fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992- Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
vogosca -101695 - 05.01.2018 : Miner Vogosca Vogosca - best (0)

RE: Prigrevica


Pozdrav za Staru Kajlu,

u pravu si što se tiče Prigrevice. Svi veličaju neke svoje podvige ali se slabo sijećaju ili neće da se sjete nekih pravih ljudi koji napustiše svoje porodice i ognjišta, daleko od tih naših nesretnih krajeva i dođoše da pomognu svojoj braći.

Vama svima iz Prigrevice iskreno divljenje i zahvalnost za sve što učiniste. Dolazim u Suboticu i imam veliku želju da dođem u Prigrevicu i sretnem se sa vama. Također bih volio da obiđem grobove palih velikana. Poznavao sam dosta ljudi, kao i vašeg komandira Jova. U posebnom sijećanju mi je ostao pokojni Bikan. Nažalost ne znam mu pravo ime. To je bio jedan od najhrabrijih ljudi koje vidjeh u akciji i uz pokojnog Boru Radića jedini čovijek koji je pucao iz 84-tvorke u hodu a na najvećoj brzini. Ako Bog da, doći ću da vas obiđem sa Šefom, Radovanom i Dugim. Od ovo godine hoćemo da počnemo održavati tradiciju i sakupljati se na parastosu pokojnom Ruži, kao što to održavamo i za pokojnog Miću Vlahovića. A mislim da bi istovremeno mogli da pokrenemo i za Bikana i ostale prigrevičke pale junake.

Pozdrav Miner.
dobrinja -101691 - 05.01.2018 : Nikola Marksa i Engelsa - best (0)

Bilo jednom


Zovem se Nikola i živio sam u ulici Marksa i Engelsa br. 3. Dobrinju pamtim kao najljepši period svog života, koji je nažalost prekratko trajao. Sjećam se divnih komšija i moje simpatije Elme iz onog zadnjeg ulaza. Bio je i jedan jako simpatičan čovjek koji je živio u tom ulazu, krupan i bradat. Ne sjećam se kako se zvao, mislim da je živio u prizemlju. Možda neko zna o kome je riječ? Bila je to jedna neponovljiva bajka od života, koju svima ovdje u Torontu pričam poslije nekoliko flaša piva i ja ću svoje Sarajevo i Dobrinju samo takve da pamtim. Pozdrav za sve dobre ljude, ma koje vjere i nacije bili.
dobrinja -101685 - 04.01.2018 : Bronson Dzoni C5 - best (0)

O Srbima iz C5


Interesuje me nekoliko stvari. Živio sam u C5 i imao 14 godina kad je puklo 92. godine.

Da li je još uvijek živ Ferid što je imao radionicu u C5, preko puta ulaza u ulici Marksa i Engelsa i sin mu Narcis i ako jesu gdje se nalaze?

Koliko je bilo srpskih porodica po stanovima u ona zadnja dva ulaza u ulici brojevi 5 i 7? Ako znate prezimena?

I još nešto. Samo da potvrdim da se narkomanski klošar Fejsal Džipa i danas po Beču u internim kružocima hvali kako je klao četnike, tako da vjerujem u priče nekoliko osoba koje su ovdje ispričale svoje traume.

RE: O Srbima iz C5



Poštovani,

ja sam živio u ulici Marksa i Engelsa, mislim da je to broj 7. Moj ulaz je bio tačno ispred Feridove kapije. Odmah na početku rata njegov sin je dolazio i kucao na moja vrata, upozorio nas je da ukoliko neko izađe na moj balkon oni će pucati.

U mom ulazu, pored mene (Tomić Željko) živio je još Crnjak Čedo iz Kalinovika. On je takođe živio na trećem spratu, naspram mene. Koliko mi je poznato, Čedo je za vrijeme rata živio u Čačku.

Sve ove informacije možeš dobiti iz telefonskog imenika iz 1992. godine. Ja imam jedan primjerak, ali mi trenutno nije na raspolaganju.
rat_olovo -101661 - 01.01.2018 : Spirit 100 Živinice - best (0)

Slivanjsko brdo


Samo da kažem ovim koji imaju tkz. podatke o učešću jedinica tkz. ARBiH na pomenutom lokalitetu da su pogriješili. PDO Živiničke Ose i Crni Labudovi su bili na zauzimanju Pelemiša, na drugoj strani Kladanjskog ratišta. To je bilo samo jedan dan. Oko 20 boraca PDO Živiničke Ose je kasnije bilo angažovano tri dana na odbrani linija u rejonu one male livade, na četiri rova, odnosno gdje su trebali biti rovovi. Pomenuti pripadnici su se povukli nakon tri dana, a par dana kasnije vraćene su te teritorije. Inače, da kažem i vama Sokočanima da smo vas rasturili na Kruševu u januaru 1994. godine.
vogosca -101653 - 29.12.2017 : Vitez Koja Tamo daleko - best (0)

RE: Prigrevica


Jel možeš malo pojasniti taj fenomen Prigrevice? Da li su svi dobrovoljci iz Prigrevice bili isključivo vezani za Srpsku radikalnu stranku ili je tu bilo veza i sa nekim drugim partijama, odnosno, da li je postojala samo ta grupa koju je vodio Jovo Ostojić ili je tu bilo još nekih grupa? Postoji li u Prigrevici spomenik ili spomen poloča toj devetorici palih boraca?
treskavica -101627 - 25.12.2017 : Momir Sankovic Srbac - best (0)

Vodnik Žuti


Interesuje me da li neko zna šta je sa vodnikom Žutim? Koliko se ja sjećam on se zvao Ilija. Upoznao sam ga dok smo bili na Mlakvi. Njegov mi je lik ostao u pamćenju, kao i njegov snajper.

Mene su zvali Petarda, i ja sam stao na minu u rejonu Kobiljača. Volio bih da stupim u kontakt sa onima koji su u to vrijeme bili na tom mjestu.
Ukoliko neko od onih koji su me poznavali pročita ovo, neka mi pošalju zahtjev na ime Sanković Momir.
treskavica -101625 - 25.12.2017 : Momir Sankovic Srbac - best (0)

Veliki drug Pice


Bio mi je veliki drug, volio se kartati, bio je nizak, crn... Tada je imao brčiće. Bio sam na Kamenolomu kada su ga drugovi donijli u ćebetu. Bilo je strašno! Volio bih čuti za Ljigu i Ripača. Pozdrav.
treskavica -101621 - 25.12.2017 : Rifet Sarajevo - best (0)

Brda-Duboke '95. godine


Učestovao u odbrani tog djela ratišta u tom periodu. Inače, taj dio linije sve do sela Ljuta je držao 4. korpus ARBiH. Zona odgovornosti Bjelmičke brigade. U tom djelu ratišta linije su držale kao ispomoć neke druge brigada iz Konjica, Jablanice itd. Svi su imali svoju zonu odgovornosti, po 4-5 rovova jer je Bjelmička brigada bila isuviše mala da drži sve to.

Taj dan kada ste probili našu prvu liniju, ušli ste kroz zonu odgovornosti Jablaničana. Tek sutra smo uspjeli koliko-toliko uvezati novu liniju odbrane i zaustaviti dalje napredovanje.

Ključ svega je bilo naše uzimanje Poziljka. Do tada je Poziljak bio naša pozadina, a od tog dana prva linija. Da je Poziljak pao vama u ruke, po nekom našem mišljenju Bjelmići bi bili gotovi.

Poziljak je odbranilo 5-6 ljudi. Sve i jednoga znam lično. Koliko ste puta pokusali da ga zauzmete, ni sam ne znam. Pošto sam u tom periodu bio iznad sela Svijence, gledao sam kako po Poziljku padaju granate, a onda je nastupilo malo zatišje, a potom pješadijsko oružje.

Sve ovo je trajalo par dana, dok naši nisu ušli vama iza leđa i odradili posao. Povukli ste se u noći, uz pomoć helikoptera. Sutradan, kada smo ušli na naše stare linije i vidjeli po onoj šumi koliko vas je tu ustvari bilo, tek onda nas je uhvatio strah.

To je bio vaš zadnji pokušaj da uđete u Bjelmiće. Poslije toga dolazi naše zauzimanje Brda i tog djela.
vogosca -101619 - 24.12.2017 : Stara Kajla Prigrevica - best (1)

Dobrovoljci


Malo selo Prigrevica iz koga se odazvalo najviše dobrovoljaca na čelu sa JOVOM O. Danas ih niko i ne spomene, a tamo ima devet poginulih mladih momaka.
treskavica -101617 - 23.12.2017 : Cuk Trile Foca - best (0)

Treskavica, Kragujevac, juli 1995. godine


Molio bih dobre ljude da mi napišu ako nešto znaju o pogibiji Miodraga Trivkovića zvanog Mio ili Ćuk u okolini kote Kragujevac na Treskavici. Sve što znam je da je poginuo 19. jula i da je bio pripadnik Fočanske policije.
Unaprijed hvala
treskavica -101613 - 23.12.2017 : Mane Manjak Obalj - best (0)

Brda-Duboke '95. godine


Ima li neko ko je bio na ratištu na liniji selo Brda-Polje-Zelomići-Duboke? Ima li kakvih iskustava i sjećanja sa tog dijela ratišta? Sa suprotne strane ovdje nisu bili pripadnici 1. korpusa tkz. AR BiH. Je li neko učestvovao ili bio na brdu Požiljak u pravcu Bjelimića? Tu je bilo pakleno. Pozdrav za sve!
rat_olovo -101605 - 19.12.2017 : Sadmir Muftic Olovo-Vogosca - best (6)

Ratna dešavanja u Olovu od 1992. do 1995. godine


Pozdrav,

želim da iskažem veliko poštovanje osobi koja se predstavlja kao "Vuk Gradinski" za njegovo pisanje. Mislim da je "čovjek od pera". Takođe želim reći da sam sve njegove tekstove pročitao sa velikom pažnjom. Posebno me dojmilo njegovo razmišljanje nakon pada Crne Rijeke, kada kaže "kakva smo mi vojska kada pljačkamo tuđe kuće". Želio bih ga upitati kako komentariše bombardovanje naselja niz Krivaju i svakodnevno granatiranje istih?
rat_olovo -101603 - 19.12.2017 : Sadmir Muftic Olovo-Vogosca - best (2)

Olovsko ratište


Postovani, volio bi da mi se javi putem fb osoba koja se predstavlja kao "Patagon Olovčić". I ja sam iz Olova, sl. Križevici a vidim da Patagon dobro zna ratnu situaciju u Olovu. Volio bi da napiše nešto o avio bombardovanju Olova. U ratu sam bio maloljetan, ali se sjećam nekih ratnih dešavanja. Znam šta bi značilo da su probijene linije u Olovu, a pamtim i sva ta silna granatiranja. Pozdrav i hvala.
treskavica -101592 - 15.12.2017 : Dragan Kovacevic Rogatica - best (0)

Momčilo Milovac, komadant izviđača u Gardi


Pozdrav za forumaše!

Ima li neko saznanja kako je na Treskavici poginuo Momčilo Milovac, rodom iz Šipova, komandant izviđača u Gardi!

Unapred hvala!
bijeli_vukovi -101589 - 15.12.2017 : Razvigor Srbija - best (5)

Knjiga o Belim Vukovima


Knjigu Beli vukovi možete naruciti na broj telefon 065-391-237
Naručivanje je samo za Republiku Srpsku.

Između ostalog, u knjizi možete saznati:

  • Kako su izgledale borbe za Mali i Veliki Jasen 1994. gde su se vodile borbe prsa u prsa.
  • Kako su Beli Vukovi prešli preko minirane livade i uskočili u muslimanska utvrđenja na Polomu gde je došlo do ogorčenih borbi.
  • Kako su Beli Vukovi na isti način zauzeli neosvojivo Moševačko brdo, gde je bukavalno bio iskopan grad pod zemljom i koji je branilo oko 200 muslimanskih vojnika i još toliko ih je bilo u rezervi.

    U borbama za Mali i Veliki Jasen, Polom i Moševačko brdo, samo 14 Belih Vukova je u direktnim borbama u rovovima likvidiralo nekoliko desetina muslimanskih vojnika.
  • Kako su Beli vukovi alpinističkim penjanjem napali nepristupačnu Malu Orlicu 1995. godine

  • Kako je izgledao epski juriš Beli Vukova na Debelo brdo u Sarajevu, gde je bilo 14 ranjenih i jedan poginuli pripadnik Belih Vukova.
  • Kako su Beli vukovi vraćali Lupoč.
  • Kako su izgledale borbe Belih Vukova u kovitlacu velike muslimanske ofanzive na Srpsko Sarajevu u junu i julu 1995. godine.
  • Kako je izgledao iznenadni susret muslimanskih specijalca i Belih Vukova na putu Sarajevo - Trnovo, upravo u trenutku kad su muslimani ubijali nekoliko srpskih staraca iz radne obaveze koji su bili na putu. Muslimanske zlikovce je odmah stigla kazna i ostali su da leže na putu.
  • Kako su izgledale žestoke borbe za kote: Hum, Čardak, Kragujevac, Palac i Lisičiju glavu.
  • Kako je izgledala odlučujuća borba na Lučeviku 28. jula gde je samo trinaest Belih Vukova bez sopstvenih gubitaka uz pomoć artiljerije potpuno razbilo jurišne jedinice elitne muslimanske 17. krajiške brigade, kojoj je bila namenjena glavna uloga u ofanzivi. Po sopstvenim podacima, muslimani su tada imali 16 mrtvih, 37 teže ranjenih i 87 lakše ranjenih boraca. Beli Vukovi tvrde da su izbrojali 19 poginulih muslimanskih vojnika.
  • Kako se tokom oktobarske muslimanske ofanzive 1995. na Tresakvici samo tridesetak Belih Vukova suprotstavilo moćnoj muslimanskoj 14. diviziji od 16.800 vojnika, predvođenoj fanatičnim komandantom Zaimom Imamovićem. Tada je srpske položaje na frontu od preko 40 km branilo samo nekoliko stotina srpskih vojnika. Tada su Beli vukovi izdržali nekoliko dana u borbi neprekidno napadajući muslimane, koji su mislili da ih je najmanje hiljadu.
  • Kako je izgledao srpski kontranapad na vis Čelina, kada su pristigla srpska pojačanja od svega nekoliko stotina ljudi i kako su muslimani potpuno razbijeni i potučeni.
  • Ekskulizivno ćete saznati kako je uočen i likvidiran komandant 14. divizije Zaim Imamović.
  • Kako su Beli Vukovi zadnjeg dana rata potukli muslimane na Humu i naneli im velike gubitke. Poginulo je 10 muslimanskih vojnika i policijaca.

    U knjizi detaljno govore o velikoj muslimanskoj ofanzivi iz juna 1995. generali Cedomir Sladoje i Dragan Josipović, kao i o ofanzivi u oktobru 1995. na Treskavici.

    Osim, njih u knjizi govori i general policije Dragan Andan koji je ratovao zajedno sa Belim Vukovima u nekoliko akcija, zatim govore i pripadnici Specijalne policije iz Foče koji svedoče o zajedničkim akcijama sa Belim Vukovima. Svedoče i o istoriskoj borbi na putu Semizovac - Srednje 21. juna 1995. godine, gde su zaustavili i razbili muslimane koji bili samo na korak do proboja ka Sarajevu.

    Knjiga je zbornik srpskog junaštva iz pretposlednjeg Otadžbinskog rata.
  • treskavica -101579 - 11.12.2017 : Edin Huskic Kiseljak - best (0)

    Treskavica 10.10.1995


    Poštovani,
    Da li neko može napisati nešto o pogibiji osam pripadnika tkz. Armije BiH dana 10. 10. 1995. godine na Humu na Treskavici. Poginuli su posljednjeg dana rata. Lijep pozdrav!
    rat_nisici -101557 - 05.12.2017 : Munib Dervišević Nišići - best (1)

    Gradina, Novembarska ofanziva, kraj novembarske ofanzive


    Nekako s vremena na vrijeme, a bez nekog posebnog razloga pročitam šta i što ljudi govore o dejstvima iz novembra 1994. godine.

    Ono što kao živi sudionik tih zbivanja, ili ličnost koja je imala značajan uticaj na sama dejstva, želim istaći je vrlo korektno i istinito pisanje o samim dejstvima. Jedina dopuna na pisanje o Gradini je ta da sam lično, predvodeći dio jedinice dana 06. novembra 1994. godine u kasnim popodnevnim satima izašao na Gradinu, uspostavio kontakte i uvezao liniju. Imajući u vidu planirani nastavak dejstava izvukli smo se na odmor, a na dostignutoj liniji su ostali "ublehaši" koji su se odmah nakon našeg izvlačenja povuki na Šehoviće. U takvim okolnostima jedinice VRS-a su vjerovatno izvršile izviđanje i u skladu sa situacijom na terenu tokom noći ili rano ujutro 07. novembra zaposjele kotu Gradina. Za ostalo skidam kapu.
    zuc -101555 - 04.12.2017 : Ivanka Kovacevic Srbija - best (0)

    Sela na Žuči


    Poštovani,

    potrebna mi je informacija o imenima srpskih sela koja su se nalazila na brdu Žuč do 1992. godine, pa bi volela da mi neko napiše tu informaciju ukoliko zna. Isto tako, ukoliko neko zna i dodatne informacije o stanovništvu koje je živelo prije rata na Žuči.

    Hvala!
    bijeli_vukovi -101541 - 21.11.2017 : Milan Mokrin - best (0)

    Bijeli Vukovi


    Hvala vam puno na razumevanju, ne znam kako bi vam se odužio, nadam se da ćete uspeti da mi pomognete da kupim knjigu. Ja ću sledeće nedelje otići do ruske crkve da probam da nađem tu ženu, a vi ako uspete nekako da stupite u kontakt sa njom, molim vas da mi javite. Imate moju mejl adresu pa možete i tamo da mi pošaljete poruku.
    Unapred hvala. Pozdrav.
    bijeli_vukovi -101537 - 20.11.2017 : Milan Mokrin - best (0)

    RE: Knjiga Beli vukovi


    Da li možete onda da mi date neki kontakt ili neku internet adresu kako bi mogao da i ja da poručim sebi jednu pa makar i na ruskom? Ja sam na netu pretrazio sve moguće i nigde ne mogu da je nađem.

    RE: Knjiga Beli vukovi



    Milane,

    knjigu šalju isključižvo na području Rusije. Ja sam je kupio preko jednog prijatelja iz Moskve. Platio sam je (čini mi se) 900 tublji. Vidjeću šta mogu da uradim za tebe jer u ruskoj crkvi u Beogradu ima jedna žena koja je u kontaktu sa autorom knjige. Javiću ti ako nešto uspijem.
    Adresu sam nasao na internetu, ali je sada nemam.
    rat_hadzici -101530 - 17.11.2017 : Zoka Bijeljina - best (1)

    RE: Hadžići, djeca civilne žrtve rata


    Ovom spisku bih dodao i:

  • GVOZDEN SOLDAT 1977 - 1993 koji je takođe poginuo u Hadžićima od granate 1. januara 1993. godine.

  • Srđan Žuža i Staša Samardžić su poginuli zajedno od iste granate.

    Hadžići su tokom rata bili pod stalnom artiljerijskom vatrom sa Igmana i Ormanja. Pored pogibija djeca bilo je i mnogo ranjenih civila. Sjećam se u Žunovnici je ranjeno petero djece zajedno, o tome je pisao i dr Miodrag Lazić.

    August 1992. godine uz april 1993. i jun i jul 1995. godine su najteži ratni mjeseci što se tiče granatiranja. Zasigurno znam da je poginulo i ranjeno dosta civila, a tačan broj nažalost ne znam. Vjerovatno je i to neko zapisao. Augusta 1992. za sat i po sam sa svojim drugovima izbrojao 120 eksplozija na teritoriji šireg centra, a granatiranje je trajalo nekoliko dana sa prekidima. Dom zdravlja i osnovna škola su više puta pogođeni.

    U junu 1995. godine u redu pred prodavnicom je ranjeno dosta civila među kojima je bilo i djece.

    Svemu ovome treba dodati još i NATO bombardovanje.

    Samo disciplina i kretanje po skrovitim mjestima je smanjilo broj žrtva i ranajvanja . Na žalost od ulijetanja projektila u stan nije bilo zaštite.

    sve ovo je slabo medijski propračeno važno je bilo da su naši novinari( a nisu ni oni krivi već im "vođa") bili u debeloj paljanskoj ladovini.
  • bijeli_vukovi -101527 - 16.11.2017 : Milan Mokrin - best (0)

    Kikinda


    U delovima o Jevrejskom groblju se spominje Vojvođanin koga su zvali Kikinda, pa me interesuje da li se još negde spominje taj Kikinđanin, pošto je moj stric bio u to vreme tamo na ratištu koji je iz Kikinde, a koji je neko vreme posle toga poginuo. Interesuje me kako mogu da nađem ovu knjigu da je poručim, pošto me je veoma zainteresovala. Unapred hvala.

    RE: Kikinda


    Poštovani,
    knjiga "Bijeli Vukovi" nije prevedena na srpski jezik, izuzev dijelova koje sam ja preveo. Može samo da se naruči na ruskom jeziku, i to iz Rusije. Ja imam dva primjerka na ruskom jeziku, ali nisu na prodaju.
    rat_kalinovik -101521 - 14.11.2017 : Vuk Igman Mostar - best (0)

    RE: Komadant Čuperak


    Čuperak,

    pokušaj da saznaš kako je ubijen Čedomir Domuz, a onda izvuci zaključak kome si smeto i ko ti je postavio zasjedu.
    hadzici -101517 - 14.11.2017 : Mira - best (3)

    Hadžići- djeca civilne žrtve rata


    Na području Hadžića je od desjtva muslimanskih granata i snajpera, poginulo oko 200 civila među kojima oko 15 djece. Vojska tkz. Armije BiH je neselektivno svakodnevno granatirala civilne ciljeve na području Hadžica od čega su stradali brojni civili i srpske i muslimanske nacionalnosti. Hadžici su za vrijeme rata bili pod kontrolom VRS, što je bio glavni razlog da muslimanska vojska granatira i ubija sarajevsku mladost. Gdje su nase organizacije i udruženja da zatreže podizanje spomenika ubijenoj djeci Sarajeva srpske nacionalnosti kojih je oko 180 poginulo. Molim da bar neko pokrene ovakvu inicijativu. Ako može Čurkin da dobije spomenik u Sarajevu mogu i naša djeca koja su pobijena od Hadžića, Trnova, preko Ilijaša, Ilidže, Grbavice, Rogatice! Zašto da federacijsko Sarajevo ima spomenik djeci a istočno Sarajevo da nema?

    Ovo je spisak djece koja su poginula od granata i snajperskog dijelovanja kojem su bili izloženi Hadžici od 1992. do 1995. godine.

    1) Gordana Krunić (1979) - poginula 23. 11. 1992 od muslimanske granate

    2) Siniša Gligorević (1980) - poginuo u avgustu 1993. od muslimanske granate, oca su mu ubili muslimani u Konjicu a on je izbjegao sa ostatkom porodicom u Hadžiće, nažalost opet je stradao

    3) Srđan Žuža (1981) - izbjeglica iz Konjica poginuo od muslimanske granate 13. aprila 1993. dok se igrao sa drugom koji je isto ubijen

    4) Staša Samardžić (1980) - poginuo od muslimanske granate 13. aprila 1993. dok se igrao

    5) Aladina Drina (1978) - ubijena od tkz. Armije BIH snajperista 5. septembra 1993

    6) Mirnela Mutačić (1979) - ubijena od muslimanske granate 30. 11. 1992

    7) Igor Mičić (1975) - ranjen od muslimanske granate u julu 1993. preminuo kroz mjesec dana

    8) Mirza Šehić (1983) - ubijen od ABIH snajperista

    9) Bojana Hrvac (1983) - poginula od muslimanske granate

    10) Senad Suić (1979) - ubijen tokom granatiranja ABIH u novembru 1992. nešto prije Gordane Krunić

    11) Elvedin Vegara (1975) - poginuo od muslimanske granate 1993.

    12) Slađana Milanović (1977) - ubijena od muslimanske granate u januaru 1993.

    13) Naida Tabak (1985) - poginula od zločinačke granate 1992.

    14) Alen Murić (1975) - ubijen od snajperista

    15) Dijana Ninić (1975) - ubijena od ABIH snajperista 1992.

    17) Budžo Amel (1975) nestao u julu 1993.


    Ako znate jos neku djecu ili civile stavite, ispravite ako fale podaci.
    rat_kalinovik -101497 - 08.11.2017 : Zelenikovac Trebinje - best (0)

    Komadant Čuperak


    Pozdrav komandante Čuperak. Poznato mi je sa Jutjuba da si ranjen i tvoje vojno učešće. Mislim da su ti tvoji spakovali, bio si vojnik sa znanjem i nekom si kao takav smetao. Neko pored tebe nije mogao napredovati, a i sam znaš šta je radila civilna vlast kod sve tri strane. Pozdrav!
    rat_kalinovik -101481 - 05.11.2017 : Mirsad Ćatić Sarajevo - best (1)

    Igman


    Poštovani,

    U fazi sam kompletiranja radnog materijala za knjigu koja tretira dešavanja na Trnovskom ratištu '92. godine.

    Dana 10. 08. '92. godine oko 20:00 uspješno je izvedena jedna diverzantska akcija na području Delijaša u blizini Hamzića, kada je sačekano vozilo komandanta TG-2 (Igman) koje je raketnim bacačima precizno pogođeno i zapaljeno, a streljačkom vatrom izrešetano. Od posljedica ranjavanja komandant logistike TG-2 je podlegao a komandant teško ranjen.

    Iako je ovo jedna od najuspješnijih diverzantskih akcija VRS nisam uspio o njoj ništa pronaći, pa bih zamolio nekoga da i o tome nešto napiše.

    Hvala na saradnji. Svako dobro u kreiranju stranice.
    treskavica -101475 - 03.11.2017 : Darko Dukic Kotor Varos - best (0)

    Pozdrav Gardijcima


    Pozdrav svim pripadnicima Gardijske brigade. I ja sam bio jedan od njih. Pristupio sam u martu 93. godine na Jahorini. Razdužen sam u avgustu iste godine u Kalinoviku, po dolazku sa Igmana i Bjelasnice.
    akcije -101379 - 21.10.2017 : Boris Sirob Srbija - best (0)

    RE: Tužna sudbina porodice Ilić


    Zdravo Željko,

    Pogledah ovu priču o porodici Ilić, pa se sjetih da je sve više ljudi koji ne znaju šta je "sevap". Voli bi da pokreneš akciju kupovine kuče za ovu porodicu, Ilić, a ako do toga dođe računaj na moju pomoć jer se moja vjera u boga zasniva na "fatanju" sevapa.

    Pozdrav Boris
    akcije -101353 - 20.10.2017 : Nenocc Sokolac - best (0)

    RE: Tužna sudbina porodice Ilić


    Željko, drago mi je da si pokrenuo akciju za kupovinu kuće porodici Ilić. I ja sam ovo danas čitao u Blicu. Za pristojan krov nad glavom ovoj divnoj prodici bih rado uplatio 100 Evra, a ukoliko bi bila mogućnost uplate preko paypal-a dodatnih 40 evra koliko koštaju bankrski troškovi- reketiranje za slanje novca.

    Veliki pozdrav, Neno
    akcije -101349 - 19.10.2017 : Milan Podgorica - best (0)

    RE: Tužna sudbina porodice Ilić


    Oko pomoći za kupovinu kuće ja sam saglasan.
    akcije -101347 - 19.10.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Tužna sudbina porodice Ilić


    Danas je Blic objavio ovu potresnu priču pod nazivom: "BOJIMO SE MRAKA, NOĆU SE IZ ŠUME ČUJU ŠAKALI" u kojoj se govori o strašnom životu porodice Ilić koja sa četiri dječaka i jednom djevojčicom živi u zarđaloj olupini broda. Molim vas da pogledate prije nego što nastavite čitati moj komentar.



    Priča me je potresla u tolikoj mjeri da sam počeo da razmišljam o tome da im kupim neku kuću u vrijednosti 3000 evra, ako ne nađem ništa bolje onda može i ova koju možete pogledati ako kliknete ovdje. Ova kuća se takođe nalazi u blizini Vršca, a za njihovog oca bi se otvarila mogućnost da se bavi pčelarstvom.

    Naravno, za ovu akciju bi mi bila potrebna i vaša pomoć. Ukoliko ste spremni da učestvujete u ovoj akciji, molim vas da ostavite svoj komentar. Napominjem još jednom, ovako bismo pomogli četiri dječaka i jednu djevojčicu.

    Napominjem da je ovaj moj članak u ovom trenutku samo ispitivanje broja zainteresovanih za ovu akciju, nikakve kupovine neće biti bez kontaktiranja porodice i njihove saglasnosti za kupovinu, a to bih uradio u samo u onom trenutku kada obezbjedimo dovoljno sredstava za istu.

    Originalni članak, vezan za tešku situaciju ove porodice, možete pogledati ako kliknete ovdje.
    dobrinja -101271 - 01.10.2017 : Vedran Letica Sarajevo - best (0)

    Ulica Šefika Dorića


    Pozdrav,

    živio sam u ulici Šefika Dorića 10, pa ako ima ko iz tog dijela Aerodromskog naselja neka se javi. Da li neko zna gdje je nestao Keli, bio mi je komšija u naselju. Da li se neko sjeća prvih balvan barikada i dovoženja oružja u transporteru u selo? Dva dana poslje sljedi prvi napad na naselje kada su napali samo prve ulice do sela j vratili se nazad u selo.
    trnovo -101155 - 04.09.2017 : Marko Stankovic Srpsko Sarajevo - best (0)

    Pero Vasić i Slaviša Vasić


    Interesuje me pogibija mojih ujaka Pere i Slaviše Vasića iz Krupca, zaseok Strnjaci od majke Vukice i oca Milana. Oba su poginuli 1992. godine za jedan dan.
    sarini_specijalci -101119 - 27.08.2017 : Strahinja Banja Luka - best (0)

    Ratko Joveljić


    Pozdrav svim borcima. Interesuje me sjeća li se neko Ratka Joveljića iz Zenice i zašto je napustio Specijalnu jedinicu ?
    ilijas -101078 - 18.08.2017 : Vera Breza - best (2)

    Odgovor za Siki Breza


    Ja sam živjela u Brezi jedan period svoga života i ne može se osporiti sve sto su Srbi doživjeli u Brezi od komšija muslimana. Srbi su protjerani iz svojih domova! Niko nije sam bježao niti je bilo ko lud da napusta svoj dom dobrovoljno! Mnogi lokali čiji su vlasnici bili Srbi su minirani i izloženi napadima a mnoge srpske kuće su do temelja spaljene i srušene. Narod se plašio tih stvari i masovno bježao u Ilijaš, ali tamo je bilo još gore... Ubijeno je mnogo civila, žena i djece! Slažem se da su to bili fanatici, ali u periodu rata je najteže kada si u manjini i kad treba da dočekuješ svaki novi dan sa strepnjom, da li će te neko ubiti. Ovo je nepotpuni spisak srpskih civila sa podrucja Breze koji su ubijene od strane TO Breza, tkz. armije BiH i muslimanskih civila. Molim da se objavi:

    1. Ranko Novaković (1934-1992) ubijen vatrenim oružjem u Gornjoj Brezi
    2. Obrenija Novaković (1932-1992), njegova supruga zaklana nožem
    3. Milka Novaković (1934-1992), njegova snaha izbodena nožem
    4. Rajka Novaković (1922-1992) njegova starija sestra, zaklana nožem
    5. Nikica Radić, prva srpska žrtva u Brezi, ubio ga kum musliman
    6. Mile Buzedžija i njegova supruga
    7. Ruža Buzedžija, starci su ubijeni sjekirom, a potom su im tijela izrešetana hicima iz heklera. Na kraju su zapaljeni
    8. Momčilo Subotić (1920-1992)
    9. Savo Subotić (1969 - 06. 08. 1992. godine)
    10. Bora Subotić (1942-1992) Gornja Breza
    11. Neđo Subotić (-1992) svirepo ubijen a njegova snaha i komšinica silovane
    12. Goran Subotić (1972-1993)
    13. Savo Bunjevac (1964-1992)
    14. Vojno Bunjevac (1964-1992)
    15. Radovanović Neđo i njegova supruga
    16. Radovanović Milka, ubijeni 1992
    17. Ristić Rajka (1924-1992) starica ubijena u Brezi
    18. Brano Radić ubijen je na monstruozan način tako što su ga u selu Vlahinje zavezali konjima za repove i rastrgnuli ga
    19. Savo Bajić, ubijen 1992
    20. Blagoje Čabak, ubijen 1992
    21. Radojka Pletikosa (1911-1992) ubijena u porodičnoj kući
    22. Makedonac, pekar ubijen 1992
    23. Slađana Adžić (1969-1992) masakrirana u naselju Banjevac, sa svoje dvoje djece
    24. Siniša Adžić (1990-1992)
    25. Snježana Adžić (1990-1992)
    26. Muhamed Fazlić (za prezime nisam sigurna) opljačkan i ubijen od muslimana

    Neka dopuni ko može ovaj spisak ubijenih civila u Brezi i da se ne zaborave nevine žrtve a obzirom da niko ne piće i ne izvještava o njima, sigurno da jesu...
    dobrinja -101027 - 07.08.2017 : Mali Medvjed Bgd - best (0)

    Sead Džafebegović - Ata


    Pozdrav svima,

    pohvale moderatoru stranice, i svim objektivnim učesnicima, a ima vas mnogo, takoreći većina.

    Imam pitanje za sve učesnike, a to je: Ko je Ata Džaferbegović?

    Prije određenog broja godina radio sam za jednu firmu iz Beograda, koja se bavila prometom usluga. Dobio sam zadatak da odem u Sarajevo i pomognem otvaranju kancelarije. Rečeno mi je da će me neko sačekati na stanici. Sačekao me je tip koji se predstavio kao Ata, i odveo u neki motel na Ilidži, na početku aleje. Sutradan su me u kancelariji čekala dvojica, koji su trebali da me provedu po gradu, i da pomognu ako nešto treba. Jednog su zvali 'Carso', a drugog 'Miljan'. Za ovog drugog sam kasnije čuo da je zlatni ljiljan, i iskreno nije mi bilo najprijatnije. Možda neko može i o njima nešto da napiše.

    Sjećam se da su o Ati pričali sa određenom dozom strahopoštovanja, a da je neka ozbiljna 'glava' uvjerio sam se u nekadašnjem "Domu vojske", a sada 'armije', kada je dotični, u mom prisustvu, galamio na visokog oficira Armije BiH, a ovaj stajao mirno i klimao glavom. Sam taj događaj mi je u najmanju ruku bio čudan, iz razloga što se Ata predstavio kao radnik u Vladi , tj, vozač.

    Sve informacije, koje se na internetu mogu pronaci o dotičnom, su veoma šture, pa me interesuje: Ko je taj čovjek? Koja je bila njegova uloga u ratnim dešavanjima?

    Moram još da napomenem da sam u Sarajevu upoznao i dosta dobrih ljudi, prevashodno iz domena kulture, i vidio dosta lijepih mjesta, od kojih mi je duboko u srcu ostalo Vrelo Bosne. Pouka koju sam izvukao na ličnom primjeru je: Ma koliko ti ljudi naglašavali svoj kosmopolitski duh, ne propuštaju da naglase kako su bili granatirani četiri i po godine, bez hrane i grijanja, i koliko god se trudili nisu mogli da sakriju onaj pogled, pogotovo kad se spominje Beograd i Srbija. Najvjerovatnije je to i bio razlog da ta Sarajevska odiseja bude kraćeg vijeka nego što je bilo planirano.

    Još jednom pozdravljam sve učesnike, i naravno moderatora, koji se uhvatio velikog posla. Živi bili!
    srdjan_knezevic -101023 - 07.08.2017 : Feniks Republika Srpska - best (5)

    Heroj Srđan Knežević


    Danas sam zajedno sa svojim saborcima na Palama odao počast ubijenom, dvostrukukom heroju Srđanu Kneževiću. Srpskom junaku koji je jedno herojstvo dobio u ratu braneći srpski narod i stvarajući Republiku Srpsku a drugo je herojstvo je pokazao u miru kada je pokušao da sačuva od propasti ono što smo stvorili i izgradili.

    Nažalost, na tom putu su ga zaustavili oni koji su bili daleko od prvih borbenih linija, one ljudske fukare kojima je rat bio brat, oni koji su sticali kapital i stvarali mafijaske klanove koji će pljačkati ovaj narod i ovu državu kako u ratu tako i posle njega dok smo mi stvarali i ginuli.

    Republiku Srpsku smo izgradili najskupljim materijalom: životima svojih saboraca, dijelovima tijela, prolivenom krvlju junaka i zdravljem. Kada smo je sagradili, njene ključeve smo predali u ruke onima za koje smo vjerovali da će je bolje čuvati i dalje izgrađivati, čak bolje i od nas. Nažalost bili smo prevareni jer mnogi koji su svojim nedjelima i malverizacijama u ratu zaslužili prijeki sud uspjeli su da sa svojim klanovima pronađu put do ključeva nase kuće da bi je raskućavali i nastavili da pune svoje džepove po cjenu da je potpuno uruše. Opljačkali su sačuvane fabrike, prodali banke, vojno naoružanje, državne zgrade, hotele, restorane, poslovne prostore, odmarališta, imovinu u inostranstvu, državno zemljište, šume... Uništili su zdravstvo, školstvo. pravosudni sistem...
    Naravno, oni koji su bili spremni da kako skoro oslobođenu teritoriju (Bihać, Igman, Goražde...) kao i sačuvanu teritoriju (Ilijaš, Vogošća, Hadžići, Rajlovac, Ilidža) prodaju u ratu zašto to ne bi učinili i u miru kada ih je dopalo. Nažalost sa rasprodajom i tyrgovinom jos nisu stali.

    Normalno, za sve to trebali su nečiju podršku, a imali su je od onih koji su tokom rata bili protiv nas i koji su uvijek bili na strani našeg neprajatelja. Ne samo tokom ovog rata nego kroz čitavu našu istoriju i koji su sve naše pobjede uz svoj lobi u našaoj vlasti pretvarali u poraze.

    Od Kosova i naše junačke pobjede, od koje je Osmanlijska vojska bila prinuđena da se povuče i oporavlja skoro 50 godina da bi ponovo bili spremni na pohod na Srbiju, učili su nas da smo tu bitku izgubili. Prvi svjetski rat, u kojem stradalo oko 1.300.000 Srba, umijesto velike Srbije lobisti su izlobirali Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.

    Posle 2. svjetskog rata, koji su opet dobili isključivo Srbi, i koji su ponovo bili najveće žrtve (poginulo blizu 600.000) lobisti su ponovo nagradili one koji su najmanje dali pa su hrvatsku i slovenačku teritoriju sačuvali a onu koja je bila pod kontrolom Srbije rasparčali na četiri dijela. I u ovom ratu poklonjena je velika teritorija, a pretenzije se i dalje nastavljaju i biće nastavljena sve dok narod ćuti a pita se onaj koji nije ni stvarao.

    Nažalost, oni koji su to uvidjeli na vrijeme i otvoreno se suprostavili onima koji rade protv Republike Srpske i njenog naroda su likvidirani ili protjerani. Jedan od tih junaka je sigurno bio i heroj Srđan Knežević, kao i Ljubisa Savić - Mauzer, Željko Marković, Risto Jugović...

    Ako mislimo o budućnosti Republike Srpske i budućnosti naših pokolenja moramo svi složno stati na mjesto na kojem su zaustavljeni i nastaviti putem kojim su oni krenuli.

    Jadan je narod kad jednome junaku metak zatvori usta a ostali svi zaćute.
    rat_znakovi -100967 - 24.07.2017 : Vuk Gradinski Nišići - best (4)

    Krst nositi, nama je suđeno (1)


    Iz romana "Znakovi pored ratnog puta" (VII-8)

    U vrijeme ovo, u kojem dani promiču kao jablani niz drum dok mi osuđeni da u kontinuitetu i doživotno, "na rijekama vavilonskim oplakujemo svoj nišićki Sion, objesivši na vrbama harfe svoje", povremeno, jednom godišnje, o Petrovdanu, zdušno i frenetično mamuzamo mrtvoga mustanga koji je odavno odgalopirao u vječna lovišta, često se opomenem riječi pokojnog đeda, "propalog" borca propale onovremenske "Jugoslovenske vojske u otadžbini" iz ratozovnih vihorovitih četrdesetih godina dvadesetog vijeka. "U mene" đed, žilavi i uprkos svemu i mnogima dugo poživjeli svjedok proticanja poslednjeg vijeka ove nesretne srpske visoravni, sa kojim sam se rijetko o nečemu slagao.

    Kažem tako mu onomad na početku ovog "našeg" rata iz devedesetih da je on srećan čovjek jer je nakon krvavog oktroisanja, godina stradanja pa godina patnje, dočekao i katastrofalnu propast omraženog mu srbomrznog, kabalističkog i antihristovog preteče- komunizma, ostvarenje sna o stvaranju države Srba i vrijeme slobodnog krsta sa tri prsta. E, a onda kao poentu ovog mog preseravanja a sa namjerom da mu malo tamburam po živcima, rekoh:

  • Ali đede, sada ima jedan pijevac što handri naše kokoši: ti si onomad, kad sam ja bio mali, nepromišljeno i ishitreno spalio svoju vojnu bukvicu u kojoj je pisalo, ručno perom i krasnopisom iskićeno, da si četiri godine proveo u "kvislinškoj vojsci- četnicima".

  • Pa šta ako sam- progovara neodređeno nakon što me je nekoliko trenutaka promatrao kao krava mrtvo tele, pa dodaje:
  • I otkud znaš da je baš tako pisalo?

  • Znam- velim -pročitao sam kod Šnajce, on mi je pokazao svoju bukvicu, koju još čuva a u kojoj isto tako piše. A da si ti, k'o što nisi, bio pametniji pa sačuvao svoju bukvicu, sada bi imao najjači adut kao dokaz i bez p'o muke "izganjao" boračku penziju sa sve izostatkom od 47 godina, kad ova Skupština Srpske Bosne i Hercegovine donese zakon o pravima četnika i otkloni dugogodišnju nepravdu prema toj antifašističkoj i antikomunističkoj vojsci.

    Nakon kratkotrajnog presabiranja a pod naletom adrenalina đedo započinje monolog:

  • E, moj sinko, kamo sreće da je to tako. Ali nije. Vidiš, ovi što su sad bajagi poveli ovaj SDS sve su to sami komunisti i to oni sa dna kace. Eto, znaš i sam, da svi rukovodioci ove nove, k'o đoja srpske stranke, su iste funkcije imali i u onoj partiji, sada su preko noći samo promijenili boju knjižice i postali k'o naki Srbi, da bi ostali vlast. Pa nji'ovi očevi su izdavali naše najveće junake (nepredate četnike koji su se skrivali po šumama i gorama Nišićke visoravni do 1952. godine, op. a. ) i poslije rata UDB-a ig pomlatila (ove nepredate, op. a. ). Pa oni su znali na Badnje jutro pripišavati badnjake prislonjene uz kuće ljudima. Nikad oni neće priznati četnicima borački staž, viđećeš.

    Ovo i još mnogo toga napriča tada đed, od te bujice ostade u sjećanju samo gore napisano.

    Godine koje su uslijedile pokazale su koliko je đed bio u pravu. Ovi prozeliti i konvertiti, preletači sa lijeva na desno i sdesna ulijevo, već po potrebi, uz razne popratne dvostruke, trostruke i višestruke akslove, tulupe, ritbergere, flipove i salhove, nekada po ratu (ovom našem) su pilatovski perući do lakata rujne ruke proglasili jednostrano pomirenje partizana i četnika zakrvljenih u ratu "onom njihovom", u skladu sa onom rečenicom "balkanskog špijuna" Ilije Čvorovića:

  • Đuro će ti oprostiti što te je tuk'o.

    Poput Đurе i oni su velikodušno "oprostili" sva "pasja groblja", sve mostove, od Vezirovog do Zidanog i efektno i samozadovoljno riješili "četničko pitanje". A borački dodatak, penziju ili drugu beneficiju ne samo da nisu dali četnicima nego su i svojim savremenicima borcima -srbobraniteljima po završetku "svoga" rata odmjerili isto kao i četnicima iz "onog" rata, od šake do lakta i dali "i s' jedne i s' druge strane", srednjakom ispod nosa.

    Mnogo kasnije, po završetku ovog "našeg" rata, jednom tako zadesih se u društvu u kojem je bio i "visokopozicionirani čimbenik" iz redova esdeesove tadašnje vlasti. Pomenuh tada da nije u redu da mi koji smo stvarali Republiku Srpsku u njoj budemo građani drugog reda i nepotrebni joj balast, ništa ne dobivši za svoje ratovanje. "Čimbenik" se na to brecnu da ja i ovi na koje sam mislio nismo stvarali Republiku nego su je ONI (njegovo boldovano trepereće "MI" imalo je jasno značenje i specifičnu težinu koja ne trpi pogovor i dalji komentar) stvorili a mi (biva ja i "ovi moji") smo samo čuvali ono što su oni stvorili. A usput ginuli i krvarili.

    A kako u stvarnosti je izgledalo to stvaranje i čuvanje? Nekako primjerice ovako:

    Drug moj i ja u novembru 1995. čuvamo hotel "Bistrica" u kojem je u toku zasjedanje Narodne skupštine Republike Srpske. Dok komentarišemo prolazećeg Stvaraoca, omalenog dežmekastog ćelavka Omera (lafo Jovana) Zametiću i njegovu praćenu osobu (tj. osobu kojoj je on pratilac) i njihovu razliku od dvadesetakipetšest godina (u Omerovu korist), nailazi Tvorac Aleksa Buha i izdere se na mog drugara, koji sjedi na stolici pored onog sokoćala za čišćenje obuće na ulazu u hotel:

  • Šta si tu sjeo, ustaj! Hoćeš li sad da te pošaljem na prvu liniju?

    A drugar bješe tek prije nekoliko dana "sjarg'o" sa Treskavice, pravo iz ljute borbe protiv muslimana na divljem prostoru bez linije i bilo kakve organizovane odbrambene formacije, pored njega poginuo zajednički nam drug Dragan Janjić iz Krivajevića.

    Apsurd ili zasluga, tek bješe tako da državu stvoriše šoferi, moleri, magacioneri i gostioničari (što bi rekao pokojni Coka), a ja koji bi u svakoj "normalnoj" državi bio akademski građanin, čuvah po jebišinama to što oni stvaraše i stvoriše.

    Opet, pokaza se u potonjim danima i godinama da je netačno da Stvaraoci iliti Tvorci nisu dobili svoje (dobili su ihahaj), samo Čuvari još čekaju svoje mrvice sa stolova Tvoraca i ordenonosaca, u nadi koja posljednja izumire, uporno, bezmozgno i revnosno glasajući na izborima za Tvorce i satelite im, za razne potencijalne, bivše i buduće papke, zdušno mrzeći sve koji ne misle kao njihove vođe, sa velikom vjerovatnoćom da prije polučenja nagrade za "čuvanje" otputuju u vječna lovišta.

    A nekada mnogo kasnije, "sabirajući dva i dva", po osnovu onih đedovih riječi "nji'ovi očevi su izdavali naše najveće junake", uspio sam dešifrovati đedovu veliku tajnu koju je iz nekog znanog mu razloga krio kao guja noge i smatrao da ju je u grob odnio: ko je izdao komandanta Vasu. Đed je u ljutini ovo neoprezno izletio i upao u kontradikciju sam sa sobom jer je pred slušaocima svojih ratnih priključenija za izdaju konstantno okrivljivao ženu Vasinu a svoju svastiku (o ovome u drugom poglavlju), stalno plašeći se nekoga stvarnog izdajnika (koji mu je valjda "dihal za ovratnik"), ubjeđujući sebe i druge u svoju mantru.

    Poživjevši gotovo pun vijek đed je na ovoj visoravni proveo ukupno dvanaest ratnih godina u tri rata, dva svjetska i jednom lokalnom, ali žešćem od oba velika (bar na visoravni).

    U prvom je bio sasvim malo dijete i nije ga ni upamtio kao ni oca, kojeg su na smrt pretukli šuckori. I tada kao i kasnije dolazili su isti "haldejci sa sjevera na konjima ognjenim" da potru i popale mnogostradalni srpski živalj sa visoravni, da ga izbrišu kao gumicom sa ovih prostora.

    Na početku drugog rata đed je bio tek stasali i iz seljačke bijede tek uzdignuti mladi domaćin, otac troje male djece, koji je morao odložiti malarin i plankaču, kandžiju, jaram, ralicu, kline, oje, kosu i belegije i prihvatiti se mauzera da bi sačuvao na ramenima glavu.

    "Mauzera čuva za megdana,
    Za ustaša Sirća i Merdana".

    Ovako je pjevao Todor Pjesnik (Petrović, nom de guerre Prdavac) te "četeresprve" za junaka narodnog ustanka nišićkog kraja Petra Glišića. Petar je u to vrijeme bio velika inspiracija Todoru, koji je napisao udeseterčenu povjest Petrovog tamnovanja i oslobođenja iz ustaškog kazamata u Olovu ali i simbol otpora toj novoj antinarodnoj i antisrpskoj vlasti.

    Petar je bio i jedan od dvojice predratnih komunista sa područja Nišićke visoravni (drugi je bio Neđo Strojanović). Ustaše su ga odmah po uspostavljanju svoje kvazidržave u aprilu utamničile, oćeralo ga za Olovo iz njegovih Ajdanovića, ali se on na volšeban način oslobodio. Svoje stradanije ispričao je Todoru, koji je kroz guslarske stihove to zapisao i ostavio u jednoj požutjeloj svesci, koja je preživjela sve kasnije golgote i strahote i koja je rijetko pisano i živo svjedočanstvo o dizanju narodnog ustanka Srba na visoravni 1941. godine.

    "Vjerujte mi ja nijesam bio,
    Zvali su me, al' ja nijesam stio.
    U partiji di'ciplina jaka,
    A to nije dobro za seljaka".

    Ovako je odgovorio Petar na pitanje olovskog ustaškog tabornika da li je on član Komunističke partije. Tabornik nije čitao Lenjina, Trockog, Buharina ali ni Domanovića, pa nije znao koliko može biti opasan seljak kad se inkorporira u revolucionarne ili neke druge ciljeve koji se postižu isključivo produženom rukom politike- ratom. Tabornikovo znanje je dosezalo do aksioma da konj ima četiri noge, dalje ga nije zanimalo puno toga, ali pare svakako, jesu.

    Nastavak slijedi, akobogda.
  • betanija -100961 - 21.07.2017 : Radica Vuković Kragujevac - best (0)

    Zoran Vuković


    Da, Vule je bio u 72. specijalnoj brigadi i decembra 1993. godine je bio u akciji u Sarajevu. Kada je jedinica iz Kovina prešla na Avalu, vratio se za Kragujevac.
    boro_radic -100868 - 03.07.2017 : Pidza Toda Sarajevo - best (2)

    Goli život , M. Marić - 0.53 - O Bori Radiću




    O Bori Radiću u Parizu
    tarcin -100843 - 28.06.2017 : Djordjo Sydney - best (0)

    Ferid Delic-Fedja


    Mladi Mrkaja je pogriješio ili je administrator napravio grešku! Ferid Delic -Feđa nije predmet Marka Mrkaje, već Hujić Bećir, optuženi upravnik državnog koncentracionog logora Silos. Nepoznavanje činjenica, nepoštovanje žrtava pomenutog koncentracionog logora ne daju Marku za pravo da otvoreno stane u odbranu upravnika Hujić Bećira.

    Ferid Delić- Feđa, vojni policajac tkz. ABiH, nikada nije ni blizu bio DKL Silos, ni ti je bio u blizini Markovog Sela u periodu 1992-1996. Ipak je strijeljao logorasa iz DKL "Silos", pok. Milana Krstića, 22.04.1993. u selu Butmir nadomak sarajevskog aerodroma...

    Idi na stranu - |1|2|