fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992-BIHAC
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

bihac- 90719 - 08.07.2014 : Braco B.luka - best (0)

Kakav je bio Nanić?


Pozz, za sve čitaoce! Samo da upitam ove što mi nisu vjerovali u pisanje o Nanicevoj pogibiji?? Evo i dva posjetioca su potvrdila isto, samo malkice u preskocima, i krajnje je vrijeme da i vi reducirate onaj snimak "herojske pogibije" njegove! Kad nije bio čovjek od rječi - dao je zakletvu i kao JNA oficir o zarobljenim živim ili ranjenim borcima, neprijateljskim, znao je on šta je "Ženevska konvencija " i postupanje sa zarobljenicima, a šta je uradio, bili su u podrumu u Bužimu, za dalje ne znam, i završili su mučeničkom smrću pred samu razmjenu, na konto toga jako mi je drago što je tako završio, a ne herojski kako ga prikazuju.

Ona 2 dana kada sam ostao u okruženju bio sam blizu i Nanića i Dudaka, ali ništa nisam mogao da uradim sa ranjenim ljudima. I nastavak priče, posle mnogo godina nađem čovjeka koji je bio ostao u okruženju sa nama kad je bila operacija Breza 94, zalutao i naišao na njih, sasuli rafal, pogodili ga u obe natkoljenice i on se svalio u potok, dvojica ga onako ranjenog dovukli do komandira ispod "Makarovače" gdje je ostao naš tenk, čizme mu pune krvi, već je pri samoj svjesti i taj komandir - kurac - kukavica udara ga vojničkom čizmom u glavu - nos - grkljan. Srećom je preživjeo i taj dan i zatvor, i sve, i opet kažem borba je borba, ali maltretiranje i ubistva zarobljenika su kukavički čin ma ko to radio.

Pozdrav za sve!
bihac- 90669 - 04.07.2014 : Marko Novigrad - best (1)

Nanićeva pogibija


Vaš pokojni brigadir Nanić je bio izuzetno hrabar borac ali je naleteo na jednu grupu koji su se '95. rasuli u okolini Žirovca.

Ova priča koju je ta osoba napisala je otprilike tačna, samo se radi o opštem rasulu '95. godine, gde niko nije znao gde se nalazi. Par srpskih vojnika iz Novigradske brigade su zalutali i sakrili se tu na nekom mjestu, u nekoj šumici i igrom slučaja naišao je Nanić sa pratnjom i tu je došlo do malog nesporazuma jer ih je Nanić upitao šta rade tu i da treba da idu napred. Onda su srpski vojnici skontali ko je u pitanju i opalili po Naniću i pratnji.

Nakon što su ostali momci pobjegli, jedan od njih se vratio i uzeo Nanićevu dokumentaciju i oružje a zatim pobegao prema Uni.

Ovo je prava istina pošto jer sam ja lično gledao Nanićevu pušku. Momak iz Novog Grada koji je i dan-danas živ zna da su sve druge price lažne i netačne - Nanić je poginuo sasvim slučajno i nije ga ubio niko od njegovih.

Pozdrav, Novi Grad, Republika Srpska
bihac- 90607 - 29.06.2014 : Bubble Dubble Novi Grad - best (2)

Izet Nanić


Pošto vidim da postoje sumnje da je pogibija Izeta Nanića namještena, htio bi vam pomoći ako je to relevantno. Iako sjećanja blijede, uglavnom se sjećam te priče od ljudi koji su bili u neposrednoj blizini tog događaja.

Momci su iz Dvorske brigade, izviđači, kojima je naređeno da idu na liniju na ispomoć jer je navodno rasulo, ljudi napustili polžaje. Na putu prema liniji negdje u rejonu Suve Međe, navodno na banijskoj strain, na nekom prevoju počela je galama i kontakt sa nekom vojskom te nakon kraćeg razgovora predvodnik izviđača je sasuo rafal a ostali su zalegli ne znajući šta se dešava jer ne vide ništa pošto se to dešava desetak metara iznad njih a ovaj (inače spretan dečko) je iskočio prema njima govoreći: ubio sam Nanića bježimo odavde, puno ih je.

Ovi su zbunjeni povukli se za njim bez borbe nije bilo pucnjave sem nakon galame. Čak mu nisu vjerovali dok nije pokazao pištolj sa inicijalima I. N. koji je navodno uzeo, kasnije je pogibija i potvrđena te se sve poklopilo.

Prema priči ovog što je pucao i još jednog koji je bio pored njega tada, bukvalno su banuli jedni na druge i Nanić je vodio neku mladu vojsku te zagalamio na ove: "Koji ste vi sada, čiji ste?"

Ovaj izletio snalažljivo - iz otoke... Tada je nanić počeo zagledati po njima i hvatati za pištolj a ovaj je odmah okrenuo pušku i pokosio ga rafalom. Nanićevi pratioci su se razbježali iznenađeni a ovaj je prišao i uzeo pištolj...

Tu priču sam slušao od nekoliko ljudi koji su bili tu i identična je. Banalna smrt na kraju rata za komandanta koji je vodio mnoge velike bitke. Bio je hrabar čovjek, bez obzira što je bio na drugoj strani i ovdje su ga svi poštovali.
bihac- 89847 - 21.04.2014 : Nixon - best (0)

Pogibija k-danta Ize


Prije svega pozdrav za Bracu, i sve ostale učesnike, ja bih samo da prokomentarišem njegov post, o pogibiji k-danta Ize...

Ti izviđači iz vojske krajine zaista su mogli da krenu uz vaše linije odbrane, ali postavlja se pitanje zašto bi oni tog dana kretali ovamo, na ovu stranu, i još u z/o VRS, ako dobro znamo, kakvo je haotično stanje u tom momentu bilo na njihovom frontu, gdje su im pale sve linije odbrane pod naletom HV... Laički gledano, tamo im je bio potreban svaki vojnik, a kamo li izviđači, a oni ni u jednoj vojsci nisu bili baš onako, bilo ko, već iskusni i prekaljeni borci, jel tako...

Ali eto, ja to ne znam, i ovo sam samo iznio neko svoje logičko promišljanje, a sada ću reći i ono što znam 100%. Rahmetli k-dant nije bio samo sa dvojicom pratioca i onim vezistom, da bio je vezista tu, o tome ima stotine snimaka na Youtube-u i to može svako zaključiti, naravno logično je da ima i pratnju VP... Ali pored ovih nabrojanih, s njim je bilo i naših izviđača, i tom prilikom dvojica su i poginula, braća... Naše jedinice su bile, daleko ispred, i veći dio vaše linije bio je dignut, što znači ti izviđači i da su Išli uz vašu liniju sigurno bi daleko prije, nego li su naišli na k-danta, imali sukob sa našim borcima.

Dakle činjenioca jeste da je k-dant poginuo, s njim i dvojica braće, ali da su ubijeni od ljudi koji su obilazili liniju, e u to teško mogu povjerovati...

Nadalje, vidim da si nakon komuniciranja sa tim pripadnikom HV-a, na nekom drugom forumu, dade se zaključiti da si njegovu priču prihvatio zdravo za gotovo. Ok, to je tvoje pravo! Eto, neka bude da smo mi pobili te civile, nadam se da si ga pitao i za to ko je avionima bombardovao kolonu civila koja je bila nadomak Prijedora, odnosno u Svodni, a to se dogodilo, zar ne? Zatim, ko je također avionima, ali ovog puta mitraljezima gađao kolonu koja je bila tamo na potezu između Žirovca i Dvora? Vjerovatno smo i to mi uradili sa našom avijacijom, koju. Eto onako, uzgred budi rečeno nismo ni imali, al nema veze. I pilot Rudolf Perešin-Rudi je bio musliman iz sastava Petog korpusa, a on je poginuo dok je nadlijetao kolone civila. Dakle, dobro je što pišemo, i treba cijeniti ono što drugi napišu, ali brate mili mora se i svoje pameti malo imati, jel tako.

Kako god, dobro je da pišemo, kako vrijeme bude prolazilo, sve će više istine biti u našim pisanjima, a nas će biti sve manje, jer biologija je neumoljiva, stari se drugovi moji, a dvadeset godina je već prošlo i ko nije imao sreće da bude "garažiran", rđa izbija na sve strane.

Pozdrav!
bihac- 89711 - 12.04.2014 : Izet Sisic Norge - best (0)

Pogibija Izeta Nanića


Mnogima je tiško i zamisliti koliko ljudi u sadašnjem Unsko-sanskom kantonu traga i isputije slučaj Izeta Nanića. Ne boli nikoga verzija da je Nanić poginuo u sukobu sa VRS koliko boli ta mogućnost da je poginuo od izdajničke ruke, tj. od vrha tadašnje civilne vlasti pa preko vojnih organa koji su ipak bili njima potčinjeni jer su ovisili od njih. Tome činjenica i to da za one koji ne znaju da se nevjerovatno brzo i lako počelo da puca brat na brata sa proglašenjem autonomije i naredbom iz Sarajeva.

Zato sam ipak htio da Braco iz Banjaluke sa detaljima potkrepi tu njegovu priču da je Nanić poginuo u sudaru sa tim banijskim izviđačima, samo radi istine a ako se neko osjeća slavnim i velikim što je uspio ubiti tako barem za muslimane poštovanog komandanta to je njegova stvar.

Istina je da je Nanić pogino, ali ne tako mnogo ljudi znazna da su još neki komandanti poginuli pod sumnjivim okolnostima, pa i ministar Ljubijankić koji je doživio istu sudbinu obaranjem helikoptera u SRK kad je trebo da iznese nekih 40 miliona maraka, a to se nije svidjelo SDA vlasti tada u Bihaću. Upravo zbog toga je i ta velika dilemma oko Nanića.
bihac- 89661 - 10.04.2014 : Izet Sisic Bihac - best (0)

Nanićeva pogibija


Stvarno bih volio da znam šta su ti banijski izviđači imali da provjeravaju vezu u neprijateljskoj pozadini ako je centar veze pogođen negdje na drugom mjestu i kad je VRS izgubila te položaje a jedinice arbih bila daleko ispred mjesta pogibije nanića.

Nekako nema logike, ne tvrdim da VRS nije imala izviđače koji su se mogli provući u nepijateljsku teritoriju nego taj događaj muči mnoge jer se sumnja da je ubijen od strane naših koji su već ovladali tim terenom i poznavali ga pa i samim tim mogli napraviti zasjedu Naniću i povući se neprimjećeno. Kuda su nestali ti banijski izviđači posle, provikli se nazad kroz linije arbih i mnoge jedinice koje su bile u raznim pokretima? Čak i to je moguće sa malo sreće i znanja, ali tada tu nije bilo vrs uopste tako da kad se vojnik nađe duboko u neprijateljskoj pozadini pokušava biti neprimjećen.

Istina je puno bitnija ovdje nego da neko pridobije zasluge kako je uspio likvidirati komandanta Nanića.

Pozdrav svima!
bihac- 89499 - 28.03.2014 : Mali Radul Novi Grad - best (0)

Pitanje vezano za borca koji je poginuo u operaciju Munja '93


Prvo želim da izrazim veliko poštovanje prema svim borcima i da vas sve pozdravim.

Čini mi se da ovde ima dosta kompetentnih ljudi i onih koji mogu da daju informacije iz prve ruke, pa evo odlučih da postavim ovo pitanje. Naime, da li se neko sjeća jednog borca VRS koji je poginuo 11. 01. 1993. u gore pomenutoj operaciji, bio je visok, crn, nije nosio uobičajenu jaknu ( njegova je bila sašivena od šatorskog krila između ostalog) uz sebe nosio mitraljez m53. Vodi se da je poginuo 11. 01 ali postoje očigledne naznake da je prvo bio zarobljen (možda za razmjenu) pa tek poslije nekog vremena kasnije ubijen (ubijen je iz neposredne blizine imao slomljen nos i spaljenu ruku).

Zamolio bi nekog od njegovih saboraca ili onih koji su bili sa "druge strane" a znaju da mi kažu kako je poginuo i šta se zaista dogodilo. Unapred zahvalan na odgovoru. I možda ako ima neki njegov saborac (u šta sumnjam) biće korisno njegovo ime je Petar. Ako neko ne želi ovako javno da priča a zna nešto ostavio sam mail adresu moderatoru pa neka tamo napiše.
bihac- 89445 - 25.03.2014 : JZP Buzim - best (0)

Ispravka moderatoru


U poslijednom postu samo da ispravite nije Safet Nanić već Izet Nanić
bihac- 89357 - 20.03.2014 : JZP Buzim - best (0)

Pogibija Safeta Nanića


Pozdrav za Braca i jedno pitanje: ima li iko ko može potvrditi ovo što si napisao u vezi pogibije Safeta Nanića? Gdje su ti banijski izviđači što su bili tu? Jako sam zainteresovan da se napokon riješi ta misterija kako je poginuo komadant 505. bužimske brigade.
bihac- 89315 - 18.03.2014 : Tigar94 Bihac - best (0)

Pogibija komandanta 505. brigade


Što se tiče pogibije boraca 505. brigade, poginuo je komadant bataljona a ne brigade.
bihac- 89299 - 17.03.2014 : Braco Banja Luka - best (0)

Nanićeva pogibija


Ja ne blefiram i ne pišem iluzije kao ti "Tigre" koji kako navodiš da ste se spremali na Banja Luku, a kao Prijedor bi preletjeli u zraku. Vi još mislite da je to sve osvojeno? Sve ovo je dato uz povremeno zadržavanje, sačekuše i zasjede da se narod izvčue, da se teritorija poravna radi mira!

Sjeti se, na ulazu u Lusci Palanku, kako je poginuo vaš 2. komadant 505, i još neki vaši itd..

U operaciji "Sana" sam bio od 19. septembra mjesto Dabar - Mrežnica, pa do početka kontre naše potez Rasavci - Oštra Luka, sa desne strane putne komunikacije PD - SM, jer je to bila kontra-ofanziva širokih razmjera, a i bilo je krcato ljudstvom i tehnikom. Međutim bilo je stop za sve, možda je i bolje tako, a možda i ne, ko zna.

Što se tiče Nanićeve pogibije, nije fora ili glupiranje, centri veze Vojske Krajine su bili sjebani od NATO raketa, izviđači Vojske Krajine su pošli da vide šta se dešava, i ne sluteći kreću duž linije odgovornosti i nailaze na mjesto na kome su zadubljeni nad kartom bili dotični Nanić, njegova dva pratioca i još jedan oficir. Prilazeći na kratkom rastojanju i tek tada raspoznajući da su to vojnici i oficiri sa protivničke strane. Pratioci Nanića su potegli oružje, ali su ovi banijski izvidači bili malo brži i tu ih pokosili i sjurili se za njima prema Kotaranima - Žirovcu gdje su već otišle jedinice te brigade. Možeš da misliš šta hoćeš o ovome, to je tvoj stav, a onaj vezista kad se vratio do njih imao je šta i da vidi. Tada je javljeno šta je bilo, i onda su jedinice u napadu napravile zločin nad civilima i izbjeglicama iz kolone iz Krajine, u znak odmazde!

Slučajno sam na jednom hrvatskom forumu upoznao tipa koji je bio tada u hrvatskoj vojsci, i tvrdi da oni nisu nikoga likvidirali te ono što se desilo pripisuje vama, a sve snimila mehina - mehmedova kamera. Ali šta je tu je, bilo kako bili, ne ponovilo se!!!
bihac- 89295 - 16.03.2014 : Tigar94 Bihac - best (0)

Moj ratni put, pogibija Izeta Nanića


Pozdrav za sve! Vidim da me je Braco malo prozvao da napišem nešto. Ja znam svoju priču, svoj put koji je išao od Gorijevca pa do Bosanskog Petrovca, Laništa, Ključa, Sanskog Mosta.

U "Brezi '94." sam učestvovao kao rezerva koja je bila tu. Krenuli smo kada je javljeno da su tu Mladić i Talić. Nisam vidio zarobljene.

Što se tiče pogibije Izeta Nanića, ako već znaš sve detalje njegove pogibije onda ili učesnik ili blefiraš. Ja znam da je nastradao u zasjedi, a čijoj to će vrijeme pokazati.

Mislim da si na pogrešnu adresu uputio ovo pitanje. Pozdrav za sve, kako Braco kaže i ove i one!
bihac- 89293 - 16.03.2014 : Braco Banja Luka - best (2)

Operacija Sana, pogibija Izeta Nanića


Pozdrav za sve iskrene i dobronamjerne posjetioce!

Pošto vidim da ima i onih drugih, da malo potegnemo i neke opipljivije teme!? Vidim da "Tigra" zanima operacija "Sana," a neće ništa da napiše. Da li on zna ko je pobio moje drugove pred samu razmjenu - one koji su bili zarobljeni u operaciji "Breza '94"?

A sada ću da malo zamaram vas sa 2 strane, koji živite u iluziji i lažima toliko godina, te obilježavate godišnjice i pogibiju vašeg "legendarnog" Izeta Nanića, a da niste ni svjesni kako se uistinu zbilo. Taj dan, za vašu informaciju, ja znam do u detalja i nije ni blizu onoga kako se to prepriča danas. Dio dešavanja zna onaj vaš vezista koji je preživio zato što je otišao niže u šumu da "kaki" i kada se vratio imao je šta da vidi, ali šta je tu je, zna se da je "herojski poginuo" i tako se preselio u legendu.
bihac- 89241 - 12.03.2014 : Tigar94 Bihac - best (0)

Sana '95


Da li bi neko od boraca iz 1. i 2. kk mogao da napiše kako je izgledalo kad je krenula operacija "Sana '95?"

Pozdrav!
bihac- 89121 - 04.03.2014 : Braco Banja Luka - best (0)

Nestali borci sa područja Cazina


Pozdrav za sve iskrene ljude!

Želim da ovaj put dodam nešto u vezi pisanja onog tipa iz Cazina koji traži nestale sa područja Dubovika. U operaciji "Breza 94" dio mojih drugova sa kojima sam ratovao su ostali u okruženju i nisu se uspjeli izvući. Upali su u kandže hamzi i gazija, od kojih se posebno isticao onaj koljač Harbi. Posle 2,5 mjeseca zatočeništva su ubijeni pred samu razmjenu, a jedan borac iz Korpusne policije do današnjeg dana nije pronađen. Izgleda da se na svim stranama dešavala ista stvar!
bihac- 89101 - 03.03.2014 : Nixon - best (0)

505. brigada


Pozdrav,
505. nije išla prema Bosanskom Petrovcu, a samim time nije prošla kroz Medeno polje.
bihac- 89085 - 02.03.2014 : Nicky Banja Luka - best (0)

Pad Bosanskog Petrovca


Pošto vidim da na ovom forumu ima bivših pripadnika 505. brigade ARBIH, mislim da bi možda neko mogao da kaže iskustvo sa vezano za dolje šta ću napisati...

Prema podacima na internetu, zauzimanje Petrovca počelo je 13. septembra 1995. Prije ulaska u grad, 505. je prolazila kroz selo Medeno Polje. Interesuje me da li su zatekli ikakve civile tamo i šta je bilo s njima?
bihac- 89069 - 02.03.2014 : Izet Sisic Norge - best (0)

Borbe između 5. korpusa i Autonomaša


Pozdrav opet svima pa i uredniku,

kao prvo želim reći uredniku da ću se idućih mjeseci raspitati oko njegovog rođaka, Predraga Tomića, za kojeg se on raspituje jer poznejem neke ljude koji su ga poznavali.

A sada bih zamolio Hamzu iz Bužima da mi kaže, naravno ako se sjeća, Bajramovića ili Bajramovića brda koje je puno puta padalo i vraćano te sa strane 5. korpusa i Autonomaša. Mislim da je ovo mjesto bar pet puta zauzimano i vraćano. Već tada sam znao da je cilj toga bio smanjivanja obruča oko Pećigrada da bi na kraju usljedilo okruženje samog Pećigrada i unišavanje najjače brigade, koja je bila kičma Autonomije jer su je sačinjavali iskusni borci koji su ratovali sa VRS pa i samim komandantom Keđom.

Moje pitanje je da li neko zna koje jedinice su zadnji put napadale tj. zauzele Bajramoviće i da li ste u tom zadnjem napadu imali gubitaka? Znam da je to bila bila neka udarna jedinica iz 505. brigade.

Unapred hvala i pozdrav svima.
bihac- 89059 - 01.03.2014 : JZP Bužim - best (0)

Ispravka za Hamzu, Bužim


Pozdrav svima borcima!

Prije svega da se zahvalim svim komentatorima na ovom istinitom pisanju dešavanju u proteklom ratu. Želio bih ispraviti svoga sugrađanina da je vojnik RS pitao za Nijaza Veladžića - Veljuna, a ti si mu napisao o Velagiću (Čedi).

Usput, ako ima netko da može nešto da kaže i o drugoj autonomiji tačnije o Trnovi i Žutim Mravima.

Unaprijed zahvaljujem.
bihac- 88926 - 24.02.2014 : Krajisnik Cazin - best (0)

Nestali borci 5. korpusa


U oktobru 1995. godine, u mjestu Dubovik (nedaleko od Bosanske Krupe), nestala su tri pripadnika 503. cazinske brigade. Za jednog sam siguran da je imao 22 godine dok mi je od drugih nepoznata starost, ali su bili svi mlada vojska.

Oni su jednostavno nestali iz zemunice ili rova u kojem su tada bili stacionirani, nakon toliko vremena još uvijek se o njima ništa ne zna. Njihovi roditelji su skoro na umoru ali još uvijek, i nakon 20 godina, se nadaju da će se nešto saznati, pa bi zamolio sve ljude dobre volje, ako netko bar nešto zna o tom događaju, a da bi pomoglo u pronalaženju njihovih, (pretpostavljam) posmrtnih ostataka.

Borci koji su u Duboviku nestali u borbama sa vojskom RS. To je nekih 10 km od Bosanske Krupe u pravcu Sanskog Mosta. Porodice su dugo vremena tragala za njima ali su u zadnje vreme već digli ruke od toga jer su izgubili svaku nadu da će ih naći. Možda bi ipak neko mogao da pomogne.

Unaprijed vam se od srca zahvaljujem!!!
bihac- 88915 - 23.02.2014 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Predrag Tomić - Bihać


Interesuje me da li je neko poznavao mog rođaka, Predraga Tomića. Mnogi će ga se sjetiti i po tome što je bio kondukter u autobusu koji je saobraćao na relaciji Bihać-Izačić-Željava-Ličko Petrovo Selo. Bio je šmeker, krupan, pomalo elegantno popunjen i vrlo cijenjen u narodu.

Koliko je meni poznato, poginuo je od snajpera, negdje iza Izačića na neko nekoj litici. Ova informacija nije provjerena, a koliko ja poznajem taj kraj, linija razgraničenja je bila mnogo dalje od Izačića, negdje u pravcu Udbine jer je VRS samo u početku rata držala aerodrom u Željavi.

Bio bih jako zahvalan ukoliko bi mi neko opisao kako je moj rođak poginuo.
bihac- 88887 - 22.02.2014 : Dane Bijeljina - best (2)

Plješevica


Pozdrav uredniku,

samo da dodam da nisam siguran koliko smo bili daleko od LPS, čini mi se negdje blizu Vedrog Polja. A što se tiče vremena, bilo je to od 20. marta do 30. aprila 1995. godine. Čak je njihov radio javio da je u akciji protiv nas ranjen Atif Dudaković od granate. A koliko smo bili naivni svjedoči i činjenica da su zarobljeni muslimani, koji su nam pomagali u pravljenju grudobrana, imali svaki dan sastanak sa oficirom UN-a. Tim prilikama su prenosili povjerljive informacije o nama, koje su imali jer su se kretali po cijeloj liniji! Nije ni čudo što su neprijatelji znali gotovo sve o nama (dovikivali su: hajte djeco kući, vaši su vas doveli da poginete! Naša služba je zakazala kad im je dozvolila kontakte sa UNPROFOR-om rizikujući da informacije o nama cure neprijatelju preko obavještajaca UN-a!
bihac- 88525 - 05.02.2014 : Metalni Vrnograc - best (0)

O 5. korpusu i 505. brigadi


Pozdrav svim borcima,

bio sam pripadnik 2. brigade Narodne odbrane, jedinica "Metalni". Sasvim slučajno sam naletio na ovu stranicu pa želim istaći par stvari što se tiče samog rata. Prije proglašenja Autonomne pokrajine bio sam pripadnike 504. lake brigade koja je imala zonu odgovornosti u rejonu Spahića glavice, Hasinog vrha. Sa brigadom je komandovao Nevzad Đerić - Keđo, koji je poginuo 1994. godine nakon što su nas jedinice 5. korpusa stavile u obruč. Poginuo je od gelera granate. Prilikom početnih sukoba jedinica 5. korpusa i Narodne odbrane još sam bio pripadnik Korpusa i ako je većina mojih boraca izbjegla u Kladušu.

Međutim i ja sam se ubrzo priključio Narodnoj odbrani, i tokom rata bio pripadnik "Metalnih". Pošto su ovdje u veliko iznesena mišljenja o tome kakvi su bili pripadnici sa obe strane, želim nesto malo napisati o "Korpusovcima".

Želim prvo istaći da unutar samog Korpusa, pripadnici Narodne odbrane su se pribojavali jedino pripadnika 505. brigade, pa samim tim i ja sam imao neku vrstu fobije jer sam čuo riječi hvale za te momke od svojih saboraca iz NO. Ubrzo sam saznao o kakvim se momcima radi, ne znam tačno koja nas je jedinica 505. brigade napala ali taj dan na Todorovu naprosto nismo mogli vjerovati šta nas je snašlo.

Sa ove vremenske distance mogu sa velikom sigurnošću i respektom reći da su to bili istinski vojnici s kojima se mi pripadnici NO nismo mogli nositi. Sa Drugim brigadama Korpusa smo se mogli vrlo lako boriti.

Mislio sam da sam jedini veteren koji ima takvo mišljenje o svojim neprijateljima, ali sam neki dan pogledao na Youtube izjavu pukovnika Rade Rakonjca koji je iznio svoje mišljenje o momcima iz 505. brigade i rekao je nekoliko riječi o Naniću.

Pozdrav svima, bez obzira na stranu, prevareni smo!
bihac- 88320 - 23.01.2014 : Hamza Buzim - best (1)

Kontra-udar VRS i izvlačenje naših snaga sa desne obale rijeke Une


Pozdrav svima,

Prema kasnijim saznanjima do kojih smo došli, neke naše korpusne jedinice su nesvjesno činile neke taktičke greške, tako da su to neprijateljske jedinice iskoristli za daljni tok borbe, a to se odrazilo negativno za našu brigadu.

Primjera radi, 511. bosansko-krupska brigada je izrazila želju da ona prva uđe u svoj grad a zatim izmjenila položaja sa 502. cazinskom koja je držala položaj uz Unu i bila najbliža samom gradu. Upravo ova izmjena položaja ove dvije brigada je trjala 3 do 4 dana i to nas je skupo koštalo jer je neprijatelj u međuvremenu doveo dodatne snage sa drugih ratišta u Republici Srpskoj i djelova SAO Krajine, i tako je zaustavljeno naše dalje napredovanje prema Bosanskoj Krupi.

Mi smo već prvog dana shvatili da nešto nije u redu i da od susreta sa našim snagama koje su nam ostale iza leđa nema ništa. Neprijatelj se nije povukao kao što smo pretpostavljali, pa smo samim time ostali u okruženju i morali se snalaziti kako smo znali i umjeli.

Dva dana smo se borili bez hrana, tako da nam je tek treće jutro po radnom vodu stigla hrana. Zbog jake artiljerijske vatre smo bili potisnuti sa nekih naših dostignutih položaja na Ceru.

Kontraudari neprijatelja su svakim danom bivali sve jači, ali mi nismo ni pomišljali da odustanemo ili da se predamo iako smo na razglasu plašeni da smo opkoljeni da nemamo kuda.

Nama koji smo ostali u tom nekom okruženju nije preostajalo ništa drugo nego da se borimo i nadamo da će ipak neke korpusne jedinice uspjeti da se probiju do nas.

Neprijateljske snage su se, nakon pozivanja na predaju, razvile u strijelce i krenuli su direktno na nas jer su najvjerovatnije znali da nam ponestaje municija što se dalo zaključiti jer intenzitet naše borbe slabio. Mi smo ih pustali na neki 50-60 metara i onda pucali samo na sigurno.

Ipak u tih desetak dana jake borbe neke naše jedinice su onemogućile neprijatelju da nas totalno okruži, pri čemu im je nanesen gubitak u ljudstvu i tehnici. Ipak, donesena je naredba da se odustane o daljnih borbeni dejstava i da se naša brigada povuče na lijevu obalu rijeke, preko već postavljenog mostobrana.

Povlačenje nase jedinice je izvedeno ako se ne varam 11. novembra u ranim jutarnim satima. Odrađeno je organizovano i bez panikem, isto kao one noći kad smo prelazili na desnu stranu rijeke.

Te noći smo tiho otišli, isto tog jutra smo se tiho i vratili.

Ja lično misli da je naša brigada uspješno odradila svoj dio posla, ali to nisu uradile i neke druge korpusne jedinice, iako su imale manje zahtjevan posao nego mi.

Eto toliko od mene! Živi bili pa se čujemo, pred nama je vruća zima 94/95. godine.
bihac- 88303 - 22.01.2014 : Hamza Buzim - best (1)

Borbe oko Bosanske Krupe


Pozdrav! Ovo je odgovor za Glinenog Goluba, koji je u svome tekstu izrazio želju da želi saznati kako je to izgledalo sa naše strane. Pošto sam bio učesnik tih dana pokušaću ispričati ono čega se još uvijek mogu sjetiti

Zadatak je bio IDEMO PREKO UNE: Preći rijeku Unu (noću), po mogućnosti bez borbe, proći neprijateljske položaje i popeti se do sela Ostružnice iznad Bosanske Krupe, a sutradan se kod Govedarnice sastati sa našim drugim jedinicama.

Koliko se sada sjećam daljni zadatak je bio da se naša brigada sa Ostružnice preko Crkvine spusti u Blatnu i da se povežu naši položaji sa Suhom Međom.

Una nam je u cijelom zadatku predstavljala najveću prepreku jer dosta naših boraca spadalo u neplivače, a mnogima je to bio i prvi prelazak Une sa čamcima, dok je na drugoj strani bio težak i nepristupačan teren, kamen i litice.

Moram priznati da, kada se sjetim svega toga da sam imao strah od hučenja nabujale Une.

Prelazak na drugu stranu je izveden gumenim čamcima u koje je stajalo po 6 boraca. Vodiči su nam bili momci rodom iz Bosanske Krupe, tako da su vrlo dobro poznavali teren.

Momak kojeg pominješ u tvome tekstu (sljep momak iz dokumentarca "Istina o Bužimski Vitezovima") je legendarni Nijaz, borac 505., učesnik svih bitaka, upravo te noći nam je bio vodič jer je vrlo dobro poznavao teren. Pričalo se za njega da je i prije znao otići do svog rodnog Badiča. Kako mu neki to nisu vjerovali, on je jednog dana nestao a kasnije se vratio sa svojim kućnim brojem kao dokaz da je bio u svom dvorištu.

Sjećam ga se i iz jedne operacije, zvana BREZA. Iako je sav bio u zavojima, jer je bio na bolovanju i nije morao ići u akciju. Ipak je došao sa svojim M-84 pa pravo na KRIŽ. Eto, takav je bio Nijaz, ratnik od glave do pete, dobitnik najvećeg ratnog odlikovanja u našoj armiji, značke zlatni ljiljan.

U rano jutro tog Novembra mislim da je bio 2. ili 3., ne sjećam se tačno, prešli smo na desnu obalu rijeke. Svuda okolo je bila gusta magla, što je znatno smanjivala vidljivost. Polako ali sigurno smo išli do naših zacrtanih pozicija, trudeći se da ne budemo otkriveni.

Pošto smo neopaženo došli do svojih zadanih položaja, tog jutra smo sa male udaljenosti gledali neprijateljske vojnike kako se protežu i odlaze na umivanje i ne sluteći da ih gledamo preko nišana. Imali smo namjeru da ih pohvatamo žive, ali smo nažalost bili otkriveni i nastala je opšta pucnjava.

Do popodnevni sati oslobođenal su sela Ostružnica, Cer i Kolajevać uz žestoku borbu.

Sjećam se, prilikom borbe za jednu kuću iz koje je pružan žestok otpor jedan nas borac se prišunjao i bacio bombu kroz otvor. Odmah zatim je borac iz te kuće vratio tu istu bombu nazad, ali na sreću ovaj naš je brzo reagovao i bacio se iza ćoška kuće kod koje je stajao.

Tada nismo znali koliko se vojnika nalazi u toj kući, kao i to da je i njoj bila komanda jednog njihovog bataljona, čini mi se 11. krupske brigade. Pošto nam je Komandant javio da je u pitanju neprijateljska komanda i da se mora zauzeti, nismo odustajali od te namjere da rasturimo taj cilj.

Problem je riješio precizan pogodak RB, nakon čega je potonula betonska ploča, i tako je zatrpala sve one koji su se nalazili unutra.

U tim borbama smo i mi imali gubitaka. Sjećam se da je prva naša žrtva je bio komandir 1. voda.

Čini mi se da je tog istog dana na rijeci Uni postavljen mostobran kojeg smo nazvali ČELIČCNA PESNICA, a cijeli dan se nalazio pod jakom neprijateljskom vatrom pa nam je onemogućen prelazak sa jedne na drugu stranu, tako da je prelazak bio moguć samo noću. To nam je pravilo velike probleme u prebacivanju ranjenika, dešavalo se da nam borac bude ranjen i podlegne ranama čekajući noć da ga prebacimo.

Imali smo i veliki problema u popunjavanju sa municijom i hranom, kao što rekoh sve se radilo pod okriljem noći.

Poslije ću pisati o kontra-udaru i našem izvlačenju.
Pozdrav!
bihac- 88185 - 15.01.2014 : Glineni golub Banjaluka - best (0)

Ofanziva na Krupu '94. godine


Pozdrav svima,

borili smo se protiv 505. tačnije Hamzi nad kanjonom rijeke Une '94. godine. Po svjedočenju vašeg pripadnika (slijepi momak iz 4 dijela) u reportaži istina o 505. on navodi da je borba trajala oko četiri dana gdje ste kao i mi imali gubitke.

Koliko se ja sjećam, borbe su doslovno bile neprekidne u tom periodu. Interesuje me kako je to izgledalo sa vaše strane. Kako se u tom filmu navodi vaš glavni pravac napredovanja je bio baš kanjonom prema Krupi.

U filmu se spominje i zarobljavanje minobača i granata što je tačno. Volio bih da mi neko ko je bio tu objasni zašto sto onoliko napadali kad ste liniju poslije toliko odbijenih napada sa naše strane probili samo nekoliko stotina metara dalje (Drvarčani ili Petrovčan su držali taj položaj)i to u prvom pokušaju.

Hvala momcima iz neke od jedinica Krupske brigade koji su nam došli u pomoć jer smo mi već bili na izmaku snaga. Kako naki tvrde Krupu biste već tad zauzeli da vas tu ne zadržasmo tih nekoliko dana. Slava svima koji izginuše. Pozdrav iz Banjaluke.
bihac- 88110 - 12.01.2014 : Kobra RS - best (0)

Šta se dogodilo na Plješevici?


Pozdrav svima koji pišu na ovom mjestu. Pročitao sam zadnjih dana dosta tekstova koji su objavljeni. Svaka cast!

Gledajući na Google Earth ove naše prostore, primjetio sam dvije slike na Plješevici. Koordinate su:

44° 44' 34. 16" N 15° 49' 10. 22" E

i

44° 44' 42. 91" N 15° 49' 7. 13" E

Naime, ove ploče se nalaze nedaleko jedna od druge i na njima su napisani isti datumi? Da li neko ima više informacija šta se ovdje dogodilo jer vidim da je to negdje na sredini Plješevice?

Hvala!
bihac- 87795 - 25.12.2013 : Cazinjanin Cazin - best (0)

RE: Vječnost u zarobljeništvu


Slučajno sam pročitao ovaj članak pa bih zamolio gospodina Matijevića da malo opširnije i detaljnije opiše njegov boravak u zarobljeništvu.

Dževeruša je pjeskana a mjesto se zove Ćoralići, tačnije 5 kilometara od Cazina. Bilo bi poželjno da navede imena i prezimena tih ljudi koji su se iživljavali nad vama. Možda su oni danas u politici, a kao takvi krvnici nama ne trebaju da vode općinu.
bihac- 87775 - 23.12.2013 : Jovo Matijevic Obrovac - best (0)

Vječnost u zarobljeništvu


Mene su 25. maja 1992. godine, kod hotela "Sunce" u Bihaću zarobili pripadnici Petog korpusa. Istog dana sam prebačen u Cazin gdje smo bili smo zatvoreni na stadionu. Nakon što smo tu proveli desetak dana, prebačeni smo u Djeverušu. Tamo sam proveo mjesec dana, koji su za mene bili cijela vječnost jer je bilo malo šanse da izađem živ. Na moju veliku sreću, izašao sam na razmjeni skupa sa mojim ocem za koga i nisam znao da je bio zarobljen.

Ovo je u kratkim crtama moja strašna priča, koje i ne volim da se prisjećam jer su to bili jako teški i neizvjesni dani, i nije bilo lako nikome ko je tako nešto preživio.
bihac- 87735 - 21.12.2013 : Knindza Knin - best (1)

Da li su muslimani napadali na Knin?


Tigar94 iz Bihać kaže: "Istina je da su Hrvati pomogli, ali nije tačno da su Autonomaši imali na uniformama šahovnice jer nisu imali dodira sa HV.

  • Ta obilježja su imali i prije nego što se Babo okrenuo protiv 5. korpusa, a koristila su ih i jedinice 5. korpusa. Ako ne vjeruješ ukucaj na Google sličice gdje vidiš s lijeve strane ljiljane a sa desne šahovnicu.

    Tigar94 iz Bihaća kaze: "I na kraju, slažem se da smo bili pijuni ali mi smo branili svoje kuće a nismo napali Knin."

  • Hrvatski izvori navode da je 25.000 muslimana iz Bosne učestvovalo u ratu u Hrvatskoj na strani Hrvata od kojih je 1100 poginulo a preko 4000 ranjeno. Imaš o tome i spomenik podignut u Splitu. Toliko o vašem "nenapadanju" na Knin.

    P. S. Samo dokazujem sa argumentima da nečije tvrdnje nisu istinite.
  • bihac- 87715 - 20.12.2013 : Knindza Knin - best (2)

    Operacija Zima '94


    Operacija Zima '94. je po meni najbolje izvedena akcija hrvatske vojske:

    1. Hrvatska je organizovala upad 5. korpusa do Petrovca i naše snage su se usmjerile u tom pravcu

    2. koristili su svoje najelitnije jedinice i dotad neviđenu artiljeriju

    3. išli su po -20 i snijegu od metar

    4. udarili su na Grahovljansku brigadu koja je brojala ukupno 780 vojnika, od toga 350 aktivne pješadije.

    Sam razvoj događaja je politički pripremljen jer poslije našeg dolaska u zonu 2. kk i vraćanja teritorije do Bihaća u novembru 1994. godine, dovodi do sumnjivog ponašanja komandanta 2. kk generala Tomanovića koji je primjera radi u toku hrvatskih napada u zoni Livanjskog polja i Dinare izdao naredbu da se obustave sve akcije i ne izvode borbena dejstva u periodu od 1. 12. 1994 do 14. 01. 1995. godine. Takvom jednom odlukom je izgubio cijelu zonu 2. kk, a kasnije je postao komandant VRS - po kojoj zasluzi zaključite sami.

    Rukovodstvo Republike Srpske izgleda da nije imalo sluha za te napade Hrvatske (čitaj dogovorena predaja teritorije) i RSK je morala vojno materijano te ljudstvom ući na taj prostor bez dozvole vojnog i političkog rukovodstva Republike Srpske jer je čekala dozvolu sve do jula 1995. godine i po meni prekasno. To se desilo 27. 07. 1995. godine, odlaskom Martića u Grahovo (dokumentovano snimkom na Youtube)da bi već sutradan Grahovo bilo predano Hrvatima i SVK kreće na zauzimanje vrhova Dinare da bi već dva dana kasnije 30. 07. 1995. godine Mladić došao u Knin (postoji snimak na Youtube) te napalio naše rukovodstvo da krećemo u odlučujucu bitku. Tada SVK iz Kninskog korpusa prebacuje sve raspoloživo u Republiku Srpsku što daje Hrvatima zeleno svijetlo da krenu na oslabljene linije odbrane po cijeloj dužini RSK.

    Danas je malo poznato da je 40 procenata vojnika SVK starosti od 24 do 35 godina, za vrijeme napada Hrvatske na Krajinu 4. 08 1995. godine, bilo na borbenim zadacima u Republici Srpskoj, da je SVK 04. 08. ušla u Grahovo te prodiranjem hrvatske vojske krenula nazad za Knin

    Tako se, i bez mnogo logike, dolazi do zaključka da je operacija Zima '94. bila uvod u nešto mnogo veće, izrežirano u visokim foteljama.

    RSK i RS su imale strateški plan ujedinjenja kojeg Karadžić nije htio nikako da prihvati. Kninski korpus je u svom sastavu imao 7 okb u kojem je bilo 5+2 tenkova i 6 transportera. Od toga su 2 tenka bila poslata na Slunj da učestvuju u napadu na Cazin, a 5 tenkova je poslato u Grahovo od toga jedan tenk koji je bio na Cazinu je neoštećen dok su svi drugi uništeni na teritoriji RS i BiH.

    I na kraju da napomenem da u toku čitavog rata Kninski korpus nije imao elitne ili takozvane Specijalne jedinice. Sve ovo je čista propaganda.
    bihac- 87703 - 18.12.2013 : Marko Sarajevo - best (1)

    O Kninskom ratištu


    Veliki pozdrav za Knindžu iz Knina koji piše na ovoj stranici!

    S obzirom da mi dio najuže rodbine živi i danas u Dalmaciji, dosta sam vezan za Knin, Drniš i okolinu i tamo često odlazim. U ratu sam u nekoliko navrata iz Srpskog Sarajeva odlazio na duže odmore u Knin kod rodbine. Dok je kod nas u Sarajevu sve gorilo u onom ludilu, u Kninu se živjelo potpuno normalno. Sjećam se onih divnih Ljetnih festivala što su održavani na kninskoj tvrđavi, kupanja na Šarenim jezerima...

    Može li Knnindža iz svog ugla opisati početak oprecacija "Zima '94" i zašto niko u RSK to nije ozbiljno shvatio. Kakva je situacija bila u jedinicama koje su držale liniju prema HV, mislim na gardijske brigade, i zašto već tada jače jedinice iz Knina nisu u Livanjskom polju suprotstavljene neprijatelju? Da li su dijelovi 75. brigade učestvaovali u odbrani Grahova?

    Veliki pozdrav!
    bihac- 87641 - 14.12.2013 : Braco Banja Luka - best (0)

    O Brezi '94


    Zamolio bih "Nebitnog" da ne lupa gluposti i piše ono što ne zna. Koja je to nebuloza kad on kaže da Mladić nije bio ranjen, te da je isti natjerao Milovanovića da nosi municiju. E, stvarno se nisam već odavno tako nasmijao.

    Sve što sam napisao je napisano iskreno i na djelu gdje sam bio, i šta sam vidio i šta sam prošao. Eto sreće da nisam, da nije bilo tog prokletog rata itd, itd.

    Još jednom da kažem da osuđujem ubijanje ratnih zarobljenika, kojeg je bilo dosta, a pogotovu pred samu razmjenu.

    A ovima da dodam samo za keš za Bihać. Jedne prilike na razmjeni poginulih, prilikom utovara sanduka ručka se otkinula, i ispao je sanduk na tlo. Iz njega se rasule pare, svakom je jasno da je lova odredila sudbinu Bihaca. Pozz, za sve.

    Volio bih sa "Cvrletom" i "Džidzom" da se ispričamo na kafi, vidim da imaju vojnu penziju, ponekad zavirim na njihov FB profil, ako ih neko zna nek im prenese da mi se jave?
    bihac- 87487 - 04.12.2013 : Nebitni Neznano Nebitno - best (0)

    Operacija Breza '94


    Jedna mala ispravka: Mladić nije ranjen u toku operacije "Breza '94" već Milovanović kojeg je ovaj nstjerao da nosi municiju na prvu borbenu liniju.
    bihac- 87481 - 04.12.2013 : Nebitni Neznano - best (1)

    Breza '94


    Pozdrav za sve,

    gledam snimke i čitam članke vezane za akciju "Breza '94" pa poželeh da nešto i napišem o tome.

    Akcija "Breza '94" je trebala krenuti 2. septembra, a jedinice specijalne namjene su još u rano jutro 1. septemba prošle kroz liniju Armije muslimanske BiH i bile su duboko u pozadini neprijatelja. Dan kasnije je trebao da krene i napad dirvezanata VRS i to u šest časova ali je zaustavljen, vjerovatno zbog toga jer su se vršili pregovori između Vlade BiH i Vlade RS.

    Cijeli dan, tog 2. septembra, smo čekali da krene akcija međutim ona nije krenula. Sledećeg dana su naredili povlačenje a četvrtoga ujutru je počela akcija izvlačenja dirvezanati VRS pa je tom prilikom došlo i do pucnjave između nas, a jedan naš momak je ubio jednog od njih jer nije shvatio da su to naši. Tada započela pucnjava i to je bila klasična izdaja i prodaja vojske RS. U jednom trenutku su čak i naši tenkovi počeli tući po nama.

    Na tom dijelu ratišta su se nalazile sve naše elitne jedinice i da je nekome bilo u interesu taj dio bi bio i zauzet.

    Kada se silazi od Une, onom kosom iznad potoka, tu je bio rov iza koga se nalazilo par kuća gdje su bili mještani. Prvog septembra u jutarnjim satima je tu bilo i dvoje djece i jedna baka, a u tom rovu je bilo i par momaka momaka koje su mogli drvenom puškom razoružati. Jedan vod dirvezanata je ušao na tom djelu i kad su se povlačili trećega septembra, pucnjava je i krenula tu, a nastavila se i sledeći dan i trajala je sve do 12. septembra.

    Taj potok ću pamtiti dok god sam živ jer je u njemu stradalo mnogo momaka, od kojih je polovina izvršila samoubistvo zato što su bili svjesni da se radi o izdaji i da su prodani. Momak koji je zarobljen živ u tom potoku je imao prostrelne rane kroz noge i sam je pokušao da ih previje. On je vikao "spasavajte!" Inače, preživio je sve ovo.

    Sve ovo sam gledao pokriven bukovim listom. Gledao sam kako borci Armije muslimanske BiH hodaju oko mene, komentarišu i iživljavaju se nad zarobljenicima. Kada su komadanti muslimanske armije došli do UN baze, ja sam još bio na tom terenu i posmatro šta se dešava. Nakon sedam dana sam prešao na stranu VRS...

    O mom ratnom životu bi se mogla i jedna dobra knjiga napisati!

    I dan-danas obiđem Cazin, Bihać i Kladušu i tamo imam dosta prijatelja, a srećem i ljude koje sam vidio na snimaku akcije "Breza '94".
    bihac- 87420 - 30.11.2013 : Nebitni Neznano - best (0)

    Breza '94


    Zanimaju me video snimci "Breza '94". Gledao sam Breza12345. Kome bih se mogao obratiti za taj snimak?
    bihac- 87203 - 13.11.2013 : Grahovo Beograd - best (0)

    zarobljeni


    Moj suprug je zarobljen 14. februara 1994. Mrazovac, Bihać. Razmjenjen je mrtav i to kažu da je bio ubijen pred razmjenu. Jeste da je bio ranjen, ali pošto meni nisu dali da ga vidim rekli su da rane nisu bile smrtonosne. Čula sam da postoji video snimak, dokumentarni film, ne znam gdje se vidi kako su ih vodili zarobljene kroz Bihać. Zanima me da li bih nekako mogla doći do tog snimka jer toliko godina je mnogo da čovijek živi u neznanju šta se zaista desilo. I zanima me šta se zaista desilo sa tom grupom iz Grahova. Ako iko išta zna, molila bih ga da napiše. Hvala.

    Poštovana,

    mislim da je veliki propust u ovome tvom tekstu što nisi navela ime tvoga muža jer bi u tom slučaju neko mogao I nešto konkretno da napiše.
    bihac- 87167 - 02.11.2013 : Krajisnik Canada - best (1)

    Bihać


    Moram da demantujem prethodni tekst povodom nekoliko stvari. Kao prvo, ne treba rećI "neki general" jer to ništa ne znači već treba navesti njegovo ime. Kao drugo, gdje se to vojska povlačila a narod nije imao kuda? Kao treće, aerodrom u Cazinu je radio cijelo vrijeme rata, a letovi su se odvijali i po više puta dnevno pod prećutnim pokroviteljstvom UNPROFOR-a.

    Samo još da kažem da sam nažalost bio na tim terenima u to ludo vrijeme. Pozdravljam sve dobronamjerne posjetitelje ove stranice. Svako dobro i pozdravljam posebno domaćina ove stranice.
    bihac- 87163 - 01.11.2013 : Dragan Sluzba Detroit - best (1)

    Istina o padu i oslobođenju Bihaća


    Pozdrav svima, želim vam mir i dobro i da se nikada ne ponovi isto ono zlo. Svašta sam gledao, ali moj zadatak je bio slušanje, tako isto i od početka napada na Bihać pa do operacija oslobođenja.

    Istina je da je Bihać trebalo da bude deblokiran jer se bojalo da će Srbi ponoviti Srebrenicu. Pored toga, kod kontraofanzive jedinice VRS su ušle u prigradska naselja Vedro polje, Pola naselja Žegar i na najveći Vrh brds Debeljača. Istina je i to da do Bihaća VRS nije naišla na značajniji otpor jer je vojska 5. korpusa bila u fazi izvlačenja.

    Razlog zbog koga se stalo sa napredovanjem i zauzimanjem Bihaća je taj što je jedan od generala u razgovoru nagovjestio mogućnost velikih gubitaka u redovima VRS jer bi naša vojska doživjela da bi se kasnije teško od toga oporavila. On je pri tome pomenuo da bismo u zauzimanju Bihaća mogli da izgubimo preko 500 boraca.

    Drugo, avioni se nikako nisu mogli čuti jer nema aerodroma u Bihaću osim Željave koja je bila u srpskim rukama.

    Treće, što se tiče priče i bježanju naroda iz Bihaća, niko nije bježao jer nisu imali gdje da bježe jer su bili u okruženju.

    Toliko za sada. Lijep pozdrav i da se nikada više ne ponovi.
    bihac- 87017 - 16.10.2013 : Knindza Knin - best (4)

    Oktobar - novembar 1994. godine


    Krajem 1994. godine, 5. korpus je došao negdje do Petrovca, te Mladić dolazi u Knin i traži pomoć od VRSK. Sutradan se iz Knina šalje depeša u 5 brigada (Obrovac, Benkovac, Kistanje, Drniš i Vrlika) da svaka pošalje po 20 diverzanata u toku u Knin. U toku noći ljudi dolaze i ujutro se kreće za Petrovac. Tamo se dobija naredba da se ide u okolinu Kulen Vakufa.

    U toj jedinici je bilo oko 100 boraca i njihov komandant, koji je tada bio potporučnik a sada je visoko rangirani oficir u Srbiji.

    Prvi dan su imali zadatak da zauzmu neko selo i jedno brdo. Išli su u akciju sa nekom jedinicom Specijalne policije iz Banjaluke, njihovo ime ne znam ali su bili momački opremljeni

    Drugi dan su imali odmor.

    Treći dan se prebacuju u neku dolinu ispod jednog brda gdje su se nalazili borci 2. KK koji su tu takođe došli zbog te akcije. Cijeli dan nije bilo nikakvih dešavanja osim puno gubitaka jer su jurišali na to brdo koje nije imalo ni jednog stable pa su žrtave padale kao u nekom filmu. Ponudili smo im da mi zauzmemo to brdo u toku noći jer nam je bilo krivo da ljudi bez iskustva ginu. Međutim dolazi Manojlo Milovanović, sa kojim se razrađuje plan naše akcije i odbija se zahtjev da uzmemo brdo u toku noći, tako da krećemo jedno 3 do 4 kilometra nazad u pravcu Petrovca...

    Četvrti dan, ujutro u 4:30 krećemo nas 100 diverzanta i poručnik kojima se priključuje komandant Grahovljanske brigade sa svojih nekoliko izviđača jer su oni bolje poznavali teren. Pješačimo 25 do 30 kilometara do brda sa desne strane Ripča na pravcu Petrovac - Bihać. Ne sjećam se više kako se ono zove. Ta razdaljina se prelazi normalnim korakom za nekih 6 do 7 sati, međutim kretanje kroz neprijateljsku teritoriju je nešto sasvim drugo i mi dolazimo na to brdo po noći, negdje oko 3 sata.

    Peti dan izmedju 4 i pola 5 dijelimo se u tri udarne grupe i prilazimo nekim artiljerijskim jedinicama 5. korpusa koje su bile nemam pojma jer u 5 ujutro dobijamo naređenje za brz udar. Svi ti borci 5. korpusa koji su bili na tom brdu a najbliži borac Republike Srpske im je bio na 15 kilometara udaljenosti pa možete zamisliti kako su prošli kad smo počeli nicati kao pečurke na njihovom terenu u tolikoj dubini. Svi oni su munjevitom brzinom bili likvidirani.

    Naš cilj je bio da se sjurimo niz brdo na glavnu cestu i što prije prekinemo komunikaciju Petrovac - Bihać. Nailazak na manje grupe boraca 5. korpusa i izlazimo na cestu oko 8-9 ujutro. Tada kreće ofenziva vojske RS prema Bihaću jer 5. korpus više ne može dobiti pojačanja i logistiku.

    Da napomenem da smo se rasporedili oko ceste i sva vozila, tehnika i ljudstvo 5. korpusa koji su išli u oba pravca je zarobljavna i trpana u obližnju šumu. Napominjem da su svi zarobljenici kasnije predati vojsci RS i tri ubijena, među kojima i neki oficir 5. korpusa, njegov vozač i tjelohranitelj koji nisu stali sa golf dvojkom pa smo ih morali likvidirati.

    Šesti dan dolazi vojska RS u Ripač i mi dobijamo dan odmora.

    Sedmi dan se odmaramo u Ripču, Manojlo dolazi i čestita nam na akciji. Naš sledeći zadatak je bio da neutralizujemo četiri objekta u samom gradu.

    Osmi dan se padinom desno od Ripča spuštamo prema Bihaću i čekamo noć da se krene dalje, ali se tada naređuje obustava svih dejtava. Sledeća četiri dana smo iz te šume gledali Bihać a motorolom nam stalno naređuju mirovanje.

    13-ti dan šaljemo našeg poručnika i jednog borca nazad da vidi šta se dešava, dolaze nazad i naređenje i dalje da se čeka na dostignutim položajima.

    14. i 15. dan i dalje čekamo.

    16. dan se dogovorimo da svi idemo nazad u Ripač. Tamo zovemo Manojla da dođe i objasni situaciju. Dobijamo odgovor da se na Bihać neće ići. Mi nakon toga tu više nismo imali šta da tražimo jer mi nismo bili linijaši.

    17. dan krećemo nazad za Knin.

    P.S. U toku ovih 17 dana smo imali 12 ranjenih, a ovo sam pisao samo na opasku Lazanskog da mi nismo imali jedinice koje su išle duboku u neprijateljski teritoriju.
    bihac- 86977 - 13.10.2013 : Dado Banjaluka - best (0)

    Kontra-ofanziva na Bihać 1994. godine


    Molim vas da malo prokomentarisemo govor Generala Borica vezano za borbe u Bihacu krajem krajem 1994. godine:

  • Krajem novembra i početkom decemra 1994. godine , združenim snagama ( " 2. KK sa ojačanjima iz 1. KK , Istočno bosanskog Korpusa i tri brigade iz Vojske RSK ) izvršen je protiv-udar prema Bihaću. Nakon žestokih borbi, jedinice su uspjele da dođu do grada i tu stale. Nitko ne zna zbog čega nismo ušli u grad koje ga je stanovništvo već napuštalo. U to vrijeme jedinice iz RSK koje su napadale na pravcu prema Izečiću , napustile su položaje i otišle u Općinu Knin da brane Ministra unutarnjih poslova Prijića, kojeg su vlasti htjele da smjene. Jedinice MUP-a iz Banja Luke koje su bile na Debeljači otišle na sahranu nekolicini svojih boraca. Postoje razne priče zbog čega se nije ušlo u Bihać, čak i da se NOVČANO trgovalo. Tada je za Zapovjednika Korpusa poastavljen General Tomanić Radivoje, koji danas, nažalost, nije među živima.
  • bihac- 86817 - 29.09.2013 : Dane Bijeljina - best (2)

    Borbe na Plješevici


    Kao vojnici 2kk, četa specijalne policije iz Drvara smo poslati na rejon Plješevice, od strane Ličkog Petrovog Sela da smijenimo 1. srpsku brigadu. Po dolasku smo prošli (čini mi se) Vedro polje i išli nekom "kozjom stazom" na položaj (mislim da se brdo zvalo Hum).

    Prethodnici su nam rekli da nema nekih borbi i da su na tom položaju do skora bili vojnici SAO Krajine i da su isti bili u dobrim odnosima sa onim preko puta te da su im donosili brašno, cigare i ostalo. Položaj je bio loš, snijeg visok a teren kamenit da se nije moglo kopati nego smo pravili zaklone i grudobrane od drveta. Ispod nas smo stavljali granje od četinara a iznad smo pravili krov takođe od četinara. Otvarali smo vatru više puta odgovarajući na česte provokacije, ali je sve bilo u granicama normale. Išli smo i u izviđanja.

    Čuvali smo jedan radni vod zarobljenika koji su bili prijavljeni UNPROFORU i redovno su dobijali pomoć od njih, tako da im ništa nije falilo a kasnije su i razmijenjeni.

    Svako četvrto-peto veče sam slušao zujanje teških aviona (mislim transportnih) koji su se spuštali u Bihać i donosili nešto Petom korpusu. Mislim da je preko puta na nekih 200 metara bila neka od Bužimskih brigada i neka specijalna jedinica, da li nekakvi lavovi, pume ili tako nešto. Sigurno i jeste jer pročitah da su oni svaki dan klanjali, a slušao sam njihove molitve i pozive na nekakav "tekbir".

    Kada je došao trideseti dan, trebali smo da odmorimo, očekujući smjenu. Tako je i bilo , negdje oko 12 sati smo začuli kamione kako brundaju uz planinu. Čini mi se da ih je bilo oko 10 do 15. Kad su stigli iza položaja odjednom sam zacuo "tekbir" ali u vrijeme koje nije bilo uobičajeno. Odmah nakon toga se začula pucnjava iz pješadijskog naoružanja i minobacača i počeo je napad na nas. Sa desne strane su nam bili Sušljikovi diverzanti, koje sam dobro poznavao još sa Manjače i bio siguran da neće izdati. A samo dan prije sam sa komandantom za moral 2 KK obilazio liniju u dužini od oko 500 metara i na kraju puta naše zone sa lijevog krila (koja se vezala sa Prijedorskom brigadom na mjestu gdje je bio broving) smo došli do jednog zaklona tj. "bajte" u kojoj su bila tri starija borca koji su se ponašali kao da su kod kuće. Skrenuo sam pažnju komandantu na taj detalj a on reče da su se opustili jer su duže tu (kao i mi) i da idu sutra kući. Alijini su baš udarili na taj rov i kako sam kasnije čuo, oni su ga i zauzeli, a neko iz rova je i poginuo.

    Nakon toga su pokušali da nam zađu s leđa, međutim naša artiljerija je žestoko dejstvovala i uz pješadijsku vatru smo uspjeli da odbijemo napad uz minimalne gubitke ali sa izmjenom pravca linije na tom mjestu. Tu smo ostali jos 15 dana do povratka u bazu.

    Dane,

    sve pohvale za pisanje, samo bih te zamolio da napišeš koliko je daleko od Ličkog Petrovog Sela bila ova linija i koliko ste daleko bili od Udbina. Takođe bih te zamolio da upišeš i vrijeme kada ste bili tamo, pretpostavljam da je to bilo krajem 1992. godine.
    bihac- 86663 - 12.09.2013 : Grabez Bihac Bihac - best (0)

    Nije postojao plan da se zauzme Petrovac


    Da vam kažem imate totalno pogrešne informacije o Bihaćkom ratištu. Kratko i jasno, ja sam bio pripadnik jedne specijalne jedinice 5. korpusa i mislim da nema ništa od toga da su Srbi mogli ući u Bihać.

    Neka neko napiše gdje je sreo ili ispalio metak na vojnika od Petrovca pa do Bihaća. Tek kada ste stigli do bolnice onda ste naišli na otpor.

    Plan nije bio oslobađanje Petrovca. U to vrijeme nismo imali ni hrane ni municije za nekakve napade, nego je bio cilj pomjeriti Srbe sa Čekrlija i Barakovca da nas manje gađaju snajperima. Međutim naš mali napad na 6 na Čakrlijama je urodio plodom i digli smo liniju. Na našu sreću Srbi su krenuli u bježaniju a mi za njima sve do prvih kuća, da bi se vojska rasula po selima u potragu za hranom i tako se pomjeralo prema Petrovcu bez srpskog otpora. U Petrovcu smo naišli na otpor i odmah smo stali.
    bihac- 86647 - 10.09.2013 : Pecijalac Momčilo Rs - best (0)

    Bihać i pare


    Tačna je informacija o tome da su pare bile u pitanju. Razgovor izmedju Alije i Dudakovića je snimljen i traku su preuzeli Frenkijevi pripadnici. Mi smo pratili kompletan sistem veze, i uprkos tome što su radili skremblovano tj. sa zaštitom modulacije tj. glasa. Oni nisu bili ni svjesni da smo kod jednog njihovog pripadnika, koji je ubijen, našli stanicu sa skremblerom i prebacili je u jenu mobilnu, tako da smo mogli pratiti cijeli opseg gdje se pojave. Najbolje informacije su dolazile od žena koje su koristile bežične telefone kao i pojedinci koji su koristili satelitske telefone. Posebno je bilo interesantno slušati mobilne telefone sa područja Hrvatske.

    Da ne dužim o tome, da pređem na razgovor. Alija je pitao Dudakovića kakvo je stanje, i dobija odgovor da je situacija jako loša jer im ponestaje municije. Alija mu na to odgovara da se strpi 24 sata dok ne stignu pare. Dudaković odgovara da je toliko loše stanje sa municijom da koriste pola pola, manevarsku i bojevu.

    Vrlo je interesantno šta se desilo nakon 24 sata! Specijalna brigada police Republike Srpske dobija naredbu da uvede studentski i radnički bataljon u liniju i da se pakuju i vrate nazad u bazu.

    Ovo se desilo pred Novu godinu, a za Staru novu godinu (onu našu), u razlici od manje od 20 dana komplena linija pada i naši se povlače skoro do Petrovca.
    bihac- 86643 - 09.09.2013 : Braco Banja Luka - best (3)

    Istina je izašla na vidjelo!


    Istina je izašla na vidjelo, tek poslije, sto je alija i potvrdio, u prolazu dvojici generala Milovanovicu i Dudakoviću dok su razgovarali nakon rata!?

    Pare jesu legle da se Bihać nikada ne zauzme, a to se i osjećalo uvjek kada bi se stvorili uslovi da se to desi. Nema dalje, mnogi ne vjeruju u to, a najviše ovi sa druge strane pošto su sebi stvorili sliku da su "sve oslobodili", a bilo je to tiho povlačenje, normalno uz povremene borbe, pa je neko morao u toj frci i izgubiti glavu, ili bar biti ranjen!?
    bihac- 86629 - 06.09.2013 : Senad Senadović Bihać - best (3)

    46 miliona za Bihać


    Ja lično mislim da je razgovor između generala Dudaković i generala Milovanovića pogrešno shvaćen: ako je Alija rekao da je platio 46 milona, to se odnosilo za nabavku naoružanja i municije, a ne Srbima da ne zauzmu Bihać. Bihać vrijedi mnogo više od 46 miliona.
    bihac- 85634 - 27.06.2013 : Nebitni - best (0)

    Ubistvo komandanta na Željavi


    Pozdrav,

    posjedujem neke informacije u vezi pogibije komadanta aeredroma u Željavi kod Bihaća, Rodoljuba Gajića, ali ne znam koliko su tačne. Naime, priča se da mu je prije stradanja oduzet čin potpukovnika. Ako neko može da mi odgovori bio bih mu zahvalan.
    bihac- 84045 - 01.04.2013 : Braco Banja Luka - best (0)

    Pitanje za Nebitnog


    Pitanje za "Nebitnog" jesi li bio učesnik operacije "Breza 94"? Jesi li bio u Korpusnoj policiji?
    bihac- 84005 - 30.03.2013 : Nebitno - best (0)

    Pozdrav


    Pozdravljeni dosta zanimivi stvari ima pogotovo stose tice radace korpusne policije izvidaca recu samo jedno ujedinjene nacije koje su bile na platou oni znaju sve i imaju arhivu o svemu bilo proslo svima nekje laka zemlja koi su stradali taj dan nebitno koje vjeresu i u kojoj vojscisu bili a svi mi koji smo prezivili trebamo pobiti sadasnje gadove u vladama.
    bihac- 83664 - 16.03.2013 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - best (1)

    Srpska kotra-ofanziva na Bihać


    Iz knjige Miroslava Lazanskog - Istina o Srpskoj - tekst napisan 1994. godine

    Sinhronizovanim napadima iz "zaštićenih" zona Bihać, Igman i Bjelašnica, kao i iz pravca prema Kupresu, snage vlade Alije Izetbegovića preduzele su do sada najveću i najžeću ovanzivu na području Republike Srpske. Da se radi o vrlo ozbiljnom vojnom pokušaju unitarizacije prostora BiH potvrđuju vijesti sa terena i intenzitet borbi, ali i najave novih koncentracija muslimanskih trupa na prilazima posavskom koridoru i oko Doboja. Pa ipak, sve te borbe, sadašnje i buduće, medijski su potisnute operacijama muslimanskog Petog korpusa u rejonu Bihaća i Cazina, čije su jedinice uspjele da prethodnih dana osvoje više od 200 kvadratnih kilometara teritorije, da zauzmu i grad Kulen Vakuf (Spasovo), da pokole Krupu na Uni i da ozbiljno uzdrmaju vojne pozicije 2. krajiškog korpubas VRS.

    U čemu je tajna opstanka i relativnih vojničkih uspjeha jedinica Petog korpusa muslimanske vojske, koji se bori u praktičnom okruženju vojnih snaga Republike Srpske i Republike Srpske Krajine, koji je pobijedio snage Fikreta Abdića, zauzeo Veliku Kladušu i još ima ambicije da ofanzivnie prodore prema Petrovcu? Kako to da taj korpus muslimanske armije toliko dugo opstaje u najtežim okolnostima protivničkog okruženja?

    Tajne uspjeha Petog muslimanskog korpusa nije toliko u njegovoj vojnoj moći, niti u nemoći VRS u tom prodručju. Cijeli je splet okolnosti koji već duže pogoduje opstanku Petkog korpusa vlade Alije Izetbegovića. Taj korpus ima osam brigada sa ukupno 25. 000 pripadnika:

    1. brigada (Bihać)
    2. bridaga (Bihać)
    3. brigada
    501. brigada (okolina Bosanske Krupe)
    502. brigada (Bihać)
    503. brigada (Cazin)
    504. brigada
    505. brigada (Bužin)
    511. brigada (okolina Bosanske Krupe)
    512. brigada (Cazin)
    517. brigada (Cazin)
    Specijalna jedinica "Sanske muhe"

    Jedinice Petog korpusa većinom su naoružane lakim pješadijskim oružjem uz nešto topova kalibra 76 mm, haubicama 105 i 122 milimetra, kao i sa većim brojem minobacača od 60, 82, i 120 mm. Logističku podršku snagama Petog korpusa neprekidno daje bataljon UNPROFOR-a iz Bangladeša, a dosta dugo sabdjevanje oružjem, municijom i hranom Peti korpus imao je iza vazduha: avioni jedne ukrajinske kompanije obično leteći na liniji Pula-Kijev skretali su iznad Cazina i izbacivali pošiljke pomoći. Prije tri mjeseca protivavionske jedinice VRS i RSK su raketama tipa SA-6 pogodile i srušile dva ukrajinska transportna aviona tipa AH-26, pri čemu je poginulo sedam pilota i mehaničara. Ukrajinske vlasti taj incident taje, a kompanija koja je iznajmila transportne aviona AH-26 za krijumčarenje oružja ne želi da potvrdi nestanak aviona i pilota.

    Analize borbene vrijednosti Petog muslimanskog korpusa pokazuje da je ta formacija sastavljena od krajiških muslimana, koji su uz Sandžaklije i najborbeniji dio vojske Alije Izetbegovića. Osim toga, tim jedinicama komanduju muslimanski oficiri iz bivše JNA, koji su svoje ratno stažiranje prethodno odradili u Sloveniji i Hrvatskoj ( oko Vukovara, Pakraca i Lipika). Poznato je da je general Atif Dudaković, komandant 5. korpusa, u Hrvatskoj proglašen za ratnog zločinca zbog njegovih operacija dok je još bio u JNA.
    Zapravo, u bivšoj JNA oficiri po nacionalnosti Srbi i muslimani većinom su završavali pješadijske škole i akademije, odnosno, većinom su odabirali kopnenu vojsku, kao specijalnost, dok su Slovenci i Hrvati obično odlazili u sofisticirane vidove oružanih snaga: ratno vazduhoplovstvo i mornaricu. Zbog toga je cijela jedna generacija muslimanskih oficira iz bivše JNA, vojnički gledano sposoban kadar: general Rasim Delić, Vahid Karazelić, Ramiz Dreković, Atif Dudaković.. .

    Peti korpus muslimanske vojske svoju žilavost i borbenu aktivnost temelji na statusu opkoljene vojne formacije. Za njega nema mnogo alternativa: potpuno uništenje ili ofanzivne operacije sa nadom u proboj na nekom od izabranih pravaca.

    Situacija oko Bihaća sa VRSK djelimično je sanirana, srpske jedinice povratile su Kulen Vakuf (Spasovo) i kreću prema mjestu Vrtoče, važnoj raskrsnici puteva za Petrovac i Donji Lapac. Jedinice 2 kk VRS nastavljaju kontraofanzivu u dolini Une, pri čemu je novi momenat uključivanje trupa HVO u borbe na zapadnoj obali Une s ciljem podrške muslimansko Petom korpusu.
    bihac- 83663 - 16.03.2013 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (1)

    Bihaćko ratište, šverc oružjem, porjeklo oružja u Bosni


    Iz knjige "Istina o Srpskoj" Miroslava Lazanskog - tekst napisan 1994. godine

    U novembru 1994. godine snage 2. krajiškog korpusa su se nalazile u predgrađu Bihaća, sa velikim izgledima da potpuno ovladaju Grmuško-grabeškim platoom, koji je strateški važan položaj u tom području. U borbama oko Bihaća razbijeno je nekoliko muslimanskih brigada iz sastava 5. korpusa generala Atifa Dudakovića, pri čemu je najveća bitka bila u Ripačkom klancu, gdje je srpska vojska uvela u borbu i tenkove. Istina, cijena srpskih uspjeha u zoni Bihaća nije mala jer je u muslimanskoj ofanzivi na pravcu Bosanske Krupe, kao i na Grabeškoj visoravni u prvim danima zarobljeno 27 oklopnih vozila, što tenkova što transportera, kao i veća količina minobacača i topova VRS. U tim prvim danima muslimanske ofanzive 2. krajiški korpus VRS je imao vrlo malo ljudi na borbenim položajima: neke brigade držale su na liniji fronta samo pet do deset osto vojnika, sve ostalo je bilo na odmoru kod kuće, ili zauzeto poljoprivrednim radovima.

    Koristeći NATO i američke obavještajne slike i informacije, muslimani su uočili opuštenost, slabu posjednutost i statičnost srpske linije odbrane prema Bosanskoj Krupi i tu su usmjerili jedan od svojih pravaca udara.

    Drugi klin muslimansko prodora, onaj prema Kulen-Vakufu (Spasovo), mogao bi da bude i plod taktičke varke srpske Vrhovne komande, koja je "izmamila" Peti korpus muslimanske vojske iz zaštićene zone Bihaća, rasjekla ga po dijelovima i sada uništava jednu za drugom jedinice tog korpusa. Trenutno je muslimanski Peti korpus u sendviču između dva korpusa Vojske Republike Srpske.

    Muslimanskoj armiji Alije Izetbegovića oružje je do sada stizalo preko operacije "Padobran", kopnenim putem od hrvatskih luka na Jadranu, preko UNPROFOR-a i od strane srpskih švercera spremnih da vojnim protivniku za devize prodaju čak i tenkove. pogledu švercera, nediscipline, i raznih mahinacija, situacija je bila najkritičnija upravo u nekim jedinicama Drugog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske.

    Ukoliko srpska strana i BiH želi da sačuva Republiku Srpsku kao državu, ona mora u korijenu sasjeći svaki kriminal u redovima vojske, ojačati moralne kriterijume borbenih sastava u borbenim i neborbenim operacijama, maksimalno podići nivo borbene discipline i ojačati ofanzivni duh vojske. Biće vrlo teško kordinski braniti više od hiljadu kolometara duge linije fronta, na i u tom pogledu treba izvršiti određene predislokacije jedinica.

    Upravo oko isporuke oružja muslimanskoj vojsci srpski borci mogu da iskoriste partizansko iskustvo otimanja oružja i opreme od protivnika. Dosadašnji tok sukoba na prostorima BiH, pokazao je i veliku razliku u aktivnostima srpskih i muslimanskih komando-jedinica. Dok su muslimani od prvih dana rata forsirali osnivanje specijalnih udarnih diverzantskih timova, grupa i jedinica, predviđenih za upade u duboku pozadinu protivnika, srpska strana se zadovoljila osnivanjem manjeg broja takvih elitnih jedinica.

    Vijesti sa terena pokazuju nevjerovatno veliku aktivnot muslimanskih komando-jedinica, koje uspjevaju da uđu u pozadinu srpskih položaja i po tridesetak kilometara, da napadnu glavne štabove srpskih korpusa, jednim prilikom čak i Glavni štab Vojske Republike Srpske, dok za slične poduhvate srpskih komandosa nema podataka. Možda će nova situacija sa dopremanjem oružja za muslimansku stranu inicirati i ofanzivnije akcije i operacije srpskih komandosa daleko u protivničkoj pozadini?

    Bosna polako postaje svjetski bazar oružja, svih mogućih tipova i porijekla. Za muslimansku armiju islamske zemlje kupuju oružje u arsenalima bivših članica Varšavskog ugovora, oružje sovjetskog porijekla, jer je ono najlakše za obuku i slično je jugoslovenskim tipovima oružja. Posebno vilik arsenal modernog sovjetskog oružja postoji i danas u Njemačkoj, koja je naslijedila cjelokupan ratni potencijal biše armije Njemačke DR, više od 2500 tenkova, 250. 00 automatskih pušaka, 2. 000 topova, oko milion tona municije raznih kalibara, helikoptere i avione, rakete i mine, radare i inženjerijsku opremu.. .

    Tu su naravno i razni tipovi pakistanskog oružja i opreme, jer Pakistan ima vrlo solidnu industriju oružja, kinesko oružje koje je vrlo jeftino i na crnom tržištu, neki zapani modeli protivavionskih raketa, italijanski eksplozivi i plastične mine, tursko i egipatsko oružje proizvedeno po zapadnim, ili sovjetskim licencama.

    Šta će dakle donijeti zima u bivšoj BiH? muslimani se sigurno neće zaustaviti svoje ofanzivne akcije, sada i uzotvorenu i jasnu podršku Amerike. Hrvatska još uvijek neće ući punom snagom u bosanski sukop jer je zauzeta "domaćim" problemima sa Krajinom. Vojska Republike Srpske nastojaće da sačuva što više teritorije koju sada kontroliše, čekajući jače pukotine u Kontakt-grupi, posebno između Moskve i Vašingtona.
    bihac- 83141 - 27.02.2013 : Hamza Buzim - best (1)

    Bihać, ofanziva 'Jutro' - januar '95. godine


    Za mene lično, januar 1995. godine je bio najteži mjesec u životu.

    Komanda VRS i njihovi saveznici, okupljeni oko Fikreta Abdića, su bili svjesni da 505. bužimska na čelu sa Nanićem čini prepreku pada Bihaćkog okruga pa su početkom tog mjeseca glavninu svoje ratne tehnike usmjerili na liniju odbrane 505. bužimske.

    Zbog velikog zamora naših jedinica, VRS sa njenim saveznicima uspjevaju da probiju našu liniju odbrane. Nakon toga su uslijedili naši kontraudari, u kojima smo im mi nanosili značajne gubitke u živoj sili, ali Bogami i oni nama!

    U našoj arhivi je ostalo zabilježeno da je neprijatelj u toku tog mjeseca izveo 27 kombinovanih artiljerisko-pješadijskih napada, na položaje boraca 505. bužimske brigade. Kod nas u Bužimu je ostalo zapamćeno da je tog januara svakodnevno klanjana dženaza (sahrana) kao 6. namaz (molitva) jer su se borbe vodile svakodnevno od Stabandže do Bihaća.

    Moram još napomenuti da su i bihacke brigade 501. slavna i 502. viteška u toku januara i polovine februara uspijele pomaći neprijatelja sa rubnih djelova grada Bihaća i vratiti izgubljene položaje: Debeljaču, Vedro Polje, Klokot, Zavalje, Skočaj. U ovim borbama oslobođena je i kasarna "Grmeč", poznato uporište Bihaćkog ratišta. Na taj način je polako skinut teret sa naših leđa.

    Zahvaljujući komandi 5. korpusa, koja je stalno bila u kontaktu sa drugim korpusima BiH a naročito sa 7. korpusom koji negdje u februaru otpočinje sa operacijom Vlašić, polako je skinuta omča sa našeg vrata.

    Danas kad svi malo realnije sagledamo stvari dobili smo svi kako ono narod kaže ""čunu i po somuna". Mi danas imamo:

    1) najveću stopu nezaposlenosti
    2) najveću stopu kriminala
    3) najveću stopu korupcije
    4) kod nas u Bosni i Hercegovini zdravstvena knjižica košta 100 eura.
    5) narod je gladan a političarima nikada dosta.

    Toliko od mene i svako dobro!

    Hamza,

    imam malu zamjerku na tvoje pisanje:

    Prema tvome, ispade da su Srbi stalno napadali a vi na kraju sve oslobodili. Bilo bi pošteno da si napisao sa kojih ste pozicija potisnuti, koja naseljena mjesta su Srbi zauzeli, da pomeneš malo UN i njegovu ulogu itd. itd...

    Drugim riječima, nedostaje ti malo objektivnosti!
    bihac- 83049 - 25.02.2013 : Vojo Šešlija Hag - best (2)

    RE: Operacija Jutro


    Nisam mogao a da se dobro ne nasmejem dok sam čitao neke komentare Hamze iz Bužima, za koga inače mogu reći da piše dobre tekstove.

    Naime, malo je sarkastična priča da se njegova jedinica morala povići sa Kladuškog ratišta jer im nije stizala "humanitarna pomoć". Pa u kom se to ratu, sem naravno bosanskom, u istoriji ratovanja desilo da jednoj (ponavljam - samo jednoj) zaraćenoj strani Međunarodna zajednica dostavlja pomoć u hrani, lekovima, opremi - i naravno municiji.

    Još tragičnija je činjenica koju on navodi u vezi okruženja Bihaća, tačnije kada su naše snage došle do tvrđave Sokolac, i okružile grad. On tada piše o nekakvoj "zaštićenoj zoni" pominje Galija i Akašija, koji su kod muslimana pali na dno nekakve liste.

    Žalosno, da žalosnije ne može biti! Kako neko ovdje napisa, da im nije bilo tih "zaštićenih zona" i Međunarodne zajednice da im čuva guzicu, ko zna šta bi danas bilo sa muslimanima!

    Toliko od mene o njihovom vojničkom junaštvu!
    bihac- 83026 - 25.02.2013 : Hamza Buzim - best (0)

    Operacija Jutro, novembar-decembar 1994. godine


    Srpska ofanziva JUTRO i Abdićev povratak

    Nakon operacije "Grmeč" u kojoj je oslobođena zloglasna Kasarna Grabež, združene snage srpske vojske otpočinju ofanzivu na Bihaćki okrug. Ova ofanziva poznata pod nazivom "Jutro" a planirana je u dogovoru sa Fikretom Abdićem čije su PVF trebale da u sklopu iste operacije u rejonu Velike Kladuše napadnu snage 5. korpusa i ponovo uspostave vlast svoga Babe.

    Borba na dva fronta

    Nakon povratka jedinica naše 505. sa položaja iznad Bosanske Krupe, pred nama je bila do tad najjača neprijateljska ofanziva VRS, Martićeve vojsk i Fikretovih izdajnika.

    Poslije samo par dana odmora stiže naredba da se sve elitne jedinice 505. upute na Bihaćko ratište, gdje je neprijatelj već otpočeo sa ofanzivom.

    U ovoj ofanzivi, možda kao nikada do tada, korištena je sva ratna tehnika i ogroman ljudski potencijal. Poslije 3 dana provedena na Bihaćkom ratištu, rekli su nam da idemo na Veliko-kladuško ratište jer se tamo očekuje žestok napad Fikretovi PVF SA prostora Republike Srpske Krajine.

    Abdićevci su svoj povratak u Kladušu najavili 17. novembra, ali su ipak udarili dan prije tj. 16. novembra.

    U vrijeme Autonomaškog udara na Kladušu većina naših elitni jedinica je ostala na Bihaćkom ratištu, na kome su naše jedinice već bile izgubile neke važne strateške položaje.

    Poznavajući vrlo tešku stratešku situacije u kojoj se nalazi 5. korpus, izdajnik Fikret Abdić sa Martićevim jedinicama napada sjeverozapadni dio okruga kako bi olakšao posao VRS koja se žestoko okomila na Bihać.

    Nakon ovog, srpsko-autonomaškog napada na Kladušu, jedan broj jedinica 505. sa Bihaćkog ratišta biva prebačen na položaje prema izdajničkim snagama zajedno sa 506. lladuskom rušimo nadu o zauzimanju Kladuškog prostora.

    Ipak, zbog nastale situacije na Bihaćkom djelu ratišta, zbog svakodnevnih borbi, bila vezana i nemogućnosti prolaza humanitarne pomoći sa hranom, lijekovima i drugim životnim potrebštinama. Zbog svakodnevne promjene na linijama odbrane duž cijelog fronta naše snage su bile prinuđene na taktičko povlačenje iz Kladuše u dubinu nase teritorije (južni dio) ratišta oko Bihaća.

    VRS je uspijela ovladati naseljima: Sokolac, Debeljača, Vedro polje, i Klokot i tako se približiti gradu Bihaću.

    Iz Međunarodne zajednice niko nije pokazivao značajnije interese ove navodno "zaštićene zone" koju je valjda trebao štititi neki nejaki Bangladeski bataljon UNPROFOR-a koji su zamjenili Francuski bataljon koji se povuko iz bihaćkog džepa još u septembru, prije isteka redovnog mandata i ne čekajući smijenu Bangladeskog bataljona.

    Razlog ovog prijevremenog povlačenja Francuza jeste najvjerovatnije ova sveopšta ofanziva na Bihaćki okrug, o kojoj su najvjerovatnije bili obavješteni iz prve ruke.

    Zatečeni momentalnom situacijom; Dole tvrdo; Gore visoko a okolo neprijatelj, stanovništvo, stariješine, borci donose odluku da se bore do kraja, dok mnogi strani vojni analitičari predviđaju pad Bihaćke enklave. Tadašnji prvi čovjek UN Butros Gali i njegov specijalni izaslanik Yasuši Akaši su bili na dnu spiska ljudi kojima su tada Krajišnici vjerovali jer su u zadnje tri godine rata pale mnoge maske i uglavnom se znalo ko vuče na čiju stranu.

    slijedi nastavak januar '95
    bihac- 82769 - 19.02.2013 : Braco Prijedor - best (3)

    Operacija Sana '95 - vraćanje zajma


    Kada smo uvezali kompletnu liniju, i kada je došla 43. mtbr, već se radilo na planu vraćanja djela teritorije, kao i samog grada Sanskog Mosta sa jugo-istočne strane iz pravca Busnovi-Sasina gdje su bile jedinice 7. korpusa Armije BiH.

    Taj dan sam bio sa desne strane putne komunikacije Prijedor-Sanski Most. Prage, tenkovi i pješadija kao na početku rata, par kilometara ih guramo nazad, a moral opet raste. Sutradan opet tako. Jedni drže položaj noću a drugi idu u napad. Tog drugog dana je palo na stotine razlicitih projektila, a najviše minobacackih i od lansera. Onda se govorilo da što se zauzme za par dana, to će biti glavno, jer su se pregovori bližili kraju. Sutradan je stigla naredba da se prekinu sva ofanzivna dejstva, međutim već je bio vraćen Sanski Most jer se moral značajno popravio a stigle su i jače jedinice tako da smo imali dovoljno vojnika.

    E, sada ću da opišem događaj na tom djelu, sa ljeve obale rjeke Sane, na mostu za selo Usorci. Prilikom konsolidacije linija tih dana posatavljena je zasjeda na tom mostu, uz podršku tenka i prage, a bočno sa druge obale rijeke PAT 20/1. Jedan moj školski drug se uveče, uz pomoć još par vojnika opasacima privezao ispod samog mosta sa M84. Negdje pred samo jutro, borbena kolona je prilazila mostu. Oni su je pustili da priđee skoro do samog mosta, a onda su osuli po njima iz svega raspoloživog naoružanja. To je bio pravi pakao za njih jer su došli na naš teren, pa je to bilo "vraćanje zajma" za onu njihovu akciju. Oko 55-60 neprijateljskih vojnika je ostalo na poprištu bitke, a ostali su noseći ranjene pobjegli nazad prema Sanskom Mostu.
    bihac- 82767 - 19.02.2013 : Braco Prijedor - best (0)

    Broj zarobljenih tenkova


    Pozdrav za urednika i sve posjetioce! Moram da ispravim svoj text, o zarobljenim tenkovima iz operacije Breza '94. Dva tenka, jedan je ostao na Makarovači a drugi na platou Ćulumka koji je bio oštećen par dana ranije u napadu.
    bihac- 82663 - 15.02.2013 : Braco Prijedor - best (1)

    Operacija Sana '95


    A sada nešto o operaciji Sana '95. Sa koridora smo krenuli 19. septembra '95. godine, i dan kasnije smo u jutranjim časovima stigli u Sanski Most. Niko nije izašao iz autobusa da vidi šta mu je sa porodicom, već pravo smo odmah produžili na naše odredište - Dabar, tačnije Dabarsko vrelo.

    Došli smo do škole, gdje je bilo desetak vojnika i jedan tenk. Linije nije bilo nigdje. U autobusima smo tako odkunjali do 6 sati ujutru, a onda smo krenuli pješke. Ispred nas je išla prethodnica a mi smo ih pratili u koloni po jedan u rastojanju od desetak metara. Išli smo nekim šumskim putem, kroz maglu i sitnu kišicu. Magla se polako razilazila a mi smo još hodali, zastajkujemo povremeno i osluskujemo oko nas. Zatim opet hodamo sa oružjem na gotovs, polovina nas je okrenuta na gornju, a druga polovina na donju stranu puta.

    I tako smo došli do Mrežnica iznad samog Dabarskog Vrela. Prilikom prolaska smo primjetili da je u jednoj udolini sa donje stranu puta neko boravio. Svuda naokolo su bili razbacani NATO suvi dnevni obroci, hrana, čaj, slatkiši zapakovani u aluminijumsku foliju. Na tom mjestu smo se spojili sa ljevim krilom i formirali liniju. Poošto je bio brdovit teren, zauzeli smo busiju onako iza drveta, kamena, bez ikakvog ukopavanja i zaklona. Oko 10 sati ujutro, dvije minobacačke mine su preletjele preko nas, a odmah potom osu i pješadijska paljba po nama uz one njihove standardne poklike:

  • "alahu egber- tegbir!"

    Mi smo uzvratili žestoko! Linija je bila nekako ukosu, uzbrdo i presjecala je jedan šumski put na kome smo imali dva mitraljeza. Neprijatelj je pokušao da nas na iznenađenje i prepad digne odatle, ali su se loše proveli jer su imali par mrtvih i par ranjenih. Mi smo imali dva ranjena, od kojih je jedan kasnije podlegao.

    Inače, oni su sa svojim udarnim grupama išli šumskim putevima. Bilo je teško pokriti svo to prostranstvo grmečkih šuma.

    Još prije nego što smo mi sa Koridora stigli na to područje, podignut je radnički bataljon koji nije imao nikakvo borbeno iskustvo te je poslat na Benakovac. Među njima je i bio onaj zastavnik Rade Rogić koji je zaklan, a bilo je i više izginulih.

    Poslije par dana smo otišli na dionicu "Lipnik-Skučani-Vakuf" gdje smo zamjenuli 16. mtbr koja je morala hitno na Bocač kod Banjaluke. Na tom mjestu smo dobli komandu da se povučemo, mada nas niko nije napadao u tom rejonu. Svi smo se čudili zbog čega se povlačimo, ali nam je na kraju postalo jasno da se vraćaju procenti teritorije, što nam je i posebno teško padalo.

    Bilo je tu i raznih okršaja, kao na primjer na "Korčanici" kada su četiri vojna policajca u Pinzgaueru i Praga uletjeli u zasjedu. Oni su na ulazu u Lušći Palanku naletjeli na zasjedu interventne čete, i tu su loše prošli. Isto tako je bilo i na Mededem brdu. Zatim je 5. kozarska brigada u kontranapadu prešla rijeku i tu je ostao Dudakovićev blindirani džip. Međutim, kada se neko konačno dosjetio i izračunao da je dato previše teritorije, stigla je naredba da se vraća izgubljeno, i kao nekada ranije tri tenka i dvije Prage uz podršku pješadije su krenule u kontranapad.
  • bihac- 82658 - 15.02.2013 : Loznica - best (0)

    Za Hamzu Bužim


    Malo mi je zasmetala konstatacija da je Hamze ispred Prijedora i Banjaluke zaustavio samo dogovor o prekidu ratnih dejstava. Da nisu imali podršku Hrvatske vojske i NATO avijacije ne verujem da bi stigli ni do Sanskog Mosta. Pozdrav za urednika sajta i sve borce VRS!
    bihac- 82647 - 15.02.2013 : Braco Prijedor - best (0)

    Laži u dokumentarcu o Brezi '94


    Mislim da se ne vrijedi ubjeđivati šta je i kako bilo, koliko je snaga i tenkova učestvovalo u operaciji Breza '94, na djelu Čulumak - sip, ali ja znam da sam bio učesnik, očevidac, plus dva dana u okruženju na tom djelu. Oni izgleda znaju bolje koliko je nas bili, i tako je to i gledaocima tog dokumentarca dočarano. U svemu tome svako ima svoju verziju - ali istina je jedna i jedina!

    Da je bilo sreće do onog krvavog rata ne bi ni došlo, njima je izgleda smrdjela Jugoslavija koja im je sve dala, a u njoj su živjeli samo onoliko koliko im je odgovaralo a zatim su joj zabili nož u leđa. Izgleda da je sad došlo vrijeme da svi patimo i budimo najmenici Zapada!

    I film "Slunjska brda" je jedna velika farsa. Snimljen sa mnogo mr1nje i ne prikazuje realno stanje u momentu dešavanja. U tom filmu se prikazuje kako srpski vojnici iz Krajine i "JNA četnici" prave zločine po šumama Slunja i iz zasjeda likvidiraju grupe muslimanskih vojnika! A istina je drugačija: naoružana formacija od nekoliko stotina vojnika je krenula preko teritorije Krajine da se preko Slunja probije i dođe u pomoć 5. korpusu. Međutim, oni su bli otkriveni, upadali su u zasjedu SV Krajine i tako su bili legitiman vojni cilj onih koji su krenuli grlom u jagode. Takvo kretanje u razbijenim grupama je rezultiralo time da je veoma mali broj njih, svegao 15-tak, stiglo na odredište.

    Ko je god u životu bio vojnik zna da je to put bez povratka, a neko ko pravi film i zarađuje pare bez potrebe trujući neistinom nove generacije! Ovakav primjer, a ima ih još mnogo sličnih, ne doprinosi pomirenju i nekom budućem zajedničkom suživotu.

    Braco,

    tvoj post sam "razbio" na dva jer obrađuješ dvije sasvim različite teme.

    Ja se ne bih mnogo brinuo što se na ovom mjestu ne možemo složiti oko dvije stvari:

  • Brojno stanje jedinica VRS - ne mogu da kažem da sam da sam iskusan oficir, ali svima nama koji smo bili u VRS je savršeno jasno da nikada u prošlom ratu ni jedna brigada VRS nije kompletna izmještena na drugu lokaciju jer mi nikada nismo imali rezervu. Obično je ona polovina, koja je trebala da bude na odmaranju, odlazila u akciju (nakon 2 do 3 dana odmora) a redovna smjena izvršavala normalne zadatke, u vašem slučaju ostajala na Koridoru.

  • Broj tenkova u akciji koji ti navodiš je sasvim logičan i mene niko ne može ubjediti da ih je bilo više. Doduše, moram priznati da si me razočarao kada si napisao koliko ih je zarobljeno u operaciji Breza '94.

    Još jednom veliko hvala za izuzetno dobro pisanje, što svoje postove upisuješ sa stranice "Bihać" a ne "Najnoviji" i što si "otkrio" opciju za upis trostruko dužih tekstova.
  • bihac- 82631 - 15.02.2013 : Hamza Buzim - best (0)

    O Hamzama i 505-toj


    za Razvigora:

    15. avgusta 1992. godine je formirana 105. bužimska udarna krajiška muslimanska brig. (BUKM). Za njenog komandanta je postavljen Izet Nanić. Nakon formiranja 5. korpusa, 21. 10. '92. godine, ona dobija naziv 505. bužimska.

    Brigada je na dan svog formiranja imala 57 oficira 90 podoficira i 1305 boraca tj. ukupno 1452. pripadnika i svega 348 cijevi oružja.

    Na prijedlog štaba vrhovne komande Armija muslimanske BiH, a odlukom presjedništa BiH brigada 15.12.1993. godine dobija počasni naziv "viteška", koje je bilo najveće priznanje za brigadu Armije BiH.

    Ovaj PDV je na početku brojao oko 30-tak dobrovoljaca, uglavnom uglednih sportista. Svi znamo da su na početku rata mnoge jedinice, a posebno specijalne, sebi davali imena koja zvuče strašno, poput Tigrovi, Vukovi, Orlovi, Pume, Crne Mambe itd. Mi oko imena nismo baš puno razbijali glavu već smo u skladu sa našom vjerom i tradicijom našoj jedinici dali ime Hamza, po poznatom islamskom ratniku još iz vremena Muhameda, a što na arapskom znači "Božji lav".

    OD PDV do Bataljona za specijalnu namjenu "Hamze":

    Nakon brojnih bitaka i uspjeh ovog PDV, komandant Izet Nanić donosi naredbu da se PDV Hamza transformiše u četu za specijalnu namjenu - CSN Hamza.

    Nanićeva smrt je teško pogodila Hamze, ali se nismo pokolebali već smo nastavili put koji je nam on zacrtao. To se pokazalo i u operaciji Sana '95, gdje je jedinica Hamza kroz Grmeč preko Jesenice, Bosanske Krupe, Lušći Palanke, Kamengrada i Sanskog mosta nastavlja daljnim prodorom prema Prijedoru i Banjoj Luci gdje nas zaustavlja opšti sporazum o prekidu rata.

    To je bio i kraj ratnog puta jedinice Hamza.

    A o bitkama u julu '95 ću pisati kasnije. U pravu si, do kraja je bilo zeznuto!


    P. S. Za administratora: Zamolio bih te da ako može da moje tekstove objaviš onako kako ih napišem a ne da ih pola izbrišeš ili izmjeniš. Ja svojim pisanjem nikoga ne vrijeđam, niti imam namjeru. Unaprijed zahvaljujem i budi pozdravljen!

    Hamza,

    ovaj "problem" koji ti imaš nije samo tvoj, ja to radim i Srbima. Tekstove uređujem do nekog standarda na ovom portalu (gramatika, naša slova...) ali i izbacujem stvari koje se nepotrebno ponavljaju jer mi je želja da se na ovoj stranici nađe samo ono što je najvažnije i da sve bude sažeto.

    U pisanju ne preporučujem obraćanje drugima, nego možeš napisati "Neko upita da napišem nešto u vezi....".

    Što se tebe tiče, mislim da sam bio tolerantniji nego prema svima drugima, pa sam objavio i stvari koje inače na ovom mjestu ne prolaze.

    Pravila ovog foruma su opšte poznata, a tekstove koji ne zadovoljavaju pravila lijepog ponašanja uglavnom brišem.
    bihac- 82605 - 14.02.2013 : Hamza Buzim - best (0)

    O Dokumentarcu Breza '94


    Ovako se dešavalo: Naše elitne jedinice: Hamze, Gazije, Tajfun sa oko 350 boraca u toku noći 11/12 septembar uspjevamo se neopaženo ubaciti neprijatelju duboko iza leđa, kroz gusto posijana minska polja na putu do naših zacrtanih jurišnih pozicija.

    Jutro smo dočekali duboko u zaleđini. Dok smo se malo odmarali, naši izviđači su tražili pogodno mjesto za početni udar. U jednom trenutku se iza naših leđa začula jaka detonacija, a odmah zatim i jaka rafalna paljba.

    U tom trenutku se preko motorole začula Nanićeva komadanta:

  • "Hari, napadajte ode Bužim!"

    To je bilo sve što je rekao. Momci koji u tom trenutku bili uz komandanta Nanića kažu da je to izgovorio u trenutku kad je srpski tenk probio našu liniju. Potom je bacio motorolu, uzeo pušku i potrčao ka Sipu.

    U tom trenutku, kada je izgledalo da pade Bužim dolazi do preokreta. Duboko u nepijateljskom zaleđu na Marakovači je odjeknuo dobro poznati bužimski Tekbir koji mijenja situaciju.

    U prislušnom centru čujemo viku jednog srpskog komandanta koji, najvjerovatnije jednom od svojih nadređenih, kaže:

  • "Jesam li ti rekao šta se može dogoditi!"

    Ovo je ta priča koju Cvrle spominje u vezi nas 350 boraca koji su promjenili ishod čitave bitke. Da nas nije bilo, Boga pitaj šta bi bilo.

    Eto toliko od mene!
    Pozdrav.
  • bihac- 82603 - 14.02.2013 : Izet Sisic Buzim - best (0)

    Tenkovi na Bihaću


    Evo kako znam da je naređeno da tenkisti sjeda u drugi tenk! Odmah, nakon što je tenk pogođen, pošto pogodak nije bio tako strašan da bi i posada tenka izginula, tenk je krenuo nezad par metara. U tom trenutku smo se ubacili u vašu vezu i čuli nekoga kako komanduje:

  • "Sjedaj u drugi tenk, sada su gotovi, sad ih imamo!"

    Tu naredbu su morali čuti i vaši komadiri ili onih koji su imali sredstva veze. A to da se njemu nije išlo baš tako lako, znam osjećaj posade kada im tenk bude pogođen.

    Odmah nakon toga je usljedio napad naših boraca koji su vam prišli iza leđa. Pored toga, bile su tu i jedinice koje su trebale da onemoguće povlačenje vaše grupe koja je bila u napadu.

    Izete,

    interesuje me ti lično čuo tu "komandu" preko veze ili si to saznao iz tog vašeh dokumentarca. Molim te da na ovom forumu pišeš samo ono što si vidio i što znaš. Nema potrebe da naglabamo o nekakvim glupostima poput onoga da je Mladić u toj akciji imao 100 tenkova.

    Ne znam da li ti je poznato da je SRK na čitavom Sarajevskom ratištu imao samo 24 tenka, a to je bila zona odgovornosti čitavog jednog korpusa. Ovaj podatak potvrđuje i vaš izvještaj u vezi uzroka sloma operacije deblokade Sarajeva, a njega u kompletnosti možeš pročitati na internetu. Objavljen je i na ovom portalu.
  • bihac- 82593 - 14.02.2013 : Dado RS - best (0)

    Laži u dokumentarcu o Brezi '94


    I ja sam gledao taj dokumentarac "Breza 94", gdje govori Nisvet Porić - Cvrle. On se predstavlja kao komandir "Gazija" i tu iznosi fantastične i nebulozne tvrdnje. Pominje i onih 100 tenkova koji ih napadaju a oni ih razbijaju. Pominje i to da je 350 boraca razbilo i vojno porazilo 9500 srpskih boraca koje je predvodio lično Mladic.

    Ne sporim njegovu sposobnost, učešće i hrabrost, mada bi o tome najbolje mogli reći Bužimljani koji ga poznaju i javljaju se na ovom mjestu. Međutim, činjenica je da on laže i izmišlja, ili što bi naš narod rekao "sere k'o foka".

    P. S. Jednom prilikom sam gledao neki Milovanovićev intervju u kome on kaže kako je general Mladić na brzinu smislio i bez nekog detaljnog planiranja sastavio, i sa sasvim malim brojem boraca i tehnike pokušao da izvede "blickrig", tj. akciju čija namjera je bila da se izbije pred Bihać. General Milovanović dalje kaže da svi dobro znamo kakve su bile posledice te akcije.
    bihac- 82592 - 14.02.2013 : Razvigor Srbija - best (0)

    O Hamzama


    Било би занимљиво ако би Хамза из Бужима хтео искрено да каже нешто из прве руке о батаљону Хамзи: Која је тајна њиховог успеха, како су обучавани и против кога им је било најтеже у борбама?

    Чуо сам да је 505. било најтеже крајем јула 1995, чини ми се 25. јул, када их је напао Специјални корпус Српске Војске Крајине. Ово је изјавио Дудаковић који је том приликом рекао да су тада једва одржали линије.
    bihac- 82583 - 14.02.2013 : Braco Prijedor - best (1)

    Pročitaj par puta da bude jasnije!


    Po pisanju i pitanjima ovih još vidim da direktnih učesnika na djelu Ćulumak-Sip-Križ nema. Naime, Nisvet Porić u svom dokumentarcu kaže da se čula neka galama, te kako tenkista nije htio sjesti u drugi tenk i ići u napad? Koja nebuloza! Zašto bi on sjedao u drugi tenk kada svaki tenk ima svoju posadu? Galama se čula jer je bilo u pitanju izvlačenje oštećenog tenka, kao i ranjenog komandira. Isto u tom dokumentarcu se navodi da je iza brda čekalo 100 tenkova da krenu kad ovi prvi probiju linije. Prava istina je da su bila samo 4. tenka T-55 i 2. OT-starije verzije.
    bihac- 82577 - 14.02.2013 : Sve za Srbiju Beograd - best (0)

    Braco Prijedor: Opis akcije Breza '94


    Braco,

    zamolio bih te da opišeš i događaje iz operacije "Sana 95" koju si spomenuo u svom tekstu pod naslovom "Opis akcije Breza 94". Za nas koji nismo učestvovali u ratu jako je važno da od učesnika tih događaja saznamo šta se stvarno dešavalo. Puno pozdrava i svako dobro ubuduće.

    P. S. Ime, prezime, mail, i lični opis su poznati redakciji sajta :-)
    bihac- 82563 - 13.02.2013 : Izet Sisic Bihać - best (0)

    Breza '94


    Pozdrav svima,

    na jedan moj komentar urednik je napisao da "orem" naširoko jer sam pisao o vašoj kontra-ofanzivi na Bihac i o akciji Breza '94. Nakon izvjesnog vremena stigli su novi komentari od srpskih i bosanskih boraca, u kojima se uglavnom piše istina. Jedan od boraca iz Bužima je tačno opisao sve te događaje, ali šta vredi ako ne vjerujete. Naravno, ni jedan borac ne može sve detaljno opisati jer nije mogao istovremeno biti na svim mjestima, ali se mogu zakleti da je kompletnu operaciju najbolje opisao onaj iz Bužima. Jedino što sa sigurnošću ne znamo koliko ste imali tenkova jer su 4 krenula u napad i onaj prvi je ostao na Križu.

    Onaj prvi rov je pronašao vaš BST. Onom tenkisti je naređeno da sjeda u drugi tenk jer ste mislili da nemamo više protivtenkovskih oruđa, ali njemu se baš nije ni išlo.

    Kasnije ste u napadu pješadije postavili dvije M84 ispred naših rovova koje nam nisu dale dići glavu, ali su i one kasnije otklonjene.

    Ja ću napisat istinu o tome što znam, ako mi neko može reći koliko ste u pozadini imali tenkova jer ne vjerujem da ste na nas krenuli samo sa četiri tenka jer je njihov zadatak bio da se probije liniju da bi se i ostali priključili, kad je toliko vojske angažovano a tu je bio i sam Mladić koji je lično vodio operaciju.

    Ofanziva je trebala da presječe Cazin i Bihać, nakon što se uništi 505. bužimska brigada.

    Ponavljam, interesuje me sa koliko ste tenkova krenuli!

    Izete,

    ukoliko tvrdiš da "tenkista nije htio da sjedne u drugi tenk", onda moraš da kažeš i odakle ti ta informacija i kako je moguće da ti to znaš. Ja mogu da shvatim da se to desilo na vašoj strani, ali na našoj...
    bihac- 82539 - 13.02.2013 : Braco Prijedor - best (3)

    Opis akcije Breza '94


    Pozdrav uredniku i posjetiocima! Još uvjek čekam nekog kompetentnog sa druge strane da se javi, a znam da prate pisanje na ovom portalu, mada ne pišu baš previše. Ti Hamza znas sve nagrubo, međutim ja znam u detalje na djelu na kojem sam bio. Kao vojnik morao sam biti tamo gdje sam određen, isto kao i vi sa druge strane.

    Jedna važna ispravka! Samo polovina boraca iz navedenih brigada je učestvovalo u ovoj akciji, jer je druga polovina bila na Koridoru. Kada smo došli na Čulumak zatekli smo dio korpusne policije sa podrškom minobacača 82 mm. Sreo sam jednog poznanika koji je dan ranije bio u akciji i imali su jednog ranjenog pa su obustavili akciju.

    Naredni dan su i ostale snage išle u napad. Sledeću noć su stigli tenkovi i oklopni transporteri. Tenkisti su se ujutro spremali za napad. Komandir 2. OKB (visok, plava, duga kosa) komanduje pokret tri tenka, on stoji na tenku "siva munja" drži se za kupolu i odoše sa platoa Čulumka, pa iznad UNPROFOR-a i dolje u potok na početnu poziciju. Mi sve posmatramo. Oni bez ičijeg sadejstva idu uzbrdo, pamista čak i nije bio na pamu, niti je dejsvovao. Na tenku su bili otvoreni poklopci. Tenk je prišao je pod sam rov, ispalio granatu i tako digao taj rov u vazduh. I dok se prašina još nije ni slegla, ručni bacač iz drugog rova je pogodio taj tenk. Kasnije sam imao priliku i da vidim da je tenk bio pogođen u ono ojačanje između dva luka - rupa je bila veličine malog prsta a unutra ga odiglo, progorilo zavarene djelove i tog plavog komandira ranilo u glavu. Vozač okreće tenk i kreće nazad, pri čemu nailazi na minu i ostaje bez gusjenic. Nakon toga je drugi tenk, uz pjećadijsku podršku, izvukao taj tenk na plato Čulumka gdje je i ostao jer nije bilo vremena za popravku uništene gusjenice.

    Naredni dan su nas rasporedili ispod UN baze, koja je bila prazna. Pošto je to bio mali prostor, a ljudstva prilično, naređeno je da se raširi linija, jer je Mladić komadantima jedinica natrljao nos u vezi napada sa tim tenkom. Sa druge strane se isto ukopavalo noću, i dovlačile svježe jedinice. Uporni mi, ali i oni, ne zna se ko je luđi.

    Ispod baze UN smo bili 11. 09. 1994. godine, to je bilo desno krilo u pravcu napada, i grubo smo već poznavali taj teren. U sami mrak, u 8 sati uveče, dolazi načelnik i kaže da se treba prebaciti na krajnje lijevo krilo jer je sutra dan D? Mi smo po mraku vozilom premješeni na Makarovaču, gdje nam je teren bio nepoznat.

    Sledeći dan, 12. 09. '94. godine, sam opisao kroz lično iskustvo, a sad ću da nešto kažem o samom toku operacije. Svoju priču zasnivam na detaljima koje sam prikupio od drugih učesnika.

    Tog jutra je akcija krenula sa tenkovima i pješadijom uz podrsku MB 82 i 120 mm. Čelni tenk jeste probio liniju na Šipu i izvidači su izbili na neprijateljsku liniju koja je pala na tom dijelu. U trenutku pda linije na Sipu otpočinje i napad na Ćulumak, Makarovaču, to jest iza leđa gdje je bila veza, IKM, logistika i sve ostalo, kao i dio ljudstva, koji je bio puno manji od broja napadača sa leda i boka.

    U pozadini je nastao metež, haos, bliska borba... Napad je stao, a jedinice i tenkovi su se povlačili iz napada u pravcu iz kojeg su i došli.

    Izvlačenje je bilo neorganizovano jar je veza bila u rasulu. Potom je Mladić motorolom javio da se izvlači ko može, a jedini pravac je bio prema UN bazi. Čak je tu nakratko bila i neka linija koju su držali brigadni izvidači 6. sanske.

    Ostatak moje jedinice je tek oko 12:30, sa ljevog krila potokom i uvalom prešao do baze UN i tako se izvukli. Na samom platou Čulumka, pamista je sa jednog oklopnog transportera pucao dok je imao municije. Prema kazivanjem očevidaca on je pamom pokosio par grupa koji su jurišale, ali je na kraju i on pogođen projektilom iz oruđa.

    Jedan tenk je ostao na Makarovači, a drugi u potoku jer mu je jedna zolja bila ispaljena u gusjenicu. Treći je ostao na platou jer je bio onesposobljen već prje. A to što se u onoj vašoj reportaži tvrdi da je iza brda čekalo još 100 tenkova su velike nebuloze! Takođe ponavljam da je velika laž da su kompletne brigade napadale na ovom djelu. Opet ponavljam da je polovina bataljona ostala na koridoru, a pola je premješteno ovdje za ovu operaciju. Ista stvar je bila i kod ostalih učesnika.

    Prilikom jutarnjeg informisanja nama je rečeno:

  • "Noćas dok ste vi spavali, nedaleko od nas je sletio helikopter. Stigla je jedna informacija koju vam ne mogu reći, ali istorija će pisati o tome!"

    Nije mi bilo jasno tada, a ni sada, ko je to sletio, kakva informacija, pa se svašta nagadalo, i izdaja te operacije i još nmogo štošta.

    Vojnici iz Krajine su mi rekli da su našeg dolaska dobro živjeli, UN je bio tu, a i švercovalo se. Oni su nas krivili što smo im pokvarili mir!

    Bilo je šta je bilo, bio je rat, ali nije bilo časno ubijati zarobljenike, a pogotovu ne pred razmjenu, što se kod vas i desilo u par slučajeva. Međutim, godinu dana kasnije, u toku operaciji "Sana 95", bilo je prilike da se vrati dug. Tom prilikom ste vi bili na našem terenu, a mi smo vas čekali. Bilo je "ceranja" kroz grmečke šume, na Korčanici, na Međeđem brdu, u Dabru, na ulazu u Palanku itd, itd, itd. Ipak, to je jedna sasvim druga priča.
  • bihac- 82513 - 12.02.2013 : Hamza Bužim - best (1)

    Breza '94


    Breza 94 je naziv za vojnu operaciju koju je pokušao izvesti 1. krajiški korpus VRS u vremenskom periodu od 4. septembra do 12. septembra 1994. godine protiv 5. korpusa Armije BiH i posebno protiv 505. bužimske brigadu.

    U ranu zoru, 4. septembra je otpočela ofanziva na frontu: Banjani-Baštra-Ćorkovača-Radač. Odmah na samom startu je bilo jasno da se radi o većoj ofanzivi u kojoj učestvuju brojno jake snage.

    U ovoj ofanzivi su učestvovali pripadnici četiri brigade 1. krajiškog korpusa, batoljon vojne policije, izviđačka četa i specijalna jedinica RSK. Jedna brigada je djelovala na pravcu Ivanjska-Vučkovac. Ovaj napad je bio uperen prema Bos. Otoci na lijevoj obali rijeke Une koju je držala 511. brigada.

    Na 505. bužimsku brigadu je krenula 43. motorizovana brigada i Prva novigradska brigada, jedna iz pravca Bastre a druga na Ćorkovaču.

    U isto vrijeme, 6. sanska i 5. kozaračka brigada, kao i bataljon vojne policije, izvidačka četa 1. krajiškog korpusa i specijalne jedinice iz RSK su napadale Žirovac-Radač u namjeri da dalje prodru prema Bužimu.

    Cilj ove akcije je bio razbiti 505. bužimsku brigadu, kičmu 5. korpusa Armije BiH, što je i sam Mladić potvrdio. Zatim su trebali da nastave, u sadejstvu sa jedinicama 2. krajiškog korpusa u pravcu Cazina i aerodromu Željava.

    Ovom operacijom direktno je rukovodio Glavni štab VRS, na čelu sa Ratkom Mladićem.

    Na osnovu zarobljene dokumentacije može se zaključiti da je ovo bila jedna jako dobro priprmljena ofanziva. Ovu dokumentaciju je ostavio Mladić koji je pobjegao sa svojim ratnim drugom Momirom Talićem. Mladić je navodno bio i ranjen!

    P.S. Čitam postove onog borca koji se tih dana našao na tom području. Ne znam šta da kažem, jer bio je rat i nije vam bilo lako, isto kao ni nama. Tih 12 do 13 dana, dok je trajala ofanziva, ja sam spavao svega 20 do 30 sati. Čovjek je životinja, na svašta se navikne!
    bihac- 82437 - 11.02.2013 : Braco Prijedor - best (9)

    Breza '94 (3. dio)


    Pošto je već bila prošla ponoć, a bio je i mrkli mrak, muslimani su pucali naslijepo po nama. Šuštio je sušanj u toj gustoj šumi. Srećom, teren je bio u padu, pa smo se nekako prebacivali, puzali i tiho dozivali da vidimo da li smo svi na okupu?

    Kad smo odmakli ispod njih na nekih 50 metara, ustanovili smo da nas je samo trojica, tj. da jedan nedostaje. Neprijatelj je prestao da puca. Tihim glasom smo dozivali našeg saborca, ali je sve bilo uzaludno. Zbog toga smo odlučili da krenemo dalje kroz šumu sešava!

    Imao sam osjećaj da hodamo već satima. Pomagali smo ranjenom drugu, koji je već prilično iskrvario, a počeo je djelimično i pshihički da tone. Naime, počela su da mu se dešavaju priviđenja. Kako smo se kretali niz šumu, njemu se pričinilo da na nekih 20-30 metara ispred nas nešto svjetluca. On, onako u panici, povika da vidi neprijatelja i poče da puca iz pištolja. Uzalud sam pokušavao da ga smirim, govoreći mu da tamo nema nikoga. Tom prilikom je i mene prestravio, iako sam ja bio najprisebniji.

    Odem tamo gdje on pokaza prstom i među kamenjem nađem nekakvu paprat, koja je svjetlucala pod skromnom svjetlošću mjeseca i zvezda, vjerovatno zbog toga što je bila vlažna od prethodne kišice. Iščupam je i donesem do njih, dam mu je u ruku da se i on uvjeri. Međutim, on se ni dalje nije mogao smiriti. Počeo je da ponavlja da neprijatelj ima još jednu liniju, te da odmah moramo krenuti dalje, dok je još mrak? Ja ga odvraćam od toga, ubjeđujem ga da smo dovoljno odmakli od neprijatelja i da treba da sačekamo da se razdani. Pošto nismo poznavali teren, a nismo znali ni gdje su naši, kao ni na koju ćemo jedinicu nabasati.

    Pogledah u sat, bilo je negdje oko četiri, tog 14. 09. 1994. godine. U tom trenutku, taj naš saborac krenu dalje. Išao je tako prvi, hodao, puzao, previjajući se od bolova u slabini, a za njim je išao i ovaj drugi, ranjen u predjelu ključne kosti. Nisam imao drugog izbora nego da i ja krenem za njima.

    I tako, dok smo se kretali, odjednom neko osu rafalnom paljbom po nama. Treštalo je na sve strane, a pucnjava nikako da stane. Zatim promjeniše okvire pa ponovo zapucaše u našem pravcu. Kada i to ispucaše, nastade zatišje i neko nas upita ko ide. Pošto im odgovorismo da smo naši, oni nas obasuše čitavim nizom pitanja: ko smo, odakle, koja jedinica, ko je komadant brigade, bataljona itd. Ja sam uporno pokušavao da po njegovom govoru skontam ko bi to mogao biti, naši ili njihovi? Pošto mi se izgovor i akcenat ne učini turskim, ja im odgovorih sve po redu. Nakon toga mi vojnik sa druge strane odgovori:

  • "Neka vas tu, ne pomjerajte se! Kada se razdani doći će neko po vas!"

    Međutim, ranjeni borac se poče pomjerati, ili puzati, nisam baš siguran. Uglavnom, začuo se šušanj, i iznad naših glava prođe kratak rafal u znak upozorenja da se ne mičemo. Od tog rafala je pogođen ranjenik, i on iz pištolja opali sebi u srce. Drugi ranjenik uzviknu:

  • "Mali, šta to uradi?"

    Istovremeno, sa druge strane se oglasi prvi komšija od ovog momka koji je uzviknuo:

  • "Vićo, jesi li to ti?"

  • "Jesam!" - odgovara Vićo.

    Ja im jebem sve odreda, i živo i mrtvo.

    Prišao sam ranjenom borcu koji je pucao u sebe i gledam kako mu ruka sa pištoljem klonu, a oči poslednji put gledaju. U tom trenutku stigoše i naši, nosimo ga na šatorskom krilu ali je on već bio mrtav.

    Ponekad razmišljam, da sam mu tada oduzeti pištolj i danas bi i on bio živ. On ga je imao jer je zadnji metak čuvao za sebe jer nije htio da ga muslimani zarobe živa. To je stvar koju jednostavno odlučiš sam u sebi!

    Eto, to je bio taj moj doživljaj o dva dana koja smo proveli u potpunom okruženju, na nepoznatoj teritoriji! Danas, kada se ponekad sastanem sa Vićom, on mi se, onako uz pivu, ponekad požali da ga umalo nisam ugušio onim prvim zavojem kada sam pokušao da prigušim njegovo kašljanje kako nas ne bi otkrila ona dva nerijateljska vojnika koji su prelazili potok. Međutim, ja nisam imao izbora! Da to nisam uradio oni bi nas otkrili i mi bismo morali da pucamo u njih!

    ***


    Zarobljeni Srbi su najprije bili u podrumu hotela Bužim, skupa sa zarobljenim Babinim vojnicima. Tamo su ih strašno mučili. Među njima je bio i zarobljeni Predojevića, koga su kasnije razmjenili, ali je on odmah potom i podlegao povredama. Vručinić i Utješanović su razmjenjeni 04. 12. 94. godine, a obdukcija je pokazala da su leševi bili svježi. Vozač vojnog puha je razmjenjen živ, zhvaljujući vezama. Jedan borac je u tom metežu pobjegao u dubinu njihove teritorije. Danju je boravio na drvetu, osmatrao teren i pokušavao da se orjentiše. Kretao se noću i tako je uspio da pređe neprijateljsku liniju preko Une u Krupi. Nakon toga je prošao i kroz našu liniju i neopaženo stigao kući, gdje je saznao da su ga već svi otpisali!

    Imam ja toga još dosta napisati, a uskoro namjeravam napraviti rezime toka čitave te operacije.
  • bihac- 82365 - 09.02.2013 : Braco Prijedor - best (3)

    Breza '94 (2. dio)


    Kad sam došao do preostalih boraca i dva ranjenika, rekao sam da u tom pravcu nema prolaza, a isto nam je potvrdio i jedan borac koji se vratio sa tkz. platoa Čulumka.

    U toku razgovora jedan borac je primjetio da nam prilaze dva neprijateljska vojnika. Jedan od njih je osuo po nama iz M84. Pošto je teren je bio prepun nekakvih vrtača, potoka i jednom velikom kosinom u obliku slova "v", mi smo se brzo sklonili u neki potok. Dva naša saborca, Utješanović Draško, koji je bio ranjen u stopalo, i Vručinić Mladen, su krenuli u suprotnom pravcu i mi ih nakon toga više nismo sreli jer su ubrzo potom i zarobljeni.

    Tumarajući tako kroz noć, izašli smo na sam rub šume Makarovača, odakle smo imali dobar pregled svega što se dešava na padini Čulumka. Nakon završetka borbe, muslimani su zaposjeli rovove, ali je još uvijek bilo sporadičnih okršaja. Gledao sam kako jedaan srpski borac, tražeci izlaz iz te situacije dolazi do jednog rova držeći pušku na gotovs, a njihi sedam do osam okreću puške na njega i viču mu:

  • "Predaj se!"

    Nakon toga taj naš borac baca oružje, a muslimani ga vežu i jedan od njih povišenim glasom kaže:

  • "Hoćeš li sad da te zakoljem?"

    Šta je bilo sa tim borcem, i ko je on bio, to ne znam!

    Jedan borac predloži da on ode da izvidi situaciju, kako bi pokušao da pronađe nekakav izlaz iz ove situacije. Ja se sa tim složih, i rekoh mu da ćemo da ga čekamo deset minuta, međutim ako se ne vrati mi ćemo da nastavimo da tražimo izlaz jer vrijeme prolazi! On je otišao, a mi smo ga čekali oko pola sata. Međutim, njega nije bilo. Kasnije sam saznao da je bio primjećen, pogoden u obje potkoljenice, a kasnije zarobljen i greškom razmjenjen umjesto nekog drugog borca!

    Mi preostali smo se pitali šta dalje. Jedni su bili za to da se vratimo do ostatka naše jedinice, što je otpalo jer nismo znali da li su oni još uvijek na istom mjestu. Na kraju je pao dogovor da pokušamo prići neopaženo i proći bez borbe.

    Kretali smo se kroz visoku paprat i nepoznat teren koji se nalazio u pravcu njihovih starih rovova. Desno od mene se nalazio Radić Ostoja, a lijevo Mitar sa pištoljem, koji je bio lakše ranjen u slabinu. Držali smo oružje na gotovs. Za razliku od mene, on je mogao da vidi šta je ispred nas. U jednom trenutku sam po izrazu njegovog lica primjetio da je nesto vidio, za trenutak se uplašio i "zablokirao", ali ipak nije pucao. Sa suprotne strane odjeknu jedan pucanj i Ostoja pade. Nije se pomjerao niti odgovarao na moj tihi poziv. Nakon toga mi priđe Mitar, koji se nalazio sa moje ljeve strane, na udaljenosti od nekih 15 metara. Reče mi da je nemoguće proći jer ih ima mnogo i da je on ispalio jedan metak u jednog neprijateljskog vojnika. I dalje je vladao muk. Ja mu rekoh da se Ostoja ne micč i ne reaguje, pa smo pretpostavili da je smrtno pogoden.

    Stajali smo na tom mjestu još nekoliko minuta, i onda odlučismo da se tako izmoreni povučemo iz te bezizlazne situacije u dubinu njihove teritorije jer nam je postalo jasno da su linije zatvorene. Najveći problem je bio što nismo poznavali teren! Na sredini brda smo naišli na jedno oboreno drvo, koje je izvalio vjetar onako sa korjenom. Odlučismo da se tu sklonimo i previjemo rane. Potom smo sišli u potok po vodu. Bilo je vec tri sata poslije podne tog strašnog 12. 09. 1994. godine.

    I dok smo tu sjedili, nepomično i tiho, osluškivali smo zvukove oko nas. Čule su se motorke i glasovi. Neko je u više navrata, negdje u daljini, pokušavao da upali tenk ali on nije mogao da krene jer se stalno zagušivao. U jednom trenutku on se upali i ode!

    Pred sam mrak, jedna jedinica prođe visom iznad nas a da nas nije ni opazila jer smo bili sakriveni u toj rupi od izvaljenog korjena i drveta.

    Sutradan, oko deset sati, dva vojnika su na svega trideset metara od nas prešla potok. Držao sam ih na nišanu, međutim oni nas nisu primjetili i mirno su otišli u suprotnom pravcu.

    Mi smo očekivali kontranapad naših, ali se on nije desio. Zbog toga smo napravili dogovor da u toku sledeće noći pokušamo da prođemo kroz novoformiranu neprijateljsku liniju. Oko 16:00 sam izašao na vrh tog brda, sa namjerom da pokušam da se orjentišem. Na moju veliku sreću, uspio sam da na trećem uzvišenju od mene prepoznam bazu UN-a. Pošto smo u prethodnim danima bili blizu nje, taj teren mi je već bio prilično poznat.

    Odlučili smo da krenemo oko osam sati uveče. U glavi sam stalno premotavao sliku ta dva prevoja koji su nas djelili od baze UN-a. Išli smo polako, metar po metar. Oko ponoći je počela da pada sitna kiša, a nebo je postalo tamno i mračno.

    U toku našeg kretanja, skrenuli smo ulijevo, za nekih 400 metara, sa naše planirane putanje. Ipak, opet smo se nekako dokopali baze UN-a i izašli na onaj, nama dobro poznat put. Međutim, još uvijek nismo znali gdje su neprijateljski rovovi! Zbog toga smo bili prinuđeni da idemo kroz šumu naslijepo, sve dok ne naiđemo na njih. U jednom trenutku se začuo glas:

  • "Stoj! Stoj, pucaću!"

    Meni je odmah postalo jasno da smo naišli na muslimane. Po nama je otvorena vatra iz par njihovih rovova i zaklona.
  • bihac- 82349 - 08.02.2013 : Braco Prijedor - best (4)

    Breza '94 (1. dio)


    Pozdrav istinskim borcima! Volio bih kad bi se našao neko kompetentan sa druge strane, komandir Hamzi, Gazija ili neke druge jedinice, da razmjenimo iskustva iz operacije Breza '94, te da mi neko objasni zbog čega i pod čijom komandom su ubijeni zarobljeni borci, koji su umoreni pred samu razmjenu 04. 12. 94. godne. Sam komandant Nanić je izjavio da je zarobljeno devet živih, od čega su tri bila lakše ranjena!

    Saudijac nije bio ničiji, samo je tako klao ratne zarobljenike! Ova izjava je smješna, jadna i žalosna! Ne sumljam da Nanić nije bio "mudar" ali kao školovani oficir JNA je morao upoznati svoje vojnike kad vojnik postaje ratni zarobljenik i kakva ima prava!

    Drugo, brojno stanje je bilo po pola bataljona, od samih brigada koje su učestvovale u operaciji. Ja sam bio to jutro na Makarovači iza PAT-a, a i BST-a. Tu noć mi se učinilo da se čuje nešto više sova sa "huu, huu, huu". Da li su to bile te jedinice koje su prolazile nama iza leđa, to ne znam.

    Ujutro, oko pola osam, moj rođak je bio na straži kod PAT-a i osuo je rafal po njima. Oni su zalegli a potom bacili dvije bombe, jedna ga je ranila i bacila u zrak. Oni su ga odnjeli i povukli se. Naš izviđač sa laserom i posada od pet ljudi su ostali. U razmjeni vatre su lakše ranjena dva moja druga. U tom trenutku se začula žestoka paljba na Čulumku. Pošto su nam muslimani upali u vezu, niko nam nije mogao javiti šta se konkretno dešava?

    Mi smo odnijeli ranjene borce u šumu, a zatim smo odlučili da ih odnesemo do saniteta. I dalje nismo znali da su nam upali sa leđa. Ja sam išao prvi. U jednom trenutku sam izašao iz jednog potoka na neku zaravan i ugledah jednu grupu boraca koja je sjedila na zemlji. Zatražio sam od njih nosila. Neko me upita:

  • "Jesi ti Eno?"

    Tada sam shvatio da to nisu naši, polako sam se okrenuo i kliznuo nazad ka mojima u potok.
  • bihac- 82347 - 08.02.2013 : Diverzant72 BL - best (0)

    Grmeč i Bihać


    Da li si učestovao u akciji na Grmeč 1994. godine? Kada već imaš pristup podacima iz arhive 5. korpusa, pitao bi te koliko poginulih ste vi imali u našem kontra-napadu, tačnije u operaciji Štit '94. godine?

    Sada će ispasti da ja branim muslimane i 5 korpus, ali neko je ovde rekao da su se oni borili protiv naših najslabijih jedinca? E, pa to nije tačno jer je tamo bila i 5. kozarska, mada ne znam koliko boraca iz te jedinice, zatim 43. prijedorska, dio 2. krajiške, i na kraju borci iz 16. krajiške, mislim da je u pitanju bila interventna četa.

    Po mom mišljenju, uz nekoliko brigada iz SRK i Hercegovačkog korpusa, ovo su bile najjače brigade VRS.

    Na tom području su bile i Crvene beretke, Škorpioni, Panteri... Sve te jedinice su bile tamo bar po nekoliko dana.
    bihac- 82333 - 07.02.2013 : Nenad NS - best (4)

    Bužim - redial


    Moraš obaviti još par poziva da bi stigao do prave brojke. Svako jutro uz kafu stisni "redial" pa kad saznaš tačan broj poginulih a ti to i napiši. Krenulo te, jer se već posle jednog poziva taj broj smanjio za 100.
    bihac- 82323 - 07.02.2013 : Mr105505 TGOSS Buzim - best (1)

    O fanatizmu 505. bužimske


    Hvala ti na mišljenju, svakako poštujem sve što si napisao.
    Da li su jedinice koje su bile protiv nas slabe u odnosu na one iz drugih krajeva ti ne bih mogao reći, znam samo da intenzitet borbi na komunikaciji Bojna-Osmača (državna granica) nije bio ni blizu intenzitetu na Kladuškom ratištu koji je nastao krajem 1993. godine upravo zbog toga što su u borbu dovedene jedinice iz drugih krajeva države. Te borbe su pogotovo bile teške i iscrpljujuće od januara paĐ do juna 1995. godine.

    Moraš znati da mi iz Brigade, bar mi normalni koji smo stalno bili uz generala Nanića osuđujemo te radnje.

    Saudijanac nije bio pripadnik 505. viteške brigade, i iskreno ja nemam pojma od kuda je došao i ko mu je dao odobrenje da ide sa našim vojnicima.

    To kod nas nije bilo normalno, pogotovo kad je Nanić bio živ. Ti eksesi su se javili nakon komandantove pogibije. Odgovorno ti tvrdim da većina oficira , sigurno njih 95% nikad nije to naredila prilikom izvođenja "Sane'95" i naših ostalih operacija.

    To što se je desilo u avgust 1995. godine zasigurno baca ljagu na Brigadu, ali zar nije pohvalno to što smo mi nadređenog čovjeka izručili nadležnim organima koji je dobio deset godina zatvora.

    Da budem iskren, ja nikada nisam bio baš toliko fanatičan, možda su mi zbog toga oduzeti i činovi, ali šta je tu je.

    Pozdrav i svako dobro! Ukoliko vas još nešto zanima ja sam tu, a možemo se čuti i preko e-maila.
    bihac- 82321 - 07.02.2013 : Mr105505 TGOSS Buzim - best (2)

    Ispravka u vezi ranijeg posta


    U prvom postu sam naveo da je broj poginulih 1. Novigradske br. iznosio 163. Kad sam danas razgovarao sa svojim prijateljem iz brigade skontao sam da sam pogriješio.

    Broj poginulih pripadnika 1. novigradske brigade tokom operacije Munja '93 iznosi 63 pripadnika. Tako stoji u dokumentima. A onaj broj od 163 vojnika se je vjerovatno odnosi na vojnike koji su poginuli od 12. januara pa sve do polovine februara 1993. godine kada su vaše snage vršile napada ne izgubljenje položaje.

    Nemoj misliti da meni nije stalo do istine i bio bih ti zahvalan ukoliko možes doći do spiska poginulih.

    Lijep pozdrav!


    Poštovani,

    Ne znam da li ti je jasno, ali ovom svojom "slučajnom" greškom, kao i još nekoliko "sličnih" si značajno narušio svoj kredibilitet, koji ćeš veoma teško moći povratiti na ovom mjestu, a na sve ono što si do sada napisao je pala sjenka sumnje!

    Kažeš da si čovjek koji se zalaže za istinu, a nakon ovakvih podvala teško da ti neko može vjerovati. Iskreno da kažem, sada sa rezervom prihvatam sve ono što si do sada napisao.

    Pošto mislim da još uvijek nisi pronašao stranicu "Najnoviji", vjerujem da ne znaš da ja svakodnevno na njoj prikazujem spisak boraca koji su poginuli "na današnji dan". Trenutno u bazi podataka imam preko 6000 poginulih boraca iz SRK i Drinskog korpusa. Uskoro počinjem sa obradom podataka za Hercegovački korpus, nakon čega namjeravam da se posvetim obradi podataka za brigade iz 1. i 2. krajiškog korpusa.

    U svakom slučaju, podaci kojima raspolažem su neosporni, svi borci iz svih pet korpusa VRS su navedeni u spiskovima sa tačnim datumom i mjestom pogibije.

    Pozdrav,
    Željko
    bihac- 82309 - 07.02.2013 : Razvigor Srbija - best (4)

    O 505. bužimskoj


    Zahvaljujem se za odgovore o akciji "Breza 94".

    Po meni, tajna uspeha 505. bužimske je dosta složenija. Nije tu u pitanju samo jedinstvo naroda i vojske i dobar komandant. Ima tu više razloga.

    Kao prvo, tu brigadu su činili tvrdi seoski momci, iz kraja koji je imao ratničku tradiciju.

    Najveći posao su tu odradili vojni imami koji su uz učešće nekoliko stranih mudžahedina uspeli da u tu brigadu unesu duh pravog islamskog fanatizma, gde se borci kasnije zaista ne boje smrti u borbama. O tome je svedočio u filmu i onaj vaš oficir za moral Kovačević.

    To je uspelo samo u 505. brigadi i možda delimično u 7. muslimanskoj, ali ni blizu kao u 505.

    O tome mi je pričao jedan oficir sa Sarajevskog ratišta, koji je krajem 1994. prekomandovan na vaše ratište. On doslovno kaže da imao mnogo iskustva u borbi sa raznim jedinicama, ali da su se svi oni čuvali u borbi i maksimalno štedeli sebe, što nije bio slučaj sa 505. jer oni (po njegovom mišljenju) nisu žalili da poginu.

    Imali ste protiv sebe najslabije jedinice VRS, koje su bile bez nekog borbenog iskustva, slabo opremljene i obučene i vrlo tankog morala. Skoro ista priča je bila i sa jedinicama SVK.

    Teško bi mogli da izađete na kraj sa jedinicima iz Hercegovine ili Sarajeva, koje su se čitav rat borile protiv višestruko brojnijeg protivnika. U borbi sa njima na strah i odstupanje niko nije mogao da računa.

    Najviše su vam na ruku išle međunarodne okolnosti, jer Zapad nije dozvoljavao pad Bihaće enklave. Bez obzira na sve, na hrabrost i upornost, to bi sve palo da Zapad nije zaustavio pretnjom bombardovanjem.

    Ono što ja zameram, to je da je brigada koja je nosila naziv viteška, to bila samo na papiru. Lično sam gledao kada su "Hamze" u avgustu 1995. godine zarobile četvoricu srpskih kuvara, koji nisu ni imali oružje. Onda ih je pred svima poklao jedan Saudijac, dok ga je komandant Hamzi pohvalio rečima:

  • "Kako čovek radi!"

    Isti slučaj i sa Radetom Rogićem, kojeg su ubili pred svima i niko ni reč nije rekao!

    To je u svakoj normalnoj vojsci nezamislivo, dok je to kad vas izgleda bila ustaljena praksa.

    Dakle, priča o hrabrosti, upornosti i pravom fanatizmu stoji, dok o priča o viteštvu i viteškoj brigadi otpada!
  • bihac- 82297 - 07.02.2013 : Mr105505 TGOSS Buzim - best (0)

    Snabdjevanje municijom, broj poginulih Novogradske brigade


    Dobivali smo mu municiju od Korpusa ali ne u tolikoj mjeri kao sto su to dobivale ostale jedinice, pogotovo jedinice iz Bihaća.

    Što se tiče broja poginulih Operacije Munja '93, prema dobivenim podacima od stranih nadležnih službi prilikom razmjene poginulih taj broj je utvrđen a i postoji arhiv 5. korpusa u kojem sigurno postoje imena i prezimena poginulih pripadnika. I ovaj broj nije iz prva dva dana već u narednih 20-tak dana kada su jedinice 1. novigradske brigade i ostle jedinice iz VRS pokušavale povratiti izgubljene položaje, međutim to se nije desilo.

    Prilikom pisanja ovog posta zovnuo sam svog prijatelja koji je bio u Komandi brigade i rekao mi je da su gubici 1. novigradske brigade bili 69 poginulih a ostali poginuli su bili pripadnici drugih jedinica VRS.

    Ukoliko pogledaš svoj prethodni post, primjetićeš da si upravo demantovao samog sebe. Istine radi, potrudiću se da Novogradska brigada bude prva jedinica 1. krajiškog korpusa koju ću dodati u moju bazu podataka nakon čega ću ti prikazati i spisak boraca poginulih na taj dan.
    bihac- 82287 - 06.02.2013 : Nenad NS - best (1)

    Srpski gubici kod Bihaća


    Za vreme čitavog rata Novigradska brigada 2. krajiškog korpusa nije imala toliko poginulih boraca koliko ti navodiš da su izgubili za ta dva dana. U glavnom gradu RS se u kasarni "Kozara" nalazi se kompletan arhiv pa je sve to veoma lako proveriti.

    Svako jutro da se lepo zahvalis NATO paktu jer vas je spasao u Bihaću kada je VRS ušla u grad do bolnice, posle večere da ponoviš sve to a i dalje sanjaj stotine mrtvih četnika.

    Kada se već gađaš frazama iz Avaza o "oslobođenim teritorijama od četničke okupacije", prošetaj se na proleće od Trebinja preko Zvornika, Vlasenice, Bijeljine pa do Banja Luke i Prijedora da vidiš kako narod proslavlja oslobođenje od mudžahedinske okupacije!
    bihac- 82231 - 04.02.2013 : Mr105505 TGOSS Buzim - best (2)

    Operacija Munja '93


    Munja '93 je počela 11. januara 1993. godine na potezu Ćorkovača-Dobro selo-Banjani.

    U toku noći 10/11. 1. 1993. godine naše udarne grupe su ubačene iza leđa 4. i 6. bataljonu 1. novigradske brigade. Zadatak je bio da se uzme Adamovića glavica, Nikolića glavica, Kedića glavica, Pjeskar, Šerbula i Hercegovina (Drijen).

    Komandant brigade Izet Nanić je ljudstvo podijelio u 23 borbene grupe čija su kodna imena bila Tigar, Soko, Orao, Zebra i Ris.

    Morali smo biti prije 5 sati i 30 minuta na svojim polaznim tačkama.

    Napad je počeo u 06, 00 sati, Adamovića glavica (kota 416) je pala u 06, sati i 3 minute gdje je napadao 3. viteški bataljon (udarna grupa RIS-3).

    U 06, sati i 7 minuta zauzeli smo Kedića glavicu koju je napao 1. viteški bataljon a odmah potom je udarna grupa ZEBRA-1 zauzela rejon Banjanskog groblja.

    U isto vrijeme dolazeći neprijatelju sa leđa borbena grupa 3. viteškog bataljona. (RIS-1) zauzela je rejon Landupa (Mrkića brdo tt405) i tu se spaja sa jedinicama 2. viteškog bataljona. Sa ovim spajanjem jedinice 2. i 3. viteškog bataljona su stavile pod punu kontrolu sve zauzete kote i cijelosti je ispunjen zadatak.

    Udarne grupe TIGAR i SOKO su se borile na komunikaciji Glodna-Banjani u rejonu kote 208 sa zadatkom spriječavanja prodora interventnih snaga 1. novigradske brigade.

    U 06:30 udarna grupa TIGAR-5 je zauzela objekat Kukuljicu (tt 453).

    U 07:00 sati svi zadaci su bilo uspješno izvršeni i počelo je ojačavanje i utvrđivanje dostignutih linija.

    Dostignuta je linija od Hercegovine (Drijen) preko Kedića glavice (tt 450) pa sve do Ćorkovače (Latinovac tt 496).

    Prilikom Operacije Munja '93 oslobođeno je 10 km2 teritorije, zauzete su taktički povoljnije pozicije.

    Broj poginulih pripadnika 1. novigradske brigade je 63(1) dok su zarobljena 4 vojnika.

    U Novom Gradu je proglašeno 5 dana žalosti.

    Zauzimanjem položaja 1. novigradske brigade zarobljene su velike količine naoružanja i municije, između ostalog; 1 ZiS, PAT 20/3 2kom, PAT 20/1 2kom, MB 82mm 5kom, MB 60mm 7kom, BsT 4 kom.

    Naši gubici su bili 17 poginulih, 8 pripadnika je poginulo 11. 1. 1993 dok su ostali poginuli prilikom bezuspješnih napada 1. novigradske brigade da vrate izgubljene položaje.

    Najsnažniji utjecaj "Munje" je bio u moralnom pogledu. Cijela Armija je čula za tu operaciju. Do kraja sedmice su stizala brojne pohvale i priznanja od VK AR BiH i Komande 5. korpusa.

    Što se tiče Breze '94 sve sam ti napisao u mom prethodnom postu, istina je što se tiče brojki i veličine operacije.

    Taj šverc sa municijom i oružjem se je dešavao u z/o 502. brigade (Bihać) , naravno ta municija i oružje su uvijek odlazile u skladišta 501. brigade, 502. brigade i 503. brigade.

    Te brigade su stalno bile u defanzivnim djelovanjima tako da im je to bio jedini način popune municije dok takav slučaj nije bio sa 505. viteškom.

    Mi smo u toku rata stalno bili u ofanzivnom djelovanju, i prilikom svake borbe smo zarobljavali velike količine municije i naoružanja pa nam šverc nije bio potreban.

    Iskreno da taj šverc da nije funkcionisao u Bihaću, veoma brzo bi se jedinice 501. i 502. brigade povukle iz Bihaća zbog nedostatka municije i tako bi sve završilo.



    (1) Ovi je neprovjeren podatak!

    Poštovani,

    iako mi se tvoje pisanje sviđa, moram da napomenem sledeće:

  • Pomalo je smiješno kada kažeš da se vaša brigada snabdjevala onim što ste zarobili! To nije polazilo za rukom čak ni onim domorocima u džungli, a kamo li nekoj savremenoj armiji. Za razliku od tebe, dobro znam šta znači pozadinsko snabdjevanje i koliko jedna armija troši. U svakom slučaju, dobro sam se nasmijao.

    Uzeo bih sa rezervom broj poginulih Novogradske brigade. Trenutno na ovom serveru nemam spisak poginulih boraca ove brigade pa ne mogu da ti kažem koliko ih je poginulo toga dana. Međutim, prema evidenciji njihove boračke organizacije, ova brigada je u prethodnom Otadžbinsko-odbrambenom ratu imala 238 poginulih boraca dok se pet boraca se vodi kao nestalo, a više od 1.000 boraca je ranjeno. Prema tome, tvoji podaci nisu ni približno tačni jer je nemoguće da je od ukupno 238 poginulih u ratu, njih 200 poginulo u jednom danu.
  • bihac- 82217 - 03.02.2013 : Diverzant72 BL - best (0)

    505 Bužimska


    Zamolio bi te da napises nesto vise o vasoj akciji na Novigradsku brigadu odmah nakon Božica '93. godine. Ako se ne varam, radi se o 10. i 11. januaru 93. godine.

    Volio bi da mi kažeš i da li je neko odgovarao za onog Radeta što ste ga vi zarobili '95. godine pa ga je onaj mudžahedin zaklao ispred nekoliko desetina vojnika 505. bužimske a da pri tome niko nije ni prstom makeo.

    Koliko istine ima u onom dokumentarcu o Brezi kad komandant onih "gazija" govori da je vas 400 odbilo tenkovsko-pjesadiski napad 4000 boraca VRS.

    Istina, 505. bužimska je bila vaša najjača jedinica, dobro su tukli.

    I na kraju, šta misliš šta bi bilo sa 5. korpusom da vam naši nisu prodavali oružje. Na ovo tražim iskren odgovor!

    Pozdrav
    bihac- 82211 - 03.02.2013 : Mr105505 TGOSS Buzim - best (0)

    Operacija Breza '94


    Kad je otpočela operacija "Breza '94", ja sam bio u Bihaću sa svojom ekipom. Isti dan, 1. septembra 1994. godine, smo došli u rejon Bosanske Bojne gdje su se još odvijale borbe. Cijeli dan je napadala 24. brigada iz 6. banijskog korpusa, ali nisu imali nikakvih uspjeha. Imali su velike gubitke, tj. dosta ranjenih i poginulih te mnogo ostavljene opreme ispred naše prve linije. Taj dan je i zarobljen jedan vojnik.

    2. septembar 1994. godine je protekao relativno mirno, da bi već 3. septembra 1994. godine otpočela ofanziva na potezu Radoč-Ćulumak-Ćorkovača-Banjani-Baštra pa sve do rijeke Une pod direktnim rukovođenjem Ratka Mladića.

    Taj dan sam prebačen iz rejona Bosanske Bojne na rejon Ćorkovače tačnije na glavni pravac ( Križ-Sip-Makarovača).

    Nakon toga su devet dana trajale borbe od planine Radoč pa sve do rijeke Une. Naše linije ni u jednom momentu nisu bile pomjerene. Pripadnici 5. kozarske i "Panteri" su od jutra do mraka napadali u mom pravcu. U jutro, oko 10 sati, bi izišao tenk, ispalio nekoliko granata a odmah potom bi artiljerija zasula naše položaje. Nakon takve kanonade bi otpočeo pješadijski napad.

    Srpska pješadija je tokom cijele ofanzive imala jaku podršku haubica, topova, minobacača svih kalibara i raketnih sistema "Orkan" i "Volhov". Zadnjih par dana u napade su uključeni i helikopteri.

    Komandant Izet Nanić je potajno pripremao kontraudar, kad nam je saopštio plan cijelog napada nismo u tom momentu vjerovali da je to moguće jer je u napad trebalo da krene samo nas 350 (ČSN "Hamza", IDV "Gazija" i IDV "Tajfun") dok je vas bilo daleko više. Međutim pošto smo se mi već 1992. godine uvjerili u njegove sposobnosti nismo imali razloga za pretjerane brige.

    Tokom noći smo izvršili pripreme i u jutro 12. septembra. 1994. godine smo na potezu Radoč-Ćulumak-Makarovača neopaženo ušli iza leđa vašim jedinicama. Udarili smo na vas kada smo svi bili na svojim tačkama. Vaši vojnici su bili totalno zbunjeni i nikako nisu mogli vjerovati da smo im prišli sa leđa. Odmah je naređeno povlačenje i srpski vojnici su se počeli da se izvlače u pravcu Hasanove kose i Lugarnice ostavivši za sobom svu svoju opremu.

    Naši artiljerci su pogodili vašu osmatračnicu na Ćulumku, i tom prilikom je ranjen i vaš general Ratko Mladić. Ovo smo saznali od vojnika koje smo zarobili taj dan, a koji su nam kazali da je ranjen u nogu.

    U šumama na Makarovači je ostao veliki broj vaših poginulih boraca i velik broj ranjenika, a zarobljeno je i deset živih. Zaplijenili su velike količine naoružanja: 1 tenk (T - 55), a jedan je uništen ispred naših rovova na Križu , ZiS-ove, PAT-ove (20/1), 7 MB 120mm, 9 MB 82mm, 10 MB 60 mm, desetak BsT, 5 motornih vozila TAM-110, dva sanitetska TAM-a, dva vojna vozila "Puch" od kojih je jedan pripadao Mladiću i u njemu je nađena kompletna dokumentacija o akciji "Breza '94".

    Na vašoj strani su učestovale:

  • 5. kozarska,
  • 6. sanska,
  • 1. novigradska i
  • 43. brigada sa pridodatim jedinicama 1 kk, bVP i 89. raketnom brigadom.

    Prilikom vaše ofanzive na tom pravcu su učestvovale jedinice:

  • ČSN "Hamza" ,
  • IDV "Gazija" ,
  • IDV "Tajfun" i
  • nekoliko vodova iz 2. jurišnog bataljona.

    U zarobljenoj dokumentaciji piše da je u operaciji učestovalo 9. 500 vaših vojnika, od 1. 9 pa do našeg kontraudara vaše snage su svaki dan imale 30-40 izbačenih iz stroja, tako bar piše u vašoj dokumentaciji koji su zarobili 12. 9. 1994. godine.

    Izet Nanić je u našoj Armiji bio najsposobniji i najodlučniji komandant. Međutim, smetao je mnogima u vrhu zbog toga što ga je narod jako puno volio. Od početka rata pa sve do njegove pogibije je vodio glavnu riječ u cijelom Korpusu. Sve operacije većih razmjera je lično on planirao. Jednom prilikom, u toku 1995. godine, prilikom razrade jedne operacije meni se učinilo da je Dudaković Naniću vozač

    Nanića su jako poštovali svi komandanti brigada i od njega su stalno tražili savjete i pomoć pri planiranju operacija. Imao je nesuglasica sa vrhom SDA Okruga, tačnije Mirsadom Veladžićem.

    Što se tiče brigade, glavni razlog zbog čega smo bili najjača brigada u Armiji BiH, je bio taj što smo čvrsto vjerovali jedni drugima i što smo imali generala Izeta Nanića. Tokom cijelog rata bili smo jedinstveni što nije bio slučaj nigdje u BiH. I narod i vojska su bili zajedno.

    Najvažnije od svega je bilo to što za nas nije postojala razlika "domaćeg" ili "tuđeg" ratišta. Nama je bilo dovoljno reći da je slobodna teritorija napadnuta i eto ti ekipe, dok to nije bilo slučaj sa drugim brigadama u Korpusu. U z/o 505. viteške brigade nikada nisu dolazile ostale jedinice iz 5. korpusa.

    Evo navešću i jedan primjer za to. Kada Bišćani odu na Krupsko ratište i čim dođe do jakih okršaja oni se izmaknu i kažu:

  • "Neka Krupljani brane svoje kuće, naše su u Bihaću!"

    Ovo je bio jedan veliki problem i zbog takvih situacija je 505. viteška brigada bezbroj puta morala popunjavati rupe koje su nastajale u cijeloj z/o 5. korpusa.

    Brigada je brojala 5200 vojnika koji su bili pripadnici 1. viteškog bataljona, 2. jurišnog bataljona, 3. viteškog bataljona , 4. inžinjerijskog bataljona , BSN (Bataljon specijalne namjene) "Hamza" , IDV "Gazija" , IDV "Tajfun" , POČ "Pustinjske lisice", MAD-a , Voda vojne policije i ostalo.
  • bihac- 82189 - 03.02.2013 : Razvigor Srbija - best (0)

    O 505. bužimskoj


    Mene interesuje kako je po tebi izgledala ta operacija "Breza 94"?

    Gledao sam snimak te akcije, a i ceo domuntarac o 505. bužimskoj brigadi. Slažem se i to da je to bila najbolja muslimanska jedinica u čitavom ratu. To je napisao i Legija u jednoj od svojih knjiga, a on je imao dosta okršaja sa njima i posebno hvali Izeta Nanića kao najsposobnijeg komandanta.

    To je i bila jedna od retkih muslimanskih jedinica koja je bila obučena za blisku pešadisku brobu, gde su pokazivali dobre rezultate. Još bih te zamolio da iskreno napišeš u čemu je bila tajna fenomena 505. bužimske. Šta je sve to uticalo da se ona toliko razlikuje od ostalih vaših jedinica? Baš me interesuje da li se to poklapa sa nekim mojim zaključcima.
    bihac- 82175 - 02.02.2013 : Mr105505 TGOSS Bužim - best (0)

    Munja '93


    Da li je neko od vas bio pripadnik 1. novigradske brigade? Volio bih čuti vaše mišljenje o operaciji Munja, u kojoj sam i lično učestvovao.
    bihac- 82163 - 02.02.2013 : Mr105505 TGOSS Buzim - best (0)

    Rat u Cazinskoj krajini


    Ne poznajem tog konduktera jer sam vrlo malo vremena provodio u Okrugu prije početka sukoba.

    "Sarajevska raja" nije ni blizu bila nama iz 5. korpusa, najbolje obučeni ljudi i najsposobniji su dolazili iz 505. viteške (Bužimljani).

    Cazinjani su bili u našem Korpusu najslabiji što se tiče izvođenja ofanzivnih borbenih djelovanja i često su gubili položaje na Hasinom vrhu i prema Autonomiji.

    Što se tiče Bihaća, bila je mala grupa odlučnih ljudi ovo ostalo su sve ratni profiteri i kukavice.

    Pozdrav iz Bužima


    P.S. Ukoliko te zanimaju detalji sa Breze, mogu ti reći istinu!
    bihac- 82160 - 02.02.2013 : Mr105505 TGOSS Buzim - best (0)

    Pozdrav iz Bužima


    Pozdrav svim bivšim vojnicima, bio sam pripadnik 505. viteške brigade.

    Vidim da pišete ovdje o Brezi '94 i općenito o opsadi okruga Bihać. Ukoliko vas nešto zanima slobodno pitajte, daću vam najiskreniji odgovore.

    Imam ja! Ukoliko si bio na Fikretovoj strani, interesuje me da li znaš onog poručnika - Srbina, što vas je obučavao i išao sa vama u akcije protiv Alijinih: visok 185, proćelav, 1960. godište...

    Ukoliko si bio u Bihaću na Alijinoj strani (može i za bilo koga drugog) interesuje me da li si znao Nenada Tomića, konduktera onog autobusa što je vozio za Željavu. Njega su svi u Bihaću znali! Bio je visok, otprilike 1964. godište, imao neki kilogram viška... Inače, Nenad je bio moj bližnji rođak. Rekoše mi da je poginuo od snajpera negdje kod Izačića, na nekakvoj stijeni.

    Inače, vezano za njegovu pogibiju, interesuje me da mi neko opiše liniju oko Bihaća krajem 1992. godine. Dobro poznajem taj kraj jer sam tamo bio mnogo puta, a u Željavi sam 1985. godine služio i vojsku.

    Pozdrav,
    Željko Tomić

    P.S. Ovi moji pričaju o nekoj "sarajevskoj raji", a meni se sve čini da su muslimani iz Bihaća i Cazina bili za klasu bolji ljudi od sarajevskih muslimana - sve dok ovo ludilo od rata nije zatrovalo narod.
    bihac- 80997 - 30.12.2012 : Veljko Adamovic Prijedor - best (0)

    Bihać


    Još jednom pozdrav iz Prijedora!

    Da napomenem uredniku da ću detaljno da opišem događaje iz operacije "Breza 94" od a-z jer je dosta neistina i laži o tome, a vidim dosada da to nije niko opisivao ili bar ne na ovome sajtu?

    Mene isto zanimaju dešavanja gdje ja nisam bio, kao npr. na Sarajevskom ratištu itd! A vidim da ne vole "Debeljaču" i druge kada pišu i stavljaju neke snimke, a oni idu do toga da objavljuju imena i adrese ljudi po Republici Srpskoj i Srbiji. Jadno!

    Veljko, prijatelju!

    siguran sam da veliki broj posjetioca ovog sajte sa nestrpljenjem očekuje opis ovih zbivanja. Na tebi je da pišeš, a ja ću se potruditi da tvoje pisanje dobije jako dobru poziciju na Google, tako da se i naša istina čuje.

    Da još jednom napomenem: molim te da navedeš što je više moguće imena, datuma, geografskih lokacija... Treba da znaš da mnogi posjetioci ovog sajta jedva da znaju gdje je Banjaluka, pa zbog toga moraš uvijek da malo detaljnije opišeš lokaciju na kojoj se odigrao neki događaj.
    bihac- 80975 - 29.12.2012 : Veljko Adamovic Prijedor - best (1)

    Operacija Breza '94


    Pozdrav svim patriotama i istinskim borcima, slava palim! Pozdrav uredniku, već dugo čitam razne priče, ima tu iskrenih, istinitih, dirljivih...

    Ja ću da ukratko opišem operaciju "Breza '94", pošto vidim da ima onih koje to zanima. Pošto sam bio aktivni sudionik tih događja, i ne samo to, jedan sam od dva borca koji su ostali u okruženju tog 12. 09. 1994. godine, a izašli smo čitavi 14. 09. '94. godine. Drugi, nažalost, nisu imali sreće, neki su poginuli a neki su zarobljeni...

    Bila je to velika frka, opšti haos! Najgore je što sada lažu jer su taj dan zarobili 9 živih, od toga 3 lakše ranjena. U početku su bili u podrumu hotela u Bužimu, a kasnije ko zna. Na kraju su razmjenjena 3 živa a ostali su 04. 12. '94 zatečeni mrtvi, svježe ubijeni pred samu razmjenu, što je patolog i utvrdio!

    I nema pravde za zločine nad zarobljenim vojnicima! Valjda ćemo se ponovo sresti jednog dana, bilo na kafi ili preko mušice, ko zna!

    P.S. Bužim je stari srednjovjekovni grad u Krajini, koli leži na nadmorskoj visini 325 metara. Bio je utvrđenje i jedan od najvećih gradova u Krajini, a čuvali su ga dizdari i stražari. Branjen je puškama i topovima. Na ovom velikom zdanju ističu se donzon kule, puškarnice, odaje tamnice, bastioni i bedemi. Grad je renesansna građevina koja je nekada bila vojno utvrđenje i plemićki dvorac.

    Veljko,

    hvala za sve ove informacije! Mi iz Istočnog dijela Republike Srpske ne znamo ništa o tome.

    Jedna mala zamjerka na tvoje pisanje: bilo bi dobro da si naveo imena zarobljenih i pobijenih boraca, kao i ime drugog borca koji je ostao u okruženju.
    bihac- 80951 - 28.12.2012 : A. R. Bihac - best (0)

    Breza '94


    Da li neko zna o akciji Breza '94. kada je general Mladić ranjen.
    bihac- 80946 - 28.12.2012 : Izet Sisic Norge - best (2)

    Moja verzija srpske kontraofanzive na Bihać


    E pa dragi moji junaci srbi koji ste ucestvovali u kontraofanzivi na bihac ja ću da kažem moju verziju.

    Kao prvo Alija Izetbegović je jedno govno od čovjeka i političara, htio je samo da uđe u istoriju kao stvaraoc Bosne ili muslimanske države, isto kao i Karadžić i vrhovnici SAO Krajine u Hrvatskoj.

    Alija nije poštovao svoj narod i oficire zato što reče Dudaku:

  • "Vraga bi ti spasio Bihać da ja nisam platio!"

    Ovo je pravi primjer poniženja svojih generala ili možda bolji šta uradi Sferu Haliloviću , pobio mu je pola familije što mu je ovaj otvoreno rekao što je mislio...

    E, sada o ofanzivi na Bihać. Tamo su dovedene sve specijalne jedinice i dobrovoljci iz svih dijelova Republike Srpske plus Fikretovi koji su u stvari radili akcije tamo gdje to vi niste mogli. Morate znati da je 5. korpus strateški napadao i povlačio se, ali je tada na Bihać napadalo i do 50000 vojnika. Tačno je da ste vi bili došli blizu bolnice ali vaša komanda je bila pametna i shvatila kakav vam se masakr sprema jer ste pušteni tako blizu i odjednom bi se hiljade od vas našli u obruču iz kojeg nikad ne bi izašli.

    Morate znati da je 5. korpus imao 6-7 brigada na malom području Cazina i Bihaća jer su Fikretovi bili vratili Kladušu pod svoju kontrolu.

    Mladić je predvodio sa oko 9 do 12000 vojnika na Bužim gdje je i sam ranjen, a podvlačim da se je tu borila samo Bužimska brigada jer je Nanić rekao da će on da traži pomoć ukoliko mu ona bude trebala.

    Na Youtube se može naći gdje vaši bivši generali pričaju o neuspjehu ove ofanzive.

    Puno bi se toga moglo reći, ali ne treba da se zanosite zabludama da je Bihać kupljen. Vi biste voljeli da ste to osvojili. Kada Alija reče da je platio on je mislio na pare koje je dao 5. korpusu za municiju, logistiku itd...

    Izete,

    dobro si me nasmijao sa onim tvojim podatkom da su Srbi imali 50.000 vojnika koji su napadali na Bihać. Pa znaš li ti bolan da toliko vojnika nisu imala ni dva najveća korpusa Republike Srpske, a i da su rijetke akcije Vojske Republike Srpske u kojima je učestvovalo preko 3000 vojnika.

    Tačno je to da je Alija Izetbegović kupovao oružje i to direktno od Slobodana Miloševića, kapetana Dragana i njegovih crvenih beretki. Ovo su poznate činjenice i o tome i ne treba diskutovati. Međutim, i najvećem laiku za ratovanje je bilo savršeno jasno da vojska sabijena na tako malom prostoru, uz prekid u snabdjevanju municijom i MTS-om nije mogla da izdrži ni 20 dana. Zbog toga bi bilo pošteno da u toj svojoj glavi priznaš da ste opstali na tim prostorima samo zbog toga što vas je spasio Zapad, koji je natjerao Srbe da stanu a potom i da se povuku sa tih prostora.

    Mišljenja sam da treba da pišeš na ovoj stranici ono što znaš, a ne da oreš preširoko i preduboko. Nije za svakoga ni da diskutuje o strategiji ratovanja!

    Pozdrav,
    Željko Tomić
  • bihac- 80437 - 12.12.2012 : Mujo Mujic Cazin - best (0)

    Bihaćko ratište


    Pozdrav svima,

    bivši sam pripadnik Petog korpusa Armija muslimanske BiH. Htio bih čuti priče o iskustvima boraca VRS na Bihaćkom ratištu.

    Imaš stranicu "Bihać" pa pročitaj!
    bihac- 79957 - 27.11.2012 : Debeljaca1 BL - best (3)

    Pozdrav


    Veliki pozdrav Vasketu i svim srpskim patriotama na stranici. Ja sam taj "momak" što ih postavlja uprkos mnogobrojnim prijetnjama da će me pronaći i likvidirati. Kanal na youtube-u je posjećen i prevazilazi sva moja očekivanja. Snimci su pregledani 1.590.754 puta zaključno sa današnjim danom. Slobodna Srpska!
    bihac- 79750 - 21.11.2012 : Ivana Sijan - best (0)

    Pitanje za Lunu i Momčila


    Tih dana sam bio i ja kad je kraljica napravila sranje mislim da se jedan od stradalih zvao Zoran, mlad čovejek.
    bihac- 68028 - 26.03.2012 : Vaske Vasiljevic Beograd - best (1)

    Razbijaje 5. korpusa ABiH


    Evo još snimaka, svaka čast ovom momku koji ih postavlja. Zanima me misljenje o njima:





    bihac- 58584 - 26.12.2011 : Sestica 93-95 Banja Luka - best (0)

    Kontraofanziva na Bihać


    sjećam se tih vremena kada sam bio pripadnik 6. odreda. Dobro pamtim i tu kontra-ofanzivu, a pogotovo borbe u Dubovskom kad smo zaustavljali neprijatelja. Nakon što smo onemogućili dalje napredovanjeih neprijatelja sve je išlo mnogo lakše. U tim borbama sam bio i lakše ranjen, upravo u Zavalju. Bio sam pogođen od neke minobacačke paljbe, ali me je Tomica M. previo i ostao sam dok nismo sišli u Sokolje.

    U tim borbama moral naših jedinica je bio na jako visokom nivou. Na našoj strani je bila i inicijativa, i sve ostalo što nam je trebalo da uzmemo Bihać, ali tu je politika odradila svoje.

    Moram da priznam da Bihać ne poznajem, pa ne mogu da tvrdim da su naše snage bilie blizu bolnice, ali mi je jedan ratni saborac kasnije pričao da je ležao u Bihaću upravo u toj bolnici kako ratni zarobljenik jer je u jednoj borbi kod Sanskog Mosta pao muslimanima u ruke. Tada su svi pobjegli iz bolnice a on je tamo ostao sam nekoj bolničkoj sobi. Pošto je bio teško ranjen u obje noge nije mogao nikud da pobjegne već je samo uspio da spuže sa kreveta i da se privuče zidu ispod radijatora. Sa tog mjesta je dozivao u pomoć ali ga niko nije čuo. Kasnije kad su se snage 5. korpusa vratile u bolnicu i neko ga je našao na tom mjestu.

    Hvala vam na ovom forumu jer napokon postoji mjesto na kome može da se pročita istina o tome kako su se stvari dešavale. Treba pisati i istinu i sramotu, bez obzira o kome se radi.
    bihac- 27195 - 07.03.2011 : Luna - best (1)

    Ofanziva na Bihać


    Pozdravljam svog druga Momčila i da pokušam da razjasnim neke detalje o kojima je on pisao.

    Proveo sam bez prekida 48 dana u kontraofanzivi kada su snage Armije Bih izašle iz Bihaća i krenule u pravcu Petrovca. Mislim da smo krenuli negdje od Crvenih stijena (topografski). Napredovali smo svakodnevno i zauzeli sva mjesta na putu ka Bihaću. Bila je tu Zlajina jedinica, Ratina, Banjalučka, i ne mogu da se sjetim više.

    Ispred Bihaća smo osvojili Lohovska brda i prešli jednu kotlinu prema Zavalju i Debeljači. Inače to su hrvatska sela sa lijeve strane ispred samog Bihaća. Desno se nalazi Debeljača, pa muslimansko naselje Sokolac, koje je već u Bihaću, a sasvim desno uzbrdo ide kasarna Grabež.

    Kad smo krenuli ka Zavalju, Hrvati su pobjegli, pa smo gotovo bez borbe ušli u naselje. Tu su Rato, Danijel, i još tri momka naišli na mine i teško su povrijeđeni.

    Sledeći dan smo nastavili prema Debeljači i isti dan smo osvojili Debeljaču i Sokolac sa druge strane. U Sokocu sam ja ranjen, doduše lakše, tako da sam pošto sam se sam previo tek uveče otišao do bolnice u Petrovcu gdje me je previo i zbrinuo kako treba poznati doktor patolog Karan.

    Na tim položajima smo ostali desetak dana i tada je vojska prestala da napreduje. Ovaj što reče da se nije moglo osvojiti neko veće mjesto, siguran sam da griješi. Biščani su mogli da se bezbijedno izvuku u pravcu Cazina, Bužima, Velike Kladuše. Bili su u potkovici a ne u okruženju. Vjeruj mi da nismo osjetili jači otpor tih dana, silazili smo u kasarnu "4. juli" i tu je bila još jedna kasarna do nje. Nismo imali nikakvih gubitaka, i da nije stala vojska mi bi smo napredovali.

    Međutim, kao što rekoh, Milovanović je bio tu i zaustavio je napredovanje vojnih jedinica. Nama niko nije naredio da stanemo, samo što su naši napadi postali pod tim okolnostima bezuspješni.

    Tada je u mjesto Sokolac stigla studentska brigada koju je vodio Nikola P. njihov profesor.

    A mi smo nakon nekoliko dana dobili smjenu i tada su došli Batovi, Šekovčani, Boneli, Staljin i ostali koje si spominjao. Tek tada su došli. Zašto su oni posle pokušavali neke male akcije, kad je cijela potkovica stajala, to ne znam.

    Jednog dana je došao i tadašnji ministar MUP-a Žika i gledali smo Bihać kao na dlanu, a on je odozgo iz Zavalja onako tužno i nostalgično rekao da mu je dole negdje gdje je pokazivao, u nekoj pilani ostalo 300 kubika građe. Ovo je bila njegova pohvala za nas koji smo za 48 dana vraćatili ogromnu teritoriju.

    Zašto ovo pišem, zato što je sa nama ispred CJB Banja Luka išao i neki snimatelj, koji je svo vrijeme snimao sve akcije, i moram priznati da je bio izuzetno hrabar. Snimio je sva borbena dejstva i akcije pješadije. Međutim, prije no što smo se mi povukli, taj snimak je prodao Rojteru i sve je objavljeno od strane njih.

    Da se razumijemo, on je izbačen iz MUP-a a snimak prikazuje junačku borbu bez zločina i bilo čega sličnog. Kompletnu kopiju tog snimka posjedujem i ja. Tu se vidi kako se sam previjam kada sam bio ranjen, kako ulazimo u te kasarne koje su u gradu, ako neko poznaje Bihać, i kako osvajamo Debeljaču i ostale kote.
    bihac- 27151 - 06.03.2011 : Specijalac Momčilo RS - best (0)

    Ko posla pare i ko nas povuče?


    Dobro kaže moj prijatelj, saborac i komšija Luna, svi imamo svoje mišljenje o tim događajima, a ne bi valjalo da smo svi istomišljenici.

    Luna ni meni nisu jasne mnoge stvari i događanja na Bihaću.

    Bilo je i smiješnih momenata kao kada sam one Jordance na punktu prema Malom Skočaju, naučio da nas pozdravljaju sa tri prsta. Žak se upišao od smijeha.

    Druga anegdota je bila sa one dvije konobarice, Hrvatica i Srpkinja, kada ih je Božo Busola odveo sa sobom. Ja mu kažem da je makro, a on se našao pogođen i pita me šta se on nakr'o u ratu. Ipak, šala je šala.

    Sada bi prešao na ratište. Zauzimanjem Skoćaja i Zavalja, bihaćku bolnicu smo gledali ja i Boneli kao na dlanu i onu veliku zgradu što je krov bliješao kao da je od aluminijuma.

    Ja sam bio smješten sa Staljinom, Đoletom Kobrom, Bonelijem i par kolega u jednoj kući a Mišo Kobra i njegovi prema Zavalju.

    Dobro mi je ostalo u sjećanju kada je na poziv Bate, "Kraljica" greškom otvorila vatru po našim ljudima. Ti takođe znaš bilans, ali o tom nekom drugom prilikom.

    Kralj je malo dejstvovao!

    Ja i Boneli smo dosta vremena proveli zajedno, i kao što rekoh, o nejasnoćama, dakle razgovor koji je snimljen između Alije i Dudakovića kada Alija pita za stanje a Dudaković kaže da je loše i da nestaje munice te da upotrebljavaju manevarsku. Alija odgovara da sačeka 24 sata dok ne stignu pare.

    Nakon tih 24 časa SBP dobija naredbu da uvede Studentski i Radnički bataljon u liniju, a mi se povlačimo i vraćamo u bazu.

    Isti snimak je dat Frnkijevim i žao mi je što nemam kopije tog razgovora, ali mnogi su ga slušali.

    Na povratku u "Osmicu" neki od nadobudnih direktora Famosa išao je sa novim Pežoom ka Palama i nije nam se htio pomaći sa zaleđenog puta. Nikica je stao sa autobusom i onda je autobus počeo da klizi ka provaliji. Ja sam bio na "sećiji" sa par ljudi i povikao sam da odosmo u provaliju. Ljudi su iskakali ali mi nismo moglu na zadnja vrata jer je oprema bila u sanducima koji su bili složeni na stepenicama.

    Dok je autobus drndao prema provaliji pazio sam da mi bombe ne ispadnu iz džepa pa nisam primjetio kada mi je pripadnik "Osmice" ukrao baterijsku lampu. Eto, ljudi i u takvim situacijama gledaju da profitiraju a ne znaju da li će živi ostati. Utješno je to što je po dolasku u bazu bio izbačen iz SBP.

    Sva sreća klizeći u nazad udario je u stijenu koja se zabila pod motor i zaustavila autobus.

    Ovo sve napisah da se ne zaboravi, a čitava poenta je da se zna ko posla pare i ko nas povuče sa Bihaća!

    A i Milovanović je dolazio pa smo ja i Boneli sa njim gledali iz potkrovlja jedne kuće neka događanja. Sa tog mjesta je i lanser odradio par puta ali UNPROFOR-ci zaustaviše rad.
    bihac- 16278 - 21.11.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

    50 miliona za Bihać


    Iran je krajem 1994. i početkom 1995. godine Hrvatskoj platio mnogo više od 50 miliona američkih dolara za oružje i municiju za odbranu opkoljenog Bihaća, tvrdi Ivica Mišić, bivši zamjenik ministra vanjskih poslova BiH i generalni konzul BiH u Njujorku

    "Prisustvovao sam susretu Harisa Silajdžića, tadašnjeg ministra vanjskih poslova BiH, Mate Granića, Hrvatskog ministra vanjskih poslova, i Ali Akbara Velajatija, savjetnika vrhovnog vjerskog vođe Irana za međunarodna pitanja. Na tom sastanku je dogovoreno da Hrvatska isporuči oružje, municiju i ostalu pomoć Bihaću, a da će sve platiti Iran. Radi se o velikom iznosu koji je obuhvatio i neke ranije isporuke", kazao je Mišić, kojeg smo posjetili u njegovoj vikendici na Hrvatskom otoku Vis.

    Prisjećajući se sastanka Mišić kaže da se desio u jesen 1994. godine u Njujorku. "Silajdžić se tada požalio Velajatiju da je stanje u opkoljenom Bihaću teško, da nema oružja i municije, te da bi ovaj grad u svakom trenutku mogao pasti. Odlučeno je da se oružje nabavi u dogovoru s hrvatskim vlastima", priča Mišić.

    Dodaje da je potom pozvan Mate Granić, koji je pojasnio da Hrvatska ne može dati oružje Bihaću, jer to mnogo košta.

    "Velajati je potom upitao Granića koliko je novca potrebno. Cifrom koju je naveo Granić bio sam šokiran, a Velajati je samo kazao: 'Pošaljite oružje Bosancima, sutra ćete dobiti ček'", ispričao je Mišić.

    Mišić je odbio precizirati koliko je novca Iran isplatio Hrvatskoj, ali je naglasio kako je riječ o "veoma, veoma značajnom iznosu". Upitan da li je u pitanju 46 miliona dolara, kako se nezvanično spekuliše, Mišić je samo kazao da se radi o mnogo većoj sumi.


    Bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske ranije je pak izjavio da je njegova vlada u kontaktima s umjerenijim islamskim zemljama željela spriječiti radikalizaciju islama u BiH.

    Novinar Esad Hećimović je u svojoj knjizi "Garibi - Mudžahedini u BiH 1992 - 1999" naveo da su BiH, Hrvatska i Iran početkom rata u BiH formirali zajednički komitet čiji je zadatak bio unapređenje ekonomske i političke snage. Iran je, kako je naveo, pomagao u naoružavanju Armije RBiH, a Hrvatska je uzimala dio te pomoći. Oružje u BiH je dolazilo preko teritorije Hrvatske.

    Haris Silajdžić, aktuelni član Predsjedništva BiH, odbio je komentirati iransku isplatu oružja Hrvatskoj.

    Mnogi se obogatili
    Trgovina oružjem i municijom bila je "redovna aktivnost" Jedinica za specijalne operacije Vlade Republike Srbije, navedeno je u specijalnom filmskom serijalu "Jedinica", koji je prije nekoliko mjeseci emitovala beogradska TV B92.

    U tom filmu objavljeno je da je JSO od nastanka učestvovala u povlaštenim i kriminalnim poslovima elite Slobodana Miloševića. "No nikad i nigdje nisu 'tako masno zaradili' kao u operaciji 'Pauk', koja nije okončana sve do sloma AP Zapadna Bosna u avgustu 1995. godine", navodi se u filmu

    U filmu "Jedinica" objavljeno je da su se nekoliko godina kasnije Manojlo Milovanović, komandant Glavnog štaba Vojske RS, i Atif Dudaković, komandant Petog korpusa ARBiH, sreli u Sarajevu, te u prisustvu Alije Izetbegovića sumirali ratna iskustva iz bihaćkog regiona. "'I naišao je Alija Izetbegović u pauzi između dve sednice', sjeća se Milovanović i nastavlja: 'Ja mislim da se Dudaković uplašio. Bilo mu je neprijatno, pocrveneo je, a Alija prolazi pored nas i kaže: 'Dobro je dok razgovaraju ratni komandanti'. Dudaković valjda da bi se izvadio kaže: 'Gospodine predsjedniče, objašnjavam generalu kako sam odbranio Bihać'. Na to Alija u prolazu onako ni pet-ni šest reče: 'Vraga bi ti odbranio Bihać da ja to nisam platio četrdeset i šest miliona maraka'", zabilježeno je u filmu "Jedinica".




    Pitar,
    kada kopiraš članak iz "Nezavisnih novina", bar ga kopiraj u cjelini, i nemoj da izvrćeš stvari. Izbacio sam zadnja dva paragrafa tvojih nebuloza, i na njihovo mjesto stavio zadnja dva paragrafa iz originalnog članka.

    Iznos koji navodi Biljana Plavšić u svojim memoarima je 42 miliona maraka. Možda je "poštar" uzeo svoju "proviziju", ili je možda stara žena zaboravila tačan iznos. Međutim to više nije ni važno. Mnogo je bitnije da se radi o novcu i to o velikim parama.

    Iz ovog članka je očigledno da je Iran platio preko 50 miliona da vas Hrvati naoružaju, a Alija platio 46 miliona Radovanu da Srbi ne zauzmu Bihać.
    bihac- 16257 - 21.11.2007 : Car - best (0)

    Prava istina o Bihaću


    Srpske herojske snage su veoma lako zauzele Bihać, jer su u borbama učestvovali pravi elitni borci, dok političari i politika nisu hteli drugačije. Alija je lično uplatio 42 miliona maraka, a to je i potvrdio General Manojle Milovanović kada je u razgovoru sa Dudakovićem razmenjivao ratnu doktrinu. U momentu razgovora naišao je Alija a Dudaković, kako bi se opravdao hvalisavo je rekao "Objašnjavam kako sam odbranio Bihać", dok je Alija u prolazu rekao: "K... c bi ga ti odbranio da ja nisam platio!".

    Pojedinci su se bogatili, prodavali sve što su mogli i u zadnjem trzaju muslimanskih sanaga prodavali su im i šlepere municje za ogromne svote. Uvek je bilo nekom rat nekom brat, ima još toga mnogo, samo je istina da su u naletu srpske prodaje Dudakovićeve horde napravile takav zločin, i mudžahedinske bitange na nejači i nedužnim borcima. Pogazili su sva prava ratovanja i kodekse o čemu postoje vjerodostojni vedeo zapisi koje prodaju pojedinci iz muslimanskih redova zbog učešća u istim, nepavanja, psihičkog proganjnja i opravdavanja pred Bogom bar sa nečim da bi mogli u budućnosti mirno otići u dženet.
    bihac- 16234 - 21.11.2007 : Roka Rodjo zemlja nedodjija - best (0)

    Kolika je bila je cjena Bihaća?


    Ovo je izjava Alije-balije na jednom sastanku zaraćenih strana u Sarajevu gdje je rekao Dudakoviću sledeće:

  • "Vraga bi ti odbranio Bihać da ja nisam platio 42 miliona maraka!"

    Junački nema šta! Oprosti, ali istina boli!
  • bihac- 16230 - 20.11.2007 : Roka Rodjo Nedođija - best (0)

    Tursko junaštvo


    Koliko su hrabri to svi znamo! Atif Dudaković i Peti korpus isto tako, sve sami junaci, pa je Alija morao da plati Caru Radovanu 42 miliona maraka da bi Atif i njegove balije ostali junaci. Branili se od nas junački našom municijom koju je Slobodan - srpski izrod prodavao za skupe pare 5. korpusu i balijama.

    Eto junaštva i vojnog fenomena koji će svjetski vojni eksperti i analitičari još dugo proučavati.
    bihac- 14866 - 25.09.2007 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Cena Bihaća


    Evo još jednog interesantnog detalja o svjedočenju Biljane Plavšić.

    PRISEĆAJUĆI se ovog susreta (sa Karterom), ne mogu da ga ne povežem s jednom izjavom Izetbegovića posle rata, kada se komandant Petog korpusa general Dudaković, nekom prilikom hvalio kako je odbranio Bihać, a Izetbegović, koji zna suštinu dogovora iz decembra 1994. kada je dolazio Karter, rekao mu je:

  • "Ćuti Dudakoviću, da ja nisam poslao na Pale 42 miliona dolara, što bi ga ti odbranio! "

    I još jednom, kada su muslimanski invalidi tražili povećanje invalidnine, obraćajući im se, izjavio je:

  • "Ako mi dokažete da ste negde u borbi uzeli četničku teritoriju, odmah pristajem na povišicu. Sve smo plaćali. "

    Invalidi su se razišli svesni tačnosti reči svog predsednika. Da li je tačno ili ne, ne mogu da kažem, nisam videla kada su se milioni uručivali, ali Izetbegović je to rekao a događaji upućuju na tu mogućnost. Izetbegović je sigurno teška srca to izjavio jer se zanosio iluzijama da je ovaj rat za njih imao značaj buna i ustanaka i, kako je rekao: "Sada i mi imamo naše Kosovo". Ovakvim izjavama o trgovini i kupovini teritorija, njegove iluzije su se rušile.
  • bihac- 11810 - 06.03.2007 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Fikret Abdić


    Htio bih i ja da kažem nešto o Fikretu Abdiću i izborima iz 1990. godine.

    Muslimanski narod se na tim izborima opredjelio za Fikreta Abdica i Aliju Izetbegovića. Fikret je tada dobio više glasova od Alije, ali je ipak pristao da Alija bude Predsjednik Bosne i Hercegovine.

    Fikret Abdić se protivio Izetbegovićevom prihvatanju pomoci od strane islamskih režima, kao što su Iran i Saudijska Arabija, pa se zbog toga nekoliko mjeseci nakon izbora vratio u Cazin.

    U toku rata je mudrom politikom neutralnosti sačuvao muslimanski narod Cazina i Bihaća od propasti, koja je zadeslila Srebrenicu zbog sulude politike Nasera Orića.

    U avgustu 1995. godine, Armija muslimanske BiH je vojnom intervencijom stavila tačku na "Cazinsku krajinu" a Fikret je otisao u Hrvatsku.

    Bosna i Hercegovina (čitaj Alija Izetbegović) ga je optužio za smrt 121. civila i ranjavanje 400 civila, ali ga je Hrvatska odbila isporučiti. Neko vrijeme je živio u okolini Rijeke.

    U 2002. godini je osuđen na 20 godina zatvora, a 2005. godine mu je ta kazna smanjena na 15 godina.


    Iskreno vjerujem da bi muslimanski narod mnogo bolje prošao da se Fikret pitao sta da se radi u tim kritičnim godinama. Aliji je nuđeno sve, čak i da bude predsjednik nove Jugoslavije (one bez Hrvata i Slovenaca), samo da ostane u njoj. Međutim, njegov jedini cilj je bio stvaranje islamske zemlje na Balkanu, one iste koju je opisao u svojoj "Islamskoj deklaraciji". Sa Alijom nije bilo kompromisa, on je muslimanski narod odveo u propast.

    Fikret je znao jednu stvar! Budućnost muslimanskog, ali i ostalih naroda koji dijele Bosnu i Hercegovinu, je u ekonomskom prosperitetu, ne u islamizaciji i vezivanju za arapski svijet, sa kojim (sem religije) muslimani Balkana nemaju ama baš ništa zajedničko!

    Idi na stranu - |1|2|