Nalazite se na Rat1992-DEBLOKADA
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

Muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo

deblokada - 33562 - 22.06.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Pokušaj muslimana da deblokiraju grad Sarajevo 15. 6. " 31. 7. 1995. godine

Opšta vojno " politička situacija

Grad Sarajevo je i dalje pod opsadom. Rezolucija Vijeća Sigurnosti UN-a br. 900 od 9. 2. 1994 se ne poštuje. Ultimatum NATO-a i zračnim udarima po položajima Vojske RS razmještenim na obruču oko grada u slučaju njihovog napada na grad Sarajevo se ne primjenjuje. Više od godina dana vodili su se pregovori o povlačenju teškog naoružanja VRS iz zone sigurnosti od 20 km oko grada. Stav međunarodne zajednice, posebno Sjedinjenih Država, promijenio se prema zbivanjima u Bosni i Hercegovini s ciljem aktivnijeg uključenja u nalaženje pravičnog rješenja ratnog sukoba. Sjedinjene Države su pomagale legitimnu vladu u istrajavanju do pronalaženja konačno prihvatljivog mira. Odgovorni predstavnici UN-a su takvo stanje smatrali prirodnim iako za grad Sarajevo to nije bilo nikakvo rješenje, jer je on i dalje bio blokiran, a sa položaja srpske vojske i dalje su ubijani civili po gradu. U mjesecu maju 1995. godine napadi opsadnih snaga VRS na grad Sarajevo se intenziviraju. U takvoj opštoj vojno " političkoj situaciji Vojni komitet UN-a preporučuje zračne napade NATO-a protiv srpskih snaga na opsadnom obruču koje ne poštuju i ne primjenjuju rezoluciju UN-a o gradu Sarajevu kao sigurnosnoj zoni UN-a.

Osnovna ideja operacije

Armija BiH je već vidno ojačala. Političko i vojno vodstvo je donijelo odluku da se grad Sarajevo deblokira vojnim putem i da se u toj ofanzivi slomi i razbije udarna snaga i vatrena moć agresorskih snaga, a da se potom prijeđe u odlučujuću ofanzivu širenja slobodine teritorije BiH do konačne kapitulacije snaga agresora. U tom cilju planirana je operacija deblokade grada Sarajeva a računalo se sa "žešćom" osudom međunarodne zajednice na ovakvu aktivnost ARBiH u zaštićenoj zoni UN-a. O situaciji u gradu sa otpočinjanjem ofanzivnih djelovanja na njegovoj deblokadi predsjednik Predsjedništva RBiH g. Alija Izetbegović je izjavio: "U situaciji u kojoj smo mi nismo obavezni da mislimo šta svijet misli o ovome, taj svijet nije učinio potrebno za grad Sarajevo, zbog toga će deblokada teći i nastaviti se odvijati po planu. Ili sad ili kasnije, zavisno od razvoja situacije, mi ćemo grad osloboditi. "

Ovako objašnjavaju muslimanski lideri, zbog čega su krenuli u napad u "UN zaštićenoj zoni"!

Po mom a i mišljenju mnogi, Amerika je dala zeleno svjetlo muslimanskim liderima za izveđenje napad na Srpsko Sarajevo. Kršenje primirja u UN zaštićenoj zoni su intezivno počela u periodu priprema ofanzive. muslimanski snajperisti, brovimzi i mitraljezi su kršili primirje na svim djelovima grada i putnim komunikacijama u Srpskom Sarajevu, kako bi natjerali srpsku stranu da uzvrati vatru. Amerika je vijest o srpskom kršenju primirja u zaštićenoj zoni plasirala u svijet kako bi svijet lakše prihvatio ofanzivu muslimanske armije. Amerika i svijetski moćnici su prećutkivali za srpske žrtve, tako je svjet ostao uskraćen istinom o kršenju primirja i stradanju Srba. Nakon NATO agresije na Republiku Srpsku 94', zbog ćega se artiljerija nije vratila pod kontrolu UN-a, znatno je pomoglo da se srpska strana okrivi za kršenje primirja u zaštićenoj zoni.

Sve je bilo spremno za obmanu svijeta!

Počeli su napadi sa svim rasploživim srestvima. Nakon poraza muslimanske armije i uspješne odbrane Srpskog Sarajeva, uslijedila je NATO agresija na sve važnije objekte u Republici Srpskoj. U tim napadima su bombardovane fabrike, mostovi, putne komunikacije, pa čak bolnice i linije odbrane.

Razlog za NATO agresiju, "Srbi su povrijedili zaštićenu zonu"!!!

Muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo

deblokada - 33622 - 23.06.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Osnovna ideja plana operacije na deblokadi grada Sarajeva odnosila se na to da se snažnim udarima snaga Armije RBiH na glavnom pravcu napada u prvoj fazi razbiju snage agresora na vanjskom opsadnom dijelu obruča, zauzmu dominantni i značajni taktički i operativni objekti, da se na njima uradi odbrana na "brzu ruku" te da se snaga na deblokadi grada u rejonu zauzetih objekata konsoliduju, popune, osvježe i prijeđu u drugu fazu realizacije operacije.

U drugoj fazi operacije planirano je da se sa zauzetih objekata iz prve faze i sa osloncem na značajne taktičke i operativne zemljišne objekte, te u sadejstvu sa snagama iznutra, energičnim udarima razbiju snage Vojske RS na opsadnom obruču oko grada Sarajeva i izvrši njegova deblokada barem na jednom dijelu Sarajevskog fronta. Poslije ostvarenih uspjeha, a zavisno od sveukupne vojno " političke situacije, nastavila bi se ofanziva ARBiH u razbijanju opsadnog obruča na ostalim dijelovima Sarajevskog fronta.

U toku priprema operacije jedinice ARBiH su izvršile grupiranje snaga na dodjeljenim pravcima izvođenja napada. Izvršena je solidna popuna ubojnim sredstvima, prije svega artiljerijskim i minobacačkim granatama, projektilima za blisku protuvoklopnu borbu i strjeljačkom municijom. Tako da je do početka operacije ostvaren odnos snaga prikazan u ovoj tabeli.

	Armija BiH	Vojska RS	Odnos
Vojnici/Oficiri	35. 000	17. 000	Približno 2:1
Topovi	43	41	Približno 1:1
Minobacači	406	132	Približno 3:1
Tenkovi	19	24	Približno 1:1. 3

Armija BiH je otpočela napad za deblokadu grada 15. juna 1995 godine, usmjerivši napad na široki dio zapadnog Sarajevskog fronta koji se protezao od Igmana na jugozapadnom dijelu tog fronta do Nišićke visoravni na njegovom sjeverozapadnom dijelu. Glavne udare Armija RBiH je usmjerila na centralnom dijelu zapadnog Sarajevskog fronta, glavnim pravcem napada Visoko " Paljevo " Rajlovac. Na tom pravcu su angažovane jedinice i sredstva 7. korpusa ARBiH. Na drugom glavnom pravcu napada Golo Brdo " Hadžići " Mostarsko raskršće angažovane su jedinice i sredstva 4. korpusa. Na desnom krilu napadnog dijela fronta, pomoćnim pravcem napada Igman " Trnovo, angažovane su snage i sredstva 1. korpusa, a na lijevom krilu pomoćnim pravcem Nišićka visoravan " Ravni Nabožić " Semizovac djelovale su snage 3. korpusa.

Sa otpočinjanjem borbenih djelovanja, pa i narednih dana, snage ARBiH na glavnom pravcu napada nisu ostvarile očekivani uspjeh na proboju vanjskog opsadnog obruča. Tako se idućih dana nastavak operacije na glavnom pravcu napada zbog nesinhronizovanih i nedovoljno koordiniranih borbenih aktivnosti sveo na trošenje borbenih efektiva a i ljudstvo se zamorilo.

Situacija na desnom krilu napada, pomoćnom pravcu Igman " Trnovo, bila je znatno drugačija. Snage 1. korpusa ARBiH koje su djelovale na tom pravcu ostvarile su značajne uspjehe u oslobađanju i širenju slobodne teritorije, oslobodivši u toku operacije oko 25 kvadratnih kilometara teritorije. Određeni uspjesi su postignuti i na lijevom krilu na pomoćnom pravcu napada, odnosno na pravcu Nišićka visoravan " Čemerska planina " Srednje. Snage 3. korpusa ARBiH su ostvarile određene uspjehe. U rejonu Srednjeg vodile su se žestoke borbe. Poseban uspjeh u ovoj zoni borbenih djelovanja ostvarila je 375. oslobodilačka brigada, s tim da se na dostignutim linijama održala samo nekoliko dana, jer druge sadjejstvujuće jedinice nisu ostvarile planirane borbene zadatke, zbog čega je izvršeno izvlačenje ljudstva te brigade iz posebno ugrožene zone borbenih djelovanja.

"U izvještaju se ne pominje da su srpske jedinice u sadejstvu sa Specijalnom jedinicom Policije brzo i efikasno vratili izgubljene teritorije sa minimalnim gubicima, što je znatno povećalo moral za dalju borbu kod srpskih boraca".

Deblokada Sarajeva

deblokada - 33682 - 24.06.2011 : Nlo -  ⁽⁰⁾

Ono što je počelo 15. juna i što je trebalo da dovede do deblokade Sarajeva za četiri dana, pretvorilo se u iscrpljujuće granatiranje i frontalno nadmudrivanje u kome je Armija BiH jako loše prošla. Ovo se desilo zbog toga što muslimani nisu svatili da se konzerva otvara izvana. Mi smo ih svesno puštali u džepove i zatvarali... Tako se završavao svaki njihov san o deblokadi.

Tek nedavno je po prvi put javno objavljeno da je u akciji deblokade Sarajeva poginulo 404 vojnika Armije BiH, i da je bilo čak 1360 ranjenih vojnika.

Muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo

deblokada - 33702 - 24.06.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Posljednji napad većeg obima snaga na glavnom pravcu napada poduzet je 27. jula 1995 kada komandant 7. korpusa ARBiH angažuje snage 17. VKbbr. Međutim nakon početnog uspjeha te brigade i uspješnog proboja linija i presjecanja komunikacije Sarajevo " Trnovo dolazi do zastoja jer jedinice drugog ešalona nisu uspjele iz nekoliko razloga eksploatirati početni uspjeh 17. viteške krajiške brigade koja je hrabro i uz nadljudske napore izvršila početni planirani udar. (karta br. 33, str. 326a)

Bitne karakteristike operacije deblokade Sarajeva

Bitna pozitivna karakteristika operacije je u tome što se u njoj uspjela angažovati sva raspoloživa snaga Armije RBiH. Pozitivna karakteristika je i što su dobro pripremljene snaga iz sastava 1, 3 i 7. korpusa, uz dobro poznavanje terena i dosljednu primjenu stečenih ratnih iskustava, ostvarile veće ili manje uspjehe na dodijeljenim im pravcima napada.

Bitne negativne karakteristike operacije mogu se svrstati u nekoliko grupa.

Prva negativna karakteristika se odnosi na to što je operacija pripremana bez osnovnih elemenata operativnog i taktičkog maskiranja. Nije bilo dovoljne primjene elemenata tajnosti u pripremi operacije jer je čak i u dnevnim glasilima objavljen približan plan operacije, tako da je VRS mogla blagovremeno pripremiti odbranu na očekivanim pravcima napada Armije RBiH.

Drugo, zbog kratkih priprema angažovanih jedinica i nedovoljno dobrog poznavanja terena, snage ARBiH raspoređene na glavnom pravcu napada nisu uspjele primjeniti orginalnu taktiku vlastitog načina ratovanja. Neprijateljske snage su vješto iskoristile te slabosti i odbile napade jedinica 7. i 3. korpusa, ne dozvolivši nikakvu vrstu iznenađenja na očekivanim ili uočenim pravcima mogućih napada jedinica ARBiH.

Treća bitna negativna karakteristika ove operacije je i to što je pri planiranju borbenih djelovanja na pravcima napada u pojedinim fazama napada primjenjen decentralizovan postupak planiranja, tako da nije adekvatno izraženo težište borbenih djelovanja, što se tokom operacije ispoljilo u neusaglašnoj koordinaciji borbenih djelovanja, jer je postojalo više pravaca napada na glavnom pravcu angažovanja snaga Armije.

Pored navedenoga, analizirajući prethodna borbena djelovanja Armije RBiH uočava se da je u planiranju napadnih borbenih aktivnosti primjenjena identična logika planiranja i izvođenja borbenih djelovanja koju su operativci Armije RBiH primjenjivali tokom cjelokupnog perioda planiranja deblokada opsade grada. Takav način planiranja i izvođenja borbenih djelovanja u predhodnim operacijama nije imao uspjeha. Ista logika planiranja, isti način grupiranja snaga, isti način rasipanja i neekonomičnog trošenja snaga i sredstava, bez jasno izraženog težišta napada i vatrenog udara, doći će do izražaja i u toku izvođenja spomenute operacije deblokada grada. Zbog toga ona nije imala adekvatne predpostavke za očekivani i planirani uspjeh, na što su upozoravali i neki inozemni vojni analitičari.

Potrebno je bilo pored ostalog, uočiti da Armija RBiH u tom periodu još nije imala potpune kvalitativno izražene karakteristike tajnosti priprema borbenih djelovanja, brzinu pokreta i bez identificiranih osobenih karakterističih taktičkih principa ratovanja i bez usvojenog iskustvenog tempa manevra snaga i sredstava. Isto tako, nije imala sve potrebne predpostavke da prijeđe u odlučujuću bitku za oslobođenje i širenje slobodne teritorije Bosne i Hercegovine.

Značajan i karakterističan događaj koji je uticao na tok izvođenja operacije deblokade grada Sarajeva je i napadna operacija VRS na zaštićene zone pod kontrolom UN-a, Srebrenicu i Žepu. Ispoljena brutalnost Vojske RS tokom zauzimanja zaštićenih zona UN-a negativno će se odraziti na borbeni moral boračkog sastava ARBiH jer su u boračkim redovima kružile priče kako je podjela Bosne već dogovorena, kako je borba Bošnjaka bila uzaludna jer je na kraju sve "prodano" i slično. Sve će se to negativno odraziti na pad borbenog morala i u značajnoj mjeri doprinijeti neuspjehu Armije RBiH u deblokadi grada Sarajeva. "

Izvor: Operacija deblokade grada Sarajeva (15. 6. 1995-31. 7. 1995) " Opsjednuti grad Sarajevo, str. 325-330; Zijad Rujanac

Muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo

deblokada - 33882 - 26.06.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Prethodni tekst je moje sjećanje na srpske žrtve a dio je teksta "Muslianska ofanziva na Srpsko Sarajevo" i bio je uvod u ovaj tekst ispod! Ovaj tekstovi ispod je uzet od muslimnske strane, kojim oni pokušavaju opravdati kršenje UN rezolucije #900 i njihovu agresiju na Srpsko Sarajevo, zbog čega sam i napisao moj predhodni tekst. Ovom prilikom, zamolio bih sve koji se sjećaju ili imaju informaciju o stradanjima Srba iz tog perioda, da napišu i da to bude dio ove rubrike. To bi ujedno bio pokazatelj da su muslimani neprekidno kršili UN rezoluciju za koju su se oni izborili kod svjetkih moćnika.

4. 2 SARAJEVSKA OPERACIJA

U aprilu 1995. artiljerija srpskog agresora je više djelovala po urbanom dijelu grada, prigradskom naselju Hrasnica i po Igmanskom putu. Od artiljerijskih udara agresora poginulo je četvero, a ranjeno 20 građana, većinom učenika. Tokom maja srpski agresor je pojačao artiljerijska djelovanja po Sarajevu. Tako je 7. maja u blizini tunela "D-B" u Butmiru ubio 10, a ranio 40 osoba. Od artiljerijskih djelovanja po Dobrinji 18. juna poginulo je 9 a ranjeno 12 građana. Agresor je samo tri dana kasnije, 21. juna, ubio 6, a ranio 15 građana. Agresorske snage su 26. maja radi zaštite od avionskih udara NATO-a počele zarobljavati pripadnike UNPROFOR-a. Istog dana je agresor prekinuo napajanje Sarajeva vodom, strujom i zemnim gasom. Tako se Sarajevo ponovo našlo u veoma složenoj situaciji, kao i u prve dvije ratne godine. Građane BiH je teško pogodilo rušenje helikoptera od strane vojske tzv. RSK 28. maja 1995. Helikopter se srušio nad teritorijem Hrvatske i u toj nesreći su poginuli Irfan Ljubljankić, ministar vanjskih poslova RBiH, Izet Muhamedagić, pomoćnik ministra pravde RBiH, Mensur Ćabulić, savjetnik u ambasadi RBiH u Hrvatskoj i Fadil Pekić, pratilac dr. Ljubljankića (Ministar vanjskih poslova RBiH Irfan Ljubljankić je sa svojim saradnicima nekoliko dana ranije bez problema helikopterom doletio iz Zagreba u Bihać. Radilo se o helikopteru u vlastištvu ARBiH koji je sa zagrebačkog aerodroma prevozio naoružanje, opremu i municiju za 5. korpus. Helikopterima su pilotirale najčešće strane posade za novčanu nadoknadu. Zbog nepažnje u korištenju sredstava veze, naročio satelitskih telefona, prislušna služba tzv. RSK je saznala za let helikoptera iz Bihaća u Zagreb. Helikoter je srušen nakon 10 minuta leta od Ćoralića i 30 km u okupiranom dijelu Hrvatske). Nakon prekida snabdijevanja Sarajeva strujom, vodom i gasom, stanje u Sarajevu se pogoršavalo iz dana u dan. Građani su bili izloženi svakodnevnim artiljerijskim udarima agresora, ali je Sarajlije posebno pogađala složena humanitarna situacija.

Generalštab ARBiH i komanda 1. korpusa su preduzimali maksimalne napore da se održi visok nivo borbene spremnosti jedinica Armije u Sarajevu. Komandant i stručne ekipe GŠ-a ARBiH su organizovano i planski obilazili korpuse, uvjeravali se u stanje u tim jedinicama inicirajući preduzimanje mjera na otklanjanju utvrđenih nedostataka i propusta.

Tokom povremeno organizovanih sastanaka sa komandantima korpusa i komandantima ostalih potčinjenih komandi komandant Generalštaba ARBiH im je definisao nove i korigovao zadatke iz direktive GŠ-a za 1995. godinu shodno situaciji u zemlji i na ratištu (Na sastanku komandanta GŠ-a ARBiH sa potčinjenim komandantima 24. i 25. aprila 1995. godine potencirano je da se borbena djelovanja planiraju i izvode shodno Direktivi za 1995. godinu s tim da se može istovremeno izvoditi samo jedna operacija na nivou ARBiH, uz obavezno odobrenje, prisustvo i neposredan uticaj GŠ-a ARBiH, a u zonama odgovornosti korpusa jedan boj uz odobrenje komandanta GŠ-a, te više borbi. Već na sljedećem sastanku sa komandantima 6. maja 1995. godine, komandant GŠ-a ARBiH je potencirao tešku situaciju u Sarajevu i potrebu da se hitno vojnički pomogne napaćenim Sarajlijama. Komandant GŠ-a je komandantima 1. i 4. korpusa sugerisao da izvrše procjenu, a potom pripreme za operaciju ka Goraždu radi spajanja sa 81. divizijom. U slučaju uspjeha navedene operacije stvorili bi se povoljniji uslovi i za deblokadu Sarajeva).

Međutim situacija u Sarajevu se pogoršavala iz dana u dan. Zbog očigledne nemoći i nehtijenja međunarodne zajednice da pomogne Sarajevu, mada je na to bila obavezna shodno brojnim rezolucijama, odlukama i ultimatumima, predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, u funkciji čelnog dužnosnika kolektivnog civilnog komandanta, na sastanku 19. maja sa s najvišim komandnim kadrom ARBiH naredio je da se u što kraćem roku pristupi izvođenju operacije za deblokadu Sarajeva. Iako je komandant GŠ-a ARBiH upoznao predsjednika Predsjedništva sa globalnim problemima u vezi sa pripremom i izvođenjem operacije strategijskog značaja, kao što je bila Sarajevska operacija, te konkretnim problemima u državi i ARBiH koji otežavaju uspješno izvođenje operacije, on je bio izričit u zahtjevu da se operacija za deblokadu Sarajeva mora izvesti zbog stanja u kome se nalazilo Sarajevo i Sarajlije (U argumentovanom izlaganju predsjedniku Predsjedništva o problemima i ograničavajućim faktorima za pripremu i uspješno izvođenje Sarajevske operacije, komandant GŠ-a ARBiH je posebno naglasio: da za operaciju takvog obima i značaja ARBiH nije bila još organizacijski, materijalno i psihološki spremna; da se za takvu operaciju moraju osigurati neophodne političke, materijalne i vojno-stručne predpostavke. Za rješavanje navedenih problema bila je neophodna potpuna politička i materijalna podrška svih institucija države, a za materijalne i vojno-stručne pripreme je trebalo dovoljno vremena).

Izetbegović je u naređenju za izvršenje deblokade Sarajeva postavio i konkretne zahtjeve koji su uticali na pripreme, ali i odluku komandanta GŠ-a ARBiH za izvođenje operacije. Izetbegović je zahtjevao potpunu deblokadu grada, a ne otvaranje koridora ka Sarajevu, re da operacija mora početi najkasnije 10. juna 1995. godine. S obzirom da Izetbegović nije uvažio argumente koji su ukazivali na nemogućnost uspješnog izvođenja operacije u postojećim uslovima, komandant GŠ-a ARBiH je tražio da se ispuni nekoliko uslova čime bi se djelomično otklonili ključni problemi u pripremi i izvođenju operacije.

Među zahtjevima komandanta Generalštaba najbitniji su bili:

1. Da se za pripremu operacije odobri što više vremena, jer je jedinice, koje su trebale da učestvuju u operaciji, trebalo izvuči iz borbe, odmoriti, izvršiti s njima organizacijske, vojne, stručne i materijalne pripreme, te odmorne i potpuno borbeno spremne dovesti u zonu izvođenja operacije;
   
   
2. Da na prostoru razmještaja jedinica i izvođenja operacije organi lokalne vlasti osiguravaju smještaj, ishranu i moralnu podršku jedinicama Armije;
   
   
3. Da se do početka operacije mora osigurati nabavka kritičnih vrsta municije i projektila, posebno za tenkove i artiljerijska oruđa većeg dometa, bez kojih se nije mogla očekivati adekvatna ubojitost u napadu ni organizovati odgovarajuća vatrena podrška napadnim djelovanjima;
   
   
4. Da organi vlasti na svim nivoima pruže potpunu političku podršku pripremi i izvođenju operacije i da ne provode aktivnosti koje bi negativno uticale na spremnost i borbeni moral pripadnika Armije angažovanih u operaciji;
   
   
5. Da se osigura tajnost priprema i izvođenja operacije kao i pravilan odnos medija prema operaciji;
   
   
6. Da se preduzmu političke aktivnosti na najvišem nivou radi uključivanja HVO-a u operaciju;

(Na sastanku s predsjednikom Predsjedništva 19. maja 1995. godine komandant GŠ-a ARBiH je konkretno spomenuo neke aktivnosti u društvu koje su uticale na motivaciju i borbeni moral pripadnika ARBiH, poput nepovoljnog statusa boraca, svojatanja brigada od strane lokalnih organa vlasti, podjele plaća nekim službama u općinama. Komandant je naglasio potrebu planskog finansiranja i logisticiranja ARBiH, posebno kada je riječ o izvođenju operacija takvog obima i značaja kao što je Sarajevska operacija)

Nakon dobijenog naređenja od predsjednika Izetbegovića za pripremu i izvođenje operacije, komandant GŠ-a ARBiH i njegovi saradnici su preduzeli intenzivne aktivnosti:

na pripremi Odluke i drugih dokumenata za izvođenje operacije;

na materijalnim i vojnostručnim pripremama komandi i jedinica ARBiH ta operaciju;

na stvaranju odgovarajućih pretpostavki na terenu za što adekvatniji prihvat, smještaj i podršku jedinica Armije angažovanih u operaciji.

Zbog usložnjavanja situacije u Sarajevu intenzivirani su kontakti s komandom UNPROFOR-a radi preuzimanja mjera iz njihove nadležnosti na normalizaciji situacije u gradu.

Na sastanku u Zenici 24. maja komandant GŠ-a ARBiH je tražio od komandanta UNPROFOR-a, generala Smita da osigura ponovno stavljanje teškog naoružanja u zoni isključenja oko Sarajeva pod kontrolu UNPROFOR-a i upotrebu avijacije NATO-a ukoliko agresor odbije da vrati oteto naoružanje. General Smit nije dao konkretno obećanje u vezi s ponovnim stavljanjem pod kontrolu teškog naoružanja oko Sarajeva, naglašavajući da UNPROFOR vrši nepristrasno svoju misiju, raspolaže podacima ko krši sporazume i o tome izvještava generalnog sekretara UN-a (Tokom razgovora general Delić je tražio od generala Smita da nad teškim naoružanjem u zoni isključenja osigura efektivnu kontrolu, a ne formalni nadzor, te da, ukoliko to ne može učiniti vrati oduzeto teško naoružanje jedinicama ARBiH u gradu. Tražio je od generala Smita i da javno objasni građanima Sarajeva i BiH zašto UNPROFOR i međunarodna zajednica tolerišu kršenje rezolucija, ultimatuma i sporazuma i ne reaguju čak ni na bahati i potcjenjivački odnos srpskog agresora prema njihovim predstavnicima u BiH.

(... nastaviće se... )

Muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo

deblokada - 33902 - 26.06.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

U razgovoru je komadantu UNPROFOR-a ukazano i na pristrasnost pojedinih jedinica i dužnosnika UNPROFOR-a, apostrofirajući posebno francuski kontigent i komadanta UNPROFOR-a za sektor Sarajevo, generala Gobijara (Herve Gabillard). General Smit nije imao argumenata da opovrgne opravdane primjedbe i zahtjeve, ali je u očiglednom nedostatku mehanizama, moći ili volje međunarodne zajednice, samo konstatirao stanje na terenu iz svoga ugla, "obećavajući" da će UNPROFOR i dalje raditi "nepristrasno").

Na osnovu izrečenih stavova generala Smita, kao i nepreduzimanja odgovarajućih mjera UNPROFOR-a i ostalih međunarodnih institucija u vezi sa stalnim pogoršavanjem situacije u Sarajevu postalo je sasvim izvjesno da se u takvoj situaciji moglo i moralo računati samo na vlastite snage i mogućnosti. Zato su, i pored nepovoljnih okolnosti, nastavljene intenzivne pripreme za deblokadu grada. Operacija je bila iznuđena teškim stanjem i stalnim pogoršavanjem situacije u gradu te odsustvom spremnosti spremnosti institucija međunarodne zajednice da sankcionišu kršenja rezolucija, ultimatuma i sporazuma u vezi sa Sarajevom koja je činio srpski agresor. U takvoj situaciji ARBiH je morala pokušati da izvođenjem operacije pomogne Sarajevu i Sarajlijama nezavisno od nepovoljnih okolnosti za takav složeni borbeni zadatak. Generalštab ARBiH je za deset dana pripremio odluku i ostale dokumente za izvođenje Sarajevske operacije, koja je dobila naziv "Operacija T". Na sastanku u Tarčinu 28. /29. maja, u prisustvu predsjednika Predsjedništva RBiH, komandant GŠ-a ARbiH je saopćio potčinjenim komadantima svoju odluku u vezi sa angažovanjem i zadacima Armije u operaciji (Sastanku u Tarčinu su pored komandanta GŠ-a ARBiH i predsjednika Predsjedništva prisustvovali ministar MUP-a Bakir Alispahić, načelnik štaba u GŠ-u ARBiH Enver Hadžihasanović, komadanti 2, 3, 4 i 7. korpusa Sead Delić, Sakib Mahmuljin, Ramiz Dreković i Mehmed Alagić, predstavnici 1. korpusa Vahid Bogunić i Fikret Prevljak, te Ismet Alija u ime Operativne uprave GŠ-a ARBiH).

Ako se malo bolje razmisli o vome što se navodi u muslimanski tekstovima, može se doći do zaključka da su muslimani, uz pomoć UNPROFOR-a planirali etničko čiščenje Srpskog Sarajeva. Uspjeh njihove ofanzive trebale su da obezbjede mirovne snage, tako što će staviti pod kontrolu srpsku artiljeriju i samim tim obezbjediti lagan i siguran uspjeh u pripremljenom genocidu i etničkom čišćenju nad Srbima, ne samo u Srpskom Sarajevu, nego i cijeloj BiH. Nakon planiranih uspjeha u etničkom čiščenju Sroskog Sarajeva, etničko čiščenje bi se prenijelo na ostatak BiH i niko više iz UN-a nebi ni pokušao zaustaviti zločine nad Srbima. Taj isti plan je odrađen i u Srpskoj Kraini, a UN nije spričio genocid i etničko čiščenje nad Srbima. To je dovoljan pokazatelj koliko su mirovne snage bile na strani muslimana i Hrvata, na šta su ukazivali srpski lideri, tokom cijelog rata.

Nastaviće se narednih dana...

Muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo

deblokada - 34022 - 27.06.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Ovaj tekst je nastavak zvanične muslimanske analize neuspjeha deblokade Sarajeva. Za Srbe Vogošće, Ilijaša, Ilidže, Grbavice i ostalih dijelova Srpskog Sarajeva koji su branili svoja vjekovna ognjišta ovde se veoma često upotrebljavaju termini poput "srpski agresor" ili "četnici". Ipak, izvještaj objavljujemo u cjelini jer mislimo da ima i izvjesne istorijske vrijednosti.

Komandant GŠ-a ARBiH je izvođenje Sarajevske operacije zamislio tako da se angažovanjem jedinica Armije s fronta i iz grada djelovanjima s krila, na spojevima i kroz međuprostore jedinica agresora, uz ubacivanje djela snaga i njihova djelovanja iz pozadine, izvrši proboj linija odbrane agresora na više pravaca, i uz uvođenje svježih snaga produži napad do spajanja sa jedinicama koje bi djelovale iz grada. Nakon spajanja jedinica ARBiH sa fronta i jedinica iz grada, produžilo bi se koordiniranim djelovanjima do potpune deblokade grada.

Za početak operacije određen je 15. juni 1995. godine (Odlukom komadanta GŠ-a ARBiH za Operaciju je bilo planirano da glavne snage sastava 7, 3 i 4. korpusa sa jedinicama 1. korpusa koje su se nalazile u borbenom dodiru sa agresorom u zoni napada, te Gardijskom brigadom i 120. lbr "Crni Labudovi" GŠ-a ARBiH kao ojačanjima napadaju u zoni Kiseljak " Igman i Čemerska planina " Vogošća, i u prvoj etapi ovladaju dominantnim objektima Golo Brdo, Oštrik, Batalovo brdo, Kobiljača, Ravni Nabožić iznad Hadžića, Ilijaša i Semizovca. Osloncem na te objekte jedinice iz sastava glavnih snaga su trebale produžiti borbena djelovanja ka Vogošći i Hadžićima, a po spajanju sa jedinicama ARBiH iz grada nastaviti s njima zajednička djelovanja do potpune deblokade grada. Pomoćne snage su činile 14. i 16. d KoV 1. korpusa i imale su zadatak da obuhvatnim napadim s krila i bokova u sadjejstvu s jedinicama u dodiru ovladaju objektima Strajišta i Krupac na desnom, te Nišani i Gradina na lijevom krilu, presijeku komunikacije Trnovo " Vojkovići i Nišići " Srednje i osiguraju bok glavnih snaga od eventualnih napada agresora s pravca Trnova i Nišića.

Snage za djelovanje iz grada su činile jedinice 12. d KoV 1. korpusa te specijalne jedinice MUP-a "Lasta" i "Bosna" i imale su zadatak da probiju linije agresora oko grada, ovladaju Nedžarićima i Rajlovcem i spoje se sa glavnim snagama ARBiH, koje su napadale sa fronta, u rejonu Reljevo. U rezervi je predviđena 210. brigada 2. korpusa koja bi se upotrijebila po odluci komandanta GŠ-a ARBiH.

Odlukom komandanta su bile precizno definisane mjere borbenog obezbjeđenja i obezbjeđenja borbenih djelovanja, te funkcionisanje komandovanja i veza. Posebnim dokumentom, dopunom zapovijesti, detaljno i precizno su definisane obaveze komandi i jedinica ARBiH u odnosu na UNPROFOR, civilno stanovništvo, zarobljenike i civilne objekte).

Srpski agresor je u pripremi trogodišnje agresije kao strategijski objekat svojih djelovanja odredio Sarajevo, čijom je blokadom te iznurivanjem i ubijanjem njegovih građana, pošto nije uspio da ga zauzme, nastojao ostvariti povoljnija rješenja u mirovnim pregovorima. Blokadu Sarajeva su činile snage agresora u neposrednoj blokadi grada i blokadi grada u širem okruženju. Širina prostora blokade se kretala od nekoliko stotina metara u zoni oko Sarajevskog aerodroma do 30 kim kod Visokog i Breze.

Snage na unutrašnjem dijelu prstena blokade su bile orijentisane ka jedinicama Armije u gradu, a na vanjskom ka jedinicama Armije na treskavičko " igmanskom, visočkom i crnoriječkom bojištu. U međuprostoru su bile locirane jedinice za intervenciju i podršku. Odbranu je agresor zasnivao na inžinjerijski uređenim rejonima odbrane bataljona u drugom i trećem stepenu, dobro organizovanom sistemu vatre, minskim poljima ispred prednjeg kraja, te snažnoj artiljerijskoj podršci i interventnim jedinicama ranga voda do bataljona, koje su mogle brzo reagovati u slučaju ugrožavanja linija odbrane. Zbog kontrole nad ključnim komunikacijama oko grada agresor je u roku od nekoliko sati mogao dovesti pojačanja iz bilo kog dijela okupirane teritorije BiH.

... Nastaviće se...

Muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo

deblokada - 34102 - 28.06.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Ovaj tekst je nastavak zvanične muslimanske analize neuspjeha deblokade Sarajeva. Za Srbe Vogošće, Ilijaša, Ilidže, Grbavice i ostalih dijelova Srpskog Sarajeva koji su branili svoja vjekovna ognjišta ovde se veoma često upotrebljavaju termini poput "srpski agresor" ili "četnici". Ipak, izvještaj objavljujemo u cjelini jer mislimo da ima i izvjesne istorijske vrijednosti.

Pošto je bilo riječ o veoma složenoj operaciji, kombinovanoj operaciji deblokade okruženog grada i proboja snaga iz okruženja u funkciji deblokade, kratkom vremenu za njenu pripremu te brojim problemima u vezi sa logističkom podrškom, u pripremi i tokom izvođenja se moralo osigurati maksimalno angažovanje i koordinirano djelovanje svih subjekata. Zbog tehničke inferiornosti jedinica Armije u odnosu na srpskog agresora uspjeh u izvođenju operacije se mogao očekivati primjenom postupaka kojima bi se osiguralo iznenađenje i umanjio uticaj tehničke nadmoćnosti agresora. To je zahtijevalo visok nivo obučenosti i uvježbanosti komandi i jedinica te svestranu koordinaciju i sadjejstvo snaga za deblokadu i snaga za proboj iz okruženja (Prilikom planiranja, donošenja odluke i izrade borbenih dokumenata starješinama GŠ-a ARBiH zaduženim za rad na pojedinim dokumentima bila je dobro poznata tehnička inferiornost ARBiH u odnosu na agresora. Dok se u borbama i bojevima koji su trajali znatno kraće u odnosu na operacije moglo izborom odgovarajućih oblika borbenih djelovanja, pravaca i vremena izvođenja osigurati iznenađenje i time najčešće i uspjeh, u operaciji, pogotovo strategijskog značaja kao što je bila Sarajevska operacija, to je bilo znatno teže. Nezavisno od potrebe, Generalštab ARBiH nije mogao osigurati neophodnu kvantitativnu, a pogotovo kvalitativnu nadmoćnost u odnosu najmanje 3:1 u odnosu na snage srpskog agresora ni na pojedinim pravcima, a pogotovo ne u ukupnoj zoni izvođenja operacije. Kada je riječ i kvantitativnom odnosu, mogao se osigurati povoljan odnos u streljačkom naoružanju, ali ni izdaleka u broju imajućih angažovanih tenkova, transportera, artiljerijskih oruđa, protivoklopnih i raketnih sistema. Ta se nesrazmjera u naoružanosti i opremljenosti znatno povećavala kada su se procjenjivale kvalitativne prednosti naoružanja kojim je raspolagao agresor. On je imao ne samo znatno više nego i savremenije tenkove i transportere, artiljerijska oruđa i VBR-ove većeg dometa, savremenije pješadijsko naoružanje sa većim dometom, a pogotovo neuporedivo više municije, artiljerijskih projektila i raketa. Zbog nemogućnosti da se u zoni ili na izabranim pravcima u zoni izvoženja operacije stvori za napadnu operaciju neophodni kvantitativni a pogotovo kvalitativni odnos 3:1 u korist ARBiH, Generalštab ARBiH je taj neophodni uslov pokušao nadomjestiti izborom adekvatnih oblika borbenih djelovanja u kojima bi došao do izražaja kvalitet boračkog sastava Armije, a tehnička prednost agresora ne bi došla do potpunog izražaja (ubacivanje snaga, udari u krila i bokove, noćna djelovanja i sl. )).

Računajući na kvalitete boračkog sastava, komandant GŠ-a ARBiH se opredjelio za napadna djelovanja na širokom frontu, s ciljem da se djelomično neutrališe tehička nadmoć agresora, a izabranim operativnim i taktičkim radnjama osigura proboj njegovih linija odbrane i daljnja eksploatacija uspjeha do stvarenja postignutog cilja " deblokade Sarajeva.

Nakon saopćavanja odluke i uručivanja borbenih dokumenata za operaciju, otpočele su intenzivne organizacijske, moralno " psihološke, vojno " stručne i materijalne pripreme komandi i jedinica predviđenih za sudjelovanje u operaciji. U GŠ-u ARBiH formirano je više ekipa za praćenje, kontrolu i uticaj na tok priprema u potčinjenim komandama i jedinicama, uz neposredno uključivanje u obilazak i djelovanje u jedinicama komandanta GŠ-a ARBiH i njegovih najbližih saradnika.

Kada je riječ o organizacijskim problemima u pripremi, a znatno prije od početka operacije, bilo je neophodno riješiti:

1. pravovremeno dovođenje jedinica u rejone razmještanja zbog razlilčitog položaja jedinica u trenutku otpočinjanja priprema za operaciju (na odbrambenim položajima, u napadnim djelovanjima, na odmoru i sl. )
   
   
2. angažovanje civilnih organizacija i njihovih transportnih i vozila za prijevoz putnika, za prevoženje jedinica i transport materijalnih sredstava jedinica, jer Armija nije raspolaga dovoljnim kapacitetima
   
   
3. osiguranje kamp opreme i specijalnih vozila za snabdijevanje vodom, gorivom i artiklima ishrane, što se također moralo učiniti angažovanjem kapaciteta institucija i radnih organizacija na terenu
   
   
4. kontinuiranu logističku podršku jedinica angažovanih u operaciji, što je zahtjevalo neprekidno angažovanje ne samo logističkih organa Armije nego i kapaciteta vojne industrije te odreženih proizvodnih i uslužnih kapaciteta na teritoriji izvođenja operacije
   
   
5. angažovanje zdravstvenih kapaciteta na teritoriji za zdravstvenu podršku Armiji u operaciji i njihovo uvezivanje s planom korištenja helikoptera u te svrhe
   
   
6. stvaranje uslova za razmještaj komandi i jedinica, te funkcionisanje sistema rukovođenja i veza, kako u zoni izvođenja, tako i sa jedinicama u matičnoj zoni odgovornosti jedinica
   (Navedeni su samo organizacijski problemi koji su zahtjevali ne samo kontakt nego i angažovanje velikog broja ljudi koji nisu bili u ARBiH, što je pred nadležne organe Armije postavljalo problem zaštite tajnosti priprema za operaciju. Problem je bio tim veći što su se neke aktivnosti morale izvršavati odmah ili u veoma kratkom vremenu, a za njihovo provođenje je odgovorim osobama u ogranima vlasti, radnim i drugim organizacijama trebalo dati podatke o orjentirnom vremenu izvođenja, brojnom stanju ili broju potrebnih vozila, što je širilo krug onih koji su bili upoznati ili djelomično upoznati s predstojećim aktivnostima. Pošto su jedinice ARBiH predviđene za angažovanje u operaciji bili trenutno u različitom statusu, na odmoru ili na položajima, te na različitim udaljenjima, nije se mogo osigurati njihovo istovremeno dovođenje u rejone razmještanja. Navedene probleme su odgovorni u ARBiH pokušali ublažiti preduzimanjem brojih kontraobavještajnih mjera te izvršavanjem aktivnosti u optimalno planiranim rokovima. Međutim, naknadnim saznanjima je utvrđeno da su obavještajni organi srpskog agresora došli do podataka o pripremama za operaciju).

S obzirom da se očekivani uspjeh operacije zasnivao na borbenom moralu i opredjeljenosti, osposobljenosti i obučenosti pripadnika i jedinica ARBiH, njihovoj pripremi su Generalštab i komande korpusa posvetili najviše vremena.

U cilju preuzimanja adekvatnih mjera na održavanju visokog borbenog morala 31. maja 1995. u Zenici je održano referisanje pomoćnika za moral u korpusima načelnika Uprave za moral GŠ-a ARBiH. Tokom referisanja, kojem je prisustvovao i komandant GŠ-a, izdiferencirani su problemi i definisani zadaci koje je trebalo preduzeti u jedinicama u pripremama i tokom izvođenja Operacije radi održavanja potrebnog nivou borbenog morala (Od definisanih zadataka koje je trebalo realizovati u jedinicama posebno su naglašeni: zahtjev da starješine moraju prednjačiti u svim zadacima i da lični primjer predpostavljenog mora podsticati potčinjene na maksimalno zalaganje u izvršavanju zadataka; pravovremeno i istinito informisanje kao najbolji nači za razobličavanje propagandnih djelovanja agresora; preuzimanje mjera od strane organa vlasti na rješavanju socijalno " statusnih pitanja boračke populacije; prisustvo i neposredan rad sa borcima i jedinicama starješina svih nivoa; pravovremeno dodjeljivanje odgovarajućih stimulativnih mjera zasluženim vojnicima i starješinama; smanjivanje ili eliminisanje negativnih pojava u jedinicama (alkohol, droga, nedisciplina, neprincipjelnost i sl. )).

U radu sa starješinama težište je dato na rad sa komandirima desetina, vodova i četa, od čijeg je autoriteta, motivisanosti i osposobljenosti najšešće zavisilo izvršenje borbenih zadataka jedinica kojima komanduju, a što je presudno uticalo na ostvarivanje planiranog cilja više jedinice. U obuci i uvježbavanju komandi i jedinica Armije za operaciju nije se moglo učiniti mnogo s obzirom na kratkoću vremena za njihovu pripremu i dovođenje u rejon razmještaja. Po dovođenju jedinica u rejone razmještaja, težište rada u jedinicama je bilo na neposrednim pripremama za izvođenje borbenih djelovanja, uključujući izviđanje elemenata borbenog rasporeda agresora radi nalaženja najpovoljnijih pravaca uvođenja u borbu, ubacivanja u pozadinu kroz borbeni raspored agresora, identificiranja minskih polja i mogućnosti za izradu prolaza, te rasporeda snaga i borbenih sredstava na prednjem kraju i u dubini rasporeda agresora.

Materijalno tehničke pripreme su izvođene organizovano, tako da su do otpočinjanja operacije korpusi i divizije 1. korpusa izuzele iz centralnog skladišta ARBiH naoružanje, municiju i ostalu opremu te izvršile popunu svojih jedinica. Značajan doprinos u materijalnoj podršci priprema i izvođenja operacije dale su institucije lokalne vlasti, te vlade R/FBiH, a naročito Ministarstva odbrane i industrije i energetike (Na sastanku komandanta GŠ-a ARBiH s direktorima tvornica namjenske proizvodnje 30. maja 1995. procjenjene su mogućnosti proizvodnje u junu i julu tekuće godine. Prema procjeni prisutnih predstavnika tvornice namjenske proizvodnje, tokom juna moglo se proizvesti; 4, 5 " 6 miliona metaka 7, 62 mm, 30. 000 " 50. 000 metaka 12, 7 mm, 20. 000 " 30. 000 raznih vrsta tromblona, 1. 000 mina za ručni bacač, 2. 000 mina za minobacač 60 mm, 8. 000 mina za minobacač 120 mm, 1. 000 projektila za haubicu 105 mm, 1. 000 projektila za haubicu 122 mm, 700 projektila 100 mmm. Prisutni su na zahtjev komandanta GŠ-a ARBiH obećali da će najveći dio planiranih sredstava proizvesti do 15. juna).

Muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo

deblokada - 34162 - 29.06.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Tokom priprema jedinica ARBiH za operaciju održano je više sastanaka komandanta GŠ-a ARBiH s komandantima korpusa i divizija radi analize i procjene kvaliteta priprema, te preduzimanja mjera za razrješavanje problema uočenih od strane ekipa GŠ-a prilikom obilaska jedinica (Komandant GŠ-a ARBiH je 3. juna prisustvovao referisanju komadanata brigada komandantu 7. korpusa u rejonu razmještaja. Pošto je 7. korpus bio nosilac napadnih djelovanja na glavnom pravcu, komandant GŠ-a je upoznao Komandu korpusa i komandante brigada sa općim stanjem na ratištu, te značajem Sarajevske operacije. Posebno je naglasio značaj izvršenja zadataka jedinica 7. korpusa za uspjeh operacije, te tražio da se pripadnici korpusa tokom izvršenja zadataka ponašaju u skladu s međunarodnim normama. Na sastancima komandanta GŠ-a ARBiH s komandantima korpusa i ostalim komandantima na vezi GŠ-a ARBiH 5 i 10. juna 1995 godine analiziran je tok priprema za operaciju i konstatovano da se pripreme, uz manje probleme, uspješno provode. Tokom 11, 12. i 13. juna 1995. ekipa GŠ-a na čeku sa komandantom obišla je jedinice 7, 3 i 4. korpusa te 12. i 16. d. KoV 1. korpusa i uvjerila se u ozbiljnost i uspješnost izvršenih priprema. Komadant GŠ-a ARBiH je i neposrednim obraćanjem borcima u rejonima razmještaja naglasio značaj izvođenja operacije za Sarajevo, Sarajlije ali i za sudbinu BiH. Vojnici i starješine u svim jedinicama su ispoljili optimizam i motivisanost za izvršenje zadataka).

S obzirom na značaj operacije, komandant GŠ-a je inicirao sastanak delegacije ARBiH i HVO-a u Travniku 9. juna 1995. godine radi eventualnog uključivanja HVO-a u Sarajevsku operaciju. Na sastanku su predstavnici Armije insistirali na učešću jedinica HVO-a Kiseljaka u operaciji i njihovo sadjejstvo s jedinicama 7. i 4. korpusa. Postignut je načelan dogovor o angažovanju HVO-a, uz obavezu da detaljno usaglašavanje sadjejstva Armije i HVO-a u operaciji izvrše komadant 7. korpusa i komadant HVO-a Kiseljaka (Sastanku u Travniku prisustvovali su predsjednik i potpredsjednik Federacije BiH Krešimir Zubak i Ejup Ganić, generali Delić, Alagić i Karavelić, te brigadir Backović iz ARBiH, te predstavnik MUP-a R/FBiH, a generali Blaškić, Filipović te brigadiri Lučić i Drgičević u ime HVO-a. Pored razgovora o učešću HVO-a u Sarajevskoj operaciji, razgovaralo se i o mogućnostima za izvođenje zajedničkih operacija na drugim djelovima ratišta poput Posavine, Kupresa i zapadne Bosne. Zubak i Blaškić su dali načelnu saglasnost za učešće HVO-a u Operaciji, izbjegavajući konkretan dogovor ostavljajući da to učine komadanti na lokalnom nivou. To je, shodno dotadašnjem iskustvu, značilo da HVO nije spreman značajnije se uključiti u Operaciju).

Komandant GŠ-a ARBiH je 12. juna u Sarajevu referisao predsjedniku Predsjedništva RBiH o toku priprema i spremnosti jedinica za Operaciju. Referisanju su prisustvovali ministar MUP-a R/FBiH te komandant 1. korpusa. Komandant je upoznao predsjednika Predsjedništva s preduzetim mjerama u toku priprema te s optimizmom u jedinicama. Ocijenjeno je da su preduzete sve raspoložive mjere da se jedinice uspješno pripreme za učešće u operaciji.

U Kaknju, na komandnom mjestu GŠ-a ARBiH, 13. juna navečer obavljeno je završno referisanje komandanata jedinica komandantu GŠ-a ARBiH pred Operaciju. Svi komandanti su, osim nekih manjih problema, naglasili da su njihove jedinice spremne za Operaciju i izrazili optimizam u pogledu njenog ishoda.

Komandant Generalštaba je nakon referisanja izdao naređenje za otpočinjanje operacije kao i zadatke u vezi s izvođenjem operacije, te praćenje i preduzimanja mjera u toku njenog izvođenja. Također je naredio da operacija počne u 04. 00 sata 15. juna, s tim da jedinice 12. d. KoV otpočnu borbena djelovanja iz grada 12 sati kasnije, do kada su se očekivali početni uspjesi jedinica koje su napadale s fronta (Komandant GŠ-a ARBiH je tokom referisanja 13. juna komandantima izdao i zadatke u vezi: " s preduzimanjem ofanzivnih djelovanja u matičnim zonama korpusa i 81. divizije te aktivnostima na sprječavanju iznenađenja bilo koje vrste, " sa zatvaranjem i osiguravanjem komunikacija u zoni izvođenja operacije, " obavezama komande 1. korpusa u sprječavanju eventualnog djelovanja agresora oko Sarajevskog aerodroma, te smanjenjem gubitaka i civilnih žrtava u gradu od artiljerijskih udara agresora, " s maksimalnim anažovanjem komandi u preostalom vremenu do početka Operacije, posebno u jedinicama koje su bile slabije pripremljene za operaciju).

Uz izuzetno naprezanje GŠ-a ARBiH, komandi i jedinica ARBiH određenih za angažovanje u Operaciji, te institucija vlasti i radnih organizacija, u kratkom vremenu, za 25 dana, izvršene su optimalno moguće organizacijske, moralno " psihološke, vojno " stručne i materijalne pripreme za izvođenje Sarajevske operacije. Međutim, i pored svih preduzetih mjera, nije se uspio ukloniti veliki debalans u naoružanju između agresora i ARBiH ni osigurati povoljan odnos snaga za Armiju u zoni izvođenja operacije i na glavnom pravcu napada (U izvođenju operacije je angažovano 46. 116 pripadnika ARBiH, a od toga 34. 116 u napadu a oko 12. 000 u odbrani. Prema procjeni agresor je u odbrani imao oko 17. 500 vojnika. Poredeći broj angažovanih pripadnika ARBiH u napadu (34. 116) i orijentirni broj pripadnika agresorskih snaga u odbrani (17. 500), dolazi se do odnosa 1, 9 : 1 u korist Armije. Na glavnom pravcu napada Armije odnos je bio oko 2, 3 : 1 (19. 266 : 8. 250). Odnos u ključnim stavkama teškog naoružanja je bio još nepovoljniji za Armiju. Tako je na glavnom pravcu napada odnos u tenkovima bio 1, 6 : 1, a u haubicama i topovima 2, 2 : 1 u korist agresora. Odnos je bio neuporedivo povoljniji za agresora na pomoćnim pravcima napada jedinica ARBiH. Kvalitativni odnos je bio još povoljniji u korist agresora).

Operacija je počela sat ranije u odnosu na naređeno vrijeme, u 03. 00 sata 15. juna zbog ranijeg dolaska u borbeni dodir jedinica 7. korpusa sa agresorskim snagama. Jedinice Armije su na svim pravcima napada ostvarile početni uspjeh, ali su zbog snažnog otpora, jake vatre i protivnapada agresora bile prisiljene da se povuku na polazne položaje. Jedino su jedinice 3. korpusa sačuvale dostignute položaje. U napadu je 7. muslimanska brigada oslobodila rejon Ravnog Nabožića, nanijevši agresoru značajne gubitke i izgubivši pritom 11 boraca (dva poginula i devet teško ranjenih). Uspješno izvedenim napadom je 120. lbr "Crni Labudovi" oslobodila objekat Lipa iznad komunikacije Nišići " Semizovac. Tokom drugog dana operacije 16. juna, vođene su žestoke borbe. Jedinice 3. korpusa su, uz 10 poginulih i 4 teško ranjena borca, nastavile sa uspjesima u rejonu Ravnog Nabožića, oslobodivši Taračin do. Najznačajniji uspjeh 16. juna su postigle 14. i 16. d. KoV koje su napadale na desnom i lijevom krilu. Tako su jedinice 14. d. KoV oslobodile dio teritorije prema Krupcu, te Ostojiće i objekte Jasikovac i Gradac na trnovskom bojištu, dok su jedinice 16. d. KoV oslobodile objekte Kozlovac i Ačkerov grob na crnoriječkom bojištu.

Jedinice 12. d. Kov i sastavi MUP-a su djelovanjima iz grada pokušali da probiju linije odbrane agresora i produže djelovanja radi spajanja sa snagama Armije koje su napadale sa fronta, ali u tome nisu uspjele. Mada su probile linije odbrane agresora na Zlatištu, Žuč, Faletićima i Vracama, morale su se vratiti na početne položaje zbog snažne artiljerijske vatre i protivnapada rezervi agresora. Prvih dana izvođenja operacije, i pored izražene motivisanosti i žara boraca, jedinice Armije nisu ostvarile cilj ni postigle očekivano iznenađenje.

Agresor je iskoristio tehničku nadmoćnost, uređen vatreni sistem i manevarske sposobnosti rezervi, te je, uz vatrenu i artiljerijsku podršku, angažovanjem rezervi snažnim i organizovanim protivnapadima potiskivao jedinice ARBiH na početne položaje. To nije smanjilo borbeni moral jedinica Armije, koje su i narednih dana pokušavale da energičnim napadima probiju linije odbrane agresora i produže djelovanja ka gradu. Međutim, teritorijalno napredovanje su ostvarile samo jedinice 14. d. KoV na treskavičko " trnovskom bojištu, koje su 17 " 18. juna oslobodile Ovčarevac, Gornju i Donju Presjenicu, Gušće, Pešter i Jagodnjak, te sela Ćerifići, Vjerča, Umčani, Mijanovići, Gaj, kao i mnogo objekte na teritoriji od Kijeva do Krupca. I pored obećanja Zubaka i Blaškića, HVO nije učestvovao u operaciji, što je agresoru olakšavalo izvođenje odbrane na glavnom pravcu napada Armije. Izostalo je i planirano sadjejstvo i koordinirano djelovanje ARBiH i HVO-a preko Kobiljače, te je izostao i borbeni dodit jedinica 7. i 4. korpusa. Zbog nepovoljnog toka operacije, komadant GŠ-a ARBiH je 19. juna održao sastanak sa komadantima korpusa i ostalih jedinica angažovanih u Operaciji. Nakon analize dotadašnjeg toka Operacije i utvrđenih problema, komadant Generalštaba je izdao zadatke komadantima jedinica za nastavak Operacije (Analizom dotadašenjeg toka Operacije konstatovano je: da su samo 3. korpus i 14. d. KoV izvršili postavljene zadatke; da je srpski agresor, i pored uspješne odbrane, u velikim teškoćama, je je teško nadoknađivao gubitke u ljudstvu, i već morao dovoditi jedinice s drugih djelova ratišta; da sadjejstvo između jedinica ARBiH nije bilo dobro i da taj propust treba otkloniti; da se mora povesti računa o racionalnom trošenj minobacačkih i artiljerijskih projektila, te da se artiljerijskom vatrom moraju podržavati pokret i borbena djelovanja pješadije, a nikako ostvarenje artiljerijskih udara mimo direktnog uticaja na borbena djelovanja pješadijskih snaga; da komanda 1. korupsa mora odmah procijeniti spremnost jedinica 12. d. KoV i MUP-a za aktiviranje djelovanja iz grada).

Mada je na osnovu lične procjene komandant GŠ-a ARBiH odlučio da izvrši pregrupisavanje snaga na pravce napada 3. korpusa i 14. d. KoV radi eksploatacije početnih uspjeha, odustao je od odluke zbog uvjeravanja komadanata 4. i 7. korpusa da će njihove jedinice u nastavku operacije ostvariti planirani cilj, što se pokazalo pogrešnim.

U nastavku izvođenja Operacije od 20. do 30. juna jedinice Armije osim 14. d. KoV, nisu postigle značajnije rezultate. Jedinice 3. korpusa su 21. juna uspjele izbiti na komunikaciju Srednje " Semizovac, ali su se povukle na početne položaje nakon protivnapada snaga agresora i pretrpljenih gubitaka. Jedinice 14. d. KoV su na trnovskom bojištu oslobodile Obornicu, Gradinu, Lisičiju glavu i Hrastovac. Loši vremenski uslovi, posebno jaka kiša, otežavali su izvođenje napadnih djelovanja i iziskivali sve više vremena za neposrednu pripremu jedinica Armije i njihovo uvođenje u napad, što je stvaralo prostor agresoru za konsolidaciju odbrane i otpočinjanje kontranapada.

Muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo

deblokada - 34322 - 01.07.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Jedinice ARBiH su imale značajne gubitke u dotadašnjem toku Operacije, ali su i snage agresora, uz pretrpljene gubitke, dostigle krajnji stepen naprezanja u odbrani položaja oko Sarajeva (U napadnim djelovanjima do 23. juna jedinice ARBiH su imale oko 110 poginulih, 250 teže i 460 lakše povrijeđenih boraca. Agresor je također pretrpio znatne gubitke u ljudstvu koje je veoma teško nadoknađivao. Za zamjenu zamorenih i jedinica sa velikim gubicima agresor je morao dovoditi jedinice vojske i policije sa raznih prostora, posebno iz Bosanske krajine. Borbeni moral agresorskih jedinica u odbrani je bio značajno narušen. Za popunu nastalih "rupa" u odbrani dovodio je jedinice ranga čete do bataljona, što je znatno usložnjavalo njegov sistem rukovođenja i komandovanja).

U cilju jačanja podrške jedinicama Armije i postizanja značajnijih rezultata u operaciji, održano je više sastanka vojnih, te vojnih i političkih dužnosnika uključujući i još jedan sastanak delegacija ARBiH i HVO-a u vezi s uključivanjem HVO-a u operaciju (Na sastanku s predsjednicima općina na čijoj se teritoriji izvodila operacija, u prisustvu potpredsjednika Federacije BiH Ganića, 23. jula u Zenici je tražena njihova podrška i lično angažovanje u stvaranju povoljnih materijalnih i moralno-psiholoških uslova za nastavak operacije. Na sastanku delegacija ARBiH i HVO-a u Kiseljaku 24. juna 1995. godine kojem su pored generala Delića, Alagića i Drekovića, s jedne, te Blaškića, Filipovića i Dragičevića s druge strane, prisustvovali Zubak i Ganić, ponovo je aktuelizirana mogućnost i od strane predstavnika HVO-a obećano angažovanje HVO-a u djelovanjima prema Sarajevu. Blaškić je obećao angažovanje jedinica HVO-a u djelovanjima prema Sarajevu. Blaškić je obećao anganžovanje Hrvatske brigade "Kralj Tvrtko" iz reojona Stupa. Na sastanku sa komandantima korpusa 25. juna u Kaknju, kojem je prisustvovao i Ganić, još jednom je izvršena analiza dotadašnjeg toka operacije. Komandant je u zadacima izdatim komandantima korpusa insistirao na većoj odgovornosti starješina, vrednovanju rezultata te pokušaja proboja na užem dijelu fronta).

Međutim, ni u napadnim djelovanjima od 10. jula 1995. godine jedinice Armije nisu postigle značajnije rezultate. Agresorske snage su protivnapadima na trnovskom bojištu otupile oštricu napada 14. d. KoV, a u protivnapadu 2. jula na Treskavicu agresorske snage su dovele u okruženje 55 pripadnika Armije iz 152. sarajevske brigade, od kojih su 11 ubili, 25 zarobili dok su se preostali uspjeli izvući iz okruženja. U uslovima nepovoljnog razvoja situacije, 10. jula je predsjednik Predsjedništva RBiH održao sastanak kome su prisustvovali komandant i načelnik štaba GŠ-a ARBiH, ministar unutrašnjih poslova i komandanti korpusa. Komandant Generalštaba je iznio zaključke iz dotadašnjeg toka Operacije, od kojih su bili najbitniji:

da jedinice ARBiH nisu ostvarile postavljenici cilj, ali da su postigle početne uspjehe koji, uz pregrupisavanje snaga i punu političku i materijalnu podršku, mogu osigurati daljnje napredovanje;

da su snage agresora uspješno izvodile odbranu, ali da su do kraja iscrpile svoje ljudske potencijale, te da je od upornosti i istrajnosti jedinica Armije zavisilo kada će doći do njihovog sloma.

Zbog prebacivanja skoro svih rezervi agresora na sarajevsko bojište, komandant GŠ-a ARBiH je predložio prebacivanje težišta sa sarajevskog na druga bojišta, što bi sigurno dalo razultate, ali je predsjednik Predsjedništva, zbog situacije u gradu, naredio nastavak Sarajevske operacije. Komandant GŠ-a je tražio od Izetbegovića da institucije vlasti organizovanije podrže ARBiH, te da se spriječe aktivnosti koje negativno utiču na moral boraca (šverc, ratno profiterstvo, nepravilnosti prilikom demobilizacije i sl. )

Svi diskutanti su naglašavali da se ne može računati na uspjeh u operaciji samo po osnovu patriotizma boraca. Tokom diskusije komandant 2. korpusa Sead Delić je potencirao složenost situacije u Srebrenici i obavijestio o preduzetim mjerama Komande i jedinica 2. korpusa da se pomogne napadnutoj sigurnoj zoni UN. Radi eksploatacije uspjeha na trnovskom bojištu, komandant GŠ-a ARBiH je naredio prebacivanje jedinica 7. korpusa na trnovsko, te jedinica 4. korpusa na treskavičko bojište. I pored određenih uspjeha, daljnji tok Operacije je bio opterećen tragedijom Srebrenice, što se odrazilo i na borbeni moral jedinica Armije angažovanih u Operaciji. Jedinice 4. korpusa su na kalinovačkom pravcu 13. te od 20. do 22. jula oslobodile oko 90 kvadratnih kilometara teritorije, uključujući naselja Zelomići, Ljuta, Luka, Vrhovine i Čestoljevo, približivši se Kalinoviku na 9 kilometara. Jedinice 7. korpusa su 27. jula oslobodile značajne objekte u blizini Kijeva, koje su morale napustiti zbog pretrpljenih gubitaka od artiljerijske vatre i tokom protivnapada agresorskih snaga (12 poginulih, 4 nestala, 37 teže i 87 lakše ranjenih).

Uz saglasnost predsjednika Predsjedništva, komadant Generalštaba ARBiH je naredio privremeni prekid Operacije, povratak jedinica u matične zone te otpočinjanje priprema i nastavak ofanzivnih djelovanja u matičnim zonama shodno Direktivi za 1995. godinu.

Mada je to trebalo da bude samo privremeni prekid operacije, ona nije nastavljena jer je nakon uspjeha Armije, HV-a i HVO-a u borbama protiv srpskog agresora, tokom ljeta i jeseni 1995. godine došlo do okončanja agresije i potpisivanja mirovnog sporazuma za BiH.

Iako izvođenjem Sarajevske operacije nije ostvaren planirani cilj, ipak su tokom pripreme i njenog izvođenja stečena dragocjena iskustva, prije svega u vezi:

s organizovanjem napadne operacije strategijskog značaja sa više od 34. 000 angažovanih boraca na frontu od 100 km, čije su glavne ofanzivne snage činile jedinice triju korpusa (3, 4. i 7. ) i koje su dovedene i djelovale izvan matične zone;

s dužinom izvođenja djelovanja, jer je operacija trajala 45 dana;

s pokretljivošću i manevrom jedinica, kako u procesu dovođenja i uvođenja u borbu, tako i prilikom promjene težišta operacije kada su komande, jedinice i sredstva podrške 4. i 7. korpusa predislocirane na nove pravce za 48 sati;

s otpornošću jedinica i pripadnika Armije na gubitke i na određene probleme u društvu, kada se preduzimaju organizovane i pravovremene moralno " psihološke pripreme, te se osigura neprekidno djelovanje starješina i komandi na održavaju visokog borbenog morala u jedinicama;

s organizovanjem logističke podrške u terenskim uslovima i na širokom frontu, uz sadjejstvo civilnih institucija i radnih organizacija, njihovih saobraćajnih i drugih kapaciteta;

s organizacijom svih vrsta veza za veliki broj jedinica izvan matične zone, uz postojeće skromne tehičke mogućnosti.

Muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo

deblokada - 34482 - 04.07.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Izvođenjem Sarajevske operacije postignuti su rezultati koji su doprinijeli daljnjem uspješnom vođenju Odbrambenog rata. Njenim izvođenjem je oslobođeno oko 300 kvadratnih kilometara teritorije, uzdrmana odbrana agresora, ali smanjene i njegove ofanzivne mogućnosti te stvorene mogućnosti za daljnja oslobodilačka djelovanja Armije. Na neuspjeh Sarajevske operacije uticali su brojni subjektivni i objektivni faktori.

Od subjektivnih faktora na ishod ove operacije posebno su uticali sljedeći:

1. nedovoljno poznavanje borbenog rasporeda agresora, organizacije vatrenog sistema te razmještaja i načina angažovanja njegovih rezervi;
   
   
2. precjenjivanje mogućnosti vlastitih jedinica i samouvjerenost komandanata i komandi stvorenoj na takvoj procjeni;
   
   
3. nepridržavanje od strane komandanata ideje i zamisli komandanta GŠ-a ARBiH da se djelovanjima kroz međuprostore i iz pozadine te udarom na bokove i spoj jedinica agresora osigura proboj njegovih linija odbrane, nego su primjenjivana frontalna djelovanja koja zbog tehničke inferiornosti nisu donijela očekivane rezultate;
   
   
4. nedovoljno izraženo težište angažovanja snaga i sredstava na glavnom pravcu napada zbog djelovanja na više pomoćnih pravaca nego što je to bilo neophodno;
   
   
5. kalkulantski odnos pojedinih komandanata i jedinica i nespremnost da odlučnije krenu u ofanzivna djelovanja;
   
   
6. nespremnost jedinica Armije i MUP-a iz grada da u izvršenju zadatka ozbiljnije djeluju i pomognu snagama koje su napadale s fronta;
   
   
7. nespremnost jedinica Armije da djeluju duže vrijeme bez smjene, što je zahtijevalo češću smjenu jedinica u borbi;
   
   
8. nepravovremeno reagovanje GŠ-a ARBiH i komandi korpusa na propuste u jedinicama, te u vezi s prebacivanjem težišta na pomoćne pravce na kojima su postignuti početni uspjesi;
   
   
9. izostajanje iznenađenja u vezi s početkom i pravcima angažovanja snaga Armije u operaciji zbog oticanja podataka tokom dovođenja, u rejonima razmještaja, tokom izvođenja elemenata borbenog rasporeda agresora, te rokom izvođenja operacije;
   
   
10. nedovoljna spremnost i osposobljenost jedinica za složenije oblike manevra (uvođenje i izvođenje iz borbe kroz raspored jedinica) i oblika borbenih djelovanja (ubacivanje i djelovanje iz pozadine, diverzantska djelovanja).

Od objektivnih faktora na nepovoljan ishod Operacije su uticali:

tehnička inferiornost ARBiH, što je uslovilo da se nije mogao osigurati povoljan kvantitativni, a pogotovo kvalitativni odnos snaga u operaciji;

kratko vrijeme za pripremu operacije, posebno imajući u vidu nedovoljnu opremljenost i skučene manevarske mogućnosti jedinica Armije;

nedostatak oružja, oruđa i municije neophodnih za ofanzivno djelovanje, posebno projektila za tenkove;

nespremnost u društvu i domaćoj javnosti da Armiji pruži dugotrajniju podršku, jer je već nakon dva " tri dana po otpočinjaju Operacije došlo do širenja sumnje u njen uspjeh;

razne pojave u društvu koje su negativno uticale na borbeni morak pripadnika Armije poput šverca, ratnog profiterstva i drugih oblika kriminala;

tragedija Srebrenice, te nemoć i nespremnost međunarodne zajednice da ostvari svoje obaveze prema toj sigurnosnoj zoni pogodila je i demoralisala borce bh. armije.

Tokom izvođenja Sarajevske operacije ARBiH je imala više od 300 poginulih i 600 teško ranjenih pripadnika.

Iako ova operacija nije uspjela, ipak su Vlašićka i Sarajevska operacija odigrale značajnu ulogu u daljenjem jačanju oslobodilačkih djelovanja ARBiH. Njihovim izvođenjem Armija je dokazala sposobnost da pripremi i izvede operacije u složenim vremenskim i zemljišnim uslovima, te uz angažovanje značajnih snaga koje su dovođene upotrebljene izvan matičnih zona. Postignutim rezultatima u Vlašićkoj i Sarajevskoj operaciji ARBiH je ipak stvorila uslobe za preuzimanje strategijske inicijative na ratištu, a stvoreni su i povoljni uslovi za zamah oslobodilačkih djelovanja u daljnjem toku Odbrambenog rata u BiH.

Izvor: Armija Republike Bosne i Hercegovine " Nastanak, Razvoj i Odbrana zemlje " knjiga druga, str. 121(127)-144; General Rasim Delić.

6. BORBENI USPJESI 111. VITEŠKE BRDSKE BRIGADE U OKVIRU SARAJEVSKE OPERACIJE, JUNA 1995. GODINE

"Tokom maja 1995. godine, intenzivno su se odvijale pripreme jedinica i komandi za operaciju, s cijljem deblokade Sarajeva. U okviru te operacije, dijelovi 111. Viteške brdske brigade, pod komandom Šefćeta Baždarevića, na Bjelašničko " treskavičkom bojištu su dobile zadatak da razbiju neprijateljske snage u rejonu Gaja, Javorka, Kukova, istočnih padina Kilavca, Litice i Lastve. Odlučeno je da težište napada bude u pravcu Kukova, Gaja i duž komunikacije prema Godinji, Godinjskim Barama i Trnovu. U to vrijeme, komandant 111. Viteške brdske brigade, Mehmed Cero, se nalazio u Sarajevu sa jedinicama koje su bile angažirane prema Vogošći, na zadacima deblokade Sarajeva iznutra.

Pripreme za napad, po tom planu, su se privodile kraju u drugoj polovini maja 1995. godine. U to vrijeme je realizirana smjena jedinica. Sa Bjelašničko " treskavičkog bojišta je otišao 3.bataljon 111. Viteške brdske brigade, a došao 2.bataljon Šefćeta Baždarevića. Ustvari, prethodnica 2.bataljona, na čelu sa Rahmanom Hajdarevićem, je došla 26. 05, a glavnina 01. 06. 1995. godine.

U periodu priprema za Sarajevsku operaciju, jedinice 111. Viteške brdske brigade su 03. 06. 1995. godine pokušale osloboditi Pašinu Planinu, Nikoline Stijene i Đokin Toranjm s ciljem da se neprijateljske snage potisnu dublje prema Rogoju. U tome se nije uspjelo, pored ostalog, i zato što je načelnik Štaba brigade, Tašo Dacić nagazio na minu, ali je srećom njegovo stopalo uspješnom operacijom spašeno.

Na IKM 1. korpusa, 14. 06. 1995. godine jedinicama je data zapovijest za napad u okviru operacije za deblokadu Sarajeva. Kao što je već navedeno, 111. Viteška brdska brigada je dobila zadatak da razbije neprijateljske snaga u rejonu Gaja, Javorka, Kukova, istočnih padina Kilavca, Litice i Lastve. Težište napada je bilo u pravcu Kukova, Gaja i duž komunikacije prema Godinji, Godinjskim Barama i dalje prema Trnovu. U tom napadu, na čelu sa komandantom Šefćetom Baždarevićem je učestvovao kompletan 2.bataljon 111. viteške brdske brigade, ojačan sa jednom četom iz 141. brigade, jednom četom iz Fojničke brigade, jednom četom iz Visočke brigade, sa dva tenka T-55, dva ZIS-a 76 mm, jednim topom B-1 76 mm, tri minobacača 120 mm, baterijom minobacača 82 mm i vodom PAT-ova 20/1. Za protivoklopnu borbu, 111. Viteška brigada je ojačana raketnim sistemom "MILAN".

Muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo

deblokada - 34683 - 06.07.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

U prvom borbenom ešalonu su bile sljedeće jedinice:

četa Ibre Lakovića je imala zadatak da razbije neprijatelja u rejonu Gaja i Strugojnice, gdje se angažirao i komandant bataljona Šefko Marevac;

desno, napadala je četa Rahmana Hajdarevića ojačana sa izviđačko " diverzantskim vodom, sa zadatkom da razbije neprijatelja u rejonu Kukova;

između čete Lakovića i Hajdarevića, napadala je Fojnička četa;

četa Adema Subašića je napadala desno od Kukova prema Kilavcu, sa zadatkom da razbije neprijatelja na prednjem kraju i nastavi napad prema Godinji.

Naše snage za vatrenu podršku napada su raspoređene: minobacači 82 mm u rejonu sela Dujmovića; minobacači 120 mm na putu od Pazarišta prema Kukovima; PAT-ovi 20/1 na Mlakvi i Orlici.

Ranije su naši osmatrači i izviđači otkrili da četnicima dolazi ručak između 14. 00 i 15. 00 sati i da tada, budnost na njihovim položajima popušta. Naš tenkista Slaviša Šućur je laserskim uređajem izmjerio da je odstojanje od njegovog tenka do neprijateljskog utvrđenja, koga je trebao gađati, 1. 560 metara.

Iz tog početnog rasporeda, postupajući po navedenoj zapovijesti, 2.bataljon 111. Viteške brdske brigade je 16. 06. 1995. godine napao neprijatelja na položajima u rejonu Litice i Lastve, na desnom krilu, odnosno na spoju sa jedinicama 2. Viteške motorizovane brigade. Uspjeha nije bilo, ali je naša artiljerijska priprema bila vrlo žestoka, uz istovremeno izviđanje po dubini neprijateljskog rasporeda. Taj napad je, ustvari, imao karakter operativnog maskiranja, u okviru pripreme glavnog napada koji će usljediti 18. 06. 1995. godine. Napadom u pravcu Litice i Lastve, neprijateljske snage su isprovocirane da reagiraju, tako da su naše izvidnice prema pokretima i drugim oblicima reagiranja precizno otkrile položaje njihove artiljerije, pravce dovođenja snaga i međuprostore.

Artiljerijskom pripremom, naš napad je počeo u 15. 15 sati, 18. 06. 1995. godine, direktnim pogocima od strane naših nišandžija i posluga na tenkovima, minobacačima i topovima. Poslije kraće artiljerijske pripreme, u napad je krenula i naša pješadija. Efikasno su razbili četničke jedinice na prednjem kraju, a zatim po dubini oslobodili:

1. sela Mijanoviće, Brutuse, Milje i Godinju.
   
2. objekte Javor, Kukove, Brda, Ostružje, Runjevicu, Liticu, Lastvu, Desiće, Krivodole, Jasiku i Gračan Brdo.

Oslobađanjem tih objekata, jedinice 111. Viteške brdske brigade su izbile na liniju: Pendičići " Šestaljevo " selo Turovi. To su linije na kojima su naše jedinice dočekale Dejtonski mirovni sporazum.

Iako je to bio jedini rezultat u okviru šire operacije za deblokadu Sarajeva, u kojoj je učestvovalo više korpusa Armije RBiH, interesantno je da Mehmedu Ceri, komandantu 111. Viteške brdske brigade i Šefćetu Baždareviću, komandantu 2.bataljona te brigade, niko nikada nije pružio ni ruku u znak zahvalnosti i priznanje za rezultate koji su pod njihovom komandom, postignuti u toj operaciji.

U tim borbama niko od naših boraca nije ranjen niti je poginuo. Narednih dana, dok se pretraživao teren, sakupljao ratni plijen i dok se na dostignutim linijama organizirala naša odbrana, bilo je ranjenih od nagaznih mina, posebno u rejonu bivše linije razdvajanja između naših i neprijateljskih jedinica. Na mine su stali i teško ranjeni Šefko Marevac, koji je izgubio nogu, Ejub Kubat koji je također izgubio nogu, Manojlo ______ koga je geler aktivirane potezne mine pogodio u glavu, usljed čega je zadobio trajne posljedice.

Za dalja djejstva bile su bitne dvije činjenice:

1. (1) jedinice koje su bile lijevi i desni susjedi 111. Viteške brdske brigade nisu pošle u napad, usljed čega se javio problem ugrožavanja bokova jedinica koje su napredovale, ali i problem mogućeg odsijecanja i okruženja naših jedinica koje su se u uklinile u raspored neprijatelja;
   
   
2. Komanda 1. korpusa ponovo nije imala rješenja za uvođenje svježih snaga, radi eksploatacije velikih uspjeha koje je postigla 111. Viteška brdska brigada. Žalim što nisu iskorišteni uspjesi 111. Viteške brdske brigade, posebno zato što sam obaviješten da je Trnovo bilo napušteno, te da u tom gradu nije bilo ni vojske ni stanovništva.

Uslijedila je stagnacija borbenih djejstava, što je neprijatelj iskoristio i konsolidirao svoju odbranu. U međuvremenu, na Bjelašničko " treskavičko bojište je doveden jedan bataljon iz 211. brigade 2. korpusa ARBiH sa područja općine Srebrenik. I dalje su pokušavani naši napadi prema Trnovu, ali kasno i bez uspjeha, jer se neprijateljska odbrana stabilizirala. U tim pokušajima poginuo je komandant 14. divizije Zaim Imamović""

izvor: 1. slavna i viteška brigada, str. 492 " 494; Ibrahim Dervišević

Ovo je kraj muslimanske analize "Muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo"

Muslimanska ofanziva na Srpsko Sarajevo

deblokada - 34802 - 09.07.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Šta se danas može reći o muslimanskoj analizi agresije na Srpsko Sarajevo?

Iz iz ovoga dokumeta se može vidjeti da muslimani u Bosni prikazuju Srbe kao četnike i agresore na Bosnu, a da Republiku Srpsku smatraju okupiranom teritorijom!

Muslimani sa takvom ideologijom pokušavaju da dokažu svijetu da je Bosna samo njihova, a da je Republika Srpska stvorena agresijom, da je treba osloboditi a okupatora, tj. Srbe, protjerati i pobiti.

Muslimanski narod je od svog nastanka bio spreman na sve da bi stvorio svoju naciju, svoju državu, svoj jezik i svoju kulturu... Svi oni koji su im se suprostavili na tom putu smatrani su agresorom a sebi su dali naziv "oslobodioca" kako bi nakon dužeg niza godina stvaranja lažne istorije njihova ideologija prikazana kao realnost.

Da bi Srbi opstali na prostorima Bosne i Hercegovine, političkom borbom moraju takve termine da zabrane za korištenje kod muslimanski političara ili da počnu da koriste iste termine kada je u pitanju srpska teritorija.

Zbog toga smatram da je muslimanska agresija na Srpsko Sarajevo, pokušaj genocida i etničkog čiščenja Sajajevske teritorije od srpskog naroda. Genocidna politika muslimanskih političara je nastavljena i nakon rata i samo je pitanje dana kada će da krenu u konačno izvođenje ideje o etničkom čiščenju teritorije Republike Srpske.

Takva politika nije donijela dobro ni jednom narodu u Bosni i Hercegovi, zbog čega je neprekidno srpski narod za ocjepljenje od BiH.

Muslimanska analiza agresije na Srpsko Sarajevo, svoje neuspjehe opravdava sa lažima, navodeći da su Srbi iz Srpskog Sarajeva dovodili u pomoć čete i bataljone iz drigih krajeva Republike Srpske i da svoje velike gubitke nisu mogli nadoknadti. Moje mišljenje da su Srbi u odbrani Srpskog Sarajeva pretrpjeli minimalne gubitke, što je posebno uticalo na visok stepen morala za odbranu.

Prednost srpske strane je bila u tome što smo imali dobro pozicioniranu artiljeriju sa kojom smo zatvarali prolaze u djelovima probijenih linija kao i domaće rezervne jedinice potpomognute "Specijalnom jedinicom Policije". Moral na našoj strani je bio izuzetno dobar, jer smo branili svoje porodice. Bez ikakvih ustezanja smo brzo reagovali i kontranapadima vraćale izgubljene teritorije. Ova borbena odlučnost je značajno uticala da muslimanske snage izgube moral jer se svaki put morali povući na početne položaje.

Kako sam i sam često učestvovao u borbenim dejstvima, dobro znam da se jadan te isti čovjek ne može tako lako spremiti da svaki dan ide u napad, jer treba da se svaki put pomiri sa činjenicom da se možda neće živ vratiti svojoj porodici. U jednoj velikoj ofanzivi, kakva je bila deblokada Sarajeva, a koja na početku nije imala pozitivnih rezultata, svaki naredni dan je bio teži jer se jurišnici sve teže odlučivali da krenu u napad. Kako muslimanske snage nisu napravile velike pomake u početnoj fazi napada, na srpskoj strani je jačao moral i samopouzdanje da se brojčano mnogo jača sila ipak može zaustaviti.

Mislim da je ovo bio ključni momenat za odbranu Srpskog Sarajeva od strane muslimanske agresije.

Za uspjeh u ofanzivnim dejstvima, moraju se imati svježe snage za napad koje bi čestim povlačenjem u rezervu dalo priliko da se psihički pripreme za novi napad. Oni koji se brane uglavnom imaju dobre zaklone i veću sigurnost da ih metak nemože lako pogoditi, što znatno utiče da su psihički manje opterećeni u odnosu na one koji napadaju.

Na kraju da napomenem da "deblokada Sarajeva" nije bila ništa drugo nego agresija na srpski narod i pokušaja etničkog čiščenje od legitimnog naroda u Bosni i Hercegovini. Muslimani su bezuspješno pokušavali da potisnu Srbe sa njihovih vjekovnih ognjišta.