|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
Da Se Ne Zaboravi :
Broj: 17809 Datum: 04.05.2008
Zločinci iz rata, BrezaAlić Džemal - musliman iz Breze, komandant jedinica Teritorijalne odbrane za Brezu.
Odgovoran je za učešće u napadu na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš, izveden 10.
juna 1992.
u 5 sati.
Selo je uništeno, a na svirep način ubijeno 30 srpskih civila (navedeno u krivičnoj prijavi KU-63/92 od 17.
jula 1992.
).
Barić Braco, zvani Galava - Hrvat stalno nastanjen u LJubini, opština Ilijaš, pripadnik TO.
Odgovoran je za učešće u napadu 10.
juna 1992.
na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš.
Selo je uništeno, a na svirep način ubijeno je 30 osoba srpske nacionalnosti.
Barić Danko, zvani Sinće - Hrvat po nacionalnosti, stalno nastanjen u Ljubini, opština Ilijaš, pripadnik TO.
Odgovoran je za učešće u napadu 10.
juna 1992.
na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš.
Selo je uništeno, a na svirep način ubijeno je 30 osoba srpske nacionalnosti.
Takođe je odgovoran za počinjeno krivično delo zločin protiv civilnog stanovništva izvedeno dana 19.
jula 1992.
u mjestu LJubina, opština Ilijaš na magistralnom putu Tuzla - Sarajevo.
Tada su ubijeni Srbi Nikolić Jovan, Marić Tihomir i Macanović Slobodanka, a teško su ranjeni Marković Marica, Marković Zorica, Marković Gordana i Macanović Vlatko.
Barić Karlo - iz sela Nasići, vojnik TO.
Odgovoran je za učešće u napadu 10.
juna 1992.
na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš.
Selo je uništeno, a na svirep način ubijeno je 30 osoba srpske nacionalnosti.
Barić Stjepan-Pepo, Hrvat, vlasnik SUR „Gril“, stalno nastanjen u LJubini, opština Ilijaš, pripadnik TO.
Odgovoran je za učešće u napadu 10.
juna 1992.
na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš.
Selo je uništeno, a na svirep način ubijeno je 30 osoba srpske nacionalnosti.
Barić (Vinko) Zoran - Hrvat stalno nastanjen u LJubini, opština Ilijaš, pripadnik TO.
Odgovoran je za učešće u napadu 10.
juna 1992.
na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš.
Selo je uništeno, a na svirep način ubijeno je 30 osoba srpske nacionalnosti.
Beka Enver - iz Breze, vojnik TO.
Odgovoran je za učešće u napadu 10.
juna 1992.
na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš.
Selo je uništeno, a na svirep način pobijeno je 30 lica srpske nacionalnosti.
Bešlija Ferid - iz Breze, selo Korita, pripadnik TO.
Odgovoran je za učešće u napadu 10.
juna 1992.
na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš.
Selo je tokom napada uništeno, a na svirep način ubijeno je 30 lica srpske nacionalnosti.
Bešlija Osman - pripadnik TO.
Odgovoran je za učešće u napadu 10.
juna 1992.
na srpsko selo Čemerno, opština Ilijaš.
Selo je tokom napada uništeno, na svirep način ubjeno 30 lica srpske nacionalnosti.
Takođe je odgovoran za počinjeno krivično djelo zločin protiv civilnog stanovništva izvedeno 19.
jula 1992.
u mjestu LJubina, opština Ilijaš, na magistralnom putu Tuzla - Sarajevo, pri čemu su ubijeni Nikolić Jovan, Marić Tihomir i Macanović Slobodanka, a teško su ranjeni Marković Marica, Marković Zorica, Marković Gordana i Macanović Vlatko.
|
Znamo Sve :
Broj: 17801 Datum: 03.05.2008
Doprinos Breze njihovoj stvari-Gdje je bio i šta je radio možda je zaboravio a da je s' Marsa pao vidljivo je iz priloženog.
Podsjećanja radi, za manje upućene:
VOĐE NAPADA ENES DURAK I MIRSO BEŠLIJA
Nalog za napad na Čemerno izdao je bivši oficir JNA Jusuf Mušinbegović, a učestvovale su jedinice Teritorijalne odbrane Breze i Kaknja.
Poznati predvodnici su Enes Durak i Mirso Bešlija zvani Šumar iz Korita.
U napadu su učestvovali uglavnom muslimani i Hrvati iz Kaknja, Breze, Korita i Mahmutovića rijeke, raniji milicioner iz Vogošće Salkić, sin Avde Mahmutovića, Džamil Alić iz Breze, Karlo Barić iz Nasića, Stjepan Barić iz Sokolovića, Enver Beka iz Breze, Ferid Bešlija iz Korita, Musa i Nusret Bešlija iz Korita, Suljo Bešlija, Marko Cvjetković iz Orahova, Nijaz Čabaravdić iz Handžar divizije, Muamer Frljaj iz Breze, Pavo i Stipo Ivanić, Gojko Ivić iz Nasića, braća Simo i Stjepan Pavlović, izvjesni Zoran, Hasan Selimović iz Korita, Senad Sekira iz Papratina Kakanj, Teufik Turudija - Tufo komandir kakanjske manevarske jedinice, Elvedeih Velić i Željko Vidović iz Ljubine kod Ilijaša.
Logori za Srbe, Breza, 1992.
- 1995.
godine
1.
Breza, vojni zatvor,
2.
Breza, policijska stanica
3.
Breza, logor u podrumu fabrike "Elektroterma" ( stara Osnovna škola "Ismet Šarić - Slobodan" )
4.
Breza, skladište preduzeca "Udarnik", preko puta zgrade MUP-a
5.
Breza, u kupatilima na gradskom bazenu
6.
Breza, logor u magacinu rudnika "Breza"
7.
Breza, zgrada "29"
Nikola Novaković (73), rodom iz Breze, danas sam živi u Višegradu i punih 15 godina traga za dželatima koji su mu u proleće 1993.
godine, u jednom od najtežih zločina počinjenih za vreme rata u Bosni, zvjerski pobili čitavu familiju.
Ni posle 15 godina traganja, Nikola nije našao pravdu, ali, kaže, od zavjeta koji je dao na grobovima svojih najmilijih, brata Ranka Novakovića, žene Milke Novaković, snahe Obrenije Novaković i polusestre Rajke, neće odustati.
"Više svjedoka odmah mi je ispričalo da su članovima moje familije dvojica muslimana, preteći oružjem, naredili da se okupe u starom podrumu bratove kuće.
Iza ponoći, u podrum su stigli dželati, prvo su ih mučili, onda sve zvjerski pobili - Rajku udarcima šrafcigerom u slijepoočnicu, Ranku su pucali u usta, Milki i Obreniji odsekli su glave...
Sutradan ujutru, komšinica Slobodanka našla ih je mrtve i pozvala policiju...
Da sve bude još gore, njihova tijela su poslije prebačena u mrtvačnicu Doma zdravlja u Brezi, tu su im navučene uniforme vojnika Armije BiH, slikala ih je televizija, a iste večeri TV Sarajevo prikazala je njihova tijela uz priču da su to nevini muslimanski civili koje su masakrirali četnici" - prepričava Nikola dalje golgotu svoje familije koja traje do dan-danas.
Istina, muslimanske vlasti u Sarajevu kasnije su za zločin u Brezi uhapsile i osudile na kaznu od 18 meseci zatvora jednog poznatog sarajevskog kriminalca.
Nikola, međutim, i dan-danas tvrdi da su prave ubice na slobodi i da slobodno žive u Sarajevu noseći na duši njegove najmilije.
Breza, urbani deo grada.
Od početka ratnih sukoba u BiH do uspostavljanja mira, odnosno sklapanja Dejtonskog sporazuma, Breza je bila u posedu muslimanskih vlasti.
Zbog toga mnoge činjenice o sudbini i stradanju Srba u ovoj opštini, kao i u ostalim opštinama pod vlašću muslimansko-hrvatske federacije, još su nedostupne stručnim službama koje se bave ovim poslom, a time i javnosti.
To lokalne vlasti u Brezi godinama dosta efikasno prikrivaju, posebno na užem gradskom području.
Ipak, jedan od više zločina izvršenih nad Srbima u Brezi nije ostao prikriven pred lokalnom javnošću.
Nepoznatog datuma u maju ili junu 1992.
u naselju Branjevac ubijeni su i spaljeni u vlastitoj kući majka i njena deca blizanci, skoro bebe od svega osamnaest meseci.
Njihov otac je u vreme zločina bio zatvoren, nemoćan i prebijan u nekom od brojnih logora za Srbe.
U to vreme u centru grada uništen je i srpski pravoslavni hram Sveti Prokopije.
Žrtve:
1) Slađana Ađić, 1969.
i njena deca blizanci
2) Snježana (Radisav) Ađić, 1990.
i
3) Siniša (Radisav) Ađić, 1990.
|
Vrbac Vrbac : Breza
Broj: 17799 Datum: 03.05.2008
Pao sa marsaVolio bih da mi neko kaže imenom i prezimenom ko je to od Srba ubijen u Brezi i ko je nad kim napravio neki zločin.
Ili sam ja bio negdje drugo tokom rata ko zna.
A sto se tiče Čemerna izvještaj koji ste objavili je napravljen dva dana nakon akcije na Čemernu.
Smiješno je čitati kako neko piše kako ste uništili nekakvu haubicu 205 mm u M.
Rijeci.
Ne znam samo kojim putem je ta haubica dopremljena na to mjesto i da smo je imali.
Možda je to pokušaj da se izbalansira dva puta uništavanje vaših 4 kom na Cemernu tj na Derneku.
Čitam za Đorđu Trifkovica da je ubijen u kući.
Civil? Hm, moguće da se može računati jer je njegova PAP-ovka kao i svo ostalo oružje odnesena kao ratni plijen pa su ostali nenaoružani.
Da ne bi bilo zabune, osuđujem svaki zločin ali nemojte pretjerivati budimo realni, a što se tiče Breze spreman sam polemisati sa svakim od vas na tu temu jer tu sam rođen, tu živim i nadam se da ću tu umrijeti.
|
Komisija :
Broj: 17288 Datum: 15.02.2008
CemernoJa poznajem mnoge od nastradalih na Čemernu i teško mi je što su umrli na tako strašan način.
|
:
Broj: 16554 Datum: 04.12.2007
Okruglica, CemernicaPročitah ovaj tekst o zločinu u Semizovcu 1941.
godine.
Ovo je prvi puta da čujem za to.
Bez komentara za ovakva nedjela.
Neko je ovdje napisao da na stranici srpskih nacionalista ima tekstova o četnicima sa Okruglice.
Tražio sam tekst, ali ga ne nađoh.
Moželiš li mi pomoći? Je li na forumu i pod kojim naslovom? Bilo bi lijepo pročitati i štogod o dešavanjima u toku 1941.
na prostorima Ilijaša, Čemerna, Čemernice, Srednjeg i Okruglice.
Da se ne zaboravi!
Srdačan pozdrav!
|
Pitar : Sarajevo
Broj: 15144 Datum: 03.10.2007
Podignut spomenik na ČemernuPostavljen je spomenik na Čemernu.
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 14487 Datum: 06.09.2007
Nije više Čemerno!Ova slika je nastala za vrijeme moga putovanja kroz Hercegovinu (25.
juli 2007.
godine).
Snimljena je digitalnom kamerom ugrađenom u moj telefon Nokija 6065, bez zaustavljanja, iz auta koji se kretao brzinom od 60 kilometara na sat i ciji sam bio vozač, kroz prljavu šoferšajbnu.
Saobraćajni znak i predio iza njega je probudio u meni sjećanja na stravične dane kada se desilo Čemerno.
Mnoge stvari iz proteklog rata su pale u zaborav, ali Čemerno necu nikada zaboraviti.
Čemerno je prica koja se ne moze ispricati, takvu stvar je morao da vidi citav svijet.
|
:
Broj: 14203 Datum: 21.08.2007
Čemerno U "Glasu javnosti" već je u dva navrata objavljena lista osoba protiv kojih je podignuta optužnica zbog pokolja u Čemernom.
No glavni akteri još nisu očito na redu ili su dobro zaštićeni.
|
:
Broj: 14090 Datum: 09.08.2007
Podignuta optuznica za ČemernoJuce je (09.
08.
2007.
godine) u dnevnim novinama "Glas Javnosti" izasao je clanak o masakru koji se dogodio u Čemernom.
Navode se imena osumnjicenih kao i optuznica koja je podignuta za iste.
Pravda je spora ali dostizna!
|
:
Broj: 13987 Datum: 31.07.2007
Za Z.M.Za Nunu si u pravu, tako je i napisano o tom događaju u "zvaničnim aktima", samo onaj đed nije bio u jaslama nego "na nagradi" (to je sprat iznad, gdje stoji sijeno).
Za onu dvojicu su ti slagali, to su Muslimani, a bili su u bijelim uniformama, nekakvi specijalci.
|
Z M : S
Broj: 13877 Datum: 28.07.2007
Nesto o ČemernuSto se tice zlocina u cemernom 1992, zelio bih da dam jedan izvjestaj koji ce na neki nacin doprinijeti da se rasvijetle neki od zlocinaca.
2004 sam se nalazio u jednom drustvu kada sam dosao na godisnji odmor inace od 1992 zivim u inostranstvu, na brdu zvanom karici.
jedan iz tog drustva je meni objasnjavao kakva je situacija bila na tim podrucjima 1992 godine.
Sa tog uzvisenja se vide za poznavaoce tog terena sva okolna sela opstine vares kao i cemerno.
u podnozju brda nalazi se drvena dzamija koja tu datira jos od turkog vakta, odmah pored dzamuje nalazila se je spomen ploca poginulim iz 2.
svjetskogog rata koja se tada nalazila u ostecenom stanju, blizu te ploce moju paznju su privukla dva groba bez ikakva obiljezja, pa sam upitao tog iz drusva, moram da kazem da tog covjeka iz drustva sam povrsno poznavao a reci cu poslije i kojem covjeku je rijec.
Naime radi se o taksisti iz breze Dzafi koji je rodom kako rece iz sela seoci nedaleko od cemerna.
Posto se nalazio pod gasom, a sa druge strane da bi bio u centru paznje poceo mi je objasnjavati da se na tom mjestu nalaze dva Srbina koje su ubili njihjovi Srbi samo zato sto su puzili otpor da se drvena dzamija ne zapali od strane srba.
Pao mi je u sumju odmah jer da su ih ubili Srbi kako on navodi onda bi im muslimani zbog onog za sta su ubijeni kao zahvalnost postavili imena nad rakama.
U njegovom daljem kazivanju sto se tice Čemerna i akcije na njemu govori doticno da je njegov sin kao pripadnik dirvezantskog voda iz Breze ucestvovao u akciji kao i on sam, dalje navodi da se je jedan za njega cetnik sa prezimenom Damjanovic sakrio i da je uspio da ostane ziv i da je svjedok tih dogadjaja.
Na Čemernu je poginuo brat od mog skolskog kolege S.
Burzica - Nuna, tog njegovog brata sam poznavao vrlo dobro jos prije rata preko njegovog brata koji danas radi kao sekretar u os u zupci.
Taj njegov brat je postrojio civile i sve ih je poubijao onda je usao u stalu odakle je iz jasala neko zapucao te ubio toga nunu tako da su obojica izgorili u toj stali.
Nadam se da ce ovo moje kazivanje koliko toliko doprinijeti rasvjetljavanju zlocina koji se desio na Čemernu kao i kaznjavanju pocinilaca tog gnusnog zlocina.
z.
m.
|
:
Broj: 13564 Datum: 02.07.2007
ČemernoO cemu mi pricamo??? O Čemernu na koje se nije niko vratio i nece se po svoj prilici niko vratiti.
Ljudi biježe (Srbi) iz Ilijaša i prodavaju kuće i imanja, a ne sa Cemerske planine sa koje su odlazili i u sred one stare Juge.
Tačno je da je tamo je bio pokolj i zločin, ali porodice su iskopale svoje žrtve i preselili ih na Sokolac i tu je greška!! Sada se neko sjetio da treba se penjati ponovo po Čemernu zarad medija i propagande? Gdje smo bili ranije?
|
R. Damjanović :
Broj: 13229 Datum: 10.06.2007
Petnaest godina zlocina na ČemernuDanas je 15 godina od pokolja Srba na Čemernu, opština Ilijaš, izvršenog od strane Hrvata i Muslimana 10.
juna 1992.
godine.
Dokazni materijal o masakru skuplja prašinu u nekoj zabačenoj prostoriji u Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu, gdje je davno odložen i zaboravljen.
Počinioci slobodno i uzdignute glave hodaju po BiH a Enes Durak i mnogo dalje, čuvajući Sulju Tihića i članove Predsjedništva BiH (i srpske) na misijama po svijetu.
|
:
Broj: 12924 Datum: 25.05.2007
Ubice sa Čemerna (ispravka)O navedenim imenima zločinaca sa Čemerna, istine radi:
Ferid i Mirso nisu Bušatlije nego Bešlije sa Korita, opština Ilijaš.
Mirsad Bešlija je bio šumar po zanimanju a ne po nadimku, godište 1964.
Pavlović nije Simo nego Šimo, bio nastavnik istorije u osnovnoj školi u Srednjem, predratni rezervni oficir, poručnik u Teritorijalnoj odbrani opštine Ilijaš.
Enes Durak nije iz Breze nego rodom iz Banje Lučice, opština Sokolac, predratni drot ( obični, strehar ) u Vogošći.
Istakao se i u više ubistava u sačekušama na putu Srednje - Semizovac( kombi sa civilima, Boro Radić i pratioci i drugi).
Nikad nije odgovarao za zločine niti ga ko traži.
|
Aco :
Broj: 12900 Datum: 25.05.2007
Odlomak iz Čemerno, da čemernije ne može biti
"Desetog juna 1992.
poklano je Čemerno.
Tu su bili izbjegli Srbi iz Debele Međe, sa Vlahinje, Slivna i okolnih sela.
Svi su izbjegli u Čemerno misleći da tu nema opasnosti jer je ovdje bila srpska artiljerija.
Izbjegli su tu ne bi li kako preživjeli rat.
Doveli su sa sobom preko 2.
000 ovaca a i mještani su bili bogati ljudi.
Selo je bilo naseljeno samo Srbima.
Bio je Trojčindan i Srbi su se spremali za slavlje i bili su se opustili, a ovi su udarili.
Borbene linije bile su petnaestak kilometara daleko odavde.
Iznad Srednjeg preko Ljubina i Korita.
A tu je bilo vrlo malo vojske.
Samo posada srpske artiljerije.
Sedamnaest dana su izviđali i privlačili se srpskim selima.
Enes Durak ih je vodio.
Bio je milicioner (mislim da je iz Banjalučice).
Privukli su se po noći.
Vukašina Damjanovića sin imao je na leđima onu radio-stanicu.
Zarobili su ga, natjerali da na leđima i dalje nosi stanicu, i gonili ga sve do sela.
Tu su ga zaklali i oči mu izvadili.
Poklali su pedesetak ljudi.
Cijele porodice su pobijene na jednu krv.
Damjanoviće su pobili: Ranku, Jadranku, Milana Spasu, i sina (zaboravila sam mu ime).
U moje zaove Ljubice sve je poklano u kući.
Dvije cure k'o dvije vile su zaklali.
Niko nije ubijen iz puške.
Odsijecali su im glave sjekirama i trnokopima.
Staki su glavu odsjekli trnokopom.
Trnokop su našli kraj nje.
Četrdeset-pedeset duša su pobili.
Preživjela je samo jedna cura, Trifkovićka – sakrila se u đubre: jednom je bila na televiziji i od tada nikad više.
I Pero, kuvar kod naše vojske.
Drugi niko.
To nesretno Čemerno niko više ne spominje.
Kao da se nikad nije ni dogodilo.
A što to kriju zločine Alijine vojske? ", pita se nesretna starica.
Odgovor joj je teško ponuditi.
|
Jastreb :
Broj: 12898 Datum: 25.05.2007
Re:ZlatanKako zvati pokolj na Čemerno, no genocid?
Kad se trudnici noge prebiju rafalom, a onda joj se plod izvadi krampom.
I ti to balija, opravdavas?!
I oni sto su posli da uniste aubice, nijesu ih uopste ostetili, a kamoli unistili, no su i dalje na nasu srecu, pravile dane zalosti od Olova do Trnova, kolika je bila vasa fildzan drzava.
A dalje sto ti pricas bosna tzv.
"bosnjacima", ko ima pravo da svojata SV.
Save djedovinu, i da turci 13 vjekovnu srpsku Bosnu.
Pa i taj kralj Tvrtko je krunisan u Milesevi krunom Nemanjica.
Zato mali, oladi, da te ne oladim.
|
:
Broj: 12897 Datum: 24.05.2007
RE: ČemernoZarko Malesevic i Nedeljko Micic su masakrirani.
Glave si im nadjene na stomaku.
Moje saucesce rodbimi i prijateljima stradalih na Čemernom.
|
Dada :
Broj: 12896 Datum: 24.05.2007
Sve bili civiliMada moram ti reći još jedno.
U Čemernom su bila 4 vojnika (verovao ili ne) a ostalo jesu bili civili i nisu imal kod sebe oružje niti i jednog metka jer da jesu pruzili bi bilo kakav otpor.
Otpora kao što znas nije ni bilo.
Pogledaj u knjizi koja se zove "Patriot" godišta ljudi koji su ubijeni primetićeš da su u pitanju sterci, deca i zene.
Moji ujaci su imali 23 godine kada su masakrirani.
Nisu imali kod sebe ni oružje.
Na Čemernom su ubijena samo 4 vojnika.
Ostalo su bili civili!!
|
Zlatan : Sarajevo
Broj: 12895 Datum: 24.05.2007
Re: DadaDado,
Nisam rekao da se nije dogodio pokolj u Čemernu.
Pravo da ti kažem, ja i ne znam tačno gdje je Čemerno a nešto sam i slušao o tom događaju.
Po jednima (ovim "mojima") je izvršena diverzantska akcija kojom je neutralisana artiljerija koja je pravila masakre po Brezi i okolnim selima.
Po drugima je bio pokolj.
Ako su civili poubijani - samo budala može tvrditi da nije bilo zločina.
Čitajući tekst o Čemernom, ja kao bivši pripadnik Armije BiH u potpunosti opravdavam akciju sa vojnog stanovišta a osuđujem ubijanje civilnog stanovništva.
Moglo je proći i bez ubijanja žena i staraca.
To što su poubijani artiljerci - u potpunosti podržavam jer da sam bio u prilici da zarobim artiljerca koji mi je ubio mom rođaku dvoje djece od 9 i 11 godina granatom sa Trebevića - ne bih ga čuvao za kompota.
Što se tiče ubijanja staraca i nejači, to je bilo iskaljivanje bijesa i osvete a to je moglo proći i bez toga.
Jednostavno, ja kao čovjek ne shvatam kako možeš ubiti dijete (odmah mi padne na pamet moje), starca ili ženu.
A što se tiče vojnika - Bože moj, rat je bio!
Mislim da će me Aco pravilno shvatiti, jer zaista nemam namjeru da omalovažavam nikoga.
Za ono drugo što si me pitala, mislim da ti je tačnije i približnije ono drugo objašnjenje.
Meni lično se nešto ime Bošnjak i ne sviđa ali ako u zakonu tako stoji - moram poštovati.
To ti je bila ideja Adila Zulfikarpašića i Muhameda Filipovića - Bosna, Bošnjaci, bosanski jezik, itd
Znaš ono - Srbi imaju Srbiju, Hrvati Hrvatsku itd a muslimani...
a sad mogu reći da i Bošnjaci imaju Bosnu.
Mislim da je to bila namjera, da se pokaže koje je "dominantniji" i ko se zalaže za Bosnu.
Nadam se da si zadovoljna odgovorom a ako želiš da potražim detaljnija objašnjenja, slobodno traži.
Inače, mislim da se ti i ja "pravilno" razumijemo a ne vrijeđaš me.
Pozdrav
Zlatan
|
Dada :
Broj: 12891 Datum: 24.05.2007
RE: Aco / ČemernoPratim desavanja oko Čemernog jer su mi dva ujaka tamo ubijena.
Kako stvari sada stoje optuznica za desavanja na Čemernom bi trebala da budu pokrenuta oko 01.
09.
2007.
godine.
Jedini problem koji se javlja i usporava pocetak ovog procesa jeste dogovor sudstva BiH i Haskog tribunala, gde ce se voditi proces.
S obzirom da je to prvi zlocin koji je izvrsen na prostorima BiH, postoji mogucnost Haga ali Bosna insistira da je njeno pravosudje spremno za procese ove vrste.
Vreme ce da pokaze!
|
Aco :
Broj: 12886 Datum: 24.05.2007
Čemerno Nikada, dok sam ziv necu zaboraviti prilog Srpske radio televizije posle pokolja na Čemernu i covjeka (mislim da se prezivao Rasevic) koji place pred kamerama i nabraja sta su sve krvnici radili njegovoj familiji i komsijama te placni glas reportera koji obrazlazuci hronologiju masakra za pocinioce kaze: "komsije muslimani"...
Ljudi ima li iko snage i volje da osudi bilo koga od ovih krvnika ako im se vec znaju imena i mjesto boravka.
Kako da dozvolimo da se ubice slobodno setaju medju nama?
Uzdajmo se u dugacku i dostiznu ruku pravde i u Svevisnjeg koji sve vidi...
|
Niko :
Broj: 12878 Datum: 23.05.2007
Čemerno (1)U srijedu desetog juna 1992.
nad Čemernom je osvitala zora.
Dvadeset pet do šest.
Miriše vlažna zemlja nakon kiše koja je padala cijelu noć.
Drugačije, ljepše nego u dugim krajevima, osviće jutro na 1.
460 metara nadmorske visine, pod vrhom Dernek, sa kojeg se kao na dlanu vide Ilijaš i Sarajevo.
Na blago valovitom terenu romanijskog platoa, okruženog jelovom šumom, razbacano je tek nekoliko gorštačkih kuća, čiji su temelji od naslaganog kamenja, a zidovi od jelovog drveta.
U štalama ržu konji, ajvani, kako ih u Čemernu zovu.
Pored njih krave i volovi, po oborima i po nekoliko stotina ovaca.
Blago od kojeg se u oštrom i surovom kraju živi.
U odnosu na tek desetak staraca i starica, stalnih stanovnika, u selu je šezdesetak duša.
Rat ih je natjerao da se vrate iz gradova, gdje su otišli za boljim životom.
I potomci i rodbina su u gostima, "samo nakratko, dok se ne smiri stanje".
Došle su i prve izbjeglice iz već popaljenih ilijaških sela.
Svi računaju da je u Čemernom sigurno, jer ih, vjeruju, komšije muslimani i Hrvati neće dirati.
U miru su im dolazili u posjete, zvali ih za kumove.
Sada su obećali da se neće napadati.
Zato niko nije ni pridavao značaja glasinama da se sprema upad.
Svi, sem seoskih straža, mirno su spavali.
U narednom trenutku već, prvi pucanj je ubio spokoj i razorio sve.
Do dana današnjeg.
Ni ljudi ni selo nisu izdržali napad zla i zločinaca koji još nisu kažnjeni, deset godina poslije užasa i masakra koji su počinili.
Masakr civila
Haški ili bilo koji drugi tužilac bi, prema uobičajenim kvalifikacijama, mogao mirne savjesti i sa dovoljno dokaza podići optužnicu za zločin protiv civilnog stanovništva, ratnih zarobljenika, običaja rata, za etničko čišćenje, povredu humanitarnog prava...
Napad na Čemerno, u kojem je na okrutan i bestijalan način ubijeno trideset i dvoje ljudi, od čega više od dvadeset civila, počeo je sa tri strane.
Prvi, od muslimanskih sela Korita i Nasića (prelaskom preko Derneka, samog vrha Čemernog), drugi od Mahmutovića Rijeke putem, a treći iz pravca srpskog sela Čemernica.
Između ostalih, u napadu su učestvovale i komšije, dozivajući pojedine Srbe imenima, što je unosilo dodatnu zabunu i pometnju.
Na kuću Đorđa Trifkovića napad je počeo sa vrha Čemernog, priča za Patriot njegova kćer Stojanka.
Otac i brat Samojko su pružali kratkotrajni otpor dok se 13 ukućana i izbjegla rodbina sa malom djecom i bebom nisu iskobeljali iz postelja i sakrili u Stijenama (velikoj pećini niže sela).
Prema njihovom kazivanju, u napadu je učestvovalo više od stotinu vojnika, koji su pripadali formacijama pod vrhovnom komandom Alije Izetbegovića i muslimanske Vlade u Sarajevu.
Od Stijena se, svjedoči Stojanka, ne vidi Čemerno, ali će za čitav život, kaže, zapamtiti jezivu vrisku.
"Čuju se ljudi, žene, djeca.
Čuje se vrištanje - 'nemojte, ljudi, stanite! ', izmiješano sa deranjem - 'šta nemoj, gotovo je vaše', psovanje srpske i četničke majke.
Čuje se jeziva rika goveda koja živa gore u štali, njiska zapaljenih konja.
To je bilo stravično slušati.
Trajalo je oko sat, sat i po dok nije stigla pomoć iz Okruglice", prisjeća se Stojanka.
Većina ljudi je uhvaćena na spavanju.
Ubijani su odmah pored kuća, u pokušaju da pobjegnu.
Neke su zvali po imenu uz obećanje da neće biti ubijeni, izvođeni su iz kuća, pa onda likvidirani.
Da je tako bilo, moglo se, kaže Stojanka, zaključiti i po tijelima ubijenih, koja su bila po tek nekoliko metara oko kuća, u položajima koji ukazuju na eventualni pokušaj bježanja iz pakla.
Za slike koje je vidjela kasnije, kada je prošla kroz selo.
Trajalo je oko sat, sat i po dok nije stigla pomoć iz Okruglice", prisjeća se Stojanka.
Većina ljudi je uhvaćena na spavanju.
Ubijani su odmah pored kuća, u pokušaju da pobjegnu.
Neke su zvali po imenu uz obećanje da neće biti ubijeni, izvođeni su iz kuća, pa onda likvidirani.
Da je tako bilo, moglo se, kaže Stojanka, zaključiti i po tijelima ubijenih, koja su bila po tek nekoliko metara oko kuća, u položajima koji ukazuju na eventualni pokušaj bježanja iz pakla.
Za slike koje je vidjela kasnije, kada je prošla kroz selo, kaže: "To zdrav, normalan čovjek ne bi mogao uraditi.
Ljudi su ubijani na svirep način da to nije normalno.
Damjanović Zdravan, vidjela sam, nema oči.
Onda sam vidjela leševe bez prstiju na rukama i nogama, bez jagodica, noktiju, bez polovine glave, polomljenih ruku i nogu.
Ubijani su na svirep način.
Bilo je zaklanih.
Pronio se glas da je jedan osmnaestogodišnjak kastriran.
Vidjela sam im po čelu, po rukama i nogama brazgotine koje kao da su nanesene nožem.
Pojedinima su iskidani mišići sa ruku i tijela.
"
Branku Trifkoviću, koji se lakše ranjen uspio spasiti, ubijeno je sedmoro članova porodice.
Sestra Branka, teško ranjena sa pet metaka, za koju su mislili da je mrtva, posmatrala je kako ubijaju jednog po jednog člana porodice.
Pred roditeljima su ubili sedamnaestogodišnjeg sina Rajka, zatim suprugu Janju i na kraju oca Milenka.
Janju su, kažu očevici, prikovali velikim ekserom kroz grlo za drveni zid kuće.
Neđo Marinković je svjedočio da je, zajedno sa Mlađom Damjanovićem, sklonjen u uvali u zemlji slušao kako Brankov otac Milenko Trifković doziva imenom kuma (za koga ne može da se sjeti da li se zove Nusret ili Nijaz) kojem je on kumovao i pita ga: "Kume, zar ćeš i ti pucati? Kume, ne ubijaj na takav način! "
Drugi očevici masakra tvrde da je kumovo ime Hasan Selimović zvani Buzgija iz sela Korita.
Sam Branko je sutradan novinaru Srpskog radija, skrhan bolom, rekao:
"Otac je udavljen.
Bratu je desna ruka slomljena, ranjen je bio.
Rođak je nožem udaran, onda udavljen.
Nečim su udarani i po pet cenata su komadi mesa otpadali od tijela.
Tako je i kod sestre.
Pet rana je na njoj.
Ubili su još oca, majku, još jednog rođaka i njihove nevjeste, tetku...
Kuću i štalu su zapalili.
Stoku pobili.
Nemam gdje, ni od čega živjeti.
"
|
:
Broj: 12877 Datum: 23.05.2007
Čemerno(2)Više očevidaca zločina u Čemernom za Patriot je reklo da su na tijelima ubijenih civila viđeni tragovi oruđa ili tupih predmeta - krampe, motike, toljaga, noževa, viljuški...
Snaji Milinkove sestre Mirosavi je, kažu, oguljen dio kože sa brade i dijela lica i prebačen ka čelu...
Staka Damjanović i njene dvije kćerke Jadranka i Ranka prvo su, kada su čule pucnje, izašle iz sela i sklonile se, a onda im je majka rekla da su zaboravile da puste stoku i da treba da se vrate.
Sve tri su kasnije pronađene ubijene.
Najvjerovatnije su pogođene rafalom.
Jedna djevojka je imala rane na oba ramena i pala je nazad glavom u đubre.
Na njega se prenijela vatra od zapaljene štale, tako da je gornji dio tijela, dijagonalno od pazuha lijevog ramena do desnog kuka, bio ugljenisan.
Ležala je na leđima i ruke su joj ostale malo podignute iznad grudi kao da nešto pokušava da dohvati, a prsti zgrčeni.
Da li je bila još živa kada je gorjela, ne zna se, ali je vidio da je na jednoj ruci imala ranu između palca i kažiprsta.
Taj dio mesa je izgledao kao da je zagrizen.
"Bunjevac Goran i njegova majka ubijeni su iznad puta.
On kao da je bio zaklan jer je imao ranu na vratu.
Bila je priča da je njegova majka uhvaćena živa, da su je primorali da ga dozove da se vrati, a onda oboje ubili", kaže jedan od preživjelih.
U napadu su stradale čitave porodice Bunjevac, koje su se u Čemerno sklonile kao izbjeglice.
Stojanka Trifković kaže da su muž njene sestre Miroslav Janković i još dvojica Ljubiša Lazendić i Svetozar Kapetanović izgorjeli u štali.
Oni nisu željeli da se predaju već su pružali otpor.
Prema pričama, bar jedan od njih je bio ranjen.
Identifikovani su po šljemu koji je nosio jedan od njih, komadu odjeće koji nije izgorio i po dijelu kičme.
Ubijanje zarobljenika
U blizini kote Dernek bila je smještena manja jedinica od tridesetak vojnika koja je čuvala strateško mjesto i četiri haubice.
Druga grupa napadača, koja je došla od Mahmutovića Rijeke, putem, napala je na kuću gdje je spavala posada.
Došlo je do obračuna.
Jedan od vojnika koji je krenuo u pomoć kaže da je dio posade zarobljen, pa tek potom ubijen.
Sjeća se da je čuo kako napadači viču "ne pucajte, mi smo vaši" i po imenima dozivaju neke ljude, što je unijelo zabunu i pometnju.
Sa kose, iza jelove šume, vidio je ugao kuće i dio glave i dijela tijela Sretena Jankovića, koji puca u pravcu šume.
"Odjednom, Sreten prestaje da puca, baca pušku, diže ruke uvis i okreće se na drugu stranu.
Čuju se glasovi napadača.
Jedan govori 'ma daj, pobij ih j...
im mater četničku, pobij ih odmah sve'!
Međutim, javi se neko ko je po oštrini glasa vjerovatno bio komandir i kaže: 'Ne ubijati! Veži ih! Vodimo ih za Brezu, to su taoci! ' U tom momentu su zapucali na nas i bili smo primorani na povlačenje", kaže on za naš list.
Nakon što su sišli do Karaule i pregrupisali se, šestorica su se, zajedno sa sedam vojnika koji su stigli sa Nišića, vratila nazad u Čemerno.
"Kad smo došli, vidjeli smo leševe vojnika.
Njih devet je bilo ubijeno u vrlo uskom krugu, najudaljeniji je možda bio na deset do dvanaest metara.
To je bilo strijeljanje, to nema šta da mislim, to se vidjelo.
Kad čovjeku metak izbije na tjemenu dio kosti, a zubi ostanu čitavi, onda tu nema šta da se misli.
To je samo bilo guranje cijevi u usta.
Da je metak u pitanju, vidi se jer se na jednom dijelu tjemene kosti vidi okrugla ivica od zrna, a onda dolaze neravnine od izbijenog dijela lubanje od pritiska metka.
Tako je ubijen Sreten Janković, čije zarobljavanje sam gledao.
Milovan Malešević je bio u raskopčanoj vojničkoj košulji.
Oni su uhvaćeni na spavanju, i ko je šta uspio obući.
Ležao je mrtav na leđima tako da su se vidjele dvije rane na prsima, ali ne bih rekao da su od metka, već od noža ili bajoneta, jer su rane uzdužne.
Za Milenka Lukića ne znam kako je ubijen.
Nisam vidio ni ranu, niti išta drugo.
Rade Damjanović je bio udaren nečim po licu.
Njih osam su ležali na jednom mjestu, samo je Žarko Malešević bio malo dalje.
To je već bilo oko devet, pola deset ujutro", govori ovaj bivši borac.
Tada je, kaže, sa 600 do 700 metara udaljenosti vazdušne linije gledao kako se na raskrsnici Debela međa, koja dijeli četiri puta, pozdravljaju i razdvajaju grupe napadača.
Veći broj je otišao prema Mahmutovića Rijeci, Orahovu i Slivnu, a samo trojica prema Budoželju.
Prema priči preživjelih Trifkovića, uveče, istog dana, iz Mahmutovića Rijeke čula se vriska i pjesma kojom je proslavljana "pobjeda".
|
:
Broj: 12876 Datum: 23.05.2007
Čemerno(3)Prema podacima iz Crne knjige stradanja Srba u BiH, nalog za napad na Čemerno izdao je bivši oficir JNA Jusuf Mušimbegović.
U odredima Teritorijalne odbrane iz Kaknja i Breze, prema izjavama sjedoka, nalazili su se:
- Džamal Alić iz Breze,
- Karlo Barić iz sela Nasići,
- Stjepan Barić iz sela Solakovići,
- Enver Beka iz Breze,
- Ferid i Mirso Bušatlija, zvani Šumar, iz Korita,
- Musa i Nusret Bešlija iz Korita,
- Suljo (Adila) Bešlija (26),
- Marko Cvjetković iz Orahova kod Breze,
- Nijaz Čabaravdić (grupa iz sastava "Handžar divizije"),
- Enes Durak i Muamer Frljak iz Breze,
- Pavo Ivanić, Stipo Ivanić, Gojko Ivić iz Nasića,
- braća Simo i Stjepan (Miše) Pavlović,
- izvjesni Zoran i izvjesni Salkić (predratni policajac u Vogošći),
- Hasan Selimović iz Korita,
- Senad Sikira iz sela Papratno (Kakanj),
- Fikret Smajlović iz Solakovića,
- Džemo Smadko iz Kaknja,
- Teufik Turudija zvani Tufo (komandir manevarske jedinice u sastavu Kakanjske brigade),
- Spahić (ili Selmanović, sin Karabegov),
- Elvedin Velić,
- Željko Vidić iz Ljubine kod Ilijaša...
Prema navedenom dokumentu, Zejnil (Zahida) Herić iz sela Ivančići u svom svjedočenju ustvrdio je da je u pokolju, sem Enesa Duraka, komandovao i Mirso Bušatlija zvani Šumar, iz Korita.
U masakru su učestvovale jedinice iz Breze, Korita, Mahmutovića Rijeke.
Isti svjedok je potvrdio učešće predratnog milicionera Salkića, sina Avde Mahmutovića iz Mahmutovića Rijeke, kao i izvjesnog "Srbina" iz Breze,
koji je, kao i Mahmutović, poginuo i koji je posmrtno odlikovan "zlatnim ljiljanom".
|
:
Broj: 12636 Datum: 10.05.2007
Re: Sta je trnokopMislila sa da ce mi posle odgovora biti lakse, a tek mi sad muka.
Znaci sa budacima su pobili Čemerno.
Mnogi ce plakati posle ovoga!
|
:
Broj: 12635 Datum: 10.05.2007
Re: Sta je trnokopZa trnokop postoje jos nazivi budak, ili motika.
Eto to ti je Alijina demokracija, i civilizirana Europa, kad ljudima noge isprebijaju rafalima iz pusaka, a onda trnokopima glave pootkidaju.
I sada izvrsioci tih zlocina slobodno hodaju Vogošćom i Ilijašom, a neki su i funkcioneri u tzv.
"federalnom" MUP-u, i "ugledni" biznismeni.
|
Mira : Beograd
Broj: 12634 Datum: 10.05.2007
Sta je trnokop?Moze li mi neko objasniti sta je trnokop? Spominje se u vezi ubistva civila na Čemernu.
|
Lala Sasa : Beograd
Broj: 12604 Datum: 07.05.2007
ČemernoČemerno
Oj, Turci izjeli vas vuci!!!! Kome bajke pričate, otišlo vas 7 diverzanata, a koliko ih je bilo jos a da nisu diverzanti? Tamo gde vas je odveo srpski izdajnik trava nije nikla dva mjeseca.
Jadni vi uvjek ste bili žrtve sopstvenog terora!
Pošto ste obično neuki pa ne znate od koga ste i kako nastali a nastali ste tako sto ste bili Srbi a kukavice, pa ste malkice mjenjali vjeru da vam lakse u životu bude dakle srpki otpad pa postali to sto ste postali.
Pa jos jadni i ne naoružani otišli da koljete! Znam da ne znate narodnu izreku jer vi niste narod "kad roditelji jedu kiselo grožđe djeci trnu zubi".
Vaša djeca ako je kad budete imali nece imati ni zube! A takvi ste Turci da vas Turci u Turskoj nece ni da priznaju pa kad je rat počeo srecne vas zene pobjegle u Turske i ostale zemlje i završile u javnim kucama jer ste srpski otpad i nisu vas ni oni htjeli.
Sta da vam kažem zao mi vas je da zelije ne može biti.
Odakle ste došli vratit se ne mozete a tamo gdje ste krenuli tamo vas primit nece! Mi smo sa Hagom zavrsili a vi tak počinjete.
Ićićete tamo sve u redu jedan po jedan istim onim redom kojim ste i islin na Čemerno zajednom sa onim Srbinom koji je oženio Muslimaniku pa da vam se dodvori doveo vas gde vas je doveo.
One jadnike sto ste jadni i ne naoruzani pobili u Čemernom oni su brzo umrli kako cete vi i vasi potomci umirati.
Poderacete vi mnoge jorgana da dusu pustite, samo tako smrdite da vas ni crna zemlja nece da primi!
|
Mira Mirara : Beograd
Broj: 12569 Datum: 04.05.2007
ČemernoCitam i ne vjerujem sta citam! Kojić, koga tako cesto pominjete je u Beogradu.
Otvorio čovjek kazino, kafić ušao u Vladu pa vlada.
Gorko Čemerno pomalo kao dijete osjetih, tamo je živio neko kog sam poznavala, da ne kažem da su mi bili rad a jesu, Mićić Nedeljko, Malešević Žarko.
Sjećam se jauka i krika kada je javljeno na TV da se desio zličin na Čemernom i da su oni nastradali ali ne znam kako, ovo sto čitam ne daje mi bas jasnu sliku, pa bih molima učesnike i one koji nešto znaju da napišu ono sto znaju.
Naročito o ubistvu ove dvojice.
Bila bih im zahvalna!
Pokušavam da nanjem nešto o dešavanjima u Olovu za vrijeme rata ali mi ne ide - nema ništa kao da rata nije ni bilo! Znam da jeste!
|
: Svijet
Broj: 11835 Datum: 07.03.2007
Samo polakoZnaju se i imena tih koji su klali po Čemernu..
ako ih ne stigne pravda u Sudu BIH ili iz Haskoga Suda stice ih pravda od Damjanovica, Rasevica, Trifkovica, Bunjevaca ja im to obecavam!! a UOPSTE ne prijetim!
|
:
Broj: 11740 Datum: 28.02.2007
ČemernoGuslarska pjesma o pokolju na Čemernu.
Ako bi mogao administrator foruma da je nakaci nedje na svoj server, posto je ova uploadovana na free server, i pitanje je kad ce biti izbrisana.
Zato, preuzimajte odmah sa linka.
|
:
Broj: 11020 Datum: 14.12.2006
Čemerno ispod tepihaČekajući da glavešine nešto preduzmu Istina o Čemernu ostaće još dugo, a možda i zauvijek duboko ispod tepiha, gdje su je oni odavno ad-aktirali.
A te glavešine su za komandanta brigade postavili Mesara koji uopšte nije služio JNA, ali je uložio za Stranku nekakvih 10.
000 DEM i stekao bezrezervno povjerenje.
Taj njihov komandant je noć uoči pokolja obaviješten o namjeri neprijatelja (uhvaćena poruka QTC) pa se šprdao sa onima koji su mu dojavili, u svom stilu.
Čija je visokoumna ideja bila da u selo koje je na dominantnoj koti postavi četiri haubice bez ikakve organizacije, to nisam baš siguran: Glavešina ili njihovih neopukovnika, pa da se šenluči po Brezi i drugim mjestima ispod kote, ne znam, a da je navučena moba na leđa nedužnom narodu - to je činjenica.
Te iste Glavešine su nas hiljadu i nešto stanovnika Nišićke visoravni koristili za nabijanje činova nekakvim pjanama poput Miloševića, Galića i drugih "stratega", jer mi smo bili tu nakon svih bježanija a na kraju ostavljeni na cjedilu i otišli u stotinu pravaca po bijelom svijetu.
Jad i čemerno prate nas i dalje, naša polja ore Hilmo Selimović, naša crkva tužno išarana porukama džihadlija, usamljena i utihnulog zvona, nijemi je svjedok da smo nekada bili tu...
|
:
Broj: 11016 Datum: 13.12.2006
Film o pokolju na Čemernu link na "mpg" film od pokolju na Čemernu http://rs-icty.
org/galerija/video/Masakri-Cemerno.
mpg
Sto je najgore da naše glavešine za ovo sve znaju, ali niko ništa ne preduzima da se zločincima presudi.
Valjda čekaju da srpski junaci koji su na svojim plećim iznijeli svaki rat, sami presude slugama đavola zvanog muamed pejgamber
osim toga moze na stranici http://www.
srbijazemljaheroja.
com/video.
htm
se može vidjeti ko su zaista ti "plavi šljemovi" i koliko je UN-u stalo do istine i mira.
|
:
Broj: 10211 Datum: 24.08.2006
Gerilac sa trnokopomGerilac sa trnokopom,
Mnogo si se raspisao, raspsovao, zajapurio a barataš sa vrlo malo činjenica.
Istinu o Čemernu ne moraš ti prezentovati jer postoji zapisan iskaz jednog vašeg borca a našeg zarobljenika koji je zaista bio tu i tada i učestvovao u masakru.
O Dobrili Đurđić ne govoriš istinu, ona je zaista učestvovala u odbrani sela Draževići pucajući po tvojim saborcima sa prozora svoje kuće u noći 21/22.
8.
1992.
godine.
Ako odista poznaješ taj kraj, podsjetiću te da je njena kuća sa fasadom žute boje bila izvan sela, prema Lazama, okružena sa tri strane šumom.
Te noći napad tzv.
Teritorijalne odbrane Džafera Herića odbijen je uspješno uz pomoć padobranske desantne jedinice koja je avionom mig 21 dopremljena iz Nišića (po tvome, u stvari došla pješke iz Sabanaka).
Da nije bilo toga Draževići bi bili novo Čemerno, a tvoja Tetka Dobrila(iz "miljošte") prošla bi kao Mirosava Bunijevac kojoj je neko na stadiju razvoja duboko ispod pavijana razbio lobanju trnokopom (ne donesenim, naravno).
Nije umjesno da se šprdaš sa mrtvim Svetom, koji je bio veliki čovjek i častan borac, koji je mogao, a nije, pobiti mnogo dužnih i nedužnih.
Kažeš da ste mogli, a niste, pobiti đeda Miloša i mnoge.
Znam da ste neke i zaista mogli a niste, ali zar mi nismo u avgustu i septembru 1992.
godine mogli pobiti kompletno stanovništvo sela Sudići, Vrutci, Donje Selo, Vladajevići, Dragoradi, Udrabi, Vuknići, Vukasovići, Homar, Irfana na Gudelju, Sirovine, Gire, Bjelasovići, Gornji Čevljanovići, Gornji i Donji Ivančići, Gojanovići, Frgaj, Velike Šume, Gajevi, Podlipnik, jer ste fakat bili slabo naoružani, ali ste, eto, pušteni da pobjegnete bez da je iko poginuo.
Sva nabrojena sela su zauzeta bez otpora.
Za vojvodu, kojeg pominješ, podsjećam te da je on bio vojvoda i u vrijeme prije 10.
6.
1992.
godine
(znaš bolje šta je slato sa Derneka prema nižim kotama), a pošto si, kako kažeš u Vogošći, znaš li gdje je sada dobri Slavojko i brat mu Zdravko?
Ti tzv.
pravoslavci koji su se, kažeš, vratili u Vogošću i okolo nalagali su vam svašta, što znaju i ne znaju, a istinu zna Bog (ili Allah Đelešanuhu, kako kome odgovara).
Stvarno imaš zanimljivih prodora: tražiti Joju Tintora na Sokocu!!! Možda Joju Kapovića?
|
Nikola Dj. : Nicija Zemlja
Broj: 10208 Datum: 24.08.2006
Čemerno u ~emeruJa sam vam prenio doista istinu sa cemerna, (naravno ukratko) da bi demantovao sad bar kad mogu vasu laz i tadasnju propagandu "Srne".
..
i ne samo sa cemerna, mogu i sa Drazevica koje ti spomenu i Dobrilin kako ti nazvah otpor.
Tetka Dobrila kako je zovem iz miljoste nije uopste nikad zapucala na nas.
Jeste samo jednom pokojni djed Milos kad smo dosli da ukrademo auto od Manojla Djurdjica unuka mu koji je ukrao novog crvenog golfa iz TASA.
Sad zandar u Visegradu.
I djed je tad u zrak pucao vjerovatno.
Snaja Saja je zakukala: "Evo balija! " i mi smo tu u prikrajku sume se ucutali.
Mogli smo kucu i djeda i sve okolo pobiti i popaliti ali nismo htjeli bez razloga da atakujemo.
Rade ako babu Dobrilu vidis uruci joj od srca selam, cuo sam da je Svetu sina odnijela na Sokolac na vase sehidsko groblje kao junaka.
Neka je fala Bogu.
Rade lazete ko psi ociju mi mojih, mi nismo stvarno bili naoruizani to vam je poznato valjda, nismo ni mogli fizicki zauzeti te kote koje ste vi drzali, i da smo ih zauzeli nebi ih mogli odrzati.
To smo mi sve znali.
Vi ste obicni lopovi bili tu, samo ste pljackali TAS Pretis i muslimanske kuce, vozili za Srbiju i gore za Sokolac.
Nije meni zao vas lopova nimalo-jeste mi zao civila naravno, ali ono na Čemernu nisu bili civili, svako od njih je imao naoruzanje, i cak jedna baba pokazala se (pokoj joj dusi)veliki borac, drzeci me pod vatrom.
Ono je bila kota gdje ste vi namjerno svaki dan neprestalno remetili mir u Brezi, Varesu, i okolo cak i Visoko ste gadjali.
Da smo mi bili naoruzani nebi mi vas ubijali trnokopom i drugim rahtilom, nego nismo imali metaka a ni pusaka.
Evo Rade vidi, to sa ove distance gledano: Ono sto ste vi zauzeli uz pomoc JNA, avionima i onakvom tehnikom, mi smo borci BiH reklo bi se goloruki drzali i povratili neke teritorije.
Vi kad gubite nadjete izdajice (okarakterisete ih tako) kao sto je vojvoda Slavojko Kojic - mesar, a on je bio u pocetku rata dobar i miroljubiv cetnik, cak je za pare saradjivao sa nama.
Joja Tintor ce nam pasti u ruke za ono u Sokolini kad je pokupio Ahatovice, njega cu ziva da ogulim.
Trazio sam ga i na Sokocu prije mjesec dana ali ga ne nadjoh, sakrio se cetnik negdje.
Po tvojoj prici Rade djeca vlaska nas ganjala, e bas si ga i ti lazov, da jebe sin oca.
.
.
Rade ja sam u Vogošći sad, neki su se vidim vratili od pravoslavaca, niko ih ne dira, mi sve znamo ko je i gdje i kako koga ubio, pomogao i tako dalje.
Tako da i detalji naj sitniji su u nasim arhivama -i svaki vas prljav posao nama je poznat.
Ovo Rade jos moram i ovo napisat kao bivsem komsiji.
Ne volim te Alija samo sto si Balija...
heheheheheheh...
|
Rade :
Broj: 10204 Datum: 24.08.2006
Baliji u vezi ČemernaNiko ka turcin krupno ne laze!
Balijo,
kad lazes lazsi bar malo uvjerljivo da ti bar mala djeca mogu na tren povjerovat.
Vas 7 ne id ni u WC, a ne na selo od 15-20 kuca.
I ako je artiljerija ubila kojeg baliju u Brezi, to je malo sta je Breza zasluzila za Gunjke, Subotice, Vujadinovice.
.
.
.
I ako su artiljerci bili krivi, sta su krive maloljetne sceri Damjanovica, i babe od 80 godina.
Sto se tice broja koji su napali Čemerno, postoji i sad autentican dokaz jednog vaseg sehida, koji je onako krvav predat Dragnau Kijcu u Kikindu, i sad je taj dokaz u viktor Bubnju.
Samo broj onih koji su napali na Čemerno je 5 puta veci od onog koji ti kazes, i tacno se u gram zna svacija krivica, tako da ce onaj vas Durak koji vas je doveo u Čemerno, ako mu vi ne presudite, proklinjati dan kad se rodio, jer neduzna krv Damjanovica, trifkovica, Vujadinovica, Zekica ce se barem 100 puta naplatiti.
Ti cestiti domacini nece ostati neosveceni.
Pokusali ste i Vrapce da pokoljete, ali su vasu trojicu "diverzanata" zarobila 2 djecaka od 15 godina, iste one koji su napali na Pretis i koji su poklali Čemerno.
Reci samo koliko ste dana se privlacili Vrapcu, i da vam ovde ne navodim ime sada jednog "uspjesnog" policajca Srbina koji vam je dao sve i jedan serijski broj puski i broj zaduzenih metaka koji su ovi gore seljaci imali.
Eto koliko su ti vasi diverzanti uspjesni, i kad vec spomenu vec selo Drazevice, je li vas baba Dobrila rascerala ka macke s jebalista.
Lovackom vas puskom rascerala, da niste znali dje koji udara.
Ali Bogu hvala, idu dani osvete, i
bice smrti a nece kajanja
bice Krsta, a nece klanjanja
|
Nikola Dj. : Nicija Zemlja
Broj: 10202 Datum: 23.08.2006
ČemernoCitam ovo o pogibiji mjestana u selu vise Varesa - Čemernu.
I po obicaju kako vi Srbi znate slagati i uveličati stvari morao sam da reagujem.
Naime i sam sam bio u akciji gerile koja je ocistila taj zaseok od vasih pavijana i u akciji nas je bilo samo 7 diverzanata i nismo ni bili naoruzani kako treba zato smo te naoruzane spodobe morali da unistimo necim i na neki nacin.
Imali ste vi na Čemernu sve od sijaca smrti do rucne bombice i radio vezom ste bili povezani sa Nišićima Krivajevicima, Visojevicom itd.
.
To smo vidjeli na licu mjesta.
Ali koje ste vi zivotinje nepitate se koliko su zla nanjele te haubice gradjanima Breze, koliko ste djece neduzne pobili sa te vukojebine-i pitam vas dali su ti seljaci Čemerna bolje zasluzili???
Vi cetnici ste se poceli ubijat za opljackanu lovinu sami izmedju sebe, tako je vjerujte.
Ja sam bio na podrucju Visojevice, Drazevica, Srednjeg i okolnih mjesta do 1993 duboko iza vasih linija koje ste tada imali na Krusevu, Krivajevicima itd.
Mogli smo mi tada da vas ubijamo iz zasjeda po volji ali eto nismo.
Zao mi je postena naroda koji je tad zaveden bio, morao ili zateknut situacijom, pa ostao na nekoj od strana.
Ovdje opet sad citam prosipate junastvo, lazete iznosite neistinu u mnogim ispisima, i ovaj jedan cak kao da je bio na svim ratistima u BiH, tako to on pise.
Pozdrav Radetu, i ostalima koji ucestvuju u ovom forumu i porucujem ne lazite toliko!
|
:
Broj: 9894 Datum: 09.06.2006
Čemerno 10. juna 1992. godine"U informaciji o počinjenom ratnom zločinu su navedene i žrtve, ukupno 30 osoba.
U kaznenim prijavama se kao osumnjičeni u dva navrata spominju 18, a zatim još sedam osoba", odgovorili su iz Tužilaštva BiH.
Naveli su da i dalje intenzivno nastavljaju rad na ovom predmetu u smislu traženja dodatnih informacija od podnosilaca prijava, kao i drugih mjerodavnih institucija.
Ubijeno osam članova porodice Bunjevac.
U selu Čemerno 10.
juna 1992.
godine ubijeni su:
- Stana Rašević,
- Mirosava Bunjevac,
- Miloš Bunjevac,
- Ranko Bunjevac,
- Slavojka Bunjevac,
- Đorđo Bunjevac,
- Rajko Bunjevac,
- Goran Bunjevac,
- Koviljka Bunjevac,
- Staka Damjanović,
- Zdravko Damjanović,
- Spasenija Damjanović,
- Ranka Damjanović,
- Jadranka Damjanović,
- Milinko Trifković,
- Janja Trifković,
- Rajko Trifković,
- Miro Pantić,
- Miroslav Janković,
- Sreten Janković,
- Triša Kapetanović,
- Novo Cvjetković,
- Ljubiša Lazanda,
- Đuka Mirković,
- Manojlo Mirković,
- Stanoja Mirković,
- Žarko Malešević,
- Milovan Malešević,
- Gojko Đurđić i
- Nedeljko Mičić.
|
Rade :
Broj: 9656 Datum: 13.05.2006
Dodatak na Zeljkin komentarPosto si i sam vidio sta se desilo tim jadnicima, koji nista jeftinije nisu prosli neko mucenici na Grahovištu ( Grahovište je prvo napadnuto, a prvi pokolj bio je u Sijekovcu kod Broda), ako mozes da biras reci kojima opisujes njihovo stradanje.
Samo da dodam: selo iz koga su balije dosle zove se Korita.
Trojica koljaca su nakon 15 dana zarobljeni na brdu Motka iznad Ljubine, imali su zadatak da pokolju Srbe u Vrapcu, i odrzavali su vezu s balijama u Vrapcu i Tihovicima.
Cilj im je bio da sa te strane prodru u Pretis i razbiju obruc oko Sarajeva.
Izricitom zabranom majora Srete Skipine, zabranjeno je lokalnim mjestanima da se koljaci pokolju, iako je kod njih nadjeno oruzje i dokazi sta su uradili na Čemernu, i da je isto spremano u Vrapcu.
Medjutim, lokalni Srbi, opameceni prethodnim muslimanskim pokoljima, razbili su njihove planove, rastjerali mudzahedine u krugu od 10 kilometara, i napravili slobodan put koji je sjeverni dio Srpskog Grada Sarajeva povezivao sa Palama.
Da ne bi ispalo da su na Čemernu bili nekakvi sumski ljudi koji su od "senluka" bacali granate po Visokom i Brezi, citiram sadrzaj zvanicne web stranice Visokog:
Godina 1991.
je na ovom, kao i na drugim područjima, godina previranja i nespokojstva nastalog raspadom Jugoslavije.
Shvatajući takvu situaciju patrioti, pojedinacno i organizovano preko SDA, vrše nabavku manjih količina oružja u vrlo teškim okolnostima, jer putevi i doturanja idu iz daleka.
Visoko već tada, zahvaljujuci strukturi stanovništva i tradicionalnoj privrženosti državi BiH, počinje da igra ulogu logističkog centra RBiH, jer svo nabavljeno naoruzanje ne ostaje u Visokom nego se transportuje u druge dijelove BiH a najviše u Sarajevo.
06.
04.
1992.
godine – proglaseno je vanredno stanje na podrucju opcine.
Istog dana formiran je i postrojen Protivdiverzantski vod TO.
U Visoko je iz skladista “Bratstva” Novi Travnik, dovozena veca kolicina artiljerijskih orudja koja su bila izradena i nalazila se u skladistima “Bratstva”.
03.
05.
1992.
godine pripadnici jedinica sa ovog prostora izvrisili su Prvi Kombinovani Artiljerijsko-pjesadijski napad na neprijateljska uporista i polozaje u Ilijašu, Sovrlama, Ljubinicima i Cekrcicima"
To sto se tice Visokog, a sto se tice Breze, za njih se zna da su drzali oko 1500 zatocenih Srba, koje su na razne nacine klali mucli, pljackali, i ovi zatoceni Srbi su preko crvemog krsta, srpskom narodu Ilijaša porucivali: "Ili nas pobijte, ili nas oslobodite".
Ovim samo zelim da opisem situaciju zbog koje je s Čemerna morala da radi artiljerija, da je to bilo u cilju zastite Iljasa, koji je bukvalno desetkovan (mislim na civile)u proteklom ratu i ciji su unuci opet 1992.
godine pokusali da naprave isto.
Ilijas je na svojim ledjima imao citavu centralnu bosnu, pa je naravno artiljerijom morao neutralisati uporista dzihada.
Molim da moje komentare ne razumijes kao zlonamjerne.
Srdacan pozdrav i svako dobro...
Rade
|
Rade :
Broj: 9642 Datum: 13.05.2006
ČemernoČemerno, da čemernije ne može biti!
"Desetog juna 1992.
poklano je Čemerno.
Tu su bili izbjegli Srbi iz Debele Međe, sa Vlahinje, Slivna i okolnih sela.
Svi su izbjegli u Čemerno misleći da tu nema opasnosti jer je ovdje bila srpska artiljerija.
Izbjegli su tu ne bi li kako preživjeli rat.
Doveli su sa sobom preko 2.
000 ovaca a i mještani su bili bogati ljudi.
Selo je bilo naseljeno samo Srbima.
Bio je Trojčindan i Srbi su se spremali za slavlje i bili su se opustili, a ovi su udarili.
Borbene linije bile su petnaestak kilometara daleko odavde.
Iznad Srednjeg preko Ljubine i Korita.
A tu je bilo vrlo malo vojske.
Samo posada srpske artiljerije.
Sedamnaest dana su izviđali i privlačili se srpskim selima.
Enes Durak ih je vodio.
Bio je milicioner (mislim da je iz Banjalučice).
Privukli su se po noći.
Sin Vukašina Damjanovića je imao na leđima onu radio-stanicu.
Zarobili su ga, natjerali da na leđima i dalje nosi stanicu, i gonili ga sve do sela.
Tu su ga zaklali i oči mu izvadili.
Poklali su pedesetak ljudi.
Cijele porodice su pobijene na jednu krv.
Damjanoviće su pobili: Ranku, Jadranku, Milana Spasu, i sina (zaboravila sam mu ime).
U moje zaove Ljubice sve je poklano u kući.
Dvije cure k'o dvije vile su zaklali.
Niko nije ubijen iz puške.
Odsijecali su im glave sjekirama i trnokopima.
Staki su glavu odsjekli trnokopom.
Trnokop su našli kraj nje.
Četrdeset-pedeset duša su pobili.
Preživjela je samo jedna cura, Trifkovićka – sakrila se u đubre: jednom je bila na televiziji i od tada nikad više.
I Pero, kuvar kod naše vojske.
Drugi niko.
To nesretno Čemerno niko više ne spominje.
Kao da se nikad nije ni dogodilo.
A što to kriju zločine Alijine vojske? ", pita se nesretna starica.
Odgovor joj je teško ponuditi.
Poklani su tada Trifkovići, Damjanovići, Raševići, Vujadinovići i Zekići.
Pedesetak duša, sve civila i nejači...
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 9641 Datum: 13.05.2006
Za RadetaČemerno je djelimicno bilo vojna meta, i problem Srba je sto se nisu nadali napadu.
Međutim, ubijanje nedužnih civila, žena i djece, sa onakvom svirepošću, koja se prvi put u tom ratu desila bas na Čemernu, je zločin za svaku osudu!
Uostalom, pročitaj članak ispod, ako baš hoćeš da znaš detalje.
Nisam imao namjeru da pišem o Čemernu, ali si me ti na to natjerao.
Možda i mi Srbi, iz ovoga možemo nešto naučiti!
Sto se broja ubijenih Srba u Pofalićima tiče, zvanična informacija je da je ubijeno stotinjak, a ne 300 Srba.
Nezvanično, mislim da je cifra blizu 150 ljudi, od kojih je bar 30 mučeno prije nego što je ubijeno.
Mi ne treba da budemo kao muslimani, pa da lažemo i uvećavamo cifre.
Oni su od nekoliko stotina ubijenih u Srebrenici napravili masakr od nekoliko hiljada, pa se ni njihove informacije ne slažu.
Ja sam na internetu nalašao podatak od 6 do 10 hiljada, i to na muslimanskim stranicama.
Po principu "ko doda više! ".
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 9640 Datum: 13.05.2006
ČemernoCopyright © Željko Tomic http://slavicne.com/
Jutro.
Ispred Bijambara nekakva buka! Čuju se panični glasovi boraca: Slave Kojića i njegovih zamjenika.
Saznajem da su muslimani napali nekakvo selo, i pobili sve stanovnike.
Tada sam, prvi put u životu, čuo za selo Čemerno, čije će me slike pratiti do kraja života.
 Svi su bili zbunjeni, mnogi od prisutnih su na Čemernu imali rodbinu, poznanike i prijatelje, pa su sa strepnjom iščekivali da saznaju šta se stvarno desilo.
Neko je samo donio vijest da je hiljadu mudžahedina napalo selo, da se desila strašna pucnjava, nakon čega su planule neke kuće u selu.
Komadant Nišićke brigade, Slavo Kojić, zbunjeno gleda okolo.
U njegovom pogledu se može vidjeti pitanje: "šta da radimo".
Nakon nekoliko izgubljenih sati provedenih u raspravljanju šta da se radi, konačno se svi složili da se iskupi sve sto može da nosi oružje i da se krene na lice mjesta.
U putu sam saznao da se u Čemernu nalaze nase četiri haubice, iz kojih su svakodnevno granatirani Visoko, Breza i okolna mjesta.
Povezah to sa činjenicom da sam na sarajevskoj televiziji vidio kako gori "Viteks" i još neke firme.
Čemerno se nalazi na jednom platou, sa koga puca pogled na čitavu centralnu Bosnu.
Okruženo je šumom sa gotovo tri strane, i prilaz selu je moguć samo iz jednog pravca.
Prizor u selu stravičan! U jednoj kući ubijeno četiri muškarca na spavanju, vjerovatno je neko od mudžahedina ubacio bombu kroz prozor.
Mrtvi sa razbijenim glavama po štalama, zaklani u dvorištu kuća.
.
.
.
Leševi izgoreli u kućama.
Zene silovane, pa zaklane.
Krv na sve strane.
Prizor stravičan, nisam mogao ni zamisliti da se tako nesto može desiti u državi u kojoj sam živio.
Mislim da sam baš na Čemernu donio odluku da ću da odem iz Bosne i da se tamo nikada više neću vratiti.
Čak i ljudožderi ubijaju samo iz potrebe.
Međutim, Čemerno je bilo djelo pojedinaca koji su iskreno uživali u ubijanju i klanju!
Ipak, prizor koji mi je najviše ostao u sjećanju je leš dječaka koji je motikom prepolovljen u predjelu stomaka.
U ruci je držao osigurač od bombe.
Čak i sada, dok ovo pišem, crijeva mi idu na usta.
Nakon takvog prizora, i najnormalniji čovjek je u stanju uzeti noz i klati sve po redu.
Ja, koji ne mogu ni piletu glavu da odsječem, bio sam u stanju da počinioce tog zlodjela zubima zakoljem.
Dvanaest sati nakon pokolja vojnici su u kokošinjcu našli jednu djevojčicu.
Kažu, bila je u šoku, dugo nije mogla da priča.
Informacija o pokolju na Čemernu je odmah poslata na Pale.
Od "Srne" smo zatražili TV ekipu da snimi scene, do tada još neviđene u Bosni i Hercegovini.
Međutim, kako sam kasnije saznao, u "Srni" nisu mogli da nađu "dobrovoljce" da odu na Čemerno.
Konačno, nakon tri dana, neko je ipak odlučio da to uradi.
Međutim, mještani su već bili sahranili mrtve, pa sam čak čuo priču da su otkopavali neke grobove da bi svijetu pokazali šta je džihad spreman da napravi.
Moja priča o Čemernu ovim nije završena! Desetak dana nakon toga, borci Ilijaške brigade su pobili nekoliko mudžahedina, pa su kod jednog od njih našli i dnevnik, u kome je detaljno opisano kako su mudzahedini napali Čemerno.
Moj kolega iz Vogošće, inače pripadnik DB, je nosio to svesku na Pale, jer je bila važan izvor informacija za Državnu bezbjednost.
I tako sam ja, po drugi put, doživio Čemerno, samo ovaj put iz sveske mrtvog mudžahedina.
Blijedo-crvena sveska mekog poveza, previjena na pola.
Vjerovatno otac ponio u rat svesku svoga djeteta, koje zbog početka ovog haosa nije uspjelo da završi razred.
Dodirujem je sa nekim ustručavanjem, vjerovatno zbog toga što znam da je svaki list umazan krvlju onih jadnika sa Čemerna.
U svojim kratkim memoarima o "svetom ratu" taj mudžahedin (moguće da su ga zvali Alija iz Zenice) opisuje kako su dvije grupe muslimana krenule na zadatak koji im je licno postavljen od njihovog pretsjednika Alije Iz(m)etbegovića.
Jedni su bili iz Zenice, a drugi iz Breze.
Bilo ih je ukupno tridesetak, a ne hiljada kako su nam na Nišićima rekli.
Sastali su se u selu Korita, gdje su i prenoćili.
Tu su dobili i vodiča, mještanina tog sela, koji je dobro poznavao kraj.
To selo je udaljeno oko 6 sati hoda do Čemernog, ali im je trebalo i dva sata da se uz liticu, koja dobrim dijelom okružuje Čemerno, popnu do sela.
Napali su pred zoru, dok su stanovnici sela još spavali.
Na straži je bio samo jedan 65-godišnji starac, koji je jedini pružio otpor, pucajući iz M-84.
Međutim, njega su brzo likvidirali.
Nakon toga, slijedilo je izvlačenje noža i klanje, koje taj mudžahedin detaljno, i sa ponosom opisuje u svojoj svesci.
Ovaj moj, "rahmetli şahit", koji sada ore Alahove njive, je bio jako iznenadjen da prilaz selu nije bio miniran.
Ja sam isto pitanje postavio Slavi Kojiću, koji mi je rekao da to nisu dozvolili seljaci, jer su u šumi čuvali stoku.
Zbog malo trave, ostade čitavo selo bez glave!
Ipak, glavnu odgovornost za pokolj u Čemernu pripisujem vojsci, prije svega komandi Nišićke brigade, tj.
Slavu Kojiću, kao i posadama na haubicama, koje su vjerovale da je rat isto kao i posao u "Pretisu" - odradiš svoju smjenu od 8 sati, a onda 16 sati spavaš.
Da napomenem i još jednu stvar! Prava meta njihovog napada su bile te četiri haubice, koje su imale posadu od nekih 15-20 vojnika.
U toj svojoj neljudskoj želji za klanjem, mudžahedini su zaboravili na haubice.
Doduše, pokušali su da jednu od njih gurnu niz brdo, ali su je pomjerili samo nekoliko metara.
Mislim da je samo na jednoj haubici zatvarač bio malo ostećen, inače bile su u funkciji i jos dugo vremena su bljuvale vatru na Ilijaškom ratištu.
Te haubice su ih na kraju kostala mnogo života.
U zaključku, hoću da kažem da je Čemerno muslimanska, ali i srpska, sramota.
Tridesetak mudžahedina je napalo selo u kome je bilo bar 20 ljudi sposobnih za odbranu sela, pa još i mještani tog sela.
Selo je zauzeto bez otpora, jer su Srbi spavali.
Muslimanska sramota je u tome da su klanje, mučenje i ubijanje podigli na jedan viši nivo, vjerujući da im se taj zločin neće vratiti.
Čemerno, baš si gorko i čemerno!
|
Rade :
Broj: 9639 Datum: 13.05.2006
Za Zeljka i Acu KosarcaTa nekolika artiljerca sto su u snu zaklana, o tome se moze polemisati, kao i o nasim sajlama.
kad se udje u dubinu nepr.
teritorije, tu radi digitalni snajper, sajla i 20-tak kila exploziva.
Znas kako je u Mahmutovica rijeci unistena balijska messershmidt haubica 205 mm, koja je po Vogošći sijala smrt i od koje su na ulici ginula djeca od 8-12 godina.
Ali ono civilno stanovnistvo koje je bila vecina poklanih zrtava Čemerna je vise nego zvjerski pobijeno.
Prvo im je pucanuo u noge da ne mogu bjezati, a onda krampama i motikama glave i delovi tela otkidani.
Nerodjena djeca iz trudnica su krampama ubijana.
Dalje, u Pofalicima je 300 civila.
Desetine djevojcica od 12 do 16 godina su odvedene u privatne javne kuce.
Mozda si nekada citao izjave Juke Prazine koji je birao nevine djevojcice i od njegovog divljanja mnoga od te djece su podlegla.
I dalje, da ne nabrajam.
S balijama vise nemam sta komentarisati.
Oni sto su znali rekli su na Grahovištu.
Sada ako Bog da idu dani osvete.
Iako sma mozda sada daleko od njih, ja sam Beli Orao, a svaka ptica, pa i Orao ima krila, pa ce da doleti i balinsko gnezdo da raskopa, kao sto su i oni uradili Pajdacima, Sikirasima, Spasojevicima, Vladusicima...
Za svaku prosutu kap krvi mucenika s Grahovišta, pasce po jedan balijska glava.
I Sto Vuk Mandusic rece:
Bice smrti, a nece kajanja
bice krsta a nece klanjanja
Plitko vam je balije oranje
vec vas vidim u red za kopanje!!!
Balija se nesto brine o deci, ko mu kaze da ce ih imati, dok im se naplati svaka kap krvi od onih mucenika.
Aci Kosarcu bi mogao da porucim da pozdravi svoje ukucane, on koji je bio malo dete i nije znao sta je rat, razumijem njegovo razmisljenje da su mucenici s Grahovišta trebali pobjeci.
Ali gdje?
Grahoviste je njihova djedovina! Sa Grahovišta i Kobilje Glave su trebali (i treba) da odu oni koji su 1990.
godine u autobusima iz Sandzaka dosli da glasaju za Aliju, i koji su u kafani Nusreta Cengica u Omladinskoj ulici u Vogošći dano-nocno probavali oruzje uz zvuke "ilahija i kasida".
Gahovistu je obecano pojacanje, koje Joja i Rajko nikad nisu poslali.
Da je Gtrahoviste evakuisano, ni Vogošća ne bi ostala.
Balije bi se zaletile, nasi bi se uspanicili, pa bi mozda i ti Aco zavrsi kao i oni, oguljene koze.
Da je Grahovište spaseno, i Pofalici bi bili nasi, bilo bi nase Sarajevo, i ne bi poginuo tvoj stric Mile.
Sramota je da niko s Blagovca nije ni metka isplio na balije dok su oni klali po Grahovištu.
A Gipso je znao za jednu svadbu da ispali po 2 punjenja VBR-a.
Kad je zatrebalo da se sacuvaju 4 prezimena na grahovistu, svi ste cutali kžo mumije i gledali sta se desava.
Pokojni Željko je dolazio da, pored onoliko momaka u Blagovcu, cuva Blagovac i "Pretis".
A njima kad je zatrebalo, niko nije pruzio ni "p" od pomoci.
Mogao se cak napraviti kontra-napad, pa da se barem "glava za glavu" rasmene oni mucenici, i da ih balije ne gule zive, i da ne dodje do udara na Pofalice.
Nego Aco, poruci svojoj strini Miri i rodjaku Sasi, koji od ove nase jadne drzave mjesecno primaju prosjecnu godisnju radnicku platu da bi zastupali interese naroda koji ih je birao, da se ne boje svojih mentora i da javno u Skuptini postave pitanje zasto Ackari, Zlatarac, Pice i svi oni za koje postoje dokazi o zlocinima, jos uvijek nisu iza resetaka.
|
:
Broj: 9595 Datum: 10.05.2006
ČemernoCete!!!! Vi ste sa Čemerna iz cetri haubice tukli Brezu, Visoko i ostala okolna mijesta svaki dan.
Bez ikakog razloga ste ubijali civile u tim gradovima, ali braco Srbi svemu dodje kraj, pa i tim haubicama...
|
|
