|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 16766 Datum: 20.12.2007
Moj BožureMoj Božure, moje cveće prkosno,
Moj Božure, moje cveće ponosno
U genima živi ti duh ratnika
U poljima miriše pobeda.
Ne boji se duša ničeg iz inata
Othranile Srpkinje hiljade junaka 2x
......
Moj Božure......
Moj Božure, rano nepreboljenja
Moj Božure, duša ti je besmrtna
U genima živi ti duh ratnika
U poljima miriše pobeda
Ne boji se duša ničeg iz inata
Othranile Srpkinje hiljade junaka 2x
...
Moj Božure, moj Božure....
Ou pjesmu pjeva Zorica Marković, napisao ju je Željko Subotić, u čast moga prijatelja Predraga Žarkovića - Božura.
Pjesmu možete je skinuti i na vaš kompjuter ( mp3 format ) ako kliknete ovdje.
|
Aco :
Broj: 16443 Datum: 28.11.2007
|
Da li može neko da napise nesto o akciji na Žuci kada je poginuo Božur i još nekoliko srpskih boraca?
|
:
Broj: 15998 Datum: 16.11.2007
O Bozurovoj pogibijiMože li neko da napiše nešto više o borbi na Žuci kada je poginuo pokojni Božur? Mislim da je bilo u septembru 1992.
godine.
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 15884 Datum: 11.11.2007
Draginja Žarković - junakinja sa Žuči
U vrijeme dok je vjetar na Vogošću nanosio miris baruta sa Žuči, bilo je teško reći koji će Vogošćani ući u istoriju kao heroji, a koje će ista tretirati kao siročad.
|
|
Ime Draginja Žarković danas više niko ne pominje! Možda zato što je Draginja bila jedna od mnogobrojnih sarajevskih Srpkinja, koje su sa puškom u ruci stale na branik svoje otadžbine.
Ipak, Draginja je bila nešto posebno pa se i za vrijeme njenog, ovozemaljskog života moglo naslutiti da će se njeno ime sa ponosom izgovarati pred onima koji tek trebaju da budu rođeni na slobodnoj srpskoj zemlji.
|
Rat je Draginju zatekao u Sarajevu.
Njen brat, Predrag Žarković - Božur joj je pomogao da iz Babića bašte prebjegne u Vogošću.
Pobjegla je iz pakla mržnje i prezira.
"Vjerovala sam da sve ovo ne može biti ovako, ali jeste.
Sve ono što nismo mogli da shvatimo, shvatićemo...
More granata je palo preko moje kuće, a ja sam u sebi ponavljala - jače, jače, još bacajte, još..
Više mi je bilo dodijalo biti podrumski čovjek.
Ljudi iz podruma su ponosni ako su Srbi.
A što može Srbin da želi sebi to niko ne može.
Sjediš u podrumu i misliš, Bože pošalji još jednu granatu.
Brate Srbine, četniče, baci još jednu granatu na moju kuću.
Pali, ruši, samo im se sveti.
Oni nas mrze, a mi smo blesav narod.
Ne znamo šta je njihova mržnja dok im ne dođemo u ruke, u njihovo društvo, u sve što je njihovo...
Mi nismo svjesni toga.
(*1*)"
Draginja je provela dovoljno vremena među komšijama muslimanima da razumje jezik mržnje.
Dok su bili zajedno u istom podrumu, svaka druga riječ koju je čula od njih bila je - treba sve Srbe pobiti.
"To su mi u lice govorili i ja sam se samo smješkala.
Čak su i djecu zadojili mržnjom.
Najmlađa moja komšinica, dijete nema pet godina kaže - teta Draginja, sve Srbe treba poklati.
Njihovo dijete od pet godina zna da sve Srbe treba poklati.
(*1*)"
Čim je sa kćerkama došla u Vogošću, Draginja se odmah prihvatila puške i osjetila miris baruta.
Predrag joj je pomogao da se lakše snađe.
Naravno, mnogi su je nagovarali da se mane fronta i posveti svojim kćerkicama, ali Draginja je znala šta se u tom trenutku moralo raditi.
Svoj nejač je ostavljale u nekom skučenom vogošćanskom stanu, a sa najboljim sinovima Romanije je išla na liniju fronta.
U vihoru rata, u Sarajevu se mnogo pričalo o Draginjinoj hrabrosti.
Takvu jednu priče mi je ispričao i Božur.
Negdje početkom juna 1992.
godine, muslimani su započeli snažnu ofanzivu na srpske položaje na Žuči.
Posebno je bio žestok udar na rovove u kojima se nalazila Draginja.
U opštem haosu borci iz nekoliko susjednih rovova su se povukli na rezervne položaje.
Shvativši da je ostala sama, Draginja je trčala od rova do rova i pucala u pravcu muslimanskih položaja, sve dok nije ostala bez municije.
Srećom, iz Vogošće je stigao Božur i njegovi drugari iz jedinice Bore Radića.
Nakon uspješno odbijenog napada, Božuru su objasnili kakvoj se opsasnosti Draginja izložila ostavši sama na liniji, pa je on počeo da kritikuje sestru zbog toga što nije i ona napustila rovove.
Ona mu je na to odgovorila:
"Pa znaš li koliko je naših boraca poginulo kada ste zadnji put pravili akciju da povratite ovu istu liniju? Uostalom, znala sam ja da ćes ti doći čim čuješ da smo napadnuti.
(*2*)"
Nakon bratove pogibije, Draginja je nosila njegovu pušku.
Sudbina je htjela da i Draginja zauvjek ostane na vječitoj straži na Žuči, gdje i danas, zajedno sa Božurom čuva svetu srpsku zemlju.
Poginula je 10.
decembra 1992.
godine u jednoj od mnogobrojnih ofanzivi mudžahedina na srpske položaje.
Ne znam kako se to desilo, ali pretpostavljam da ni tada nije htjela da odstupi pred naletima hordi zla, iako je dobro znala da joj ovaj put Božur neće dovesti pomoć!
Iza Božura je ostala pjesma "Moj Božure", koju je napisao vogošćanski boem i kompozitor, Željko Subotić.
Iza Draginje su ostale dvije kćerke koje i danas žive u Sarajevu.
Čujem da često posjećuju majčin grob.
(*1*) Citat preuzet iz nekih novina, čije ime ne znam, a članak sam dobio od Draginjinog brata Marka Žarkovića.
Draginjinu sliku ću naknadno objaviti.
(*2*)Citiram riječi Predraga Žarkovića - Božura.
Primjedba Željka Tomića.
|
Aleksa :
Broj: 15817 Datum: 06.11.2007
Božurova slikaŽeljko, molim te kada ćeš objaviti Božurovu sliku, vreme je da mnogobrojni posetioci tvoga sajta vide kako je izgledao ovaj veliki srpski vitez - neka mu je vječna slava!
P.
S.
Volio bi da neko objavi i slike Bore Radića, Veljka Milankovića, Mauzera, Riste Đoge.
Pozdrav Aleksa
Aleksa, imam to u vidu, ali neke stvari idu sporo, uglavnom što nemam dovoljno vremena.
Božurova slika je na ovom serveru, ali neću da je objavim dok ne stavim vodeni žig, sa imenom stranice.
Ovih dana treba da kupim softver pomoću koga se to radi.
Pored Božurove slike dobio sam i sliku Mića Vlahovića, a imam i sliku Mlađa Motike, pa ću i nju objaviti.
Za sliku Bore Radića sam se raspitivao, i možda ću i nju dobiti.
Imam i sliku moga prijatelja Riste Đoge.
Ja sam se jednom slikao sa njim, ali tu sliku nemam.
|
R :
Broj: 12994 Datum: 29.05.2007
Prenosenje posmrtnih ostatakaŽeljku,
Za sahranu u vojničkom groblju Sokolac potrebno je obratiti se pismenim zahtjevom Odjeljenju za pitanja boraca opštine Sokolac (referent Branka Pejović) ili direktno Ministarstvu rada i boračko invalidske zaštite RS, radi odobrenja sahrane i novčanih sredstava u visini od 1.
500 KM za podizanje spomenika, ukoliko porodica nije ostvarila naknadu za podizanje spomenika.
Opština Sokolac ništa ne daje.
Usluge iskopa grobnog mjesta vrši JP "Romanijski Božur" Sokoilac i naplaćuje 128 KM.
Preduzeće "Željeznica" iz Vojkovića održava vojničko groblje u Sokocu i i izrađuje nadgrobne spomenike.
Broj telefona "Željeznice" je 057/350-220 ili 065/528-652.
U opštini Vogošća potrebno je imati odobrenje za ekshumaciju, a nju vrši pogrebno društvo "Sveti Marko".
Ministarstvo rada i boracko invalidske zaštite RS daje još 500 KM za troškove ekshumacije i sahrane po DNK analizi.
Da li to za ovaj slučaj važi treba pitati Ministarstvo.
|
Zoran Mirkovic - Mirke : Melburn
Broj: 12971 Datum: 28.05.2007
PomocZeljko,
Upravo sam pročitao tvoju ideju o pokojnom Božuru.
Pozdravljam predlog i prijavljujem se kao jedan od finansijera.
Ako ikada ta ideja krene sa realizacijom moja malenkost će podržati tu realizaciju.
Nažalost ne mogu to učiniti fizički ali bar mogu nakupiti nešto siće koja će valjda pripomoći.
Nažalost nisam u stanju (a niko od mene ne bi bio sretniji da jesam) da učestvujem sa velikom svotom novca, ali biće onoliko koliko mi trenutna situacija dozvoli.
Slava Mu!
|
Cccc : Olovo Tung
Broj: 12965 Datum: 28.05.2007
RE: ZeljkoZeljko, pozdravljam tvoju ideju o prenošenju posmrtnih ostataka pokojnog Božura tamo gdje mu je mjesto - sa ostalim Srpskim Velikanima.
Evo, prvi sam dobrovoljac, samo javi kada treba i na koji račun da uplatim svoju donaciju za taj posao, a usput da ti kažem za par dana ćemo ja i Mirke uplatiti svoj prilog za malu Jelenu Madžgalj.
Pozdrav Željko,
CCCC
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 12950 Datum: 28.05.2007
Prenošenje Božurovih posmrtnih ostatakaSjećanja na prošle dane polako blijede.
Medjutim, uspomena na Božura još uvijek živi.
Ustvari, rijetko prođe dan a da se ne sjetim njegovih rijeci: "Brate, nije ovo tvoj rat.
Takve kao ti, trebaćemo mi i kada se on završi.
".
Božura sam poznavao svega par mjeseci, ali će me njegov duh proganjati cijelog života!
Ono sto me najviše proganja je pitanje šta je taj pošteni čovjek vidio u meni? Da li sam mogao uraditi više za njega i za ciljeve za koje je on poginuo?
Zbog toga se obraćam vama! Ove godine ću da vidim sa njegovim bratom Markom, da li je on zainteresovan da Božureve posmrtne ostatke prenese na Vojničko groblje u Sokocu.
Interesuje me da li je još neko zainteresovan da pomogne ovu moju akciju sa prilogom od 50 do 100 dolara na ime troškova prenosa Božurovih posmrtnih ostataka sa Krivoglavaca na Sokolac.
Mislim da je krajnje vrijeme da i Božur dobije bijeli krst iznad svog vječitog uzglavlja, jer on ga definitivno zaslužuje!
Na ovoj stranici neko je napisao da je njegov spomenik u Krivoglavcima srušen od strane muslimanskih ekstremista.
Naravno, opet se obraćam samo onima koji žive izvan zemalja bivše Jugoslavije.
Međutim, i vi u Sokocu bi mogli pomoći.
Ne materijalno, nego informacijom koliko bi ovo koštalo, tj.
šta sve treba preduzeti i platiti da se ovaj posao odradi?
Vjerujem da, sem mene, postoji još mnogo onih koje je Božur zadužio, ili na neki način dotakao u toku svog života.
Mislim da je prvo potrebno podnijeti zahtjev za iskopavanje posmrtnih ostataka Opstini Vogošća, zatim platiti prevoz, a vjerovatno i plac, uraditi spomenik.
Možda se nešto može dobiti i od Republike Srpske, ili Saveza boraca Republike Srpske.
Malo je moguće da i Opština Sokolac učestvuje u ovim akcijama.
Moja prva procjena je da sve ovo košta bar 2000 evra! Ja sam spreman da učestvujem sa polovinom od ukupnog iznosa.
Da još jednom naglasim, za sada samo istražujem koliko je ostvariva ova akcija.
Tek nakon toga ću da razgovaram sa Božurovim bratom.
Da napomenem i to da ja baš i nisam neki "humanitarac".
Prosjaci u po svijetu bi pomrli od gladi da su svi kao ja! Međutim, kada dođem na te naše prostore, stvar je malo drugačija.
Kako neko reče, ako živiš sa privilegijom da imaš, moraš ponekad i dati onima od kojih si dobio tu privilegiju.
Kako zbog njih, tako i zbog sebe.
|
Aco :
Broj: 9657 Datum: 13.05.2006
Bozrov spomenik je unistenBozur je sahranjen na groblju u Krivoglavcima.
Njegov spomenik je polomljen i uništen od strane tih "civiliziranih" bića koja sebe nazivaju "Bošnjaci", a ni sami ne znaju ni ko su ni šta su.
|
Suad :
Broj: 5581 Datum: 17.03.2006
Ko je ubio BozuraBožura je nas Jasmin Džindo pogodio direktno ispod šljema, preko logoraša kojeg je Bozur gurao u živom štitu ispred sebe.
Eto, bio je toliki junak da je morao ispred sebe imati živi štit.
|
Rade :
Broj: 5082 Datum: 11.03.2006
Neke informacije o BozuruBožur je poginuo, 15.
08.
1992.
godine.
Božurovi roditelji nisu živi.
I ja sam od nekih muslimana čuo da je Božurov spomenika porušen na Krivoglavcima.
Božurove sestre žive na ivici egzistencije u kolektivnom centru u Višegradu.
Ovaj link vodi na pjesmu o slavnom Bozuru.
Klikni ovdje.
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 5033 Datum: 10.03.2006
Bozur i jaDok sam sa Nikolom Poplašenom bio u Vogošći, upitah Boru Radića da me pošalje sa jednom grupom da i ja "onako uživo" vidim tu Žuč o kojoj su svi pričali.
Obišao sam ti ja sve "položaje", od Beograda do Banjaluke, bio čak i u Nedžarićima, i svugdje našao po nekog Sokočanina, pa mi ostade samo želja da i sa Žuči bacim pogled na Sarajevo.
Jednom prilikom, odvede me Boro na neko zborno mjesto.
I dok sam stajao tamo, naiđe Božur i pita mene šta ja tu radim.
Ja mu kažem da idem na Žuč, a on priđe Boru, i nešto mu šapnu na uho.
Nakon toga, Boro mi reče:
Znaš danas je jedna važna akcija, pa možda je bolje da ti ne ideš.
Božur me odvuče u stranu i reče:
Nemoj sad, nisi ti za ovo.
Ti si čovjek od kompjutera i pera, i takvi će nama trebati i nakon rata da napišu istinu o ovome što se danas dešavalo.
Nego, ja ću tebe jednom drugom prilikom odvesti na Žuč, i ti ćes sve to lijepo da vidiš!
Ispostavilo se da je to bila baš akcija koju je na ovoj stranici opisao "Srbin Forever" u priči "Borbe na Žuči".
Ja se sjećam da je ta grupa koja je tog dana otišla u akciju donijela nazad jednog mrtvog borca (Vlado Makić) i jednog ranjenika kome je kasnije odsječena noga (Milorad Tica).
Nakon toga, izgubio sam želju za "ratnim turizmom" i išao sam samo tamo gdje se moralo.
Božur je održao svoje obećanje.
Odveo me je na Žuč, ali u vrijeme kada je tamo
vladalo zatišje.
Ono čega se najviše sjećam je činjenica da me je u svakom trenutku držao na oku, i da me je čak ponekad i svojim tijelom štitio iz pravca iz koga je mogao da dođe neki snajperski metak.
Ponašao se prema meni kao prema djetetu.
Meni je to u tom trenutku smetalo, ali danas sam mu na tome jako zahvalan.
Pokazao mi je "Smetljište" u Buća Potoku, prošetali smo se rovovima, ali mi nije dao da idem do onog istočnog uzvišenja na Žuči, jer "tamo nije bilo sigurno! "
A danas, kada odem u crkvu da zapalim Božuru svijeću, razmišljam o tome kako je njegova žrtva bila uzaludna.
Njega su, kao i sve pale srpske junake, prodali korumpirani političari, koje je zaslijepila želja za opstankom na vlasti.
Zbog toga, sada kao i tada, vodim svoj rat, u procjepu izmedju onih koji vladaju i onih koji ne znaju šta se dešava.
Moji su rovovi od papira, oružje mi je pero, baš kao što me je Božur podučio.
|
Srbin Forever : Svijet
Broj: 5029 Datum: 10.03.2006
Vogošćanski junaciČitam ovu priču o pokojnom Božuru i samo da kažem svaka čast!
Božur, kao čovjek, je uvijek bio neko kod koga si, i od koga si mogao nešto čuti.
Radio je "svoj posao" i živio onako kako je htjeo.
Gaga, taj ušljivi smrad, koji je naručio ubistvo Bore Radića, je često bio u društvu sa Božurom.
Zašto??? Pa zato što taj isti Gaga nikada nije znao zaraditi "hljeb" na način na koji su ga zarađivali ostali momci: Boro, Božur, Vitko itd...
Sama činjenica da ga je pokojni Boro uvijek "gledao" kao svog a ovaj ga htio ubiti, govori dovoljno o Gagi.
Taj isti Gaga je uzrok smrti pokojnog Mikija Polovine koji je u trenutku pucanja Gaginog zeta u "pivnici" ustao da smiri situaciju a ustvari je poginuo od "produžene ruke" Gage!!!
Boro je na početku rata "oprostio" Gagi ali nikad nije ostavljao Gagu iza svojih leđa! Nikad se nije moglo vjerovati tom čovjeku.
Božur je bio najbolji prijatelj sa slavnim Vogošćanskim fudbalerom Harisom Škorom.
Ne može niko reći da je Božur nacionalista u krvi, ali je bio Srbin od glave do pete.
Poslije pogibije Bore Radića u Vogošći je nastao haos, jer je do tada Boro držao sve pod svojom kontrolom.
Gledao sam svojim očima kad su neki momci prije rata došli kod Bore za oproštaj a Boro im, kao pravi laf, reče: "Kako radite tako vam se i vraća".
Juka i ostali balijanderi, koji su se kao isticali, nisu mogli ni sjediti u kafani gdje je Boro sjedio a nisu bili dostojni ni da pričaju sa njim.
Znalo se ko je ko i šta je šta!!!!
Neka je vječni pomen junacima poput Bore Radića, Božura i Špire....
Vječna im slava i laka im crna zemlja!
|
Rade :
Broj: 5021 Datum: 10.03.2006
Božur - simbol VogošćeKada bi neko pitao: "Ko je simbol Vogošće? ", vjerovatno bi odgovor bio Božur.
 Zvuči malo čudno, ali se ni jedna promjena u Vogošći nije desila, a da pokojni Božur na neki način nije bio njen predstavnik.
Od nekad srećnih i bezbrižnih dana i druženja u parku, pa preko onih tmurnih kosovskih dana, i do izbijanja ovog nesretnog rata, ovaj uvijek nasmijani mladić plave kose, je nekako u svemu uspjevao da bude prvi.
Porijeklom je s Kosova.
Mislim iz okoline Peći.
Iako potiče iz radničke porodice, vidio je da "tuđa ruka svrab ne češe", pa je sredinom 80-tih otvorio gril Božur, po kome je i dobio nadimak.
Iako je uvijek bio u društvu pokojnog Bore, Gage i drugih "žestokih momaka", nikad se nije okušao u porocima u kojima su Boro i Gaga počivali (vjerovatno znaš da je Gaga prije rata naručio ubistvo Bore Radića i da je u restoranu " Vogošća" poginuo potpuno nedužan momak).
Bio je jedan od rijetkih Vogošćanina koji su postili sve poste, sve srijede i petke, još dok je u Vogošći harao komunizam.
Jedno vrijeme, dok je dovozio užine za škole, bio je kritikovan zato što srijedom i petkom dovozi isključivo posnu užinu.
Međutim, nije bio nacionalista.
Imao je običaj da nahrani prosjake, a još češće su neki od Blekića i Krša, među njima i "junak" Pice znali da dođu na besplatnu večeru.
Bio je među prvim prevarenim Srbima koji su u slobodanu Miloševiću vidjeli spas, tako da je on među prvima u svojoj radnji istakao Slobodanovu sliku.
Takođe je nasjeo i na priču da je Radovan Karadžić srpski spasitelj.
Među prvima je bio donator SDS-a, misleći da pare idu nekome ko će da pomogne najugroženijim Srbima, a nije znao da pare idu u "Holiday Inn" za plaćanje pansiona Radovanovoj porodici.
Kao što rekoh, pokojni Božur je bio čista slika i prilika života u Vogošći.
Dok su mnogi krali i bogatili se, on je svog žutog caddy-ja, kojeg je imao i prije rata, bukvalno mobilisao za potrebe Vogošće.
Njime je razvozio hranu, vodu, ranjenike...
Rat mu je uništio gotovo čitavu porodicu.
Među prvima je stao na branik svoga naroda, nije gledao da se obogati i da hara po Tas-u, nego je neprestano jurišao iz akcije u akciju.
Vječiti osmjeh plavokosog mladića zaustavila su izdajničke ruke balijskog zeta, "srpskog" pukovnika Vukote Vukovića i predratnog pedera i narkomana Dragoljuba Tošovića - ćubeta, koji su na 3 dana pred akciju na Orlić džihadovim slugama odali plan bitke, pa je u klasičnoj sačekuši polovinom avgusta 1992.
osim njega poginulo još 12 biranih srpskih vitezova.
Otac mu je umro u ratu, a malo nakon toga gine mu i sestra, Draginja (10.
12.
1992), od muslimanskog snajpera.
Ono što ne dozvoljava Božuru da se padne u zaborav, i što mnoge natjera na plač je Zoricina pjesma "Moj Božure", spjevana njemu u čast.
Neka mu je laka zemlja!
|
Ranko Milic : Zvornik
Broj: 2617 Datum: 16.11.2005
Bozurovo imeBožurovo pravo ime je bilo Predrag Žarković.
Nedavno sam se iznervirao čitajuci neke balijske novine iz Sarajeva, koje pišu da je Božur ubijao muslimane, a da ga je "zaslužena kazna" stigla tako što ga je njihov snajperista, izvijesni Džindo, pogodio direktno u oko preko živog štita od muslimanskih zarobljenika koje je on gurao ispred sebe na Orliću.
Šta sve muslimanski kerovi neće napisati.
Bio sam jedno vrijeme na Orliću kada smo ih pobili tridesetak i to će mi brdo zauvjek ostati u sjećanju.
O pokojnom Špiri ću ti napisati nešto više kad nađem vremena.
Njega ću pamtiti po rečenici: "Kad prođe rat ja ću opet biti šaner, a većina se sada, a pogotovu tada, otima za fotelje.
Volio bih da nam jednom skeniraš te tekstove iz rata koje si pisao za "Srnu" i postaviš na sajt.
Interesuje me kakvo je tvoje mišljenje o ovom ratniku što je izvukao Boru, zatim šta misliš o Tintoru, Poplašenu, Branku Vlači, Marinku i Vasiliju Vidović.
Pozdrav sa Drine, ali meni je draži Radića potok.
Postovani prijatelju,
Ovaj tip, koji je bio svjedok ubistva Bore Radica je moj prijatelj i njegovo pisanje se u potpunosti uklapa o onome o cemu namjeravam da pisem.
Sto se Nikole Poplašena tiče, o njemu nemam ništa loše da kažem.
Mi smo kumovi (krstio sam mu kćerku) pa i da nešto znam, o njemu ne bih loše napisao.
Cvrsto stojim iza činjenice da je jedan od poštenijih političara koje je Republika Srpska imala.
Zbog toga mu i ne daju da se bavi politikom.
O Joji Tintoru mislim sve najgore! Na ovom svijetu nema većeg gada od njega! Uostalom, o tome ću još pisati, kada objavim moj članak o ubistvu Bore Radića.
Ja nisam iz Vogošće, igrom slučaja sam "završio" tamo nekoliko mjeseci.
Podsjeti me na Radića potok, i moram ti reći dok sam tamo bio, osjećao sam se više Srbin nego ikada u životu.
|
|
