Sekcija: Sokolac
Predrag (Vojislav) Tomić
 Predrag (Vojislav) Tomić je rođen 12. 04. 1965. godine u Sokocu. Inače, njegovi preci pripadaju onoj grani porodice Tomić koja se prilikom doseljenja na Romaniju naselila u Krnije.
Predrag Tomić je, koliko je meni poznato, bio pripadnik Interventnog voda Prve romanijske brigade. Poginuo na Dobrinji 21. 06. 1992. godine. Sahranjen je na brdu Gradac, Staro gradsko groblju u Sokocu. Za Predraga me vežu mnoge lijepe uspomene! Toma je bio jako skroman čovjek, i krasile su ga sve najljepše ljudske osobine, poput dobrote i izuzetne hrabrosti. Zbog svih ovih stvari Predraga nikada nećemo zaboraviti! Dan uoči Predragove pogibije njegova jedinica je bila "u rezervi". Proveo sam nekoliko sati u hangaru aerodromske zgrade pričajući sa svojim rođom. A pričalo se tu o svemu i svačemu: ratu, porodičnom stablu, djeci, životu. Obećao mi je sakupljati podatke za porodično stablo koje sam pravio tako što će ga dopuniti sa podatima o Tomićima iz Krnija. Sa Predragom sam se dogovorio da sledećeg jutra u 9 sati zajedno krenemo na Dobrinju. Ovu akciju sam sa nestrpljenjem čekao od samog početka rata i ne bih je propustio ni za šta na svijetu. Na Dobrinji 3, odmah do Aerodromskog naselja, sam do rata imao stan. Negdje oko 8:45 sam bio na dogovorenom mjestu ali sam saznao da je transporter došao po Tomu i njegove saborce mnogo ranije nego što je planirano, pa su oni pola sata ranije prebačeni u Aerodromsko naselje. Nije bilo nikakvog smisla da ih tražim po liniji pa sam i taj dan ostao u hangaru. Ne dugo nakon toga, do mene je došla tužna vijest da je Toma poginuo. Njegova grupa, u kojoj se nalazio još jedan moj blizak rođak, a i par meni dobro poznatih Sokočanina, su nakon Predragove pogibije povučeni iz akcije. Tu noć nisam mogao ni oka da sklopim! Iz pravca Aerodromskog naselja na Ilidžu je dopirala pucnjava i težak miris namještaja. Dobrinja je bila u plamenu! U mislima mi Predragov lik, u svojoj maskirnoj, crno-bijeloj uniformi. U istoj ovoj sa slike. U njoj je i poginuo! Taj dan mi se duboko urezao u sjećanje! O Predragovoj smrti nisam dugo želio da pričam jer sam, od vozača oklopnog transportera koji je Tomu izvukao sa mjesta pogibije, sa prilično velikom sigurnošću utvrdio da je Predrag preminuo baš u ulici u kojoj sam ja nekada imao stan. Bolno je kada znaš da ti je rođak poginuo, takoreći na kućnom pragu. Ova činjenica je jedan od glavnih razloga što u Sarajevo nakon rata nikada nisam otišao. A ubjeđen sam i da neću. Bar ne u ovom životu! |