Sjećate li se kada je nekoliko nas prije par godina sakupilo sto evra, koje smo utrošili na kupovinu filma o Jovu Mijatoviću, koji je snimio Puriša Đorđević 1968. godine. Ovaj neprocjenjivi biser, Nedeljko Žugić je objavio na Youtube, pa isti sada i vi možete pogledati.
Treba napomenuti da je ovo bilo u vrijeme kada je Jovo Mijatović bio proganjan od komunističkih vlasti, pa se u ovom filmu mudro brani da on ne želi da liječi narod i da čak bježi od toga. Takođe možete primjetiti da mu je bilo zabranjeno da prodaje trave, nego je svoje pacijente slao u Sarajevo, gdje su se ljekovite trave mogle slobodno prodavati - kod muslimana. Jovo pominje i nekakvog trgovca trava iz Sarajeva, mislim da se zvao Sulejman Šojko.
Posebno bih vam skrenuo pažnju na Jovinu odjeću. Svima je poznato da je Jovo bio veliki Srbin. U jednom od prethodnih tekstova sam napisao da je desetak godina kasnije, kada je legenda o Jovi Mijatoviću narasla pa je zbog toga i komunistički pritisak na njega oslabio, Jovo je zapošljavao i jednu medecinsku sestru - muslimanku iz Bratunca. Moja omiljena izjava je kada Jovo kaže da ima trideset i dvoje unučadi, koji svi potiču od njega i njegove "žene, takozvane drugarice".
Jovo je u ovom filmu mudro odglumio naivnog seljaka koji ništa nije kriv što ga ljudi tjeraju da radi ono što on "ne želi".
Film je izvanredna slika romanijskog sela te epohe. U njemu sam prepoznao nekoliko seljaka iz tog vremena, ali to je priča za neku drugu priliku. Uživajte!
P.S. Nakon mjesec dana pogledao sam statistiku na Youtube. Ovaj film je do ovog trenutka gledalo ukupno 676 osoba od toga 369 posjetilaca je došlo sa ove stranice.
Sekcija: Sokolac
Predrag (Vojislav) Tomić
U projekat "Virtualnog groblja" dodao sam i prvog Sokočanina. Nije slučajno da sam pri tome, od gotovo 150 Sokočanina poginulih u zadnjem ratu, krenuo od moga dragog rođaka, Tomić (Vojislav) Predraga. Na Predragovu stranicu možete da odete ako kliknete ovdje.
Predrag (Vojislav) Tomić je rođen 12. 04. 1965. godine u Sokocu. Inače, njegovi preci pripadaju onoj grani porodice Tomić koja se prilikom doseljenja na Romaniju naselila u Krnije.
Predrag Tomić je, koliko je meni poznato, bio pripadnik Interventnog voda Prve romanijske brigade. Poginuo na Dobrinji 21. 06. 1992. godine. Sahranjen je na brdu Gradac, Staro gradsko groblju u Sokocu.
Za Predraga me vežu mnoge lijepe uspomene! Toma je bio jako skroman čovjek, i krasile su ga sve najljepše ljudske osobine, poput dobrote i izuzetne hrabrosti. Zbog svih ovih stvari Predraga nikada nećemo zaboraviti!
Dan uoči Predragove pogibije njegova jedinica je bila "u rezervi". Proveo sam nekoliko sati u hangaru aerodromske zgrade pričajući sa svojim rođom. A pričalo se tu o svemu i svačemu: ratu, porodičnom stablu, djeci, životu. Obećao mi je sakupljati podatke za porodično stablo koje sam pravio tako što će ga dopuniti sa podatima o Tomićima iz Krnija.
Sa Predragom sam se dogovorio da sledećeg jutra u 9 sati zajedno krenemo na Dobrinju. Ovu akciju sam sa nestrpljenjem čekao od samog početka rata i ne bih je propustio ni za šta na svijetu. Na Dobrinji 3, odmah do Aerodromskog naselja, sam do rata imao stan.
Negdje oko 8:45 sam bio na dogovorenom mjestu ali sam saznao da je transporter došao po Tomu i njegove saborce mnogo ranije nego što je planirano, pa su oni pola sata ranije prebačeni u Aerodromsko naselje. Nije bilo nikakvog smisla da ih tražim po liniji pa sam i taj dan ostao u hangaru.
Ne dugo nakon toga, do mene je došla tužna vijest da je Toma poginuo. Njegova grupa, u kojoj se nalazio još jedan moj blizak rođak, a i par meni dobro poznatih Sokočanina, su nakon Predragove pogibije povučeni iz akcije.
Tu noć nisam mogao ni oka da sklopim! Iz pravca Aerodromskog naselja na Ilidžu je dopirala pucnjava i težak miris namještaja. Dobrinja je bila u plamenu! U mislima mi Predragov lik, u svojoj maskirnoj, crno-bijeloj uniformi. U istoj ovoj sa slike. U njoj je i poginuo!
Taj dan mi se duboko urezao u sjećanje! O Predragovoj smrti nisam dugo želio da pričam jer sam, od vozača oklopnog transportera koji je Tomu izvukao sa mjesta pogibije, sa prilično velikom sigurnošću utvrdio da je Predrag preminuo baš u ulici u kojoj sam ja nekada imao stan. Bolno je kada znaš da ti je rođak poginuo, takoreći na kućnom pragu. Ova činjenica je jedan od glavnih razloga što u Sarajevo nakon rata nikada nisam otišao. A ubjeđen sam i da neću. Bar ne u ovom životu!
Predrag (Vojislav) Tomić je rođen 12. 04. 1965. godine u Sokocu. Inače, njegovi preci pripadaju onoj grani porodice Tomić koja se prilikom doseljenja na Romaniju naselila u Krnije.