko-romanijskog korpusa je držalo u šah poziciji 100.000 muslimanskih bojovnika, i uz to odolili napadima oko 30.000 mudžahedina iz "Vanjskog prstena" tj. sa područja Visokog, Zenice i drugih mjesta.

    Upravo ova odluka Srba je, koliko god ona bilna bolna za tebe, dovela do toga da su oni izašli kao vojnički pobjednici iz poslednjeg rata. Nije vam pomoglo ni 30.000 dobrovoljaca iz Sandžaka, Kosova i Sjeverne Makedonije, kao ni 5000 mudžahedina koji su ratovali na vašoj strani!

    Za to što si ti ostao u Sarajevu treba da optužuješ Aliju Izetbegovića i SDS. Dobro se sjećam da je Radovan Karadžić, koga organski ne podnosim, od prvog dana rata zagovarao da Sarajevo bude "otvoreni grad" tj. da se omogući koridor kroz srpsku teritoriju kroz koji bi u Centralnu Bosnu bili evakuisani svi civili koji hoće da dobrovoljno napuste Sarajevo. Međutim, tome se oštro usprotivio SDA, jer su znali da bi tako oslabili odbranu Sarajeva. Na taj način su bespomoćna djeca i civili postali stvarne žrtve "odbrane Sarajeva". Mene ova politika SDA nije nimalo iznenadila, jer su oni bili njoj doslijedni do samog kraja rata, po principu da cilj opravdava sredstvo.

    Ono što mene stvarno iznenađuje jeste da Međunarodna zajednica nije preduzela ništa da zaštiti bespomoćnu djecu i da im omogući da bezbjedno napuste Sarajevo. Na žalost, samo oni koji su imali novca da plate su bili evakuisani od strane UNPROFOR-a. Time je ova "humanitarna organizacija" još jednom pokazala svoje pravo lice.

    Prema tome, govoriti o nekakvom "vlaškom" mangupluku je pomalo smješno. Njega su "izmislili" srpski generali, kao jedinu alternativu da se zaštite od višestruko jačeg muslimanskog protivnika. To je ujedno bila i pobjednička karta u ratu koji je danas poznat pod nazivom Otadžbinsko odbrambeni rat.
    ozren -103639 - 12.07.2019 : Amaros Tuzla - best (0)

    Ubijani Srbi


    Čitam mnoge komentare i između ostalog zašto su nas komšije ubijale na Ozrenu.

    Ja mislim da je lako naći odgovor. Godina 1994. Lisača na Majevici je oslobođena i zarobljeno je bilo preko 70 srbskih boraca i postupalo se fer prema njima i niko nije bio ubijen.

    Godina 1995. godine je pala Srebrenice, gdje je izvršen pokolj nad muslimanskim narodom.

    Eto to je odgovor. Sirotinja uvijek ispašta svugdje i još nisu svjesni da nas političari zavađaju. Dok je ovaca biće i vune. Nadam se da se neše niko naći uvrijeđen.

    RE: Ubijeni Srbi



    Ovo je svakako jedan od najbanalnijih komentara koje sam pročitao do sada. Ovo je ujedno I klasičan recept kako se u politici manipuliše podacima da bi se jedna strana prikazala žrtvama.

    Da voda proključa treba naložiti dobru vatru. A "vatre su ložene" još I u vrijeme prije zvaničnog početka rata u Bosni I Hercegovini. Da podsjetimo, prvi zločini nad srpskim stanovništvom su se desili u Posavini I Hercegovini, još prije 6. aprila 1992. godine, koji se uzima kao datum početka rata. Sjetimo se, naprimjer, Sjekovca, gdje su formacije HVO upale još u martu 1992. godine I izmasakrirale srpsko stanovništvo, uglavnom žene I starce.

    Zločini u Sarajevu su se desili odmah nakon početka rata. Srbi nikada neće zaboraviti javne kuće po sarajevskim hotelima, niti kazamate po podrumima. Neće zaboraviti ni Kazane, kao ni Čemerno. Svaki od ovih zločina je promjenio odnos među zaraćenim stranama, smanjio prag tolerancije I pomjerio granicu dozvoljenog. Pri tome, treba obavezno pomenuti mudžahedine, čije slike sa odsječenim glavama nikada neću zaboraviti. One su nešto najstrašnije što sam u životu vidio.

    Ne prođe ni jedan članaka, a da u njemu muslimani ne pomenu Srebrenicu, koja je (nažalost) isfabrikovana priča, napravljena od strane Zapada, u cilju ostvarivanja njihovih ciljeva na Balkanu. Jer, kako objasniti činjenicu da imaš paravo optužiti nekoga za zločin, a da pri tome optuženi nema pravo da se brani. Zašto u poslednjih 20 godina nije pokrenuta detaljna istraga, onako kako zakon nalaže, da se taj zločin detaljno istraži i dokumentuje. Odgovor je jednostavan: broj poginulih je višestruko napumpan, pa Sarajevu ta varijanta ne odgovara.

    U srpskom narodu se kaže da je zvijer najopasnija kada se satjera u ćošak. Tako je I u prošlom ratu, ako se uzuzmu zločini koji su napravili mudžahedini u Federaciji BiH, najveći zločini napravljeni nad srpskim selima u okolini Srebrenice. U 1992. i 1993. godini je na području Srebrenice i Bratunca, pod komandom još uvijek neosuđenog ratnog zločinca Nasera Orića, popaljeno oko stotinjak sela i zaseoka i ubijeno oko 3600 Srba. Među njima ima I onih koji su bili moji poznanici I prijatelji, pa čak ni ja ne pokazujem izvjesno žaljenje za taj počinjeni zločin. Zbog toga imam I izvjesno, racionalno objašnjenje, zašto su se preživjeli članovi porodica okomili na ratne zarobljenike (isključivo muškarce) I pobili ih po onom, već nekoliko milenijuma starom pravilu, da u prva 24 sata nakon pada neke teritorije, ne važi civilno pravo.

    Mi Srbi ćemo na Srebrenicu gledati istim očima samo ukoliko se složimo da slučaj treba dobro istražiti I svaku pojedinačnu žrtvu posebno ispitati. A sve dok se to ne desi vi ćete pričati o nekakvom "masakru" a mi ćemo govoriti bez imalo sažaljenja: "neka, to su I zaslužili!".

    Srebrenica je samo početak. Treba ispitati i napraviti detaljnu studiju o sukobu u Bosni i Hercegovini. Mi se čak ne slažemo ni u pogledu toda da li je bilo rata? Imamo suprotna mišljenja i o tome ko je počeo rat, ko je bio žrtva istog, kao i ko je izašao kao pobjednik. Da nije žalosno, bilo bi smiješno!

    Idi na stranu - |1|2|