Sokolac, Glasinac, Romanija, Sokolac, Sokolac

Sekcija: Sokolac

Pakao prosao preko Crkvina

Jedno od mojih omiljenih lokacija na Glasincu su Crkvine, mjesto na kome se nalaze ostaci pravoslavne crkve koja datira još iz vremena prije dolaska Turaka. Pretpostavlja se da su Turci uništili ovu prelijepu crkvu u nekom od njihovih ranih pohoda na Balkan.

Crkva je bila izgrađena od kamena, mermera i sige, i svojom ljepotom nije zaostajala za kosovskim manastirima. Lično mislim da je po arhitekturi bila najsličnija manastiru Studenica.

Crkva se prvi put pominje u dubrovačkim spisima, u kojima je jedan trgovac opisao odlazak svoga karavana (sa tačnim podacima o tovaru kojeg je nosio) do "crkve na glasu". Iz njegovog spisa danas znamo da je ova crkva bila jako poznata u to vrijeme, i da se tu nalazila granica sa Herceg-bosnom. Do nje su dolazili dubrovački karavani da trguju sa stanovnicima iz sarajevske kotline. Zbog "crkve na glasu" i geo-političke važnosti ove oblasti, vjeruje se da je i Glasinac dobio svoje ime. Jer narodu nije trebalo puno da frazu "crkva na glasu" pretvori u "crkvu na Glasincu".

Ipak, za svih ovih 500 godina, otkako je crkva sravnjena do temelja, narod Glasinca istu nije zaboravio. Brdo se i danas u narodu zove "Crkvina", što je skrećeno za "crkvena zemlja". A što se ovog drugog naziva tiče, ono dolazi od imena crkve. Crkva je vjerovatno bila posvećena Megari, grčkoj božici. Još sedamdesetih godina prošlog vijeka Glasinčani su išli na "teferič pod Megarom", što označava lokaciju ispod ovog brda, tj. mjesto gdje se danas nalazi selo Bjelosavljevići.

Ova tematika nije obrađena u našoj istoriji, pa tako i nema nikakvog dokaza da je crkva bila pravoslavna. Međutim, pošto riječ "megara" nije srpska očigledno je da je crkva bila grčka, pa tako i pravoslavna. Do ovog zaključka sam došao proučavajući grčku istoriju i čitajući grčke legende. Megara je bila Herkulesova žena, ili bolje rečeno majka njegova tri sina. U ovoj tragičnoj priči Megara pokušava da ubije Herkulesa. Ipak, sudbina joj nije bila naklonjena pa pa gubi svoje sinove.

Knjigu možete naći u lokalnoj biblioteci, a mislim da je u Holivudu snimljen i film na ovu temu.

U Grčkoj postoji i grad koji se zove Megara. Danas on ima 23. 032 stanovnika (popis iz 2001. godine), i nije tako slavan kao za vrijeme antičke Grčke. Megara se nalazi u oblasti koja se danas zove Atika. Pominje se još u Peloponeskim ratovima, kada je bila na strani Sparte. Najpoznatiji stanovnik Megare je Vizas (Byzas) koji je osnivač Vizantijskog carstva (latinski Byzantium). Crkva u Bjelosavljevićima je sagrađena bar hiljadu godina nakon što je Vizas umro, a svoje ime vjerovatno dobila prema njegovom rodnom gradu - Megari. Vizas je bio osnivač jednog grada koji se zvao Byzantium. Grad je kasnije promjenio ime u Konstantinopolj. Turci su dugo godina uzaludno pokušavali da ga zauzmu, i pao je u njihove ruke tek 1453. godine. Od tada pa sve do danas, grad ostaje pod turskom vlašću, a 1930. godine ovaj grad je dobio svoje današnje ime - Istambul.

Oko crkve na Crkvinama ("pod Megarom") u Srednjem vijeku je sahranjeno i stotinjak vjernika, pripadnika te crkve. Samo najbogatiji su imali privilegiju da budu sahranjeni ispod stećaka. Veličina i ljepota stećka je bila u direktnoj proporciji sa društvenim statusom pokojnika. Nije poznato zašto su stećci klesani u kamenu teškom i po nekoliko tona, ali se pretpostavlja da je njihova svrha bila da zaštite posmrtne ostatke od vandalizma. Stećci su karakteristični samo za određene dijelove Bosne i Hercegovine i nema ih više nigdje u svijetu pa sa pravom može reći da su oni naša jedina originalna kulturna baština!

Sokolac, arheolosko nalaziste Crkvine vandali kopali bagerom

Sokolac, arheolosko nalaziste Crkvine vandali kopali bagerom

Zbog toga me je do bola dirnula ova fotografija, koju mi je poslao jedan pošteni Sokočanin, a sa koje se očigledno vidi da je neki idiot bagerom prošao kroz ovu arheološku lokaciju sa namjerom da pronađe "zakopano blago". Da je ovaj vandal kojim slučajem imao bar dvojku iz Istorije, mogao bi da zna da ispod stećaka nikada nije ni pronađeno išta drugo sem kostiju.

Predmete od kulturno-istorijske vrijednosti, tj. "blago" je na Glasincu moguće naći samo u grobovima jednog drugog naroda, koji se zvao Autarijati i pripadao je Ilirima. Autarijati su živjeli u vremenu između 2500 godine p. n. e. pa sve do 250. godine prije rođenja Isusa Hrista. Koliko je meni poznato na Crkvinama nije bilo ilirskih grobova, jer su u Srednjem vijeku naši preci poštovali mrtve pa svoje mrtve nisu kopali u tuđe grobove.

Ovo je samo jedna od niza akcija, sumanutih vandala, koji uništavaju sve ono što je lijepo na Glasincu u nadi da će doći do lake zarade.

Obraćam se svim stanovnicima Bosne i Hercegovine, da najoštrije osude ovaj postupak, kao i da pokrenu neku akciju u Zajedničkim organima ili u nekoj od institucija Bosne i Hercegovine, koje se bave zaštitom kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Očigledno je da sokolačka vlast, a samim time i sokolačka policija, ne preduzima ništa po ovom pitanju.

Savjet za sokolačke inspektore: počinilac ovog zločina ima bager na raspolaganju a mještani iz okolnih kuća su morali da uoče, a vjerovatno i prepoznaju (vjerovatno lokalne) počinioce ovog krivičnog djela.

Zamolio bih i novinare, a znam da desetak najboljih novinara iz istočnog dijela Republike Srpske redovno dolazi na ovu stranicu, da iskoriste ovaj materijal i napišu članak za list od njihovog izbora. Sav materijal, uključujući tekst i sliku, mogu slobodno da koriste jer ne zadržavam autorsko pravo na ovaj tekst. U svojoj arhivi imam desetinu slika ove lokacije, koje ću im sa zadovoljstvom ustupiti.

Ploče koje je bager iskopao su temelji crkve, koje je zemlja dugo vremena sakrivala tako da je mali broj mještana uopšte i znao da su temelji sačuvani. Bili su zarasli u travu, pa ih je bilo dosta teško uočiti.

_*^*_*

I UNPROFOR se uključio u pljačku kulturne imovine Glasinca! Prije osam godina, oni su sa Glasinca odnijeli i "Švabin grob", spomenik nekom njemačkom majoru iz bogate porodice, koji je ukrašavao jednu lokaciju u blizini Ćavarina. UNPROFOR-ci su u više navrata viđeni na tom mjestu, a onda su jednoga dana došli sa kamionom i dizalicom, natovarili taj spomenik i on je zauvjek nestao u nepoznatom pravcu.

Mještani Čitluka i Ćavarina su dobro upoznati sa ovom krađom (a možda i prodajom od strane SDS-a).

Strahinja seniorski prvak RS

Pakao prosao preko Crkvina