fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992- Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
deblokada -100323 - 28.04.2017 : Razvigor Srbija - best (0)

Srpski specijalci


Čitao sam u jednoj analizi Generalštaba Armije BiH zašto je propala njihova ofanziva u junu i julu 1995. na Srpsko Sarajevo. Analiza je pisana za zatvoreni krug ljudi, jer je još rat, tako da je dosta objektivno napisana. Između ostalog, jedan od najbitnijih razloga su sprpske specijalne jedinice za koje kažu da su male, ali jako pokretljive i efikasne.

Te male, ali efikasne srpske specijalne jedinice su imale odlučujuću ulogu u slamanju muslimanske ofanzive. Posebno su se istakli 1. i 9. odred Specijalne policije i Beli vukovi. Oni su u krtičnim trenucima zadali presudne udarce neprijatelju.

Odredi Specijalen policije su brojali po 40 boraca, uglavnom samo pešadinaca. Belih Vukova je ukupno bilo oko 30, od čega su samo polovina bili pešadinci, a ostalo su bili artiljerci, vezisti i vozači.

Izmđu brojnih borbi, izdvojiću samo neke. Tako je 1. odred potukao Crne labudove na Lipi, a 9. odred u odlučujućoj borbi na putu Semizovac - Srednje do nogu potukao 7. muslimansku brigadu, njen 3. bataljon iz Kaknja. Muslimani su tada imali, po svojim podacima, trinaest mrtvih i na desetine ranjenih.

Beli vukovi su 16. juna oko podneva vratili muslimane sa puta Lukavica -Pale, a na samom kraju ofanzive, 28. jula su na Luceviku potpuno potukli jedinice 17. krajiske brigade iz 7. korpusa. muslimani priznaju 16 mrtvih, 37 teze i 87 lakse ranjenih boraca.
Treba naglasiti da su i 7. muslimanska i 17. krajiška bile izuzetne jedinice, sa dobro obučenim i iskusnim borcima, nadahnute islamskim fanatizmom. Bile su po svemu daleko iznad sarajevskih jedinica koje su bile poznate po svojoj slaboj borbenoj vrednosti. Međutim, kad su naišle na pravog protivnika videla se velika razlika u kvalitetu srpskih i muslimanskih jurišnika. Srbi su se pokazali kao neuporedivo bolji i to su svima dokazali na junačkom megdanu.
nebojsa_spiric -100309 - 26.04.2017 : Vogoscanin Pravi Vogosca - best (1)

(26. 04. 1993) Poginuo je Nebojša Špirić-Špiro


Na danasnji dan poginuo je jedan od najvećih heroja na prostoru Srpskog Sarajeva. Nakon što se ovladalo dominantnim kotama Ravnog Nabožića, iznenadni rafali pokosiše srpskog heroja.

Nebojša Špirić-Špiro bio je pripadnik MUP-a, a do dana pogibije išao je u sve akcije koje su izvodili pripadnici VRS u okolini Vogošće. Šprino učešće bilo isključivo na dobrovoljnoj bazi! Vječna ti slava herojčino!
rat_kosevo -100291 - 23.04.2017 : Nenad Krstic Beograd - best (1)

Mrkovići


Poštovani,

Vidim da se pominje selo Mrkovići, a koje je meni ostalo u dragoj uspomeni. Tu sam bio dobrovoljac tri meseca za vreme rata, otišao na odsustvo posle tri meseca i sticajem okolnosti se nisam vratio. Svi borci koji nisu bili iz sela, bili su smešteni u jednoj nedovršenoj kući blizu komande, a moj položaj - bunker se nalazio u "eksperimentalnoj šumi", gde sam bio na smeni sa Draganom, mislim da se preziva Baričanin. Jednom sam menjao čoveka i na toj maloj kuli, kako su mi rekli građevina je ostala još iz Austro-ugarske. Komandant nam je bio Mišo Baričanin, jedan od tri brata na položaju od kojih je jedan čak imao operaciju bubrega, pa je ipak bio na liniji! Imali smo i tri kuvarice, od kojih mi je u najboljoj uspomeni ostala izvesna Zdravka.

Linija je bila stabilna, borci prilično ozbiljni, a meni lično je najteže palo kada je dobrovoljac iz Kragujevca (izvesni Mirko) teško ranio jednog lokalnog borca, nakon bezrazložne svađe.

Voleo bih da jednom obiđem ponovo Mrkoviće, da vidim kako je tamo sada, posle više od 20 godina, a i da u vojnoj knjižici regulišem izlazni pečat. Takođe bih želeo da čujem šta je sa Draganom Baričaninom, mada mu je i onda zdravlje bilo narušeno: bili smo dobro "upareni", davao sam mu cigarete koje sam dobijao (nekakav MT, sećam se i danas) a on mi je zauzvrat davao hranu koju je on imao viška, uglavnom konzerve iz strane pomoći.

Krstic Nenad, Beograd tel: 063-110-55-18
ilidza -100287 - 23.04.2017 : DraganVetrovic Han Pijesak - best (0)

Milenko Lale, Nedžarići


Interesuje me da li neko ima informaciju kako je i pod kojim okolnostima u Nedžarićima poginuo moj predratni drug Milenko Lale, septembra 92?
akcije -100279 - 23.04.2017 : Natasa Spiric Novi Banovci - best (0)

Molim za pomoć


Poštovani gospodine Željko,

evo prošlo je godina dana kako nisam bila na ovom sajtu jer nisam imala internet. Vidim da ste objavili da stavim kako mi se može poslati novac. Iskreno ne znam da li to više da radim. Neki ljudi su zloupotrebili moju bolest i postavljali na Fejsbuk da sam umrla prošle godine 16. 6. 2016. Ljudi koji žive u mojoj blizini i ljudi koji i meni i mojoj deci i dan-danas pomažu znaju istinu o meni.

Hvala svima koji su zvali crkvu u Surduku i Novim Banovcima i raspitivali se za mene. Ja sam još bolesna i živim svaki dan u nadi da će se desiti neko čudo i da ću jednom reći sama sebi da više ne trebam da brinem i da je sve loše iza mene. Ako mislite da se opet ovde mogu javiti za bilo kaku pomoć javi te mi se. Interesuje me u koliko sati se daje 29. 4. parastos za poginule borce. Mom bratu je 26. 4. pomen, ali bi volela ako neko iz Beograda ide za Sokolac, da mi pomogne da me poveze da bi prisustovala i obišla bratov grob.

Veliki pozdrav vama i svima od Nataše.
betanija -100269 - 22.04.2017 : Simke Bgd - best (0)

Vojnik 92/93


Ja sam bio u ovoj jedinici 92/93 godine kao vojnik septembarska klasa. Došao sam prekomandom iz Kovina gde je bi formiran odred za prepad. Od 300 vojnika nas 30-ak je posle fizičkih provera došlo u Pančevo, čuvenu kasarnu 5000. Komandant Milorad Stupar, zatim Miodrag Kapor. Najčasniji među njima bio je tada moj komandir čete Dundić Jovan.
betanija -100266 - 21.04.2017 : Djordje K Preko Bare - best (0)

Pančevo 1988/89 vp 5000 prvi 13 st.


Bio sam od prvih specialaca, prvih orginal 13. Na svu sreću i nesreću predvideo sam šta će se desiti sa JNA i decembra 1989. godine sam napustio bivšu Jugoslaviju. Ovo sam uradio jer je moj otac preminuo i morao sam da vodim računao o mlađem bratu koji je imao samo 8 godina.

Već godinama pokušavam da pronađem moje drugove, nadam se da su živi i zravi : Aleksića iz Žitorađa, Žutoga, Kuma, Boleta, Usljebrku...

Đorđe
akcije -100223 - 15.04.2017 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

Parastos poginulim borcima 3. sarajevske brigade


Poštovani učesnici foruma,

želim da vas ovom prilikom obavjestim da će komanda 3. sarajevske brigade organizovati parastos za sve poginule borce naše brigade. U organizaciji parastosa, osim komande 3. sarajevske brigade, svesrdnu pomoć i učešće u organizaciji uzeli su:

  • Predsjedništvo udruženja poginulih boraca Sarajevsko-romaijske regije,
  • BORS-Višegrad i
  • Udruženje vetrana Odbrambeno-otadžbinskog rata Sokolac.

    Parastos će biti održan 29. jula. 2017, na Vojničkom groblju "Mali Zejtinlik - Sokolac".

    Ovom prilikom vas sve pozivam da prisustvujemo u što većem broju, pozovite i one koji nisu bili pripadnici 3. sarajevska brigada, da obiđemo grobove naših heroja i pomolimo se za njihovu dušu!

    Unapred zahvalna, komanda 3. sarajevske brigade.
  • akcije -100205 - 12.04.2017 : Snjezana Basevic Sokolac - best (1)

    Potrebna pomoć


    Željko u subotu sam krenula na prvu hemodijalizu i na prvoj mi pukne arterija. Ovo je živa patnja i jedina mi je nada da uradim transplantaciju bubrega. Zato mi je potrebna pomoć svih prijatelja i ljudi dobre volje da mi pomognu u prikupljanju sredstava za uradim transplantaciju što prije.

    RE: Potrebna pomoć


    Snježana,

    vjerujem da ima dosta onih koji su Ti zahvalni na svemu onome što si uradila na polju humanitarnog rada, uključujući i akciju ekshumacije boraca koji su preneseni na Vojničko groblje u Sokocu. Ja ću da se uključim u ovu akciju, a ti objavi i podatke kako i ostali mogu da ti šalju novac.
    boro_radic -100021 - 28.03.2017 : Vera Ninkovic Stockholm - best (4)

    Ponos, naš Boro Radić je među nama, sada spokojno i mirno spava


    Pozdrav svima a osebno osobi koja me je prepoznala i poslala mi Borinu sliku preko e-maila. To je njegova posljednja slika, nastala dan prije njegove pogibije. Veliki pozdrav sa tog divnog i plemenitog ljudinu.

    Čitam vaše komentare i ne mogu da shvatim ko šta piše, svi imaju svoju verziju Borine pogibije. Mislim da su samo mjerodavni oni koji su bili tog momenta prisutni uz njega.

    Sada je najvažnije da je naš heroj i vitez napokon našao svoj mir i spokoj, sada lijepo spava sa svojim saborcima, među svojim narodom. Sad je pred nama da mu se zahvalimo i nadoknadimo sve ove godine, gdje nismo bili u mogućnosti, odnosno pristupiti njegovom grobu, da zapalimo svijeću , odnesemo cvjeće, okadimo njegovu vječnu kuću...

    Mirno spavaj anđele moj, dok živim u mom srcu imaš posebno mjesto. Vidimo se jednog dana, sigurno u nekom boljem svijetu.

    Podrav za sve na stranici a posebno Igoru Radiću i Slavenu od Vere.
    boro_radic -99993 - 25.03.2017 : Vogošćanin Pravi VogoŠ'a - best (1)

    RE: Prenos posmrtnih ostataka Bore Radića na Mali Zejtinlik u Sokocu


    Jedna ispravka za Ex-Ponto,

    Boro Radić je bio sahranjen na porodičnom groblju u Radića pootoku, a ne u Poturovićima kako si naveo. U svakom slučaju, hvala vam na podršci i prisustvovanju na sahrani našeg velikog junaka!
    boro_radic -99989 - 25.03.2017 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (5)

    24. mart. 2017: Ekshumacija Bore Radića


    Riječi hvale i treba da se upute i tebi Željko, i Mineru takođe, jer od vas je potekla ideja o prenošenju Bore Radića.

    Međutim, Miner je izgubio nadu da se to može završiti, a ja nisam! Obavjestio sam Milana Vukotića, našeg prijatelja sa ovog sajta. Milan me je ubjeđivao da ne odustanemo i da će on finasijski pomoći da se to obavi. Od tog momenta preuzeo sam na sebe tu obavezu.

    Vrlo brzo nakon toga dobili smo od Igora potvrdne odgovore u kojim se osjećala želja da to za njega i njegovu porodicu uradimo. Pošto smo Milan i ja u stalnom kontaktu, on je neprekidno vršio pritisak na mene da ne odustanem, a ja moje pomagače da se Boro što prije prenese. Pare smo sakupili uprkos opstrukcijama. Čekali smo samo da se smrznuta zemlja otkravi, kako bi se moglo lakše kopati.

    Raspravu na ovom sajtu prati i veliki broj ljudi u Vogošći, koji su znali šta se sprema, pa je bilo važno da se to što prije uradi, dok još zima traje, a ljudi se manje kreću ulicama. Po mom mišljenju, april je opasan za izvođenje ove akcije, pa zato nisam čekao da Željko izvidi, ono što sam ja već uradio!

    Zahvaljujući Igoru koji je smogao hrabrosti, snage i želje da prenese svoga oca, Ranki Kuzman, koja je sve ovo sprovela u djelo i velikih novčanih donacija grupe 3. sarajevska brigada:

  • Milana Vukotića 100 Evra,
  • Radomira Cronogorca 150 E,
  • našeg Ace 50 evra, koga se sjećamo kako srcem i dušom pomaže oko Mićinog parastosa,
  • Ace Pušare 100 KM,
  • Saše Stanišića 80 E i
  • mene 120 USD

    Ne treba zaboraviti ni sve one koji su juče učestvovali ponovnoj sahrani, kao i sve druge koji su na razno-razne načine dali svoj doprinos.

    Boro Radić je prenesen 24. marta 2017. godine tamo gdje pripada!

    Pozdrav i hvala svima onima koji su željeli da se Boro Radić konačno nađe na groblju "Mali Zejtinlik", da vječno počiva pored svojih saboraca!
  • boro_radic -99983 - 24.03.2017 : Ex-ponto - best (4)

    Posmrtni ostaci Bore Radića preneseni na Mali Zejtinlik u Sokocu


    Posmrtni ostaci Borislava Bore Radića, komandanta interventnog voda Vogošćanske brigade, ekshumirani su iz lokalnog groblja u Radića potoku, opština Vogošći i danas preneseni na Vojničko spomen-groblje na Sokocu u prisustvu rodbine i saboraca.

    Radić je u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu poginuo u naselju Ljubina 19. jula 1992. godine, kao komandant interventnog voda Vogošćanske brigade Vojske Republike Srpske.

    Njegov sin Igor Radić rekao je Srni da je ovo za njega veoma tužan dan u kome se još jednom vraćaju slike iz vremena očeve pogibije, ali i da mu je drago što se njegov otac, konačno, našao na "Malom Zejtinliku" među svojim saborcima sa kojima je provodio najteže dane u odbrani Vogošće.

    Radić je posthumno odlikovan ordenom Vojske Republike Srpske.

    Borislav Radić je u trenutku pogibije imao 38 godina i iza sebe je ostavio potomke.

    Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i egzodusa Srba sa područja Vogošće, posmrtni ostaci srpskog borca ostali su u mjesnom groblju Radića potok.

    Saborci tvrde da je Radićevo grobno mjesto u Fedraciji BiH bilo skrnavljeno i da su odlučili da pomognu porodici da posmrtni ostaci srpskog borca nađu svoj mir.

    U aktivnostima na ekshumaciji i prenošenju Radićevih posmrtnih ostataka na Vojničko spomen-groblje na Sokocu učestvovali su, osim rodbine i Radićevih saboraca, boračke organizacije opština Sokolac i Višegrad.

    U crkvi Svete Petke na Sokocu služen je pomen za srpskog borca Borislava Boru Radića iz Vogošće.

    Na Vojničkom spomen-groblju na Sokocu sahranjeno je 956 boraca Vojske Republike Srpske, sa područja koja su nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma pripala Federaciji BiH.
    boro_radic -99981 - 24.03.2017 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Ekshumacija Bore Radića


    Hvala Željko,

    zahvaljujem Vam se u svoje lično ime za doprinosu koji ste dali tokom organizovanja akcije za eshumaciju velikog komandanta, borca i čovjeka i našeg suborca Bore Radića. Mislim da je njegova duša tek danas pronašla svoj mir i spokoj, kada se njegovo tijelo ponovo našlo među njegovim poginulim suborcima, srpskim junacima.

    Veliki pozdrav i neka nam te Bog čuva.

    RE: Ekshumacija Bore Radića



    Poštovani prijatelju,
    sve su prilike da su ovaj put riječi hvale upućene na pogrešnu adresu. Većinu posla u vezi ekshumacije je odradio Vogošćanin Pravi sa svojim saradnicima. Moj prijedlog je bio da se to uradi u aprilu, kada sam imao vremena da se i ja lično angažujem u organizaciji prenošenja posmrtnih ostataka Bore Radića na Sokolac. U svakom slučaju, hvala milom Bogu da se sve dobro završilo i da nije bilo nikakvih incidenata.
    boro_radic -99977 - 24.03.2017 : Vogoscanin Pravi Vogosca - best (4)

    Posmrtni ostaci Bore Radića preneseni na Sokolac


    Poštovana saborci i članovi foruma, od danas na "Malom Zejtinliku" počiva još jedan heroj. Danas je na ovo groblje sahranjen legendarni Boro Radić!

    Vječna ti slava junače!
    vogosca_rat -99965 - 23.03.2017 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    Vogošća, ratne medicinske neprilike


    Dom zdravlja u Vogošći je na početku rata izgubio veliki broj svojih zdravstvenih radnika, neke zbog nemogućnosti da dolaze na svoja radna mjesta, a neki zbog toga što im nije odgovarala srpska zastava koja se viorila ispred zgrade Opštine, kao i aprilsko zvanično proglašenje Srpske opštine Vogošća.

    Nacionalna netrpeljivost koja se širila po BiH znatno je uzdrmala i vogošćansku zdravstvenu ustanovu. Mali broj preostalih doktora i medicinskih sestara stvorilo je više nego kritično stanje u Domu zdravlja Vogošća. U prvim ratnim danima, pojedini medicinari su, bježeći sa teritorije pod muslimanskom kontrolom, dolazili u Vogošću pa se tako poboljšalo brojno stanje zdravstvenih radnika. Međutim, i to je bilo nedovoljno da se zbrinu svi ranjenici, kojih je svakog dana sve više i više pristizalo na zbrinjavanje u vogošćanskom Domu zdravlja.


    Loša politička situacija i ekstremni nacionalizam uticao je da su i zdravstveni radnici bili u teškoj situaciji na cijeloj teritoriji BiH. Takvo stanje nije zaobišlo ni dio Sarajeva pod muslimanskom kontrolom, zbog čega su medicionari srpske nacionalnosti bježeći iz Sarajeva, dolazili u Srpsko Sarajevo.

    U to vrijeme u Vogošći se sumnjalo u istinitost o maltretiranju srpskog stanovništva po Sarajevu, jer se na BiH TV kućama pričalo o multieničkom gradu, pa su vijesti o stradanjima Srba smatrane našom ratnom propagandom, zbog čega građani Vogošće u početku nisu davali značaja takvim vijestima. Međutim, vremenom se to promjenilo jer je veliki broj uglednih građana, koji su izbjegli iz Sarajeva, svojim iskazima potvrđivali prethodno objavljene informacije.

    Loše vijesti iz muslimanskog dijela Sarajeva svakodnevno su pumpane među stanovnike Srpskog Sarajeva. Nacionalne netrpeljivosti nisu zaobišla ni opštinu Vogošća, pa su se nacionalne nesuglasice i problemi prenijeli i u "Dom zdravlja Vogošća". Među prvim je to osjetila Halida Zeničanin. Halida je bila veoma cijenjena i poštovana, dugogodišnja vogošćanska medicinska sestra. Iako je bio manjak zdravstvenih radnika, Halida je zbog nacionalne netrpeljivosti bila prva koja je iz tog razloga izgubila svoje radno mjesto.

    Svakodnevni upadi vojnika u "Dom zdravlja", često sa prijetnjom oružjem, da njihov drug mora da preživi ranjavanje, ili u protivnom oni će sve zdravstvene radnike pobiti. Bilo je to nevjerovatno bjesnilo među pojedinim borcima. Ponašali su se kao da su doktori željeli da ranjenik umre ili su prouzrokovali to ranjavanje. Takvo divljanje je svakodnevno dovodilo u životnu opasnost sve medicinara, a posebno one koji nisu bili srpske nacionalnosti. Zdravstveni radnici su na svojim bijelim uniformama imali napisana svoja imena. Naoružani razjareni divljaci su tako znali, kako se ko zove, pa su još gore reagovali kada bi vidjeli ime medicionara druge nacionalnosti.

    Tih ljetnih julskih dana '92. godine ni Franjo Đuriš nije ostao pošteđen od nacionalne netrpeljivosti. Mnogi vogošćani se sječaju kakve su probleme imali kada kod nas nije bilo "Radiologije". Za neophodan snimak svaki put se uzimala uputnica i odlazilo se u sarajevske bolnice, u dugim redovima čekalo da se napravi rengenski snimak nekog dijela tijela. Dolaskom Franje Đurića u vogošćanski Dom zdravlja, naši sugrađani su konačno odahnuli po tom pitanju.

    Franjo je bio jedini vogošćanin koji se tim poslom bavio dugi niz godina. Uz velike muke, uz pomoć svojih poznanika i stručnog znanja, oko te grane medicine, Franjo je uspio da osposobi "Radiologiju" u Vogošći i tako smanji velike troškove i probleme pacijentima. Stari vogošćani bili su neizmjerno zahvalni Franji Đuriću na otvaranju Radiologije! A onda je došao rat i neko je sve to zanemario, jer mu je zasmetalo Franjino ime.

    Moj drug Zoran Jeličić-Piće svakodnevno je u tom periodu išao na previjanje rane zadobijene prilikom granatiranja Vogošće. Dok su medicinske sestre previjali Pićeta, on je čuo u ambulantnom holu galamu, koja je ukazivala na prijetnju upučenu Franji Đurišu. Zasmetalo je nekima to što će Franjo da napravi snimak na ruci njihovog ranjenog druga. Bili su bijesni zbog toga i posegli su za oružjem, prijeteći kompletnom medicinskom osoblju da sledeći put kad dođu u Dom zdravlja, ako zateknu Franju na radnom mjestu, da će ga na licu mjesta ubiti.

    Bili su to neki nepoznati naoružani ljudi, koje Piće do tada nije viđao u Vogošći. Piće je dobro znao ko je Franjo Đuriš. Znao je i to da sam ja dobar sa njegovim sinom Rankom, pa je po previjanju rane odmah potražio mene da mi to saopšti. Kada sam čuo šta se desilo, potpuno sam pobjesnio. Shvatio sam da neke stvari u Vogošći mogu da se spriječe samo silom i prijetnjom. Preuzo sam na sebe taj rizik i pozvao mog Kuma i ostale prijatelje da pođemo u Dom zdravlja i spriječimo smjenjivanje Franje Đuriša.

    Oni su bez oklijevanja dali svoj pristanak i za tren oka smo bili spremni za akciju. Stigli smo onako ljuti u Dom zdravlja. Kum je bio komandir naše jedinice i bio je najbolji među nama za verbalni dijalog. Znao je da bi ja na grub način pokušao sprovesti svoj plan u djelo, a on je znao na pravi način svoju ljutnu predstaviti drugima i da svoj plan sprovede u djelo, pa je preuzeo na sebe glavnu riječ. Već od samog početka Kumove priče, medicinari su shvatili našu poruku. Počeli su nas smirivati i ubjeđivati da do Franjine smjene neće doći i da nema potrebe za podizanjem tenzija.

    U to vrijeme smo svi u Vogošći znali iz kog razloga je došlo da Halida Zeničanin izgubi posao, pa smo odmah spomenuli njen slučaj. Dobili smo uvjeravanja od direktora ambulante da je Halida sklonjena radi njene sigurnosti i da je dobila zadazak da obilazi i nosi lijekove za stare i nemoćne muslimane po Vogošći. Sve mi je to u tom momentu izgledao sasvim moguće, pa sam zbog Hipokratove zakletve prema kojoj medicinari moraju da se ponašaju, povjerovali smo u istinitost priče medicinskog osoblja.

    Povjerovali smo im u to što govore, ali za nas je u tom trenutku bilo važnije da se što više podignu tenzije i stvori frka oko Franjinog imena, jer samo tako se moglo poručuti drugima u Vogošći, da Franjo nije repa bez korijena i da će ga njegovi sugrađani, ako zatreba i oružjem braniti od zlikovaca.

    Sve se smirilo i dobro završilo, više niko nije dolazio da prijeti Franji i Franjo Đuriš je, uprkos svemo što mu se desilo, do kraja rata ostao je vijeran svojoj Vogošći, radeći kao šef radiološkog odjeljenja! Kada se rat završio, Franjo je zbog toga što je bio odan Hipokratovoj zakletvi, zbog koje je tokom rata bio obavezan da pomaže srpskoj vojsci, morao za uvijek da napustio svoju Vogošću i ode u Njemačku u kojoj i danas živi.
    nebojsa_spiric -99955 - 23.03.2017 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    RE: Neka ti je vječna slava, Nebojša Špiriću


    Svaka ti čast, tako se gleda na tu ratnu strahotu, koji nisi proizveo ni ti ni tvoj drug Špiro!

    Špiro je bio ljudska veličina i tako treba i da ostane! Hvala ti na ovom tekstu o Špiri, uljepšao si mi dan!

    Moj naklon, još jednom, i veliko hvala!
    nebojsa_spiric -99951 - 22.03.2017 : Emitremmus Sarajevo - best (6)

    Neka ti je vječna slava i hvala, Nebojša Špiriću


    Pozdrav za sve dobre ljude,

    od trenutka kako sam saznao za sebe apsolutno vjerujem u sudbinu, to je neki poseban osjećaj koji se ne može objasniti i koji mi je mnogo puta do sada spasio živu glavu. E pa vjerovatno je ta ista sudbina htjela da nekako (sam Bog zna kako) sasvim slučajno naletim na ovaj sajt ili forum, kako već...

    Razlog zašto sve ovo pišem je taj da bih barem na ovaj način odao počast i iskazao moju najveću zahvalnost pokojnom Nebojši Špiriću (pokoj mu duši i neka mu je laka crna zemlja)! Ja sam naime jedan od onih koje je Nebojša spasio iz Semizovca, također je spasio i moju porodicu kao i mnoge druge žitelje pomenutog naselja. Važno je ovdje naglasiti da ni jedan jedini dinar ili bilo kojom drugom valutom nisam platio svoje, niti spašavanje moje porodice, to je pokojni Nebojša uradio onako od sebe jer je prije svega bio dobar čovjek i ljudska gromada kakvu vjerovatno Semizovac više nikad neće imati.

    Ostatak rata sam proveo u Sarajevu i nakon reintegracije sam ponovo došao u Semizovac, to je mogu reći bila više posjeta nego povratak, a iskreno nije mi se svidjelo to što sam vidio. Na moju žalost saznao sam da je Nebojša poginuo, a također jako mi je žao što ni Miroslav nije više među živima, (pokoj mu duši) da možemo barem ovako preko poruka razmjeniti svoja neka lična iskustva. Sada živim na sasvim drugom kraju i nikada se nisam vratio u Semizovac, valjda je tu bilo previše bolnih uspomena.

    Drago mi je da sam ovdje saznao gdje je ukopan pokojni Špiro i prvom prilikom ću otići na njegov grob da mu zapalim svijeću i barem na taj način zahvalim za sve što je učinio za mene i moju porodicu!

    Neka mu je vječna slava i hvala!
    trebevic -99937 - 21.03.2017 : MIRZA Sarajevo - best (0)

    Trebević 08.06.1992


    Molim gospodina da se javi privatno meni lično. Ako stvarno priča istinu da je borac Ibro Voloder sahranjen pored platoa na Vidikovcu, molim precizno i iskreno. Sledi nagrada. Što je bilo, bilo je. Prošlost nas ne zanima, ali taj mladi momak zaslužuje da mu se grob ili mezar zna.

    Moj kontakt broj je 061 101 515.
    treskavica -99889 - 16.03.2017 : Treskavica 1995 Foca - best (0)

    Pitanje za Zisa


    Kako u jednoj izjavi kažeš da je između ostalih sa Šišom bio i neki Mongol koji jedva da je govorio naš jezik, dok u drugoj kažeš da uopšte nije bilo zarobljenih srpskih vojnika? Kako to? Naprosto nema logike!
    Ti reci javno ko je ubio moje drugove, pusti fol lika iz Višegrada, a ja ću rećp tebi ko je nakon zaarobljavanju ubio, na mjesec dana u špilji Sašu iz Sarajeva, vašeg borca - a bilo je zarobljeno 20 boraca.

    Misliš li da je ovo pošteno?
    treskavica -99887 - 16.03.2017 : Treskavica 1995 Foca - best (0)

    Gvozno i zarobljavanje


    Pitanje za Zisa:

    Dva dana prije vašeg napada sam sam izlazio iz Gvozna i ležao na stijenama ispod Kobiljače, na svega 80 do 100 metara od vas. Vi ste prolazili ispod tim putem i to sam osjetio. Zašto niste pucali? Nisam imao kud?

    Pored toga, kažeš da niko nije zarobljen u tvojoj grupi, a za neupućene tri vaše jedinice su napale prostor od svega 25 do 30 metara dužine. Ti si morao vidjeti pogibiju svakog vojnika, šta više dobro znas da je R. R. zarobljen živ (kako ti kažeš Mongol) koji nije znao vaš jezik. Savjest te peče jer si zlo uradio. Da nije tako, ti bi se jaavio. Da tada nismo izdani od Novaka Paprice o ovome ne bismo ni pričali i moji drugovi bi imali porodice.

    Pozdrav svim dobrim ljudima i borcima.
    treskavica -99845 - 13.03.2017 : Treskavica 1995 Foca - best (2)

    Odgovor za izdaju Paprice


    Prošlo je mnogo vremena od tada. Danas se Fočom šetaju dezerteri i imaju najplaćenija radna mjesta, a sirotinja im persira.

    Što se pogibije boraca VRS tiče, a medju njima i Šiša, ona je diskutabilna i ja je prenosim iz druge ruke! Dio jedinice koja je tada brojala svega dvadesetak boraca je bio u kolibici u Gvoznu, dok je drugi bio na odmoru u Foči. Smjene su bile svakih sedam do deset dana. Dvadeset i četiri sata nakon jedne od tih smjena, poginuli su ovi momci. Naime, bili su upozoreni da je jedna neprijateljska grupa ubačena u taj prostor, te su poslati na položaj Kobiljače gdje je već bilo šest ili sedam starijih vojnika, tako da ih je ukupno bilo svega petnaestak.

    Vojnici tzv. ABIH su došli iz tri pravca, i sastavljeni od tri jedinice, dobro naoružani i upoznati sa terenom jer su par mjeseci prolazili upravo tim putem ka D. Polju i Kalinoviku (Krbinskoj Zvijezdi) utabanom stazom kojom sam dan nakon toga prošao.

    Minobacači jesu tukli ali niže u šumu i nisu poklopili njihove snage koje su prišle i mirovale na samom obodu šume, nedaleko od položaja naših boraca. Pored toga, muslimani su slušali razgovor preko motorola komande i Šiša.

    A onda su sinhronizovano krenuli u napad. Paprica je govorio da nema više granata upravo kada je to najviše trebalo. Ne znam ime komandira koji je sa jedinicom zastao u prolazu i nije pružio podršku, ali to je trebalo ispitati.

    Desno i lijevo krilo su bili starci. Pobijeni su, ali su djelom došli u sredinu čime su i okruženi. Samo dvojica se izvlače, dok su nažalost ostali bili laka meta. Kada je čupavi muslimanski vojnik (imao je američku čuturicu za vodu) polako prošao oko vrtače sve je bilo gotovo. Istina je da je to bio propust Paprice koji nije smio ostati zaboravljen. Poslati su u smrt. Paprici to nije bio prvi put. Imao je još užasnih propusta... ili loših namjera? Ko će ga znati!
    trnovo -99825 - 12.03.2017 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (1)

    Trnovo: poginuli borci na dan 6. oktobra 1994. godine


    Dana 6. oktobra 1994. godine, oko 5:00 časova ujutro, jake muslimanske snage su napale šator u kojem se nalazilo komandno odjeljenje, inžinjerija i sanitetsko osoblje. Napadnuti nisu imali prilike ni da se brane. Među ubijenima su bile i dvije medicinske sestre.

    Takođe treba napomenuti da su muslimanske snage prošle pored vojnika UNPROFOR-a koji su tada trebalo da nadziru dogovoreno primirje.

    Za ovaj zločin niko nikada nije odgovarao. Organizacija "Ilidžanski borac" je podnijela zahtjev federalnoj opštini Trnovo za odobrenje da bude na prigodan način obilježeno mjesto gdje je počinjen ovaj zločin nad srpskim vojnicima, ali ni do danas nisu dobili odgovor.

    Među stradalima su:

  • Risto (Mirko) Anđić,
  • Radmila (Marinko) Bjelica,
  • Tanja (Slavko) Bjelica,
  • Nenad (Dušan) Golijanin,
  • Stojanka (Petar) Golijanin,
  • Slavko (Radoslav) Kenjić,
  • Momčilo (Savo) Krstović,
  • Branko (Špiro) Milić,
  • Momir (Ilija) Minić,
  • Slaviša (Milenko) Močević,
  • Goran (Milenko) Močević,
  • Pero (Miloš) Pavlović,
  • Velimir (Relja) Popović i
  • Mirko (Mlađen) Samardžija.

    Tada su stradali i:

  • Ranko (Dobrilo) Samardžić,
  • Vaso (Risto) Sikima,
  • Nikola (Dušan) Sikimić,
  • Aleksandar (Miloš) Vidaković,
  • Svetozar (Milinko) Šešlija,
  • Žarko (Savo) Đogić i
  • Đuro (Miloš) Čančar.
  • boro_radic -99819 - 11.03.2017 : Miner Vogosca Vogosca - best (10)

    Akcija prenošenja posmrtnih ostataka Bore Radića


    Pozdrav svima!

    Imam nekoliko informacija, ali bih prvo zamolio sve koji nisu baš u toku u vezi prenosa pok. Bore, da pročitaju sve moje postove na ovom portalu. Nema ih puno i mogu se brzo pročitati, a nakon toga mnogo toga će im biti jasnije.

    Pošto ne živim u tim krajevima, od samog početka akcije bilo mi je veoma teško locirati porodicu Radić. Uspio sam to tek 2015. godine prilikom boravka u Bijeljini kad sam bio gost u Udruženju Ilijašana. Stupio sam u kontakt sa Nikolom, Borinim bratom i majkom Danicom. Igor tada nije bio tu jer je bio u bolnici. Nikola je bio zainteresovan i obećao je saradnju. Međutim, majka Danica mi je rekla otprilike ovako: "Pa sinko moj kako da ih razdvajam, oni trebaju da leže skupa jedan pored drugog". Nije mi bilo jasno i kasnije sam pitao Nikolu na šta misli majka i on mi je objasnio da tu leže još djed Milan i Nikolin sin Darko. To nisam znao.

    Uglavnom ostalo je na tome da se Nikola poveže sa ljudima u Bijeljini. Dugo sam poslije toga razmisljao o svemu. Stav majke Danice je bio potpuno razumljiv. Ja kao čovijek i roditelj sam to u potpunosti shvatio. Nisam znao šta da dalje da poduzmem. Vijerovatno je ovakav stav majke Danice i uticao da se Nikola nikad nije pojavio u Bijeljini, niti kontaktirao određene ljude.

    Ljetos, kad sam bio u Višegradu, Ranka mi je nagovijestila da postoji mogućnost da se to konačno odradi, ali nije imala konkretne informacije. Nešto kasnije mi je došla informacija da se kontaktira žena koja radi u pogrebnoj firmi u Vogošći. Tada sam pomislio da se ide preko te firme. Zato i jesam poručio uredniku ovog sajta da budemo oprezni, a evo i zašto? Vlasnika te firme odlično poznajem. Da je pokojni Boro živ on nikad ne bi smio stupiti na tlo Evrope. I sa njim nikad ne bih išao u tu akciju prenošenja. Nije vrijeme ni mijesto da se pišu detalji, ali će doći i ta vremena i biće i to opisano.

    Kasnije mi je Ranka objasnila da se ne ide preko te firme nego preko neke firme koji su pouzdani i pošteni ljudi. Ona zna da ja imam spreman novac i tu nema nikakvih dilema. Onda je na svu sreću, na savijet svog školskog druga, i Igor izašao na internet i logovao se na FB. Sada je to ogromna stvar jer je on odmah izrazio spremnost na saradnju.

    Imam dva sina koji redovno prate ove sajtove. Oni su primijetili da sam se našao u unakrsnoj vatri i nisam znao kako pravilno da se branim. Sijeli su i dogovorili se da oni isfinansiraju prenošenje deda Milana. To mi je veoma drago i shvatio sam da sam odgojio dvojicu mladih patriota koji su spremni da stanu sa desne i lijeve strane Igora Radića i i krenu u odbranu svoga roda.

    Zato hoću da poručim sledeće: Moralno i fizičko pravo na ovu akciju mi mogu oduzeti Igor, Nikola i majka Danica, Željko (urednik ovog portala jer se sve ovde i počelo odigravati), Ranka koja sada vodi tehničku pripremu i niko više. Utijeha mi je da Željko odavno ima tačan uvid u sve humanitarne akcije, protok novca i priloge pojedinaca i iskreno očekujem njegovu podršku. Takođe trebe da se oglase i Igor s svojima, kao i Ranka. Također sam zamolio Ranku da razgovara sa vlasnikom firme sa kojom sve organizuje i zamoli ga da omogući neki popust za malog Darka pa da se cijelokupna akcija zaokruži. Itako bi bili svi sretni. Isto tako se nadam da je bar još neko na ovoj zemaljskoj kugli odgojio sinove ili kćeri koji bi postupili kao moji i priložili nešto novca za malog Darku.

    Neka nam je svima Bog na pomoći, kako god da se završi ova akcija. Zahvaljujem se velikom broju zdravih i normalnih ljudi koji mi daju podršku.

    Miner.
    boro_radic -99771 - 07.03.2017 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Pjesma o Bori Radiću


    Slava jednom od najvećih heroja Republike Srpske!

    boro_radic -99763 - 06.03.2017 : Vogošćanin Pravi VogoŠ'a - best (2)

    Opstrukcija je i dalje u toku


    Uprkos izvjesnim opstrukcijama koje dolaze u vezi ove akcije, jutros sam kontaktirao Igora, kako bi dobio njegovu punu podršku. Igor nam je dao pristanak i odao zahvalnost na ovome što činimo za njega i njegovog oca.

    Evo kako je tekao naš jutrošnji razgovor:

    8:44 AM

    Ćao Igore, pokrenuli smo ponovo akciju oko prenošenja tovog pokojnog oca na groblje "Mali Zejtinlik" na Sokocu. Ljetos mi je Nešić rekao da je sa tobom razgovarao i da si mu obećao da ćeš nam pomoći ako trebaju neki potpisi. Počeli smo sakupljati novac za tu akciju i nadam se da ćemo vrlo brzo sakupiti. Ovom prilikom hoću tebe da pitam dali si voljan da prisustvuješ prilikom ukopavanja posmrtnih ostataka na Sokolcu? Pozdrav.

    Hvala... na usluzi sam svakako... i prilikom eshumacije i pokopa... potpis nije problem... zapravo nema problema. Pozdrav i javi se... hvala puno...
    Igore uskoro ti se javljam, sa tačnim informacijama o svemu, ali mi je drago da imam tvoj pristanak. Poveli smo akciju u grupi 3. sarajevska brigada. Hoćeš da te priključim toj grupi, grupa je tajna i samo članovi mogu da je vide.

    Naravno... svugdje uz svoje ljude. Slobodno me priključi... i ostanimo u kontaktu.

    Igor je od danas zvanično i član naše grupe 3. sarajevska brigada i tamo je takođe potvrdio tu zahvalnost i dao nam svoju podršku. Novac koji je potreban da se prenese Boro Radić, bez obzira na opstrukcije koje postoje, mogao bi biti vemo brzo prikupljen. Ranka će ovih dana provjeri i prikupi potrebnu papirologiju. Javiću kad bude sve spremno i objavit imena donatora i visinu troškova.

    Pozdrav za sve učesnike sajta,
    Pravi
    boro_radic -99731 - 04.03.2017 : Boban Brčko - best (2)

    Prenošenje posmrtnih ostataka Bore Radića


    Pozdrav svima,

    trebalo bi da administrator ovog sajta više piše o detaljima akcija. Podržavam dobru namjeru Vogošćanina Pravog koji je ovo pokrenuo i učestvovaću koliko finansije jednog običnog radnika kao mene dozvole. Trebate se samo usaglasiti jer sada, kad ima internet i viber, bar je to lako. Na ovaj način će akcije imati veću podršku.

    Smatram da je ekshumacija skuplji proces pa trebamo svi učestvovati na početku. Ako bude trebalo naći Borinu porodicu nije ni to problem samo neka se i oni svi slože sa ekshumacijom i prenosom posmrtnih ostataka.

    Ratni događaji su konfuzni i zbrkani i odvijali su se takvom brzinom tako da me ne čudi da danas ima više verzija događaja jer se svi sećaju samo dijela i stvari komentarišu iz svog ugla. Ovo pišem jer će uvijek pojedinim borcima biti krivo što nisu baš oni imali petlju vraćati izgubljene rovove kada je bilo najteže 1995. i što nisu spomenuti u nekim događajima pa im sada smetaju oni koji su to radili. U suštini, svi su dali svoj doprinos ali na razne načine.

    Treba samo složnije ići u akcije, provjeriti sve troškove i javiti svima da znaju pa neće biti napovjerenja.

    Posebno me nerviraju oni koji su otišli u inostranstvo, a kada dođu ovde prvo idu u Makarsku na more i na ćevape na Baščaršiju. Akciju treba nastaviti do kraja.
    boro_radic -99722 - 03.03.2017 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Prenošenje posmrtnih ostataka Bore Radića


    Za prikupljanje novčanih sredstava za prenošenje Bore Radića zamolio sam Ranku Kuzman i ona se obavezala da će nam u toj akciji pomoći. Ranka je ujedno i veza sa Borinim bratom Nikolom i BORS-om za pripremu grobnog mjesta.

    Ako neko može da pomogne, a živi u Republici Srpskoj može da pošalje novčanu pomoć na ime Kuzman Ranka, transakcioni račun broj: 552115-31881850-93.

    Ranka trenutno nema devizni račun, ali će iduće sedmice otvoriti, ja ću vas obavjestiti o detaljima.
    boro_radic -99719 - 03.03.2017 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    RE: Prenos posmrtnih osttaka Bore Radića


    Ovako stoje stvari: Ranka Kuzman je glavni adut da se akcija dovede do kraja, jer je ona u kontaktu sa Nikolom Radić i ima njegovo obečanje da će pomoći oko prenosa Borinih posmrtnih ostataka. Ja sam u kontaktu sa ljudima koji su voljni finasijski pomoći. Kao i uvijek, uz mene je naš prijatelj Milan Vukotić, koji me je podržavao da se što prije završi za nas ovaj veoma važan zadatak.

    Ja sam preko moje prijateljice iz Vogošće, Radenke, koja inače radi za jedno pogrebno društvo iz Vogošće, dobio fotografiju kako trenutno izgleda grob Bore Radića. Od Radenke sam dobi i detaljne informacije šta je sve potrebno da se po zakonu odradi ta akcija. Danas sam sa Radenkom razgovarao i preko telefona i po njenoj priči, nisam osjetio da bi tu bilo nekog velikog rizika. Dakle ako bi išlo sve po zakon mislim da bi i policija bila upoznata, što znači ako ima rizika morali bi nam dati zaštitu.

    Ja sam odavno u kontaktu sa Radenkom oko ove akcije, a i drugih naših boraca koji su ostali u FBiH, a grobovi su im oskrnavljeni i niko ih ne obilazi. Mislio sam da nam ona to može lako završiti, jer živi u Vogošći i zna dobro svu situaciju oko papirologije.

    Fotografiju groba Bore Radića, koju sam dobio od Radenke, objavio sam u grupi 3. sarajevska brigada. Za nas koji znamo šta je Boro sve učinio da Vogošća bude srpska i da je to njegovo djelo bio temelj današnje Republike Srpske, fotografija Borinog groba je u najmanju ruku izgledala potresno, što je mnoge ponukalo da me zamole da ja lično povedem akciju prenošenja pokojnog Bore, jer smatraju da su oni tamo mrtvi da bilo šta učine po tom pitanju.

    Prihvatio sam tu obavezu!

    Poslao sam poruku i Željku putem emaila, sa obrazloženjem šta možemo da uradimo i koliko košta akcija. Od Željka sam dobio odgovor na email da se čujemo preko Skajpa i da o tome porazgovaramo, ali nisam mogao da pronadjem njegovu adresu pa se zbog toga nismo ni čuli.

    Zvanično Borova zakonita udovica je Bisera, jer se Boro nikad nije razveo sa njom, a Zehra se krstila, postal Zorica i vjenčala se sa Borom u Reljevskoj crkvi "Sveti Nikolaj".

    Ovog ljeta sam razgovaro telefonom sa Biserom, računajući da može da nam pomogne, međutim tu nema šansi da se nešto uspije. Ali moj drug je bio u telefonskom kontaktu sa Igorom i Igor mu je rekao da će učiniti šta god hoćemo da se to završi. Dakle sad imamo Igora i Nikolu koji hoće da daju punomoć za akcija.

    Na zahtjev 3. sarajevske brigade i u njihovo ime poveo sam akciju, ali akciju takođe smatram da pripada ovom sajtu. Svi detalji biće objavljena na ovom mjestu, jer ovaj sajt i dalje smatram glavnim pokretačem ove akcije, a sebe smatram pripadnikom ovog sajta.

    Nadam se da će veoma brzo biti prikupljen novac za prenos Borinih posmrtnih ostataka, ali akcija neće početi dok se ne utanače ostali detalji, grobno mjesto i neophodna papirologija. Nemam ništa protiv da Željko preuzme na sebe izgradnju spomenika za sve borce koje mi prenesemo.

    Nadam se da će ovoj agoniji konačno doći kraj!
    boro_radic -99715 - 03.03.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (3)

    Prenošenje posmrtnih ostataka Bore Radića


    Za Ex-Ponta (ali i ostale posjetioce ovog foruma),

    tvoj prethodni komentar me je primorao da otvoreno progovorim o ovom pitanju. U pravu si, ni sam ne znam kako da se postavim u ovoj situaciju, pa pokušavam da žongliram, tj. zastupam obje strane.

    Lično poznajem većinu sudionika ove diskusije, poput Vogošćanina Pravog, Minera i drugih. Mislim da su to veliki ljudi, časni borci i uzorni Srbi. Ni u jednom trenutku nisam posumnjao u njihove dobronamjernost, niti njihovu želju da posmrtni ostaci Bore Radića najzad nađu svoj mir u napaćenoj romanijskoj zemlji. Znam sigurno da je Boro Radić, bar kao minimum zaslužio da počiva u grobnici koja je obilježena krstom i na groblju do kojeg mogu spokojno dići svi njegovi prijatelji i saborci.

    Međutim, između pojedinih učesnika ove akcije je izbio sukob na jednoj drugoj stranici, pa je čak (privremeno) prenesen i na ovaj forum. Srećom, tu "vatru" smo uspjeli da ugasimo.

    Upravo zbog tog sukoba, grupa donatora iz Australije, ne žele da uplate idu preko Vogošćanina Pravog, ali su ipak spremni da učestvuju u toj akciji. Oni bi željeli da ja (ili neko drugo lice koje oni ovlaste) uplate novac za ekshumaciju ili izgradnju spomenika za Boru, a takođe i za još neke borce. Da napomenem, radi se o velikom iznosu, negdje između dvije i tri hiljade australijskih dolara.

    Ja sam već tri godine pokušavao da na razno-razne načine stupim u kontakt sa nekim od članova porodice Bore Radića, koji bi mogli pokazati mjesto na kome je sahranjen ovaj veliki srpski junak i dati saglasnost za njegovo prenošenje. Međutim, svi moji dosadašnji "pomoćnici" su me iznevjerili i mi nismo uspjeli da obezbjedimo odgovarajuće papire.

    Što se tiče dozvole za ekshumaciju, nju mogu dati sledeći članovi njegove porodice: sin Igor, brat Nikola i žena Bisera. Izgleda da nisi čitao prethodne postove pa ne znaš da Boro nikada nije bio razveden od svoje prve žene Bisere, što ujedno znači da nije bio vjenčan ni sa Zehrom.

    Nedavno je Vogošćanin Pravi stupio u kontakt sa porodicom Radić i on je najzad riješio ovaj problem. Ja mu se toplo zahvaljujem na tome. Ujedno je pokrenuo akciju pomoći porodici Radić, koja nema veze sa akcijom prenošenja Borinih posmrtnih ostataka.

    Moja jedina zamjerka Vogošćaninu Pravom jeste što je opublikovao početak ove akcije. Lično mislim da je to trebalo završiti tiho, bez fanfara, jer je tako mnogo sigurnije za porodicu Radić, ali i za pogrebno društvo koje treba da obavi ekshumaciju. Ovo kažem zbog toga što želim da izbjegnem mogućnost za eventualni eksces, koje bi mogao da izazove neki lokalni ekstremista.

    Nadam se da sam ovaj put bio jasan. Prijateljski pozdrav!
    boro_radic -99709 - 03.03.2017 : Ex-ponto - best (1)

    Boro Radić


    Imam osjećaj da se Željko "našao u neobranom grožđu" i sam ne može da odluči kako da reaguje. A da mu je dat razlog za dileme, je, bar kako ja na sve ovo gledam, više nego očigledno.

    Dragi prijatelji, vas nekolicina vjerovatno dobro poznajete situaciju, vjerovatno se i lično poznajete, ali opet bi morali razmisliti kakav utisak sve ovdje rečeno ostavlja na neutralne učesnike foruma koji bi možda želili pomoći.

    Šta je sve ovdje rečeno u posljednjoj godini, a u vezi sa pokojnim Borom? Pa sve te različite analize pogibije! Sve "insajderi" i svako svoju verziju ima. Rekoste da se ne može dobiti dozvola za prenos posmrtnih ostataka od sina, zakonite supruge i brata. Ko je zakonska supruga? Zehra? Bisera? Pisano je i o Nikolinoj supruzi Zehri. Koja je Zehra Borina, koja Nikolina? Pisalo se i o moralu istih.

    Nije li udovica ključni faktor za davanje odobrenja za prenos? Ko može mimo volje porodice uraditi nešto na svoju ruku? Govorilo se o teškom životu Borinih članova familije. Neke akcije su pominjane u tom pravcu. Sada se govori o sakupljanju novca za prenos posmrtnih ostataka...
    boro_radic -99706 - 03.03.2017 : Vogoscanin Pravi Vogosca - best (0)

    RE: Prenošenje posmrtnih ostataka Bore Radića


    Moram da kažem da sam bio prisiljen da publikujem tu informaciju. U grupi 3. sarajevska brigada, na Fb, na osnovu mojih tekstova o Bori, dobio sam puno molbi da pokrenem akciju. Nisam mogao da odolim i pokrenuo sam je. Imam i usmeni pristanak članova porodice da će dati saglasnost i pokazati grobno mjesto. Pokušao sam da ostvarim kontak sa. Zeljkom putem email ali je sve ostalo na tome. Mineru sam takođe javio pojedinosti oko mog plana i da se javi Raniki, koja mi je glavna za cijelu organizaciju. Miner je se na tu poruku oglušio i izbrisao mene iz prijatelja na Fb, a Ranki se nije javio. Meni nista drugo nije ostalo nego da sa Rankom krenem u ovu akciju. Ja sam preko Wester Unin-a ime moje ratne drugarice Ranke poslao svoj prilog od 100 dolara. Meni se javili nekoliko prijatelja da će pomoći, ali to je nedovoljno novca, tako da sam se obrati na ovaj sajt, znajući da je Boro imao puno prijatelja koji prate ovaj sajt i voljni su pomoći. Datum prenošenja neće biti objavljivan sve dok se ne zavrći prenošenje našeg heroja.

    Hvala svima koji daju bilo kakvu podršku za ovu akciju.

    RE: Prenošenje posmrtnih ostataka Bore Radića



    Pravi,

    jedna mala ispravka: ja sam ti odgovorio na email i rekao sam ti da ću već negdje krajem aprila imati dovoljno vremena da se i fizički posvetim organizaciji ove akcije. Mogao sam da preko BORS-a Sokolac obezbjedim grobno mjesto, kopanje rake itd.

    Takođe sam predložio da ne publikujemo ovu informaciju. Ni novac nije bio problem - platio bih ja iz svoga džepa, a kasnije bih to nadoknadio kada budemo sakupljali za spomenik koji stoji 70% od ukupnih troškova. Naravno, i ja sam spreman da pomognem ovu akciju.

    Da budem jasan, meni lično nije bitno ko će da vodi akciju i kako će ona da ide. Ne sumnjam u tebe, i znam da će sve biti transparentno, tj. da ćeš i na ovoj stranici objaviti sve donatore. Pošto sam već napomenuo da pojedinci hoće da uplate idu drugim putem, a ne preko tvog kanala, predlažem da ja i oni koji hoće da preko mene pošalju novac platimo spomenik tj. spomenike, a ti platiš troškove ekshumacije. Opet kažem, ovo nije zbog mene, već zbog drugih koji hoće da ovo bude tako.
    boro_radic -99695 - 02.03.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Prenošenje posmrtnih ostataka Bore Radića


    Pošto je Pravi već pokrenuo akciju prenošenja posmrtnih ostataka Bore Radića na Sokolac, želim da kažem i sledeće:

    Akcija prenošenja ovog srpskog junaka, kao i mnogih drugih, je "zastala" zbog toga što nismo mogli dobiti potvrdu za prenošenje ni od jednog bližeg člana porodice, koji je istu mogao da da: sin Igor, jedina zakonita žena Bisera i brat Nikola.

    Napominjem i to da su australijski poštovaoci Bore Radića, ne mogu reći Srbi jer među njima ima i Hrvata i muslimana, u više navrata izjavili da su spremni da isfinanciraju cjelokupne troškove ekshumacije, ali samo ako je sve regularno i ima realne šanse da uspije. Oni imaju dovoljno sredstava da prenesu još neke poginule borce. Oni su se takođe obavezali da svima učesnicima ove akcije poklone majice sa likom pokojnog Bore.

    Takođe sam mišljenja da nije trebalo publikovati ovu informaciju dok se posmrtni ostaci Bore Radića ne prenesu na Mali Zajtinlik u Sokocu. Nakon toga je trebalo krenuti sa prikupljanjem sredstava.
    boro_radic -99667 - 01.03.2017 : Boban Brcko - best (2)

    Donacija za prenos posmrtnih ostataka Bore Radića


    Pošto nisam učestvovao u dosadašnjim akcijama, želim da dam skromni prilog od 100 km za prenošenje posmrtnih ostataka Bore Radića. Uplatiću kada javite broj računa ili mogu poslati poštom na fizičko lice i pare legnu za 10 minuta.

    Radim ovo u ime osobe koja više nije među živima. Došao je prvi do ovih pobijenih ali im nije bilo pomoći tako da je uvijek žalio što samo malo ranije nije došao iz Ilijaša. Taj dan ga niko nije mogao spriječiti na punktu u Semizovcu da prođe jer je znao da je zasjeda (prethodni dan i to jutro prolazio kroz nju) pa bi vodio ljude da ne izginu. Prekrstio se i rekavši: "Nije danas moj dan" krenuo ja prema zasjedi da vidi šta je sa ljudima. Ostavio je auto na 300-500 met. prije i upao u sred puškaranja, koritom rijeke Ljubine došao do poginulih. Bori je 84-tvorka bila zapetljana među nogama i volanom a jedan ranjeni (valjda ovaj u ruku) je tražio pomoć pa ga je ovaj čovjek štitio dok se izvukao.

    Kasnije su došle ostale jedinice, a čovjek je nastavio svojim putem jer je prestala pucnjava. Još mnogo puta je upadao u zasjede, ali mu nisu mogli dohakati.

    Koliku petlju su Srbi imali pokazuje i to što ideš pravo na zasjedu i ne znaš hoćeš li preživjeti a ideš pomoći unesrećenima.

    Kad već on nije mogao pomoći poginulima, hoću ja bar na ovaj način da se odužim. Hoću da zapalim svijeću i Bori kad odem na Sokolac na groblje ovom čovjeku iz priče. Blizu će ležati jedan veliki patriota i mangup starije generacije iz 70-tih i mlađi lafčina i mangup iz 80-tih . Da nije bilo ovakvih ljudi ne bi ni mi imali života na ovim prostorima. Tukli smo se sa svima, sa turcima i ustašama, sa NATO snagama, Slobo udarao sankcije ali nam ipak nisu mogli ništa zbog ovih ljudi što su imali srce kao planina.

    Najteže je bilo na početku uzeti oružje i potuci se, a kasnije je bilo lakše kad su formirane linije. Moramo im bar odati poštu za ono što su radili za naš fizički opstanak.
    boro_radic -99655 - 28.02.2017 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (3)

    Počela akcija prenošenje Bore Radića


    Želim da obavjestim sve čitaoce foruma da je počela akcija prikuljanja novca za prenošenje posmrtnih ostataka Bore Radića, jednog od nejvećih stvaraoca i utemeljivača Republike Srpske. Molim sve one koji su u mogućnosti da pomognu našu akciju da se jave, a ja ću uskoro da objavim brojeve računa na koje će se moći uplaćivati novac. Ja ću novac poslati preko WU, pa ako isto tako planira objaviću ime osobe koja će prikupljati novac!

    Ako se slučajno sakupi novca više nogo što je potrebno, preusmjerićemo ga u prenošenje posmrtnih ostaka Branka Radojevića-Tice, našeg heroja iz Hotonja, kojem je rat uzeo brata, oca, majku i na kraju i njega! Znamo gdje je sahranjen i da na njegov grob ne dolazi niko, pa sam došao na ideju da i on bude sahranjen kraj svojih ratnih drugova na "počasnoj straži" u "Malom Zejtiliku."

    Bliži se dan kada će Boro Radić, naš najveći heroj sa prostora Srpskog Sarajeva naći svoj mir!
    grbavica -99623 - 25.02.2017 : Dejan Bobic Sarajevo - best (0)

    Ko je čuvao Grbavicu?


    Malo me pogodi ovo pisanje momka što je bio na Grbavici. Po njegovom, Grbavicu su čuvali samo Sokočani, nigde nije bilo grbavičke raje. Nemoj tako, nije lepo za poginule i ranjene sa Grbavice.
    miodrag_lazic -99619 - 25.02.2017 : Vogošćanin Pravi VogoŠ'a - best (6)

    Medicinski heroji Srpskog Sarajeva


    Početak građanskog rat u BiH, mnoge zdravstvene radnike sprečavao je u dolasku na njihova radna mjesta, a to su najviše osjetile opštine Srpskog Sarajeva. Sve bolnice koje su u to vrijeme postojale, ostale se u dijelu grada pod muslimanskom komntrolom. Nešto se pod hitno moralo uraditi po tom pitanju. U kratkom vremenskom roku u jednom od planinskih odmarališta na Palama formirana je ratna bolnica. Veliki broj zdrvstvenih radnika koji su bili srpske nacionalnosti, a koji su izbjegli iz muslimnaskog dijela Sarajeva nastavio je svoj rad u tom planinskom naselju. Bivši Vogošćani, dr Babića i dr Guzine, vrhunski urolozi, uspjeli su da pobjegnu sa teritorije pod muslimanskom kontrolom i nastave svoj rad u ratnoj bolnici "Koran" na Palama.

    Bila je to poprilično dobro opremljnea bolnica, kako sa osobljem, tako i sa medicinskim materijalom, ali za građane Srpskog Sarajeva dovoljno daleko, pa je to za njih bilo kao da bolnica i ne postoji. Loš put do Pala, koji je svojim velikim dijelo išao preko livada, pa se u vrijem kišnih dana put nije mogao ni koristiti, otežavao je transport ranjenika i bolesnih građana. Sve je to prisiljavalo srpsku vlast da se prije zime nađe mogučnost da se formira bolnica u Srpskom Sarajevu.

    Krenulo se u realizaciju tog projekta, u koji su bile uključeni i međunarodni zdravstveni radnici, pa je već u kasnu jesen Srpsko Sarajevo dobilo još jednu ratnu bolnicu, pod nazivom "Žica", smještenu u Blažuju. Objekat je nazvan "Žica", jer se do izbijanja sukoba u tom objektu proizvodila žica.

    Ovako je srpski heroj Dr. Miodraga Lazić, u svojoj knjizi "Dnevnik ratnog hirurga" opisao medicinsku katastrofu na prostoru Srpskog Sarajeva.

    20. septembar 1992. godine Bolnica "Koran" Pale - ratna bolnica.

    Stigao sam helikopterom iz Beograda. Pale - centar, Televizija, Radio, Vlada, Predsedništvo. Sigurnost. Bolnica, dobro opremljena. Operišem. Odlazim na Ilidžu, na drugu stranu Sarajeva. Slepo crevo. Sa svih strana su "oni", samo jedan put slobodan - severnim obodom Sarajeva. Njive, potoci, puteljci, četiri sata putovanja. Ovim jezivim putem, nazvanim "srpska magistrala" (humor svojstven našem čoveku i u najtežim situacijama) putuju ranjenici sa "najžešćeg" dela sarajevskog fronta do prvog hirurga i spasa. Četiri do pet sati užasa. Putuju kamionom, sanitetskim, koji prima pet do šest ranjenika. Ko se jednom vozio tom "stodesetkom", zna kako je teško i najzdravijem, na asfaltu, a kamoli ranjeniku po rupama, njivama i klizištima. A kad padne sneg, prolaza nema. Od pet ranjenih, dva umiru, tri prežive. Preživeli su u teškom šoku, na granici života. Ranjenici dolaze iz šest sarajevskih opština: Ilidže, Neđarića, Hadžića, Vogošće, Rajlovca i Ilijaša. Drugi put za život nisu imali. Na Ilidži imaju bolnicu, ali nemaju opšteg hirurga. Sa instrumentarkom i jednim kolegom odlazim na Ilidžu, u neizvesnost, i, sigurno, najopasniji deo bosanskog ratišta. Bolnica pored Ilidže, jedan kilometar od Vrela Bosne, na samoj padini Igmana, ratna bolnica "Žica". Lep objekat, ali na čistini, osamsto-devetsto metara vazdušne linije od njihovih položaja. S jedne strane Igman, s druge - Otes. Igman, svuda oko i iza nas. Odatle se muslimani spremaju na proboj prema Sarajevu. Mi smo im, bukvalno, na putu.

    26. novembar 1992. godine

    Juče sam bio na Ilidži i greškom pošao prema Butmiru, koji "oni" drže. Malo je falilo da odem na neprijateljsku teritoriju. Inače, ovde operišem gotovo sve, izuzev glave. Jedini "radim" trbuh i grudni koš. Do sada, oko trideset teških operacija i više od sto ranjenih. Vodim i postoperativnu intenzivnu negu. Pre dva dana ovde je bila doktorka Braun iz Međunarodnog komesarijata za pomoć, i kada je videla Intenzivnu negu, broj ranjenika, teško operisane, pitala me je da li je moguće da sam sve to sam operisao. Kada sam odgovorio pozitivno, rekla je da mora da sam ili fantastičan hirurg, ili lud čovek.

    Pre pola sata gađani smo teškim granatama. Sedam ih je palo u krug od sto metara oko nas. Nije prijatno. Inače, imamo dosta ranjenih i poginulih. Bolnica i ja, kao jedini hirurg za grudni koš i trbuh, pokrivamo ogroman prostor, koji je, ujedno, i najžešća linija sukoba na Sarajevsko-romanijskom ratištu, koja čini osamdeset odsto celokupnog ratišta. Mnogo radim. Fizički sam sposoban, psihički se držim. Za sada imamo materijala za rad. Kako će biti dalje - ne znam. Kompletnu bolnicu, lekove, opremu, instrumente, hranu, dobijamo od Francuza. Verovali ili ne, ali je istina. Iz Srbije, iz Jugoslovenskog crvenog krsta pomoć uopšte ne stiže. Da nije pripadnika Francuskog bataljona, francuskih "Lekara bez granica" i njihovih novinara, bolnice ne bi bilo.

    Tako je u svom dnevniko zabilježio naš veliki doktor, doktor heroj, za kojeg se u to vrijeme pričalo da svojim rukama mrtve može da oživi! Ilidža je imala još jednu sretnu okolnost. Njihov sugrađanin, poznati ginekolog, Vlado Mehmedbašić kada je uvidio da stanovnici Srpskog Sarajeva nemaju svoje porodilište, formirao je porodillište na Ilidži.

    Vlado je bio sin poznatog jugoslovenskog revolucionara Muhameda Mehmedbašića, pripadnika pokreta "Mlada Bosna", koji su svojom herojskom borbom za uvijek ostali upisani zlatnim slovima u istoriju naroda Jugoslavije. Vlado je bio još jedan medicinski idol u kojeg su se kleli građani Srpskog Sarajeva. To su Ilidžanci dokazali kada je jedne prilike direktor bolnice "Žica" u Blažuju, Dr Pejanović pokušao da smijeni Vladu Mehmedbašića sa mjesta direktora ratnog porodilišta. Građani i borci Ilidže su se pobunili, pojedinci su posegli i za oružjem kako bi zaštitili svog idola. Odluka o njegovoj smjeni odmah je povučena, a Vlado je do kraja rata ostao na toj funkciji.

    Međutim, iako je vazdušnom linijom Ilidža bila veoma blizu Vogošće, zbog zaobilaznica borbenih položaja i loši ne asfaltirani putevi otežavali su transport ljudi do tih bolnica. Prevoz je trajao po nekoliko sati i veoma često smrtno ugrožavao ranjenike i trudnice . Vogošća i Ilijaš najviše su osjetili medicinsku katastrofu u Srpskom Sarajevu.

    Međutim da sve nije crno i bijelo, potrudile su se vogošćanske medicinske sestre. Još početkom maja '92. godine babica sa sarajevskog porodilišta Pejka Čodo preuzela je na sebe obavezu da otvori porodilište u Vogošći. Tačnije 3. maja 1992. godine Pejka se vratila iz koševskog porodilišta iz noćne smjene, a već je morala da ode u "Dom zdravlja" u Vogošći, sa novom obavezom da kao babica, preuzme novu ulogu na mjesto doktora akušera.

    Igrom slučaja prva od Pejkinih porodilja u vogošćanskom novom porodilišti bila je Zahida iz ulice Spasoja Jovandića, pa onda Dobrinka Motika-Balorda. Poslije toga stižu i dvojke od Save Milanke Dragojević. U Vogoću stižu prve izbjeglice iz Zenice, pa se izbjeglica iz Kaknja, supruga jednog od hrabrih boraca sa "Ježeva", Braneta Glišića, Nevenka dala u ruke već provjerenoj vogošćanskoj akušerskoj babici.

    Pejka je uz redovan rad kao medicinska sestra u "Domu zdravlja" Vogošća, obavljala herojsku dužnost akušerske babice svo do oktobra '94. i dolaska ginekologa iz Zenice, dr Božić Aleksandra. Do oktobar '94. za sve teže slučajeve Pejki je pomagao Vlado Mehmedbašić. Pejka Čodo i Vlado Mehmedbašić, su kritične slučajeve slali za Beograd, a sve što su oni odradili, odradili su bez ijednog smrtog slučaja. U tim teškim vremenima sve do kraja rata uspješno su porađali žene i donosili na svijet dijecu u Srpskom Sarajevu.
    treskavica -99549 - 18.02.2017 : Miroslav Drljaca Novi grad - best (4)

    Treskavica '95.


    Bio sam '95. godine na Gvoznom polju kad je počela ofanziva tkz. Armije BiH. Bio sam u tenkovskoj jedinici. U jutarnjim časovima krenule su jake detonacije pa smo se sa dva tenka povukli sa Zečije glave na Gvozno polje. Povremeno smo izlazili na isturene delove Gvoznog polja radi pružanja artiljeriske podrške pešadiji koja se povlačila sa prve linije. Ubrzo su stigli i diverzanti iz Foče sa komandirom kog su zvali Šiš, oni su prva jedinica koja je došla da pruži pomoć našim borcima, a kasnije je došla i Vojna policija Prve gardijske.

    Hoću posebno da naglasim da su Šiš i njegovi ljudi poginuli kao pravi borci. Slušajući na radio vezi razgovor između Šiša i komande Fočanske brigade znam sigurno da je on tri puta tražio da naša artiljerija dejstvuje po njima. Vikao je: "Gađajte po nama, uhvatiće nas žive!" a Paprica mu lično govori da nema više granata. Takođe smatram da su poslati da poginu jer nije tačno da nije bilo granata.

    Negdje u poslepodnevnim satima poručnik Dedić Zoran pokušao je da stupi u kontakt sa Šišom ali na motorolu se javio muslimanski vojnik koji je pevao neku pesmu o Jupiteru.

    I na kraju, želim da pozdravim sve poštene i čestite borce 1. gardiske brigade.
    rat_kosevo -99535 - 15.02.2017 : Senad Sarajevo - best (0)

    Nahorevo, Poljine


    Već duži period istražujem atentat koji je izvršila ABiH prema svom oficiru. Ipak ovo nije bitno za moje javljanje na ovom forumu. Uglavnom, taj oficir je često boravio tokom rata na teritoriju koji je kontrolisala VRS i imao je informatore na vašoj strani. Mene interesuje da li bi mi mogli pomoći da dođem do podatka šta je objavljno na RT-SRNA 31. 10. '92. godine i kakvu je ulogu tada imao Slobodan Vasković.

    Interesuje me i da mi, ako ste u mogućnosti, kažete da li su nestala tri vojnika VRS na teritoriju Poljine-Nahorevo po imenima: Slaven-Zlatan-Bruno... I još ako možete da mi kažete šta je u ratu bilo u lovačkom domu u Nahorevu na adresi Nahorevska 60.

    Zahvaljujem se unaprijed.

    RE: Nahorevo, Poljine


    Poštovani,

    Od svih gore pomenutih pitanja ja ti mogu odgovoriti samo u vezi pitanja o tri poginula vojnika VRS. Naime, u SRK i Drinskom korpusu nije poginuo ni jedan vojnik pod imenom Bruno. Bilo je samo pet boraca pod imenom Zlatan, jedan od njih je poginuo na Ilidži 1992. godine. Ukratko, odgovor na ovo pitanje je NE.
    rat_sarajevo -99331 - 27.01.2017 : Daniel Bluka - best (1)

    Bliskoistočne Sarajlije


    Istina je da su Juka, Caco i ostali dio ovog benda ubijali Srbe kao pse.Pljačkali su, silovali...

    Istina je da niko od muslimana u gradu nije smio da pisne o tome, i okretali su glave.

    Istina je i to da je vaš grad moga samo sa Srbima u njemu da bude grad za respekt. Sad je usrano mjesto u koje dolaze samo oni kojima platite. Lažete sami sebe kako vas vole. Da su vas voljeli, ne bi dozvolili da se desi rat i da vaša patnja potraje 3 godine.

    Kakvu ste knjigu napisali, film napravili, sportski rezultat ostvarili a da je usjeh dobacio dalje od Hifine pumpe pred Dobojem?

    Vjerovatno bih i ja bio rezigniran da sam na vašem mjestu.

    Ubijani su civili, razvlačena vam je pamet. Ali, sami ste u to se uvalili.
    rat_sarajevo -99329 - 27.01.2017 : Daniel Bluka - best (0)

    Gospodari rata


    Slušao sam presretnuti tel. razgovor Legije i Arkana, u kojem Legija govori da dok treba da se iseljavaju kasarne. Ima konvoj u kojem je 7000 civila i da ih ne puštaju dok se ne završi evakuacija kasarni. Međutim, neko je dogovorio kako je dogovorio i desila se Dobrovoljačka ulica. Nema šanse da bi se to dogodila da je taj konvoj zadržan dok se svi ne izvuku iz grada. Neko je uzeo lovu za takav nakaradan sljed stvari.

    Sline su jedva dočekale a zna se ko im je naredio da masakriraju konvoj. I svi ćute. Poslije tih događanja, General Kuki je dobio plesku kad se popeo na Pale, a Ratko je samo uradio ono što su ovi dole htjeli. Rekao je " Jel' to ta igra što vi hoćete da se igrate. E, sad ćemo se malo igrati!"

    Od tog Maja Sarajevo je nastradalo kao rijetko koji grad u regiji. Njegovo stradanje moglo biti izbjegnuto da se nisu talili preko njegovih leđa...

    Idi na stranu - |1|2|