|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Sestica 93-95 : Banja Luka
|
58584 |
26.12.2011 |
Krajina-BihacPozdrav za Lunu, pravog specijalca!
sjećam se tih vremena kada sam bio pripadnik 6.
odreda.
Dobro pamtim i tu kontra-ofanzivu, a pogotovo borbe u Dubovskom kad smo zaustavljali neprijatelja.
Nakon što smo onemogućili dalje napredovanjeih neprijatelja sve je išlo mnogo lakše.
U tim borbama sam bio i lakše ranjen, upravo u Zavalju.
Bio sam pogođen od neke minobacačke paljbe, ali me je Tomica M.
previo i ostao sam dok nismo sišli u Sokolje.
U tim borbama moral naših jedinica je bio na jako visokom nivou.
Na našoj strani je bila i inicijativa, i sve ostalo što nam je trebalo da uzmemo Bihać, ali tu je politika odradila svoje.
Moram da priznam da Bihać ne poznajem, pa ne mogu da tvrdim da su naše snage bilie blizu bolnice, ali mi je jedan ratni saborac kasnije pričao da je ležao u Bihaću upravo u toj bolnici kako ratni zarobljenik jer je u jednoj borbi kod Sanskog Mosta pao muslimanima u ruke.
Tada su svi pobjegli iz bolnice a on je tamo ostao sam nekoj bolničkoj sobi.
Pošto je bio teško ranjen u obje noge nije mogao nikud da pobjegne već je samo uspio da spuže sa kreveta i da se privuče zidu ispod radijatora.
Sa tog mjesta je dozivao u pomoć ali ga niko nije čuo.
Kasnije kad su se snage 5.
korpusa vratile u bolnicu i neko ga je našao na tom mjestu.
Hvala vam na ovom forumu jer napokon postoji mjesto na kome može da se pročita istina o tome kako su se stvari dešavale.
Treba pisati i istinu i sramotu, bez obzira o kome se radi.
|
|
|
Luna Jankovi} :
|
27195 |
07.03.2011 |
Bihać i RadovanPozdravljam svog druga Momčila i da pokušam da razjasnim neke detalje o kojima je on pisao.
Proveo sam bez prekida 48 dana u kontraofanzivi kada su snage Armije Bih izašle iz Bihaća i krenule u pravcu Petrovca.
Mislim da smo krenuli negdje od crvenih stijena (topografski).
Napredovali smo svakodnevno i zauzimali sva mjesta na putu ka Bihaću.
Bila je tu Zlajina jedinica, Ratina, Bl, i ne mogu da se sjetim više.
Ispred Bihaća smo osvojili Lohovska brda i prešli jednu kotlinu prema Zavalju i Debeljači.
Inače to su Hrvatska sela sa lijeve strane ispred samog Bihaća.
Desno se nalazi Debeljača, pa muslimansko naselje Sokolac, koje je već u Bihaću, a sasvim desno uzbrdo ide kasarna Grabež.
Kad smo krenuli ka Zavalju, Hrvati su pobjegli, pa smo gotovo bez borbe ušli u naselje.
Tu su Rato, Danijel, i još tri momka naišli na mine i teško su povrijeđeni.
Sledeći dan smo nastavili prema Debeljači i isti dan smo osvojili Debeljaču i Sokolac sa druge strane.
U Sokocu sam ja ranjen, doduše lakše, tako da sam pošto sam se sam previo tek uveče otišao do bolnice u Petrovcu gdje me je previo i zbrinuo kako treba poznati doktor patolog Karan.
Na tim položajima smo ostali desetak dana i tada je vojska prestala da napreduje.
Ovaj što reče da se nije moglo osvojiti neko veće mjesto, siguran sam da griješi.
Biščani su mogli da se bezbijedno izvuku u pravcu Cazina, Bužima, Velike Kladuše.
Bili su u potkovici a ne u okruženju.
Vjeruj mi da nismo osjetili jači otpor tih dana, silazili smo u kasarnu "4.
juli" i tu je bila još jedna kasarna do nje.
Nismo imali nikakvih gubitaka, i da nije stala vojska mi bi smo napredovali.
Međutim, kao što rekoh, Milovanović je bio tu i zaustavio je napredovanje vojnih jedinica.
Nama niko nije naredio da stanemo, samo što su naši napadi postali pod tim okolnostima bezuspješni.
Tada je u mjesto Sokolac stigla studentska brigada koju je vodio Nikola P.
njihov profesor.
A mi smo nakon nekoliko dana dobili smjenu i tada su došli Batovi, Šekovčani, Boneli, Staljin i ostali koje si spominjao.
Tek tada su došli.
Zašto su oni posle pokušavali neke male akcije, kad je cijela potkovica stajala, to ne znam.
Jednog dana je došao i tadašnji ministar MUP-a Žika i gledali smo Bihać kao na dlanu, a on je odozgo iz Zavalja onako tužno i nostalgično rekao da mu je dole negdje gdje je pokazivao, u nekoj pilani ostalo 300 kubika građe.
Ovo je bila njegova pohvala za nas koji smo za 48 dana vraćatili ogromnu teritoriju.
Zašto ovo pišem, zato što je sa nama ispred CJB Banja Luka išao i neki snimatelj, koji je svo vrijeme snimao sve akcije, i moram priznati da je bio izuzetno hrabar.
Snimio je sva borbena dejstva i akcije pješadije.
Međutim, prije no što smo se mi povukli, taj snimak je prodao Rojteru i sve je objavljeno od strane njih.
Da se razumijemo, on je izbačen iz MUP-a a snimak prikazuje junačku borbu bez zločina i bilo čega sličnog.
Taj snimak ja posjedujem kompletan.
Tu se vidi kako se ja sam previjam kad sam ranjen, kako ulazimo u te kasarne koje su u gradu, ako neko poznaje Bihać, i kako osvajamo Debeljaču i ostale kote.
Eto toliko o tome prijatelju.
Pozdrav!
|
|
|
Specijalac Momcilo : Rs
|
27151 |
06.03.2011 |
BihacDobro kaže moj prijatelj, saborac i komšija Luna, svi imamo svoje mišljenje o tim događajima a nebi valjalo da smo svi istomišljenici.
Luna ni meni nisu jasne mnoge stvari i dogadjanja na Bihaću.
Bilo je i smiješnih momenata kao kada sam one Jordance na punktu prema Malom Skoćaju, naučio da nas pozdravljaju sa tri prsta.
Žak se upišao od smijeha.
Druga anegdota je bila sa one dvije konobarice, Hrvatica i Srpkinja, kada ih je Božo busola odveo sa sobom.
Ja mu kažem da je makro a on se našao pogođen i pita šta se on nakr'o u ratu, ali šala je šala.
Sada bi prešao na ratište.
Zauzimanjem Skoćaja i Zavalja, bihaćku bolnicu smo gledali ja i Boneli kao na dlanu i onu veliku zgradu što je krov blještio kao da je od aluminijuma.
Ja sam bio smješten sa Staljinom, Ðoletom Kobrom, Bonelijem i par kolega u jednoj kući a Mišo Kobra i njegovi prema Zavalju.
Dobro mi je ostalo u sjećanju kada je na poziv Bate, "Kraljica" greškom otvorila vatru po našim ljudima.
Ti također znaš bilans, ali o tom nekom drugom prilikom.
Kralj je malo dejstvovao.
Ja i Boneli smo dosta vremena proveli zajedno i što rekoh o nejasnoćama, dakle razgovor koji je snimljen između Alije i Dudakovića kada Alija pita za stanje a Dudaković kaže da je loše i da nestaje munice te da upotrebljavaju manevarsku.
Alija odgovara da sačeka 24 sata dok stignu pare.
Nakon tih 24 časa SBP dobija naredbu da uvede studentski i radnički bataljon u liniju, a mi se povlačimo i vraćamo u bazu.
Isti snimak je dat Frnkijevim i žao mi je što nema kopije tog razgovora a mnogi su ga slušali.
Na povratku u "osmicu" neki od nadobudnih direktora Famosa išao je sa novim Pežoom ka Palama i nije nam se htio pomaći sa poleđenog puta.
Nikica je stao sa autobusom i onda je autobus počeo da klizi ka provaliji.
Ja sam bio na "sećiji" sa par ljudi i povikao sam odosmo u provaliju.
Ljudi su iskakali ali mi nismo moglu na zadnja vrata jer je oprema bila u sanducima koji su složeni na stepenicama.
Dok je autobus drndao prema provaliji pazio sam da mi bombe ne ispadnu iz džepa pa nisam primjetio kada mi je pripadnik "Osmice" ukrao baterijsku lampu.
Eto, ljudi i u takvim situacijama gledaju da profitiraju a ne znaju da li će ostati živi.
Utješno je što je po dolasku u bazu bio izbačen iz SBP.
Sva sreća klizeći u nazad udario je u stijenu koja se zabila pod motor i zaustavila autobus.
Ovo sve napisah da se ne zaboravi, a poenta je ko posla pare i ko nas povuče sa Bihaća!
A i Milovanović je dolazio pa smo ja i Boneli sa njim gledali iz potkrovlja jedne kuće neka događanja.
Sa tog mjesta je i lanser odradio par puta ali UNPROFOR-ci zaustaviše rad.
Luna, moraćemo jedan dan sjesti pa i o ovim dešavanjima da popričamo.
|
|
|
Zmija : R S
|
24657 |
14.07.2010 |
BihacCisto da se zna da smo se od 92 do 94 sa turcima sprdali...
iako je bilo klimavih jedinica ( Drvarska brigada pogotovu) derali smo ih kad god je došlo do borbe...
Od druge polovine 94-te su se oni kao malo podigli pa nam pomogli da ih dobro ošišamo (Grmuško-grabeski plato, forsiranje Une između Krupe i Otoke, Kulen Vakuf...
)
Međutim, ima i puno istine u onoj priči o kupovini i prodaji...
Pa kad se već znalo da Bihać neće pasti, da će Podgmeč biti "zelen" što nam ne rekoše? Naše najbolje momke smo izgubili u tim našim ludim kontrama kad smo znali nalaziti po 30 ledenih turaka u 200 metara linije!!! Žao mi brate!
|
|
|
Originalni Pitar : Sarajevo
|
16278 |
21.11.2007 |
Re: 46 miliona...Iran je krajem 1994.
i početkom 1995.
godine Hrvatskoj platio mnogo više od 50 miliona američkih dolara za oružje i municiju za odbranu opkoljenog Bihaća, tvrdi Ivica Mišić, bivši zamjenik ministra vanjskih poslova BiH i generalni konzul BiH u Njujorku
"Prisustvovao sam susretu Harisa Silajdžića, tadašnjeg ministra vanjskih poslova BiH, Mate Granića, Hrvatskog ministra vanjskih poslova, i Ali Akbara Velajatija, savjetnika vrhovnog vjerskog vođe Irana za međunarodna pitanja.
Na tom sastanku je dogovoreno da Hrvatska isporuči oružje, municiju i ostalu pomoć Bihaću, a da će sve platiti Iran.
Radi se o velikom iznosu koji je obuhvatio i neke ranije isporuke", kazao je Mišić, kojeg smo posjetili u njegovoj vikendici na Hrvatskom otoku Vis.
Prisjećajući se sastanka Mišić kaže da se desio u jesen 1994.
godine u Njujorku.
"Silajdžić se tada požalio Velajatiju da je stanje u opkoljenom Bihaću teško, da nema oružja i municije, te da bi ovaj grad u svakom trenutku mogao pasti.
Odlučeno je da se oružje nabavi u dogovoru s hrvatskim vlastima", priča Mišić.
Dodaje da je potom pozvan Mate Granić, koji je pojasnio da Hrvatska ne može dati oružje Bihaću, jer to mnogo košta.
"Velajati je potom upitao Granića koliko je novca potrebno.
Cifrom koju je naveo Granić bio sam šokiran, a Velajati je samo kazao: 'Pošaljite oružje Bosancima, sutra ćete dobiti ček'", ispričao je Mišić.
Mišić je odbio precizirati koliko je novca Iran isplatio Hrvatskoj, ali je naglasio kako je riječ o "veoma, veoma značajnom iznosu".
Upitan da li je u pitanju 46 miliona dolara, kako se nezvanično spekuliše, Mišić je samo kazao da se radi o mnogo većoj sumi.
Bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske ranije je pak izjavio da je njegova vlada u kontaktima s umjerenijim islamskim zemljama željela spriječiti radikalizaciju islama u BiH.
Novinar Esad Hećimović je u svojoj knjizi "Garibi - Mudžahedini u BiH 1992 - 1999" naveo da su BiH, Hrvatska i Iran početkom rata u BiH formirali zajednički komitet čiji je zadatak bio unapređenje ekonomske i političke snage.
Iran je, kako je naveo, pomagao u naoružavanju Armije RBiH, a Hrvatska je uzimala dio te pomoći.
Oružje u BiH je dolazilo preko teritorije Hrvatske.
Haris Silajdžić, aktuelni član Predsjedništva BiH, odbio je komentirati iransku isplatu oružja Hrvatskoj.
Mnogi se obogatili
Trgovina oružjem i municijom bila je "redovna aktivnost" Jedinica za specijalne operacije Vlade Republike Srbije, navedeno je u specijalnom filmskom serijalu "Jedinica", koji je prije nekoliko mjeseci emitovala beogradska TV B92.
U tom filmu objavljeno je da je JSO od nastanka učestvovala u povlaštenim i kriminalnim poslovima elite Slobodana Miloševića.
"No nikad i nigdje nisu 'tako masno zaradili' kao u operaciji 'Pauk', koja nije okončana sve do sloma AP Zapadna Bosna u avgustu 1995.
godine", navodi se u filmu
U filmu "Jedinica" objavljeno je da su se nekoliko godina kasnije Manojlo Milovanović, komandant Glavnog štaba Vojske RS, i Atif Dudaković, komandant Petog korpusa ARBiH, sreli u Sarajevu, te u prisustvu Alije Izetbegovića sumirali ratna iskustva iz bihaćkog regiona.
"'I naišao je Alija Izetbegović u pauzi između dve sednice', sjeća se Milovanović i nastavlja: 'Ja mislim da se Dudaković uplašio.
Bilo mu je neprijatno, pocrveneo je, a Alija prolazi pored nas i kaže: 'Dobro je dok razgovaraju ratni komandanti'.
Dudaković valjda da bi se izvadio kaže: 'Gospodine predsjedniče, objašnjavam generalu kako sam odbranio Bihać'.
Na to Alija u prolazu onako ni pet-ni šest reče: 'Vraga bi ti odbranio Bihać da ja to nisam platio četrdeset i šest miliona maraka'", zabilježeno je u filmu "Jedinica".
Pitar,
kada kopiras clanak iz "Nezavisnih novina", bar ga kopiraj u cjelini, i nemoj da izvrces stvari.
Izbacio sam zadnja dva paragrafa tvojih nebuloza, i na njihovo mjesto stavio zadnja dva paragrafa iz originalnog clanka.
Iznos koji navodi Biljana Plavsic u svojim memoarima je 42 miliona maraka.
Mozda je "postar" uzeo svoju "proviziju", ili je zena zaboravila tacan iznos.
Medjutim to vise nije ni vazno.
Mnogo bitnije je da je taj iznos preko 40 miliona maraka.
Iz ovog clanka je ocigledno da je Iran platio preko preko 50 miliona da vas Hrvati naoruzaju, a Alija platio 46 miliona Radovanu da Srbi ne zauzmu Bihac.
|
|
|
Car :
|
16257 |
21.11.2007 |
Prava istina o BihacuSrpske herojske snage su veoma lako zauzele Bihać, jer su u borbama učestvovali pravi elitni borci, dok političari i politika nisu hteli drugačije.
Alija je lično uplatio 42 miliona maraka, a to je i potvrdio General Manojle Milovanović kada je u razgovoru sa Dudakovićem razmenjivao ratnu doktrinu.
U momentu razgovora naišao je Alija a Dudaković, kako bi se opravdao hvalisavo je rekao "Objašnjavam kako sam odbranio Bihać", dok je Alija u prolazu rekao: "K...
c bi ga ti odbranio da ja nisam platio".
Pojedinci su se bogatili, prodavali sve što su mogli i u zadnjem trzaju muslimanskih sanaga prodavali su im i šlepere municje za ogromne svote.
Uvek je bilo nekom rat nekom brat, ima još toga mnogo, samo je istina da su u naletu srpske prodaje Dudakovićeve horde napravile takav zločin, i mudžahedinske bitange na nejači i nedužnim borcima.
Pogazili su sva prava ratovanja i kodekse o čemu postoje vjerodostojni vedeo zapisi koje prodaju pojedinci iz muslimanskih redova zbog učešća u istim, nepavanja, psihičkog proganjnja i opravdavanja pred Bogom bar sa nečim da bi mogli u budućnosti mirno otići u dženet.
|
|
|
Roka Rodjo : Zemlja Nedodjija
|
16234 |
21.11.2007 |
Koliko je cijena Bihaca?U pravu si Pitaru, pogrijesio sam, ne radi se o 50 nego tacno o 42 miliona DM.
To je izjavio Alija-balija na jednom sastanku zaracenih strana u Sarajevu gdje je rekao Dudakovicu sljedece: Vraga bi ti odbranio Bihac da ja nisam platio 42 Miliona DM.
Junacki nema sta!!!
Oprosti ali istina boli!
S postovanjem!
Izvinjavam se, ali sada vidim da ni ja nisam bio u pravu, ali ni Roka i Pitar.
Naime, ja sam pogrijesio da to ja nisam napisao, a u stvari clanak je preuzet iz knjige Biljane Plavsic, a ja njoj vjerujem kao da sam ja to licno cuo.
Naime, radi se o 42 miliona maraka.
Ovaj clanak se trenutno nalazi u "Komentari-Razni", ali cu ga prebaciti u "Komentari-Republika Srpska" gdje mu je i mjesto.
Za Pitara: Ako sam ja nesto "prekopirao" sa druge stranice ili neke knjige, ne znaci da sam ja to "napisao".
To znaci da sam misljenja da bi i drugi trebali da ovo procitaju, jer bi to moglo otvoriti oci onima koji su u zabludi.
|
|
|
Roka Rodjo : Zemlja Nedodjija
|
16230 |
20.11.2007 |
Tursko junastvo..Koliko su jaki i hrabri znamo svi i na to ne treba gubiti vrijeme.
Atif Dudakovic i Peti korpus isto tako, sve sami junaci pa je Alija morao da plati Caru Radovanu 42 miliona DM da bi Atif i njegove balije ostali junaci.
Branili se od nas junački našom municijom koju je Slobodan - srpski izrod prodavao za skupe pare 5.
korpusu i balijama.
Eto junaštva i vojnog fenomena koji će svjetski vojni eksperti i analitičari još dugo proučavati.
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
14866 |
25.09.2007 |
Cena Bihaća
Evo još jednog interesantnog detalja o svjedočenju Biljane Plavšić.
PRISEĆAJUĆI se ovog susreta (sa Karterom), ne mogu da ga ne povežem s jednom izjavom Izetbegovića posle rata, kada se komandant Petog korpusa general Dudaković, nekom prilikom hvalio kako je odbranio Bihać, a Izetbegović, koji zna suštinu dogovora iz decembra 1994.
kada je dolazio Karter, rekao mu je:
"Ćuti Dudakoviću, da ja nisam poslao na Pale 42 miliona dolara, što bi ga ti odbranio! "
I još jednom, kada su muslimanski invalidi tražili povećanje invalidnine, obraćajući im se, izjavio je:
"Ako mi dokažete da ste negde u borbi uzeli četničku teritoriju, odmah pristajem na povišicu.
Sve smo plaćali.
"
Invalidi su se razišli svesni tačnosti reči svog predsednika.
Da li je tačno ili ne, ne mogu da kažem, nisam videla kada su se milioni uručivali, ali Izetbegović je to rekao a događaji upućuju na tu mogućnost.
Izetbegović je sigurno teška srca to izjavio jer se zanosio iluzijama da je ovaj rat za njih imao značaj buna i ustanaka i, kako je rekao: ¿Sada i mi imamo naše Kosovo¿.
Ovakvim izjavama o trgovini i kupovini teritorija, njegove iluzije su se rušile.
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
11810 |
06.03.2007 |
Fikret AbdicHtio bih i ja da kazem nesto o Fikretu Abdicu i izborima iz 1990.
godine.
Muslimanski narod se na tim izborima opredjelio za Fikreta Abdica i Aliju Izetbegovica.
Fikret je tada dobio vise glasova od Alije, ali je ipak pristao da Alija bude Predsjednik Bosne i Hercegovine.
Fikret Abdic se protivio Izetbegovicevom prihvatanju pomoci od strane islamskih rezima, kao sto su Iran i Saudijska Arabija, pa se zbog toga nekoliko mjeseci nakon izbora vratio u Cazin.
U toku rata je mudrom politikom neutralnosti sacuvao muslimanski narod Cazina i Bihaca od propasti, koja je zadeslila Srebrenicu zbog sulude politike Nasera Orica.
U avgustu 1995.
godine, Armija BiH je vojnom intervencijom stavila tacku na "Cazinsku krajinu" a Fikret je otisao u Hrvatsku.
Bosna i Hercegovina (citaj Alija Izetbegovic) ga je optuzio za smrt 121.
civila i ranjavanje 400 civila, ali ga je Hrvatska odbila isporuciti.
Neko vrijeme je zivio u okolini Rijeke.
U 2002.
godini je osudjen na 20 godina zatvora, a 2005.
godine mu je ta kazna smanjena na 15 godina.
Iskreno vjerujem da bi muslimanski narod mnogo bolje prosao da se Fikret pitao sta da se radi u tim kriticnim godinama.
Aliji je nudjeno sve, cak i da bude predsjednik nove Jugoslavije (one bez Hrvata i Slovenaca), samo da ostane u njoj.
Medjutim, njegov jedini cilj je bio stvaranje islamske zemlje na Balkanu, one iste koju je opisao u svojoj "Islamskoj deklaraciji".
Sa Alijom nije bilo kompromisa, on je muslimanski narod odveo u propast.
Fikret je znao jednu stvar! Buducnost muslimanskog, ali i ostalih naroda koji dijele Bosnu i Hercegovinu, je u ekonomskom prosperitetu, ne u islamizaciji i vezivanju za arapski svijet, sa kojim (sem religije) muslimani Balkana nemaju ama bas nista zajednicko!
|
|
