Nalazite se na Politika-BORS
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

Lopovska država

bors - 69449 - 16.05.2012 : Pero Stojanovic Bijeljina -  ⁽⁰⁾

Dabogda koliko Dokić radio po pravilu, onoliko dobio i preživio kao i svi ostali borci. Ja ga vrlo dobro znam i ko je i šta je i ko ga je primio u pariju i za kim je skakutao da bi mu se udvorio.

Ali neka, đavo uvijek dode po svoje, a ispuniće se i ona stara da ničija nije do zore gorila. Neće ni njegova!

Oduvijek sam bio simpatizer Dodika ali ovim zakonom ga je Dokić ukopao, tako da je sigurno ostao bez 100000 glasova boraca na sledećim izborima. Koliko god da je kriv ministar još više su krivi oni koji su potplaćeni iz rukovodstva BORS-a što su pristali na ovaj zako. Ali, i oni su dosta bogati pa im neće smetati ako ih poskidamo.

Ja se ne bojim ovoga što pišem i javno stavljam svoj broj telefona da me svako živ može kontaktirati. Proveo sam devet mejeseci u logoru Čelebići a Dokić nije pa bih volio da i on zapadne u takvo nešto, tek bi onda shvatio šta je borac.

Jos jednom sam se javljao i znam da imate broj telelefona.

Pozdrav svima i složno da ovu bagru poskidamo.

O problemima boraca

bors - 68916 - 26.04.2012 : Ratko Obrenović Detroit, USA -  ⁽⁰⁾

Vidim da se na ovom forumu sve više pišu i posjetioci iz zapadnog dijela Republike Srpske, što mi je veoma drago.

Ovom prilikom se javljam jer sam u zadnjih nekoliko komentara o BORS-u pronašao i par stvari koje, po mom mišljenju, nisu u redu.

Pošto i ja imam čin oficira, malo mi je zasmetalo što pojedini borci diskutuju u formacijkom razmještanju boraca "po selima" i negiraju njihovu ulogu u ratu. Treba da budemo realni, neki su borci proveli čitav rat na prvoj liniji a da pri tome gotovo ni metka nisu opalili.

I u ratu, kao i u miru, važi jedno generalno pravilo: "Nekom govna, a nekom med i mlijeko!" Drugim riječima, nekom Neđarići a nekom duboka pozadina.

Mišljenja sam da o kategorizaciji treba raspravljati, i raditi na njenoj reviziji. Međutim, umjesto što pljujemo po borcima VRS koji su bili u pozadini (a ponekad ni to nije bio bezopasan posao) bolje bi bilo da diskutujemo o ratnim profiterima i onima koji su za vrijeme rata imali potvrde da su ludi a danas su nenormalno bogati.

Zbog toga se dana pitam: "Ko je u prošlom ratu bio lud, mi ili oni?"

Mišljenja sam da u ovom trenutku nije najvažnije da ustanovimo ko je bio borac u pozadini a ko na prvoj liniji, već da odvojimo žito od kukolja. Svako dalje prozivanje pojedinih boraca na ovu temu će dovesti do daljeg raslojavanja među borcima VRS (namjerno ne kažem BORS-a) a to je i cilj našeg neprijatelja, od Pantelije Ćurguza pa sve do mudžahedina. Razlika među njima nije velika jre svi oni rade protiv nas boraca, samo im je cilj drugačiji.

Dalje, mišljenja da nije najvažnije da na kormilo boračke organizacije dođe "strastveni borac" već osoba koja će pravedno zastupati sve borce Republike Srpske. Duboko poštujem heroje iz rata, ali biti uspješan političar u miru je nešto sasvim drugo! Borcima ne treba bombaš Boško Buha da grudima juriša na bunkere već čovjek od pameti i inteligencije koji može da se kosi i sa najpokvarenijim političkim ološom, koji je premaznan svim mogućim bojama uključujući i one anti-srpske.

Treba da naglasim i da je takvog borca-političara moguće naći i u vašim redovima! Jedini problem je što naša srpska država konstantno radi na njihovoj diskreditaciji pa generalno mnijenje ponekad i nema baš najbolje mišljenje o njima. Primjera radi, ne znam da li su Zoran Janković i Luna bili najhrabriji borci ali sam siguran da su "najstrastveniji heroji" današnjice jer se (ako ništa drugo) bar smiju javno potpisati ispod svojih komentara. Znam da je i njima, isto kao i nama, potpuno jasno da u toj borbi sa prljavim političarima danas možeš izgubiti glava mnogo lakše nego u ratu - čim zakoračiš u duboku pomrčinu!

U isto vrijeme, poznati su mi neki istinski heroji iz rata koji su u vremenu današnjem zabili glavu u pijesak pa ne smiju da povise svoj glas čak ni pred unučićima lokalnih funkcionera u opštini svoga življenja.

Drugim riječima, treba poštovati ratne zasluge ali tražiti vodiče raspuštenog boračkog stada u ljudima koji su u stanju da se nose sa problemima vremena u kojem živimo. Jer naš narod kaže da "Svako vrijeme nosi svoje breme", "Vođe se ne rađaju, njih stvara vrijeme u kojem se živi!"


I konačno, nešto o tih pišljivih 20 maraka koje su ponudili borci Federacije BiH. Možda bih to protumačio kao neki lijep gest da ne vjerujem da se iza toga krije još jedna propagandna akcija mudžahedina koji hoće da za bijednih dvadeset maraka kupe glasove srpskih boraca za - jedinstvenu Bosnu.

Braćo Srbi, svako poštenje ima svoju cijenu samo je pitanje iznosa za koji je svako od nas spreman da isto proda. Ja od Republike Srpske nisam ništa uzeo, mada mislim mi ona mnogo duguje. Danas živim od novca koji pošteno zarađujem napornim radom u ovom poganom svijetu pa ove probleme ne dijelim sa vama. Ipak, molim vas da shvatite da se pred vama nalazi trojanski konj u vidu novčanice od 20 maraka.

P.S. Možda ste i vi koji ovo čitate došli do sličnog zaključka! Međutim, treba da znate i to da na ovom svijetu ima najviše krivih drva i sitnih duša, pa zbog toga ovu gorku istinu treba stalno ponavljati jer će nas u protivnom pojesti vlastito neznanje.

Ne samo borački dodatak

bors - 68908 - 26.04.2012 : Curguz Hapac I.Sarajevo -  ⁽⁰⁾

Dajte molim vas, pa vi mislite da bi se Pantelija zacrvenio od stida i sramote kada bi smo mu svi mi predali naš borački dodatak. On je takav tip čovjeka da bi novac samo stavio u džep i šta bismo mi postigli sa time?

U ratu je bilo mnogo onih koji su radili oko kuhinje, kurira, vojne policije, "snajperista" po Palama, čistaČica, kotlara, radnih vodova , cjepača drva kod kuhinja i ko zna koje-kakvih lezihljebovića, ali niko nam nije kriv za ovo. Sami smo za to krivi jer smo pustili da se ta gamad koti na naše oči i sada je ona uzela toliko maha da se ne da iskorjeniti. Oni su sada BORS a mi rovokopači, jurišnici i čuvari linija mi smo obične bubašvabe. Nasadi nas ko god stigne i nemamo ama baš nikakvih prava.

Za razliku od nas, Armija BiH je dobila na izborima a mi pretrpjesmo još jedan poraz. Međutim, ovaj mi pade mnogo teže jer nas pobjedi Dodik i svita, upravo oni koji bi nam trebali odati priznanje za sve što smo uradili za Republiku Srpsku. Zar nije porazno da su nam se smilovali i dojučeraćnji neprijatelji pa nam od one one svoje bijedne crkavice izdvajaju po 20 km da i naša djeca ne ostanu gladna, a naša vlada i predsjednik gledaju na to sa osmehom na licu.

Dokle će ovako, to niko ne zna. Jedno je sigurno - vrijeme nam iskucava, glad nema očiju, a kada se borcima smrkne pred očima i kad im djeca zaplaču od gladi tada ima da bude velika frka.

Za ovo nam nisu krivi muslimani, krivi su naši, naša nesposobna vlada. niko se o nama ne sekira kao da smo šugavi psi, a kada smo im trebali tapšali su nas po ramenu. Da sam onda znao šta će se sada dešavati otišao bih preko granice, kao i mnogi. Sada je kasno za sve!

Kako se meni čini, još koji mjesec i mi nećemo ni smjeti kazati da smo bili u ratu nego ćemo moliti ratne profitere koji sada imaju firme i biznise da nas prime na posao, a oni će nam bacati mrvice sa stola i smijati se našem poniženju.

Željko, kao sposobnom čovjeku, imam za tebe jednu veliku molbu: napravio si (i još praviš) spiskove poginulih boraca u Virtualnom groblju, pokuŠaj sada da napraviš spisak svih onih koji su i bez rata nakon Dejtona na sumnjiv način izgubili živote. Koliko je naših saboraca diglo ruku na sebe zbog neimaštine, bijede, žirantizma i konterenizacije. Dabogda Ćurguz gorio u paklu, kosti mu cvrčale kao slanina na žaru. Prokleto da mu je i deseto koljeno, babe Anđe se svoje naderao.

Demoralisani pripadnik Ilijaških MemanjiĆa.

Ž. P.

Zakon o pravima boraca

bors - 68888 - 26.04.2012 : Nenad Kojic Gradiska -  ⁽⁰⁾

Donošenje zakona o pravima boraca (pucanj u prazno) da bi oni koji su bili u pozadini ostvarili veća prava od prvolinijaša, poput Pantelije Ćurguza i ostale elite koja je čitav rat provela u kućama.

Dolaženjem istinskog borca za predsednika boračke organizacije čovjeka sa prve linije ne bi bilo pozadinaca i sramnog naslova "Borac prve kategorije bez opaljenog metka."

Stavljani smo zajedno u isti koš, a ako procentualno gledamo 60% boraca je bilo u pozadini a samo 40% na prvoj liniji.

Posmatrajući od Gradiške do Doboja, po selima je bilo dosta vojske koja nije radila ništa a oni su danas dobili status borca prve kategorije i vode se da su čitav rat proveli u zoni borbenih dejstava.

Ne znama ko je izabrao Panteliju za predsjednika, ali on sigurno nema podršku pravih boraca. Izgleda da u Republici Srpskoj desetak ljudi manipuliše sa borcima i pri tome gledaju isključivo svoj interes.

Predlažem da svi borci odreknu boračkog dodatka i sav svoj novac stave na raspolaganju Ćurguzu.

Pozdrav!

Bruka i sramota OO BORS-a i MO Orlovača

bors - 68758 - 22.04.2012 : Miro Prijedor -  ⁽⁰⁾

Orlovača, prigradsko naselje grada Prijedora, održava danas 22. 04. 2012 god parastos palim borcima naše mjesne zajednice. Ovo naselje ima približno 5000 stanovnika i na parastosu je bilo prisutno sa predstavnicima OO BORS-a, koje je predvodio gospodin Predojević i sa predstavnicima poginulih boraca OO Prijedor deset članova MO odbora OO BORS-a grada Prijedora koji je produžena ruka vladajuće stranke DNS-a ako ima i malo dostojanstva treba da podnesu ostavke ovde su trebali da dovedu svoju lokalnu TV Prijedor i da snime ovu sramotu.

Kuga ljudska

bors - 68676 - 19.04.2012 : Branislav Grahovac Lamovita -  ⁽⁰⁾

Kugo ljudska, Bog ubio, da li ti je malo po' svijeta što si svojom zlošćom zatrovala, no si otrov adske svoje duše i na naše mjesto izbljuvala.

Bog te kleo, pogani, su čime ćeš izać pred Miloša? Izrode jedan, što nas zavi u crno, nije ti bilo(ni tebi ni tvojima) dosta što nas latini i turci ne pobiše sa pučkom nego nas ti i tvoja vlast dokrajčiste finasciski, sram te bilo kugo ljudska.

Pantelija, majka te u ledeno čelo ljubila, kakav ti je obraz crni predsedniče, crnji si od crnog gavrana, nesrećo jedna.

Ti pokovnik, ma ko ti dade čin pokovnika taj o vojsci ne zna ništa! Tako smo i završili kad su nas takvi pukovnici vodili, more ti ne možeš da postrojič ukućane a kamo li bataljon ili brigadu, ojebino jedna! A znaš sesti u Auduja sa treptećim svetlima!

Silazi sa trona i ne pogani časno ime boraca Republike Srpske! Isti si kao i tvoj stranački vođa - dezerter.

Snaga BORS-a

bors - 68464 - 11.04.2012 : Bosko Marjanovic Derventa -  ⁽⁰⁾

Poštovani predstavnici boraca!

Kakva nas sudbina čeka za par godina, kada ovih velikih desetak pokupuje ono što je još ostalo od RS-a ne smijem ni pomisliti kada nas ovako omalovažavaju sada. Treba staviti prst na čelo i razmisliti kome ukazati povjerenje za vođenje boraca? Treba nam ujedinitelj a ne neko ko nam daje mrvice da preživimo. Da li će nam vratiti ono što su nam do sada oduzeli sa ove dve penzije ili hoće da im halalimo jer njima je i onako uvek bilo malo.

Pozdrav!

Nama treba pošten Srbin da bude ujedinitelj. Međutim, malo je onih koji ostanu pošteni kada se dokopaju vlasti. Za ovo, prije svega, treba kriviti naš narod jer on dozvoli da ga svaki jad i bijeda predstavlja u vlasit. U modernijim državama ovo nije slučaj!

Odgovor na komentar

bors - 68292 - 05.04.2012 : Pedja Banja Luka -  ⁽⁰⁾

Mi pravi borci savršeno dobro znamo ko je kome čuvao život na liniji fronta i o tome je izlišno i pričati. Prijateljstvo koje je proizašlo iz rata je najjače, jer je to prijateljstvo pojačano borbom za goli život. Prema tome, tu kukolju nema mjesta.
Napravimo jednom pravu priču zbog naše djece.
Stranka boraca

Stranka boraca

bors - 68131 - 30.03.2012 : Pedja Banja Luka -  ⁽⁰⁾

Mi borci se ponašamo kao kakve babe. Znali smo uzeti puške u ruke i pet godina čuvati i sačuvati ovu našu RS. A onda smo je 'ladno predali profiterima a oni nam se sad svete što nisu mogli normalno "raditi" u ratu.

Napokon nekome pade na pamet da se osnuje stranka, jer je jedini način da ih srušimo na njihov način - izborima. Udružimo se, pozovimo za pomoć svoju djecu da glasaju za nas. Pozovimo naše očeve i majke. Neka nas je što više. Pobijedimo na izborima i sadašnju vlast i opoziciju. Preuzmimo sudbinu u svoje ruke, ako ni zbog čega ono zbog naše djece koja svoju sreću već odavno traže van ovih naših prostora.

Stranka boraca!

strankaboraca (tačka) com
065 581 930
065 873 264

Peđa,

sve je to lijepo, eto osnovali ste i 110. stranku u Republici Srpskoj. Međutim, ukoliko ta stranka ojača na vlast će doći ljudi koji nikada nisu bili borci, ili što je još gore, i nije ih briga za borce. Stranka boraca ima smisla samo ako ima statut koji je značajno drugačiji od bilo koje političke partije koja trenutno funkcioniše u Republici Srpskoj: opštinska rukovodstva bi trebalo da biraju borci na Skupštini, a ne političari između sebe. Ukoliko tvoja stranka ima nešto tako, mislim da to ima smisla.

Borci za boračka prava

bors - 68032 - 26.03.2012 : Pogled Iskosa RSrpska -  ⁽⁰⁾

I dogodi se protestni skup obespravljenih boraca srpskih! Mjeseca marta, u petak, dvadeset trećeg, ljeta gospodnjeg 2012. Mjesto ustaničko, slobodarsko, Sokolac, naravno. Slučajno ili namjerno, skup je zakazan u radni dan i u špici radnog vremena, mada, to nije ni važno boračkoj populaciji, jer oni su i onako odavno odučeni od orjentacije o radnom vremenu.

Iako "de jure" spadam u neborce (nisam član BORS-a pa nemam ni kategoriju), budući da uporno čekam onu svoju k. č. klase šuma površine 10. 000 m², koja mi je obećana "odozgo" u vrijeme dok sam boravio među jelikama ( braneći one "odozgo" dok su oni pravili Srpsku), umiješah se neopaženo među kategorisane mahom prvokategornike, budući da mnoge poznajem iz vremena prve polovine 90-ih prošloga stoljeća, odnosno onih 47 mjeseci koje provedoh "u cugu" pod oružjem, onih 44 mjeseca provedenih u dometu "neprijateljskog taktičkog naoružanja"(kako napisa umni zakonodavac) a neke i iz onih efektivno dvadesetak dana provedenih u dometu ručnih bombi neprijatelja (od kojih me je jedna i gadno dosinula).

Kako sam poprilično poranio, posmatram Centralni trg (ili kako se već zove) i na njemu dvadesetak ranoranilaca i sve nešto kontam - nema šanse da ovdje na ovaj trgić stanu svi nezadovoljni, obespravljeni, osiromašeni, obeščašćeni, ozlojeđeni borci, pogođeni novim zakonom koji nametnuše ovi novi "odozgo". Jer, pobogu, ovo je regionalni skup a samo u Sokocu ima 2. 500 demobilisanih boraca.

Kako vrijeme prolazi broj protestnika (da ne kažem "protestanata" i povrijedim im vjerska osjećanja) je rastao i rastao, tako da je do početka mitinga dostigao čitavih 100 ili 4% ukupne boračke populacije Sokoca. Preostalo 96% nije došlo, valjda zato što su zadovoljni mjerama vlade, boračkim zakonom i onim što dobiće zbog onog kako i koliko dugo se boriše. A možda je trebalo skup zakazati u nekim katakombama, kao u doba ranog hrišćanstva jer, eto, ovdje ispred Opštine i šumarstva mogu ih primijetiti gospodari sokolački koji revnosno vire sa prozora ("da ovčica koja ne zanese runo svoje u grm pokraj puta") a i njihovi "kerovi" koji sa zemlje vire iza ćoškova, pa "nije zgodno".


Borački tribun Dražan Perendija sa govornice je uzvikivao "parole što gordo zvuče" najavljujući borbu za prava boraca, za koja očigledno oni sami ne žele i neće da se bore, da ne bi uvrijedili "šefove", velike i male. Iz nastupa Dražanovog vidjelo se da on i Glavni Borac Pantelija Ćurguz imaju totalno različitu priču o metodima i načinu rješenja problema boračke populacije nastalih po novom zakonu. Poručnik Perendija je mnogo oštriji, odlučniji, rigidniji od pukovnika Ćurguza i za fajt je do kraja, a "između redova" moglo se iz govora "pročitati" da postoji velika podvojenost u boračkom rukovodstvu dvodijelne nam Srpske, na one lijevo i one desno, gledajući na karti u odnosu na rupu nazvanu Brčko-Distrikt.

"Top puk'o Bajram proš'o" ili "tresla se gora, rodio se miš" rekao bi naš narod. Tako se zbi i sa ovim "mitingom". Pjesnik Rade Tomov bi rekao "što se mrči kad kovati nećeš, što zbor kupi kad zborit ne smiješ". Na kraju bi jedno veliko "ništa".

I takoo (što bi rekao Radašin) naši borci se raziđoše i odoše da u miru (sa svojim saborcima) krckaju svoj s' mukom zarađeni borački dodatak (oni što sprcaše 60 i više godina u vrsnicu dobiše po 65 "kaemova" mjesečno umjesto 200- 250 "okrnjenih" od penzije a oni ispod 60 po 120 "kaemova" godišnje - prvokategornici, a ostali manje, po zasluzi). I naravno, da sa ushićenjem slušaju i prepričavaju dnevnike RTRS-a, koji svakodnevno sa terena javljaju kako je Mile odbrusio onima u Sarajevu ili onima iz međunarodne zajednice.

Pitanje

bors - 67898 - 21.03.2012 : Nikola Radulovic -  ⁽⁰⁾

Može li neko biti predsednik BORS-a ako nema čin majora?

Nevolje nakon rata

bors - 67879 - 19.03.2012 : Malislatki Backa Palanka -  ⁽⁰⁾

Izgleda da se digla velika prašina oko novog zakona o pravima boraca, ratnih vojnih invalida i porodica palih boraca, revizija boračkog staža, penzija, boračkog dodatka....
Iskreno da kažem, ja sam i ranije očekivao da vlast počne sa ukidanjem prava navedene populacije, jer je izgleda svjetska ekonomska kriza ubrzala sasjecanje prava.

Vidim po komentarima nezadovoljni br. 67827 i 67827 da je ogorcenje veliko.

Izgleda da su samo su partizani zakonski zaštitili svoje borce, invalide i porodice poginulih. Šta me sve očekuje poslije rata i kakav će tretman vlasti biti prema nama otvorili su mi oči 1994. godine provodeci bolničke dane svojim komentarima i životnim iskustvima sledeci:

1. Deda Pero iz Srpske Crnje, prvoborac sa spomenicom - gledamo mi dnevnik, Miloševic prima preostale žive Solunce, prima dedu u šajkači i opancima, grudi mu prekrili ordeni kao da je u pancir košulji, mi svi radosni, kad deda Pera "vidite li ko ga prima" a mi svi Predsednik.

"A ima li on kakav orden?"

"Nema!"

"E, takvi će i vas da primaju što pušku u životu nisu vidjeli."

Svi se smiju, ja šutim, sat vremena ne progovaram, sve mi jasno, ostali se smiju.

Bio je u pravu deda Pero, danas političari i nama da kroje kapu. Kolika je invalidnina da nije bezobrazno velika oni će da odrede, ali i "bezobrazno mala" njima odgovara da je što manja.

2. Doktor Šotra - pričom da je njegov otac posle rat mogao za svoju invalidninu da kupi samo 1 kg. šećera, pa je bez noge morao da radi teške fizičke poslove da prehrani porodicu.

Ovi oko mene se samo smiju, kažu njima su obećano deset hektara šume pa će već da sjeku madru, grede i daske i da ih prodaju za marke. Eh, da je u Švajcarskoj obećano ovako nešto ja bih povjerovao. Jeste da su nam pojedini bivši ministri zagovarali švajcarski model zakon o "Borcima i ratnim vojnim invalidima" koji nije do sada bitno mjenjan, a kod nas 3-4 puta i ko zna još koliko / Švajcarska nije ratovala 400 godina, al' da njeni građani znaju šta ih očekuje ako im se desi šta loše.

3. Major Kostadinović, pravnik - svojom pričom da sve što trebam da ostvarim povodom ranjavanja /invalidnina/ moram sam da podnesem, ništa nije po službenoj dužnosti sve je po ličnom zahtjevu. Još mi reče da sam kojim slučajem ranjen u američkoj vojsci samo bih na vrata poštar dolazio i donosio pozive za komisije, rešenja itd. Ništa ne bih morao da podnosim, šta ćeš kad je država uređena.

Tako se ja pripremih za rvanje sa administracijom, državnom upravom, lažnim obećanjima, tapšanjima po ramenu i o svim vidljivim i nevidljivim podmetanjima državne uprave.

I najvažnije - nema retroaktivnog ostvarivanja prava, već od dana podnošenja zahteva. Znam nekoliko njih koji su uredno čekali da država odradi svoj dio posla, ali su malo duže čekali, dok se nisu opametili i sami presavili tabak.

Što je žalosno i u sadašnjem zakonu nema ništa po "službenoj dužnosti". A da ne govorim o lošoj koordinaciji civilnih i vojnih vlasti po ovom pitanju, neodgovarajućim obrazcima, nepotpunim uvjerenjima, rešenjima...

4. Pojedini predsednici opština koji kad su dolazili u Beograd bježali od svojih ranjenih sugrađana i nisu se upristojili da posjete ranjene borce, pošteno je reći da je bilo i onih koji su posjećivali ranjene po nekoliko puta.

Ovim putem pobrojanim se zahvaljujem.

Pa ljudi da li je ovo moguće?

bors - 67843 - 17.03.2012 : Dario Obrenovic Njemacka -  ⁽⁰⁾

Pozdrav svim posjetiocima ovog sajta. Čitam redovno sve tekstove koji su ovdje objavljeni i ne mogu da vjerujem šta se radi od naših boraca. Pa zar Đokiću nije dosta što se obogatio u Brčkom već sad hoće i sa leđa porodica poginulih boraca i invalida. Ovo je bruka i sramota prvo od boračke organizacije, pa do Đokića, Vlade i ostalih.

Koliko mogu da vidim iz medija i taj Ćurguz je isti ko Đokić. Pa ljudi Republika Srpska ima dosta boraca koji bi mogli sjesti u fotelju boračke organizacije. Razumijem sve ogorčene borce na ovu vlast jer i ja sam zbog njih otišao ne samo iz specijalne policije vec i iz države.

Pozdrav još jednom svim borcima iz MUP-a Republike Srpske i VRS uz vas sam braćo iako sam daleko.

Nevolje nakon rata

bors - 67828 - 16.03.2012 : Prevareni Soko -  ⁽⁰⁾

Suština problema je da o nama odlučuju ljudi koji su, dok smo mi trunuli i ginuli po rovovima, studirali po Beogradu, Beču i šta ti ja znam gdje još. Oni su se tada krili i glumili navodne pacifiste, a sada su navodno "neophodni kadrovi", kojima je u stvari glavna priča da čuvaju Republiku Srpsku. Ej, zar oni da čuvaju nešto što smo mi stvarali i za to ginuli sve do kraja 1995. godine.

Pojavili su se odjednom, kao gmizavci kada izađu iz jazbina na sunce. Njihovi glavni finansijeri su ratni profiteri koji ih i dan-danas drže u šaci i rade šta hoće. Danas je najvažnije da si čovjek iz neke od partija, kojih onda nigdje nije bilo. Ako nisi sa njima onda si im neprijatelj i neće ti dati ni za golu egzistenciju. Napravljena je takva fama oko svega, npr. ako si zaposlen i slučajno radiš "treba njima biti zahvalan", a još ako ti je i plata koliko-toliko redovna stalnoo ti ispiraju mozak kako si ti sretan štimaš tih 400 maraka.

Ja sam trenutno zaposlen, bio sam i prije rata, ali pojma nemam šta bih sa sobom i kako bih dalje da izgubim i tu golu egzistenciju. Ubili su u nama svako ljudsko dostojanstvo i smatraju da samo oni treba da žive, da putuju, da idu na more i da koriste sve ono što je normalnom čovjeku dostupno. Mislim da smo ispali veće ovce nego što su i oni očekivali.

BORS-u savjetujem da se bori, ponavljam da se bori za prava boraca, invalida, a posebno porodica i djece poginulih boraca Vojske Republike Srpske. Nemam pojma ni ko je predsjednik, niti ko je u tom rukovodstvu BORS-a, jer vjerujte mi, da sam kad je potpisan Dejton samo mislio kako da se vratim u neki koliko-toliko normalni život i ne mogu to više da vučem u mozgu.

Moram da javno pitam BORS kakva je to Fondacija "Pomoć" za koju su mi skinuli 1 KM sa godišnjeg boračkog dodatka nekom odlukom rukovodstva BORS-a. Lutao sam po internetu i samo se pominje da je za vrijeme Vlade Dragana Mikerevića osnovana ta fondacija i da je BORS na nekoj skoroj sjednici odlučio da nam skine po 1 KM i da te pare dodijeli toj fondaciji. E, mislim stvarno dosta sa glupostima i prevarama. E jesmo ovce! I još mi nije jasno zar u tim tolikim administracijama nema nigdje mjesta za bivše borce i ranjenike Vojske RS, pa zar u onolikoj zgradi Vlade moraju da rade samo manekenke i trenutno politički podobni, koji će vjerovatno ako se ne dao Bog opet zakuva pobjeći brže nego prošli put, ali sad sa dobrim parama i vjerovatno već obezbjeđenim rezervnim prebivalištem. Srbija ili mozda i negdje egzoticčije.

Ma povraća mi se više od svega i samo mislim zbog čega li su oni ljudi ginuli i trunuli 5 godina, a sad vidim njih i njihove porodice kako tavore i lude zbog nemanja za najosnovnije. A što je najgore ni djeca im nemaju šansu za zaposlenje, ni za kakvu normalnu egzistenciju, a o svom krovu nad glavom da i ne pričamo.

Do 95-te sam znao i protiv koga i protiv čega da se borim. Sad sam ubijen u mozak i više nemam ni volje ni snage, niti znam šta mi se dešava. Izgleda da ovima što se sad bogate, a to su isti oni koji se bogate od 91. i odgovara ovakav haos, gdje niti ima pravde niti poštenja, niti se zna šta se dešava.

Smatram da bi Rukovodstvo BORS-a trebalo da bude najzdraviji dio ne samo bivših boraca, nego i neko tijelo koje mora da ima svog predstavnika u svim organima gdje se bilo šta odlučuje, a ima veze sa bilo čim što se veže za borce i djecu u Republici Srpskoj. Kad kažem za djecu mislim na svu djecu i mlade ljude koji ovdje žive ili pokušavaju da žive, a za ciju budućnost smo mi odgovorni.

Previše smo mi njima pustili da se iživljavaju na nama. Mislim da su u Federaciji, oni njihovi takozvani borci puno bolje prošli poslije ovog rata nego mi što se tiče tih prava i života poslije rata. Zašto ovi naši kad ionako ništa ne znaju ne prepišu od njih bar taj dio, pa da i nama bude malko bolje i manite se više boraca.

Sad je pravi trenutak!

bors - 67827 - 16.03.2012 : Branislav Grahovac Lamovita -  ⁽⁰⁾

Braćo saborci: da li ste videli onog kurtona Ćur-buza sad bi on na ulicu, koji licemer. Fotelja mu draga pa bi gazio i preko mrtvih samo da je njemu dobro.

Treba na ulicu, ma ne na ulicu nego pred vladu, onaj komunjara Đokić neka se uhvati pod ruku sa Ćur-guzom i nek bre skoče u ladni Vrbas, voda ih ladna odnela.

Treba tražiti smenu svih opštinskih boračkih rukovodioca. I oni su učestovali u kreiranju ovog stanja. Braćo, oni su nezamenjivi, stalno isti, samo u krug sebi nameštaju privilegije i njihovim najbližima i svi su stranački obojeni a kad zatražiš nekakvu pomoć razjauču se kako da ni žutog feniga nemaju.

Mjesne boračke organizacije služe kao poštari opštinskim organizacijama, kad treba napraviti kakvu orgiju gde se jede i pije, onda se mjesni odbor angažuje kada treba parastos poginulima borcima i ponovo dogodine. Sad je pravi trenutak da se obori zakon i ko bude učestovao u kreiranju novog zakona o borcima obavezno insistirati da svi borci bez izuzetka koliko mu je godina dobija borački dodatak, vratiti visinu dodatka na tri marke a ukinuti na godišnjem nivou.

Ćur-guz je jednom imao sa mnom jedan jako neugodan okršaj, ne bih da pravim reprizu a zaslužio je debele batine a onu komunjaru da on zna šta mu ja mislim... Izvinite ponesu me emocije a rado bi ga izlupao.

ZA KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU.

Stop podjelama!

bors - 67790 - 15.03.2012 : Orao Srpski Zapad -  ⁽⁰⁾

Želim da pozdravim sve čestite borce vječna VRS. Zatim da kažem da sam iz zapadnog dijela RS. Ne dijelim nas nikako drugačije, nego geografski tek da se zna. Cilj moje pojave i pisanja je upravo upozorenje na ono i one koji nastoje da nas podijele na sve načine i time umanje mogućnost našeg djelovanja. Neki ovo znaju, ali mnogi ne znaju pa ću da podsjetim:

Podijelili su nas još u ratu na nečije i ničije. Zatim su nečiji podijelili mukom sačuvanu imovinu Republike Srpske, a njima su se kasnije pridružili i oni koji fizički nisu bili ovde. Trgovci. Ratni planeri i profiteri. Ljudi koji o ratu znaju manje od same djece koja gledaju filmove tipa "Rambo 4", film "Rambo 1" je otprilike naša priča. Smatraju nas robom i stokom na kojoj će zaraditi svoje prljave pare. Uz stranu pomoć, u tome su, vidi se iz priloženog, uspjeli. ONI JESU VLAST. Korupcija je naš problem, stranci preko njih vladaju nama i našom ekonomijom i to treba mijenjati, iznutra, demokratski.. . Možemo li to, imamo li snage je pitanje na koje će vrijeme dati odgovor. I mi. Bez našeg učešća neće biti moguća promjena nabolje. Neophodna je sloga i vjera u to ko smo i šta smo.

Ljudi. Narod . Srbi. Borci. Branioci!

Danas moramo naći novi način da ponovo pružimo otpor starom zlu. To mora biti mirno ali trajno suprotstavljanje svemu što ne valja. Prvo u našim redovima, a zatim i šire. Međutim, mi ne treba da se svađamo. Svađa nikada ništa nije riješila. Nisu problem borci, niti penzioneri. Problem je vlast. Koliko je boraca u svim sastavima skupštine dosad!? Nametanje takve priče i ide od onih koji su od vlasti postavljeni da navodno predstavljaju nas. Tome se ne smije popustiti!Moramo pokazati kvalitet i disciplinu, onakvu kakva je krasila najbolje srpske jedinice!

Sad još o podjelama.. . Loša kategorizacija, još u ratu, prodane ljekarske komisije, smanjivanje broja boraca u podatcima vlasti sa 210 000 na 135 000 do današnjih cifara pokazuje stalni pritisak i našu slabost! Raspravlja se o nekih 35 000 čini mi se. Stvari treba vratiti na pravo stanje. Generalštab VRS je imao tačne podatke o broju boraca. Ti podaci i danas postoje!!! Treba insistirati na tome da se ti dokumenti javno objave.

Ostale podjele bi se mogle sastojati u djeljenju na više ili niže, plavooke ili tamnooke i slično...

Istina je jedna.

Moraćemo insistirati na svojim pravima. Kako?

ZAJEDNO

Možda stvarno osnovati boračku stranku? Pitanje oko trenutno BORS kao nevladina organizacije (udruženje građana) je sasvim prirodno. Šta smo mi? Ekolozi? Zar ne bismo trebali imati svoj poseban fond? BORAČKI FOND. Zar ne bismo sami trebali na svojim pravim skupštinama sami izabrati nekog ko nas predstavlja a ne da nam ih nameću lokalna i republička vlast?

Evo neka to bude moj predlog. Toliko od mene za sad. Internet mi nije stalno dostupan pa ću se javljati povremeno odakle budem mogao. Molim vas razmišljajte o načinima kako da se borimo i komentarišite moje predloge.

Pozdrav od srpskog orla! Sa verom u boga i pobedu!

Ko sa đavolom tikve sadi...

bors - 67759 - 14.03.2012 : Pana Monarhija -  ⁽⁰⁾

Braćo borci,

ružno je i tužno šta se sada dešava ali i sami znate koliko je boraca prije svakih izbora išlo pod crvenu zastavu da jedu prasetinu i piju nektar sada im je đavo kriv. Ko sa đavolom tikve sadi o glavu mu pucaju!

RE: BORS nas je izdao!

bors - 67758 - 14.03.2012 : 0069 Basra -  ⁽⁰⁾

Tačno je da su borci prevareni! Tačno je da ti isti borci sada biju bitke oko egzistencije krivicom i nemarom države i sistema uopšteno. Treba dići glas i otići pred vladu. Ali ne zovi da prolivamo srpsku krv između sebe, tada mi nisi brat ni suborac. Nadam se da stvarno ne mislis tako! Pozdrav.

Poštovani,
mislim da si ovog našeg prijatelja iz Banjaluke shvatio previše bukvalno i da on nije htio da kaže ono što ti misliš.

BORS nas je izdao !

bors - 67746 - 14.03.2012 : Gavran Banja Luka -  ⁽⁰⁾

Sada, kad je učinjena najveća nepravda srpskim borcima, nema ko da nas organizuje i povede u proteste jer su nas izdali oni koji bi trebalo da nas vode i organizuju! Zato zamoljavam moju braću i saborce koji nisu iz Banjaluke da pokušaju da organizuju proteste u Banjaluci preko svojih opštinskih organizacija jer nas ovdje nema ko da organizuje. BORS nas je izdao.

Pokušali smo samoincijativno okupljanje na trgu Krajine, ali nema organizacije tako da su još jednom srpski borci prepušteni sami sebi! Na bilo kakav pokušaj komunikacije ili traženja prava, na svakom koraku borcu daju do znanja da je potrošen, nepotreban i da država razmišlja o nacinu kako da nas se riješi jer smo samo nepotreban balast i ništa više.

Dolaze nove generacije, novo topovsko meso kojim će nahraniti svoje bolesne ambicije i umove, a mi koji smo pet i više godina trunuli nismo im više potrebni. Zna gospoda da su nas po stoti put prevarili i da nećemo više nikada tako lako nasjesti na njihove laži pa nam pripremaju dugu i bolnu smrt.

Zato pozivam i molim svu moju braću iz svih dijelova Republike Srpske da se ujedinimo, ako treba da ponovo ginemo za sopstveni opstanak!

Partizani i četnici

bors - 67728 - 13.03.2012 : Feniks -  ⁽⁰⁾

Činjenica da 59% korisnika dobijaju umanjene penzije za 100 KM, odnosno kod 79% korisnika dobijaju penzije umanjene za 150 KM. Sve ovo dovodi do jednostavne računice da je od penzionera za svaki mjesec oligarhija ukrala 3. 750. 285 KM, što je na godišnjem nivou nešto više od 45. 000. 000 KM.

Ovo niko ne pominje ali zato pominju da su sredstva za prava boračke populacije povečana za 4. 621. 700 KM što dovodi do zaključka da su od otetih 45 miliona KM od boračke populacije za sebe zadržali 40 miliona KM na godišnjem nivou.

Ako uzmemo u obzir i činjenicu da će 18. 082 penzionera koji imaju više od 60 godina života primati mjesečni borački dodatak za šta je na mjesečnom nivou maksimalno potrebno izdvojiti 1. 084, 920 KM a što je na godišnjem nivou ukupno 13. 019. 040 KM, opet dobijamo da su za sebe zadržali 32 miliona KM.

Šta reći za 7. 419 udovica i 10. 216 korisnika koji su potpuno izgubili ovo pravo? Na osnovu kog prava su borci iz NOR-a i njihove udovice zadržale ovo pravo, ko su ti pravni debili da tako primjenjuju pravo i iskrivljuju zakon.

Na osnovu pomenute činjenice i stečenog prava ovi iz NOR-a izgleda da su dali veći doprinos u borbama za Republiku Srpsku pa su partizani opet nagrađeni a četnici i njihove porodice ponovo kažnjeni. Uostalom, šta smo mogli drugo i očekivati kada nam je partizan ministar za boračka pitanja.

Šta rade ovi vrha BORS-a (Biću Ovde Radi Sebe), slatke im funkcije i privilegije koje su radom za vlast dobili a i primanja dobra, oni to na svojoj koži neće osjetiti.

Vrijeme je da složno izađemo na ulice, da vratimo što je naše i pokažemo da je Republika Srpska stvorena za njen narod a njena dobrima da raspolažu svi jednako a ne samo za one koji su na vlasti.

Sole nam pamet!

bors - 67723 - 13.03.2012 : Miroslav Spiric Novi Banovci -  ⁽⁰⁾

Malopre pročitah u "Nezavisnim novinama" da ministar Đokić ponovo priča kako su sredstva pravično raspoređena i kako porodicama poginulih boraca i invalidimna neće biti umanjena penzija. Meni je u februaru 2010. godine umanjena penzija za 20 km bez ikakvog obrazloženja, a februarska penzija ove godine umanjena za 53 km. Kako sam i ja otac poginolog borca VRS, pitam se kome on to soli pamet i priča o nekoj pravednijoj raspodjeli sredsrava za boračko-invalidsku zaštitu. Da li sam ja i mnogi drugi penzioneri krivi što je počeo rat i što nismo mogli ostvariti puni radni staž. Prvo me je opštinska administracija SDS-a u Vogošći zakinula za 1 godinu i 4 mjeseca ratnog staža, a ova demokratska vlast umanjuje penzije onima koji su imali onako male penzije, a oni koji nisu imali ni 20 godina radnog staža sad dobijaju i po 100 i više maraka povišice, e aferim gospodo.

Zahvalnost Đokiću i Ćurguzu

bors - 67708 - 12.03.2012 : Direktor Republika Srpska -  ⁽⁰⁾

Odlučio sam da ovo napišem kako bih se zahvalio našem rukovodstvu na ovolikoj brizi i pažnji. Sve ovo što su nama za koje smo se mi borili podarili podario njima Bog. A ima Boga, te koliko ih je za ovih 15 dana porodica proklelo, ne vjerujem da će se dobro završiti. Navukli su nas na tanak led, ali se nadamo da će oni kroz taj led prije nas propasti.

Dokića dobro poznajem i znam ko ga je primio u Soc. patiju, a on danas vlada čitavom porodicom boraca. Znam da bi me moglo ovo da košta ali ako ja budem ispaštao neka ostali borci povrate svoja prava. Da vam napišem i to da sam bio logoraš u logoru Čelebići i da bi poželio i Dokiću da i on osjeti samo jedan djelić torture kroz koju sam ja prošao, kao i svi drugi logaraši pa bi on drugačije mislio i raspoređivao primanja. Dao mu Bog sve ono što mu mimislimo i da prezivi sa 268 KM.

Hvala vam na ustupljenom vremenu i ako postoji mogucnost objavite ovo samo bez mog imena i prezimena. Ako vam je potreban broj tel. je 055 XXX-XXX.

Poštovani,

tvoje ime i prezime, kao i broj telefona sam izbrisao. Pozdrav od Željka Tomića sa Sokoca.

Naši carevi

bors - 67638 - 10.03.2012 : Branislav Grahovac Lamovita -  ⁽⁰⁾

Naši cari zakon pogaziše,
stadoše se krvnički goniti,
jedan drugom vadit' oči čarne.

Lepi ljudi lepa odela, kravate pod vratom ko pesnica našminkani a cipele se caklu da se na njima moš' ogledati. Ni burazer Mitar iz monodrame "Oj živote" nema sjajnije, a satovi k'o topuzi sve marka do marke... A kad počnu govoriti u kameru, ljudi bre lažu strast Bože, lažu bre da su sami sebi poverovali da je to istina, a još kad počnu pevati jebeš hitića Milu Kitića. Sada je Dodik Mile Kitić i naravno Džejn.

Crne limuzine sa treptećim svetlima na maskama haube jasan logo olimpiskih igara, jasno dokazuje krajputašima da je tu negova ekselencija Prezident i očekuje ovacije ole, ole ali samo se čuje uzdah iz grudi popraćen riječima: "Jebo ti pas mater!"

Vrata se otvaraju i njegova grandiozna visoka niskost korača prema podijumu, uzima mikrofon u ruke i obraća se okupljenoj masi koja iz žabije perspektive gledaju u svog "vođu" koji kaže:

"Braćo Srbi i sestre Srpkinje, dragi moji saborci, JA kao vaš predsednik Ja sam svoje odradio. Dogovorio sam sa Perom da vam penzije u buduće budu redovne. Evo njega tu kraj mene nek' potvrdi (Pero klima glavo ko zadružni konj) da vi znate dragi moji borci koliko sam Ja truda uložio samo dok sam skinuo borački dodatak sa tri marke na marku šesdeset, jer vi to zaslužujete, nije lako bilo nakon dva tri meseca iz rova otići kući napustiti onako udoban rov, ostaviti tek novo upoznate prijarelj štakore, ostaviti pećicu unproforku i priviknuti se na kuhinjski sto, kupatilo, bračnu sobu, ako već neko drugi nije zauzo a vi iznenada došli. To ponovno upoznavanje sa porodicom prođe za par dana i vi ponovo u svoj voljeni rov maurušan litrom brlje i skutom slanine, najlonkom vrećicom puna čvaraka koje kod kuće neće ni psi da jedu, ali ste sretani jer baš vi udarate temelje naše otadžbine..." i preda mikrofon Peri. Pero: Drugarice i drugovi bauk kruži Evtopom. Svi pod jednu jako crvenu zastavu, zbimo redove jer blizu je kraj vašim patnjama, jer kad dobijete nova rešenja o pemziji mnogima će biti kraj svim patnjama i mukama, ne zvao se ja Petar Ministrojević. Kamere zuje aparati škljocaju, blicevi sevaju u borce se uvukla neka tjeskoba muka im od svega a njihov vođa Panta sa visine njegovog ofarbanog brka u uglu usne zagonetan osmeh, kao u Mona Lise promrmlja: "Vuk na ovcu svoje pravo ima!"

Ovo je velika sramota!

bors - 67635 - 10.03.2012 : Aco Prelic Banja luka -  ⁽⁰⁾

Sram da Vas bude političari! Umjesto da razmislite kako da se pokrene privreda, zaposlite ovaj narod, obezbjedite pristojnu zaradu, umanjujete i onako mizerne prihode onima koji ovu Republiku stvoriše. Očajno materijalno stanje nije odraz svjetske ekonomske krize nego nedostatak političke volje i nesposobnost naših lidera koji sistematski urušavaju materijalno stanje građana Republike Srpske.

Zšto niste umjesto naših umanjili svoje prihode? Poštenjačine.

Dosta nam je više vladavine ratnih profitera i dezertera. Od sada započinjemo borbu za ugrabljena nam prava. Kako se dosadašnji političari misle provući na sljedećim izborima, možda očekuju da narod vjeruje njima, a ne sebi i svojoj svakodnevnoj borbi za goli opstanak.

Braćo saborci, građani Republike Srpske, razmislite dobro o svemu jer vi odlučujete da li ćete podržati dosadašnju politiku koja se bavi otimačinom , ili Stranku socijalne sigurnosti srpskih boraca, koja je jedina alternativa ovoj politici.

Sranka socijalne sigurnosti je poslednja nada kako boraca, tako i svih poštenih građana Republike Srpske.

Braćo saborci, uključite se aktivno u borbu za naša prava!

Tako nam Bog pomogao!

Selektivno pravo na borački dodatak

bors - 67542 - 09.03.2012 : Borac -  ⁽⁰⁾

Kada je trebalo ratovati niko te nije pitao koliko imaš godina, a sada kada treba primiti borački dodatak postavljaju ti uslov: ako si stariji imaš pravo na njega, a ako si mlađi borac to ti pravo uskraćuju. Da se razumjemo, nemam ništa protiv starijih boraca ali ne vjerujem da su stariji borci mogli ratovati bolje od mlađjih. Ovo nema nikakvog smisla, sram da bude ovu fukaru političarsku. Pa valjda ovo pravo treba da imaju svi, a za posebne zasluge treba nagraditi sve one koji to zaslužuju.

O statusu boraca u Republici Srpskoj

bors - 67482 - 09.03.2012 : Borac -  ⁽⁰⁾

Šta drugo reći nego da je ovo strašno. Mi kao da nismo učestovali u stvaranju Republike Srpske. Borci sa druge strane primaju borački dodatak na mesečnom nivo a mi na godišnjem. O kojim pravima ministar Dokić priča i o kojim borcima neka mu je na čast. Smanjuje penzije i dečije dodatke da bi isplatili borački dodatak.

Do sada sam bio veliki spatizer vladjuće stranke, ali od sada ću da razmislim. Imam oca koji je ratni vojni ivalid, a ja sam borac prve kategorije nalazim se na birou rada. Dali smo svoje zdravlje za Republiku Srpsku, a uzvrat dobijamo samo bol. Mi borci smo izdati i obmanuti!

Oni su izdali srpske borce

bors - 67382 - 08.03.2012 : Petar Jošanović Prijedor -  ⁽⁰⁾

Samo da kažem da su u srpsku istoriju, kao najveći izdajnici srpskih boraca, ušli Ćurguz i Đokić, jedini borci za boračka prava koji su uspjeli da se izbore za ukidanje boračkih prava. Njima neka je na čast, ali se bar nadam da će naći i odgovarajuće mjesto u srpskoj istoriji.

Sredstva za borački dodatak

bors - 66364 - 02.03.2012 : Feniks -  ⁽⁰⁾

Prošle godine smo imali priliku da dobijemo borački dodatak ali ne od izdvojenih sredstava iz buđeta vlade RS za ove namjene, nego nažalost od sredstava djece RS.

Naime, vlada je izvršila smanjenje dječijih doplataka kako bi obezbjedila sredstva za isplatu boračkog dodatka i tako pokazala koliko brine o ugroženoj dijeci i kako podržava akciju "Stop bijeloj kugi".

Ove godine su odlučili da ta oteta sredstva zadrže za svoje troškove(dječiji doplatak nisu vratili po isplati prije umanjenja) a sada su "pametni ekonomski eksperti" osmislisli udar na drugu ugroženu kategoriju tj. na penzionere RS kojima će umanjenjem penzija obezbjediti sredstva za isplatu boračkog dodatka.

Vlada Republike Srpske ugrožava i pljačka našu djecu i roditelje! U ovoj državi vlast sve može samo da nije iz njihovog debelog novčanika, a takva je i njihova narav udari na najslabije, dijeca neznaju a penzioneri ne mogu.

Svoj godišnji borački dodatak nudim svakome iz vladajuće strukture u zamjenu da provede samo jedan dan na pojedim mjestima i vrletima na kojima sam boravio u toku rata.

Neobjavljeno pismo (2. dio)

bors - 65806 - 27.02.2012 : Kozara Mrakovica -  ⁽⁰⁾

Republika Srpska je ustavno, moralno i materijalno obavezna da za zasluge svojih boraca Otadžbinskog rata, odredi naknade iz Republičkog budžeta a ne iz fonda PIO RS, jer borci nisu ulagali u fond PIO već u Republiku Srpsku. Oni su dali svoje dostojanstvo, svoje živote, svoje djelove tijela i oni su izrodili Republiku Srpsku.

Vi ste gospodine Petre Đokiću uvrijedili ne samo mene, već i mnoge poput mene. A da ne kažem za ostale borce invalide i porodice poginulih boraca. Sada ste me prisilili da vam kažem ono što treba da kažem i Vama (ne kao Petru Đokiću, već kao ministru) i drugima Vašim kolegama iz Vlade.

Izračunajte samo moj dodatak po mjesečnom iznosu (60, 05 KM koga nikada nisam primio), pa ćete vidjeti kolika je to suma novca oduzeta borcima za proteklih desetak i više godina. Ko ih je uzeo?

A Vi kažete da mi borci-penzioneri primamo borački dodatak. Pitam Vas, koji su to borci i od koga primamo?

Gdje li je sada glavni revizor gospodin Čeho, koji sjedi u zapećku? Ako je nas boraca-penzionera bilo stotinu (a bilo nas je sigurno više, jer ih ja iz moje bliskosti poznajem stotine), ja Vas pitam:

Možete li Vi sada sjediti skrštenih ruku na mjestu Ministra rada i boračko-invalidske zaštite RS pored kriminala koji je očevidan? Koja je to cifra koju je neko (Ko?) uzeo iz fonda PIO RS sa računa tih boraca i boraca-penzionerainvalida i porodica poginulih boraca? Gdje li su te pare Petre Đokiću otišle ako ih nismo primali? Nedugo zatim sam dobio i Riješenje o ukidanju (zamislite samo) boračkog dodatka, koga nikada nisam ni primao.

Zbog čega i na osnovu čega sam dobio to riješenje?

Vaša izjava je prelila već i onako prelivenu čašu boračke gorčine. Vi ste gospodine Petre Đokiću član vlade koja gotovo svaki dan udara po borcima kao žene metlom po paučini da bi je očistile, pa čak im se (zamislite samo) i prijeti iz te Vaše/"naše" vlade RS (kao da je RS lično vlašništvo pojedinca), a nećete da prihvatite istinu, da su vam hrabri borci, a prije svega i u prvom redu oni koji su dali svoje živote (među kojima je i moj sin), oni borci koji su ostali bez dijelova svoga tijela, pa i borci-penzioneri RS, obezbjedili da uživate u foteljama i da svoje porodice zapošljavate u vladine institucije baš kao da je to vaše vlasništvo, a na račun boračke hrabrosti, njihovih života, izgubljenih dijelova tijela, rana i roditeljske tuge. Objavite koliko je u vladinim istitucijama zaposleno invalida i članova porodica poginulih boraca.

Neshvatljivo je gospodine Petre Đokiću da su pojedine porodice od poginulih svojih sinova, očeva, muževa, braće i sestara, toliko ponižene od strane Vlade RS čiji ste i Vi član, da je to nečasno, velika uvreda i sramota.

Pođite Petre Đokiću kroz RS, a naročito kroz Federaciju, pa ćete vidjeti kako su oni u Federaciji svojim borcima, porodicama poginulih boraca i invalidima riješili njihov status. Idite prema Bratuncu i vidjećete srpske otrcane i porušene kuće, a na drugoj strani velolijepne kuće muslimanskih porodica. Idite u Vogošću i druga mjesta, pa ćete vidjete šta su dobili muslimanske porodice. A naši jadni borci, borci invalidi i porodice poginulih boraca idu od nemila do nedraga i obijaju pragove od onih koji ničim nisu doprinjeli za RS, a sjede u organima vlasti, da ih borci mole za komadić hljeba. Pogledajte gdje nam žive porodice boraca i invalida, među kojima su i porodice poginulih boraca. U kolektivnim smještajima. Kakva im je zdravstvena zaštita? Od čega žive?

U Skupštini RS među 83 poslanika nalazi se 17 poslanica, žena. Bez obzira iz kojih su stranaka, ja ih u ime porodica poginulih boraca pitam:

Jeste li vi gospođe poslanice, majke? Da li vi gospođe volite svoju djecu?

A one bi jednostavno kao i do sada sa izuzetkom poslanice iz Prijedora, po nalogu svoga šefa partije dizale i digle ruku za zakon koji hoće da uništi penzionere, porodice poginulih boraca, invalide i sve borce Otadžbinskog rata. Zar to nije od njih sramota. Misle li one ostvariti pravo i otići u penziju? Neće ni one biti stalno poslanik u skupštini RS.

Pitam Vas Petre Đokiću:

Zar može Vlada da preinači Izvršnu odluku jednog sudskog organa? Zar može Vlada tu odluku umjesto novca da pretvori u pišljivi papir i tako umanji visinu sume donešenom sudskim riješenjem?

Zašto ste tu novčanu sumu pretvorili u nekakve pišljive papire sa kojim porodice poginulih boraca mogu (neka mi oproste ove porodice), da obrišu stražnjicu? A nađite dokumentaciju da vidite (a to bi morali obavezno javno objaviti), koliko je dobio odštete za svog poginulog sina jedan od bivših ministara i njemu sličnih?

A mnogi su (ali iz kog regiona) dobili odštetu za traktore, plugove i drljače, konje, goveda i ovce i još koješta busajući se u prsa, kako su dali sve za RS, a porodice poginulih boraca papire, čija je vrijednost 0, 0122. Bezobrazluk da nemože biti veći. I sada se našao kao zaštitnik porodica poginulih boraca izvjesni Nedeljko Mitrovoć koji prihvata da za obaveznice od matrijalne i nemasterijalne štete mogu otkupiti garaše i nešto drugo. A znali taj isti Mitrović da pojedine porodice podinulih nemaju šta da jedu. Nevjerovatno kako se zapadni dio odnosi prema istočnom djelu RS. To tako nemože u buduće ostati. Ministarstvo za boračko-invalidsku zaštitu, mora se transformisati u tri dijela Banjalučki, Bijeljinski i Istočno-Sarajevsko-Romanijski region. Jer u tom ministarstvu su zaposleni samo ljudi sa područja Banjaluke.

I sina sam izgubio u ratu koji je i odlikovan Zlatnom medaljom za hrabrost, za koje su (i to sam kasnije čuo iz razgovora na medijama), neki čak primali dodatak i za tu vrstu odlikovanja. Ko je i od koga dobio naknadu, odgovorite?

To je dokaz kako se radi u vlastima RS i kako se o borcima staraju ljudi koji sjede u organima vlasti. Bruka i sramota da nemože biti veća.

Zar to nije dokaz kako se postupa sa porodicama poginulih boraca? Sramota! Sramota je to velika gospodine Petre Đokiću.
Bio bih srećan pored nesreće koju smo mi porodice poginulih doživjele, da se jednom stane u kraj javašluku i kriminalu, prije svega u organima vlasti RS, i da se jednom prekine mlatiti sa borcima, borcima invalidima i porodicama poginulih bopraca, a pogotovo onim iz drugih regija koje su već potpuno razdvojene i odsječene, od vlasti RS u Banja Luci.

Obiđite Petre Đokiću groblja na Sokocu, Srpskom Sarajevu, Bratuncu, Zvorniku i drugim mjestima, pa ćete vidjeti odakle su sve izginuli borici. Oni u tim grobljima nisu razdvojeni. Ni borci ni borci-penzioneri. Oni su borci RS, oni su zajedno branili RS. Otiđite Petre na Ravnu Romaniju u Crkvu Svetog Đorđa i pogledajte (neka mi oproste Sveštenički dostojnici) imena "ikona" koji su dali svoje živote za RS.

Pored toga, ako Vi Petre Đokiću na osnovu onog što piše u Vašoj biografiji, i ostali kao Vi, imate status borca, to je nekorektno, a ako još primate i borački dodatak, onda je to zaista nepošteno prema ostalim borcima i porodicama poginulih boraca u RS.

Socijalista mora biti čistog obraza. Zbog svog karaktera nesmije dozvoliti da upiru prstom u njega. Ali Vi niste socijalista. Pozivam sva boračka udruženja: boraca, porodica poginulih i nestalih, ratnih vojnih invalida i ostalih u RS, da se ujedine i istraju u ostvarivanju svojih prava i svog statusa u RS i da se njihovo pitanje konačno riješi, ali ne preko PIO RS, već kroz bužet RS, kako ih nebi više šutirali kao loptu oni, koji su rat posmatrali iz svojih skrovišta ko pacovi, a zatim išli "čistiti minska polja" da bi se obogatili, a sada zauzeli busije u RS, ljuljajući se u foteljama kao " borci RS".

Pantelija Ćurguze i Ti Dražene Perendija trebate odmah da podnesete ostavke na mjesta koja obavljate, jer niste obavili zadatak koji su vam dali borci RS.

Poslije izjave Petra Đokića u Trebinju trebali ste da utvrdite, ko su ti borci koji su primali dodatak, a drugi ne. Ko je dobio naknadu za materijalnu i nematerijalnu štetu, i u kojoj visini? Gdje i kako nam je ova kategorija zbrinuta. Ako ste imali imalo savjest i odgovornosti prema borcima, to ste morali uraditi. A ne da nam se uvuku u pojedine institucije oni koji su pod lažnim imenom borca zasjeli u fotelje i mlatre sa borcima ko sa otaračom.

Jesu li borci i invalidi zaposleni, gdje i pod kojim uslovima žive porodice poginulih i invalidi rata? Kako su zdravstveno zbrinuti? Vi ništa od toga niste uradili.

Bolje vam je da priznate da niste bili sposoni i da sa čistim obrazom odete i kažete borcima da niste bili sposobni. Neka dođu drugi koji će imati hrabrosti da pokrenu istragu o kriminalnim radnjama u PIO RS i u ovom ministarstvu Vlade RS.

Ni jedan član boračkog izvršnog organa nemože i nesmije biti član ni jedne partije, jer ako je član neke partije onda su to borci te partije a ne RS. Borci RS zapamtite dobro, da dolaze i sledeći izbori, pa razmislite svojom glavom. Najbolje bi bilo da se formira boračka partija: "Demokratska boračka partija." Jer ako nas je skoro dvije stotina hiljada puta tri, eto računice. Sjetite se svojih drugova, živih, ranjenih i izginulih. Ako budemo podmitljivi sa nekom markom, onda nas treba potpuno ugušiti da ne postojimo.

Borac-penzioner

Neobjavljeno pismo (1. dio)

bors - 65803 - 27.02.2012 : Kozara Mrakovica -  ⁽⁰⁾

Poziv aktuelnom ministru Rada i boračko-invalidske zaštite da odgovori borcima Republike Srpske

Nikada do sada nisam imao namjeru da se obraćam javnim medijama, iako sam za to imao razloga. Ali ovog puta nisam mogao da se strpim, jer je stvarno prevršilo svaku mjeru i prelilo čašu gorčine od ljudi koji ne znaju šta im se to sve radi u "kući". U kući u kojoj sjede i šefuju. Zbog toga vam šaljem ovo pismo sa molbom da ga u cjelosti objavite u svojim medijama.
Boravak Ministra rada i boračko-invalidske zaštite RS Petra Đokića u Trebinju početkom septembra prošle godine i njegovog učešća na sastanku BORS-a uslijedile su poslije toga i njegove izjave koje su objavljene u dnevnim i elektronskim novinama Republike srpske. U tim novinama (od 9. 9. 2011. ) moći ćete pročitati izjavu, koju je nakon održanog sastanka dao Ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS. Petar Đokić.
U tim novinama je pored imena ministra, navedeno je zajedničko ime jedne grupe boraca koji su se časno borili sa svojim drugovima, "boraci-penzioneri". U toj grupi je i jedan borac-penzioner, otac poginulog borca odlikovanog Zlatnom medaljom za hrabrost. Na veliko moje iznenađenje, a možda i ostalih boraca, invalida, porodica poginulih boraca, pa i "boraca-penzionera" slični meni, Petar Đokić se ponovo javlja sa istom pričom i stavlja se u odbranu od "nekih" koji po njemu žele da naruše jedinstvo i unose konflikte između boraca i vlasti, tako što žele da unište Republiku Srpsku. Ne mogu da povjerujem njegovim izjavama.
O čemu se radi?
S obzirom da se o Nacrtu zakona davno raspravljalo i da je Zakon o pravima boraca, invalida, porodica poginulih boraca, već usvojen, sada je ministar Đokić ubijedio veoma nestručne prestavnike boračke populacije, pa je podjelio borce na one ispod i one iznad 60 godina svoga života. Kakav je to apsurd. Kakva je to bruka i sramota. U jednom djelu Sarajeva, gdje sam živio od početka Marta 1951 godine, pa sve do izlaska iz tog dijela 1996 godine, kao i mnogi muškarci-vojni obaveznici, među kojima je bilo i nas penzionera, mobilisan sam 7 juna 1992 godine. Po izlasku iz dijela Sarajeva, odselio sam u drugo mjesto Republike Srpske.
Kao vojni obaveznik, bio sam angažovan u određenim borbenim zonama, za koje posjedujem sva dokumenta:

1. Riješenje o mobilizaciji, RS-MO-Srpsko Sarajevo od 12. 5. 1999.
2. Uvjerenje o učešću u ratu od 7 juna 1992 do kraja rata u trajanju od 43 mjeseca u borbenoj zoni, na osnovu koje sam svrstan u borca prve kategorije.
3. Na osnovu navedenih dokumenata, dobio sam riješenje od Fonda PIO RS, Stručna služba, filijala Bijeljina, o visini boračkog dodatka 60, 05 KM.

Prije nego što ću biti mobilisan, bio sam penzionisan sa 39 godina, 5 mjeseci i 19 dana radnog staža, provedenim u jednoj od UNIS-ovih tvornica. U vrijeme moje mobilizacije imao sam 55 godina, 9 mjeseci i 2 dana života i valjda po tadašnjem ratnom zakonu, bio sam vojni obaveznik.
Šta me je prisililo da ovo pišem?
Evo teksta iz koga možete vidjeti razloge i molim vas da ga s pažnjom pročitate.
Gospodine Petre Đokiću,
Vi ste u Trebinju (u pripremi Nacrta zakona o borcima) 9. 9. 2011 godine izjavili (Vaša izjava u "Nezavisnim novinama" B. Luka i elektronskom izdanju), poslije sjednice Predsjedništva BORS-a, poručili znanim i neznanim borcima: "da neće uspjeti u svojoj namjeri oni, koji zlonamjerno žele da ovu situaciju iskoriste da bi proizveli konflikte unutar Srpske i sa njenim vlastima posvađaju BORS, te na taj način potkopavaju identitet i integritet RS". To je orginalna Vaša izjava.
Gospodine Petre Đokiću, da Vas odmah pitam :
Da li ste Vi to ozbiljno mislili kada ste rekli za hrabre borce, borce invalide koji su ostali bez svojih dijelova tijela, porodice poginulih boraca koji su ostali bez svojih sinova, kćeri, očeva i borce-penzionere?

Zatim ste u istom svom obraćanju prozvali i jedan dio boračke populacije, borce-penzionere, koji su učestvovali u Otadžbinskom ratu, pa ste za njih doslovice rekli: "Da li je pravedno da jedan dio boračke populacije-penzioneri svakog mjeseca imaju novčanu naknadu, a da preostalih 140. 000 pripadnika boračke populacije da nema ta primanja." To su Vaše riječi.
Da apsurd bude veći, Vi ste ne dugo nakon toga dali sličnu izjavu i još pride; "da će se borci djeliti još i po godinama starosti. Kakva je to samo sramota izrečena od Vas Petre?
Petre Đokiću, ako Vi imalo mislite to što govorite, onda Vi zaista treba da istog ovog momenta napustite mjesto koje ste zauzeli. Da li ste Vi uopšte svjesni težine svojih riječi koje ste izrekli u Trebinju i poslije Trebinja?
Pa Vi ste ovim Vašim izjavama željeli i želite unijeti razdor u boračku i penzionersku organizaciju. Želite da posvađate borce međusobno i penzionere sa borcima da bi prikrili kriminal u vlastima. Pa Vi unosite konflikte u RS i pravite razdor među njima-borcima, da bi borce razjedinili i time oslabili boračku organizaciju, a penzionere da napadaju borce i tako da bi ih još više skrahirali-onesposobili i omalovažili da bi se zataškao kriminal prije svega u vlastima RS a i u samom Vašem ministarstvu, a posebno u PIO RS. Kako? Ministre Đokiću, pa borac je borac, mobilisani ili dobrovoljac, pa bio on najobičniji čovjek, ili žena bez ijednog razreda škole ili imao doktorat nauka. Imao 18 ili manje, 65 ili više godina. Imao u početku rata deset hiljda maraka platu, ili goli seljak i nezaposleni radnik bez plate, penzioner koji je otišao u svoju zasluženu penziju prije početka rata.
Oni su borci samo što može biti razlika u provedenom vremenu u određenim borbenim zonama, o uspješnosti i umješnosti vođenja borbe i svoje lične hrabrosti, za koje se mogu odlikovati zbog te dvije osobine. Oni su hrabri borci, oni su dali svoje živote. Oni su dali svoje dijelove tijela za RS.
Niko Petre Đokiću nije u početku rata pitao mene ni moje vršnjake, pa ni mladiće među kojima je i moj sin, koliko imamo godina, nego mi/nam je uručen poziv o mobilizaciji i tačka. Zar vas Petre Đokiću nije stid i sramota?
Iz ovih Vaših izjava sa kojim želite da napravite razdor između boraca i boraca-penzionera, pa i porodica poginulih boraca (to nije nesvjesno, nego veoma svjesno), Vi namećete konflikte. Zbog toga se i nameće nekoliko vrlo otvorenih pitanja.
Petre Đokiću, nevjerovatno je da ste kao školovan čovjek, nasjeli na priče a da prethodno niste provjerili te priče.
U ime onih boraca koje ste prozvali (iako nemam na to pravo), a koji nikada nisu dobili ni pfeninga za učešće u Otadžbinskom ratu, ja Vas kao čovjek i kao otac (jer ste po godinama skoro vršnjak jednog od mojih sinova), pa evo i kao nekakav (neki jadni borac-penzioner i na žalost otac poginulog borca), pitam:Ako jedna od filijala PIO RS i Udruženje penzionera, odnosno njihov vječiti predsjednik Rade Rakulj tvrde, da PIO RS nikada nije isplaćivao borački dodatak, kako možete to javno govoriti i obmanjivati javnost, a da prethodno niste provjerili? Znači da svjesno obmanjujete građane Republike Srpske i pripadnike boračke populacije i tako stvarate mržnju stanovništva prema onim koji su se borili, dali svoje djelove tijela i porodicama poginulih boraca koji su dali svoje najmilije što su imali za RS. Ako je tačno to što su izjavili u Filijali PIO i penzioneri, a tačno je, onda je to gospodine Đokiću kriminal iza koga Vi stojite lično kao ministar.
Zato treba da se odmah uključe istražni i organi gonjenja. Pa i budala može zaključiti da se radi o krimilnalnim radnjama kako u PIO RS, tako i u Vašem ministarstvu na čijem ste čelu.

Zbog toga Vas pitam u ime onih koje ste spomenuli u više Vaših izjava:
1)Kako su gospodine Petre Đokiću, jedni borci i borci-penzioneri RS mogli primati borački dodatak, a drugi ne?
2)Po kom su to osnovu ti borci i borci-penzioneri, koje ste naveli u Trebinju, primali borački dodatak, a drugi ne?
3)Ko je isplaćivao te boračke dodatke i na osnovu čega, ako se tvrdi, da PIO RS nikada nije isplaćivao te dodatke, a Vi ste rekli da su neki penzioneri primali dodatak?
4)Ko su ti borci-penzioneri ili borci (imenom i prezimenom) koji su primali borački dodatak?
5)Iz kojih su to djelova ili regija RS, koji su imali tu sreću da su primali taj dodatak?
6)Da li je to bilo na Istoku ili na Zapadu, Sjeveru ili Jugu Republike Srpske.
7)Gdje li je otišao ostali dio novca namjenjen drugim borcima koga nisu primili a koji nije podjeljen?
8)Pitajte gospodine Petre Đokiću, PIO RS koji je pod Vašim patronatom: Koje su to Filijale PIO RS isplaćivale borački dodatak i kome su ga isplaćivale? 9)Jesu li to borci, borci-penzioneri, ili oni koji su , , vršili čišćenja minskih polja po gradovima i naseljima'' iza boraca sa prvih borbenih linija?
Ako želite da ostanete svjetlog obraza, otkrijte sve ovo pomenuto i odgovorite na pitanja...
Iskreno da Vam kažem gospodine Đokiću, poslije Vašeg dolaska na čelo ministarstva ja sam, kao i mnogi drugi, prije svega radnici, borci, borci-penzioneri, a pogotovo borci invalidi i porodice poginulih boraca i jadni penzioneri vjerovao i od Vas očekivao pravi , , bum'' u korist prije svega tih radnika, penzionera, boraca, invalida i porodica poginulih boraca u RS, ali ste Vi brzo , , klonuli'' i podlegli. Pošli ste pa stali. Zašto?
Ne kaže badava ona narodna:
"Tresla se gora a rodio se miš", ali i ona druga "S kim si onakav si!"
A ja vam evo kažem još jednu narodnu:
"Ne hvataj se u kolo koje neznaš igrati". Ali Vi vjerovatno znate tu igru.
U Vašoj biografiji piše da ste završili školu unutrašnjih poslova i ekonomiju. I umjesto da ste kao školovan čovjek potkovan i jednim i drugim znanjem, produžili da rasvjetlite stanje u PIO RS i Vašem ministarstvu u kojima se toliko nagomilalo radnika, da ni cijela RS svojim budžetom nemože podmiriti te institucije za njihove plate, a kamo li Fond PIO RS, Vi ste stali. A trebali ste da baš Vi otkrijete one koji zavlače ruke u fond PIO RS u koji su radnici uplaćivali i uplaćuju doprinose za svoje jadne starosne dane. U taj fond zavlače ruke mnogi koji pojedoše penzionerima i penzije i borcima te "dodatke" koje ste pomenuli u Trebinju. Vi ste se jednostavno predali. Zašto gospodine Petre Đokiću?
Iznesite javno i one koji pored penzionera zavlače svoje ruke u taj fond i jedu njihove pare. U fond PIO RS, moraju pod hitno ući istražni financijski i organi gonjenja, da se otkrije i vidi, kako je fond u gubitku 120 miliona maraka.
Znajući da ste iz socijalista, pitam Vas: Da li ste Vi zaista socijalista? Jer socijalisti su uvijek bili borci za pravdu svojih građana.
Ako je nadležni organ u RS donio zakon iz koga proizlazi i način o ostvarivanju prava na borački dodatak i odredio visinu tog dodatka u mjesečnom iznosu, ako su neki borci dobili i riješenja na ostvareno pravo, zašto nadležni organ nije vršio isplatu tog nikad isplaćenog boračkog dodatka?
Borci Otadžbinskog rata nisu se borili za PIO RS već su se borili za Republiku Srpsku. Srestva iz fonda PIO RS trebaju da koriste i borci, ali samo oni koji su zbog svoje invalidnosti stečene u toku rata i zbog nesposobnosi da privređuju u svojoj krvlju stečenoj RS, penzionisani. Ali i za njih mora srestva da obezbjeđuje vlada RS, a ne oni radnici koji iz svog LD izdvajaju za svoje buduće penzije.

Policija i vojska

bors - 65742 - 26.02.2012 : Oko -  ⁽⁰⁾

Pozdrav Luni, Momcilu i ostalim policajcima-specijalcima-borcima...

Najprije da kažem da sam Sticajem životni okolnosti mnoge od vas policajaca sam poznavao preko sporta i sa nekima sam se čak i družio.

Čitajući o problemima sa kojima se vi susrećete, odlučih i ja da se javim. Znam da je mnogima od vas bilo veoma teško za vrijeme rata, a i poslije, ali ste ipak mnogo bolje prošli nego mi koji smo bili u vojsci. MUP vas se sjeti bar jednom godišnje, a nas su se svi odrekli jer nikome više nismo potrebni osim kad dođu izbori da im damo onaj naš glas. Nakon izbora opet ista priča.

Mala korekcija

bors - 65662 - 26.02.2012 : Specijalac Momcilo RS -  ⁽⁰⁾

Htio bih reći da je došlo do male grešake prilikom ubacivanja teksta od Seve Nede jer isti ima oko 16. 000 znakova pa prilikom prenošenja na ovaj naš forum potkrala mi se greška u prebacivanju, ali mislim da će ljudi povezati i shvatiti o čemu je rijec.

Luna nema nikakvih problema po pitanju Nede, nazvaću ga još u toku dana i predložiti mu da napiše nešto i na ovoj stranici.

Što se tiče boraca prve kategorije, tačno je da nemamo ništa. Luna, ti znaš sa kojega radnog mjesta sam otišao u penziju sa 41 g staža i boračim stažom od 1991( 4 mjeseca ) i ovo ostalo što se priznaje do 30. 06.

Kada sam otišao u penziju dobio sam 260 KM, iako su neki borci prve kategorije imali 500 KM, pa su se u razgovoru sa mnom čudili kako ja imam tako malo.

U PIO su mi rekli da je sve u redu i da nema para u fondu i da su sve penzije iste, šta da se radi lopovi u svim strukturama, iako sam znao da nije tako.

Tražio sam neki zvanični "papir" o tome ali mi je dat' obračun penzije na traci od računske mašine pisan hemiskom olovkom tako da nisam imao nikakvih mogućnosti da se žalim nekoj višoj instanci. U penziju sam otisao 2004. godine.

Borački dodatak sam dobio samo jednom u visini 120 KM, i to godinu dana prije penzije. Sledeće godine dobijam rješenje da mi se ukida borački dodatak jer mi je sve obračunato u penziju tako da sam dobivao povišicu po par maraka i sada imam penziju borca prve kategorije 481 KM, a dokle će biti tako to ne znam, vjerovatno dok ovi iz "jagnjeće brigade " ne odluče da je prepolove ili smanje do minimuma.

Kako da se protestvuje kada je i policija stranačka, načelnici se postavljali po stranačkoj pripadnosti i bilo kakav pokušaj da se uradi nešto protiv vlasti bi ti odnio kožu na šiljcima!

Znamo ja i ti to vrlo dobro , odlično, a i to bi bila loša ocijena za sva ona hapšenja, pretrese i maltretiranje i mene i tebe i mnogih drugi naši kolega a da ne govorim koliko je to imalo uticaja na porodice.

Primjera radi, moja supruga je jedva prživjela u Sremskoj Kamenici i danas je srčani bolesnik, dijabetičar a prije rata bila zdrava k'o dren.

Sto se tiče Nede Ševe ja sam napisao da sam mu zamjerio onda u Banjaluci, ali ne do tolike mjere da se prekine dugogodišnje prijateljstvo. Jednostavno rečeno, takva su vremena da se ne možemo češće sastajati.

I danas mi je slika pred očima kada sam išao kod Juke da izvučem kuma iz "Viktor Bubnja", Nedo je stajao iza nebodera prije mosta prema "Bristolu" i držao snajper u ruci prateci da me neko ne bi ubio na tom mostu.

U povratku sam poveo nekog čiču , mislim da mu je sin bio neki komandir u Rogatici, pa smo ga maltene prenijeli preko ulice jer je dejstvovao muslimanski snajper, iako sam se črvsto dogovorio sa Jukom da niko neće pucati, ni njihovi ni naši.

Bez obzira na sve okolnosti kroz koje smo prošli i šta smo preživjeli, dobro je da se ponekad sjetimo i evociramo neke događaje a i da pomenemo i naše kolege i saborce koji dadoše ono najvrijednije što se može dati za otadžbinu - svoj život.

Ponekad kažem da su ti ljudi sretni jer ne mogu vidjeti šta se radi sa njihovim porodicama i saborcima koji su prežzivjeli.

Poštovani prijatelju,

što se tiče Nedinog teksta, molim te da mi postaviš dio koji nedostaje, sa instrukcijama iza koje rečenice bi trebalo da ga ubacim, pa ću to uraditi.

Pozdrav, Željko

Ševo Nedo

bors - 65462 - 25.02.2012 : Luna Bijeljina -  ⁽⁰⁾

Želim samo da dam podršku pisanju profesora Ševe Nede. Ja lično se, kao i specijalac Momčilo ne slažem sa nekim njegovim potezima 1998 godine, ali to je njegovo legitimno pravo da odabere svoj put, medjutim smatram da je dobar čovjek i da ga treba podržati u njegovom traženju svojih prava.

Kako sam shvatio on će da piše ovakve tekstove pa da ih stavlja na internet, ili da otvori neki blog ili slično? Volio bih kada bi Momčilo pokušao da ga ubijedi da piše na ovim stranicama, jer se radi o čovjeku koji je opšte-obrazovan, koji je voli druženje, jako zanimljiv i specifičan, vozi bicikl i bavi se sportom, ukratko gradska sarajevska raja, koga mnogo ljudi znaju i koji može da dobro opiše dešavanja pogotovo sa početka rata na dijelu Grbavice i uopšte Sarajeva.

Potpuno razumijem ovu njegovu borbu sa vjetrenjačama u MUP-u i BORS-u za svoja prava koja ga sleduju kao borca i učesnika u ratu.

Pantelija i ovi oko njega kao da su počeli rat onog momenta kad su se oni uključili u njega. Za njih niko drugi ne postoji. Žalosno je da i kada ostvari pravo borca I kategorije, shvatiće da nije dobio mnogo. Samo papir. U suštini nemaš nikakva prava na osnovu toga. Evo nek' neko kaže koja prava ima borac I kategorije u odnosu na bilo kog drugog borca. Odgovorno tvrdim nikakva!

To ti ne pomaže ni u jednom slučaju. Nemaš nikakva primanja na osnovu toga, nemaš prioritet u zapošljavanju, ne pozivaju te ni na kakva obilježavanja Boračke organizacije i što je najgore, neki borci 7 kategodije su im u opštinskim i republičkim boračkim organizacijama.

Ja sam već jednom pokušavao da otvorim tu temu na ovim stranicama međutim niko nije bio zainteresovan da piše o tome. Pa mogli bi ovako da počnemo! Evo pokrenuo nas je Ševo sa svojim tekstom i nevodjenju računa o borcima.

Več sam izrazio neslaganje sa izborom u strukture boračke organizacije. To se bira ispred nekih mjesnih zajednica, da te predlože. Pa kako če predložiti neko borca koji je ratovao po Hercegovini, Ozrenu, Krajini i sad živi u Bijeljini ili Doboju??? Kako? Mi borci smo p.. . e što ni jednom do sada nismo ustali i tražili svoja prava, nego čekamo da nam ta prava da Ćurguz i njemu slični. U Federaciji borci izađu i protestuju, traže svoja prava, organizuju se, daju podršku onim koje progoni sud za ratne zločince, a mi kao miševi, ćutimo i molimo boga da ne dođu po nas. Zato nam na obilježavanjima godišnjica nekih stradanja i bude pet šest ljudi. Ko da ih povede, Ćurguz? On i Mišićka? Dok god smo mi ovako inertni neće se ništa promijeniti. I dalje će Panteliju voziti audi sa treptačima i rotacijom iako je to protivzakonito.

Pantelija Ćurguz u narodnoj pjesmi

bors - 65446 - 25.02.2012 : Zoran Janković Rogatica -  ⁽⁰⁾

Pjesma "ojkača" posvećena Panteliji Ćurguzu. Mjesto nastanka - Dubica; mogući autor D. Ćopić

PANTELIJA, DE NAM RECI KRADOM,
JESIL' S NAMA ILI S MILORADOM!!!

Otvoreno pismo (2)

bors - 65364 - 24.02.2012 : Specijalac Momcilo RS -  ⁽⁰⁾

...predsjednik rezervnih stariješina Banjaluke, a trenutno potpredsjednik Boračke organizacije RS, prilikom jedne izložbe inovatora u Školskom vojnom centru. Ostao sam prijatno iznenađen. Iznenađenjima nikad kraja. Iznenađen sam bio, ali ovaj put neprijatno i krajem 2009, kada mi je smanjena penzija " skoro prepolovljena. Ukidanje stečenog prava ovdje je odjednom postalo prihvatljiva praksa.

Odem do PIO " kažu: "izvrši kategorizaciju"! Kada sam "odlazio" to se nije moralo. Nije problem pomislim, pa prošetam do banjalučkog Odjeljenja Ministarstva odbrane. "NEMA TE u evideciji. Moraš pitati u Vladi, vi ste najgori iz tog MUP-a", reče mi ozbiljno referent. Popunim formular, priložim stare potvrde o ratnom angažovanju u MUP-u. Čekam. Pa čekam. Prođe jedanaest mjeseci. Više privatnih intervencija. Pismena urgencija. Odlučim da lično pronađem svoj predmet. Nije mi bila potrebna ni lična karta, ni uobičajena rendgentska kontrola. "Sprat, soba, desno"" Prepoznali su da imam problem "uvijek sam ponosan na njih, moje drage đake. "Kako ste ušli? Niste imali pravo da samoinicijativno dođete, samo pismeno kontaktiramo", reče ozbiljna Mira Miljević, referent mog "slučaja". "Ali kada ste već ovdje, možete da mi date "Izjavu o učešću u ratu"".

Totalno zbunjen, mislio sam da je, u najmanju ruku, za tih jedanaest mjeseci izvršen bilo kakav kontakt sa MUP-om i stručnom metodologijom rada provjereni moji navodi iz prvobitnog upitnika. Dajem izjavu: "Bio sam operativni radnik Nacionalne bezbjednosti RS na prvoj liniji, Sarajevo, Grbavica, bio sam u zasjedama, bio sam operativno duboko u teritoriji neprijatelja", učestovao sam "" "Šta ti je to "operativni radnik"", upita gospođa Mira? Nakon dva tri minuta odlazim. "Bićeš obaviješten, i to pismeno, ovdje se bez posebnog poziva ne dolazi", ponovi ona.

"NISI BORAC", odgovoriše pismeno. "Nisi, jer si bio u MUP-u". Potpis Načelnika odjeljenja, uliva neku značajnu snagu toj pismeni, ovjerenoj sa "profesor Radomir Graonić".

Ne lezi vraže, taman je i novoizabrani ministar već zasjeo u fotelju. Pa to je nekadašnji đak srednje Škole MUP-a BiH, sedma klasa, četvrti vod. Svi se dičimo njim. Kod Muftića, vaspitača, posebno se isticao u modelarskoj sekciji. Naš Perica. Škola MUP-a je kolektiv u kojem sam radio kao profesor, mogu ti reći, i to značajnog stručnog nastavnog predmeta - Pravila službe javne bezbjednosti, škole u kojoj se rat zvanično i rasplamsao.

Čitam " nisam borac i nemam pravo da budem evidentiran. NEMA ME, NE POSTOJIM.

Pa Brko, i ja sam po ocu i majci Krajišnik. Ne radi se sada samo o smanjenoj penziji. Radi se o čojstvu, Brko, i to KRAJIŠKOM . Predam na sud.

Kaže meni uticajni kolega iz MUP-a, blizak sudijama iz Okružnog suda: "Nećeš stići na red ni do mjeseca maja. Sudinica koja te je "zapala" je preopterećena predmetima. Ali računaj da nećeš proći. Znam unaprijed. Sa rogatim se nije bosti. Taman se "uhvatila" dobre plate. Nije luda. Izgleda da si napravio veliku grešku. Sam prosudi koju. Iz MUP-a su vrlo rijetko, nekim čudom samo pojedinci dobili kategorizaciju. Samo oni koji su poginuli. Da si mrtav, uradili bi nešto. Najbolji su mrtvi borci prijatelju.. . " Koju grešku? vjerovatno ŠTO SAM U RATU BIO, šta li!? Brzo računam. Okružni sud prelazi u "vođstvo" nad mojim maltretiranjem. Jedanaest mjeseci Vlade RS, je "mala maca" šta me čeka od suda, a pravda, kažu, uvijek stiže. Druže Brko, znam da si preopterećen, svakodnevno si na tim prijemima, posjetama grobovima naših nesretnika, neizbježnim bravetinama, smirivanjem situacije sa tim našim nestašnim borcima koji se bune, kukumaču, traže svakojake zadovoljštine.. . Nije ti lako. Pa ti si legenda Dubice. Posebno zadnjih dana rata.

Gledam ja to ponekad na udarnim vjestima naše televizije. Razlika se vidi i na brkovima kada izađeš sa zvaničnih sastanaka. Nekako neubičajno strše, prorijede se, kao da ih nema. Nije ni tebi, vidi se, po volji, ali mora se. Ta šta bi se po stare dane drugo radilo. Ko bi lud, nazad u ovozemaljski život. Taman si se zaokruglio. Ko bi nazad u Dubicu. Nekako mi drago, čuo sam, da si dobio i brže vozilo " sa signalnim svjetlima. Brže se stigne i ne gubi se vrijeme. A uvijek se Brko, sjetim jednog događaja ispred stare zgrade Vlade RS. Kao slučajni prolaznik, nađem se na raskrsnici ipred pomenute zgrade. Zvučni, reski, policijski signali daju mi do znanja da se ne pomjeram. Stojim i čekam. Velikom brzinom, kako se to po pravilu i radi kada se vozilima "prati" ili obezbjeđuje neka značajna ličnost, uz naglašenu škripu guma, saobraćajna policija spretno se zaustavlja i osigurava prostor. Iz srednjeg vozila, nesvakidašnje popriječenog na cesti, izlazi direktor Sekretarijata za vjere RS, uzima svoju aktovku, uz osmjeh se zahvali policajcima na dobroj vožnji, pa zagrabi, onim svojim dugim koracima, pješke prema Boriku, naselju gdje stanuje. Kako ne bi prepoznao "čika vaspitača", kako smo ga zvali. Uvijek je bio pažljiv prema nama, iako smo pravili dječije probleme na "njegovom" igralištu đačkog doma "Gavrilo Princip" na Grbavici.

P. S. Gospodine Ćurguz! Predsjedniče boračke organizacije RS, uvjeravam Vas da nisam protiv Boračke organizacije. Ja sam protiv Vašeg neshvatljivog stava, i rukovodstva uz Vas, koji ste dozvolili da se ja ovako maltretiram. Znam unaprijed šta bi mi rekli: "Šta si se mene dokačio? "Kuš name?" Imaš te svoje u MUP-u, pa rješavaj tu priču. Ja sam za prijeme, za institucionalno rješavanje problema, za značajnije izjave, za televiziju, za bravetinu""

Gospodine predjedniče u tome i jeste stvar. Sve se izokrenulo. Odozgo prema dole. Pojede revolucija svoju djecu. Ja nemam nikoga nego Vas. Ne želeći da ovo moje otvoreno pismo prema Vama dobije smisao frontalnog sukoba (a mnogi likovi bi ovdje kvalitetno pristajali), navodim samo one koji su trenutno ti koji bi trebali biti "oni moji iz MUP-a":

Na samom vrhu, totalno nezainteresovan za "mupovske boračke gluposti", sjedi čovjek, koji je, kako to borci kažu "nagulio" iz Sarajeva u Banjaluku prije nego se zapucalo. Idealan lik za sve vrste političkih uređenja. Istina, to priznajem, što se tiče ratne priče, dao je veliki doprinos u proizvodnji makarona za Vojsku RS. On je sada, nezvanično, ključni igrač za "civilne", ali i bezbjednosne poslove. Ima više staža, nego godina. Pretekao je, po tom pitanju i, pokoj mu duši, našeg nekadašnjeg prvog sindikalca. Ratni savjetnik načelnika Centra Nacionalne bezbjednosti RS " Banjaluka. Sada se, kažu, do njega ne može doći. Kada je postao ministar, bilo mi je zaista ispod časti ostati u toj službi. Ako nije na crkvenim događajima oko Dervente i Doboja, onda bi se mogao naći na svojoj građevini na Jahorini. Ko to borcima brani, neka prave. Dokoni su, a i bez posla. Naš Sredoja.

Ministarstvo iz moje bivše branše (MUP) je u totalnoj tami. Borci se spominju, jednom godišnje, da ne griješim dušu, na "dan bravetine". Hvala im, uvijek mi "pošalju" pozivnicu. Kako i ne bi, zadnje dvije godine sam bio i na funkciji direktora našeg Centra za obrazovanje. Nezvanično, pomoćnik ministra. Jedini sam, od zaposlenih, sa đacima Škole MUP-a, išao u borbena dejstva. Sa đacima, Brko, u zasjede. Škola MUP-a u Banjaluci nema spomen sobu. Možda ministar za to i ne zna. Nije mi poznato, ko bi ga trenutno mogao informisati o tome. Kome je više stalo do te priče.

Istočno Sarajevo je neopjevan slučaj po tom pitanju. Moja personalna "zona odgovornosti". Tu sam rođen, išao u školu, radio. Pravi "agresor", kako ponekad, za mene napišu u Federalnom listu "Oslobođenje", u čemu se posebno ističe novinarka Edina Kamenica.

Naša ratna spomen soba (CJB) je puna fotografija mojih radnih kolega i nekadašnjih đaka sarajevske Škole MUP-a. Među njima je i jedan koji se posebno isticao. Prijatelj iz mlađih dana. Srđan Knežević. Legenda sarajevskog otadžbinskog rata. Rukovodilac CSB Istočno Sarajevo. Danas, jednom godišnje, na dan "bravetine" ispred njegove fotografije, spuštene glave, da nekog od prisutnih saboraca ili članova porodice poginulog ne pogleda u oči, "gordo" stoji, Zoran Renovica, sadašnji načelnik CJB Istočno Sarajevo. Jedva čeka da svijeće izgore. Da se pređe na bravetinu. O njemu kratko: prvi dopust koji je dobio 1992. godine "pametno" je iskoristio " nije se vratio. Dezertirao je i na crnogorskom primorju dočekao kraj rata. Pogodi ko ga je vratio u službu?

Resorni ministar " gospodin Đokić. On se posebno ne obazire na svoj kratkotrajni boravak u MUP-u. Nakon njegovog, dobro poznatog brčanskog sukoba sa zakonom, koji je "ovjeren" i od Ustavnog suda, milicionar, kao nekadašnje zanimanje ne spominje. Da li da se čudim, otkud on kao kriminogeno lice u Vladi RS ! Na kraju, krajeva, od njega sam i dobio pismenu: NISI BORAC I NEMAŠ PRAVO DA BUDEŠ EVIDENTIRAN. Perice, brate, da nije puno.

Moram da spomenem Obavještajnu agenciju BiH. Ona je pravni nasljednik Nacionalne bezjednosti Republike Srpske, kolektiva u kojem sam u ratu imao ratni raspored " OPERATIVNI RADNIK. Nemojte mi zamjeriti što ću i dodati: od njenog osnivanja, ili prvog dana (04. 04. 1992). Bilo nas je vrlo, vrlo malo. Recimo probrani. A mi probrani smo preporučivali, birali druge radnike. Risto Zarić, zamjenik rukovodioca, predstavnik Republike Srpske u toj Agenciji, moj šef u ratnom periodu, nema volje za kontakt sa bivšim kolegom. Ne odgovara na dopise. Ne poznaje me. Moj šef Rile, recimo zna da sam ja jedini iz sarajevske Škole MUP-a koji NIJE HTIO da ode za Banjaluku, u novootvorenu Školu MUP-a, već ostao sa svojim srpskim narodom na sarajevskoj Grbavici, najopasnijem i najpoznatijem gradskom ratištu ovoga građanskog rata. Kako i da odem, kada je Grbavica moj GRUNT, livada gdje sam rođen, proveo djetinjstvo, radio. Moj drug Rile zna, da je zgrada u kojoj smo stanovali (t. z. v. Invest banka), moj brat, majka, otac i ja, četri puta zauzimana i oslobađana, da je 12 cm potonula od eksplozija granata, raznog asortimana. Risto Zarić, zna da sam i posebno 1993. godine, spomenut, na Dan bezbjednosti od predsjednika Republike Srpske i to sa Pohvalom bezbjednosti, za dotadašnji operativni ratni rad. Pa Rile i njegov zamjenik su me predložili! Ne interesuje njega ta priča. Odrekao se ratnih drugova, ratnog staža i čeka punih 40 godina radne ovjere za PIO. Sramota me reći zašto sam napustio tu službu. Napustio, Brko!

Gospodine predsjedniče, ja sam se pomirio i to unaprijed sa stanjem pravde ove naše zemlje, pa ništa i ne tražim, ne molim. Taman posla. Oni neki, naši jadnici, borci, štrajkuju glađu da bi došli do bilo kakve zadovoljštine. Isprehlađivaju se. Odu dođavola. Nesretnici. Ja ću da uradim drugačije. Svu korespodenciju sa resornim ministarstvom u Vladi Republike Srpske, Okružnim sudom u Banjaluci, Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Srpske, Obavještajnom agencijom Bosne i Hercegovine i ovo otvoreno pismo Vama, ću prezentovati javnosti, putem privatne elektronske prezentacije (WWW"), a temu ću osvježiti sa brojnim autentičnim fotografijama i člancima. Ostaviću mogućnost da svi oni, koji žele, mogu da komentarišu, bez apsolutno bilo kakve cenzure.

Otvoreno pismo (1)

bors - 65362 - 24.02.2012 : Specijalac Momcilo RS -  ⁽⁰⁾

Evo teksta ako si mislio na ovaj, a za informaciju Sevu znam odlično i dugo godina, vjerovatno i on zna ko sam ja pod ovim nadimkom. Nisam ni Mandić ni Krajišnik he he.

21. децембар 2011.
Druže brko (Pantelija Ćurguz - otvoreno pismo)
-Boračka organizacija Republike Srpske,
-Predsjednik (Pantelija Ćurguz)

OTVORENO PISMO

Druže Brko !

Kada bi se vratili sa "linije" u naše stanove, na kraći odmor, na dogrijavanje promrzlih kostiju, radi dodatne ishrane ili higijenskih potreba " tamo bi nas čekala uvijek nova iznenađenja. Kao po pravilu, neke hulje, koje se "rađaju" u takvim nesrećama kao što je rat, "izvrše popis" skromnog inventara, ličnih stvari i svega što im "zapne za oko". Zaticali smo naše stanove razvaljene, polomljene, ispreturane.

Grbavica, sarajevsko naselje od tridesetak hiljada stanovnika, odjednom je zamrlo. Ništa ne radi. Nema struje. Nema vode. Nema ni ptica. Nema ništa. Rat i opšta konfuzija.

S vremena na vrijeme, momci u maskirnim uniformama, po nekom svom rasporedu, vješto se provlačeći ispod zaštitnih barikada, napravljenih od svakojakih tabli, garažnih vrata, deka, dasaka.. . , mimoilaze se užurbano, nestaju između stambenih zgrada, kao kroz ogromni lavirint. Sablasno.

Nerijetko, kao da se ništa ne dešava, grupe dječaka i djevojčica se igraju. Nemoguće ih je "saviti" da neprestalno borave po stanovima. Jednom sam vidio, dvojicu, sa plastičnim puškama, kako se igraju rata.

Noću je posebno opasno. Neprijatelj je tu. Tik ispred nas. Linija je rijeka Miljacka. Nešto je šira od Crkvine, banjalučkog potoka. Povremene pojedinačne eksplozije teškog, uz kontinuirano "terciranje" rafala iz pješadijskog naoružanja, daju do znanja da nema potrebe bespotrebnom kretanju. A hulje, kao žohari, sa nekom posebnom hrabrošću, sa kojom se samo oni rađaju, noću, da ih niko ne vidi, maskirani da liče na vojnike, "češljaju" po toj našoj privatnosti, da bi ujutro, sasvim normalno, na pijaci, na rijetkom mjestu gdje "nešto" radi, častili sebe i neizbježnu "slobodnu damu", kao kakvi dubrovački gošpari.

Ona, ta ratna konfuzija samo što je počela, a ja ostadoh bez mnogih dragocjenosti. Očevu "Partizansku spomenicu 1941" sačuvah, iako je na njoj neko izvršio veliku nuždu. U svakom slučaju, hvala mu, možda i nije kriv. "Navalilo" mu. Dosjetili smo se. Na vratima smo svakojakim farbama pisali upozorenja: "Borac sa Elektroprivrede", "Borac sa Ohridske", "Borac sa Jevrejskog groblja", "Vrbanja most", "Interventni vod " Digitron Buje"...

Ja kao taj novostvoreni lik rata, napisah na vratima stana: "BORAC IZ ŠKOLE MUP-a"!

Na ta upozorenja skoro da zaboravih, da se ovih dana na vratima stana u banjalučkom naselju Borik, gdje sada živim, ne pojavi Siniša, drug iz djetinjstva. Saborac. I on je sa porodicom u Banjaluci. "Pozdravio te Vlado, komandant i poručio da se pripremiš da sa nama ideš za koji dan u Višegrad, na otkrivanje spomenika našim prijateljima, izginulim Rusima", reče. I nastavlja: "Znam da si u pravilu nezainteresovan za te susrete, ali odlučili smo da ti kažemo, da računamo na tvoje prisustvo. "Doći će i još , naših" iz Trebinja, Bijeljine, Beograda" znaš da smo sada svukuda raseljeni" Biće svo rukovodstvo iz Boračke" Sigurno je tu sa nama i Panta i "" "Koji Panta", začuđeno upitah? "Pa Ćurguz, predsjedik Boračke. Ta vidio si ga na televiziji, Brko", reče odvažno Sina. "Ne mogu, šta će reći ON ako me tu vidi. Šta ja tu imam da radim. Rećiće mi neko da sam došao radi bravetine, tu su samo borci", odgovorio sam mu. Malo zbunjen, misleći da se šalim, ode dodajući: "Ti znaš da bi komandant volio da te vidi. I Žućo će biti sa nama. "

Prošlo je 16 godina. I u Banjaluci čuli za mene. Na godišnjice pojedinih jedinica me zvali. "Gospodine pukovniče, izvolite knjižicu rezervnog stariješine grada Banjaluka", reče mi pukovnik Škorić,

... ima nastavak ...

Opet Čuri guz

bors - 48322 - 31.10.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Još uvijek Pantelija drma BORS-om!

Rukovodstvo BORS-a je korumpirano Izvor: mojevijesti-ba Rukovodstvo BORS-a je korumpirano Vlast u Republici Srpskoj odgovorna je za kolapsno stanje u Fondu PIO RS-a, koji grca u više od 100 miliona maraka kumuliranog deficita, a korumpirano rukovodstvo Boračke organizacije RS-a (BORS), jer dozvoljava ukidanje boračkih prava u novom penzionom zakonu, ocijenio je danas poslanik Partije demokratskog progresa (PDP) Slavko Vučurević. Za predsjednika BORS-a Panteliju Ćurguza, Vučurević je naveo da je dobio određene koncesije od vlasti i da stoga izostaje njegova borba za prava populacije koju bi trebalo da predstavlja, dok je kao odgovornog za loše poslovanje u Fondu PIO prozvao i bivšeg direktora Fonda PIORS-a Zorana Mastila. PDP traži, kazao je, da se zakon o PIO ne mijenja u dijelu koji sada reguliše sticanje prava na penziju, te da se boračka populacija ne isključuje iz tog zakona, što je predloženo novim rješenjima Vlade RS-a, uz smanjenje penzija u prosjeku za oko 150 maraka za bivše borce od prve do treće kategorije. Sredstva za isplatu penzija i toj populaciji, a po osnovu ratnog staža, RS može osigurati ukoliko, kako kaže Vučurević, bude garant za isplate tih penzija te ako se po hitnom postupku donese zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine, uvede porez na ekstraprofit i luksuznu robu u RS-u i dobijeni novac usmjeri u Fond PIORS-a. I ukidanje PDV-a na osnovne životne namirnice i lijekove, smatra on, pomoglo bi poboljšanju teškog materijalnog položaja penzionera u RS-u. Da vlast u RS-u mora u potpunosti mijenjati odnos prema najstarijoj populaciji u RS-u, Vučurević je ilustrirao i gotovo nevjerovatnim podatkom da je u budžetu opštine Trebinje u ovoj godini za pse izdvojeno 74. 000 maraka, a za penzionere 25. 000. "To najbolje govori o odnosu aktuelne vlasti prema penzionerskoj populaciji", rekao je Vučurević izrazivši nezadovoljstvo što vlast ni u novom pripremljenom zakonu ne preuzima odgovornost za isplatu penzija. Boračku populaciju pozvao je da ne pristane na ukidanje postojećih prava, uključujući i ona po osnovu penzija, jer Vlada može da osigura sredstva za te namjene smanjenjem administrativnog aparata u RS-u i lokalnom nivou, a da umjesto kadrovskog zapošljavanja izdvoji sredstva za ratne veterane. "Vlast mora da prestane da vodi politiku zaštite tajkunske privatizacije i tajkuna koji su došli do ogromnog bogastva u RS-u na nezakonit način i okrene se radnicima i boračkoj populaciji", kazao je poslanik PDP-a.

bors - 33123 - 17.06.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica -  ⁽¹⁾

RE: Organizacija pomena poginulim borcima

Reagovanje na post 33062 "Organizacija pomena poginulim borcima"

Na "Feniksovo" pisanje mogu da kažem samo " AMIN! I bolje i istinitije nego da sam lično pisao!

Samo da, na tu temu, dodam ovo: mada sam je mjesecima tražio, konačno sam "natrapao" na Web-stranicu BORS-a - borackars. net. Ili ja nisam znao da je tražim ili ona nije bila doskora u funkciji. Obje opcije imaju isti stepen izvjesnosti. Ipak prihvatam da je bilo do mene " nisam znao da je nađem.

E sad, kad sam je našao i pažljivo analizirao (njenu upotrebnu vrijednost) da upozorim na, što bi rekao narodni stvaralac u epskoj pjesmi "Marko Kraljević i beg Kostadin" na :""do tri nečovječstva":

1. Podstranica "Statut" je " prazna. Statut je najvažniji pravni akt svake organizacije gdje se, pravnim normama, uređuje njeno organizovanje, ciljevi postojanja, pravila ponašanja njenih organa i članova" Što je ustav za (bilo koju) državu to je statut za društvenu organizaciju. BORS je u fazi izmjene statuta. Vrlo važnoj fazi sa stanovišta postojanja i rada organizacije i boračke populacije. Jer redefinišu se: osnovni ciljevi postojanja organizacije, načini borbe, pravila ponašanja njenih organa i članova. Ima li važnije aktivnosti od te! ? Zašto se od nas, demobilisanih boraca, krije stari statut BORS-a i zašto nam, i na samoj Internet-stranici a i u drugim formama, nije omogućeno: prvo da ostvarimo uvid u postojeći statut, a zatim i da dajemo prijedloge za njegovu izmjenu??? Ili su samo Ćurguz i klika oko njega borci! ? A i oni su "popili" svu pamet ovoga svijeta?
   
   
2. Podstranica "Platforma za rad" je takođe " prazna. Time se od nas kriju šta je to što bi BORS trebalo da radi. Jer da znamo šta bi trebalo da radi mogli bi da, sasvim legitimno, upozoravamo na odstupanja od zacrtanih ciljeva. Ovako" rukovodstvo BORS-a preko naših mrtvih saboraca i nas živih (a polugladnih) vrši ličnu samopromociju, gradi svoje političke karijere i sramno kolaborira sa nenarodnom vlašću.
   
   "Platforma" je "rastegljiv" pojam. I neadekvatan u konkretnom slučaju. BORS bi morao donijeti Program rada. U njegovom donošenju morala bi da učestvuje kompletna boračka populacija: porodice poginulih, invalidi, i demobilisani borci. Kad se donese Program rada periodično bi se vršila kontrola da li rukovodstvo BORS-a decidirano realizuje ono što je u njemu zacrtano. A ne ovako" ovako" znate već kako!
   
3. Da li je slučajno da su nam nedostupni baš statut i platforma za rad? Svojevremeno je Momčilo Krajišnik rekao: "Ne trebaju nama pametni nego poslušni"! Svi političari u RS do dana-današnjeg drže se ove (sramne) misli kao demijurga vlastitog djelovanja. Ni jedan organ vlasti RS, ni jedna ustanova, ni jedna institucija, ni jedna organizacija, ni jedna njihova Web-stranica, ne daju da se čuje mišljenje suprotno njihovom. Pa tako ni (makar) na stranici BORS-a nigdje ne možete iznijeti neslaganje sa Ćurguzom i interesdžijskom vrhuškom oko njega. Zar nije demokratija pravo da se misli i govori drugačije? Ili je ovo kod nas demoNkratija!

Organizacija pomena poginulim borcima

bors - 33062 - 16.06.2011 : Feniks Republika Srpska -  ⁽⁰⁾

Danas će na sokolačkom Zejtinliku biti položen vjenac i održati pomen poginulim borcima u čast odbrane Sarajevsko-romanijske regije.

Sve je vrijedno pažnje i pohvale ali i određene kritike načina organizacije ovog značajnog skupa od strane Ministarstva odbrane, BORS-a i opštinskih boračkih organizacija koje se nisu udostojile da plakatiranjem ili javnim načinom informisanja obavjeste njihove žive suborce i porodice poginulih boraca kako bi mogli prisustvovati u odavanju počasti poginulim srpskim junacima. O organizovanju prevoza zainteresovanih da i ne pominjemo.

Ovakvim postupcima navedene "boračke organizacije" vrše nezamislivu minorizaciju pomenutog skupa i samih žrtava otadžbinskog rata.

Na ovakav način predstavnici "boračkih organizacija" u javnosti prikazuju sliku da su se jedino oni sjetili žrtava rata i da zaslužuju prioritet, u odnosu na njihove žive suborce koji su sa njima rame uz rame prolazili kroz pakao rata, jer ih danas neće biti na Sokolcu da se poklone nad njihovim grobovima jer ih je većinu Dejton rasuo po Posavini, Semberiji i Istočnoj Bosni.

Ovo vješto reklamiranje predstavnici boračkih organizacija su iskoristili za dizanje svog poljuljanog rejtinga i vraćanja izgubljenog povjerenja pojavljujući se sa svojim mutavim govorima na mitinzima podrške nakon hapšenja generala Mladića.

Izlazak srpskih boraca i srpskog naroda na ulice Srpske prikazali su kao svoju uspješnu organizaciju boračke populacije i jakog povjerenja te organizacije i ako je dosta takvih skupova bilo organizovano i mimo ovih organizacija ali se jedino preko njih mogao uputiti dopis o javnom okupljanju što su vješto iskoristili. Ovu tvrdnju potvrđuje činjenica da je na tim skupovima bilo skoro više dijece, omladine, baka i djedova (što je za pohvalu) koji nisu bili učesnici rata nego samih boraca.

Ove mitinge podrške Generalu, narod je organizovao svojim srcima i da se on pitao mnoga lica koja su se obraćala na tim mitinzima bila bi udaljena i kažnjena nakon svih diskriminacija koje su učinili i čine njegovim borcima.

Nažalost mnogi pozadinci iz rata i štabski pacovi (a sadašnji predstavnici boračkih organizacija), privilegovani, izabrani i podržani od uspješnih ratnih ekonomista (koji su svojim prljavim novcem obezbjedili moć i zauzeli političke fotelje) nastavljaju uspješno koaliciono djelovanje kiteći se tuđim perjem, držeći govore i pojavljujući se ponosno bez trunke srama na mjestima gdje bi trebali da budu u zadnjim redovima tražeći pokajanje i oprost.

Neka je vječna slava svim mojim upokojenim suborcima, neka im duše počivaju tamo gdje počivaju duše pravednika i neka im Gospod podari carstvo nebesko i rajske ljepote i neka nam oproste što nemamo snage i moći da se borimo za stvaranje Republike Srpske onakve za kakvu smo se borili i da bude onakva kako smo zajedno željeli da bude.

Feniks

Podrska za promjene u BORS-u

bors - 26490 - 16.02.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Poštovani Višegrad,

Čitajući tekstove Zorana Jankovića došao sam do zaključka, pored školovanosti i poštenja, mogu da vidim odlične ideje koje on predlaže za rad BORS-a.

Tekst u kojim Zoran piše sve pozitivno o Dražanu, napisan je kada je saznao da je Dražan organizovao protestni zbor boraca, vjerujući u da će se izboriti za borce.

Novi tekst u kojem se Dražan pominje sa detaljnim opisom šta puši, šta vozi i koliko zarađuje, napisan je nakon Dražanovog (ne)uspjeha u pregovorima koje je vodio.

Moje je mišljenje, ako Dražan prima, bogami, ne malu platu u fabrici u kojoj je direktor, onda ne bi trebao da radi u BORS-u.

U Zoranovom tekstu, u kojem je dao do znanja da su Dražanovi pregovori doveli do toga da su svi borci poniženi i da on neće uzeti taj novac, ukazuju da Dražan gubi povjerenje koje su ljudi imali u njemu kao vođi.

Ovim tekstom ne želim da branim Zorana Jankovića, jer je više nego očito da se on zna sam odbraniti, želim da ukažem na to da je Dražan dovoljno zauzet sa svojim poslom a i dobro mu ide, pa bi bilo dobro da na njegovo mjesto dođe neko ko nije stranački obojen.

Mislim da je došlo vrijeme da BORS kao nevladina organizacija konačno počnu da vode ljudi koji ne pripadaju ni jednoj stranci.

Sputavajući jake, sposobne i istrajne ljude poput Zorana Jankovića, do promjene u radu BORS-a će vrlo teško doći.

Mi tražimo ljude koji će nam dati podršku za promjene a ne da nas kritikuju.

Reagovanje

bors - 26463 - 15.02.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica -  ⁽⁰⁾

Odgovor na post 26461 od 15. 02. 2011. "BORS: Razočarani: Višegrad"

Poštovani,

Izviniti se ne može svako. To nije znak slabosti, nego upravo suprotno: znak karakterne snage i ljudskosti. Zato od srca prihvatam Tvoje izvinjenje. Pružam ruku pomirenja. Rogatica i Višegrad nisu daleko, nudim Ti da pijemo kafu skupa, kad nam se ukaže prilika. A ja kafu sa svakim ne pijem!!!

Greška

bors - 26461 - 15.02.2011 : Razočarani Višegrad -  ⁽⁰⁾

Mislim da ste me pogrešno shvatili. Apsplutno podržavam Vaš portal kao i način razmišljanja, kako o trenutnoj situaciji u našoj RS, vlasti tako i o BORS-u. Međutim moj komentar je prije svega bio vezan za vaše pisanje o Dražanu i ništa više. Nisam se bavio vašim pravopisom samo sam napisao pravilno ime već pomenutog.

Bilo mi je neprimjereno sa vaše strane da u jednom trenutku pominjete nepotkupljivost tog čovjeka a u drugom pričate o njegovom "imovinskom" statusu. I da odjednom ta primanja i luksuz uticu na njegov nacin razmisljanja i borbu za ljude koje predstavlja? To je bio jedan jedini razlog zbog kog sam napisao taj komentar.

Priznajem da sam preterao u nekim djelovima mog pisanja i izvinjavam se zbog toga.

Predlažem da krenemo u drugom pravcu.

Ako dozvoljavate postavio bih i par pitanja. Zbog čega su borci dozvolili da ih predstavljaju ljudi koje oni NISU izabrali? Zbog čega je potrebna ta partijska pripadnost ako znamo da je BORS nevladina organizacija? Koliko je realno da pojedinci mogu promeniti stanje u kom se borci danas nalaze? Kako je moguće da opština dobije na raspolganje 300000 KM za pomoć boračkim kategorijama a opštinska boračka dobije 100000 KM (slučaj Višegrada)?

Nisam ništa od navedenog: član BORS-a, partije itd. Višegrad je mali grad.

Čađava dvocijevka

bors - 26456 - 13.02.2011 : Vuk Gradinski Srpska -  ⁽⁰⁾

"Mati ti ga rodila, a nije ti ni brat ni sestra... ", kaže glumac Emir H. u najstarijoj "Audiciji", u skeču o Reganu i Mikuliću. Čitajući post pod brojem 26. 445, koji je potpisao neko ko "nije ni drug ni prijatelj" Dražana Perendije, teško se oteti utisku da autor teksta nije sam Dražan.

Dobro, možda postoji neko ko mu nije ni ono ni ono drugo a zna mu sadržaj ormara, marku cigareta kojim se truje, kad zloupotrijebi službeni auto, šta je zaplijenio u Ustiprači...

Iz ovog posta saznasmo te pikanterije o liku i djelu Dražanovom, kao i to da je on savjestan direktor neke fabrike. Radi se o firmi "Fabrika za proizvodnju žice" AD iz Novog Goražda, jednoj u lancu fabrika u kojima je vlasnik bivšeg državnog kapitala Momo Mandić i koja već duži vremenski period više ne radi nego što radi. Da li Dražan pošteno odradi svojih 2. 000 KM zna gazda, naravno.

Samim tim što obavlja javnu funkciju Predsjednika predsjedništva BORS-a (kolektivna odgovornost naslijeđena iz režima koji je prethodio) Dražan je i javna ličnost i kao takav podložan kritici, kako boraca koje zastupa tako i nas boraca koji nismo potčinjeni mu članovi Organizacije. Svojim potezima u dešavanjima u vezi sa (ne)zadovoljstvom boraca mjerama koje nameće vladajći režim Dražan je nedavno uputio cjelov Jude Iskariotskog svim borcima u Srpskoj, a da li je dobio pošteno zarađenih 30 srebrenjaka zna on i "26 445". I Milorad, naravno.

Kad svojim djelom zasluži poštovanje Dražan Perendija će ga dobiti od svih čestitih i iskrenih ljudi. Do tada će rukovodstva mjesnih odbora BORS-a birati lokalni partijski šefovi, mjesni odbori potom će na tajnim sastancima iz reda podobnih članova birati delegate u Opštinskim skupštinama BORS-a a ti delegati birati rukovodstva opštinske organizacije boraca i svoje predstavnike u republičkim skupštinama BORS.

Prije nego što zasjednu u Republičku boračku skupštinu, izabranim predstavnicima saglasnost će davati Regionalni odbori partije na vlasti. Ti predstavnici će na kraju aminovati rukovodstvo republičke BORS, koje je prethodno nametnuto od (naravno) partije na vlasti. A borci će dobijati godišnju nagradu u visini cijene jednog "Volter-volfa" za svaki mjesec proveden na ratištu.

BORS - Polemika (2)

bors - 26451 - 13.02.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica -  ⁽⁰⁾

Koga šta svrbi

I da završim. Poštovani "VišEgrade", mislim da si se ti počešao i tamo gdje te nije zasvrbilo. Nekoliko je mogućih razloga (dozvoljavam da mogu da pogriješim): ili si član vladajuće stranke pa te nerviraju moji (argumentovani) napadi na totalitarni i diktatorski režim Milo(k)rada Dodika; ili si i sam funkcioner u BORS-u a, istovremeno, i član neke od (mnogobrojnih) političkih partija pa ti ne odgovara moje zalaganje za depolitizaciju BORS-a? A možda si i primijetio da 99% posjetilaca foruma misli kao ja, pa te je neko inicirao da pokušaš da mi otupiš "oštricu pera" kojim pišem? Ako sam "promašio" pojasni mi, uvažiću, ukoliko ocijenim da je pojašnjenje utemeljeno.

Na drugoj strani ja nemam nikakav lični interes za ovo što pišem. Istina "svrbi" me, još od 1992. godine nepravda koja je činjena, čini se i biće opet činjena boračkoj populaciji. I zato "ja i narod viiičeeeeemoo, viiiiiiiičeemoo i mi ćemo viiiikatiiiii"" Sve dok nas grlo nosi. Pišem ono što mislim i osjećam, bez zadnjih misli i interesa. Jedini motiv mi je to što volim da pišem! A i nakupilo se mnogo toga u ovoj više ćelavoj nego sijedoj, staroj glavi, pa ima potrebu da izađe napolje.

S poštovanjem, Zoran Janković

Poštovani,

izvinjenje sa moje strane u vezi imena i nadimaka. Ono "VišEgrad" je moja greška, i ja se na tome još jednom izvinjavam. Naime, veliki broj posjetilaca se potpisuje malim slovima pa ja koristim jednu programsku funkciju da imena, prezimena i imena gradova piše velikim slovom. Problem je što ovaj program ne razlikuje naša slova, pa je sasvim korektna riječ "Višegrad" na stranici izašla kao "VišEgrad".

Sa poštovanjem,

Željko Tomić

BORS - Polemika (1)

bors - 26448 - 13.02.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica -  ⁽⁰⁾

Polemika na post 26445 od 11. 02. 2011. pod naslovom "Dražen Perendija"

Uspio eksperiment postepenog kuvanja žabe

Polemika (gr. polemos, rat riječima) je vrsta komunikacije između subjekata koji imaju različita mišljenja i stavove. Ona je oštra politička, književna ili naučna rasprava u kojoj se mišljenja retorički suprotstavljaju. Nastoji se demaskirati onoga sa kojim se polemiše, čak i uz pretjerivanje i iznošenje ironije i sarkazma. Teoretičari političkih nauka smatraju je jednom od najvećih tekovina parlamentarne demokratije. U prvoj polovini i sredinom prošlog vijeka bila je veoma zastupljena forma komuniciranja neistomišljenika, posebno u književnim i naučnim krugovima. Skoro da je bilo nezamislivo izdanje ozbiljnih novina u kojima se nije " polemisalo.

Najljepši polemički redovi koje sam čitao posljednjih godina bila je (nekadašnja) razmjena "misaone vatre" između Abdulaha Sidrana i Emira Kusturice. Uhhh, kako su kvalitetno suprotstavljale mišljenja ove dvije intelektualne gromade. Naprosto da pomisliš kako su obojica u pravu. Čujem da bi mogli, uskoro, u Vašem Višegradu, sarađivati na stvaranju nekog novog filmskog remek-djela.

Pretpostavljam da sam, poštovani "VišEgrade", stariji od Vas i zato koristim bontonsku alternativu i predlažem Ti da u daljoj komunikaciji ne persiramo jedan drugome. Lakše je i neformalnije tako. Barem meni. Ako ne prihvatiš ovaj nivo oslovljavanja ti samo " reci.

Iako smatram da sam intelektualno znatno inferiorniji od naprijed spomenutih persona, učesnika u polemici, i ja bih, poštovani "VišEgrade" sa Tobom rado ušao u polemiku oko BORS-a. Ti si me inicirao na to. Samo kad bi mogao jasnije fiksirati misaone repere oko kojih se ne slažemo. Evo, pokušaću pratiti nit Tvoga razmišljanja. Misao po misao. Mada to nije lako.

Ne brani ga od mene

1. Ne znam u kakvim si odnosima sa Draženom Perendijom i to mi je " irelevantno.
   
2. Ti kažeš da sam, u jednom od prethodnih postova, hvalio Dražena Perendija. Ja odgovaram da " jesam.
   
3. Ti kažeš da je njegov doprinos revitalizaciji "Žice" veliki. Ja mislim da je " ogroman. Znam i to da je stečajni upravnik morao, bukvalno, da bježi pred razgoropađenim Draženom. Naime, namjera je bila da se sprovede stečaj u fabrici koja uspješno radi: radnici primaju redovne i solidne bruto-plate, a stara dugovanja se uredno servisiraju. Ako se ne varam radilo se o pokušaju namještaljke da Petar Đokić (zamislite ironije, danas ministar rada i boračko-invalidske zaštite) kupi fabriku bud-zašto! Dražen je taj pokušaj " raskrinkao.
   
4. "U jednom postu se navodi da je on imućan čovjek". Veliš ti. Kažeš i da sam "pljunuo po Draženu". Te tvrdnje, najblaže rečeno, ne korespondiraju sa istinom. Da ne koristim grublje riječi. Ko ne vjeruje nek pročita moj post broj 26435 od 10. 02. 2011. Ja jesam naveo da Dražen ima u fabrici 2. 000 KM platu plus meni nepoznat iznos od boračke organizacije. Dalje sam tvrdio da moja porodica ima znatno manja primanja, ali da ja još nikad nisam primio borački dodatak, jer ga smatram ponižavajućim. Tvrdio sam i da naša borba treba da se odvija sa ciljem da se borcima vrati dostojanstvo i ponos a ne "veći komadi mesa" (parafraziram osnovnu nit vlastitog razmišljanja). Neću da citiram sam sebe, ali koga zanima neka pročita misao doslovce u postu 26435 od 10. 02. 2011. , i to dio napisano velikim slovima. To što sam mislio, rekao sam tu. I sad čvrsto stojim iza rečenog. Ništa nisi Ti, poštovani "VišEgrade", rekao čime bi me pokolebao.
   
5. "Jedno je sigurno on je bio i ostao borac", tvoje su riječi. Nemam ništa drugo reći nego " potpisujem mišljenje kao da je moje vlastito!
   
   
6. Dalje mi je Tvoj tok misli vrlo nejasan. Rečenicama ne uspjevam da uhvatim smisao. Ako sam dobro razumio, kažeš da je u višegradskom Opštinskom odboru BORS-a urađeno mnogo više nego u Rogatici, a da ja napadam republičku boračku organizaciju? Opet " ništa sporno. Barem za mene. Ne tako davno, nezvanično, nuđeno mi je da me kandiduju za predsjednika OO BORS-a Rogatica. Pošto je to bilo od strane političke partije " nisam pristao. Nisam želio da me tu instalira politika, pa da moram da protežiram njihove interese. Drugi jesu. Svakom svačije, rekao bi naš narod. Oštro se protivim takvoj praksi i zagovornik sam (o čemu sam ovdje pisao više puta) da predstavnici boraca ne smiju biti stranački aktivisti. Oduvijek sam to mislio, mislim to sada i mala je vjerovatnoća da ću to mišljenje i u budućnosti promijeniti.
   
7. Dalje navodiš "favorizovanje" kao moj misaoni grijeh. Koga favorizujem, u odnosu na šta! ? Da li sebe u odnosu na Dražena?? Ma koliko se trudio ne mogu da nađem osnovu poredibilnosti! Znam da je Dražen prijeratni pravnik. I ja mnooooogo više cijenim prijeratne diplome stečene na "državim" fakultetima. I sam sam prijeratni student-dodiplomac. Pa Željko Tomić mi je bio profesor na fakultetu!!! Prije par mjeseci sam jednog "diplomiranog menadžera" "kupovnog fakulteta" pitao za djela Pitera Drakera i Isaka Adižesa, trebale mi neke njihove definicije; nije ni čuo za ove autore a kamo li pročitao nešto njihovo, a oni su utemeljili menadžment kao naučnu disciplinu! Što se tiče, pak, moga favorizovanja: ko, šta, kad, gdje, kako, zašto je favorizovan, u odnosu na koga? Ne kontam šta je "pisac želio reći". Misli ti nisu inherentne. Ne niječem da si, možda, premašio saznajne mogućnosti moje malenkosti.

Generalno gledano, obojica mislimo da je Dražen (bio i ostao) dobar borac i čovjek. Tu se " slažemo! Nije isključeno da ćemo nas dvojica uskoro popiti kafu skupa. Dražen i ja. I tada ću mu reči ovo što sam pisao u postovima. Ako on to nije već pročitao. A možeš mu i Ti prenijeti detalje, ne branim. To što mislim da je njegov i Patelijin potez otkazivanja boračkih protesta izdaja boračkih interesa " mislim. I dalje mislim tako. No, to ne znači da sam generalno diskvalifikovao Dražena Perendiju, kao čovjeka i demobilisanog borca, nego da sam duboko ozlojađen tom njihovom odlukom. Kao, uostalom, i radom BORS-a uopšte.

Trenutni položaj boraca u RS najbolji je pokazatelj kvaliteta rada rukovodstva BORS-a. A Dražen Perendija je dio tog rukovodstva. Bitan dio. Mada iskreno mislim da je on morao da proguta ono što se ne guta kad je pristao na odgađanje protesta. Ubijeđen sam u to.

Ima onaj vic kad je neki rmpalija tukao Hasu. On mu udari šamar a Mujo podvikne: " Eeee "ajde čik ga još jednom udari"! Rmpalije opet zvekne Hasi Šamar. Sve ovo se ponavljalo sedam-osam puta. Dok Haso, ošamućen i u šljivama, ne zavapi: "Nemoj me, Mujo, matereti više ti braniti od njega"! Tako i ti, poštovani "VišEgrade" nemoj, molim te, braniti Dražena od mene. Nema potrebe. Šta mislim o čovjeku rekao sam u postu 26284 od 28. 01. 2011. , šta mislim o odustajanju od boračkih protesta kaže sadržaj i naslov posta 26435 od 10. 02. 2011.

Nisi mi, poštovani "VišEgrade", mišljenje promijenio ni za "jotu"! Ne zato što sam tvrdoglav, čak naprotiv! Ja sam čovjek koji jeste u stanju da koriguje svoje mišljenje; onaj ko nije u stanju da koriguje mišljenje više voli sebe nego istinu. Meni je istina najdraža ("Amicus Platon, sed magis amica veritas" - Drag mi je Platon, ali mi je draža istina). Samo mi moraš podastrijeti argumente pa da prihvatim korekcije. Ovako" pucao si ćorcima.

Oni pušu mi ga duvamo

Ti (možda) misliš da sam ja neuljudno napao BORS? Na osnovu onoga što mi (trenutno) jeste na raspolaganju ja mislim sljedeće. Da je BORS parazitska organizacija koja radi na štetu boraca. Prihvata ponižavajuće ponude vlasti samo da bi funkcioneri BORS-a zadržali privilegije i prinadležnosti koje imaju, a nisu male. Mislim da godinama sakupljano (opravdano) boračko nezadovoljstvo nije smjelo biti razvodnjeno i rasknjiženo sa bijednih 120 KM. Najviše žalim zato što znam da sve ovo vlasti rade planski, smišljeno, perfidno i u svoju korist. Svjesno su to učinili na početku godine, na početku rada nove vlade. Potpirili su nezadovoljstvo, doveli u sumnju da (ne)će biti isplaćen borački dodatak, onda su ga isplatili a mi smo zgrabili bijedni dodatak k"o krme masnu krpu; sad nam komotno mogu reći: "Pa šta sad opet hoćete? Dali smo vam što ste tražili, ne budite bezobrazni, niste vi jedina populacija u RS o kojoj vlada treba da misli"! Razdužili su nas za cijelu ovu (2011. ) godinu dana. A, opet, naredna godina je izborna i tada dodatak ni slučajno neće biti doveden u pitanje. Dakle, jednim perfidnim potezom skinuli su nas sa" (hm, da ne budem baš vulgaran) sa "dnevnog reda" za naredne, ne jednu, nego pune dvije godine. Otresli su nas kao slinu, po ko zna koji put.

A ja mislim da je suština onoga što borci osjećaju potreba da im se vrati dostojanstvo i ponos a ne da im se daju mrvice koje padaju sa ministarskih, prebogatih trpeza.

Ima jedan eksperiment sa žabom. Većina vas je čula za njega. Mislim da je veoma adekvatan i slikovit za ovu situaciju. Naime, ako žabu ubacimo u vrelu vodu ona će odmah iskočiti. Ako je, pak, stavimo u vodu normalne temperature, pa veoma postepeno i pažljivo podižemo temperaturu vjerovatno znate šta će biti? Žaba neće iskočiti, skuvaće se, a da to neće ni primijetiti. Upravo ovo su nama, borcima, "naše" vlasti uradile. Obarile su nas i skuvale a da većina nas nije toga ni svjesna.

Kako ja vidim BORS: kao brod na uzburkanom moru u čija jedra, po potrebi, pušu sve političke partije, a ponajviše vladajući SNSD. Nije problem što oni pušu nego što to čine tako da brod sve više otiskuju na nemirno more, sve dalje od sigurne obale. Guraju ga tamo gdje oni žele. A kapetan(i) broda ili to ne shvata ili shvata ili je primio sinekuru koja ga sprječava da zakrene kormilo u pravom smijeru. Vlasti pušu a mi "ga duvamo"! Po stoti put zaredom!

Jedna mala digresija od teme polemike. Ako li si mi u tekstu našao slovnu grešku (Dražen-Dražan), prihvatam, dešava se. Pa" možda mi se omakne poneka i "teža" greška od slovne. Dugogodišnje pisanje podrazumijeva odlično poznavanje jezičkih i pravopisnih normi, ali novinari nisu, prevashodno, stručnjaci za jezik. Navikao sam da moje tekstove pregledaju profesionalni lektori i pripremaju ih za objavljivanje. Mogu se pohvaliti da se ne umore sređujući moja pisanija, jer sam sklon autokrekturi i autolekturi. Jedino nisam sklon autocenzuri. Vidi se iz mojih napisa. No, ako si svojom primjedbom htio da ukažeš da ne znam pisati, nemoj to činiti više. Nemoj molim Te! Jer sam jednom tako izazvan, pa može se reći čak i od " kolege, o njegovih osam rečenica napisao osam stranica analize. Suzdržaću se (ovog puta) u pogledu komentarisanja grešaka koje sam u Tvojoj polemici zapazio. A našao sam ih šest i onda sam prestao da brojim.

Pantelija Ćurguz

bors - 26443 - 11.02.2011 : Srbin Forever -  ⁽⁰⁾

Prvo pozdrav svim posjetiocima ove stranice. Veliki pozdrav mom i vasem Vogošćaninu Pravom, Željki i Luni, junaku kojeg sam imao prilike vidjeti na djelu.

A sada BORS. Igrom slučaja živio sam dugi niz godina u blizini Pantelije Ćurguza. Sredina u kojoj je on rođen i u kojoj je napravio karijeru je voljela njega, a da li ga sada voli to ne znam ali čisto sumnjam. Taj isti Pantelija Ćurguz je u svom ratnom vojevanju za vrijeme rata 92-95 imao sve skupa nekih možda mjesec dana granatiranja i zujanja metaka oko glave. Možda ne baš on, ali on je bio komadant tih jedinica u Kozarskoj Dubici. Kao takav se zakitio i nakitio zaslugama i ordenjem kao branitelj te iste Kozarske Dubice, a kad vec pisem o tom mjestu da napomenem da je čitava opština imala samo taj mjesec dana rata i da su osjetili samo par granata i malo zujanja metaka oko glave. Ipak, upravo to im daje za pravo da kažu da su oni bastion Srpstva i kao takvi zaslužni za odbranu Republike Srpske.

Pantelija Ćurguz je nakon rata bio predsjednik opštine Kozarska Dubica i to u dva mamdata, mislim kao kadar SDS a poslije je otišao u Skupštinu Republike Srpske, takođe kao kadar SDS da bi sad postao kadar SNSD-a i bio postavljen na funkciju na kojoj je sad. Nakon Dejtona sam bio izbjeglica u toj opštini pa sam bio primoran da od njega tražim pomoć u vezi zaposlenja a on mi je uvijek govorio da ne brinem jer kao borac sarajevskog ratišta zaslužio sam da dobijem posao. Naravno, od tog posla nije bilo ništa i sve je ostalo kao u onoj narodnoj "obećanje ludom radovanje".

Sa druge strane, svojim poklonicima u Dubici je dao i poslove i kredite i sve privilegije koje su mogli dobiti a ti isti poklonici nisu vidjeli rata. Imam prijatelja koji je zarobljen živ u vrijeme kad je Pantelija bio komandant te jedinice i taj isti prijatelj poslije oslobađanja iz zarobljenistva nije dobio ni razgovor od strane Ćurguza a kamo li nešto drugo...

Imalo bi se ovdje još mnogo štošta napisati u vezi Pantelije, ali sve se svodi na to da takav Pantelija kao predstavnik boraca... žalosno i jadno... Ipak, fotelja je slatka bez obzira kakva je.

Sto se tiče Vogošćanina Pravog, mnogo puta sam do sad pisao i ukazivao kakav je to borac bio i na šta je bio spreman za rad boljeg sutra svima nama... To je čovjek u pravom smislu riječi. Ma kakav čovjek, prava ljudina! Svi oni koji ga poznaju znaju o čemu pišem i govorim. Spasavao je u ratu ljude svih vjera i nije gledao ko je ko, za njega su bili svi isti. Ali... bio je borac koji je znao šta se valja iza brda i nesebično je davao sebe za odbranu od najezde islama. Vogošćnine Pravi, neka si nam živ i zdrav 100 godina.

Moram nesto napisati i u vezi Lune, tog diva među borcima. Pišem namjerno među BORCIMA jer ga ja gledam kao borca a ne kao pripadnika jedne od najelitnijih jedinica u Republici Srpskoj za vrijeme rata. Imao sam prilike da ga gledam kako ratuje, jer smo moji prijatelji i ja rame uz rame sa njim bili zajedno na Manjači kad je sve padalo od silnih napada od strane muslimansko - hrvatske bratije. Gledao sam ga uvijek kao vođu koji je bio ispred svih nas i koji nas je vodio u boj kao pravi vojnik i obučeni specijalac, koji nije mislio na sebe već na sve nas...


U tim borbama je znao sam otici u izvidjanje ispred svih nas a onda se vratiti i reci pretpostavljenima gdje su neprijateljske snage rasporedjene.. Kakav je to samo borac bio... Ono sto sam ja znao i vidio na djelu je jedan mali dio sta je sve taj borac bio u stanju uraditi i uciniti a opet ostati dosljedan samom sebi i svom uvjerenju. Na kraju sta je dobio taj isti Luna od te iste Republike Srpske? Dobio je takvo ponizenje da se i mi sami moramo stiditi toga sta je njemu ucinjeno.. Zatvarali su ga... tukli... lincovali... sikanirali, a sve zato sto je bio Srbin koji je branio svoje i koji je imapo svoja iskrena uvjerenja sta valja a sta ne. Napomenucu jos nesto u vezi Lune. On j prijeratni specijalac policije, pa onda zamislite kakav je to bio momcina kad je u ta vremena bio to sto je bio.
Pozdrav svim dobronamjernim i Bog vas pozivio..

Zoranu Jankoviću

bors - 26437 - 10.02.2011 : Specijalac Momcilo RS -  ⁽⁰⁾

Poštovani Zorane.

čitajući Vaš post broj 26363 od 08. 02. 2011, našao sam za shodno da prokomentarišem.

Sadašnji predsjednik Republike Srpske se hvalio da je bio borac, zamisli u vojnoj policiji na banjalučkom aerodromu.

Kakvu je funkciju imao taj aerodrom u ratnim zbivanjima, da nisu možda migovi slijetali i poletali sa njega.

E sada ono bitno, da nije žalosno bilo bi smiješno. Momci iz petog odreda specijalne policije, u toku rata, oduzimaju od nekog Dodika, kamion pun robe koju je vozio muslimanima (šverc-komerc).

Za neupućene to je bio Dobojski odred.

U kamionu su bile majice zelene boje i to dvije vrste, sa rol kragnom i one klasične uz vrat, trenerke zelene gdje je na gornjem dijelu trenerke pisalo na engleskom "divlja šuma".

Mislim da će se i Luna sijetiti te garderobe jer je podijeljena pripadnicima SBP, a i dan danas imam taj gornji dio trenerke kao uspomenu.

Koliko je toga bilo sami možete zaključiti kada je podijeljeno pripadnicima Specijalne brigade policije - SBP.

Da ne bih pisao još jedan post koristim ovu priliku da kažem Luni da sam bio pozvan da prisustvujem osnivanju "veterana", čak me Leoparda ubijeđivao da dođem ali sam morao ići u Srbiju tako da sam propustio tu "šaradu".

Također za "Ujketa", što te iznenađuje od Biljane, zar ona nije na Sokocu u bolnici zauzela sa majkom prostorije a ranjenici su bili po hodnicima.

Za mene još uvijek važi ona stara NNI ili "ništa nas ne može iznenaditi".

Ponovo izdaja!

bors - 26435 - 10.02.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica -  ⁽⁰⁾

("Bivstvovanje pod vlašću gorih od sebe najgora je kazna" " Aristotel oko 300 god p. n. e. )

Po ko zna koji put izdadoše nas "braća" Srbi. Izdadoše oni kojima smo vjerovali. Izdade rukovodstvo BORS-a svoje borce. Izdade moj nedrug Pantelija, izdade moj drug Dražen. Prodadoše nas za čanak Dodikovog pilava i Đokićevih trideset srebrenjaka.

Pantelija je penzionisani oficir (potpukovnik) VRS. Ne znam kolika mu je penzija niti honorar (ili koja-već forma naknade koju prima od BORS-a) ali znam da vozi bijesno auto i nosi skupa odijela. Farba brkove i uredno se fenira i frizira k"o kakva frajla.

Dražen je direktor "Žice" u Novom Goraždu gdje ima platu 2. 000 KM. Znam to iz prve ruke. Kad tome doda platu (šta-već) iz BORS-a eto para k"o pljeve. Vozi skupi auto, nosi skupa odijela, puši skupe cigarete.

Moja supruga (dipl. ecc) ima platu 420 KM. Ja sam (magistarski kandidat) trenutno bez zaposlenja. Vlast me otpustila i prognala jer govorim istinu. Nosim kineske trenerke i patike od 10 KM, vozim punoljetnog pasata starog 22 godine, i prestao sam da pušim jer ne mogu sebi da priuštim cigarete.

I JA NE ŽELIM DODIKOVIH 110 KM I NE TREBAJU MI A PANTELIJI I DRAŽENU TREBAJU!!! PANTELIJA, DRAŽENE DA VAM BOG DA DA U ZDRAVLJU POTROŠITE TIH 110 KM. JA IH NEĆU POTROŠITI JER IH NEĆU NI UZETI. KAO ŠTO NISAM NIKAD DO SADA! NE PRIMAM MILOSTINJU, PA KAD I JA I MOJA PORODICA UMRLI OD GLADI (A NEĆEMO).

Čujem da pripremaju statut BORS-a po kome opštinski odbori neće smjeti ništa da urade bez prethodnog pitanja Predsjedništva BORS-a. Po obrascima ponašanja i vladanja, vjerovatno i po savjetima druga im Milorada Visarionoviča Džugašvilija Dodika, i oni hoće da uvedu (straho)vladanje čvrstom rukom. Svježe su izabrani i pred njima je četvorogodišnji mandat i ne žele da im prođe tek-tako, nego da uzmu "sve što im život pruža". Šta ih briga kad može Milo(k)rad Laktašenko mogu i oni. Nedemokratski politički sistem po kome nakon glasanja građanin ni na koji način ne može da utiče na izabrane zvanilnike biće prenesen i na BORS. Naše je da im damo glas, a onda da ih slušamo i da šutimo. "Ćuti i trpi" kaže jedna skoro "skrojena" pjesma. Oni će da misle za nas. A moralo bi biti sasvim obrnuto.

Politička teorija poznaje takve modele. Primjera radi " DIKTIRANI MANDAT.

Braćo saborci, demokratski statut BORS-a morao bi biti ovako koncipiran:

1. izabrani predstavnici boraca da imaju tzv. diktirani mandat. Ovaj mandat podrazumijeva da predstavnik samo prenosi mišljenje onih koji su ga izabrali bez prava da zastupa vlastite stavove,
   
2. iz sredstava za finansiranje BORS-a, umjesto za naknade funkcionerima koji rade sasvim suprotno od onog što borci misle, da se izdvoji novac za nabavku softvera i sklapanje ugovora sa telekom-operaterom. Pravi se baza podataka i verifikuju se brojevi mobilnih telefona svih demobilisanih boraca. Za sva pitanja od krucijalne važnosti za demobilisane borce na mobilne telefone se šalju sročena opciona pitanja. Borci odgovaraju. Izabrani predstavnici samo prenose vlastima stavove boraca od koji ne smiju odstupati. Ovakvi softveri postoje, nisu više uopšte skupi, a i telekom-operateri imaju mogućnost podržavanja ove usluge. Sumnjam da neko danas nema mobilni telefon. Ako neko nema ima operatera koji poklanjaju aparate. Zašto ne uvesti ovakav stepen demokratizacije koji bi se, vremenom, mogao prenijeti i na upravljanje entitetom i državom?
   
   
3. Ko su oni silni ljudi na sjednicama predsjedništva BORS-a? Koji je uopšte kvorum koji čini skupštinu boračke organizacije? Na entitetskom i opštinskim nivoima. Znate li vi išta o tome? Ja " ne znam! Sa kojim god (pravim) borcem sam razgovarao ne samo da ne zna kad je bila skupština na kojoj je izabran predsjednik Opštinske organizacije Rogatica već ne znaju ni ko je predsjednik. Ovim (već spomenutim) softverom bilo bi moguće i da se glasa za tijela BORS-a. U statutu bi moralo da stoji da za predstavnika (predsjednika) može da bude izabran samo onaj za koga je glasalo 51% od boračke populacije područja za koje se bira predstavnik. Nikako drugačije. Trenutno stanje je takvo da se sastane pedeset boraca iz opštine, sve pripadnici iste političke opcije, dođu načelnik opštine i Pantelija Ćurguz i izaberu predsjednika OO BORS-a. Zato mogu da se ponašaju bahato k"o Milo(k)rad Mubarak.
   
4. I, naravno, (ponovo) predstavnik bilo kog nivoa u BORS-u ne može biti neko ko je član bilo koje političke partije, jer ovo dovodi do neminovnog sukoba interesa,
   
5. Da se, pod hitno, uradi Web-stranica BORS-a (ne mogu se načuditi da je nema) na kojoj bi se borci mogli informisati o svim pitanjima koja ih tište. Tu bi se, u formi anketa, moglo dolaziti do dragocjenog mišljenja boračke populacije o bitnim pitanjima.

Ja predložih, a vi vidite šta nam je činiti. Prema mojim informacijama promjene statuta će ići u sasvim suprotnom, totalitarističkom i diktatorskom pravcu.

"BIVSTVOVANJE POD VLAŠĆU GORIH OD SEBE NAJGORA JE KAZNA" rekao je Aristotel prije 2300 godina. "Najveće nesreće nisu počinjene da bi se obezbijedilo neophodno nego suvišno", rekao je isti mislilac.

Indijska filozofija, kao jedna od najstarijih na svijetu, smatra da svo zlo izvire iz čovjekovog egoizma, iz nepodvrgavanja ličnih ciljeva društvenim. Zlo je moguće prevazići samo "gašenjem čežnjivih žudnji"!

Starokineski, filozofski koncept države i naroda smatra da je cilj svih vladara da zavladaju "cijelim podnebeskim carstvom". Za to im je potreban narod koji treba samo da radi, ratuje i bude poslušan. Za upravljanje narodom potrebni su im plemići i administracija. "A plemići i administracija zaoštravaju suprotnosti između želja vladara i životnih potreba njihovih podanika, jer pljačkaju narod i zloupotrebljavaju ga u ličnu korist! "

Eto" a mi nasjedamo na fore koje su pametni ljudi prokužili prije 2500-3000 godina. Ako niste sigurni ko je pošten u RS lako je to provjeriti. Svi koji voze auto bolje od "golfa 2", sasvim je ispravno zaključiti, do para nisu došli poštenim radom.

Što su borci smešniji...

bors - 26430 - 10.02.2011 : Vuk Gradinski Srpske -  ⁽⁰⁾

Čitajući tekst koji je objavio Zoran Janković prisjetih se istinitog događaja iz daleke (zar već! ? ) 1988. i studentskih protesta čiji sam bio učesnik i svjedok.

Zakuvalo se bješe opasno, pa nakon 5-6 nemirnih dana rekoše da će nam se obratiti i drugovi odozgo, da saslušaju muke studentske i pripomognu koliko mognu.

I tako (što bi rekao Radašin), nađoše se u isto vrijeme i na istom mjestu masa studenata koja misli da zna šta hoće a ispred drug Savo Čečur, Marko Ćeranić, Munir Mesihović, Ivo Komšić, rektor Kecmanović.... sve sama elita, plus razni podrepaši, genteri i ostali po Bog zna kojoj funkciji. Hoće da čuju glas studentski, vox populi vox dei.

Poslije početnog ćutanja (ko će prvi da zalila) javi se moj kolega sa fakulteta Dragan Pejić, rodom od Bratunca i stanovnik doma na Bjelavama (inače je pomalo trokirao ):

Iiiiiii... zašto koke na Bjelavama nemaju batake! ?
Kad vidje da niko ne konta šta je htio reći, on nastavi:

Pa da, dobijemo za ručak i krila i ono bijelo a nigdje nema bataka!

Nakon opšteg urnebesa diskusija je otišla u pravcu kud je otišla, rezultat je bio da smo dobili bonove za kupovinu u posebnim prodavnicama koje su ih primale i valjda prenos dva ispita, a i bataka nije smjelo faliti... Izostalo je i kozaračko i Drug Stari (on opravdano) a sve je nekako ličilo na "osam šezdeset". Kasnije je, u umjetničkoj obradi Nadrealista nastala igrana verzija.

Tačno je, ova farsa od boračkih protesta i naročito hepiend proistekao iz istih neobično podsjećaju na navedeno. Valjda se negdje u političkim školama ovo izučava kao templejt za neutralisanje nezadovoljstva mase tipa "slepci tumaraju u gomili".

Vidijevši na TV ozareno lice vođe nezadovoljnih srpskih boraca kako saopštava rezultat obrade na sofi u šefovom kabinetu (a iza njegovih "metar preko leđa" i impozantne glave očešljane osmijehe Pantelije i Milorada), kako razdragan i svježe opranih moždanih ćelija likuje što je zadobio milost šefovu i "izganjo" svojim podržavateljima po 2, 80 KM za svaki mjesec proveden na ratištu, šta drugo zaključiti nego "od koga je i previše je". Sa onakvim intelektom jednog minobacačlije, koji je valjda dodavao mine i sanduke ( ne vjerujem da je znao zauzeti elemente daljinara i uglomjera, potrefiti punjenje i ne pobrkati pikete) borci su postigli vrh vrhova.

Sada im preostaje da preture i ovu godinu, srećni i zadovoljni jer su dobili svoje. Sledeća godina je izborna pa para faliti neće, a i oko izbora svi ih se sjete. Do tada će moći gledati kao raste voćnjak ( valjda će ga zasaditi) vunderkinda Igora, za koji je u osamnaestoj godini dobio podsticaj od 3 milona republičkih ka-em-ova ( tek da nije na ulici i ne troši gudru), kako napreduje autoput B. Luka- Laktaši čiji kilometar košta 37 miliona eura ( isti takav kroz Alpe, Ande, Kordiljere ili Roki Montajns košta u prosjeku 9 miliona dolara po kilometru), slušajući i gledajući vijesti o tokovima meda i mlijeka u Srpskoj koje će im u dnevniku saopštavati trepćuća konkubina (kad je Snežana deložira).

I tako, i ovo se završi a da nije ni počelo. Što reče Vlado Gaćina u nekom partizanskom filmu :

U životu je najvažnije ostati živ. Sve ostalo se nekako nakurika.

Pomoć iz Afrike

bors - 26427 - 09.02.2011 : Zeljko Tomic Sokolac, RS -  ⁽⁰⁾

Izgleda da je Boračka organizacija Republike Srpske u velikim problemima jer se najavljuju demonstracije širokih razmjera. Lično se nadam da će borci svoja ustavom zagarantovana prava ostvariti mirovnim putem. Za svaki slučaj, pomoć pristiže sa svih strana pa čak i iz inostranstva.

Od svih boračkih i nevladinih organizacija, ja bih ipak izdvojio podršku grupe koja sebe naziva "Prijatelji Srba iz Afrike". Oni su se putem ove stranice obratili borcima Republike Srpske i pozvali ih da istraju u svojim nastojanjima da naprave korjenite promjene u redovima BORS-a, organizacije koja bi trebala da štiti njihove interese.

Nezvanično saznajemo da je ova izjava najviše zabrinula Panteliju Ćurguza, koji je upravo juče sanjao kako se njegova guza kuva u kazanu okruženom grupom ljudiždera. Eh, Panto, nadajmo se da će ti se san i ostvariti!

Jednostavna simultanka

bors - 26421 - 09.02.2011 : Feniks Republika Srpska -  ⁽⁰⁾

Nakon prikupljenih informacija o Predsjedniku skupštine BORS-a, ratnom štičeniku i zeta Cicka Bjelice, "iskusnom ratniku" ratnom vozaču i minobacačliji sa Borika nisam se iznenadio kako je brzo promjenio čurak i pohitao "tatici" u zagrljaj.

Dobro obučenom minobacačliji nije bilo teško da ispali i napaljene borce.

Potezi: Dodik-Cicko, Cicko-Dražen, Dražen-predsjedništvo BORS-a doveli su borce u mat poziciju.

Svi vuci siti, a ovce na broju!

Veterani službi bezbjednosti

bors - 26381 - 08.02.2011 : Luna -  ⁽⁰⁾

Hvala Vogošćaninu Pravom na podršci. Znam da nisi ovde pa je teško shvatiti da mi nismo inertni u izboru kadrova ali to se tako perfidno nametne i u boračkoj i u drugim segmentima organizovanja učesnika rata. Sjećam se da, gdje god sam došao na liniju koja je pala, a pogotovu ako sam zatekao rasulo i mnogo poginulih na našoj strani, uvijek su mi oficiri na komandnim mjestima govorili: "Preuzmite komandu odmah imate sva moja ovlašćenja! " Kad mi vratimo liniju, onda oni odmah dođu i počnu komandovati, ali tek pošto se stabilizuje situacija. Ne kažem da su svi oficiri bili takvi, ali navešću nekoliko primjera, pogotovo oko Sarajevskog ratišta.

Jedan takav slučaj se desio kad sam vraćao Ačkerov grob sa 20 ljudi iz jedinice koju sam vodio, a drugi kad sam vraćao Lipu na putu Srednje - Semizovac.

Ne možeš da vjeruješ koji su licemjeri ti ljudi koji nisu vidjeli rat a žele da koriste povlastice boraca. Ma, u suštini tih povlastica i nema, ali oni ipak žele i tu da budu u vrhu.

Elem, što ovo sve pišem? Mi bivši policajci i pripadnici i službe bezbjednosti smo zbog još uvijek neriješenog statusa i ukidanja, odnosno smanjivanja penzija osjetili potrebu da napravimo Udruženje bivših pripadnika službi bezbjednosti. Udruženje nosi prefiks "Veterani". Sve je to lijepo krenulo a onda se odjednom kao i u BORS počela miješati politika u to novo udruženje. Stranka PDP je, zbog sve većeg pada rejtinga u društvu pokušala da prisvoji to udruženje, što im je donekle i uspjelo. Iako udruženju pod ovakvim uslovima prijeti raspad, jer niko nije lud da kroz njega prikuplja PDP glasove. Sve to su pokušali: Goran Mačar, koji vodi udruženje i član je PDP-a. On je prvo, na osnivačku skupštinu republičkog udruženja, pozvao uglavnom pripadnike PDP-a i postavio ih na glavne funkcije u udruženju, kako na republičkom, tako i u opštinskim i regionalnim udruženjima. Znam ja da će oni ovo čitati, zato im to i pišem, pa ću to i argumentovati. Na osnivačkoj skupstini republickog udruženja koja je održana u Bijeljini, u hotelu Drina, svim prisutnim se obratio direktor Direkcije PDP-a Gavrilo Antonić, koji nema ama bas nikakave veze ni sa službom bezbjednosti ni sa bilo kim u udruženju osim sa svojim pripadnicima stranke koji su sjedili u prvim redovima. Tu su funkcije uzeli PDP-ovci: Njeguš Radomir PDP, Sarić Goran PDP, Draganić Ratomir PDP i da ne nabrajam dalje. Ako ih bude zanimalo, preko svojih prijatelja mogu dobiti podatke osoba kojes u u ostalim opštinskim udruženjima iz PDP-a.

To je politizacija tog udruženja iako ono još uvijek nije ni zaživjelo kako treba. To je toliko perfidno i pokvareno, da nemam riječi za opisati. Sve u službu politike pa i mrtvi policajci! Nisu ti policajci umirali nikome od njih na rukama, ni Pejiću, ni Mačaru, ni Njegušu, da bi oni sad pokušali sve te poginule policajce da stave u politički ogranak PDP-a Udruženje veterana službi bezbjednosti. Tako su nam ti ljudi radili i u toku rata. Ja lično nisam ništa dobro vidio ni od jednog od njih. Nisam im ni dužan, niti su mi dužni, zato ovo i pišem - da se zna istina kako se dovode stranački kadrovi da vode neka udruženja bivših ratnika.

Ista situacija je i u BORS-u. Prvo je doveden Bojić, Pa Ćurguz, a sve to po liniji stranaka odnosno konkretno SDS. Sad kad im je SNSD preuzeo Ćurguza i on kao i Mišićka igra kako mu oni kažu a ne zastupa interese organizacije kojoj pripada, vidi se kako se perfidno stave političari da vode borce.

Toliko od mene, da dam priliku ovim koje sam prozvao da se brane. Ljudi, ja ne želim da budem saborac tim ljudima!

bors - 26363 - 08.02.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska -  ⁽⁰⁾

Nećemo veće komade mesa, hoćemo da nam vratite pogaženo dostojanstvo i ponos!

Da. Treba izaći na demonstracije koje organizuje BORS. Trebaju izaći borci i članovi njihovih porodica. Ne znam koliko je to (u brojevima izraženo) stanovnika. Nije mi tu najvažniji kvantitet nego kvalitet, jer znam da je to baš ta populacija koja ima pravo da kaže šta želi a šta ne želi od Republike Srpske. I niko nema pravo da im to uskrati. Milo(k)rad Dodik ponajmanje jer on nije borac, on je ratni (prijeratni i poratni) profiter. Svi to znamo!

Da li, Vi " borci poznajete ikoga sa prezimenom "Dodik" ko je učestvovao u ratu! ? Jeste li ikad i na bilo kome ratištu sreli nekoga ko se borio u otadžbinskom ratu a da se prezivao "Dodik"! A danas je njihovo" ma njihova je i RS, oni su stvarni vlasnici? Dodikovi i dododikovi! Vlasnici su ne samo materijalni dobara nego i naših života. Zamjeriš im se i ostave te bez posla. Ja sam živi primjer da je RS feud Milo(k)rada Čaušeskog.

Koristim li preteške riječi? A koristi li preteške riječi Milo(k)rad Dodik? Hoće li Vam ikad, poštovani saborci, prestati odzvanjati u ušima riječi Milo(k)rada Dodika da ako demobilisani borci izađu na proteste: "Neće dobiti ništa", "Boračka naknada biće ukinuta" jer nam je "on dao"; Mile Veličanstveni Dodik smatra da su upozorenja koja mu dolaze od ratnih veterana "Neprimjerena, nekorektna i udar na RS"! Milo(k)rad Dodik Tito (da ne uvrijedih Tita! ? ) najminimalnije (među najminimalnijim minimalizmom) zahtjeve boraca uporedio je sa nasrtajima međunarodne zajednice na suverenitet RS. Reče čovjek i" ostade živ.

A šta je na to uradio Pantelija Ćurguz zvani Uroš Nejaki? Nazalnim govorom (naš narod bi rekao i "tunjkanjem") kroz nos procijedio je kako će tražiti da se Mile Veličanstveni izvini borcima zbog rečenog. I" šta bi dalje. Izvini nam li se Mile? Kako da nije, izvinuće nam se " juče. A možda i malo-sutra! Kad već spomenuh Pantelijin nazalni govor (govor kroz nos) se u komunikaciji smatra demaskirajućim znakom onoga koji " LAŽE! Naučno potvrđena komunikološka činjenica! Komunikologija je društvena nauka koja, najjednostavnije rečeno, proučava poruke koje ljudi šalju jedni drugima.

Prije nekoliko dana priča mi prijatelj, redovan posjetilac ovoga portala, da bi moglo biti boračkog dodatka. Naime, ozbiljno su umanjeni dječiji dodaci da se "navuče" novac za boračke dodatke. "Uzimaju od djece da daju očevima", reče ovaj demobilisani borac. Vlada tvrdi da za djecu, borce, penzionere" para nema. A ima li za kredite njihovoj djeci? Imaju milioni? A za kredite (intimnim) prijateljicama? Željki Dragičević, donedavnoj "novinarki" RTRS-a, ljepuškastoj zgodnici koja je protežirala Milorada Dodika u svim "svojim" emisijama, treptala očicama i ispod onih njenih predugih trepavica umilno ga gledala plavkasto-zelenkasto-prozirnim pogledom svršavajući dok mu ime izgovara, dao je kredit od 5 miliona KM preko IRB-a. I ne samo to: primio je u svoj kabinet kao "specijalnu savjetnicu" i prolongirao joj vraćanje kredita. To je bilo tako očigledno da je došlo i do supruge mu, Snežane, koja sada traži da Dragičevića bude izbačena iz kabineta! Ko mi ne vjeruje neka ukuca ključne riječi i malo "progugla". I za sve ostale mnogobrojne Dodikove kurvaluke (svake vrste) para ima, a za borački dodatak " nema!!!

Čujem da se BORS i sam plaši demonstracija jer strahuju koliku, oni u rukovodstvu, zaista imaju podrške kod boraca i da li će im ljudi htjeti izaći na ulice! Da li je Pantelija Ćurguz sposoban da povede proteste protiv samovlašća Milo(k)rada Dodika? Zna li on, uopšte, zbog čega se borci bune? Da li stvarno misli da je u pitanju tih bijednih 120 KM? Na godišnjem nivou! ? Prije par dana gledam, po ko zna koji put, film "Timočka buna". Kad pitaju pobunjene šta žele jedan čičica, sav ponosan, povika: "Hoćemo publiku"! "Nije publiku " republiku", ispravi ga neko! Dakle mora čovjek, kad želi nešto da promijeni, tačno znati šta želi da postigne. Zna li to sadašnje rukovodstvo BORS-a? Pantelijini nemušti istupi podsjećaju me na jedan (legendarni) skeč "Nadrealista". Ne mogu nigdje da pronađem video-klip pa ću, po sjećanju, da ga prepričam. Podigli studenti demonstracije, sa transparentima došli pred skupštinu, jedan od njih čita zahtjeve: nezavisnost univerziteta, sloboda misli i govora, ljudska prava i slobode u skladu sa naprednim svjetskim demokratijama" Prekidaju ga studenti uzvikujući: "Veće komade mesa, hoćemo veće komade mesa za ručak"! I" vlasti udovoljiše ovim drugima.

Ćurguže, Dodiče (stvarno, kakva su ovo "prava srpska" prezimena, da "ovako" zvuče u vokativu) ne trebaju nama veći komadi mesa, alal vama bilo tih 120 KM. Uzmite ih pa napravite sebi kuću. Vratite vi nam naše " dostojanstvo i ponos.

Zbog zaštite dostojanstva i ponosa uzeli smo puške u ruke 1992. godine; nismo dozvoljavali da nas se ne pita u kakvoj državi i sa kime u zajednici želimo da živimo. Zbog dostojanstva i ponosa nismo htjeli da pobjegnemo u Srbiju, nismo željeli da nas ljudi pljuju jer nismo kukavice i dezerteri. Sjećamo se mi da je vaša (tamo-vas: dezertera i profitera) deviza (pored devize - DM) tih dana i godina bila i ova deviza: "Bolje da me pljuju ljudi nego muve"! Mi, borci nismo tako mislili jer imamo svoje dostojanstvo i ponos. Za razliku od vas koji se klanjate "zlatnom teletu". Vi mate pare. Eto vam ih, puste vam ostale. Mi imamo dostojanstvo i ponos! Ne dirajte nam u to, ne znate vi šta je to. Još jedino nam je to ostalo.

Sjećate se u filmu "Boj na Kosovu" kad Murat pita Miloša zbog čega ga je ubio a ovaj odgovara zato što je dao riječ. Murat se iščuđava kakva je to riječ zbog koje se daje glava a Miloš odgovara: "Da nam nije te riječi na čemu bi stajali".

Pantelija Ćurguže, Milorade Dodiče (oooo, fakat im nakaradno zvuče ova prezimena): mi koji smo ginuli da bi održali datu riječ i zakletvu, da država ne bi bila uređena onako kako želi neko drugi nego onako kako to mi želimo; mi koji živote nismo žalili, davali smo ih da bi sačuvali ponos i dostojanstvo; mi koji se nismo bojali na neprijateljski rov udariti, izgubiti zdravlje, ruku, nogu, život" Ne bojimo se ni tebe, Milorade Dodiče. Ni najmanje!

Ma koliko nas pokušavao zaplašiti i saviti nam kičmu tako da ti budemo poslušni podanici, treba da znaš da te se ne bojimo. Sve što imaš: predsjedničku fotelju, kule i vile, pare i jare, sve si to dobio od nas. I još hoćeš da te se bojimo! ?

Ne tražimo mi nikakve pare! Eto vam ih, puste vam ostale, k"o što će vam na kraju i ostati! Ne tražimo mi nikakve privilegije (da imalo imate pameti, k"o što je nemate, obasipali biste nas privilegijama toliko da bi mi morali govoriti: "Ma ne treba, dosta je više"! ).

Zar vam nije jasno mi tražimo samo da nam vratite dostojanstvo i ponos koje nam gazite na svakom koraku. Da li je to mnogo što tražimo! ?

Ja u ratu

bors - 26361 - 07.02.2011 : Mijat -  ⁽⁰⁾

Dragi moji!

Evo me opet nakon, uh, dosta dugog, bogami i svakakog vremena, bože moj, nešto mi se nije dalo... Sva ova pisanja oko BORSA me natjeraše da se ponovo javim... Dao Bog, da me to pogodi. Mnogo me pogodi, ja sam o tome napisao jean članak još, davnih dana, 18. 7. 2005. god. , pod rednim brojem 1914. Šta mislite u kojoj sam kategoriji, da li mi je priznat status ranjenog borca, status borca, hahaha. O moj Mijate, budalo jedna, šta si očekivao od "prijatelja" a posebno od onih što su imali "fleke" po ramenima, a krali rakijske kazane i mnogo čega drugoga...

Joj.. joj... borbo moja. O, moj BOŽE, sa kakvim sam ja budalama ratovao, čast izuzecima! A malo ih je, jer ja sam vodio evidenciju o prisustvu na "ratištu"... to i oni znaju... Zato me " j.. u" u zdrav mozak, kao "Mijat je pobjegao, dezerter". Kada je moja krv tekla, i dok je tekla pružao sam pomoć mom povrijeđenom borcu, meni niko nije pritekao u pomoć. Sada me "ovi" pitaju "Što se niste javili u sanitat brigade? "

"A gdje ja bio? " upitam ih ja, imate nalaz doktora, isti dan..... Bože moj, to se ne važi.... Trebaju svjedoci... hahahah.... Sa svjedocima mogu biti i učesnik Drugog svjetskog rata... jbt. A bio sam, sa malo ljudi iz moje jdinice, svaka im čast, gde drugi nisu bili, nisu imali hrabrosti ni da dođu kada im je bila redovna smjena!

Ma, biću vulgaran, ili bolje human, boli me uvo, al' stvarno.... Rekli bi da sam "gluvać", ako je to moj dug za Republku Srpsku... Poklanjam im sve moje rane i boli što sam preživio u toku te borbe.

Na kraju mi ostade da vas upitam :... ?
I da vas pozdravim!

BORS

bors - 26345 - 06.02.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Veliki pozdrav za Lunu i da odmah kažem da se potpuno slažem sa tvojim tekstom. Danas sam ragovarao sa mojim bratom, koji mi reče da se na protestnom skupu koji je organizovao BORS u Banja Luci pojavilo tek nešto više od 200 ljudi. Ta broj je tako mali da se vlast u RS neće ni obazirati na takve skupove.

Žalosno je ali istinito da se Srbi vrlo teško pokreću u nekakve proteste iako se radi o njima i njihovim životima lično. Ako BORS nije u stanju da pokrene veću masu i izvede borce i njihove porodice na ulice, onda treba ili smjeniti rukovodstvo ili ukinuti BORS, da ne troši tamo neki Pantelija državni novac a od njega BORS nema nikakve koristi.

Ovo me asocira na film "Maratonci" kad svi čekaju kada će Pantelija da "rikne" da neko preuzme nasledstvo a dok je on živ niko ne smije ni da mu spomene da ga smjeni sa mjesta presednika.

Dragi moji saborci i svi koji redovno čitate i pratite šta se dešava na ovom sajtu, moj savjet je da morate da se svi zajedno pokrenete izađete na ulice u što većem broju i date vlastima do znanja da ste se vi u ratu sa puškom izborili za tu državu a u miru svojim glasom dali povjerenje da "Mil. Dod. doo" vodi državu ali isto tako da ga možete skinuti ako bude radio kao što već radi. Nemojte dozvoliti da se stvori novi Milo Đukanović ili ne daj bože Mubarak.

Ako ne učestvujete u protestnim mitinzima, to vam je isto kao da i ne pripadate toj organizaciji. Sjedenjem kod kuće i čekanjem da neko drugi riješi vaše probleme još dugo ćete biti gladni, žedni i bosi.

S poštovanjem Vogošćanin Pravi!

BORS na ulicama?

bors - 26333 - 05.02.2011 : Luna -  ⁽⁰⁾

Evo BORS je zaprijetio da će izaći na ulice u znak protesta. Volio bih i to da vidim! Poznavajući one koji sad predvode borce, teško da će uspjeti u tome.

Kada pročešljam sva ratišta na kojima sam bio, ne mogu da se sjetim da sam na prvoj liniji vidio bar jednog od ovih vođa boračke organizacije. Sve ovo pričam onako iskreno, iz duše, a vi sada pogledajte ko u vašim opštinama i regijama vodi boračke odbore pa ćete shvatiti da su na prvoj liniji bili sasvim druge ljude.

Iskreno, ja bih volio da borci izađu na ulice i da traže svoja prava. Da vidim da li bismo se prepoznali, pod uslovom da izadje onih 100000 boraca prve kategorije. To bi bilo pravo! Ja sam već odavno tražio da neko objavi spiskove boraca 1. kategorije. Nije to bitno niti je neko nadmetanje, ali sam siguran da bismo tada prepoznali kako je vršena kategorizacija i kako su časni i pošteni oni koji su to radili. Kakva je to tajna objaviti te spiskove? Svaki borac 1. kategorije koji se plaši da mu ime bude objavljeno neka se izbriše iz evidencije.

Predlažem da pokrenemo inicijativu da nam se dostave spiskovi o kategorizaciji. To je prvi korak ka stvaranju BORS-a koji će zastupati interese boraca. Ovako, dok god ima uljeza, nije realno tražiti neka prava jer ih onda tražimo i za one koji ih nisu zaslužili. Mišljenja sam da borci moraju sami da prečiste svoje redove, a ne da to neko drugi radi za njih. Tako bi smo sačuvali uspomenu i na one koji su hrabro dali živote u proteklom ratu. Ovako, iako mi znamo da je uvijek nedostajalo ljudi na linijama, sve gubi smisao jer su po ovome svi ratovali. Nema nas toliko koliko ima prijavljenih učesnika rata.

Besmisleno je razglabati dok god borce i ratnike zastupaju Dukić i Slavuj, koji nisu nosili pušku. Ispade da oni bolje znaju o borbama na Grbavici, Jevrejskom groblju, Žuči i Ozrenu nego mi koji smo tamo bili tamo.

Rat je već odavno završen, ne tražim ništa za sebe na osnovu zasluga, ali ne mogu da gledam one koji su se muvali po kancelarijama da pričaju o ratu i pišaju po našim ranama.

Kod nas u Specijalnmoj policiji je bilo dvadesetak vozača koji su se vodili kao pratioci i policajci specijalci. Svi su oni po pravilniku po kom se kategorišu borci, borci prve kategorije! E pa dosta više sa tim! Ništa ne tražim, ali neću ni njih sa sobom kad se priča o ratu. Kakvi su to borci koji nisu ni metka opalili u ovom ratu. Doduše, jesu nosili puške ali one nisu bile njihove već od oficira u čijoj su bili pratnji.

Elem, da skratim, rekoh volio bih da borci u Republici Srpskoj makar jednom izađu da se bune i traže svoja prava. To bi bila jedinstvena prilika da vidimo ko je to ratovao. Siguran sam da bi se na ulici našli i heroji i dezerteri na jednom mjestu.

E, moji borci

bors - 26320 - 03.02.2011 : Crni Orao -  ⁽⁰⁾

Neka mi oprosti jedan od naših prijatelja, učesnika ovog foruma, što ću na samom početku ovog teksta koristiti dio njegovih izrečenih riječi u jednom od njegovih pisanja na ovom forumu:

"Dugo vremena sam razmišljao, da li da se uključim na ovaj sajt ili ne, jer sam već bio stvorio u duši svoj mir, ali... "

I ja sam se po ove stare dane već bio malo smirio, ali ne mogu više, zbog pojedinih tekstova na ovom forumu. Neki od učesnika ovog foruma narušavaju mi taj moj mir, pisajući o boracima i drugim stvarima u RS. Riječ je o pisanju o BORS-u i o izvjesnim "Dezerteru, ili dezerterima", "komunjarama" i "četnicima". Očito je da se neki pojedinci koji se ovdje javljaju, zaklanjaju iza ovih imena, kako bi imali alibi za svoje postupke koje su učinili u prošlosti. To je njihova odrednica. To je njihovo pravo.

Međutim, ja podržavam one koji su pisali i pitali nas: "Da li smo se ikada pitali Ko nas je to tada poveo i za kojim smo to mi ljudima išli? "

Pa evo samo jedan mali isječak istinite priče s početka rata u vrijeme izborne trke u Vogošći:

U zgradi u kojoj sam stanovao, stanovao je i jedan penzionisani milicioner-policajac. Njega ranije nisam poznavao, ali sam mu poznavao braću koji su radili u Pretis-u. Kao mnogi građani i ja sam bio zainteresovan, ko su ti ljudi što su se stavili na čelo nacionalnih stranaka. Nikada do tada nisam ni čuo, a kamo li da sam ih vidio. Tada sam se vraćajući u stan, priključio jednoj grupi mojih komšija koji su stajali ispred ulaza u zgradu. Među tim komšijama bio je i taj policajac. Bio je razgovor o izborima. Neko u toku tog razgovora upita:

"Da li ko zna ove ljude na listama ovih stranaka. ? "

"Ma gonite ih u stotinu pi.... maternih. To su ljudi koji su bili u zatvoru zbog kriminala. Sva trojica su bili u zatvoru u Foči, i ja sam ih lično čuvao. " - odgovori policajac.

Dakle. Ko nas je poveo, ili za kojim smo to mi ljudima pošli? To se tada niko nije upitao. A trebali smo! Ali mi smo se lupali u prsa i krenuli za tim vođama. I jedni i drugi i treći, govoreći da njima pripadamo, da su oni prave vođe. Ma koliko neko od onih koji će ovo pročitati negirati, nisu u pravu.

Ne mogu a da se ne obratim autoru članka pod brojem 26356 od 25 januara o. g. izvjesnom "Dezerteru" koji se opet obraća gospodinu Jankoviću. Dezerter je kako kaže, našao svoj alibi/zaštitu da se skloni od rata, zbog pomanjkanja četnika i preobučenbih komunjara u srbe koji su se pojavili u početku rata pa i kasnije i u nekim organima.

Poštovani gospodine "Dezerteru" priznajem da si to što si uradio, uradio dobro. Jer danas si živ. Vjerovatno imaš i svoju porodicu. A to je sreća. Dobar dio onih koji nisu pošli tvojim putem dali su i ostavili svoje živote, o kojima još i danas jedino s ponosom govore samo borci, njihovi saborci.

Da li je to tako kako si opisao preobučene "komunjare", ne znam, ali moram da ti kažem da sam četrdeset godina bio "komunjara" i nisam se preobuko u Srbe, iako sam stvarno Srbin, ali ne onaj nabusiti što se udara u prsa, već umjereni Srbin.

Ne znam kojih si godina, pa ne mogu da komentarišem riječ "četnik", ali moram da ti kažem ako ti to nešto znači, da sam ja učesnik u ovom poslednjem građanskom ratu punih 43 mjeseca, od čega 41 mjesec u zoni borbenih dejstava. Ali ne kao preobučeni komunjara, već umjereni Srbin. Kojoj grupi boraca sa ovim brojem mjeseci pripadam, ne znam niti me interesuje, ali me boli to što sam i rođenog sina od 23 godine svoga života kao borca izgubio u ovom ratu. A nisam samo ja roditelj. Takvih imamo još mnogo i mnogo, pa i onih koji su ostali teški invalidi, bez ičije pomoći. Na osnovu ovih pomenutih boraca i boraca koji su ostali živi i zdravi, koji su očekivali da će biti korisni svojoj porodici, oni sada jedva sastavljaju kraj s krajem u svom porodičnom životu. Na drugoj strani imate "borce učesnike" koji uživaju kao nekad u srećna vremena, a ja te evo pitam: "Koja li su to srećna vremena bila? "

Žalosno je da na osnovu onih koji su poginuli, onih koji su teški invalidi i vas preživjelih pravih boraca, žive oni koji su posmatrali rat iz prikrajka bojeći se da ne budu otkriveni, a sada koriste plodove "svoga učešća" u ratu.

Nisam siguran da li ćete prihvatiti ovaj predlog, ali mislim da bi trebalo, pod uslovom, ako imate hrabrosti:

Borci, tražite otvoreno da se javno objavi spisak boraca po regijama i kategorijama i to samo prve i druge kategorije, pa ćete dobiti odgovor ko su nam bili borci.

Tražite ko su borci koji su odlikovani odlikovanjima, za koja se primaju materijale naknade. I tu ćete vidjeti hrabre borce. Znam da ćete imati komentare na ovo moje kazivanje, ali ja samo iznosim svoje mišljenje i molim gospodina Željku da mi ne skaćuje tekst.

Pozdrav gospodinu Željku i ostalim učesnicima.

Crni Orao

Boracki dodatak i dezerteri

bors - 26301 - 31.01.2011 : Kiki aco Lazo Bih -  ⁽⁰⁾

Dugo je vremena prošlo, ali evo osjećam se obaveznim da se javim u ime mojih saboraca povodom najnovijiah dešavanjau našoj Republici Srpskoj.

Boračka kategorizacija je dovedena na rub propasti, nažalost zbog ljudi koji su u vrhu BORSA, borci su gladni, porodice, su na rubu egzistencije. Republikom Srpskom vladaju ljudi sumljivih ili gotovo nikakvih moralni kvaliteta. Njom vladaju ratni profiteri i dezerteri koji se danas javljaju na ovaj naš forum, i to ponosno jer oni su bili "pametni što su pobegli" a mi smo ostali da krvarimo.

Sve ovo govorim zbog našeg velikog predsjednika Dodika koji se ponasa ko da je Republika Srpska privatna svojina, tj. ćaćevina.

Dobro se zna šta je i kako se odbijao borački dodatak. Nažalost, moram da piznam da je prilikom dodjela kategorizacije bilo dosta lažiranja i nepravilnosti. Kod nas su pojedinci dobili 1. kategoriju a da nisu ni dana bili u ratu, i to sve po rodbinskoj i prijateljskoj vezi, ili bolje rečeno po profiterskoj. Ovo važi za ljude koji su cjepali drva, bili u pozadinskim bazama daleko od linija fronta. Znamo da je kraje rata tj. 1995. godine u naše jedinice dovedeno dosta dezertera da bi oni bili evidentirani kao da su vođeni čitav rat u jedinicama VRS.

Ovakvih slučajeva ima nmogo i takvi se danas javljaju i prave pametni. Pozdrav od mene svim iskrenim i poštenim borcima VRS!

(Ne)boračka organizacija

bors - 26292 - 28.01.2011 : Vuk Gradinski Srpska -  ⁽¹⁾

Nisam član BORS-a niti spadam u kategorisane borce ali, imajući u vidu činjenicu da živim i radim na prostorima na kojima djeluje ovo udruženje, poznate su mi i neke stvari u vezi sa funkcionisanjem istog.

BORS (nastala 1993. godine) je udruženje građana-nevladina organizacija koja, za razliku od većine drugih NVO, nema strani izvor finansiranja, nema nikakav sem opštinskih i republičkog budžeta na koje se od osnivanja zalijepila.

Kategorizaciju boraca vrši BORS a uvjerenja o kategoriji daje nadležno ministarstvo. Rezultat toga je da su u velikoj većini svi borci 1. kategorije, da je inflacija prvokategornika rak-rana koja razjeda BORS. Sve sami elitni borci, i onaj što je sponzorisao rovaše i Željkov drug što je prevozio čorbu u Sokocu. Plus velike ribe, bez čijeg ratnog bavljenja biznisom "borci ne bi imali šta jesti ni ispucati".

Kod nas važi staro pravilo da onaj koji daje pare iz budžeta (dakle: zajedničke, narodne) i odlučuje ko će da ih troši. Stranke na vlasti upravljaju budžetima pa je uobičajeno nepisano pravilo da predsjednike opštinskih boračkih organizacija bira opštinski odbor stranke na vlasti, odnosno, u najvećem broju slučajeva predsjednik tog odbora lično, iz reda podobnih i sebi odanih likova koji imaju kakvo - takvo učešće u ratu.

Svi dosadašnji predsjednici BORS-a na republičkom nivou bili su ili jesu političari isključivo iz zapadnog dijela Republike Srpske, valjda zbog blizine centru moći koji ih postavlja. Borci iz istočnog dijela u rukovodstvu republičkog BORS-a imali su poslednjih petnaestak godina izvjesnog Mihajla Parađinu sa Pala, koji je podoban svakoj vlasti, a za koga na Palama malo ko zna gdje se i kako borio.

Dugo godina imali smo situaciju da je borce vodio i predstavljao Borislav Bojić, predratni vatrogasac iz Prijedora, koji je istovremeno bio i poslanik u Skupštini RS i potpredsjednik Srpske demokratske stranke. To je dovodilo do nonsensa kao npr. da predsjednik BORS glasa za premijera Branu Miljuša, klasičnog dezertera.

Sadašnji predsjednik i vođa boraca Pantelija Ćurguz došao je na funkciju linijom SDS-a ali je promjenom vlasti i on promijenio stranačke boje tako da ga je u dobijanju novog mandata podržala partija "Milorad Dodik". Sada je Panta u procijepu između boračkog nezadovoljstva i šefove volje.

Režim nema sredstva za isplatu boračkog dodatka, a to je 2, 80 maraka za svaki provedeni mjesec u zoni borbrnih dejstava, što će reći 120 maraka godišnje ili 10 maraka mjesečno za prvokategornike. Eto zašto je dobra (za režim) kategorizacija koja je proizvela inflaciju boraca. Nije isto dugovati po 100 maraka za 200. 000 ljudi i dugovati po 1000 maraka za 20. 000 ljudi, jer će vas ovi drugi za te pare pojesti.

Sve ovo napisah iz razloga što smatram da borci sem iluzije da im nešto pripada u suštini nemaju nikakva primanja po osnovu zasluga iz rata. Za stvarna boračka prava treba se tek izboriti. Ipak treba od nečega i početi a to neka bude i ova milostinja koju im sada ne daju.

BORS

bors - 26284 - 28.01.2011 : Zoran Janković Republike Srpska, Rogatica -  ⁽⁰⁾

Poštovani Fenikse,

Ti znaš da je na ovom portalu bilo dosta mišljenja kako bi moja malenkost trebalo da pokrene bunt protiv BORS-a, ovakvog kakav trenutno jeste. Naravno da mi je imponovalo ali" razlog zašto to ne želim da učinim tada sam " prećutao. No, znao sam da vam to moram reći, prije ili kasnije. Mislim da je sada pravi trenutak.

Nakon Tvog posta 26277 od 27. 01. 2011. riješio sam da kažem istinu, jer si me Ti ponukao na to. A mislim i da Tvoje i moje pisanje može biti vodilja borcima u kom smjeru je potrebno razmišljati i djelovati (ako ovo ne zvuči neskromno).

Dakle, jedini razlog zašto nisam spreman da rušim BORS " jeste Dražen Perendija. Znam ga, zna me; pijemo kafu skupa, ponekad. No to još uvijek nije razlog. Poenta je u tome što su Dražen Perendija i Zoran Janković " istomišljenici. A on je još i "luđi" od mene. Luđi u najpozitivnijem smislu ove riječi. Bio je dobar borac u ratu; u miru je častan i nepotkupljiv, a stavovi su mu čvrsti kao stijena. Problem je što ga ona muška jajara, Pantelija Ćurguz, sputava. Ali, neće to moći tako do u beskonačnost. Živi bili pa vidjeli. Pući će i Draženu jednom film, upaliće mu se crvena lampica, kad-tad, a onda će biti " svašta. Maršnuće on Ćurguza kao kera, prije ili kasnije. Dražen je toliko "lud" da me ne bi nimalo iznenadilo da javno namarška i Milorada Dodika ili da ga potegne šakom pred kamerama. Takav je to lik, on bi to i uradio, bez imalo straha. Zato mu Dodik javno nigdje i ne smije da stane "na crtu".

Dakle, Dražen Perendija je svjetla tačka BORS-a, čovjek koji sigurno zastupa interese boraca koliko god to može u postojećoj situaciji. Moje (skromno) mišljenje je da njega treba što snažnije podržati. Ne mora se zvanično rušiti Ćurguz, za to bi trebalo mnogo vremena i sredstava. Dovoljno ga je gurnuti u strani (on je svakako tu da samo bi primao platu i vrebao priliku da se ponovo počne baviti politikom) a Perendiju isturiti naprijed, da pregovori sa Vladom idu isključivo preko njega. Dražen je spreman šta hoćeš: pokrenuti demonstracije, dići borce na noge, pomarisati se sa policijom, štrajkovati glađu, pljunuti u lice onoga koji to zasluži" Perendija je čovjek sa integritetom i subjektivitetom. Samo bi trebalo zatražiti da se uputi cirkularno pismo i da svi opštinski odbori BORSA podrže Dražena Perendiju kao glavnog pregovarača sa Vladom RS; da mu se daju takva ovlaštenja da niko mimo njega ne smije niti pregovarati niti bilo šta potpisati. Uvjeren sam da bi to bio pravi put da se borcima, u ovom trenutku, vrate barem mrvice od (kompletnog) dostojanstva koje im je oduzeo Milorad Dodik!

S poštovanjem, Zoran Janković.

Složno kao nekad

bors - 26277 - 27.01.2011 : Feniks Republika Srpska -  ⁽⁰⁾

Slušajući jučerašnju Dodikovu izjavu da će ukoliko borci organizuju proteste ukinuti boračke naknade i da neće dobiti ništa iznenadio sam se jednom takom degeneričnom prijetnjom kojom sam se zapitao da li je taj čovjek svjestan težine izrečeneh riječi i težine funkcije sa koje nam šalje takvu poruku.

Takođe njegova izjava da će pomenuti protesti biti direktan udar na Republiku Srpsku su neviđena nebuloza, ni jedan roditelj ne udara na svoje dijete nego ga brani, pa i mi smo svjesni da je došlo krajnje vrijeme da branimo ono što smo mi i stvorili.

Očito je da čovjek mješa žabe i babe, jer takvom izjavom on sebe i ovu "novoizabranu" (još nije formirana) vlast smatra Republikom Srpskom kao da su je oni stvorili i sami sebe izabrali na pripadajuće funkcije. Da li je ovo država bez naroda u kojoj postoji i živi samo izabrana vlast.

Ne može nas niko natjerati da simpatišemo vlast koja nas omalovažava i potcjenjuje ali nas takođe ni sa jednim postupkom ne mogu dovesti u situaciju da ne volimo Republiku Srpsku koju smo mi stvorili a kojom se sada neko drugi želi da predstavi i da je privatizuje, malo im je privatizacije i kićenja tuđim perjem (kao i svim dosadašnjim vlastima).

Da li je ovaj sistem despotski (ne želim da upotrebljujem teže riječi) ili demokratski a puna su im usta demokratije. Zašto onda neko pokušava prijetnjama da ospori jedno od dozvoljenih demokratskih prava a to je javno okupljenje naroda koji mirnim protestima želi da ukaže na svoju ugroženost (jer za to vlast izgleda nema sluha ni očiju) i da se suprotstavi onima koji im oduzimaju zakonski stečena prava i godinama omalovažavaju.

Zašto prijetnje, prijetnjama nas ne mogu uplašiti nismo se plašili ni kada su nam četiri pune godine opasnosti prijetile da izgubimo život. Zašto ucjene, ucjenjuju nas petnest godina, o gubljenju boračkog prava ne vrijedi ni polemisati jer borci i nemaju nikakvih privilegija(privilegije postoje samo za porodice poginulih i ratne invalide) zar misle da nas mogu kupiti za 120 K. M. kao svoje glasače za koje redovno obezbjede novac.

Kako nisu svjesni da ovi najavljeni protesti nisu za isplatu boračkog dodatka, ovo su protesti za prekidanje omalovažavanja boraca, protesti u kojima treba da se pokaže ponos i lice onih koji su stvorili Republiku Srpsku nasuprot onih koji je urušavaju i iskorištavaju samo radi ličnih interesa i koji su nas potisnuli u marginu.

Za ovakvu situaciju u kojoj se sada nalazimo ogromnu odgovornost snosi i dosadašnje rukovodstvo BORS-a (Dodik je potpuno u pravu kada kaže da u RS borački dodatak nije ostvarilo više od 40. 000 boraca)svojom neodgovornošću i nepromišljenošću dodjeljivali su odlikovanja i status borca prve kategorije licima koja to nisu ni približno zaslužila (nelogičnim načinom kategorizacije), smatrajući da će na takav način organizacija biti jača i funkcionalnija, što je ubrzo izazvalo veliki revolt (onih koji su to zaista pošteno stekli) i za šta neko treba da snosi odgovornost.

Nadam se da nas na današnjim pregovorima neće Pantelija ponovo izdati, jer nadam se da me Dražen Perendija neće razočarati (za sada jedina nova svjetla tačka u BORS-u).

bors - 26248 - 24.01.2011 : Zoran Janković Republike Srpska, Rogatica -  ⁽⁰⁾

ČIJA JE "NAŠA" BORAČKA ORGANIZACIJA

Malko ću pisati kao kiša oko Kragujevca. Želim i ja da pišem o BORS-u ali" krenuću sa "lijevog krila" i obuhvatom razoružati i razgolititi neprijateljsku odbranu. Pokušaću vam otkriti da car nema odijelo.

U RS mnogo je institucija i ustanova koje su same sebi svrha. Osnovane su samo zato da bi isluženi političari imali "rezervne položaje" sve dok se opet ne "uvale" u skupštine (svih nivoa), upravne i nadzorne odbore, direktorske fotelje" Budžeti tih fantomskih ustanova često su taman toliki da zaposleni mogu primati plate. A misija i vizija? E pa to sam već rekao: jesti bijelog hljeba bez motike i vrebati priliku za državni somun.

Evo, trenutno mi na um pade Fond za razvoj i zapošljavanje RS. Formirala ga je Vlada RS da bi realizovao razvojne projekte koje finansira Svjetska banka! ? Nije li taj posao mogao obavljati (pre)veliki broj zaposlenih u Ministarstvu za ekonomske odnose i regionalnu saradnju? Bar što se razvojnih projekata tiče. A što se tiče zapošljavanja pa zar nije dovoljno izjelica narodnog i nezarađenog hljeba u Zavodu za zapošljavanje RS, jer i oni samo vode statistiku o broju nezaposlenih? A na sve to imamo i Zavod za statistiku koji je cio posao evidentiranja nezaposlenih mogao završiti. Uzgred budi rečeno i sam Zavod za statistiku je obično leglo lezi"ljebovića jer od svakog preduzeća traže da im dostavi podatke o sebi, na godišnjem nivou. Oni ih samo prikupe sve to, unesu u računar i izvuku zbirne pokazatelje kad im ih neko zatraži. I to nije sve nego podatke traže u četiri primjerka, u protivnom prijete nekim zakonom koji su sami donijeli da bi obavezali druge da rade njihov posao. Čuj u četiri primjerka, pa zar ne može njihov radnik unijeti informacije u jednu bazu podataka tako da ih koriste sva četiri odjeljenja Zavoda! Ili, možda, ne govore međusobno? Ni oni i njihove baze podataka.

Da se ja vratim Fondu za razvoj i zapošljavanje. Formiran je samo zato da bi, svojevremeno, Zoran Đerić, onda kad je smijenjen sa mjesta ministra MUP-a, imao zavjetrinu iz koje će se ponovo udomiti u Narodu skupštinu RS. Ovo sada mu je, ako se ne varam, već četvrti mandat u NSRS. Primanja poslanika su negdje (naprijedspomenuti Zavod za statistiku vam nikad neće dati tačan podatak o tome) oko 5. 000 KM mjesečno, puta 12 mjeseci, puta 4 godine, jestejednako četvrt miliona KM! Malo li je, Bogo dragi!!! Kao novinar petnaestak godina primao sam prosječnu platu 500 KM, puta 12 mjeseci, puta 40 godina, jestejanako četvrt miliona. Samo od mandata u NSRS Zoran Đerić inkasirao je onoliko koliko ću ja (ovim tempom) za cio svoj radni vijek! A bio mi je komšija prije rata. Da, kažem komšija, nisam ja bezobrazan da kažem drugačije iako je on bio samo podstanar u kući do moje. Naime, kao dijete sa sela Zoka je morao živjeti podstanarskim životom još dok je išao u srednju školu. Zajednički nam poznanik kleo mi se u hljeb i so da su zajedno, tik pred rat, kupili na čekove TV u boji sa daljinskim upravljačem i tim povodom pravili feštu. A radnicu u prodavnici bijele tehnike častili su da im nekoliko mjeseci zadrži čekove kako ne bi "otišli u crveno". Ovaj što mi je to pričao danas i dalje pokušava da živi od svog (poštenog) rada i grca u kreditima, što svojim što tuđim, i dugovima, iako je teški radnik; spreman i omrknuti i osvanuti. A Zoran Đerić može da kupi mene, njega i cijelu našu neveliku ulicu u kojoj je nekad bio podstanar. Samo kad bi htio ali" šta će mu sirotinja na vratu, nije on lud! Šta više!

Inicijacija da sve ovo napišem nije Zoran Đerić. Čovjek mi je imenjak, zemljak i bivši komšija i zaista nemam ništa lično protiv njega.

On mi je pao na pamet kao paradigma otuđenja od boračke populacije ljudi koji je trebalo upravo da predstavljaju borce. Naime, u jednom trenutku, 1993. ili 1994. , slagaću, po uzoru na pobunu VRS u Banjaluci i u Rogatici su borci sa linije došli pred opštinu. Rekli su da neće više da trpe da oni ginu dok drugi "lelemudaju". Vlasti su prihvatile zamjerke i tražile da vojska predloži jednog svog predstavnika za predsjednika Izvršnog odbora SO Rogatica. Vojnici su, kao mladog, obrazovanog, poštenog borca predložili Zorana Đerića. Da uđe u vlast i zastupa njihove interese. Zoka je, međutim, ubrzo zaboravio zašto je i kako tu došao. Ubrzo se "probio" do Pala i Banjaluke i postao političar od karijere. Počeo je njegov vrtoglavi politički i bankarsko-kontovni. Borce i saborce je potpuno " ZABORAVIO.

U šta se Zoka Đerić u međuvremenu pretvorio? Neću spominjati šta mu se desilo za vrijeme ministrovanja MUP-om, jer se radi o strašnoj tragediji u kojoj je nevin čovjek izgubio glavu. Pripovijedaću vam nešto drugo. Ono što sam, kao novinar na radnim zadacima, lično vidio i čuo. Kao direktor (fantomskog) Zavoda za razvoj i zapošljavanje Zoran Đerić je, prije pet-šest godina, sa tadašnjim SDS-ovim načelnikom opštine Rogatica Tomislavom Batinićem presijecao vrpcu novoasfaltiranih ulica i renoviranog Doma zdravlja. Govorio je, biranim riječima punim hvale, sve najbolje o tadašnjem načelniku i opštinskoj vlasti. Na sljedećim izborima PDP je bio sa SNSD-om. Zoka Đerić je, sa govornice u kino-Sali u Rogatici, bukvalno bljuvao vatru po Tomu Batiniću i SDS. Dio rečenog izlazilo je čak i iz granica pristojnosti političkog vokabulara. I za vrijeme posljednjih izbora ponovo je, na istom mjestu " govorio. Druga meta drugo odstojanje: ovog puta sve najljepše govorio je o SDS-u; zajapurenih obraza, podignutog prsta kojim je prijetio, urlajući koliko ga grlo nosi, bljuvao je vatru (sada) na SNSD i tražio da se glasa za PDP jer su oni "dosljedni u politici odbrane RS".

Istovremeno, iako je koalicija SNSD-PDP odavno pukla na entitetskom nivou, u Rogatici SNSD ima vlast samo zahvaljujući koaliciji sa PDP-om. Iako je to tada Zoka Đerić decidirano negirao i najavljivao skori opoziv načelnika opštine. Cijena neprincipijelne koalicije (neki bi rekli i " KURVANSKE KOALICIJA, jer samo kurve noć provedu sa bilo kim ko će platiti) je to da su SNSD-ovi odbornici digli ruke za reizbor pedepeovke Dare Ikonić za direktora Doma zdravlja. PDP-u u Rogatici su u međuvremenu porasli apetiti. Pošto su opštine ponovo dobile na gazdovanje komunalna preduzeća načelnik opštine obećao je Đoku Razdoljcu iz PDP-a, diplomantu privatnog fakulteta u 55-oj godini života, mjesto direktora " bilo čega. Zauzvrat će imati dovoljno ruku u skupštini; fikusi sa narodnim mandatom i mjesečnim "dodatkom" od 500 KM dizaće ruke kad im načelnik kaže i kako im kaže. To što odbornik pri tome ne zna gdje se ni u koju rijeku ulijeva Rakitnica (rječica koja protiče kroz Rogaticu) " nema veze. Nije ni potrebno da odbornik ima glavu, dovoljno je da ima ruku i da je digne kad treba. Ljudi moji, braćo draga, pa ovdje se ne zna čiji je u čijoj; ništa se ne zna! Pardon, zna se da su narodu i borcima gaće odavno skinute i da ih je*be ko god stigne. To se pouzdano " ZNA! O tempora, o mores!

"Vo se veže za rogove a čovjek za riječ", kaže se u mome kraju. Borci su ljudi koji su bili spremni za riječ ne samo da budu vezani nego i da poginu. Da, da poginu a da riječ datu otadžbini ne pogaze. O njihovoj sudbini danas odlučuju političari koji jedno misle, drugo govore, a treće rade Zato nam jeste kako jeste. Svi predsjednici opštinskih organizacija BORS-a, svi funkcioneri BORS-a su stranački ljudi. Političari, dakle. A već smo rekli kako političari misle, kako govore, a kako rade.

Ovakav kakAv jeste (vraćam se hipotezi sa početka pisanja) BORS je samo još jedna u nizu institucija, ustanova, udruženja, i nevladinih organizacija koje su svrha same sebi. Postoje da bi u njima bili uhljebljeni političari bez trenutnog političkog angažmana, tu su samo zato da bi oni primali plate. Ponašaju se kao glava porodice koji svu svoju platu popije u kafani. U kuću ništa ne donese. A kad dođe očekuje da ga ukućani poštuju: da mu peru noge i idu u komšiluk dok on spava. Kad bi neka agencija koja se bavi istraživanjem javnog mnjenja izvršila anketu među borcima o tome šta misle borci o njihovom radu, kakvi li bi rezultati bili? IMAMO LI IKAKAV MEHANIZAM DA IZVRŠIMO PRITISAK NA BORS DA FINANSIRA ANKETU O ZADOVOLJSTVU BORAČKE POPULACIJE NJIHOVIM RADOM?

VES: Dezerter

bors - 26234 - 23.01.2011 : Oko -  ⁽⁰⁾

Složićete se da je ovo malo neobičan naslov za priču, koja je prije svega žalosna i ponižavajuca.

Moj prijatelj koga poznajem veoma dugo, još iz onih mračnih ratnih dana, je bio borac Ilidžanske brigade i čitav rat je proveo na ratištu: od Igmana do Nišićke visoravni. Nije imao ni jednog jedinog dana izostanka sa ratišta, već je uvjek išao bez pogovora gdje god je trebalo. Otac dvoje djece, radno sposoban a bez posla...

Revoltiran BORSO-om jer je zbog prelaska iz jedinice u jedinicu, unutar iste brigade (Ilidžanske) neki kancelariski pacov mu to nije dobro spojio i pa mu sada nedostaju četiri mjeseca. Ipak, bez obzira na to dobio je rješenje borca 1. kategorija da bi mu zbog toga u današnjim dešavanjima BORS ukinuo boračku nadoknadu koju je primao na godišnjem nivou. Obišao je sve boračke institucije, ali bez uspjeha. Svi ga samo prebacuju od kacelarije do kancelarije, pa je na kraju odlučio da od nadležnih institucija traži da mu se ukine kompletno učešće u ratu, poništi vojna knjižica i u nju napise da je dezerte.

Zar ovo nije sramota? Kada malo bolje razmislim, sa njegove tačke gledišta i nije s obzirom da većinu tih boračkih institucija vode ljudi koji i ne znaju šta je rat jer nisu u njemu ni učestvovali, dok onu drugu polovinu sačinjavaju prodane duše i ulizice političara.

Sve će to narod pozlatiti!

bors - 26101 - 12.01.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica -  ⁽¹⁾

Poštovani Fenikse,

Jeste, sve je tako kako ti kažeš. Eto-zato ja nisam htio izvršiti kategorizaciju, ne želim borački dodatak, nisam htio uzeti vaučere"

Kao nešto daju tebi, a ustvari tempiraju krinku sebi za novi mandat i bezobrazno visoke plate. Sve je to jedna velika laž i prevara. Evo "nagradnih pitanja" za one koji se "brinu" o boračkoj populaciji i invalidima:

1. Koliko puta je veća plata tamo-nekom piskaralu u Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite u (koju primi 12 puta u godini, plus topli obrok, plus zimnica, plus regres, plus dnevnice") od boračkog dodatka borca prve kategorije VRS (koju primi jedanput u godini)?
   
2. Koliko zaposlenih ima u Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite, šta ti ljudi uopšte rade i koliko je svako od njih (pojedinačno) i kako, svojim profesionalnim angažmanom, doprinio zaštiti prava boraca i invalida?
   
3. Ima li u Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite uopšte zaposlenih invalida i boraca i koji je to procenat?
   
4. Da li borci i invalidi postoje samo zato da bi državni službenici imali izgovor za svoja radna mjesta ili su njihova radna mjesta uspostavljena da bi oni brinuli o borcima i invalidima?

Zvuči li vam ovo poznato: "Blagoje je još donekle govorio: "Sve će to narod pozlatiti! " Posle je okrenuo na: "Sve će to tebi bog platiti! " Naposletku se propije i tu skoro umre. A njegov sin prima izdržavanje iz invalidskog fonda i " prosi! "

Oooo Lazo Lazareviću, ooooo Branislave Nušiću, oooo Petre Kočiću, ooooo Jovane Sterija Popoviću, ustanite iz groba da opišete sramotu srpske vlasti, pošto majka u našem vremenu nije rodila junaka da je opiše.

Nije Slobo kriv, mi smo govna!

bors - 26095 - 12.01.2011 : Feniks Republika Srpska -  ⁽⁰⁾

Podjelom boračkog dodatka izvršeno je još jedno omalovažavanje boraca VRS kojom nas je ova vlast ponovo nepravično podjelila. Ovakvo njihovo ponašanje podsjetilo me je na naš film Profesionalac, kada u jednoj sceni vođa pokreta za promjene pred okupljenom masom okrivljuje Slobinu vlast za stanje u zemlji, nakon čega se njegov najbolji drug javlja sa komentarom (koji stalno ponavlja tokom filma) "Nije Slobo kriv, mi smo govna" i opet dobija batine jer okupljena masa ne shvaća poentu njegovih riječi.

Ne želim ovim da uvrjedim svoje prave suborce, ali i među nama ima nečega ubačenog što smrdi ali me nemamo više volje nego snage da očistimo kukolj i vratimo ga tamo gdje i pripada.

Sam podatak da pravo na borački dodatak ima 93. 852 borca VRS je veoma sumljiv. Ako je prema zvaničnim podacima armija BiH imala 163. 000 pripadnika (48. 000 poginulih, 35. 000 vojnih invalida i 80. 000 boraca), VRS je trebala da broji 170. 000 (prema podacima koje je napravilo Ministarstvo odbrane, iako namjenjen internoj upotrebi, ipak podatak stiže do javnosti a to je 18. 392 poginula borca, 36. 543 vojnih invalida i 93. 852 borca prve i druge kategorije te ako tome dodamo i borce ostalih kategorija).

Pomenuti broj je približan ako uzmemo podatak da je na izbore 1992 godine izašlo približno 750. 000 srpskih birača, od čega je (po statitističkim podatcima) maksimalno moglo biti 22% vojno angažovano dobijamo 165. 000 pripadnika VRS.

Uzimajući u obzir odnos broja Srba i muslimana u BiH 1992. godine broj angažovanih pripadnika na obe strane dovodi do zaključka da smo bili mnogobrojnije stanovništvo što je nelogično.

I ako uzmemo ovaj podatak angažovanih pripadnika VRS kao tačan (mada je određen broj pripadnika mobilisan formalno) te od pomenutog broja oduzmemo broj poginulih i nestalih pripadnika VRS, broj penzionisanih i umrlih boraca (koji su pravo na borački dodatak ostvarivali uz uvećanje penzije) i tome oduzmemo nezanemarljiv broj mobilisanih pripadnika koji su tokom rata dezertirali i emigrirali u Srbiju i širom svijeta broj od 98. 852 prava na borački dodatak je nelogičan. Pomenuti broj nam dokazuje činjenicu da je pomenuto pravo neosnovano i neopravdano ostvario veliki broj neangažovanih lica koja se raznim vezama preko neodgovorne vlasti nakon rata uvrstila tamo gdje im nije mjesto. Pitam se samo koliko ih je od ovog broja očistilo od paučine i prašine ustajalu pušku koja je čitav rat provela ispod kauča a onaj koji je dužio bio daleko iza prve linije.

"Nije Slobo kriv... "

Pozdrav svim čestitim i iskrenim borcima VRS.

Promjene u BORS-u

bors - 25974 - 29.12.2010 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Postovani učesnici foruma,

vidim da se mnogi javljaju po pitanju promjena u BORS-u. To je dobar znak da je i došlo vrijeme za promjene.

Prije svega, za ovaj prijekat moramo naci siguran izvor finansiranja.

Predlažem, da Zoran Janković napravi plan, kako sprovesti promjene, formira krizni štab sa kojim može pouzdano krenuti u obaranje trenutnog rukovodstva BORS-a.

U planovima za rušenje trenutnog rukovodstva trebalo bi pripremiti novi pravilnik po kojem će novi BORS da radi.

Mislim da jedna od glavnih stavki za izbor presednika, presednik BORS-a ne smije biti član ni jedne političke stranke, ili minimalno četiri godine.

Sledeća stavka da bude stučna sprema i sve ostalo što je bitno za tu funkciju.

Takođe, moje misljenje je da kandidat za rukovodstvo BORS-a ne mora biti borac prve kategorije.

Mnogi ljudi u toku rata su radili na nekim funkcijama zbog svoje sposobnosti, tako da danas nisu u mogućnosti da budu borci prve kategorije a bili bi dobri za rukovodstvo BORS-a.

Presednika i rukovodstvo BORS-a treba da biraju isključivo borci i njihove porodice.

Političke promjene

treba zanemariti sve dok novi BORS ne stane na čvrste noge. Kada se stvore dobri uslovi, kao nevladina organizacija mogu se organizovati protesti sa borcima i tražiti političke i ekonomske promjene u RS, koje Zoran Janković navodi u svom tekstu.

To bi bili moji predlozi za ovu akciju.

Smrt terorizmu, sloboda narodu!

Očistimo kukolj !

bors - 25968 - 29.12.2010 : Feniks Republika Srpska -  ⁽⁰⁾

Moj dragi Zoka, Luna, Oko, i svi koji objektivno i realno sagledavate položaj pravih boraca i pokušavate svojim predlozima da ispravite što bi se ispraviti moglo a što bi bilo milo i Bogu i ljudima (jer poštenog čovjeka više boli nepravda od žive rane) ali u ovim vremenima kada neljudi vladaju ljudima biće to vrlo teško učiniti.

Na smom početku kada je dušmanska kama počela da se uzdiže iznad naših glava i glava naših porodica bili smo svi jednaki ali već tada smo se počeli djeliti na one koji su se počeli organizovati kako da spasimo srpstvo i na one koji su stajali sa strane ne želeći da išta da rizikuju jer su za rovove imali "budale".

Kada su počele da padaju glave opet smo se podjelili na one koji će ići naprjed da ginu i na one koji će ostati nazad, jer su za ovo prvo imali "budale".

Kako je rat odmicao mislili smo kako da ga što prije zaustavimo da bi ostalo što više srpskih glava, a oni su se nadali da će on da traje što duže kako bi se nagrabili što više para, jer su za rovove imali "budale".

Kada se rat završio sa onima koji su išli da brane i ginu dobili su ista prava oni koji su brojali pare, jer su oni koji su ginuli bili "budale".

Sa parama su osnovali političke partije i došli na vlast jer su ih te funkcije birale na te iste "budale".

E da "budale" više ne bi bile "budale" trebale bi to nečim i da dokažu a da bi se to dokazalo moralo bi nešto pametno uraditi. Treba najzad da se zatvori Pandorina kutija i u njoj sve nesreće koje iz nje izlaze.

Naša osnovna nesreća je što smo uvijek samo ćutali, krajnje je vrijeme da na prvu tačku stavimo pitanje zašto nikada nije pokrenuta krivična odgovornost ni za jednog ratnog profitera, ni za jednu neodgovornu komandnu odgovornost, ni za jednu zloupotrebu dužnosti u ratu...

Bacaju nam prašinu u oči kako bi skrenuli sa pravog puta, zamaramo se nebitnim pitanjima dok nam značajna pitanja još uvijek ostaju skrivena pod tepihom sa nadom onih koji nam sve ove nevolje prave da će tu zauvjek i ostati zaboravljena.

Zašto ne pronalazimo put do institucije ili da sami izvršimo organizaciju u kojoj ćemo prikupiti dokaze za pokretanje pomenute krivične odgovornosti.

Da li je završen i jedan rat posle koga nisu lica snosila odgovornost za pomenuta djela.

Zašto ih ne imenujemo iznesemo činjenice i dokaze zašto ne zahtjevamo od boračke organizacije da svojim pravnim aktima regulišu da takva lica ne mogu biti članovi boračke organizacije a nakon toga sigurno ne bi bili ni dio vlasti.

Imamo dovoljno argumenata i dokaza, zašto se ni jedan sličan koji je javno prozvan na ovom forumu nije javio da to demantuje ili komentariše? Nije jer zna da ne može promjeniti svoju prošlost a živi u strahu da mu ne bi neko izmjenio budućnost.

Uvažavam Feniksovu ispravku

bors - 25965 - 28.12.2010 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica -  ⁽⁰⁾

Poštovani Fenikse,

Zahvaljujem Ti se na ispravci u postu 25935. Jeste, govorio sam o R. R. koji je odlikovan ordenom Miloša Obilića. Tačna je Tvoja ispravka da nije bio pripadnik Desetog nego Prvog diverzantskog odreda VRS i zahvalan sam Ti što si to primijetio. Samo ću još dodati i ovo:

Taj ludi (u najpozitivnijem mogućem smislu ove riječi) borac, invalid tijela prepunog gelera i sa jednom nogom primjetno kraćom, svoj hljeb nasušni danas zarađuje na građevinama po Republici Srpskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Kakav je bio u ratu takav je i u radu. To što on uradi sam za jedan dan ne mogu trojica prosječnih majstora. Nema ga šta na oči ali... srce k'o trafika.

Čuo sam priču da je, na nekom gradilištu u Istočnom Sarajevu, jedan grmalj nasrnuo na njega. Mislio je da je fizički mnogo jači pa da, zbog toga, može da mu pali čvoke. Međutim.... trojica su morala da ga otimaju. R. R. ga je uhvatio za vrat, zalijepio se za njega kao os za krušku baljaču. Jedva su oteli preneraženog grmalja čije je lice već počelo da plavi. Nije moga da vjeruje šta ga je snašlo.

Opet, drugom prilikom, patrola policije (bez razloga) zaustavljala ga je na benzinskoj pumpi na Glasincu. On umoran, prljav, nervozan, upaljenih i bolnih ratnih rana" zaganjao ih je automobilom po proširenju, pa ispod nadstrešnice, preko travnjaka" Da nisu pobjegli i sakrili se iza službenog automobila ko zna šta bi bilo sa njima. Takav je za nepravdu.

A za dobro" ni Majka Tereza mu nije ravna. Da ga probudim u pola noći i zatražim mu litar krvi bez riječi bi mi dao. Iz vene u venu. Posljednju marku iz kuće " isto tako.

Ljudi poput R. R. daju nadu da kod Srba još ima one iskonske genetske "japije" koja nas čini velikim narodom. Samo da nije ove pogani od političara!

BORS

bors - 25944 - 28.12.2010 : Oko Bijeljina -  ⁽⁰⁾

Dragi moji saborci, nisu krivi samo rukovodioci BORS-a za ovakvu situaciju, nego je to i greška nas koji smo dopustili da nam ovo rade, počevši od Slavuja, koji je prvo kukao a sad pjeva ono što mu političari naređuju. Identična situacija je i kod ostalih rukovodioca BORS-a - dok god mi ćutimo i ništa ne preduzimamo dotle će nam BORS-ovci piti i ono malo krvi koju nismo prosuli u borbi sa neprijateljem...

Mišljenja sam da treba napraviti novu boračku organizaciju ili baš kao i 1992. godine ustati protiv političke tiranije. Ja drugog rješenja i ne vidim!

Mnogi borci danas kriju da su bili učesnici rata, zbog svoje lične egzistencije i svoje porodice. Ovo osjećam i na svome ličnom primjeru jer dugo vremena nisam mogao naći posao. Naši borci danas veoma teško žive dok, i to zbog toga što su bili učesnici rata, dok se borci drugih zaraćenih strana u BiH na sva usta hvale svojim učešćem u ratu i činjenicom da im njihove organizacije u svemu pomažu. Kod nas Srba je sasvim drugačija situacija, ako pokreneš neku ratnu temu u nekom društvu gledaju te čudno, kao da si vanzemaljac a ne osobu koja je za Republiku Srpsku bila spremna dati svoj život - da bi njima obezbjedila miran život a političarima udobne fotelje.

BORS, borci i familije poginulih boraca

bors - 25942 - 28.12.2010 : Miroslav Spiric Srbija -  ⁽⁰⁾

U vezi pisanja mog prijatelja Vogošćanina Pravog, mislim da se i promjenom u rukovodstvu boračke organizacije Republike Srpske ništa neće na bolje promjeniti. Već nekoliko godina pokušavam saznati gde se nalazi ratna dokumentacija vojnog odsjeka opštine Vogošća. Gospodin Željko mi je poslao adresu i broj telefona, nekoliko puta sam slao poruke i pisma, na telefon se niko ne javlja. Mislim da osoblje koje sjedi u kancelarijama organizacije i ministarstva nema sluha za probleme boračke populacije. Isto tako, slao sam poruke ministarstvu finansija Republike Srpske sa molbom da mi odgovore da li su dobili dokumentaciju u vezi vansudskog poravnjanja, na nekoliko poruka u vezi toga i BORS-u i finansijama nikada nisam dobio odgovor. Znači preostaje mi da potrošim jednu penziju i odem do Banja Luke, a pitanje je da li će me uopšte puustiti da uđem u zgradu Vlade, jer ni u opštinsku boračku organizaciju u Zvorniku ne mogu ući kaad nešto trebam. Portir mi kaže da će mi on dati sva potrebna obavještenja.

BORS (2.dio)

bors - 25939 - 28.12.2010 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica -  ⁽⁰⁾

1. U BiH, uključujući entitete i organe vlasti i administracije svih nivoa ne može biti zaposleno više od 3 službenika na 1. 000 stanovnika.

2. Ukupan broj zaposlenih u raznim službama i agencijama državnog aparatu sabran sa službenicima iz tačke 1. ne smije premašiti odnos 6 zaposlenih na 1. 000 stanovnika.

3. Odnos najveća-najmanja plata ne smije biti veći od odnosa 5:1. Ako bilo ko u državi ima platu 5. 000 KM onda socijalna pomoć mora biti 1. 000 KM.

4. Član bilo koje političke partije u RS može biti biran za: odbornika u skupštini opštine, načelnika opštine, imenovan za načelnika opštinskog odjeljenja; biran sa narodnog poslanika u NSRS i imenovan za ministra u Vladi RS. Bilo koji član njegove uže porodice ne može biti zaposlen tamo gdje se plata prima od novca poreski obveznika.

5. Član bilo koje političke partije ne može biti: direktor državnog preduzeća, fonda, agencije ili ustanove čiji je osnivač entitet ili lokalna samouprava, ne može biti zaposlen u organima državne uprave, entitetskoj ili opštinskoj administraciji niti u fondovima i agencijama.

6. Svaki građanin može biti član samo jedne političke partije. Svaka promjena stranke povlači zabranu političkog djelovanja, odnosno suspenziju prava da bude biran.

7. Samo jedan član porodice može biti zaposlen u instituciji, ustanovi ili bilo kojoj drugoj organizaciji gdje se lični dohodak prima iz budžeta države, entiteta ili lokalne samouprave.

Pa da vidimo da li bi onda trčali da se učlanjuju u političke partije!!!

Takođe, što se tiče BORS-a dovoljno bi bilo i ovo:

1. Bivši ili aktuelni član bilo koje političke partije može biti samo član BORS-a. Ne može biti biran u bilo koji organ BORS-a.

Etooooooo rjeeešenjaaaaaa! Pa ko voli nek izvoli, neka se bavi politikom. Mnogi bi se za glavu uhvatili i molili da budu isčlanjeni iz političkih partija. Još samo ne znam odgovor na pitanje kako naći političare koji bi izglasali ove zakonske izmjene.

BORS (1.dio)

bors - 25936 - 28.12.2010 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica -  ⁽⁰⁾

"Eeeeeevoooooo reeeeešeeeenjaaaaaa"

Imponuje to što je istinita životna priča i moje pisanje zaintrigiralo mog (univerzitetskog) profesora Željka, kao i jednog takvog ratnika kakav je Luna. Ako je to TAJ čovjek koji mislim da jeste. Ne znam ga lično, već samo po čuvenju. Njegovom " naravno. Ne mome. Mene su, onih par godina dok sam radio na RTRS-u i živio na Palama, često pitali da li smo Luna i ja rođaci. Govorili su da fizički mnogo ličimo a isto nam je i" "ko razumi " shvatiće". Rječju: nisam ima čast nikad da lično upoznam Lunu.

A Željko Tomić" heh, Željko" Moram vam još samo ovo ispričati o njemu, pa ću onda preći na temu. "Naletio" on ljetos do mene u Rogaticu. Žuri on žurim ja. Na parkingu se našli. On na proputovanju, ja napustio radove na imanju. Samo da se vidimo i progovorimo koju. Mene čekaju čeljad usred otkosa, njega drugar sa autom i obaveze već dogovorene negdje u Srbiji. Donio mi fleš-stik koji mi je obećao jednom davno zbog neke pričice koju sam napisao na sajtu. Niti sam ja pisao da bi dobio poklon niti on poklanja da bi platio pisanje. Još uvijek čuvam i koristim taj stik.

Pričamo "dvjesta na sat", upadamo jedan drugom u riječ, ne završavamo misli a druge već započinjemo" k"o polupijane seoske lole na sijelu. Ustvari želimo jedan drugom što više toga da ispričamo za kratko vrijeme. I pričam mu ja tako nešto o pokojnom Momiru Jeftiću - Struji kad mu suza zaiskri u oku. Zakloni rukom oči od mene, kao sunce mu smeta, pa stavi sunčane naočare. Bi ga stid suze. Čuje stid! Je*eš čovjeka koji suzu ne može pustiti, bježi ti od takvog! Eto zato ovo ispričah.

Vraćam se na temu.

Često sam razmišljao šta je ključni problem što sve u RS ide "naguzičke" od rata naovamo. Analizirao, sintetizovao, indukovao, dedukovao, uopštavao, apstrahovao" i još bih umio mnogo teških riječi i misli nabrojati. Međutim, obrni-okreni sve se vrti oko jedne riječi: Politika. Svi problemi izviru odavde, kao i sve riječi koje su naša noćna mora: politokratija, političari, politizacija, političke elite, politička privatizacija" Nije važno koliki doprinos ste dali stvaranju države, koliko ste obrazovani, pametni, sposobni, koliko je impresivan vaš lični subjektivitet, već je najbitnije koju partijsku knjižicu imate u džepu. Svaka partija obećava, laže-maže samo da pridobije što više članova. Članovi im, opet, trebaju da bi, kako Željko lucidno a metaforički reče, zadovoljili "krugove pakla". Da je masovnost partije krucijalna stvar SFRJ se nikad ne bi raspala jer je, početkom devedesetih godina, SKJ brojao više od dva miliona članova. A država pukla k"o fišek!

Koliko je besmisleno politizovanje svih segmenata naših života pokazuje činjenica da svi direktori imaju knjižice po nekoliko partija. Barem onih najznačajnijih. A ako nemaju, čim "namirišu" da bi određena stranka mogla doći na vlast odmah mijenjaju dresove. Sve to dovodi do grotesknih anomalija društva. Evo samo nekoliko primjera iz Rogatice.

Milorada Jagodića, Titinog komunistu, dugo su ubjeđivali da se učlani u SDS. Odbijao je sve dok nije rat odmakao i dok mu nije postalo jasno da nema nazad, kao i to da SDS neprikosnoveno vlada. Učlanio se u SDS. A onda su ga SDS-ovi "prvoborci" počeli prozivati zbog kasnog učlanjenja. "Posljednji sam od vas ušao u SDS, posljednji ću i napustiti stranku", dao je tada (ponovo) "časnu riječ" doskorašnji Titov komunista. "Teško bolestan" (hemoroidi dobijeni od pretjeranog sjedenja) oslobođen je vojne obaveze i upućen na radnu obavezu. Tamo je, kao direktor, izdejstvovao privatizaciju "Agrokombinata" koji je, bukvalno, pola Rogatice. Agrokombinat je za Rogaticu ono što je Agrokomerc za Cazinsku krajinu. Danas se režu cijele fabrike iz sastava "Agrokombinata" u staro gvožđe. Željko, nema više "Sladare" na ulazu u Rogaticu! Nestala je! Vjerovao ili ne, izrezali su je i cijelu prodali u staro gvožđe. Stado od 1. 000 ovaca više ne postoji. Čistokrvna grla konja Ergele "Borike" po kojoj je poznat cijeli ovaj kraj, jer je posljednja oaza bosansko-brdskog konja (autohtona vrsta u izumiranju) završavaju u salami. Poslovni prostori se krčme i prodaju po babi i po stričevima. Radnici su otpušteni i šutnuti kućama. Ostalo ime se dužno preko 30 plata i doprinosa. I oni koji imaju uslov za penziju ne mogu otići jer im godinama nisu uplaćivani doprinosi. Poslije ovako "uspješnog" rukovođenja u Agrokombinatu Jagodić je prešao u SNSD i imenovan za direktora Šumskog gazdinstva "Sjemeć", najvećeg rogatičkog bogatstva. Nezakonito je primio dvadesetak članova SNSD-a u "Sjemeć" gdje srednjoškolci imaju plate po 800 KM. U kancelarijama fizički više nema mjesta, uskoro će početi sjediti po hodnicima. Smijenio je sve poslovođe koji nisu htjeli uzeti člansku knjižicu SNSD-a, a za otpremače imenovao jedva punoljetne dječake čija je najjača kvalifikacija lijepljenje SNSD-ovih plakata u predizbornoj kampanji. Ni to mu nije bilo dosta pa se kandidovao za narodnog poslanika u NSRS. Prije neki dan dobio je kolac u glavu. Neko ga odalamio iz mraka. Sumnjivo je ("samo") pola Rogatice. Plus Gavrilo Bobar jer mu je Jagodić "kresnuo" ljubavnicu (neko je stavio na ovom sajtu pjesmu o tom događaju pod imenom "Čudna jada Jagodića Milorada").

Primjer drugi. Milan Marković, takođe bivši komunista i direktor u vrijeme vladavine SDS-a, čuvši da roditelji Milorada Dodika ljetuju u Crnoj Gori, hitno je otputovao dole. Upratio je na kojoj plaži se Milovi matorci kupaju, isfolirao obezbjeđenje i došao do Milovog oca. Predstavio mu se i rekao kako su, zaboga, dalji rod preko ženine familije. Milov ćaća ga je "naparadao" s noge na nogu jer Markoviću nije bilo poznato da je ovaj ogranak dinastije u međusobnoj zavadi; da godinama ne govore. No, Markovića to nije obeshrabrilo. Našao je neku drugu vezu sa vladajućom dinastijom i danas suvereno vlada Rogaticom. Primljen je na određeno vrijeme u "Sjemeć" gdje je pomoćnik direktora. Da li je to ikad bilo i da li će (ikad više) biti da se radnik primi na određeno vrijeme a onda imenuje za pomoćnika direktora! ? Službenim vozilima "Sjemeća" razvozio je đedove i babe da glasaju, a tokom cijele predizborne kampanje sve resurse "Sjemeća" stavio je na raspolaganju SNSD-u.

Primjer treći: "Pinki je vidio Tita". Ivana Perišić, diplomirana "difovka" fakulteta u Stambolčiću (za one koji ne znaju jedna stroga selendra, neviđena zabit desetak kilometara udaljena od Pala) bez radnog iskustva, danas je savjetnik načelnika opštine Rogatica. Do juče je vodila privatnu plesnu školu i to joj je bila najjača profesionalna referenca. Vukla me je za rukav i umiljavala mi se: "Čika-Zorane, Vi (da, obavezno mi je persirala) ste čovjek koji svojim shvatanjima nadrasta ovu malograđansku sredinu"! Ulagivala mi se godinama jer je od mene imala gratis reklamu na radiju i besplatnu kino-salu u Centru za kulturu. Što nikad ni od koga drugog nije mogla dobiti. Ja naivčina mislio da pomažem osobi čija razmišljanja prebacuju rogatičke zaseoke i stimulišem pozitivne društvene trendove. Ali " avaj! Kad se dohvatila vlasti, upoznala Milorada Dodika i slikala se sa njim (lično mi se time hvalila sva ushićena k"o Pinki kad je vidio Tita; kao pubertetlija poslije prvog poljubca), počela me je uhoditi i prijavljivati šefici da sam izašao sa radnog mjesta da popijem kafu sa poznanikom koji je izašao iz bolnice pa hoće da mi ispriča šta ga je to snašlo. Zabranila je, ova diplomirana difovka fakulteta u Stambolčiću, svim budžetskim korisnicima da kupuju u bilo kojoj radnji čiji vlasnik nije član SNSD-a. "Namontirala" je konkurenciji inspekciju da bi otvorila vlastitu teretanu. Pitanje je da li plaća zakup prostora i dažbine državi? Organizuje podjelu novogodišnjih paketića za djecu iz najjačih rogatičkih preduzeća, a zarada ide, naravno, lično njoj. Nek se samo usudi neki direktor da ne prijavi djecu da im difovka podijeli paketiće! Ili nek odbije da bude "sponzor" kad ga difovka za to "zamoli". Vidio bi do kada bi bio direktor. Jer ona od pet radnih dana četiri provodi u Banjaluci. Prvog dana kad sam napustio posao u Centru za kulturu Rogatica u Likovnu galeriju "Radenko Mišević" dovela je svoju djecu i ekipu RTRS-a. Snimali su zvanično aerobik, a zapravo reklamu za njenu privatnu školu. Zamislite aerobik u Likovnoj galeriji. Zato su mene morali ukloniti odatle jer ja te nebuloze ne bih dozvolio. Po cijenu da dobijem otkaz.

Primjer četvrti. U rogatičkoj "Elektrodistribuciji" tačno na mjestu gdje je nekad stajala Titova slika već godinama stoji fotografija Milo(k)rada Dodika; do nje načelnik opštine Radomir Jovičič pa SNSD-ov odbornik Radenko Gladanac.

Mogao bih ove anomalije i paradokse nabrajati do u nedogled. Kao i vi u svojim sredinama. A nažalost isto tako i na nivou države. Nego" gdje je tu rješenje? Što bi rekao velikan srpskog glumišta, pokojni Zoka Radmilović u kultnoj pozorišnoj predstavi "Radovan lll": "Eeeeeevoooooo reeeeešeeeenjaaaaaa". Potrebno je ove odredbe (naravno priređene i uobličene od strane pravnika) inkorporirati u naše zakonodavstvo:

Zapažanja

bors - 25935 - 28.12.2010 : Feniks Republika Srpska -  ⁽⁰⁾

Izgleda došlo do određene zabune jer pojedini učesnici ovog foruma oslovljavaju Vasketa Vasiljevića sa vojvodo, očito je da su ga zbog sličnosti prezimena zamjenili sa vojvodom Vasilijem Vasketom Vidovićem a i sam članak jasno govori da to nije stil pisanja vojvode Vidovića.

Takođe želim da ispravim još jednu grešku u članku Zorana Jankovića, borac čiju nezgodu u Beogradu opisuje(R. R. odlikovan ordenom Miloša Obilića) nije bio pripadnik Desetog nego Prvog diverzantskog odreda VRS.

Nadam se da mi učesnici foruma neće zamjeriti na ukazanim greškama.

S poštovanjem,
Feniks

Podrška za promjene u BORS-u

bors - 25933 - 27.12.2010 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Činjenica je da trenutno rukovodstvo BORS-a ne zastupa interese onih zbog kojih je na tim funkcijama, pa stoga treba pod hitno nešto učiniti kako bi se poltron Pantelija konačno sklonio sa funkcije presednika BORS-a.

Potpuno se slažem sa Zoranom Jankovićem koji kaže da mu se Pantelija bar mogao javiti sa rečenicom, "odj*bi papak" ili je možda je mogao reći, "ne rješavamo pojedinačne slučajeve". Jednostavno rečeno, svi mi zajedno koji smo se obratili BORS-u za pomoć u slučaju Zorana Jankovića, za Panteliju smo jedna mala ništica. Njemu je mizerno da nam odgovori na bilo koji način.

Kako Željko reče, prava ličnost za funkciju predsjednika BORS-a je upravo Zoran Janković, koji prolazi kroz sve ove teškoće upravo zato što je (kako i on sam za sebe kaže) ters. Samo jedan školovan i stručan borac, a uz to i ters kakav je Zoran Janković može se suprostaviti vlastima i izboriti za boračka prava.

Stoga predlažem da odavde, mi učesnici ovog foruma, damo maksimalnu podršku i smislimo način na koji ćemo smjeniti trenutno rukovodstvo, ili ako treba osnovati paralelnu boračku organizaciju sa Zoranom Jankovićem na čelu.

Pošto dobro poznajem i cjenjim, u svakom pogledu, vogošćanina Lunu, koji se herojski borio u svim dijelovima Republiku Srpsku, zbog čega mu je danas teško i dokazati gdje je i koliko vremena proveo u borbi na liniji, smatram da je i on jedna veoma kvalitetna i jaka ličnost da pomogne Zoranu Jankoviću u borbi za rušenje poltronskog rukovodstva BORS-a.

Ako se odlučimo da krenemu u promjene, moramo biti jaki i istrajni da ne bi oni koji krenu u ovu akciju završili u goroj situaciji nego što se danas nalaze.

Šta god se odluči po ovom pitanju, imaćete moju podrsku.

RE: Budućnost BORS-a

bors - 25930 - 27.12.2010 : Zeljko Tomic Sokolac -  ⁽⁰⁾

Kao prvo, želim da još jednom ponovim da izuzetno cijenim moga prijatelja Lunu, međutim mislim da bi djelimično trebao korigovati stavove u pogledu akcije koju bi borci VRS trebali da preduzmu u pogledu ostvarivanju njihovih prava.

Po meni, glavni problem boračke organizacije je u tome što su borci dozvolili da ona bude politizirana, a u suštini bi trebala da bude nevladina, apolitička organizacija. Nešto slično kao policija, vojska, sindikati u civilizovanim zemljama, u koju ne računam Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Umjesto toga, boračka organizacija je postala odskočna daska za poltrone koji svoju egistenciju žele da obezbjede u sferi politike. To je i dovelo do toga da boračka organizacija Republike Srpske nema nikakvu moć i ne može da preduzme nikakvu akciju u cilju zaštite boračkih prava.

E sada da se vratim Luninom predlogu. Mišljenja sam da bi implementacija njegovih ideja dovela do još većeg particionisanja u boračkoj organizaciji, a da bi organizovanje boraca prve kategorije u posebnu organizaciju imalo vrlo ograničene efekte, ili bolje reći gotovo nikakve.

Prije svega, mislim da borce ni u kom slučaju treba dijeliti na one koji su prva ili sedma kategorija. Nismo se dijelili ni u Vojsci Republike Srpske, izuzev što smo Specijalne jedinice MUP-a smatrali posebnom vojnom organizacijom, što je po meni pogrešno. Ovo mislim prije svega zbog toga što i mi borci znamo ko je kakav bio - neki su sjedili uz peć u nekom štabu a drugi su se mrznuli po rovovima i jurišali na bunkere.

Danas, kada smo svi ugroženi i nemamo nikakva prava, mišljenja sam da se ponovo moramo vratiti tamo gdje smo pogriješili. Treba da se vratimo u 1996. godinu i osnujemo novu boračku organizaciju, sa novim statutom, skuštinom, novim pravilnikom. Nakon toga, postojeća boračka organizacija bi se sama od sebe ugasila.

Nova boračka organizacija bi trebala da bude zasnovana na demokratskom principu. Osnovni uslov da neko bude biran kao delegat na više funkcije bi trebalo da bude da je takva osoba dokazano apolitična ( kao npr. Zoran Janković iz Rogatice ) a ne isključivo da bude borac prve kategorije. Ovo zbog toga što najbolji u ratu ne znači da je neophodno i najbilji kandidat za neku državnu funkciju iz prostog razloga što takva dužnost zahtjeva i neke druge kvalitete koji će mu omogućiti da sve nas doslijedno reprezentuje u banjalučkom političkom osinjaku.

Siguran sam da se neki neće složiti sa ovom mojoj filozofijom, ali treba da znate i to da je ovo isto kao i pisanje knjiga. Primjera radi, knjige o ratu uglavnom ne pišu oni koji su bili na prvoj liniji. Njih pišu oni koji znaju da pišu, ili oni koji imaju dovoljno novca da plate drugima da to urade za njih. Ovu teoriju gradim i na osnovu mog ličnog iskustva na ovom forumu: nemate pojima koliko me boraca sa prve linije javilo sa namjerom da mi preko telefona ispričaju neke stvari - jer oni to ne znaju da napišu. Isti slučaj je i sa politikom. Za delegata ne biraš nekoga ko je bio heroj nego onoga koji su dovoljno stručni i moralni da zastupaju naše interese.

Drugim riječima svi mi treba da - preispitamo svoje moralne kvalitete. Borci, a i svi stanovnici Republike Srpske, su se odrekli jedinog prava kojim raspolažu i koje im je dato u demokratskom društvu - nagon za preživljavanjem ih je natjerao da prodaju svoje glasove. Opšte je poznato da gotov svaki čovjek ima svoju cijenu. U bijedi i nemaštini, kakva sada vlada u našem društvu, ljudske vrijednosti su jako devalvirale. Glas nekog seljaka, na primjer, možeš kupiti za par opanaka ili za pusto obećanje da ćeš mu za desetak godina napraviti kilometar puta. One u gradu možeš čak kupiš za jalovo obećanje da ćeš mu jednog dana zaposliti dijete, mada je ono još uvijek u obdaništu. Samo je mali broj poštenih ljudi je uspio da od vladajuće klike iskamči nešto više od opanaka ili pustih obećanja. Međutim, oni zbog toga danas ćute jer imaju izvjesnu dozu poštenja pa im obraz nalaže da drže jezik za zubima. Nadam se da ste iz svega ovoga shvatili da kod nas Srba demokratija ne funkcioniše!

Naravno, treba pomenuti i "zmijsko gnijezdo", tj. političku kliku koja se takođe može podijeliti u dva kruga pakla: u onom unutrašnjem se nalaze oni koji su spremni da učine sve za svoga velikog šefa, pa čak i da mu daju malo guze ako zatreba. U onom u onom vanjskom krgu se nalaze oni koji su kadri da obezbjede pare ili glasove za one u unutrašnjem krugu (čitaj poltroni). Svi ostali trče oko vanjskog kruga vjerujući da se i oni bave politikom.

Sve u svemu, mišljena sam da se borci ne trebaju razdvajati ako stvarno želiš da napraviš korjenite promjene u sistemu koji za sada ne funkcioniše, ili bolje rečeno ne štiti interese boraca. Kakvo društvo takva i boračka organizacija!

Konačno, svaki borac koji se delegira na više instance u boračkoj organizaciji bi trebalo da ima dva osnovna kvaliteta: da dokaže svoje boračke, isto kao i moralne kvalitete. Borac koji predstavlja boračku organizaciju mora da bude ne samo apolitičan, nego da raspolaže i jako visokim moralnim kvalitetima, ali i stručnim tj. može da se nosi sa političkim ajkulama našeg društva.

Odličan primjer za ovo je Zoran Janković iz Rogatice. Nije borac prve kategorije, štaviše nije uopšte ušao u proceduru kategorizacije. Međutim, da sam kojim slučajem Rogatičanin, za mene bi Zoka bio jedini pravi kandidat za predsjednika BORS-a, ne samo u Rogatici nego i u cijeloj Republici Srpskoj. Ne vjerujem da je Zoka bio najbolji borac u Rogatici, štaviše vjerujem da ih je bilo na desetine boljih nego on, ali ono što Zoku čini najboljim kandidatom (čak i za Predsjednika boračke organizacije Republike Srpske) su njegovi izuzetni moralni i obrazovni kvaliteti. Naravno, što se visoko-rangiranih političara tiče, Zoka je za njih najmanje poželjni kandidat za tu poziciju jer on nije odgovarajući "točak u sistemu", ili boje rečeno - nije prodana duša i teško ga je kupiti.

I na kraju, hoću da se izvinem Luni jer sam njega pomalo zapostavio u ovom komentaru. Siguran sam da je on u ratu bio veliki junak, ili bolje rečeno heroj nad herojima. Međutim, njegove stručne potencijale ne znam, mada vjerujem da bi i on bio jako dobar predsjednik BORS-a u opštini u kojoj sada živi.

Boračka organizacija bi morala da prođe kroz korjenite promjene, a to se nikada neće desiti ukoliko svi, ponavljam svi, borci ne izađu na ulice. Od politike zastrašivanja, jedina moćnija sila je snaga mase.

Budućnost boračke organizacije

bors - 25924 - 27.12.2010 : Luna -  ⁽⁰⁾

Želim da kao borac dam punu podršku Zoranu Jankoviću za kritiku boracke organizacije i njenog rukovodstva. Naime, BORS je potpuno otuđen od boraca i vodi neku svoju politiku koja je pogubna za svu boračku populaciju. Doduše, oni povremeno podrže i mali broj pravih boraca i onda te rijetke poteze koriste kao odbranu od kritike. Suština je da borci iz godine u godinu gube dio svojih stečenih prava, tako da ih sad već počinju proganjati. Skoro da im, kad nešto traže kažu da bi dobro bilo da nisu učesnici rata.

A od Ćurguza, Slavuja, i još nekoliko njih su napravili heroje. Pantelija je bio komandant i borac, ali takvih je bilo na hiljade. Slavuj i Dukić su bili u logorima dok smo mi krvarili, i kad su izašli iz logora, unovčili su te svoje patnje iako su oni bili civili koji su svojom naivnošću pali u ropstvo. Treba ih nagraditi kao civilne žrtve rata, a ne dati im da vode državu.

A Boračka organizacija vrši izbor rukovodstva i u opštinama i u Republici pogrešno. Evo primjera za to: zar ne bi bilo logično da, kada se bira rukovodstvo opštinske boračke organizacije i BORS-a, da se raspiše konkurs i postave uslovi koje mora zadovoljiti taj predsjednik. Recimo, da je uslov da bude borac 1. kategorije, da je odlikovan, da navede da li je ranjavan, da li je invalid, da li ispunjava uslove što se tiče stručne spreme, da navede koliko je proveo vremena na prvoj liniji i koliko je vremena proveo u odbrani cijele Republike, a ne samo opštine gdje mu je kuća. Zašto to govorim, zato što je većina pripadnika Specijalne brigade MUPa RS recimo boravila u bazama i djelovala na području cijele države u ratnim dejstvima. Baš kao što su to nekada radile proleterske brigade. E sad kada se bira rukovodstvo na nivou opštinske organizacije, potreban je prijedlog mjesne boračke, što neko ko je čitav rat mijenjao ratišta i nije branio samo svoje selo, tesko da može ostvariti. Neko ko je branio samo Miliće ili Dubicu, lako će dobiti tu podršku, a šta da rade oni koji su ratovali po mjesec dva u Nevesinju, Zijemljima, Ravnom Nabožicu, Ozrenu, Stolicama na Majevici, Ključu, Budimlic Japri, Trebinju, Bihaću, Jajcu, Sarajevu, Ilijašu, Vogošći, Rajlovcu, Vracama, Dobrinji itd...... I sad mi treba podrska mjesne boračke organizacije? Pa kako da je dobijem? To su potpuno nerealni uslovi i to se mora promijeniti.

Isto tako se mora ispoštovati uslov da se bude borac 1. kategorije. Ovako imamo više boraca 1. kategorije nego što je bilo učesnika rata. Zna se po zakonu koliko je trebalo da se provede na prvoj liniji i u borbenim dejstvima da bi neko bio kategorizovan. Recimo u Specijalnoj policiji je po sadašnjim propisima dovoljno da si bio na spisku operativnog dijela brigade da bi ti u MUP-u dali potvrdu da si borac 1. kategorije. To je bez veze! Neki ljudi su pratili komandire i komandante i vozili ih, a komanda ih je vodila u sastavu operativnog dijela, pa su oni sada borci 1. kategorije. Ili su bili pripadnici operativnog dijela ali su izbjegli većinu akcija i boravili u bazi, i opet dobiju potvrde da su borci. Tako je vjerovatno i u vojnim jedinicama.

E ovo pod hitno treba mijenjati po cijenu da se formira paralelna boračka organizacija bi za pocetak okupljala borce 1. kategorije koji mogu da dokažu da su stvarno ratovali i ostvarili to pravo. A kada ojača ta organizacija koja bi vrednovala prave borce, onda bi se uz dobro rukovodstvo mogli ponuditi kao jedina prava organizacija koja stvarno zastupa interese pravih boraca.

Posljednje obraćanje BORS-u

bors - 25912 - 26.12.2010 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica -  ⁽¹⁾

Zoran Janković
Srpske sloge 27
73220 Rogatica
Tel: 066/379-602
E-mail: zoranjanŽspinter. net
JMBG:1410967173255
Br. l. k. 04ESA2231
Rogatica, 26. 12. 2010. godine

Boračka organizacija RS
(n/r predsjednika Pantelije Ćurguza)
Краља Алфонса XIII бр. 1
Бања Лука,
borackaŽgmail.com
Телефони: 051/211-726; 218-139
Факс: 051/ 211-825

PREDMET: Moje posljednje obraćanje BORS-u

(Ne)poštovani gospodine Pantelija Ćurguze,

Čekao sam više od mjesec dana da odgovorite na moje pismo. Čekao, čekao, čekao i čekao. Iako sam se Boračkoj organizaciji RS obratio po prvi put u životu, iako nikad i ništa ranije nisam tražio ni od Boračke organizacije niti od Države čije sam temelje krvlju zalio, iako sam Vam pismo poslao i klasičnom poštom i e-mailom pa ne postoji ni teoretska vjerovatnoća da ga niste dobili, iako je pismo bilo "otvoreno" i, njegovim tragom, dobili ste još (bar) nekoliko reakcija drugih boraca, iako.

Time što se niste udostojili čak ni da mi odgovorite, pa makar i da mi kažete i: "Od*ebi, papak", izgubili ste moje svako dalje poštovanje i za mog i Vašeg života više nećete imati priliku da ga povratite (ja sam principijelan, narodski rečeno "zaguljen", "ters" čovjek). A ja sam, opet, izgubio obavezu da Vam persiram.

Zato ću ti, Pantelija, ispričati jednu priču:

Moj prijatelj, inače nekada borac Desetog diverzantskog odreda VRS, imao je u Beogradu saobraćajnu nesreću. Vozilo u kome su bili polupijani pripadnici specijalne jedinice MUP-a Srbije, bezglavo jurcajući ulicama Beograd, prešlo je u njegovu kolovoznu traku i udarilo ga skoro mu uništivši automobil. I njihovo vozilo bilo je ozbiljno oštećeno. I on i oni, na sreću, bili su samo ugruvani.

Odmah su mu stavili lisice i priveli ga sudiji za prekršaje. Sudija (hm, "nezavisni" sudija) htio je odmah da presudi kako je on kriv za saobraćajnu nesreću. Time bi pripadnike MUP-a zaštitio od sankcija za neprihvatljivo ponašanje i uništavanje MUP-ove i imovine građanina. Vidjevši da će ispasti "grbav" moj prijatelj, inače u ratu tri puta ranjavan, ratni invalid i vojni penzioner (Vojske Srbije), brzo je razmišljao kako izbjeći iznenadnu nepravdu.

Pošto je priveden sudiji a ne u pritvor nisu mu oduzeli mobilni telefon. Sjetio se jednog svog ratnog drugara, sada oficira Vojske Srbije, nazvao ga i sve mu ispričao. Ovaj mu je savjetovao da se pozove na pripadnost Boračkoj organizaciji grada Beograda i odbije da daje bilo kakvu izjavu sve dok se ne pojavi advokat Boračke organizacije koji će odmah krenuti put suda.

Čuvši ovo do tada drski i prepotentni sudija preblijedio je, počeo da zamuckuje, da se izvinjava" Prekorio ga je, zaboga, zašto je nepotrebno "uznemiravao" Boračku organizaciju kada su se, eto, k"o ljudi mogli sve lijepo dogovoriti. Odmah ga je oslobodio "krivice", vozilo mu je MUP odšlepovao "paukom" do njihove radionice u kojoj je službeno vozilo skinuto sa kanala a njegovo uzeto u rad po hitnom postupku. Odvezli su ga u hotel i smjestili tu na MUP-ov račun sve dok mu automobil ne bude popravljen. Specijalci su ga ponizno zamolili da "ne talasa" dalje da ne bi ostali bez posla već da nikom ne spominje nemili događaj!

Zašto ispričah ovu priču? Zamišljam sebe (ne dao mi dragi Bog) u sličnoj situaciji, u gradu bilo kome, kako se pozivam da pripadam Boračkoj organizaciji Republike Srpske. Kako li bi sudija reagovao? Mora da bi bilo kao u onoj čuvenoj skrivenoj kameri "Nadrealista": "Grohotom se smijem, grohotom"!

A to što BORS nije Dušan Silni već sin mu, Uroš Nejaki, i što se na spominjanje njegove "snage" ljudi grohotom smiju kriv si ti, Pantelija, jer si i na mome primjeru pokazao koliko ti je stalo do borca.

Naime:

Kriv si zato što si Boračku organizaciju, čiji je cilj da bude oponent vlasti i da vodi brigu o boračkoj populaciji, inkorporirao u vladajući režim i čak si je pretvorio u važan (i snažan) element podrške vladajućeg, apsolutističkog režima sa elementima kulta ličnosti (Milokrada Dodika).

Kriv si jer za predsjednike Opštinskih boračkih organizacija biraš (tačnije-lobiraš) ljude isključivo po političkoj pripadnosti. I to kompatibilnoj sa vladajućom oligarhijom.

Kriv si zato što kad ti Milokrad Dodik opali šamar ti uzvikneš: "Jao, oprostite, gospodine predsjedniče, udarih Vas obrazom po dlanu"!

Kriv si što umjesto da ti podvikuješ na njega koji je švercovao cigarete dok smo mi krvarili, ti si dozvolio da on podvikuje na tebe (provjerena informacija iz krugova bliskih Milokradovom kabinetu)!

Kriv si jer si postao (mada još ne zvanično) borački Slavko Jovičić " Slavuj!

Kriv si što se ponašaš kao i svaki drugi političar: brineš se samo kako da ponovo dobiješ mandat u BORSU i primaš sinekuru koja ne zavisi od toga koliko uspješno zastupaš boračke interese nego od stepena u kome si se dodvorio Milokradu Dodiku; što su ti osnovni motiv djelovanja "trideset srebrenjaka" i čanak pilava, odnosno mrvice od pilava koje ti spadaju sa prebogate trpeze Milokrada Dodika. I to tek onda kad njemu i njegovima pretekne.

Kriv si što ti je prioritet u "radu" da se slikaš za TV: da ti je frizura svježe isfenirana a brci "a la Klerk Gebl" uredno štucovani i nagareni. Da li si i to od Milokrada vidio jer i on redovno farba kosu (provjerena informacija)? Ne samo da se podanički ponašate prema Velikom (vam) Vođi (kad kažem "vi" mislim na vas, "zapadnjake" iz RS), već u javnim nastupima pokušavate da ga oponašate, on vam je novi ban Tisa Milosavljević. Godinama sam radio najodgovornije poslove na televiziji i na radiju pa mi je uvo izoštreno da primijetim i ono što običnom čovjeku promakne. Tebe, Pantelija, nekoliko puta "uhvatio" sam kako koristiš identične riječi na istim mjestima, pa čak i cijele sintagme prepisuješ od Milokrada Dodika. Naprimjer kad govoriš o nekoj ustanovi ili instituciji onda ona nema (ili ima) "puni kapacitet"; kada govoriš o određenoj situaciji kažeš da je to "priča"! To su njegove riječi. Poslušaj pažljivo bilo koji njegov govor i uvjerićeš se da sam u pravu. Da li ti je to Milokrad idol ili si samo prečesto na "brifinzima" kod njega pa si "pokupio" i stil ponašanja i "Miletovu" retoriku. A ja, budala, pomislio da ćeš mu protivrječiti i stati u moju zaštitu!

I ne samo to nego (vi "zapadnjaci") čak i fizički pokušavate da ličite na Njega, da hodate i ponašate se kao On. Naprimjer, cijela Banjaluka se otvoreno smije ministru Stanislavu Čađi jer pokušava i da hoda k'o Mile. Mile dvometraš a Čađo "metar i žilet"! Žalosno je, nije smiješno.

Kriv si što si klimoglavac i čankolizac, što nemaš mu*a da lupiš šakom od sto i kažeš vlastima svoje (tačnije boračko) mišljenje!

Kriv si što ti borci uglavnom rade u privatnim pilanama u vlasništvu dezertera i ratnih profitera, dok se ti, mandat po mandat, "boriš" za njih. A istovremeno znaš da je Milokrad Dodik registrovao firmu u Austriji na tamošnjeg državljanina. Ovoj će firmi, nakon što za vrijeme svoje vlasti uništi sva šumarstva, dati koncesiju na gazdovanje našim šumama u narednih 99 godina. U međuvremenu, preko svojih pijuna, za male pare kupuje sve pilane u Republici Srpskoj. Kada izgubi vlast (jednom će se i to desiti, zar ne) biće vlasnik šuma i svih drvoprerađivačkih kapaciteta, naših najznačanijih privrednog resursa. Faktički: biće vlasnik Republike Srpske. Ti to znaš i prećutkuješ. A ćutanje je znak odobravanja.

Kriv si jer si umjesto da, autoritetom svoje funkcije (ako je nisi već derogirao do nulte vrijednosti) zaštitiš moja građanska prava i spriječiš političku diskriminaciju kojoj sam izložen, svojim ćutanjem doprinio mom progonu iz Republike Srpske! Neka ti je to na "čast" i na "ponos"!

Kriv si jer činiš što ne treba a ne činiš ono što treba; za činjenje i nečinjenje!

Sa (ne)poštovanjem,

Zoran Janković

P. S. Od Nove godine, kao što sam i obećao da ću uraditi ukoliko Boračka organizacija ništa ne učini na mojoj zaštiti, selim se iz RS u Federaciju. Boračka organizacija i Pantelija Ćurguz svojim ćutanjem postali su saučesnici u progonu borca otadžbinskog rata, ratnog veterana i nezavisnog intelektualca iz Republike Srpske. Protjerala me je vlast SNSD-a predvođena Miloradom Dodikom, a Boračka organizacija je na sve to žmirila, ćutala, i okretala glavu u stranu. Nek se zna!

To je nama naša borba dala

bors - 25861 - 23.12.2010 : Feniks Republika Srpska -  ⁽⁰⁾

Zahvaljujem se u svoje ime Velimiru za objavljeni članak vezan za ukidanje boračkih penzija i ostalih zakonom garantovanih prava, kao na primer borački dodatak.

Ovakav postupak Vlade RS nije ništa drugo nego još jedna diskriminacija i minorizacija onih koji su izgradili Republike Srpske, ovo je samo još jedno izdajstvo patriota od strane izdajnika, ratnih profitera, dezertera i onih koji su rat proveli u udobnim kancelarijama daleko od prve linije i gradili pozicije za posleratne fotelje.

Nažalost našom neodgovornošću dozvolili smo da se njihovi planovi ostvare, uskočili su na izborne liste i obezbjedili poziciju u kojoj nisu pravili razliku između pravog borca i neborca, patriote i izdajnika, privatnog novčanika i državne kase pa nisu pravili zakone prema božijim i ljudskim načelima nego prema svojim potrebama.

Za sve planirano imali su podršku i u boračkoj organizaciji u koju su nažalost osmišljenim planom postavljali i postavljaju ljude podobne njihovim a ne interesima populacije koju treba da zastupaju, ljude koji su istih nemoralnih osjećaja i opredjeljena kao i oni sami.

Slušajući juče izjavu novog premijera (Dodikovu marionetu)koji se na jučerašnjoj sjednici NSRS (na pitanje jednog od poslanika vezano za ukidanje boračkog dodatka) javno hvali kako je i on bio pripadnik VRS ali da nije nikada podnio zahtjev za kategorizaciju i tražio borački dodatak, čovjek se predstavlja kao humanista a svaki dan za jednu jutarnju kafu potroši daleko više od jednog godišnjeg boračkog dodatka a za jedan dan nekoliko boračkih penzija, takve humaniste i štediše su nas i dovele do ovako skoro bezizlazne situacije.

Međutim, mnogi moji suborci koji nemaju nikakvih primanja zabrinuto me pitaju nakon najavljenih odluka Vlade da li će borački dodatak biti isplaćen ove godine kako bi mogli proslaviti predstojeće praznike i koji su presrećni kada čuju da im to pravo neće biti uskračeno ove godine.

Mislim da je jedini odgovor na najavljene odluke vlade sazivanje vanrednih sjednica svih opštinskih boračkih organizacija na kojima će se zauzeti stav o poništavanju odluke vlade a nakon toga sazivanje vanredne sjednice BORS-a na kojoj treba neko snositi odgovornost za svoj rad i napokon izabrati pravo rukovodstvo.

Dosadašnji rad BORS-a je katastrofalan počevši od suludog načina kategorizacije boraca (prva kategorija je i borac sa prve linije kao i čistačica u štabu), revizije kategorizacije i invalidnina(ostvarili su je neki pojedinci koji su posledice zadobili i prije rata), dodjele odlikovanja (mnogi koje poznajem trebali su odlikovanje dobiti od suprotne strane), dodjele stambenih jedinica(samo porodice poginulih boraca i invalidi valjda preživjeli borci bez zaposlenja sa svojim izbjeglim porodicama mogu i pod vedrim nebom), ostvarenja prava statusa porodica poginulih boraca (maćeha i očuh imaju pravo dok djeca starija od 18 godina koja nisu na školovanju nemaju nikakva prava što su ostali bez oca), izjednačena prava boraca i dezertera prilikom zapošljavanja..... Ludilo do ludila a Pantelija se samo smješka dok nas prevodi žedne preko vode, vozajući se u udobnoj i skupocjenoj limuzini(audi A4 kupljenim od novca BORS-a) masteći brke dok borci stežu kajiš i svakodnevno umiru od ratnih i posleratnih posledica.

Predlog

bors - 25577 - 15.11.2010 : Cicera Canada -  ⁽⁰⁾

Poštovani gospodine Željko,

Već je neko od učesnika ovog foruma nešto predlagao, pa čak i napisao u vezi gospodina Zorana Jankovića, ali ja predlažem sledeće:

Da svi borci, i to oni koji su stvarno bili borci Republike Srpske, napišu i pošalju pismo putem pošte, a ne ovako putem interneta, jer priznaćete da nemaju svi ovo čudo preko koga se može poslati bilo koja, lijepa, ružna ili bezobrazna riječ. Za sve ove tekstove koji se šalju navedenoj adresi znaće samo oni koji šalju i onaj kome se šalje. Ovako putem pošte mislim da će se saznati šire.

Isto tako predlažem, da obezbjedite adrese od srpskih novina iz Republike Srpske i da ih objavite na ovom forumu, i da oni koji mogu da upute pisma svim tim srpskim novinama, da ih oni objave. Jedino ćemo tako izvršiti pritisak na one koji se griješe o one naše borce koji su stvorili Republiku Srpsku. A da ne govorim o greškama prema porodicama poginulih boraca.

Poštovani,

Ne slažem se sa tobom da bi pisma imala mnogo više efekta nego email. Ovo iz prostog razloga što je i jedno i drugo lako uništiti, tj. izbrisati ili baciti u peć.

Razmišljao sam ja i o ovoj ideji, ali sam siguran da bi odziv za ovakvu akciju bio daleko manji. Ne vjerujem da bi ni 10% onih koji su spremni poslati email, otišli na poštu kupili markicu i napisali pismo.

Za početak, pođi od sebe, da li bi to ti uradio?

Mislim da je najveća korist od ove akcije što će se iste poruke objaviti i javno, tj. na ovoj stranici.

Ideja oko novina mi se mnogo sviđa. Znam da dosta novinara dolazi na ovu stranicu, pa se nadam da će to neko iskoristiti kao materijal za jednu dobru reportažu. Ako neko zna email adrese nekih dobrih novina, mogao bi to objaviti na ovoj stranici, tako da ista pisma pošaljemo i na njihove adrese.

Hvala ti i za ono "pravih boraca". Vjerovatno misliš na mene da nisam bio pravi. Tješi me to što sam od Mladića dobio čin oficira i što mi je jednom prilikom rekao: "Ako treba, borci na prvoj liniji će gladovati ali ja ću prodati jednu ili dvije krave da ti kupim računar! " :-) Ove riječi su za mene bile neka vrsta ordena!

Pismo BORS-u

bors - 25572 - 14.11.2010 : Zeljko Tomic Sokolac -  ⁽¹⁾

Poštovani gospodine Ćurguz,

zovem se Željko Tomić, i rođen sam na Sokocu. Pišem vam ovo pismo jer mi rekoše da ste bili dobar i pošten borac pa nekako (u dubini duše) vjerujem da ljudi poput Vas ne mogu prodati svoje otadžbinske ideale za kožnu fotelju. Drugim riječima, vjerujem da sam se obratio za pomoć na pravu adresu.

U ratu sam bio iskorišten od strane političara i pukovnika, u cilju ostvarivanja njihovih ličnih interesa: političkih karijera i generalskih činova. Najprije sam sa još dvadesetak poštenih Srba osnovao Srpsku novinsku agenciju "Srna", a kada su i tamo vlast preuzele sitne duše ( čitaj Radovanovi poltroni ), otišao sam u vojsku. Zbog loših sinusa sam prihvatio mjesto Načelnika službe informatike pri Pozadinskoj bazi Glavnog štaba VRS, gdje ostadoh sve do 1995. godine...

Kao što vidite, u ratu i nisam bio baš neki veliki ratnik. Šta se tu može, neko je morao da obavlja i formacijsku dužnost potpukovnika (a do rata sam bio običan vojnik), jer su nam gotovo svi profesionalni oficiri pobjegli u Srbiju!

Nakon rata me bješe sramota da predam zahtjev za priznavanje statusa borca bilo koje kategorije. Bojao sam se neko će reći: "Čuj, bio pozadinac a sada traži status borca! "

Međutim, od mojih prijatelja sa Sokoca saznadoh da su status borca prve kategorije stekli čak neki vojnici iz moje jedinice, koji su nosali manjerke na relaciji Sokolac-Podromanije, nekih tridesetak kilometara od najbliže borbene linije.

Ipak, razlog zbog koga se javljam je potresna priča Zorana Jankovića, objavljena na sledećoj stranici: http://sokolac.slavicnet.com/sokolac/sokolac_rogatica_politika_forum.html...

Zoka je moj prijatelj još iz vremena prije rata. Najprije je bio moj student na Političkim Naukama, a kasnije postade i izuzetno dobar novinar. Kakav je bio u miru, takav se pokazao i u ratu: Zoka je muški odslužio tri godine u rovovima i tako i svojim ranama dao doprinos stvaranju Republike Srpske...

Zoran biješe jedan od rijetih intelektualaca koji ostadoše u Republici Srpskoj da se bori za budućnost svoga naroda. Njegove novinarske članke sam doživljavao kao nadu da će se bolje sutra vratiti i u istočni dio Republike Srpske. Međutim, ono što se Zoranu sada u Rogatici dešava je za svaku je osudu, gore čak i od turskog zuluma. Političke malverzacije koje ugrožavaju Zoranovu životnu egzistenciju i tjeraju ga da napusti Rogaticu je velika sramota za stranku kojoj Vi pripadate...

Ipak, vjerujem da ste Vi pravi čovjek, tj. osoba koja je mnogo više od jednog blijedog političara. Zbog toga Vas molim da nešto preduzmete. Ako ne kao član SNSD-a, onda kao borac, čestiti ratnik, čovjek... Molim Vas da pomognite Zoranu, jer on je nešto najbolje što je Republici Srpskoj u ratu preteklo!

Srdačan pozdrav,
Željko Tomić

Pismo BORS-u

bors - 25571 - 14.11.2010 : Zeljko Tomic Sokolac -  ⁽⁰⁾

Danas se oglasio i Vogošćanin Pravi, koji je vjerovatno prvi među nama poslao pismo BORS-u, i tako stao u odbranu Zorana Jankovića, koji kao vrstan novinar i intelektualac ne može da ostane u jednoj korumpiranoj sredini kakva je danas Rogatica.

Prijatelju dragi, svaka ti čast na tekstu! Ne samo da si Vogošćanin, nego si i "pravi".

Poštovani presednice BORS-a, Učesnik sam rata od 04. 04. 92' do 22-2-96', kada sam sa svojom porodicom, zauvjek, otišao iz Vogošće. U rat sam usao kao desetar a iz rata izasao kao poručnik. U ratu sam obavljao dužnosti, od borca u rovu, do komandata bataljona a kraj rata sam dočekao na dužnosti komandira Čete vojne policije 3. sarajevske brigade. Od boračke organizacije, nikad nisam ništa tražio! Danas vam se po prvi put obraćam za pomoć, ali ne za mene nego za Zorana Jankovića iz Rogatice. Stalno čitam i pišem na sajtu http://sokolac.slavicnet.com/sokolac/sokolac_najnoviji_forum.html. pod pseudonimom "Vogošćanin Pravi". Ovih dana se na ovoj stranici pojavio tekst koji je napisao Zoran Janković. Zorana ne poznajem lično ali me je veoma potresla Zoranova priča i dešavanja u Rogatici. Ovom priliko Vas molim, da Vi ispred BORS-a, pomognete Zoranu da istraje u pravednoj borbi za svoja ljudska i boračka prava. Unaprijed zahvalan, Vogošćanin Pravi