Nalazite se na Rat1992-DEZERTERI
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

Dezerteri

dezerteri - 68912 - 26.04.2012 : Diverzant72 BL -  ⁽⁰⁾

Moje mišljenje po pitanju dezertera je sledeće: To su po meni najveći izrodi svog naroda, i treba da se toga stide! Veća je sramota pobijeći nego preći na neprijateljsku stranu.

Još jednom napominjem da je ovo je samo moje mišljenje, i ne želim da se neko uvrijedi zbog toga.

Ipak, ono što je meni najviše krivo je to što u su oni biježlai i ostavljali svoje drugove i svoju braću da ginu, a danas su veći Srbi nego momci koji su se borili na prvoj liniji, od kojih su neki čak ostali i invalidi.

Isti ti dezerteri danas primaju penzije za zasluge u ratu i to deset puta veće nego pravi borci. Ljudi koji su ostali bez nogu i ruku danas primaju mizernih 150 KM, a oni drugi "lade jaja" za mnogo veće pare. E, to nije časno ni pošteno!

Ja razumijem strah, doživio sam ga, nije mi bilo svejedno, ali nikada nisam razmišljao o bježanju kad je bilo gusto. I poštovao sam kada bi mi prišao čovjek i rekao:

"Ja se bojim, imam djecu, poginuću!"

Eto, i to sam ja poštovao, i ne samo ja nego i svi pravi borci. Njih bismo tada puštali nazad, ako ovi probiju da probaju nešto.

Da napomenem i to, ovako nešto se u mojoj jedinici desilo samo jednom ili dvaput. Jednom je jedan došao kod nas na liniju, a za drugi put sam čuo da se to desilo u drugoj brigadi.

Moram da prznam, i ja sam jednom pobjegao sa ratišta ali ne kao dezerter. Jednostavno, nisam išao kući gotovo tri mjeseca, a bila mi je slava ( Đurđevdan) a ovi iz komande nas nisu htjeli pustiti. Tom prilikom smo moj drug i ja pobjegli, ali smo mi rekli komandantu da ćemo pobjeći ako nas ne pusti. I tako je i bilo! Kada je prošla slava, mi smo se vratili. Tih dana nije bilo borbi, jer da jeste mi ne bi ni išli.

Dezerter

dezerteri - 26282 - 28.01.2011 : Dezerter -  ⁽⁰⁾

Postovani Zorane Jankoviću,

Nisi me uvrjedio ni u jednom kontekstu kojeg si izložio. Gledam te u oči i ne lažem te. Ali malo u ovom tekstu vidim komunisticke priče. Baš tako su i partizani govorili: "Četnik kada spomene partizana, treba da ustane zacrveni se i obori glavu. Kada partizani pričaju o ratu, četnici treba da izađu iz prostorije. Ovo me podsjeća i na Hrvate kada kažu: Zabranjeno za pse i Srbe.
CETNICI se trebaju da stide do kraja zivota. (Boze moj kada ce doci vrijeme da budem ponosan sto sam cetnik)?????

Kod mene je parola bila "Ili Kralja ili Alja"

Necu ti više odgovarati na tvoje komentare, ne zbog toga što misliš da si me uvredio, nego zbog toga što se ova rublika ne zove "diskusije", a na ove Željkove stranice dolazim redovno...

Drago mi je da čujem i drugu pricu preko crte, jer sam učestovao u ovim borbama oko Sarajeva, mislim na Ilijaš, Rajlovac - Sokolje, Grbavicu, Ugljevik, Zvornik, Ozren...

A počeo sam davne 1990. godine u Hrvatskoj, ne čekajuci kada će početi rat u mom selu.

Ma šta ti znači moje ime i prezime, e to ne možeš dobiti jer teroristička organizacija zvana UDBA je još aktivna.

Ali i to se može provjeriti ali ako ti je toliko stalo javiću ti se na e-mail.

Hvala na odgovoru, a i Željku što je napravio ove super stranice.

ZA Kralja ili Alja
birajte Srbi

Razno

dezerteri - 26281 - 27.01.2011 : Zoran Janković Rogatica, RS -  ⁽⁰⁾

Poštovani Dezerteru,

Obratio bih Ti se drugačije ali nisam u prilici jer je to jedina generalija koju znam o Tebi. Ja se na ovom portalu potpisujem punim imenom i prezimenom, a u pojedinim postovima moguće je pronaći i moju adresu, broj kućnog telefona, broj mobilnog telefona pa čak i JMBG (što mi i nije posebno mudro). Šta ću, takav sam, mnogo toga u životu učinio sam a da mi nije bilo " mudro; činio sam u korist svoje štete. Ali zato jeste pošteno i istinito i Dragom Bogu ugodno.

Ja sam jedan običan čovjek, najobičniji mogući. I ponosan sam na to. Mnogo ponosan. To što jesam vičan pisanju dolazi isključivo odatle što je pisanje moj zanat. Naime, novinar sam. Ostao sam bez posla, više i ne brojim koji put po redu u životu, samo zato što mislim i imam m.. a da kažem to što mislim. Tako da trenutno imam dosta slobodnog vremena. Čekam novi poslovni angažman, a pisanje nije zanimanje nego infekcija; imam unutrašnju potrebu da pišem (istinu - naravno). Zato trenutno piskaram na ovom portalu, onako, za svoju dušu. Ovaj prostor za izražavanje izabrao sam zato što mi je Željko Tomić bio profesor na fakultetu. Naše druženje započelo je još tada, a nastavilo se, evo, i godinama poslije. Mislim da je, odavno već, drugarstvo preraslo u " prijateljstvo. Idemo dalje!

Još kao mlad čovjek, na odsluženju vojnog roka u JNA, naučio sam dvije važne stvari.

Prva je da ljudi " lažu. Gledaju te u oči i " lažu. Lažu k"o psi (ne znam samo što se tako kaže jer su kerovi mnogo iskreniji i odaniji od ljudi). Kao dijete iz domaćinske kuće to do tada nisam znao. Stvarno! Niti sam lagao, niti sam imao potrebu da lažem, niti su to činili ljudi iz moga (bližeg) okruženja. Od tada teško vjerujem ljudima. Što kaže ona pošalica: "Ne vjeruj čovjeku koji laže! "

Druga pouka. Jedan Čeh iz čete, plave, kuštrave kose, krivog nosa i polukrivih leđa, čak i jedva primjetno hrom u jednu nogu (ne znam samo kako je prošao ljekarske preglede), vrzmao se oko mene i pokušavao da se sprijateljimo. Bio je sav nekako" traljav i neugledan. Nervirao me je i odbijao sam druženje sa njim. Čovjek je bio normalnih seksualnih opredjeljenja, imao je i djevojku. Samo mu je, eto, imponovalo moje društvo. Jednom prilikom dobro sam se zapio (što rijetko činim) a on je pokušao da iskoristi priliku i da se druži sa mnom. "P"jana glava ne nosi barjaka", rekao bi naš narod. Izvrijeđao sam ga, tu pred ljudima, do te mjere da je otišao plačnih očiju. Rekao sam mu da je niko i ništa, nula od čovjeka, beskorisno i nepotrebno go*no, Kvazimodo kojeg nije ni trebalo primiti u vojsku, i neka me izbjegava u širokom luku umjesto što mi se šlihta. Te noći, zbog prekomjerne konzumacije crnog vina, ispovraćao sam dva kreveta, spavaonicu, hodnik i WC. Ofarbao sam ih u crveno. Ovaj Čeh stavio je zaštitu masku, izribao prostorije, oprao posteljine i, tokom noći, osušio ih pored peći. Sve da mene starješine ne bi ribale. Nisam znao kako bi mu u oči pogledao. Sad sam ja pokušavao da se približim njemu a on mi se samo cinično smješkao, okretao se od mene i odlazio. Naučio sam tada lekciju za cio život. Nikad ne znaš kome ćeš se "doćerati"!

Pouka treća. Nije iz vojske. Naučio sam je kroz život. Zadaću je lakše prepisati nego napisati, ali onda ništa nećeš naučiti. Diplomu je lakše kupiti nego li naučiti svaki pojedinačni ispit, ali onda ćeš biti neznalica sa diplomom a ne akademski građanin. Mnogo je lakše o svima lijepo pisati, ali to nije suština novinarstva; žurnalizam postoji kao korektiv postojećeg stanja, svrha mu je da ukazuje na nevaljalo i vrši pritisak da se to ispravi. Generalno: uvijek je LAKŠE kretati se linijom manjeg otpora, ali (skoro) uvijek ispravno je " TEŽE!

Danas mislim još i ovo: Svi ljudi na svijetu vrijedni su na svoj način; svi su Božija stvorenja. Ne postoji osoba od koje mislim da sam generalno superiorniji i bolji; ne mislim da sam bolji i kvalitetniji čovjek od bilo koga na cijelom "zemaljskom šaru". Tako da mislim i da nisam bolji niti kvalitetniji čovjek ni od ijednog " dezertera. Od nekog čovjeka sam veći, od drugog brži, od trećeg obrazovaniji, od četvrtog bolje pišem, ali" bolji čovjek nisam ni od kog; ni od prosjaka na ćošku. Altruista sam bez rezerve, vjeruj mi. Međutim" zar misliš da bi trebalo da kažem kako go*no miriše, da car ima odijelo iako je go, da su "Šojići" koji mijenjaju političke stranke zbog direktorskih fotelja dobar primjer djeci koji treba slijediti, da su dezerteri primjeri čojstva i junaštva budućim generacijama! ? Ne, ne i ne" Ja tako ne mogu!

Kad je riječ o ratu, jel" misliš da ja nisam vidio šta se radi? Znao sam to čak još i prije rata, da srljamo u propast. Ovdje sam već pisao o tome. Ja sam sin-jedinac, imam tri sestre a familija mi je imućna. Slali su me vani, molili da ne ratujem, da pobjegnem ali.. ja to nisam moga. Nisam i gotovo! Nisam zato što je tako - LAKŠE. Već sam Ti rekao da je moj životni moto da radim ono što je " TEŽE. Dva puta sam ranjen, izgubio sam brata od ujaka sa kojim sam odrastao (rođenog brata nemam), zeta, petnaestak saboraca iz jedinice od pedesetak ljudi, mozak od saborca, dok sam ga izvlačio, ostao mi je po rukama i odjeći" Vidio sam krvi koliko i prosječan mesar u karijeri. A nikad se na to nisam navikao.

Da sam se, svojevremeno, učlanio u SDS danas bih bio visokopozicionirani političar sa milionskim kontom na računu. Nuđeno mi je to, nije da nije. I garantovano mi je, ako to prihvatim, da će jedan od prvih deset novoizgrađenih stanova u Istočnom Sarajevu biti moj. Nisam prihvatio! Da hoću danas da prihvatim članstvo u SNSD-u začas bi moja karijera krenula uzlaznom putanjom. Neću da prihvatim, iako sam bez posla! Jedna stranka mi je nudila da, bez izbora, preuzmem njihov opštinski odbor i budem im kandidat za načelnika na sledećim opštinskim izborima. Odbio sam! I druga stranka mi je nudila da budem njihov kandidat za načelnika. Nisam prihvatio! Treća mi je nudila da se učlanim i odmah da budem član Glavnog odbora te stranke uz izvjesnost stavljanja na listu na (proteklim) izborima za NSRS. Nisam prihvatio! Ponudio mi je Bošnjak, privatni preduzetnik, da dođem da radim za njega i da mi plata bude srazmjerna efektima moga rada; da mi ostavi prostora da se i dalje obrazujem i da mi se ne miješa u političke stavove i mišljenje. Prihvatio sam. Odbijao sam ono što je " LAKŠE i prihvatio ono što je znatno, znatno " TEŽE!!! Takav sam, ters. Nakrivo nasađen sam. Lijevi navoj.

Što se tiče Tvog dezerterstva ja Tebe uvrijedio " nisam. A što se Ti češeš tamo gdje Te ne svrbi, što se javljaš a da nisi lično prozvan" E, to je već do Tebe, a ne do mene. Radi se o tome da Ti imaš potrebu da se pravdaš. Kad homoseksualcu (daleko i gluvo bilo, pu, puu, puuu) kažeš da je njegovo ponašanje " protivprirodni blud, on već ima spreman odgovor. Kaže: ti si latentni homoseksualac pa borbom protiv mene pokušavaš voditi borbu protiv pedera u sebi! ? Kad mu kažeš da te pojave u prirodi nema on će ti nabrajati desetine nekakvih baja za koje nisi ni čuo gdje je homoseksualnost "normalna"! Kad dezerteru kažeš da je " DEZERTER, on će ti naći hiljadu (opravdanih) razloga zašto nije ratovao: nije volio SDS, vidio je da se radi o pljačkaškom ratu, nije htio da puca na komšiju, stidio se jer Srbi čine zločine" i sve tako. I ja to isto mislim. Sve to. Ali sam ratovao jer je tako bilo " TEŽE.

A sad i konačno mišljenje o svim dezerterima. Već samo rekao da za mene ne postoji čovjek koji je vrijedniji od drugih. Zato nek izvinu svi koje ću uvrijediti, ali ja mislim ovako:

1. DEZERTER kad spomene BORCA " treba da ustane, zacrveni se i obori glavu.
   
2. BORCI kad pričaju o ratu DEZERTERI " treba da izađu iz prostorije.
   
3. DEZERTERI " treba da se stide do kraja života. I oni i njihove familije!
   
4. BORCI (ne plaćenici) su najbolje što jedan narod ima. Njihove porodice treba da se ponose. Va vjeki vjekova.

Iz generacije u generaciju, iz rata u rat, srpski narod gubi najbolji genetski materijal. Najbolji nam izginu a škartovi nam produžavaju vrstu. Ovo što se borilo u posljednjem ratu sve su potomci Solunaca. Negdje se gen ratnika pritajio, možda čak i po ženskoj strani, pa se probudio kad je trebalo braniti svoju zemlju, kuću, porodicu. To je razlika između MUŠKARCA i ŽENE. Eto, ja tako mislim, a Tebe niko nije tukao po ušima da me vučeš za jezik. "Mis"im" nemo" da se ljutiš", ali tako je!

S poštovanjem, Zoran Janković

Za ponosnog dezertera

dezerteri - 26280 - 27.01.2011 : Miroslav Spiric Srbija -  ⁽⁰⁾

Ne bih komentarisao ovo tvoje pisanje, samo hoću da ti kažem onu narodnu "Čega se pametan stidi, time se budala ponosi".

Čudi me samo odakle ti prav o da se uopšte pojavljuješ na ovom forumu. Misliš li da te neko od nas mrzi? Ne, pogriješio si, mi koji smo čitav rat bili sa svojim narodom, i u kojem smo izgubili svoje najmilije, takve kao ti jednostavno preziremo.

Imao sam prijatelja koji je bio jedan od osnivača SDS-a u Semizovcu, a koji je još prije prvih pucnjeva svoje sinove sklonio u Srbiju. Kada sam ga negde u toku rata sreo i pitao gde je sada kad se gine, reče mi da to nije njegov rat i da taj rat vode komunjare. Pa i jeste tako, vi koji ste glumili "velike Srbe" zbrisali ste na vrijeme.

Dezerteri

dezerteri - 26273 - 26.01.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Dezerteri, dzerteri, dezerteri... Odakle vam hrabrost da kažete kako ste vi bili pametni a mi glupi nismo skontali šta se radilo u toku rata?

Činjenice pokazuju da je 95% Srba podržalo SDS, vjerovali smo da vode narod u spas ali smo znali i to da političari kradu. Podržalismo ih zato što je u tom momentu velik zlo prijetilo od SDA i HDZ-a. Onih 5% Srba koji nisu podržali SDS, živili su u gradovima koji su bili pod muslimaskom kontrolom i zbog toga nisu mogli da ispolje svoje mišljenje ali su muslimani znali da misle isto kao i onih 95% i zato su ih gledali kao i sve ostale Srbe.

U to vrijeme SDS je krao i svaka vlast na ovom svijetu bi isto radila. Pa i Amerika smišlja sa kim da zarati da bi pravila novac. Nema političara na ovom svijeto koji nebi radio onako kako su naši političari radili. Zašto se političari bore da doću na vlast?

Svi smo mi znali da se rade veliki poslovi i od toga prave velike pare ali isto tako smo znali ako se povučemo sa linije odbrane da smo ugrozili i svoju nejač.

Mnogi koji to nisu doživili i ne mogu danas da shvate da je borbena linija na nekim mjestima u Sarajevu bila manje od 100m a naša djeca se igraju na ulici ne svatajući da ih prati budno oko neprijatelja.

U vrijeme dok sam bio komadant bataljona, zbog političara i njihovih bezobrazluka sam morao da održavam sastanke sa vojskom, zato što su prijetili da neće izaći na borbenu liniju dok im se ne udovolji njihovim Zahtjevima.

Zamislite danas neku vojsku koja ucjenjuje vlast da neće ratovati iz nekih razloga. Bez obzira na prijetnju, nikada se nije desilo da vojska nije izašla na liniju odbrane.

Za mene su dezerteri jedni od najvećih izdajnika i danas se treba boriti da takvi ne dobiju odgovorne funkcije, jer su to sebični ljudi i misle iskljčivo na samog sebe.

Navest ću vam jedan primjer koji se desio u vrijeme kada sam ja bio komadant.

Moj drug je u zimu '92 godine dobi dozvolu da ode u Srbiju. Tamo se zadržao više od 5 mjeseci. U međuvremenu sam ja došao na mjesto komadanta tog bataljona. Pošto je bataljon imao veliki broj dezertera, ja sam odlučio da podnesm tužbu prtiv svih koji su odsustvovali iz jedinice duže od 3 mjeseca a nisu imali odobranje od komande. Među dezerteriima je bio i taj moj drug. Kada se moj drug vratio iz Srbije čekao ga je poziv za Vojni sud.

Komanda koja je bila prije mene, nije dobro vodila evidenciju, nije mu upisala učešće u ratu od aprilao '92 pa do odlaska u Srbiju. Ja sam mu obećao da ću pokušati da nađem spiskove po kojima je on dobijao novčanu pomoč ili se vodio na straži ali mu neću svjedočiti da sam ja sa njim stražario iako smo zajedno stražarili po Omladinskoj ulici. Dao sam mu objašnjenje da sam protivnik svjedočenja jer će sutra dezerteri doći i potplatiti ljude koji nemaju hljeba da jedu da bi im ovi svjedočili za učešće u ratu.

Nažalost to se danas obistinilo i dezerteri mogu da potplate za svjedočenje ako im treba da su bili u ratu ili obrnuto, ovisno od namjene za koje im potrebe služi to svjedočenje.

Dezerteri, stidite se ako ste se vratili u svoju zemlju i pokušavate da oprvdate svoje bjegstvo sa tim kako ste bili pametniji i vidovitiji od nas koji smo ostali do kraja.

Pitanje

dezerteri - 26258 - 25.01.2011 : Dezerter -  ⁽²⁾

Vuce Gardiski, ne znam šta si htio reći.
Za Kralja i Otadžbinu sa verom u Boga.

Ponositi Dezerter

dezerteri - 26257 - 25.01.2011 : Vuk Gradinski Srpska -  ⁽⁰⁾

Kao jaje jajetu srpski dezerteri liče jedni na druge. Oni su imali razlog, i to dobar i opravdan, za bjekstvo (mada većina tvrdi da su išli polako). Oni su, kao, skontali šta je posrijedi i uhvatili se noge i Majke Srbije. Bjeganova majka ne kukala, a Stojanova... Djedovina, roditelji, braća, sestre i ostala rodbina neka se snalaze. Ostaju budale i nekontaši, pa neka ih brane.

A mi što smo ostali? Pa ko nam je kriv kad nismo "skontali" u vakat, kao naš Dezerter.

Ipak, i nama što se ne svrstasmo u tu okuženu i osramoćenu sortu nije trebalo mnogo napora za uvidjeti već na samom početku ratne nesreće ko nas vodi, kako nas vodi i kuda nas vodi. Međutim, mi što smo ostali do kraja nismo valjda bili iz tog dezert-foldera ili "sa iste strane međe" sa onima koje je srce junačko odvelo iza sedam gora. Nije nas sve isti quratz pravio.

Postoji nešto što se zove obraz, čast, poštenje i poštovanje preživjelih i žrtava. Može se pobjeći od ljudi i od sebe samoga, ali od Boga nikako.

Dezerter

dezerteri - 26256 - 25.01.2011 : Dezerter -  ⁽⁰⁾

Zorane Jankoviću,

moje veliko poštovanje prema vama, ali se osećam malo prozvan zbog ovog vašeg komentara.

Ja jesam srpski dezerter ali ja to malo drugačije gledam. Bio sam u ratu negdje oko dvije godine (to nije bitno). Ali za to vremena sam mogao da skontam mnogo više nego neki borci koji nisu mogli skontati neke stvari ni do današnjeg dana.

Nisam volio SDS od samog njegovog osnivanja, razlog komunisti se presvukli.

Želio sam da to bude poštena srpska (četnička) vojska, koju će i neprijatelj da poštuje. Nije moglo šta mi je ostalo, da cekam na linije kada će me neko smaći dok SDS pljačka narod.

E, sada me možeš pitati: a šta da smo svi otišli, e pa svi nismo mogli otići jer 90% naroda je to podržavalo.

Opet kažem veliko poštovanje prema vama, školovani ste i vičniji u pisanju ali spreman sam na paljbu od onih koji mrze dezertere što su kao ja..

Dezerter