fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992- Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
trnovo -101155 - 04.09.2017 : Marko Stankovic Srpsko Sarajevo - best (0)

Pero Vasić i Slaviša Vasić


Interesuje me pogibija mojih ujaka Pere i Slaviše Vasića iz Krupca, zaseok Strnjaci od majke Vukice i oca Milana. Oba su poginuli 1992. godine za jedan dan.
sarini_specijalci -101119 - 27.08.2017 : Strahinja Banja Luka - best (0)

Ratko Joveljić


Pozdrav svim borcima. Interesuje me sjeća li se neko Ratka Joveljića iz Zenice i zašto je napustio Specijalnu jedinicu ?
ilijas -101078 - 18.08.2017 : Vera Breza - best (2)

Odgovor za Siki Breza


Ja sam živjela u Brezi jedan period svoga života i ne može se osporiti sve sto su Srbi doživjeli u Brezi od komšija muslimana. Srbi su protjerani iz svojih domova! Niko nije sam bježao niti je bilo ko lud da napusta svoj dom dobrovoljno! Mnogi lokali čiji su vlasnici bili Srbi su minirani i izloženi napadima a mnoge srpske kuće su do temelja spaljene i srušene. Narod se plašio tih stvari i masovno bježao u Ilijaš, ali tamo je bilo još gore... Ubijeno je mnogo civila, žena i djece! Slažem se da su to bili fanatici, ali u periodu rata je najteže kada si u manjini i kad treba da dočekuješ svaki novi dan sa strepnjom, da li će te neko ubiti. Ovo je nepotpuni spisak srpskih civila sa podrucja Breze koji su ubijene od strane TO Breza, tkz. armije BiH i muslimanskih civila. Molim da se objavi:

1. Ranko Novaković (1934-1992) ubijen vatrenim oružjem u Gornjoj Brezi
2. Obrenija Novaković (1932-1992), njegova supruga zaklana nožem
3. Milka Novaković (1934-1992), njegova snaha izbodena nožem
4. Rajka Novaković (1922-1992) njegova starija sestra, zaklana nožem
5. Nikica Radić, prva srpska žrtva u Brezi, ubio ga kum musliman
6. Mile Buzedžija i njegova supruga
7. Ruža Buzedžija, starci su ubijeni sjekirom, a potom su im tijela izrešetana hicima iz heklera. Na kraju su zapaljeni
8. Momčilo Subotić (1920-1992)
9. Savo Subotić (1969 - 06. 08. 1992. godine)
10. Bora Subotić (1942-1992) Gornja Breza
11. Neđo Subotić (-1992) svirepo ubijen a njegova snaha i komšinica silovane
12. Goran Subotić (1972-1993)
13. Savo Bunjevac (1964-1992)
14. Vojno Bunjevac (1964-1992)
15. Radovanović Neđo i njegova supruga
16. Radovanović Milka, ubijeni 1992
17. Ristić Rajka (1924-1992) starica ubijena u Brezi
18. Brano Radić ubijen je na monstruozan način tako što su ga u selu Vlahinje zavezali konjima za repove i rastrgnuli ga
19. Savo Bajić, ubijen 1992
20. Blagoje Čabak, ubijen 1992
21. Radojka Pletikosa (1911-1992) ubijena u porodičnoj kući
22. Makedonac, pekar ubijen 1992
23. Slađana Adžić (1969-1992) masakrirana u naselju Banjevac, sa svoje dvoje djece
24. Siniša Adžić (1990-1992)
25. Snježana Adžić (1990-1992)
26. Muhamed Fazlić (za prezime nisam sigurna) opljačkan i ubijen od muslimana

Neka dopuni ko može ovaj spisak ubijenih civila u Brezi i da se ne zaborave nevine žrtve a obzirom da niko ne piće i ne izvještava o njima, sigurno da jesu...
dobrinja -101027 - 07.08.2017 : Mali Medvjed Bgd - best (0)

Sead Džafebegović - Ata


Pozdrav svima,

pohvale moderatoru stranice, i svim objektivnim učesnicima, a ima vas mnogo, takoreći većina.

Imam pitanje za sve učesnike, a to je: Ko je Ata Džaferbegović?

Prije određenog broja godina radio sam za jednu firmu iz Beograda, koja se bavila prometom usluga. Dobio sam zadatak da odem u Sarajevo i pomognem otvaranju kancelarije. Rečeno mi je da će me neko sačekati na stanici. Sačekao me je tip koji se predstavio kao Ata, i odveo u neki motel na Ilidži, na početku aleje. Sutradan su me u kancelariji čekala dvojica, koji su trebali da me provedu po gradu, i da pomognu ako nešto treba. Jednog su zvali 'Carso', a drugog 'Miljan'. Za ovog drugog sam kasnije čuo da je zlatni ljiljan, i iskreno nije mi bilo najprijatnije. Možda neko može i o njima nešto da napiše.

Sjećam se da su o Ati pričali sa određenom dozom strahopoštovanja, a da je neka ozbiljna 'glava' uvjerio sam se u nekadašnjem "Domu vojske", a sada 'armije', kada je dotični, u mom prisustvu, galamio na visokog oficira Armije BiH, a ovaj stajao mirno i klimao glavom. Sam taj događaj mi je u najmanju ruku bio čudan, iz razloga što se Ata predstavio kao radnik u Vladi , tj, vozač.

Sve informacije, koje se na internetu mogu pronaci o dotičnom, su veoma šture, pa me interesuje: Ko je taj čovjek? Koja je bila njegova uloga u ratnim dešavanjima?

Moram još da napomenem da sam u Sarajevu upoznao i dosta dobrih ljudi, prevashodno iz domena kulture, i vidio dosta lijepih mjesta, od kojih mi je duboko u srcu ostalo Vrelo Bosne. Pouka koju sam izvukao na ličnom primjeru je: Ma koliko ti ljudi naglašavali svoj kosmopolitski duh, ne propuštaju da naglase kako su bili granatirani četiri i po godine, bez hrane i grijanja, i koliko god se trudili nisu mogli da sakriju onaj pogled, pogotovo kad se spominje Beograd i Srbija. Najvjerovatnije je to i bio razlog da ta Sarajevska odiseja bude kraćeg vijeka nego što je bilo planirano.

Još jednom pozdravljam sve učesnike, i naravno moderatora, koji se uhvatio velikog posla. Živi bili!
srdjan_knezevic -101023 - 07.08.2017 : Feniks Republika Srpska - best (5)

Heroj Srđan Knežević


Danas sam zajedno sa svojim saborcima na Palama odao počast ubijenom, dvostrukukom heroju Srđanu Kneževiću. Srpskom junaku koji je jedno herojstvo dobio u ratu braneći srpski narod i stvarajući Republiku Srpsku a drugo je herojstvo je pokazao u miru kada je pokušao da sačuva od propasti ono što smo stvorili i izgradili.

Nažalost, na tom putu su ga zaustavili oni koji su bili daleko od prvih borbenih linija, one ljudske fukare kojima je rat bio brat, oni koji su sticali kapital i stvarali mafijaske klanove koji će pljačkati ovaj narod i ovu državu kako u ratu tako i posle njega dok smo mi stvarali i ginuli.

Republiku Srpsku smo izgradili najskupljim materijalom: životima svojih saboraca, dijelovima tijela, prolivenom krvlju junaka i zdravljem. Kada smo je sagradili, njene ključeve smo predali u ruke onima za koje smo vjerovali da će je bolje čuvati i dalje izgrađivati, čak bolje i od nas. Nažalost bili smo prevareni jer mnogi koji su svojim nedjelima i malverizacijama u ratu zaslužili prijeki sud uspjeli su da sa svojim klanovima pronađu put do ključeva nase kuće da bi je raskućavali i nastavili da pune svoje džepove po cjenu da je potpuno uruše. Opljačkali su sačuvane fabrike, prodali banke, vojno naoružanje, državne zgrade, hotele, restorane, poslovne prostore, odmarališta, imovinu u inostranstvu, državno zemljište, šume... Uništili su zdravstvo, školstvo. pravosudni sistem...
Naravno, oni koji su bili spremni da kako skoro oslobođenu teritoriju (Bihać, Igman, Goražde...) kao i sačuvanu teritoriju (Ilijaš, Vogošća, Hadžići, Rajlovac, Ilidža) prodaju u ratu zašto to ne bi učinili i u miru kada ih je dopalo. Nažalost sa rasprodajom i tyrgovinom jos nisu stali.

Normalno, za sve to trebali su nečiju podršku, a imali su je od onih koji su tokom rata bili protiv nas i koji su uvijek bili na strani našeg neprajatelja. Ne samo tokom ovog rata nego kroz čitavu našu istoriju i koji su sve naše pobjede uz svoj lobi u našaoj vlasti pretvarali u poraze.

Od Kosova i naše junačke pobjede, od koje je Osmanlijska vojska bila prinuđena da se povuče i oporavlja skoro 50 godina da bi ponovo bili spremni na pohod na Srbiju, učili su nas da smo tu bitku izgubili. Prvi svjetski rat, u kojem stradalo oko 1.300.000 Srba, umijesto velike Srbije lobisti su izlobirali Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.

Posle 2. svjetskog rata, koji su opet dobili isključivo Srbi, i koji su ponovo bili najveće žrtve (poginulo blizu 600.000) lobisti su ponovo nagradili one koji su najmanje dali pa su hrvatsku i slovenačku teritoriju sačuvali a onu koja je bila pod kontrolom Srbije rasparčali na četiri dijela. I u ovom ratu poklonjena je velika teritorija, a pretenzije se i dalje nastavljaju i biće nastavljena sve dok narod ćuti a pita se onaj koji nije ni stvarao.

Nažalost, oni koji su to uvidjeli na vrijeme i otvoreno se suprostavili onima koji rade protv Republike Srpske i njenog naroda su likvidirani ili protjerani. Jedan od tih junaka je sigurno bio i heroj Srđan Knežević, kao i Ljubisa Savić - Mauzer, Željko Marković, Risto Jugović...

Ako mislimo o budućnosti Republike Srpske i budućnosti naših pokolenja moramo svi složno stati na mjesto na kojem su zaustavljeni i nastaviti putem kojim su oni krenuli.

Jadan je narod kad jednome junaku metak zatvori usta a ostali svi zaćute.
rat_znakovi -100967 - 24.07.2017 : Vuk Gradinski Nišići - best (4)

Krst nositi, nama je suđeno (1)


Iz romana "Znakovi pored ratnog puta" (VII-8)

U vrijeme ovo, u kojem dani promiču kao jablani niz drum dok mi osuđeni da u kontinuitetu i doživotno, "na rijekama vavilonskim oplakujemo svoj nišićki Sion, objesivši na vrbama harfe svoje", povremeno, jednom godišnje, o Petrovdanu, zdušno i frenetično mamuzamo mrtvoga mustanga koji je odavno odgalopirao u vječna lovišta, često se opomenem riječi pokojnog đeda, "propalog" borca propale onovremenske "Jugoslovenske vojske u otadžbini" iz ratozovnih vihorovitih četrdesetih godina dvadesetog vijeka. "U mene" đed, žilavi i uprkos svemu i mnogima dugo poživjeli svjedok proticanja poslednjeg vijeka ove nesretne srpske visoravni, sa kojim sam se rijetko o nečemu slagao.

Kažem tako mu onomad na početku ovog "našeg" rata iz devedesetih da je on srećan čovjek jer je nakon krvavog oktroisanja, godina stradanja pa godina patnje, dočekao i katastrofalnu propast omraženog mu srbomrznog, kabalističkog i antihristovog preteče- komunizma, ostvarenje sna o stvaranju države Srba i vrijeme slobodnog krsta sa tri prsta. E, a onda kao poentu ovog mog preseravanja a sa namjerom da mu malo tamburam po živcima, rekoh:

  • Ali đede, sada ima jedan pijevac što handri naše kokoši: ti si onomad, kad sam ja bio mali, nepromišljeno i ishitreno spalio svoju vojnu bukvicu u kojoj je pisalo, ručno perom i krasnopisom iskićeno, da si četiri godine proveo u "kvislinškoj vojsci- četnicima".

  • Pa šta ako sam- progovara neodređeno nakon što me je nekoliko trenutaka promatrao kao krava mrtvo tele, pa dodaje:
  • I otkud znaš da je baš tako pisalo?

  • Znam- velim -pročitao sam kod Šnajce, on mi je pokazao svoju bukvicu, koju još čuva a u kojoj isto tako piše. A da si ti, k'o što nisi, bio pametniji pa sačuvao svoju bukvicu, sada bi imao najjači adut kao dokaz i bez p'o muke "izganjao" boračku penziju sa sve izostatkom od 47 godina, kad ova Skupština Srpske Bosne i Hercegovine donese zakon o pravima četnika i otkloni dugogodišnju nepravdu prema toj antifašističkoj i antikomunističkoj vojsci.

    Nakon kratkotrajnog presabiranja a pod naletom adrenalina đedo započinje monolog:

  • E, moj sinko, kamo sreće da je to tako. Ali nije. Vidiš, ovi što su sad bajagi poveli ovaj SDS sve su to sami komunisti i to oni sa dna kace. Eto, znaš i sam, da svi rukovodioci ove nove, k'o đoja srpske stranke, su iste funkcije imali i u onoj partiji, sada su preko noći samo promijenili boju knjižice i postali k'o naki Srbi, da bi ostali vlast. Pa nji'ovi očevi su izdavali naše najveće junake (nepredate četnike koji su se skrivali po šumama i gorama Nišićke visoravni do 1952. godine, op. a. ) i poslije rata UDB-a ig pomlatila (ove nepredate, op. a. ). Pa oni su znali na Badnje jutro pripišavati badnjake prislonjene uz kuće ljudima. Nikad oni neće priznati četnicima borački staž, viđećeš.

    Ovo i još mnogo toga napriča tada đed, od te bujice ostade u sjećanju samo gore napisano.

    Godine koje su uslijedile pokazale su koliko je đed bio u pravu. Ovi prozeliti i konvertiti, preletači sa lijeva na desno i sdesna ulijevo, već po potrebi, uz razne popratne dvostruke, trostruke i višestruke akslove, tulupe, ritbergere, flipove i salhove, nekada po ratu (ovom našem) su pilatovski perući do lakata rujne ruke proglasili jednostrano pomirenje partizana i četnika zakrvljenih u ratu "onom njihovom", u skladu sa onom rečenicom "balkanskog špijuna" Ilije Čvorovića:

  • Đuro će ti oprostiti što te je tuk'o.

    Poput Đurе i oni su velikodušno "oprostili" sva "pasja groblja", sve mostove, od Vezirovog do Zidanog i efektno i samozadovoljno riješili "četničko pitanje". A borački dodatak, penziju ili drugu beneficiju ne samo da nisu dali četnicima nego su i svojim savremenicima borcima -srbobraniteljima po završetku "svoga" rata odmjerili isto kao i četnicima iz "onog" rata, od šake do lakta i dali "i s' jedne i s' druge strane", srednjakom ispod nosa.

    Mnogo kasnije, po završetku ovog "našeg" rata, jednom tako zadesih se u društvu u kojem je bio i "visokopozicionirani čimbenik" iz redova esdeesove tadašnje vlasti. Pomenuh tada da nije u redu da mi koji smo stvarali Republiku Srpsku u njoj budemo građani drugog reda i nepotrebni joj balast, ništa ne dobivši za svoje ratovanje. "Čimbenik" se na to brecnu da ja i ovi na koje sam mislio nismo stvarali Republiku nego su je ONI (njegovo boldovano trepereće "MI" imalo je jasno značenje i specifičnu težinu koja ne trpi pogovor i dalji komentar) stvorili a mi (biva ja i "ovi moji") smo samo čuvali ono što su oni stvorili. A usput ginuli i krvarili.

    A kako u stvarnosti je izgledalo to stvaranje i čuvanje? Nekako primjerice ovako:

    Drug moj i ja u novembru 1995. čuvamo hotel "Bistrica" u kojem je u toku zasjedanje Narodne skupštine Republike Srpske. Dok komentarišemo prolazećeg Stvaraoca, omalenog dežmekastog ćelavka Omera (lafo Jovana) Zametiću i njegovu praćenu osobu (tj. osobu kojoj je on pratilac) i njihovu razliku od dvadesetakipetšest godina (u Omerovu korist), nailazi Tvorac Aleksa Buha i izdere se na mog drugara, koji sjedi na stolici pored onog sokoćala za čišćenje obuće na ulazu u hotel:

  • Šta si tu sjeo, ustaj! Hoćeš li sad da te pošaljem na prvu liniju?

    A drugar bješe tek prije nekoliko dana "sjarg'o" sa Treskavice, pravo iz ljute borbe protiv muslimana na divljem prostoru bez linije i bilo kakve organizovane odbrambene formacije, pored njega poginuo zajednički nam drug Dragan Janjić iz Krivajevića.

    Apsurd ili zasluga, tek bješe tako da državu stvoriše šoferi, moleri, magacioneri i gostioničari (što bi rekao pokojni Coka), a ja koji bi u svakoj "normalnoj" državi bio akademski građanin, čuvah po jebišinama to što oni stvaraše i stvoriše.

    Opet, pokaza se u potonjim danima i godinama da je netačno da Stvaraoci iliti Tvorci nisu dobili svoje (dobili su ihahaj), samo Čuvari još čekaju svoje mrvice sa stolova Tvoraca i ordenonosaca, u nadi koja posljednja izumire, uporno, bezmozgno i revnosno glasajući na izborima za Tvorce i satelite im, za razne potencijalne, bivše i buduće papke, zdušno mrzeći sve koji ne misle kao njihove vođe, sa velikom vjerovatnoćom da prije polučenja nagrade za "čuvanje" otputuju u vječna lovišta.

    A nekada mnogo kasnije, "sabirajući dva i dva", po osnovu onih đedovih riječi "nji'ovi očevi su izdavali naše najveće junake", uspio sam dešifrovati đedovu veliku tajnu koju je iz nekog znanog mu razloga krio kao guja noge i smatrao da ju je u grob odnio: ko je izdao komandanta Vasu. Đed je u ljutini ovo neoprezno izletio i upao u kontradikciju sam sa sobom jer je pred slušaocima svojih ratnih priključenija za izdaju konstantno okrivljivao ženu Vasinu a svoju svastiku (o ovome u drugom poglavlju), stalno plašeći se nekoga stvarnog izdajnika (koji mu je valjda "dihal za ovratnik"), ubjeđujući sebe i druge u svoju mantru.

    Poživjevši gotovo pun vijek đed je na ovoj visoravni proveo ukupno dvanaest ratnih godina u tri rata, dva svjetska i jednom lokalnom, ali žešćem od oba velika (bar na visoravni).

    U prvom je bio sasvim malo dijete i nije ga ni upamtio kao ni oca, kojeg su na smrt pretukli šuckori. I tada kao i kasnije dolazili su isti "haldejci sa sjevera na konjima ognjenim" da potru i popale mnogostradalni srpski živalj sa visoravni, da ga izbrišu kao gumicom sa ovih prostora.

    Na početku drugog rata đed je bio tek stasali i iz seljačke bijede tek uzdignuti mladi domaćin, otac troje male djece, koji je morao odložiti malarin i plankaču, kandžiju, jaram, ralicu, kline, oje, kosu i belegije i prihvatiti se mauzera da bi sačuvao na ramenima glavu.

    "Mauzera čuva za megdana,
    Za ustaša Sirća i Merdana".

    Ovako je pjevao Todor Pjesnik (Petrović, nom de guerre Prdavac) te "četeresprve" za junaka narodnog ustanka nišićkog kraja Petra Glišića. Petar je u to vrijeme bio velika inspiracija Todoru, koji je napisao udeseterčenu povjest Petrovog tamnovanja i oslobođenja iz ustaškog kazamata u Olovu ali i simbol otpora toj novoj antinarodnoj i antisrpskoj vlasti.

    Petar je bio i jedan od dvojice predratnih komunista sa područja Nišićke visoravni (drugi je bio Neđo Strojanović). Ustaše su ga odmah po uspostavljanju svoje kvazidržave u aprilu utamničile, oćeralo ga za Olovo iz njegovih Ajdanovića, ali se on na volšeban način oslobodio. Svoje stradanije ispričao je Todoru, koji je kroz guslarske stihove to zapisao i ostavio u jednoj požutjeloj svesci, koja je preživjela sve kasnije golgote i strahote i koja je rijetko pisano i živo svjedočanstvo o dizanju narodnog ustanka Srba na visoravni 1941. godine.

    "Vjerujte mi ja nijesam bio,
    Zvali su me, al' ja nijesam stio.
    U partiji di'ciplina jaka,
    A to nije dobro za seljaka".

    Ovako je odgovorio Petar na pitanje olovskog ustaškog tabornika da li je on član Komunističke partije. Tabornik nije čitao Lenjina, Trockog, Buharina ali ni Domanovića, pa nije znao koliko može biti opasan seljak kad se inkorporira u revolucionarne ili neke druge ciljeve koji se postižu isključivo produženom rukom politike- ratom. Tabornikovo znanje je dosezalo do aksioma da konj ima četiri noge, dalje ga nije zanimalo puno toga, ali pare svakako, jesu.

    Nastavak slijedi, akobogda.
  • betanija -100961 - 21.07.2017 : Radica Vuković Kragujevac - best (0)

    Zoran Vuković


    Da, Vule je bio u 72. specijalnoj brigadi i decembra 1993. godine je bio u akciji u Sarajevu. Kada je jedinica iz Kovina prešla na Avalu, vratio se za Kragujevac.
    boro_radic -100868 - 03.07.2017 : Pidza Toda Sarajevo - best (2)

    Goli život , M. Marić - 0.53 - O Bori Radiću




    O Bori Radiću u Parizu
    tarcin -100843 - 28.06.2017 : Djordjo Sydney - best (0)

    Ferid Delic-Fedja


    Mladi Mrkaja je pogriješio ili je administrator napravio grešku! Ferid Delic -Feđa nije predmet Marka Mrkaje, već Hujić Bećir, optuženi upravnik državnog koncentracionog logora Silos. Nepoznavanje činjenica, nepoštovanje žrtava pomenutog koncentracionog logora ne daju Marku za pravo da otvoreno stane u odbranu upravnika Hujić Bećira.

    Ferid Delić- Feđa, vojni policajac tkz. ABiH, nikada nije ni blizu bio DKL Silos, ni ti je bio u blizini Markovog Sela u periodu 1992-1996. Ipak je strijeljao logorasa iz DKL "Silos", pok. Milana Krstića, 22.04.1993. u selu Butmir nadomak sarajevskog aerodroma...
    rat_hadzici -100841 - 28.06.2017 : Djordjo Australija - best (1)

    Izvlačenje i povlačenje


    Savez logorasa Republike Srpske
    N/R predsjednika Dukić Branislava
    Sydney, 30. 05. 2017.

    Predmet: Izvlačenje i provlačenje!

    Nešto više od godinu dana, tačnije 24. 02. 2016. smo ukazali na nepravilnosti u Pravosuđu BiH. Banjalučki Glas srpske i portal BN tv su prenijeli naše zebnje. I šta vrijedi? Sa udaljenosti od 20000 km, teško nam je pokriti, pratiti, govoriti o sudskim predmetima koji direktno dotiču srpske žrtve bosanskog građanskog rata 1992-1996. , još teže nam je gledati institucije RS, pozvane i odgovorne pojedince, ovdje mislimo na predsjednike: logoraške organizacije i sve ostale koje u svojim statutima imaju za obavezu zločince privesti licu pravde i pratiti procesuiranje istih, podnosioce tužbenih prijedloga i novinare, "zavisne i nezavisne", JER, ne prate i ne rade posao koji se od njih očekuje.

    U predmetu "Mustafa Divjan i drugi", (broj predmeta: S11 K 018919 15KV), ukazali smo na "spuštanje" predmeta sa Suda BiH na Кantonalni sud u Sarajevu. Pisali smo, u formi Prigovora, VSTV Suda BiH na nepravilnosti koje su učinili a sve pozivajući se na Strategiju istog. Nismo uspjeli, naš prigovor nije usvojen!? Znamo, nije usvojen, ne zbog Strategije na koju su se lažno pozvali nego zbog političke odluke zvaničnog Sarajeva. Postupajući tužilac je bila Zorica Đurđević, nažalost, nije uspjela povjereni joj predmet povezati sa komandnom odgovornošću tako da je suđenje krenulo kao individualna odgovornost na Kantonalnom sudu u Sarajevu. Predmet preuzima kantonalno tužilaštvo, tj. Tužilac Aida Ćatović.

    Podsjećanja radi, pomenućemo događaj iz 1993. godine. Naime, 22. 04. 1993. se desilo bjekstvo četvorice logoraša, državnog koncentracionog logora Silos, koji su bili na prinudnom radu na lokalitetu sela Butmir, tik uz sarajevsku aerodromsku pistu. Bjekstvo je bilo odvojeno, povezuje ga isti datum i Srbi logoraši. Dvojica njih su pobjegla prema srpskoj Ilidži a dvojica prema Gornjem Kotorcu. Na Poljoprivrednom institutu Sarajevskog fakulteta, za odmazdu strijeljana su trojica logoraša. Odmah, po saznanju, vojnik druge butmirske čete, Mustafa Divjan je rafalno iz automatske puške ubio, u tranšeju, nemoćne: Slavoljuba Kapetinu i Ranka Varagića. Tri-četriri sata nakon bjekstva i sprovedene torture, izveden je i strijeljan Milan Krstić. Njega je, iz pištolja 7,65 mm, ubio vojni policajac Ferid Delić koji je pucao u grudi logoraške i dok je padao i na koljenima molio, pok. Milan je bio ovjeren, metkom u čelo!

    Tom događaju je prethodila posjeta komandnog kadra 4. motorizovane brigade sa sjedištem u Hrasnici. Informisani smo, privatno, da je jedan od optuženih, bolestan! Bio je to optuženi za ubistvo, strijeljanjem, vojni policajac, Ferid Delić, zvani Feđa!

    U oktobru 2016, svjedoci su potvrdili, u momentu strijeljanja tog 22. 04. 1993, prisustvo visoko-komandnog kadra 4. motorizovane brigade ABiH, gospodina Vahida Aladjuza i Fikreta Prevljaka. Suđenje je prekinuto jer je sudsko vijeće, na zahtjev odbrane Ferida Delića, istom, odobrilo bolničko liječenje u bolnici na Koševu. Nažalost, bolnicko osoblje nije uspjelo sanirati oboljelog. Umro je 17. 01. 2017. (!?)

    PO Box 82 Doonside 2767 NSW
    E-mail: silos9296Žhotmail. com
    Ph: 0422348152

    The Association of Serbian Victims of the Bosnian Civil War 1992-1996, Australia, Inc.
    ABN 66305059934

    Ovih dana, tačnije 15. 05. 2017. nastavljeno je suđenje, saslušavanjem (R. V. ), svjedoka iz Australije. Svjedočio je oko jedan sat uz neuobičajene loše audio komunikacije, bio je prekinut od strane sudskih službenika u momentu kada je pomenuo i posvjedočio komandnu odgovornost gore pomenutih pripadnika ABiH.

    Pratili smo suđenje, do novembra 2016, čitajući izvještaje povlaštenih novinara koji imaju eksluzivnu priliku pratiti suđenje a to su novinari BIRN-a, odnosno DETEKTOR. BA. Novinari, BIRN-a nisu donijeli uobičajeni raport sa suđenja! Na rasporedu Kantonalnog suda nema ovog predmeta za dan 15. 05. 2017. (!?) Nameće se pitanje: Zašto?

    Kontaktirali smo BIRN novinare, rekli su nam da iz finansijskih razloga nisu u mogućnosti pratiti suđenja na kantonalnim i lokalnim sudovima.. . (!?) Navodeći, ovaj predmet kao primjer, kako pravosuđe BiH zataškava zločine učinjenje od pripadnika ABiH, zahtjevamo od predsjednika SLRS, g-dina Dukić Branislava, da:

    1. Organizuje praćenje i kontrolu predmeta koji se tiču ratnih zločina izvršenih nad Srbima, na sudovima BiH!

    2. Organizuje novinske kuće, objektivne novinare da javnom mnjenju u BiH donesu korektan raport sa suđenja!

    3. Po potrebi ukaže na nepravilnosti, koristeći raspoložive medije i u pisanoj formi, VSTV Suda BiH, ulaže prigovore!

    Molimo vas reagujte odmah! Ne dozvolite da sudski predmeti prođu kroz pravosudni sistem neprimjećeno i nevidljivo jer za cilj imaju sakriti zločine i zlocince ABiH! Kako narod reče: Kadija te tuži, kadija te sudi!
    betanija -100799 - 21.06.2017 : Spiridon_Kopicl Beograd - best (0)

    Prepadni bataljon Kovin


    Molio bih vas da mi kažete, ukoliko znate, da li je u ovoj jedinici bio i Zoran Vuković - Vule iz Kragujevca?
    rat_olovo -100787 - 18.06.2017 : Max 65 zastitni puk - best (0)

    Ašpilje Slivnje


    Samo da kažem ovom što traži ova tri borca što su poginuli na Slivnjama u šumi. Bila je tu i jedna žena. Ja sam ih video u prolazu, bili su tu na rovu sve četvero. Poginili su u borbi, a šta je sa njima bilo posle toga ja ne znam. Samo znam da su tela bila u tom rovu kada sam tuda prolazio.
    tarcin -100785 - 17.06.2017 : Mali85 Markedjani Sarajevo - best (0)

    Ferid Delić - Feđa


    U svom prethodnom tekstu ni jednom trena nisam rekao da je Ferid Delić bio "dobar prema Srbima" već sam rekao da je " valjao nama" tj. mom ocu, majci, babi...

    To šta je gore navedeni upravnik radio drugima ja to ne znam, niti sam i jednom to rekao. Samo sam napisao da je pomogao mom ocu...

    Ja što pišem, pišem vezano za sebe i ono što znam da se dogodilo i neću da izmišljam i lažem, a to što neki imaju nekakve zablude oko toga, to nije moj problem...

    Veliki pozdrav
    ilijas -100641 - 27.05.2017 : Siki Breza - best (4)

    Nastradali Srbi u Brezi


    Naravno da ti ja neću odgovoriti direktno šta sam i gdje sam ja bio u tim vremenima, ali ti mogu reći bar što se početka rata tiče kao i vremenima koja su mu prethodila, da sam se nalazio blizu ljudi koji su kasnije obnašali ratne funkcije od predsjednika Opštine do tamo nekih komandanta.

    Ja se ne bih volio ponavljati kada je u pitanju izbijanje rata na području opštine Breza i Ilijaš ali ću nastojati biti objektivan i nepristrasan jer taj oružani sukob mi je nanio nenadoknadive gubitke ali o tom potom.

    Navodi se ovdje da je, na osnovu izjava gore dvojice pomenutih u Brezi, postojao ili postojali nekakvi logori za masovna zatočavanja tamošnjih Srba. Ja sam već jednom napisao da u Brezi nije postojao logor tipa Trnopolje, Keraterm, Dretelj i tome slično niti je bili masovnog zlostavljanja srpskog stanovništva.

    Tog gore navedenog Jevrića nisam poznavao.

    Moram da se vratim malo unazad i da napomenem da su se na području Opštine Breza još prije oružanog sukoba isticali pojedini Srbi kao nekakvi velikosrbi, vjerovatno su bili pod velikim uticajen SDS i pričaće se još '91. rat u Bosni voditi za teritorije i tome slično. Kod tih i takvih vršen je pretres kuća i stanova april- juni '92. jer je postojala osnovana sumnja da se kod tih lica nalazila SDS nasilnim vojnim putem kao u Ilijašu da se takva lica i likvidiraju. Na jednom takvom spisku pronađenom kod prof. Milorada Subotića bilo je i moje ime.

    Takva lica su privođena u stanicu policije u Brezi a kasnije su prebačeni njih 10-tak u prostorije Male škole preko puta Gimnazije. Znam da su se tu nalazili još u augustu mjesecu, kasnije su razmijenjeni. Ni jedan nije strijeljan a da su popili batine to ne poričem. Kontaktirajte ga, ako je još živ M. Subotića, živi u Melburnu ili mu brata Špiru on će vam to potvrditi.

    Brezanski Srbi su još u februaru i martu '92. masovno napuštali Brezi na poziv SDS Ilijaša tj. Ratka Adžića i Karadžića jer su se osjećali nesigurnim iako nije bilo pojma o ratu niti je ko prijetio srpskom stanovništvu.

    Ako te interesuje, ja ti mogu imenom i prezimenom reći koji su Srbi u Brezi nastradali od fanatika i to je za svaku osudu. Ali su se slične stvari dešavale i u Ilijašu

    Ja lično znam da je u Brezi nastradala ona žena sa dvoje djece, onda je jedan ne mogu ti reći njegovo ime jer se vodi istraga, ubio onaj bračni par Buzadžija pred Dabravinama i onaj drogeraš Šota Hrvat je ubio svog najboljeg do rata jarana Čabaka ali i taj Čabak je bio prijeratni pijanica i brezanski kabadahija i da ga je u Vrboviku bacio u Stavnju kao da je pokušao preći na srpsku stranu.

    To su ti Srbi koji su ubijeni u Brezi tj. na području opštine Breza o kakvim vi logorima uopšte pričate to je priča za malu djecu.

    Vidiš tog Lakića sa Soca mi kažemo soce iako je Seoce. Radio je godinama sa muslimanima i nije mu ništa falilo. Vidiš šta je falilo Gojku Lakiću, ostao je čitav rat u Brezi i danas je tu.

    Neđu Runjevca kod one bezinske kod Rudnika znam lično. On je ostao a brat zvani Kina je otišo '93-'94 za ženom Nadom u Ilijaš, pa je kasnije pucao na brata a Kinina kuća je ostala netaknuta a Neđina 150 metara prije je sravnjena sa zemljom. Pitajte Kinu, eno ga u Bijeljini. Brat mu Neđo, prijeratni geometar je i danas-dan tu, inače je prvi komšija od onog Gane koji je prvi poginuo od Brezana.

    To ti je onaj prvi čovjek što je poginuo od nas Brezana. Naravno na laznjaka se tamo uselio kao i mnogi drugi iz Breze onaj Vukan Gitarista, rođena setra tog Vukana Stanišića je bila udata za rođenog brata od tog Gane Jakuba Ganića zvanog Kobac ima njih iz Potkraja puno koji su otišli. Naročiti se isticao onja Dragisa Ostojić, a tu je i onaj nezaboravni pjevac Ljubisa Kalaš i tako dalje.

    Vidiš i sam kako se je svo rukovodstvo kada je u pitanju SDS dobro uhljebilo i snašlo, svi su pokupovali stanove i kuće u Beogradu i svi bježe tamo u Srbiju. Opljačkali su svoj narod i pobjegli, naravno da je to slučaj i sa ostale dvije strane moj zemljače kakav otadžbinski rat i kakvi bakrači, o čemu vi uopšte pričate.

    Siki Brezanin
    rat_sarajevo -100625 - 24.05.2017 : Vogošćanin Pravi VogoŠ'a - best (0)

    Zvornik: obilježeno četvrt vijeka od formiranja brigada sarajevskog područja


    Služenjem pomena i polaganjem vijenaca na Centralni spomenik za 1. 080 poginulih boraca, u Zvorniku je danas obilježeno 25 godina od formiranja Ilijaške, Ilidžanske, Hadžićke, Rajilovačke, Koševske i Vogošćanske brigade, te odata počast poginulim borcima u odbrambeno-otadžbinskom ratu, pripadnicima policije i civilnim žrtvama rata sa područja bivših srpskih sarajevskih opština.

    Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić naglasio je da na posebno svečan i primjeren način obilježavaju Dan formiranja šest sarajevskih brigada koje su dale ogroman doprinos u stvaranju Republike Srpske.

  • "Pripadnici ovih brigada u ratu su odbranili svaki pedalj srpske teritorije na području Sarajeva, da bi se poslije rata opredjelili da se, iako su odbranili svoja ognjišta, presele na teritoriju Republike Srpske da nastave živjeti sa svojim narodom", rekao je Savčić.

    Savčić je naglasio da je srpski narod sa sarajevskog područja dao ogromnu žrtvu, prije svega, za stvaranje Republike Srpske, a neki su bili primorani da više puta sahranjuju svoje, i sve to treba izuzetno poštovati i cijeniti i svakodnevno se brinuti o boračkim kategorijama.

    Bivši komandant Ilijaške brigade pukovnik Božidar Savić istakao je da je u ovih šest brigada u Sarajevskom polju, odnosno u zoni njihove odgovornosti, poginulo više od 2. 000 vojnika i policajaca, a u Ilijašu blizu 600 vojnika i policajaca.

    On je podsjetio da se danas navršava 25 godina, ili četvrt vijeka, od formiranja Ilijaške brigade, dok su u isto vrijeme formirane i Koševska, Ilidžanska, Rajlovačka, Igmanska i Hadžićka brigada.

  • "Nažalost, iako su u ratu odbranjena srpska ognjišta na prostoru Sarajeva, danas od Srba više niko tamo ne živi osim nekoliko starijih porodica", rekao je pukovnik Savić.

    Savić je istakao da je Ilijaška brigada, zahvaljujući hrabrosti boraca na svom ratnom putu, odlikovana najvećim vojnim priznanjem "Ordenom Nemanjića".

    Prvi načelnik Štaba Ilijaške brigade Dobroslav Šurbat naglasio je da je sveta obaveza i dužnost da se prisustvuje parastosima i pomoli Bogu za poginule borce.

  • "Moleći se Bogu za našu poginulu braću dajemo našim potomcima pravac kako trebaju dalje djelovati i kako se trebaju ponositi prema srpskim svetinjama i našim poginulim junacima", rekao je Šurbat, koji je i zamjenik predsjednika Veterana Republike Srpske.

    On je naglasio da je obilježavanje 25 godina od formiranja Ilijaške brigade prilika da se javnost podsjeti da je riječ o jednoj od najboljih brigada u Vojsci Republike Srpske.

    "Zato tvrdim da nismo bili obični borci nego najbolji ratnici i sve naše pripadnike sa ponosom nazivmn Ilijaški Nemanjići", rekao je Šurbat.

    Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Milenko Savanović je u pismu koje je uputio povodom obilježavanja 25. godina od formiranja sarajevskih brigada rekao da je veoma važno njegovati i održavati sjećanje na saborce koji su položili svoje živote za odbranu Otadžbine.


    "Borci Vojske Republike Srpske, među kojima i vaši saborci, dali su ogroman doprinos stvaranju i očuvanju Republike Srpske i tu žrtvu i nesebični patriotizam moramo cijeniti i stalno isticati", naveo je Savanović u pismu i izrazio žaljenje što nije mogao da prisustvuje ovom događaju zbog ranije preuzetih obaveza.
    Pomen je služilo mjesno sveštenstvo u zvorničkom Sabornom hramu i na Centralnom spomeniku.

    Vijence na Centralni spomenik položili su porodice poginulih boraca ovih brigada, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić, predstavnici Ministartva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, te predstavnici brigada sa područja bivših sarajevskih opština, ratnih vojnih invalida, lokalnih boračkih udruženja, Udruženja građana "Prijatelji Ilijaša", kao i zamjenik gradonačelnika Zvornika Bojan Ivanović.

    Izvor: Srna
  • ilijas -100613 - 23.05.2017 : Siki Breza - best (0)

    Breza


    Evo još jedne potvrde mog skorašnjeg javljanja na ovaj pirtal. Kao što rekoh, mnogi brezanski prijeratni Srbi latiše se onomad '92. oružja i krenuše na svoje dojučerašnje komšije. Eto vam najnoviji primjer ovog.
    Skica sa Seoca kod Breze.

    Ima ih ja mislim još iz tog sela, što rodom što iz Breze. Živjeli su najmanje 150 godina u tom selu zajedno s muslimanima maltene kuća uz kuću. Mnoge poznajem lično, i to vrlo dobro. Nikada, pa čak ni u 2. svjetskom ratu nisu imali problema sa komšijama muslimanima. Radili su u Brezi, skupa sa muslimanima, mnogi su radili i u Opštini.
    ilijas -100599 - 21.05.2017 : Vogošćanin Pravi VogoŠ'a - best (1)

    Zatvor za Srbe postojao je u Brezi


    Pošto Siki Breza nije se udostojio da odgovori na moje pitanje, koji su mu argumenti da može tvrditi da Srbi u Brezi nisu bili maltretirani i zlostavljani. Siguran sam da on zna da je njegova tvrdnja lažna, zbog čega očito nije htjeo da mi da svoj odgovor.

    U toku '93. godine, dok sam bio komandant Vogošćanskog bataljona, u to vrijeme u Vogošću su stizale izbjeglice iz svih krajeva u kojima su muslimanske snage imale kontrolu. U tom talasu izbjeglica našle su se i izbjegle porodica iz Breze. Tvrdili su da su Srbi, samo zato što su Srbi, pritvarani po brezanskim zatvorima.

    Smatrao sam da su to njihove ratne propagandne priče, kako bi pridobili sažaljenje domaćeg stanovništva i priliku da im se što prije riješi stambeno pitanje. Moje sumnje demantovala je razmjenjena grupa zarobljenih Srba, koja je doša iz Breze.

    Dvojica razmijenjenih iz Breze stigli su u Vogošću i bili raspoređeni kod mene u bataljon. Jedan je imao tek 21 godinu, bio je neoženjen, zvao se Boris, zaboravio sam mu prezime, ali sigurno se mnogi Vogošćani sječaju tog momka, jer je u ovom gradu u toku rata upravo on bio jedan od onih koji su formirali "Karate klub" za našu djecu i bio njihov trener. Drugi je Nenad Jevrić. Bili su u Brezi u zatvoru samo zato što su Srbi.

    Zaboravio sam detalje i razlog Borisovog hapšenja, ali Jevrićev sam dobro zapamtio. Nenad Jevrić, inače rođen i odrastao u Brezi, nakon što se oženio djevojkom sa Hreše, preselio se u Sarajevo. Početak rata i maltretiranje Srba po Sarajevu stvorilo je u Jevriću nesigurnost i strah od komšija, koji ga vrlo malo ili skoro nikako ne poznaju, ali znaju da je Srbin, što je bilo dovoljno da bude stavljen na crnu listu. Da bi izbjegao tu opasnost, Jevrić se odlučio da se sa svojom suprugom vrati u kuću svojih roditelja, u svoje rodno mjesto, u svoju Brezu. Za Jevrića je povratak u Brezu bio koban, jer je po samom dolasku odmah bio osumnjičen da je došao dizati "srpski ustanak"! Bio je priveden i zatvoren u brezanski kazamat. Jevrić je samo zato što je Srbin proveo više od godinu dana u brezanskom zatvoru.

    U toku ljeta '93 godine Jevrić je bio razmijenje. Ovu priču saznao sam lično od Jevrića, prilikom njegovog dolaska u jedinicu. Mnogi bi u tom momentu izmislili neku herojsku priču, da bi sebe i svoju hrabrost uveličali, ali Jevrić je tvrdio da je uhapšen samo zato što je Srbin, jer drugog razloga za njegovo pritvaranje nije bilo, zbog člega sam siguran u istinitost ove priče.

    Nakon rata, Nenad Jevrić je kao ratni zarobljenik dobio stalnu boravišnu vizu u Americi, odselio se sa svojom suprugom i tamo dobio dva predivna sina.

    Eto, tako je bilo Srbima u Brezi!
    ilijas -100567 - 20.05.2017 : Boris Sirob Srbija - best (5)

    20.05. U Zvorniku obilježen dan Ilijaške i ostalih sarajevskih brigada ....


    Pismo generala Dragana Josipovića, upučeno organizatorima obilježavanja osnivanja dana Ilijaške i ostalih Sarajevskih brigada VRS.

    Pomoz Bog junaci! 


    Poštovani moji saborci, braćo i sestre.

    Sa setom i ponosom čestitam Vam 25. godišnjicu od osnivanja naše, Ilijaške brigade, brigade heroja. Seta i tuga je za svim našim poginulim i umrlim junacima i ljudima koji su stvarali brigadu.

    Bog dušu da im prosti i večna im slava.

    Seta i tuga za odbranjenim, a nepravedno oduzetim ognjištima. 
Ponos što sam bio komandant i deo jedne jedinice, koju su krasili ljudi čija je ljubav prema svom narodu, veri i otadžbini dostojna epova naših predaka. To je i bio razlog što je stasala u najelitniju jedinicu VRS, a zauzela je svoje mesto u istoriji srpskog naroda.

    Sećanja na sve borbe, bitke i iskušenja nateraju čoveka da se sa ove vremenske distance zapita da li je to bilo moguće.
    Da, mi smo uradili nemoguće, pomerili smo granice imaginarnih limita. 

    Pričati o detaljima je besmisleno i nepravedno, jer je vrlo moguće, da bi se neko od junaka, jedinica ili
 događaja zapostavili ili još gore izostavili.

    Napisano je mnogo priča, pesama, ispričano je mnogo bajki za kafanskim stolom. Mi koji smo prošli tu golgotu znamo da je istina mnogo bolnija, jednostavnija i surovija i ne ponovila se.
    Uslovi i okruženje u kome smo opstali govori koliko je naša borba bila veličanstvena i koliko je vredan svaki naš čovek. 

    Ponosni smo danas, što smo jedan deo temelja, koji je stvorio i očuvao Republiku Srpsku. 

    Hvala Vam što nesebično brinete o našim poginulim junacima i tradiciji naše brigade. 


    Svima Vama, Vašim porodicama puno zdravlja i veselja i da Vas dragi Bog čuva.

    D. Josipović
    ilijas -100395 - 11.05.2017 : - best (2)

    RE: Stradanje Srba u Brezi


    Stvarno je genijalna ova ideja da ne treba dizati spomenike Srbima kad su to samo Srbi i to su im uradili neki fanatici. To nije ništa! Malo ih pobismo u Brezi, malo Grahovište, Sarajevo, Srebenica, Bratunac, dole Mostar, čitava Zapadna Krajina, sve čisti srpski gradovi, Sijakovci i čitava Posavina, Hrvatska...

    Zbog muslimana koji razmišljaju ovako najbolje je da ostanemo samo komšije! A stvarno ne znam kako su muslimani prosli u Banja Luci? U onosu na Srbe u Sarajevu...
    ilijas -100391 - 10.05.2017 : Vogoscanin Pravi Vogosca - best (1)

    RE: Stradanje Srba u Brezi


    Siki Breza,

    molim te da mi odgovoris na jedno pitanje, ali budi iskren. Koju si funkciju obavljao u ratu pa možeš da potvrdiš da nije bilo zločina ni maltretiranja Srba u Brezi?
    ilijas -100375 - 07.05.2017 : Siki Breza Breza - best (3)

    RE: Stradanje Srba u Brezi


    Prvo da odgovorim Veri iz Breze. Zašto bi se podizao spomenik za tu ženu i njenu djecu koju su ubili neki fanatici. Koliko ja znam, u Brezi nije bilo ratnih zločina niti progona srpskog stanovništva. Srbi, kojih je pred rat na teritoriji Opštine Breza bilo oko 2000, su živjeli kao bubreg u loju. Na svim, iole važnijim funkcijama su bili Srbi, iako je muslimanskog stanovništva procentualno bilo oko 75%. Ako treba navešću vam i imenom i prezimenom koje su sve funkcije obavljali. Vječiti načelnik stanice milicije komandir Đuro, krimi inspektori Simo i Vaso... Od ovog prvog sin Goran Lugonja je sa mnom završio osnovnu školu i gimnaziju.

    Da nastavim, nije riječ o Vasiliju Bunjevcu čiji je brat Vojin Bunjevac. Išao je sa mnom u Osnovnu školu. Kasnije postaje drot i radio je van Breze.

    Prije rata komandir je postao i ovaj Vaske, bio je jedne prilike '87. kod mene u kući na kafi, službeno.

    Kada je riječ o Vojinu Bunjevac on nije na poziv Opštinskih vlasti htjeo predati naoružanje i prilikom akcije TO Breza pružao je oružani otpor iz duge cijevi, čak se bio po kazivanju očevidaca svezao za jedno drvo ispred kuće i tu je likvidiran.

    Znam i ko ga je ucmekao, ali naravno da vam to neću reći jer je to bio oružni sukob.

    Kada je riječ o direktorima škola, za mene najvažnijim funkcijama, Srbi su bili na tim funkcijama od pamtivjeka.

    Kada sam ja, 1964. godište, pohađao OŠ u Brezi direktor je bio Čedo sve dok ja nisam završio. Jako važne nacionalne predmete kao što su istorija predavali su Srbi, nastavnik je prvo bio Milija pa onda Slobodan Stanišić. U Gimnaziji isti slučaj: direktor Dragan Pandža profesor istorije, Zoran Bogdanović kasnije zamijenio poziciju sa Pandžom.

    Kada su brezanski Srbi listom krenuli da napuštaju Brezu na poziv SDS iz Ilijaša i njenog predsednika Ratka Adžića, gotovo kod svakog od njih pronađeno je vatreno oružje, duge cijevi da li je to kalašnjikov ili poluautomatska puška, ili bar papovka. Treba se reći ko je im dao tajno to oružje da bi se u povoljnom momentu obračunali sa muslimanima, svojim komšijama kada bude SDS odredio napad. Međutim, rukovodstvo Opštine Breza je preduhitrilo planove SDS-a i izvelo akciju pretresanja kuća i objekata od onih Srba za koje se sumnjalo da imaju spiskove za likvidacije uglednih građana i naoružanja.

    Kada je sa Smrekovice kod Breze napustao Brezu, Vido Pavlović koji je sa mnom završio OS i gimnaziju, a kasnije i Rudarski fakultet u Tuzli, zaustavio ga je pored svoje kuće S. B., jedan naš školski drug, koji je po VESU i bio vojni policajac i pitao kuda ide. Vido je odgovorio da se ne osjeća sigurno i da je krenuo u Ilijaš, koga su bosanski Srbi, vrlo interesantno kao i mnoge druge Opštine u BiH već zauzeli i proglasili za srpsku opštinu. Sve nesrbe pičinju masovno otpuštati prvo sa posla a onda zaoštravati situaciju do te mjere da bi ih počeli maltretirati, zatim zatvarati, a na kraju i ubijati.

    Preko 200 mještana su vlasti samoproklamovane srpske Opštine Ilijaš odveli i pobili da se ni do danas ne zna gdje su.

    Srbi iz Breze nisu protjerani, bilo je Srba koji su ostali i koje niko nije ni mobilisao, Oni su čitav rat proveli u Brezi i žive tamo i dan-danas.

    Svaki zločin je zločin i ne može ga niko opravdati i treba ga osuditi.

    Ja tvrdim, evo ovdje odgovorno, da mogu imenom i prezimenom da navedem bar koga ja poznajem ko je dobrovoljno otišo iz Breze i ko je bio u VRS, a koji su počeli da vojno dejstvuju po teritoriji Opštine Breza.

    Da se vratim na početak i da pitam tog ili tu što se predstavlja kao Vera iz Breze. Kada bi bosanski muslimani počeli dizati spomenike za pobijene civile od strane srpske ruke u ovom zadnjem ratu ne bi se moglo proći kroz BiH od spomenika.

    Pozdrav Brezanin pravi.
    ilijas -100369 - 07.05.2017 : Vera Iz Breze - best (3)

    Stradanje Srba u Brezi


    Tamo gdje su muslimani bili većina Srbima nije bilo života... U maju 1992. je počeo progon Srba iz Breze, mnogi su odvedeni u logore gdje su mučeni i ubijani. U naselju Branjevac u maju 1992. muslimanski vojnici su masakrirali Slađanu Adžić i njeno dvoje djece - bebe od 18 mjeseci. Opljačkali kuću, njih mučili pa ubili i spalili kuću... a oca njihovog još prije odveli u logor gdje su ga mučili. Niko to i ne pominje, ne žele ni spomenik da podignu nevinim civilima koje su pobili a traže za svoje spomenike i slično.
    boro_radic -100339 - 01.05.2017 : Vera - best (0)

    O Bori Radiću, njegovoj kući, mjestu pogibije


    Pozdrav svima na stranici. Hoću samo da ispravim nekoliko stvari, koje se pominju na ovom mjestu.

    Kao prvo, objavili ste sliku kuće Bore Radića, što nije tačno. Njegova kuća ne postoji.

    Kao drugo, nije to groblje, lično sam bila sa Igorom na groblju.

    Kao treće, Boro je poginuo kod mosta, a ne gdje ste vi to objavili. Lično sam bila na tom mjestu.

    RE: O Bori Radiću, njegovoj kući, mjestu pogibije...



    Vera,

    fotografiju o kojoj ti govoriš sam lično ja objavio. U toj kući su Boro i Zehra živjeli u toku rata, a sa njima i Igor. U to sam siguran, mada neko treba da potvrdi da li je ta kuća do rata bila Borino vlasništvo. Pored toga, ispod fotografije sam jasno napisao da se desno pored te kuće nekada nalazila Borina stara porodična kuća koja je srušena.

    Groblje na kojem je Boro Radić bio sahranjen nalazi se u Radiću Potoku, nedaleko od pomenute kuće. Ne znam šta tu nije jasno?

    Konačno, hiljadu puta je opisan most ispred koga je poginuo Boro Radić. Ako je neko napisao da je to kod kafane "Ranč", onda je to samo jedna od geografskih odrednica da se bliže opiše pomenuta lokacija.
    deblokada -100335 - 30.04.2017 : Razvigor Srbija - best (5)

    Amerikanci su odbranili Sarajevo


    Već decenijama slušamo muslimanske bajke i laži kako su oni odbranili Sarajevo svojim velikim junaštvom, iako goloruki protiv hiljadu tenkova i topova.

    Naravno, kao i sve sto oni govore, i ovo je velika laž. Šta govore činjenice? Delovi Sarajeva pod muslimanskom kontrolom već u maju 1992. bili su obruču srpskih snaga.

    Šta je ostalo neprijatelju koji se našao opkoljen?
    Ili da se probije obruč ili da se preda usled nedostatka hrane i municije, koja bi im svakako brzo nestala.

    Dakle, najkasnije do početka decembra 1992. muslimani iz Sarajeva su morali da se predaju ili da svi pomru od gladi i zime.

    To se naravno nije desilo. A zašto?
    Zato što je srpska strana bila primorana, pod pretnjom američke vojne intervencije, da preda aerodrom snagama UN pa su oni preko njega snabdjevali muslimansku vojsku u Sarajevu.

    Da li postoji sličan primer u istoriji da jedna od zaraćenih strana pomaže snabdevanje svog neprijatelja? Naravno da ne postoji, ali su Srbi na to bili primorani jer su dobro znali da bi usledio žestok napad, u to vrijeme jedine svetske sile koja nije bila nimalo naklonjna srpskom narodu.

    Amerikanci su sve vreme strogo kontrolisali rat u BiH i svaki puta spasavali svoje sluge.

    Drugi put su ih spasili u Sarajevu tokom jula 1993. i operacije Lukavac '93. kada bi VRS uhvatila Sarajevo u dvostruki obruč. Na pretnje iz Amerike, VRS je obustavila gotovo završenu vojnu akciju.

    Što se tiče muslimanskih boraca iz Sarajeva, oni su bili drugorazredni ratnici. Prezirali su ih i Srbi i provinciski muslimani koji su ih zvali "Sarajlijice". I jedni i drugi su ih smatrali nesposobnim kukavicama.

    Ali, eto, oni danas veličaju svoje lažno junaštvo koje nisu mogli da dokažu ni 1995. kad je Srbe tukla i NATO avijacija i artiljerija sa Igmana, a oni bili naoružani do zuba i sa mnogo municije i uz sve to čak šest puta brojniji. Ali im ništa nije pomoglo!

    Bitka za Sarajevo ostaće večna vojnička sramota samozvanih Bošnjaka i neoborivi dokaz njihove nesposobnosti, neznanja i kukavičluka.
    deblokada -100333 - 29.04.2017 : Vogošćanin Pravi VogoŠ'a - best (2)

    RE: Srpski specijalci


    Moram da na Razvigorov tekst dodam da je muslimanska analiza prilično tačna, i da smo baš tim brzim intervencijama sa manjim jedinicam blokirali i povratili izgubljenje teritorije.

    Ono što u Razvigoromvom tekstu nedostaje, to su jedinice koje su u sadejstvi sa srpskim specijalcima vratili izgubljene teritorije, a neke teritorije su vraćene i bez učešća srpskih specijalaca.

    Tako da se zna da je:

    1. ČVP 3. sarajevske brigade, to jest da su borbeni vodi i saobračajni vod sa oko 30 ljudi u sadejstvu sa 9-tim odredom sa Ilidže, povratili putnu komunikaciju Semizovac-Srednje i neprijatelja potisnuli na polazni položaj.

    2. Borbeni vod ČVP u sadejstvu sa Peninim izviđačima, tj. sa Regom komandirom i jednim izviđačkim odjeljenjem zaustavili daljnji prodor neprijateljskih snaga na brdu Lipa, formirali borbeni džep i držali taj dio linije pod kontrolom do početka operacije za povratak linije.

    3. Mladi vojnici koji su tek pristigli sa redovnog služenja vojnog roka, bez ratnog iskustva, ali pod komandom iskusnog ratnika Dragana Šorka, u sadejstvu sa Jahorinskim odredom tj. sa Lunom i njegovim momcima, povratili kompletno brdo Lipu.

    4. Borbeni vod ČVP u sadejstvu sa Fočanskim odredom, tj. sa komandirom pod nadimkom Žuti, zaustavili prodor neprijatelje na Stomorinama.

    5. Borbeni vod ČVP u sadejstvu sa jurišnim vodom Blagovačkog bataljona tj. sa Vitkovom ekipom, zaustavio prodor na Velkom Jasenu i povratio ga u naš posjed.

    6. Vogošćanski bataljon zaustavio prodor nepijatelja na Žuči, tj. njihov tadašnji komandant Nenad Radovan zajedno sa bezbjednjakom Tešom, brzom intervencijom povratio igubljenu kotu 830 u naš pšosjed.

    Sve ove jedinice su dale svoj puni doprinos u neprijateljskoj ofanzivi da se linije održe a borci na linijama dobiju još veći moral da se odupru trostruko jačem neprijatelju.
    boro_radic -100331 - 29.04.2017 : Vogošćanin Pravi VogoŠ'a - best (3)

    Ko je bio Boro Radić


    Još kao mali dječak, u vrijeme dok sam se igrao isključivo u kvartu u kojem sam živio, jer djeci roditelji nisu dozvoljavali da se udaljavaju od svojih zgrada, čuo sam za ime Bore Radića. Pričalo se o nekom momku iz Radić Potoka, koji je volio borilačke sportove i trenirao mnoge od njih. Bavio se rvanjem i boksom, a na kraju završio kao karatista. Pričalo se da je u svaki od ovih sportova bio veoma uspješan, ali da ga je ljubav prema karateu odvukla u tom smijeru. Uz put se govorilo i to da se mimo borilačkog sporta veoma uspješno bavio atletskom gimnastikom, kako se u to vrijeme na našim prostorima zvao bodi-bilding.

    A onda, kada sam ja odrastao i sa svojom rajom počeo da hodam po vogošćanskim ulicama, Boro Radić je već bio otišao iz Vogošće. Boro se kao karatista nosioc crnog pojasa "Prvi dan", sredinom sedamdestih zaputio u Francusku, da tamo provjeri svoje borilačke sposobnosti. I nakon njegovog odlaska na vogošćanskim ulicama se veeoma često spominjalo ime Bore Radića. Uprkos tome što je bio na Zapadu, zahvaljujući njegovom najvećem i istinskom prijatelju, Željki Blagovčaninu- Gipsi, Borino ime se nije zaboravilo. Postao je stalna tema vogošćanskih mangupa, upravo kao da je stalno tu među nama. Neki su iz ljubomore osporavali njegovu sposobnost, a mi mlađi naraštaji, jedva smo čekali da ga upoznamo. Za nas je on, na osnovu priča koje smo čuli o njemu, postao istinska legenda i idol. Iako do tada nisam imao priliku da Boru lično upoznam, zahvaljujući Gipsi o Bori smo znali gotovo sve, upravo kao da je tu sa nama svaki dan.

    A onda, krajem sedamdesetih, Gipso je na sva zvona najavio Borin povratak u Vogošću. Kao danas sjećam se kako sjedimo u sali hotela "Biokovo" i slušam Gipsu kako govori:

  • "Eto, uskoro stiže Boro Radić, jebaće vam svima majku kad dođe, pa da vidimo ko će šta smejti da mu kaže".

    Poruka je bila upućena onim "nevjernim Tomama", koji su osporavali Borine sposobnosti. Iako je sala bila skoro puna vogošćanskih mangupa, koji su u to vrijeme po cijeli dan igrali razne kockarske igre, na Gipsinu provokaciju ostao je muk. Za mene je to bila još jedna potvrda da u Vogošću dolazi jedan veoma opasan čovjek.

    Tako je i bilo. Borin povratak iz Francuske smo dočekali sa oduševljenjem. Čim je stigao, Boro odlazi u svoj bivši karate-klub "Bosna" i odnosi na uvid svoju dokumentaciju iz Francuske u kojoj je pisalo da je on nosilac crnog pojasa "Četvrti dan".

    U to vrijeme u Jugoslaviji je samo legendarni Ilija Jorga imao crni pojas "Četvrti dan", zbog čega su Bori pokušali da ospore njegove uspjehe. Rekli su mu u klubu, da će priznati ono što je prije odlaska u Francusku imao, što je značilo samo "Prvi dan", a da ostalo ne mogu. Boro im je odgovorio da on od njih ne traži priznanje, nego da ih je došao obavijestiti šta posjeduje u toj borilačkoj vještini. Nako toga Boro više nikad nije otišao u prostorije svog bivšeg kluba.

    Te davne '79. godine, kada se Boro vratio iz Francuske, sa rajom je otiša na more, u Zaostrog. U to vrijeme Zaostrog je bio popularan za kampovanje. Sarajevski klubovi u borilačkim vještinama često su organizovali pripreme u tom malom morskom mjestašcu.

    Ja sam u to vrijemeo još uvijek bio mlađa raja, pa iz tog razloga nisam se osjećao komfornim da stalno budem u Borinom društvu. Međutim te iste godine, i ja sam se igrom slučaja našao u Zaostrogu. Nedaleko od kampa u kojem je bilo puno sportista iz svih krajeva bivše Jugoslavije, sreo sam se sa Borom. Sa Borom u društvu bili su Suli Glavinić i Amir Ferhatović. Kako je to bilo uobičajeno kada se u drugom gradu sretneš sa nekim koga dobro poznaje, srdačno smo se pozdravili. Nakon toga, oni su produžili dalje niz ulicu, a ja sam se okrenuo, sa divljenjem gledao na Borino mišićavo tijelo koje se kroz njegovu majicu jasno ocrtavalo.

    U tom trenutku se na ulici pojavio i poznati jugoslovenski džudista Novak Todorović- Todor. On je u to vrijeme bio jugoslovenski reprezentativac, sa puno osvojenih medalja. Uz takmičarski duh koji je imao, Todor je bio poznat na sarajevskim ulicama kao mangup koji izvan sportskih borilišta vješto koristi svoje borilačke sposobnosti, zbog kojih je u Sarajevu bio na glasu kao opasan tip. Suli i Amir su bili prijatelji sa Todorom. a kako su bili u društvu sa Borom, Todor se uputio pravo prema njima trojici.

    Stajao sam na ulici i pažljivo posmatrao taj susret. Bio sam siguran da se Todor i Boro ne poznaju, jer je Boro tek stiga iz Francuske pa do tada nisu imali priliku da se upoznaju. Todor se rukovao sa Sulijem i Amiromje, a Bori je pružio ruku, zagrlio ga i poljubio se s njim. Za mene je taj Todorov gest bio iznenađujući, ali i dokaz Borine veličine!

    Vijest da se Boro vratio kući odjeknula je kao eho na sve strane. U to vrijeme se po Sarajevu pričalo samo o Bori Radiću, pa su iz tog razloga počele da pristižu ponude od elitnih gradskih ugostitelja da Boro bude taj koji će zaštiti njihove objekte od nereda i održavati mira u tim lokalima. I upravo zbog posla kojim se u to vrijeme počeo baviti, Boro je dolazio u sukob sa najopasnijim frajerima u gradu. Veome često se njih više udruživalo u namjeri da mu se odupru, pa je Boro često pozivao moju raju da mu se priključimo i zajedno suprotstavimo takvim grupama. I upravo te velike frke su tjerale Boru da trenira još jače i žešće.

    U to vrijeme, dok je Boro radio kao izbacivač u Disko-klubu "Vogošća", u jednoj od tih gužvi u kojoj sam i ja učestvovao, Boro mi je dao podršku i ponudio pomoć. Za mene je to bila velika stvar! Ej, veliki Boro je bio uz mene, pa ja zbog toga nikada nisam zaboravio taj njegov gest. Zbog toga sam bio spreman i voljan da u bilo kom trenutku zbog njega uđem u sukob sa bilo kim, što sam u nekoliko navrata i učino. Znao je to Boro da cijeni i poštuje, osjetio sam ja to u više navrata.

    A onda u Bosni počinje priprema za rat. Svi smo mi osjećali da je to neizbježno po političkim razlikama vladajuče koalicije, ali smo ipak lagali sebe da je to nemoguće da nam se to neće desiti. Boro u to vrijeme iza sebe već imao dva braka i troje djece. Prva žena Bisera i sin Igor, a druga Zehra, sin Vedran i kćerka Dijana. U oba slučaja njegove supruge su bile islamske vjeroispovjesti, šta jasno pokazuje da Boro u tom pogledu nije imao predrasuda.

    Međutim, Boro je među prvima prepoznao prijetnju koja se u to vrijeme nadvila nad srpskim narodom u BiH. Uvidio je da situacija izmiće kontroli i sve više je mirisalo na onu istu tragediju iz Prvog i Drugog svjetskog rata, kada su Srbi iz svih dijelova BiH a posebno iz Sarajeva nasilno odvođeni po koncentracionim logorima u kojim su nemilosrdno zlostavljani, mučeni i ubijani.

    Dok nas večina još uvijek vjerujemo u bratsvo i jedinstvo i da do rata u BiH ne može doći, Boro je znao šta se sprema srpskom narodu. Organizovao je svoju jedinicu i priključio se odbrani srpske teritorije.

    U vrijeme kada su samo seoske noćne straž bile organizovane, koje su se u cik zore sklanjale da ih komšije iz obižnjih sela ne primjete, i kada su samo muslimanske paravojne jedinice javno marširale po svim gradovima širom BiH i zadavale strah srpskom stanovništvu, Borina jedinica je bila prva srpska jedinica koja se javno pojavila u opštini Vogošća. Od tog momenta, zahvaljujući Borinoj jedinici, mnogi mladići srpske nacionalnosti počinju doborovoljno da se javljaju u tek formirane vojne jedinice. Zahvaljujuči Bori, srpska vojska u Vogošći je spremno dočekala prve muslimanske napade na srpska sela i teritorije.

    Prilikom napada na fabriku PRETIS, u kojoj su Vikićevi specijalci i paravojne muslimanske formacije upale u fabriku, stavili je pod svoju kontrolu i počeli sa izvlačenjem MTS-a, Boro je sa svojom jedinicom priskoćio u pomoć mještanima Blagovca, i zajedno sa njima odbranio fabriku i nakon toga obezbjeđivao sa svojim ljudima da ne padne u ruke neprijatelju.

    Boro Radić poginuo je u zasjedi na putu Semizovac-Srednje, 19. jula 1992. godine. Ostala je stalna nedomica i sumnja, kako se to moglo baš njemu desiti. Njegov autoritet i nenadoknadiv gubitak osječao se u Vogošći tokom cijelog rata.

    Boro Radić je u toku svog kratkog ratnog puta uspio da pod srpsku kontrolu stavi veliki dio teritorije. Nakon Borine pogibije, u nastavku građanskog rata, mi nismo uspjeli da sačuvamo sve ono što nam je Boro ostavio u amanet.

    Nakon što je rat u BiH završen, došlo se do zaključka da je brojčano slabija srpska vojska, isključivo zahvaljujuči jakoj artiljeriji, uspjela da sačuva i odbrani Republiku Srpsku. Iz toga može da se izvuče zaključak, ako se srpska vojska odbranila zahvaljujuči artiljeriji Vojske Republiku Srpsku, da je Boro Radić najzaslužniji što je fabrika PRETIS tokom rata bila u srpskim rukama. Jedino su se u njoj u toku rata proizvodile granate za artiljerijska oruđa, a kako je Boro Radić najzaslužniji za odbranu te fabrike on je samim time jedan od najzaslužnijih za odbranu i čitave teritorije Republike Srpske.

    Zbog toga, Boro Radiću, neka ti je vječna slava i neizmerno hvala na svemu što si učinio za svoj narod!
  • deblokada -100329 - 29.04.2017 : Vuk Gradinski Nišići - best (0)

    (Ne)Zaboravljeni


    U svome postu broj 100323 uvaženi "Razvigor" pomenuo je jedinice koje su izvojevale odlučujuće pobjede nad neprijateljem u junu i julu 1995. godine, ali kao i svako ko "nije tu bio a mnogo čitao" izostavlja neke, ne manje bitne ali medijski neobuhvaćene i nereklamisane i kao takve zaboravu podložne a herojske jedinice.

    Ovdje ću samo nabrojati gore nepomenute, a ne manje zaslužne, jedinice koje u tom vremenu na Nišićkoj visoravni zaustaviše, razbiše i oduvaše najžešću ratnu ofanzivu neprijatelja i strateški bitnu za spas Srpskog Sarajeva, visoravan odbraniše:

  • Izviđačko- diverzantska četa Prve romanijske brigade,
  • Udarna grupa dobrovoljaca Sokolačkog bataljona Prve romanijske brigade (Popova ekipa),
  • Četa vojne policije Prve romanijske brigade,
  • Garda "Panteri" Ljubiše Savića Mauzera,
  • Sve jedinice koje su tada i tu držale, odbranile i nepomjerene sačuvale od svakodnevnih i neizbrojanih napada linije odbrane.

    Njih i bitaka im nema u postratnim hvalospjevima, ali ima ih i biće ih akobogda u "Znakovima pored ratnog puta", neposrednog učesnika i pripadnika prvopomenute Vuka Gradinskog i na sajtu Srbina Željka Tomića. Na mnogaja ljeta!
  • deblokada -100323 - 28.04.2017 : Razvigor Srbija - best (7)

    Srpski specijalci


    Čitao sam u jednoj analizi Generalštaba Armije BiH zašto je propala njihova ofanziva u junu i julu 1995. na Srpsko Sarajevo. Analiza je pisana za zatvoreni krug ljudi, jer je još rat, tako da je dosta objektivno napisana. Između ostalog, jedan od najbitnijih razloga su sprpske specijalne jedinice za koje kažu da su male, ali jako pokretljive i efikasne.

    Te male, ali efikasne srpske specijalne jedinice su imale odlučujuću ulogu u slamanju muslimanske ofanzive. Posebno su se istakli 1. i 9. odred Specijalne policije i Beli vukovi. Oni su u krtičnim trenucima zadali presudne udarce neprijatelju.

    Odredi Specijalen policije su brojali po 40 boraca, uglavnom samo pešadinaca. Belih Vukova je ukupno bilo oko 30, od čega su samo polovina bili pešadinci, a ostalo su bili artiljerci, vezisti i vozači.

    Izmđu brojnih borbi, izdvojiću samo neke. Tako je 1. odred potukao Crne labudove na Lipi, a 9. odred u odlučujućoj borbi na putu Semizovac - Srednje do nogu potukao 7. muslimansku brigadu, njen 3. bataljon iz Kaknja. Muslimani su tada imali, po svojim podacima, trinaest mrtvih i na desetine ranjenih.

    Beli vukovi su 16. juna oko podneva vratili muslimane sa puta Lukavica -Pale, a na samom kraju ofanzive, 28. jula su na Luceviku potpuno potukli jedinice 17. krajiske brigade iz 7. korpusa. muslimani priznaju 16 mrtvih, 37 teze i 87 lakse ranjenih boraca.
    Treba naglasiti da su i 7. muslimanska i 17. krajiška bile izuzetne jedinice, sa dobro obučenim i iskusnim borcima, nadahnute islamskim fanatizmom. Bile su po svemu daleko iznad sarajevskih jedinica koje su bile poznate po svojoj slaboj borbenoj vrednosti. Međutim, kad su naišle na pravog protivnika videla se velika razlika u kvalitetu srpskih i muslimanskih jurišnika. Srbi su se pokazali kao neuporedivo bolji i to su svima dokazali na junačkom megdanu.
    nebojsa_spiric -100309 - 26.04.2017 : Vogoscanin Pravi Vogosca - best (1)

    (26. 04. 1993) Poginuo je Nebojša Špirić-Špiro


    Na danasnji dan poginuo je jedan od najvećih heroja na prostoru Srpskog Sarajeva. Nakon što se ovladalo dominantnim kotama Ravnog Nabožića, iznenadni rafali pokosiše srpskog heroja.

    Nebojša Špirić-Špiro bio je pripadnik MUP-a, a do dana pogibije išao je u sve akcije koje su izvodili pripadnici VRS u okolini Vogošće. Šprino učešće bilo isključivo na dobrovoljnoj bazi! Vječna ti slava herojčino!
    rat_kosevo -100291 - 23.04.2017 : Nenad Krstic Beograd - best (1)

    Mrkovići


    Poštovani,

    Vidim da se pominje selo Mrkovići, a koje je meni ostalo u dragoj uspomeni. Tu sam bio dobrovoljac tri meseca za vreme rata, otišao na odsustvo posle tri meseca i sticajem okolnosti se nisam vratio. Svi borci koji nisu bili iz sela, bili su smešteni u jednoj nedovršenoj kući blizu komande, a moj položaj - bunker se nalazio u "eksperimentalnoj šumi", gde sam bio na smeni sa Draganom, mislim da se preziva Baričanin. Jednom sam menjao čoveka i na toj maloj kuli, kako su mi rekli građevina je ostala još iz Austro-ugarske. Komandant nam je bio Mišo Baričanin, jedan od tri brata na položaju od kojih je jedan čak imao operaciju bubrega, pa je ipak bio na liniji! Imali smo i tri kuvarice, od kojih mi je u najboljoj uspomeni ostala izvesna Zdravka.

    Linija je bila stabilna, borci prilično ozbiljni, a meni lično je najteže palo kada je dobrovoljac iz Kragujevca (izvesni Mirko) teško ranio jednog lokalnog borca, nakon bezrazložne svađe.

    Voleo bih da jednom obiđem ponovo Mrkoviće, da vidim kako je tamo sada, posle više od 20 godina, a i da u vojnoj knjižici regulišem izlazni pečat. Takođe bih želeo da čujem šta je sa Draganom Baričaninom, mada mu je i onda zdravlje bilo narušeno: bili smo dobro "upareni", davao sam mu cigarete koje sam dobijao (nekakav MT, sećam se i danas) a on mi je zauzvrat davao hranu koju je on imao viška, uglavnom konzerve iz strane pomoći.

    Krstic Nenad, Beograd tel: 063-110-55-18
    ilidza -100287 - 23.04.2017 : DraganVetrovic Han Pijesak - best (0)

    Milenko Lale, Nedžarići


    Interesuje me da li neko ima informaciju kako je i pod kojim okolnostima u Nedžarićima poginuo moj predratni drug Milenko Lale, septembra 92?
    akcije -100279 - 23.04.2017 : Natasa Spiric Novi Banovci - best (0)

    Molim za pomoć


    Poštovani gospodine Željko,

    evo prošlo je godina dana kako nisam bila na ovom sajtu jer nisam imala internet. Vidim da ste objavili da stavim kako mi se može poslati novac. Iskreno ne znam da li to više da radim. Neki ljudi su zloupotrebili moju bolest i postavljali na Fejsbuk da sam umrla prošle godine 16. 6. 2016. Ljudi koji žive u mojoj blizini i ljudi koji i meni i mojoj deci i dan-danas pomažu znaju istinu o meni.

    Hvala svima koji su zvali crkvu u Surduku i Novim Banovcima i raspitivali se za mene. Ja sam još bolesna i živim svaki dan u nadi da će se desiti neko čudo i da ću jednom reći sama sebi da više ne trebam da brinem i da je sve loše iza mene. Ako mislite da se opet ovde mogu javiti za bilo kaku pomoć javi te mi se. Interesuje me u koliko sati se daje 29. 4. parastos za poginule borce. Mom bratu je 26. 4. pomen, ali bi volela ako neko iz Beograda ide za Sokolac, da mi pomogne da me poveze da bi prisustovala i obišla bratov grob.

    Veliki pozdrav vama i svima od Nataše.
    betanija -100269 - 22.04.2017 : Simke Bgd - best (0)

    Vojnik 92/93


    Ja sam bio u ovoj jedinici 92/93 godine kao vojnik septembarska klasa. Došao sam prekomandom iz Kovina gde je bi formiran odred za prepad. Od 300 vojnika nas 30-ak je posle fizičkih provera došlo u Pančevo, čuvenu kasarnu 5000. Komandant Milorad Stupar, zatim Miodrag Kapor. Najčasniji među njima bio je tada moj komandir čete Dundić Jovan.
    betanija -100266 - 21.04.2017 : Djordje K Preko Bare - best (0)

    Pančevo 1988/89 vp 5000 prvi 13 st.


    Bio sam od prvih specialaca, prvih orginal 13. Na svu sreću i nesreću predvideo sam šta će se desiti sa JNA i decembra 1989. godine sam napustio bivšu Jugoslaviju. Ovo sam uradio jer je moj otac preminuo i morao sam da vodim računao o mlađem bratu koji je imao samo 8 godina.

    Već godinama pokušavam da pronađem moje drugove, nadam se da su živi i zravi : Aleksića iz Žitorađa, Žutoga, Kuma, Boleta, Usljebrku...

    Đorđe
    akcije -100223 - 15.04.2017 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    Parastos poginulim borcima 3. sarajevske brigade


    Poštovani učesnici foruma,

    želim da vas ovom prilikom obavjestim da će komanda 3. sarajevske brigade organizovati parastos za sve poginule borce naše brigade. U organizaciji parastosa, osim komande 3. sarajevske brigade, svesrdnu pomoć i učešće u organizaciji uzeli su:

  • Predsjedništvo udruženja poginulih boraca Sarajevsko-romaijske regije,
  • BORS-Višegrad i
  • Udruženje vetrana Odbrambeno-otadžbinskog rata Sokolac.

    Parastos će biti održan 29. jula. 2017, na Vojničkom groblju "Mali Zejtinlik - Sokolac".

    Ovom prilikom vas sve pozivam da prisustvujemo u što većem broju, pozovite i one koji nisu bili pripadnici 3. sarajevska brigada, da obiđemo grobove naših heroja i pomolimo se za njihovu dušu!

    Unapred zahvalna, komanda 3. sarajevske brigade.
  • akcije -100205 - 12.04.2017 : Snjezana Basevic Sokolac - best (1)

    Potrebna pomoć


    Željko u subotu sam krenula na prvu hemodijalizu i na prvoj mi pukne arterija. Ovo je živa patnja i jedina mi je nada da uradim transplantaciju bubrega. Zato mi je potrebna pomoć svih prijatelja i ljudi dobre volje da mi pomognu u prikupljanju sredstava za uradim transplantaciju što prije.

    RE: Potrebna pomoć


    Snježana,

    vjerujem da ima dosta onih koji su Ti zahvalni na svemu onome što si uradila na polju humanitarnog rada, uključujući i akciju ekshumacije boraca koji su preneseni na Vojničko groblje u Sokocu. Ja ću da se uključim u ovu akciju, a ti objavi i podatke kako i ostali mogu da ti šalju novac.
    boro_radic -100021 - 28.03.2017 : Vera Ninkovic Stockholm - best (4)

    Ponos, naš Boro Radić je među nama, sada spokojno i mirno spava


    Pozdrav svima a osebno osobi koja me je prepoznala i poslala mi Borinu sliku preko e-maila. To je njegova posljednja slika, nastala dan prije njegove pogibije. Veliki pozdrav sa tog divnog i plemenitog ljudinu.

    Čitam vaše komentare i ne mogu da shvatim ko šta piše, svi imaju svoju verziju Borine pogibije. Mislim da su samo mjerodavni oni koji su bili tog momenta prisutni uz njega.

    Sada je najvažnije da je naš heroj i vitez napokon našao svoj mir i spokoj, sada lijepo spava sa svojim saborcima, među svojim narodom. Sad je pred nama da mu se zahvalimo i nadoknadimo sve ove godine, gdje nismo bili u mogućnosti, odnosno pristupiti njegovom grobu, da zapalimo svijeću , odnesemo cvjeće, okadimo njegovu vječnu kuću...

    Mirno spavaj anđele moj, dok živim u mom srcu imaš posebno mjesto. Vidimo se jednog dana, sigurno u nekom boljem svijetu.

    Podrav za sve na stranici a posebno Igoru Radiću i Slavenu od Vere.
    boro_radic -99993 - 25.03.2017 : Vogošćanin Pravi VogoŠ'a - best (1)

    RE: Prenos posmrtnih ostataka Bore Radića na Mali Zejtinlik u Sokocu


    Jedna ispravka za Ex-Ponto,

    Boro Radić je bio sahranjen na porodičnom groblju u Radića pootoku, a ne u Poturovićima kako si naveo. U svakom slučaju, hvala vam na podršci i prisustvovanju na sahrani našeg velikog junaka!
    boro_radic -99989 - 25.03.2017 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (5)

    24. mart. 2017: Ekshumacija Bore Radića


    Riječi hvale i treba da se upute i tebi Željko, i Mineru takođe, jer od vas je potekla ideja o prenošenju Bore Radića.

    Međutim, Miner je izgubio nadu da se to može završiti, a ja nisam! Obavjestio sam Milana Vukotića, našeg prijatelja sa ovog sajta. Milan me je ubjeđivao da ne odustanemo i da će on finasijski pomoći da se to obavi. Od tog momenta preuzeo sam na sebe tu obavezu.

    Vrlo brzo nakon toga dobili smo od Igora potvrdne odgovore u kojim se osjećala želja da to za njega i njegovu porodicu uradimo. Pošto smo Milan i ja u stalnom kontaktu, on je neprekidno vršio pritisak na mene da ne odustanem, a ja moje pomagače da se Boro što prije prenese. Pare smo sakupili uprkos opstrukcijama. Čekali smo samo da se smrznuta zemlja otkravi, kako bi se moglo lakše kopati.

    Raspravu na ovom sajtu prati i veliki broj ljudi u Vogošći, koji su znali šta se sprema, pa je bilo važno da se to što prije uradi, dok još zima traje, a ljudi se manje kreću ulicama. Po mom mišljenju, april je opasan za izvođenje ove akcije, pa zato nisam čekao da Željko izvidi, ono što sam ja već uradio!

    Zahvaljujući Igoru koji je smogao hrabrosti, snage i želje da prenese svoga oca, Ranki Kuzman, koja je sve ovo sprovela u djelo i velikih novčanih donacija grupe 3. sarajevska brigada:

  • Milana Vukotića 100 Evra,
  • Radomira Cronogorca 150 E,
  • našeg Ace 50 evra, koga se sjećamo kako srcem i dušom pomaže oko Mićinog parastosa,
  • Ace Pušare 100 KM,
  • Saše Stanišića 80 E i
  • mene 120 USD

    Ne treba zaboraviti ni sve one koji su juče učestvovali ponovnoj sahrani, kao i sve druge koji su na razno-razne načine dali svoj doprinos.

    Boro Radić je prenesen 24. marta 2017. godine tamo gdje pripada!

    Pozdrav i hvala svima onima koji su željeli da se Boro Radić konačno nađe na groblju "Mali Zejtinlik", da vječno počiva pored svojih saboraca!
  • boro_radic -99983 - 24.03.2017 : Ex-ponto - best (4)

    Posmrtni ostaci Bore Radića preneseni na Mali Zejtinlik u Sokocu


    Posmrtni ostaci Borislava Bore Radića, komandanta interventnog voda Vogošćanske brigade, ekshumirani su iz lokalnog groblja u Radića potoku, opština Vogošći i danas preneseni na Vojničko spomen-groblje na Sokocu u prisustvu rodbine i saboraca.

    Radić je u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu poginuo u naselju Ljubina 19. jula 1992. godine, kao komandant interventnog voda Vogošćanske brigade Vojske Republike Srpske.

    Njegov sin Igor Radić rekao je Srni da je ovo za njega veoma tužan dan u kome se još jednom vraćaju slike iz vremena očeve pogibije, ali i da mu je drago što se njegov otac, konačno, našao na "Malom Zejtinliku" među svojim saborcima sa kojima je provodio najteže dane u odbrani Vogošće.

    Radić je posthumno odlikovan ordenom Vojske Republike Srpske.

    Borislav Radić je u trenutku pogibije imao 38 godina i iza sebe je ostavio potomke.

    Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i egzodusa Srba sa područja Vogošće, posmrtni ostaci srpskog borca ostali su u mjesnom groblju Radića potok.

    Saborci tvrde da je Radićevo grobno mjesto u Fedraciji BiH bilo skrnavljeno i da su odlučili da pomognu porodici da posmrtni ostaci srpskog borca nađu svoj mir.

    U aktivnostima na ekshumaciji i prenošenju Radićevih posmrtnih ostataka na Vojničko spomen-groblje na Sokocu učestvovali su, osim rodbine i Radićevih saboraca, boračke organizacije opština Sokolac i Višegrad.

    U crkvi Svete Petke na Sokocu služen je pomen za srpskog borca Borislava Boru Radića iz Vogošće.

    Na Vojničkom spomen-groblju na Sokocu sahranjeno je 956 boraca Vojske Republike Srpske, sa područja koja su nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma pripala Federaciji BiH.
    boro_radic -99981 - 24.03.2017 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Ekshumacija Bore Radića


    Hvala Željko,

    zahvaljujem Vam se u svoje lično ime za doprinosu koji ste dali tokom organizovanja akcije za eshumaciju velikog komandanta, borca i čovjeka i našeg suborca Bore Radića. Mislim da je njegova duša tek danas pronašla svoj mir i spokoj, kada se njegovo tijelo ponovo našlo među njegovim poginulim suborcima, srpskim junacima.

    Veliki pozdrav i neka nam te Bog čuva.

    RE: Ekshumacija Bore Radića



    Poštovani prijatelju,
    sve su prilike da su ovaj put riječi hvale upućene na pogrešnu adresu. Većinu posla u vezi ekshumacije je odradio Vogošćanin Pravi sa svojim saradnicima. Moj prijedlog je bio da se to uradi u aprilu, kada sam imao vremena da se i ja lično angažujem u organizaciji prenošenja posmrtnih ostataka Bore Radića na Sokolac. U svakom slučaju, hvala milom Bogu da se sve dobro završilo i da nije bilo nikakvih incidenata.

    Idi na stranu - |1|2|