Crna Gora, ocjepljenje, aktuelnosti, price iz Crne Gore

Oj, Sokolac u srcu te nosim,
Glasinac, tobom se ponosim

Gradovi Srpske

Rogatica

Pale

Olovo

Han Pijesak

Balkan

Republika Srpska

Sokocani u Srbiji

Beo-Sokolac

Crna Gora

Sarajevo

Australija

Kosovo

Region->Djukanija

Gogle Search

Gogle Oglasi

: Broj: 13186 Datum: 07.06.2007

Turci nisu pokorili Lovcen

I kako je to Sarajevo bilo opsadirano kad ti je "babo" iso na Nisice? I dalje balija, posto istoriju ne poznajes, turska je bila 5 vjekova na 3 kontinenta. Ali nikad nijesu pokorili Cetinje i Lovcen.

Isao je Omer Pasa s 20. 000 Turaka na velikog Vojvodu Mirka Petrovica i samo 30 Crnogoraca i Brdjana, pa kako je proso? To znaju oni balijaci koji su isli na poklonenije Svetom Vasilju Ostroskom (slava mu i milost), koji su imali prliku da vide ogradu oko manastira, napravljenu od tuskih kopalja i cijevi dzeferdara.

Isao je i Alipasa s 50. 000 Turaka na vojvodu Miljana Vukova, pa kako je prosao?

: Broj: 12163 Datum: 05.04.2007

Vešović

Znaš li ti ko je Vešović?

Očito ne, pomenuti "pisac" je Crnogorac i to veliki nacionalista koji pljuje sve što je Srpsko!

: Broj: 12067 Datum: 27.03.2007

Zar on ne pročita da je Srbija od Skadra do Ravnije Kotara, od Temišvara pa do Bjelolovara, a da na taj prostor žive samo Srbi. Ali zbog turske i austrijeke okupacije ovije prostora, neki od Srba su prešli na (ne)vjeru muhamedovu, a drugi na otpadnu katoličku.

Da li zna da je Podgorica rodno mjesto Nemanjića, da je Karađorđe soja Vasojevica, da je Petar Dobrnjac plemena Moračkog....

On ako je imalo normalan, trebžo bi zaboraviti istoriju koju mu je šaban broz napisžo, a pročitati malo istinite istorije.

Nek posjeti projekat "Rastko", pa ako je zaboravio koju mu je slavu đed slavio, na ove strnice može i to da pronađe.

: Broj: 11763 Datum: 02.03.2007

ovo nije crna gora, vec srbija pored mora

Radenko : Sokolac Broj: 11161 Datum: 11.01.2007

Viva vero, Montenegro

Nakon svih ovih fundamentalista sada imamo i komentar veselog Veselina, sljedbenika lika i djela Crvenog Hrvata Sekule Drljevića i raznih plamenaca sa đubrišta istorije. Likuje avetni pobjednik nad Srbima ili "srbima" kako ih zove i smiješta Srbe među nacionalne manjine u lijepoj njihovoj Montenegro.
Samo, pitanje je ko je tu nacionalna manjina ili ko će biti za 20-ak godina. U skladu sa svojom nacionalnom doktrinom Šiptari su već kupili kompletan Ulcinj i okolinu, Bar u većem dijelu i nezadrživo kupuju Primorje. A množe se geometrijskom progresijom. To je ta "ubjedljiva" većina sa referenduma, zajedno sa Sandžaklijama i Crvenim Hrvatima.

Poznati po guslanju i hvalospijevima sami sebi, ti tzv. Crnogorci nikada i nisu imali osjećaj za realnost. Narod nastao od komunista, poznat po "pasjim grobljima" u koje kopaše one koje pobiše predvođeni svojim idejnim tvorcem i vođom Čifutom Mošom Pijade ("naprijed peta a pozadi prsti, nikom ne da krstom da se krsti"), konačno je dočekao svojih pet minuta. Imaju i svoju Crkvu (to što ih druge pravoslavne crkve ne priznaju nema veze, važno je da je Vatikan oduševljen), imaju raspopa Miraša koji se Boga ne stidi, poznati su po patentiranju predsjedničkog šverca uz pomoć glisera i izvozu svih fela mafijaša u susjedne zemlje i dalje.

Eto, pobijedili su i silnu Austriju u rukometu, pobijediće i San Marino i Tadžikistan u fudbalu, Pigmeje i Bušmane u košarci, Eskime u vaterpolu. . . Pa kud ćeš više?

Veselin : Podgorica Broj: 11157 Datum: 11.01.2007

Evo me, nakon referenduma..

Vuce i ostala braco :)

Srbima u Crnoj Gori nece nista faliti, kao i ostalim manjinama. Imacete sva prava manjinskog naroda i niko vas ni zasto nece zakinuti! Nema prijetnje Vuce, nije je ni bilo, referendum se desio i to je volja naroda, ali naravno i moja ostvarena zelja! Sad se nadam da cete i vi aktivno ucestvovati u izgradnji demokratskih principa, koje je isprobao i prihvatio savremen svijet. Vuce, nije problem u Srbima, problem je u posrbljenima.

Nadam se da si pravi Srbin, a ne jedan od tih.. . Ako jesi, razumjeces moju pricu, ako nijesi, imas problem. . ali koji ces svakako brze rijesiti sada kada smo samostalni.

Crnogorski jezik i crnogorska crkva su takodje volja naroda. Vuce, moras da naucis da postujes volju vecine i to velike vecine, sto su pokazali i poslednji izbori na kojima je ubjedljivo dobila Crnogorska opcija. Ne znam koliko si star, ali svakako prije ili kasnije ces shvatiti propalu ideju velikosrpskog projekta pokusanog, ne nad Crnom Gorom, za koju se podrazumijevalo da ce se utopiti u tu ideju, nego mnogo ranije i mnogo sire posmatrano (Bivsa SFRJ)! Ali, kad to nije uspjelo, ostala je Crna Gora, koja je evropskoj i svjetskoj javnosti dokazala, na najpametniji moguci nacin (bez rata i bez krvi), sto ste zapravo htjeli. .

Mis u tikvu, sto je nego suzanj. . bili ste protiv citavog svijeta, a sad svi zagovarate ideju evropeizacije i transatlanske integracije. . mislite li da je svijet toliko naivan. . :) Malo je smijesno, zar ne? :)

Ali, ide sve na bolje i ici ce! Osvijesticete se i vi uskoro.

Jesi li mogao da osjetis draz i najljepsi moguci osjecaj svog naroda i svoje zemlje sinoc, kada smo pregazili austrijance u rukometu, kao prva crnogorska selekcija. . meni su licno suze krenule od srece. . Vuce, zelim ti da dozivis taj osjecaj i onda ces shvatiti o cemu pricam. Ako tebi smeta to sto smo crnogorci i ako si od tih da ti smeta sve sto je crnogorsko, imas alternativu, blizu je Srbija. . ali, vjeruj mi nece dugo proci, shvatices sto si napravio. .

Nek nam je Vuce i ostala braco vjecna Crna Gora i da nikad vise ne napravimo gresku, koja nas je kostala skoro 100 godina...

Zivjeli.

Dijaspora : Broj: 10491 Datum: 24.09.2006

Dudek
Nekako mi djavo ne da mira, jeste da je kasno ovde kod nas, ovu rusku hladnocu ubijamo pomalo pricom pomalo vodkom, jeste sutra radni dan. . .
ima kavijara i lososa, nasa muzika. . .
Drustvo se naslo zapricalo se, ima nas sa svih strana bivse nam SFRJ.
No me je zagolicala prica, kako kazu Montenegrina. Inace svi su imali besplatne povratne avio karte za CG oko referenduma, i svi su isli.
Kazu oni meni:"Pa vi Srbi iz RS ste svojim glasovima u Herceg Novom izglasali nasu NEZAVISNOST".
Vidite kako:"Onaj vas Dodik je bio u HN, imao sastanak sa nasim Milom, vasim Kovacem (Tomislavom nekadasnjim ministrom policije sa Ilidze, koji je svu prehrambenu industriju sa tog podrucja preselio u CG ili Srbiju, najveci pogon ima u Bijeloj). Tu je sve dogovoreno:Dotadasnje izbjeglice, inace Tomovi radnici su dobili Licne karte, zauzvrat ce glasati za samostojnost CG, Tomo ce nakon toga dobiti 60 hektara zemlje u Grahovskom polju. za proizvodnju "zdrave hrane". Kako dogovoreno tako i bilo. Herceg Novi postao Milograd, posto je Bijela MZ HN.

Rade : Broj: 9916 Datum: 19.06.2006

Crna Gora (2)

Spoljasnji uticaj

Balkanske rasne teorije nisu domaci proizvod; one su prvi put stvorene od strane habsburskih propagandista i stratega u okviru njihovih napora za podelu Srba. "Samo sloga Srbina spasava", mozda je najtuzniji nacionalni moto koji je ikada postojao, zato sto su Srbi u toku svoje istorije uvek bili podeljeni. Trajna politika Vizantije, Venecije i Turske, bila je da nadje lokalne saveznike koji bi pomogli u pokoravanju Crne Gore i ostalih srpskih zemalja.

Austro-Ugarska je u toku devetnaestog i ranog dvadesetog veka stalno kovala zavere za odvajanje Bosne i Hercegovine od Srbije; podrzavala je Bugare u Makedoniji i Albance na Kosovu, i trudila se svim silama da iskoristi slabosti i sumnje Kneza Nikole kako bi odrzala netrpeljivost izmedju njega i njegovog zeta, srpskog Kralja Petra.

Pored toga, turski osvajaci i njihovi muslimanski crnogorski saveznici neprekidno su nastojali da privuku pojedina plemena na svoju stranu. Npetost izmedju Srbije i Crne Gore i u samoj Crnoj Gori, stvorila je ozbiljnu slabost na kraju Prvog svetskog rata i u ranim godinama Jugoslavije, i stanje sveopste zbunjenosti kada je izbio Drugi svetski rat. Ovo je bio jedan od najstrasnijih perioda u crnogorskoj istoriji.

Kao stio svi znamo, pocetkom devedesetih ponovili su se dogadjaji iz cetrdesetih, kada su krajinski Srbi, jos jednom, predati brutalnom zagrebackom rezimu; Srbi iz Bosne i Hercegovine bivaju gurani pod vlast muslimanima, a Srbi sa Kosova predati su Albancima na milost i nemilost, da budu pljackani, proterivani i ubijani. Posle svega doslo je vreme za zavrsni udarac: ozivljavanje crnogorskog separatizma.

Naucio sam jednu prostu cinjenicu dok sam proucavao istoriju ovog herojskog naroda: kad god su Crnogorci bili deo iste drzave sa ostalim Srbima, bili su u stanju da se brane od agresora, ali kada su bili odvojeni od svoje brace, postojao je rizik od potpadanja pod uticaj neke od velikih sila: Vizantije, Turske, Venecije, Austrije, a mozda, ovih dana, i NATO pakta ili Amerike. Na zavrsetku, zeleo bih da iznesem svoje misljenje: Vreme je da Srbi prestaju da predaju svoje zemlje. Srbi treba danas da zadrze Crnu Goru i, sutra, da se vrate na Kosovo, u Bosnu i u Krajinu.

Rade : Broj: 9914 Datum: 19.06.2006

Crna Gora (1)

Montenegro

Pise: Tomas Fleming

Kad sam kazao prijateljima da pisem ovu knjigu, cuo sam skoro uvek iste reci: Zasto je Amerikanac odlucio da napise knjigu o istoriji Crne Gore? Odgovarajuci na to pitanje, dajem dva razloga: Prvi razlog je da Crna Gora ima vaznu i zanimljivu istoriju; drugi je zbog toga sto je takozvani crnogorski identitet najnovije oruzje medjunarodne zajednice protiv srpskog naroda.

Ko su Crnogorci? Prvi je odgovor da su Srbi. Oni govore isti jezik, dele istu religiju, ponosni su na zajednicke pobede i oplakuju iste poraze. Crnogorci su, bez sumnje, narocita vrsta Srba, ali to isto mozemo da kazemo i o Srbima iz Krajine, iz Vojvodine, iz Bosne.

Punih pet stotina godina istorija i geografija odvajale su Crnu Goru od Srbije, ali uprkos tome skoro da nije bilo moguce razlikovati Crnogorce od njihovih srpskih suseda u Hercegovini. Nije bilo trenutka kada crnogorske vodje sebe nisu smatrale Srbima i kada nisu videle svoju borbu za nezavisnost kao deo celokupne srpske borbe.

U prvim danima Duklje i Zete srpski vladari nisu imali za cilj uspostavljanje nezavisne vlasti, vec su - poput vladara u Raskoj - Mihajlo Visevic i Jovan Vladimir pokusavali da stvore sveobuhvatnu srpsku drzavu. Vladari Zete su i uspeli u tim nastojanjima: i Stefan Vojislav i njegov sin Mihajlo vladali su Raskom, a ako je verovati predanju, i Nemanjici vode poreklo od njih.

Borba Crnogoraca protiv Turaka predstavlja jednu od najzuvisenijih epopeja hrabrosti i odanosti koje istorija poznaje. To je nepobitna cinjenica, a ako se jezik crnogorskog heroizma ponekad cini ziteljima Londona pa cak i Beograda staromodnim i preteranim, greska je do Londona i Beograda. Crna Gora je bila svetlo slobode i hriscanstva kroz mracne vekove islamskog divljanja Balkanom i tradicija crnogorskog otpora otomanskom jarmu trebalo bi da objedinjuje sve Srbe cak i danas.

Nosioci tog otpora, isprva, bila su nezavisna crnogorska plemena koja su priznavala duhovni i politicki autoritet cetinjskog vladike, da bi Crna Gora na kraju postala drzava pod vodjstvom Petrovica. Iz ove dinastije nije potekao nijedan vladar, od Vladike Danila do Kralja Nikole, koji nije bio srpski rodoljub. Ova lojalnost je narocito izrazena kod dva najveca Petrovica - svetog Petra Cetinjskog i Petra Petrovica Njegosa.

Podela u Crnoj Gori

Najvazniji zadatak sa kojim se dinastija Petrovica suocila bilo je ujedinjenje Crne Gore. Podela unutar zemlje je bila veoma duboka: najdublja je bila geografska podeljenost koja je razdvajala primorski deo od zaledja. U prvim vekovima posle propasti Rimskog Carstva, gradovi poput Kotora i Budve ostali su pod kontrolom Grka i Latina, i cak kada je moc Imperije opala, ovi su gradovi ostali pod snaznim uticajem stare civilizacije. Evo paradoksa vrednog pomena: tek pod ujedinjenom srpskom srednjevekovnom drzavom Primorje je postalo srpsko i samim tim crnogorsko, a nakon kolapsa srpske kraljevine bilo je pod vlascu Venecije, Turske, Austrije, Francuske - ali ne i Crne Gore sve do kasnog devetnaestog veka, kada je Crna Gora ucestvovala sa Srbijom u ratovima za oslobodjenje.

Zbog svog polozaja, Kotor i Budva su uvek bili pod uticajem prekomorskih sila, a posle sloma nemanjicke drzave bili su uvuceni u mletacku orbitu. Mnogi Srbi duz juzne jadranske obale postali su katolici, ali su se skoro do kraja devetnaestog veka izjasnjavali kao Srbi rimokatolicke veroispovesti, pa su cak kao takvi identifikovani i na nadgrobnim spomenicima na katolickim grobljima. Nazalost, propaganda katolicke crkve iz Hrvatske preobratila je te Srbe u vestacke Hrvate i ti isti nadgrobni spomenici koji svedoce o srpskom nasledju oskrnavljeni su od strane savremenih katolika koji su zaboravili i svoje srpsko poreklo i pouke svoje vere.

Bokelji su "Crnogorci" samo utoliko sto su Srbi i dele istu istoriju svog naroda. Ne postoji bokeljska "rasa", kao sto ne postoji posebna "crnogorska rasa". Celokupna Crna Gora - kao i ostali deo Balkana - etnicka je mesavina: Iliri, Dacani, Kelti, Rimljani, Grci, nekoliko slovenskih naroda, Mlecani, a da i ne govorimo o Turcima, ostavili su genetske otiske prstiju u regiji. Evidentno je da su Srbi najvecim delom slovenski narod kako u kulturi tako i po etnickom karakteru. Pa ipak, ciste rase ne postoje na Balkanu. Takve rasne teorije pripadaju albanskim i hrvatskim piscima naucne fantastike koji se pretvaraju da su Sarmati ili Iliri, Goti ili Bog bi znao sta jos.

Pravi osnivac crnogorskog nacionalizma bio je hrvatski rasista Ivo Pilar, koji je pisao pod pseudonimom "Sudland". Prema njegovoj teoriji, Crnogorci su zapadni, cak latinski narod, sasvim poseban od Srba koji su utonuli u stagnaciju Pravoslavne crkve i Vizantije. Dvojica politickih aktivista poreklom iz Crne Gore posli su Pilarovim stopama: Sekula Drljevic i Sava Markovic, koji je pisao pod imenom "Stedimlija". Njih dvojica su postali placeni agenti Ante Pavelica i dele odgovornost ustaskog rezima zbog genocida nad Srbima - i Crnogorcima. Drljevic je igrao kljucnu ulogu u namamljivanju crnogorskih cetnika u klopku i njihovoj likvidaciji od strane ustasa. Njega je ubrzo potom stigla zasluzena osveta, a Markovic je kasnije postao zasticeni saradnik Miroslava Krleze u Leksikografskom zavodu u Zagrebu. Umro je u dubokoj starosti, uzivajuci dobro zasluzenu Titovu penziju. Ove ideje danas predstavljaju zatrovani izvor crnogorskog nacionalizma.

: Broj: 9906 Datum: 12.06.2006

NEMA CRNOGORSKE NACIJE

Otvoreno pismo crnogorskog akademika dr Mijata Šukovića upućeno profesoru dr Draganu Nedeljkoviću, u kome je obnovio teze o crnogorskoj nacionalnoj posebnosti i crnogorskoj naciji kao prirodnom faktu, podstaklo je našeg saradnika da kaže koju reč o ovoj zabrinjavajućoj pojavi.

U "Glasu javnosti" od petka 13. novembra 1998. godine objavljeno je "Otvoreno pismo crnogorskog akademika dr Mijata Šukovića beogradskom profesoru dr Draganu Nedeljkoviću".
U njemu akademik dr Šuković daje svoj komentar izlaganja profesora dr Nedeljkovića na simpozijumu "O srpskom duhovnom prostoru" održanom nedavno u Bijeljini, a koji je takođe objavljen u "Glasu javnosti" (2. novembra 1998. godine). Ne znam da li naslov u novinama "Crnogorska nacija izrasla prirodnim putem" potiče od pisca ili redakcije, tek on odgovara manje ili više onome šta je dr Šuković hteo da kaže.
A to je da crnogorski i srpski nisu jedan narod ili, drugim rečima, da Crnogorci nisu Srbi.

STARE KOMUNISTIČKE TEZE

Ne interesuje me šta tvrdi dr Nedeljković, ni to da li je dr Šuković dobro ili nije dobro shvatio ono što dr Nedeljković tvrdi. To će najverovatnije oni sami da rasprave među sobom. Razlog zbog čega ispisujem ove redove jeste što smatram da neki dokazi na koje se dr Šuković poziva ne potkrepljuju njegovo mišljenje, odnosno da ne govore u prilog teze da Crnogorci nisu Srbi. Za neke koje navodi može se reći da su nerelevantni, dok je neke koji mu ne odgovaraju zaobišao, mada to kao naučnik ne bi smeo da uradi.
Smatram da je potrebno da o ovome nešto kažem, jer je teza koju zagovara dr Šuković poznati stav crnogorskih separatista i komunista prema pitanju crnogorske nacije, kao što je slučaj i sa tezom o postojanju makedonske nacije. Nju su crnogorskom narodu jugoslovenski i crnogorski komunisti nametnuli silom. Srećom su se vremena promenila, pa se danas ljudi smeju suprotstaviti separatističkim težnjama u Crnoj Gori koje se temelje na ideji da su Srbi i Crnogorci dva, a ne jedan narod.
Međutim, komunisti ni u današnje vreme nisu prestali da i dalje deluju u tom pravcu, samo sada uglavnom na idejnom planu (kako bi oni sami rekli). Zato, da bi se srpstvo odbranilo od razornog komunističkog delovanja, potrebno je raskrinkavati svaki njihov novi pokušaj. To je razlog zbog čega sam se odlučio da napišem nekoliko reči o ovom "otvorenom pismu" dr Mijata Šukovića. Da bi potkrepio svoju tezu da su crnogorski i srpski narod dva naroda, dr Šuković je potegao za pouzdanom i valjanom argumentacijom koja bi trebalo da doprinese da njegova teza dobije takoreći naučnu verifikaciju. O toj argumentaciji će zapravo biti reči u ovom mom članku.
Prostor koji najčešće diktira obim svakog članka ne dozvoljava mi da se upustim u razmatranje svih argumenata koje dr Šuković navodi u prilog svoje teze. Uostalom, valjano se ne bi ni moglo raspravljati o argumentima na način na koji se dr Šuković na njih poziva. Jer on polazi od pretpostavke da će mu čitaoci verovati na reč, bez ikakve provere. To je takođe jedan od komunističkih manira. Kad za neku konstataciju tvrdim da je "naučno dokazana", onda je to nešto što je definitivno i nema mesta raspravljanju.
No uprkos tome, pokušaćemo da neke argumente koje navodi dr Šuković razmotrimo podrobnije (naravno, koliko je moguće). Zbog toga ćemo se ograničiti da prokomentarišemo samo neke njegove tvrdnje.

SAPLITANJE O ISTINU

Česta tema crnogorskih separatista i komunista jeste Njegošev stav prema pitanju srpstva Crnogoraca. Ni jedni ni drugi ne mogu nikako da se pomire s tim da Njegoš nijednog momenta nije dovodio u pitanje srpstvo crnogorskog naroda, štaviše da mu uopšte nije moglo ni pasti na pamet da može biti Crnogoraca koji bi mislili suprotno, to jest da Crnogorci u "narodnosnom" smislu mogu, makar samo teorijski, i ne biti Srbi.

Zbog toga što su se stalno saplitali o ovo pitanje, oni su upinjali iz sve snage da dokažu, na ovaj ili onaj način, ili da je Njegoš ipak bio svestan neke "narodnosne", odnosno, kako komunisti ipak više vole da kažu, nacionalne posebnosti Crnogoraca, ili da u Njegošu nije uspela da se do kraja iskristališe svest o tome. I dr Šuković, reagujući na izlaganje dr Nedeljkovića, koji se takođe poziva na Njegoša, iskoristio je situaciju da bi izneo svoje mišljenje. Njegova je originalnost u tome što se poziva na neka dokumenta koja su manje korišćena kao dokazi u prilog teze koju zastupa. Odabrao sam da to bude predmet ovog članka. Ovo stoga što smatram da bar jedan od njegovih dokaza, onaj za koji sam se opredelio da o njemu raspravljam, dokazuje upravo suprotno od onog u šta je dr Šuković ubeđen.

Ali da pređem na stvar.

Podstaknut, valjda, izlaganjem dr Dragana Nedeljkovića, dr Šuković je u svom "otvorenom pismu" argumentaciju izneo u četiri tačke. O Njegošu piše u četvrtoj. Evo njegove prve teze: "Srpstvo u iskazima Petra Drugog Petrovića Njegoša ne postoji izvan akcionog i intelektualnog napora za buđenje oslobodilačkog duha Crnogoraca (... ) i susednih porobljenih naroda, i izvan sukoba pravoslavlja i šire hrišćanstva protiv imperijalizma muhamedanstva". Ako se zanemari jezička i misaona rogobatnost ove rečenice, ostaje da se čitalac, kao prvo, zapita: koji su to "susedni porobljeni narodi", pored crnogorskog, u kojima je Njegoš budio "oslobodilački duh"? Da nije, možda, albanski? To bih razumeo kad bi bila reč o Marku Miljanovu, ali kad je u pitanju Njegoš, ova je pretpostavka besmislena.

Zatim, nije samo jedan susedni narod, već dr Šuković tvrdi da je Njegoš budio oslobodilački duh i susednih porobljenih naroda; znači, u pitanju je više naroda. Da nije možda Njegoš pomišljao i na muslimansku naciju, na poturice, i da je hteo i da u njima, kao narodu porobljenom od Turaka, takođe probudi oslobodilački duh? Ali neka sve ovo shvati i sa šaljive strane, reči koje dr Šuković napisao zvuče ozbiljno i pretpostavljam da očekuje da ga ozbiljni ljudi uzmu ozbiljno. Međutim, zna se šta je dr Šuković hteo da kaže; da je Njegoš pozivanjem na srpstvo radio na buđenju oslobodilačkog duha ne samo u Crnogoraca, nego i u susednom porobljenom srpskom narodu - hteo, ali se nije usudio, jer to, kako bi rekao moj stari profesor matematike iz Druge muške gimnazije, "ni najgladniji pas najboljim maslom premazano ne bi mogao da proguta". Ali pravi biser u ovoj tezi tek sad dolazi na red.

: Broj: 9904 Datum: 12.06.2006

BESMISLICE O CRNOGORSKOJ POSEBNOSTI

Koliko sam razumeo, dr Šuković tvrdi da je Njegoševo srpstvo funkcionalnog karaktera. Njegoš je, naime, bio Srbin prema potrebi, samo onoliko koliko mu je ta ideja bila od koristi za buđenje "oslobodilačkog duha Crnogoraca" i porobljenih Srba, i izvan toga ono "ne postoji".

Teza besmislena i neodrživa za sve one koji poznaju ne samo Njegoševo književno stvaralaštvo, nego i njegov politički i nacionalni rad.

Ali ona je najviše besmislena zbog toga što teško da bi se moglo zamisliti da bi bilo ko oslobodilački duh nekog naroda budio na taj način što bi mu sugerisao da je on neki drugi narod u narodnosnom smislu, a ne onaj koji jeste. To je van svake sumnje originalna ideja dr Šukovića. Međutim, da se samo malo zamislio nad ovom rečenicom, siguran sam da bi i sam uvideo besmislicu koja je sadržana u ovom iskazu. Ali idemo dalje.
"Petar Drugi Petrović Njegoš je istovremeno kada je pisao o Ð'srpstvuÐ' pisao i o Ð'crnogorskom naroduÐ' kao posebnom narodu. Posebnom i u odnosu na srpski narod". I da bi dokazao ovu tezu dr Šuković se poziva na nekoliko pisanih dokumenata. Oni, prema njegovom tumačenju, kazuju da pisac "Gorskog vijenca" nije isključivao narodnosnu posebnost crnogorskog naroda", dok mu samo "jednostrani i površni istraživači" pripisuju da je isključivao.

Da vidimo kako s tim stoji stvar.

Da bi se kako valja razmotrila sva ova dokumenta za koja dr Šuković tvrdi da govore u prilog njegove teze, morao bih da podvrgnem podrobnoj analizi svaki pojedinačni dokumenat koji on navodi. Međutim, pošto to nije moguće učiniti u jednom članku kao što je ovaj, uzeću samo jedan od njih; recimo Njegoševo pismo knjazu Milošu

Obrenoviću od 15. januara 1837. godine, kao prvi od onih na koje se poziva, a i navodi ga više od ostalih.

U ovom pismu Njegoš najpre izražava blagodarnost srpskom vladaocu na tome što se iz njegovog pisma (od 1. oktobra 1836. godine) osvedočio o dragocenom raspoloženju knjaza Miloša "k meni i Narodu Crnogorskome". Uz blagodarnost, on saopštava knjazu i to da moli "svevišnjega Tvorca, da sohrani" (to jest da sačuva) "Vaše za svakoga Srbina dragoceno zdravlje, za pohvalu i sreću svega slavenosrbskago naroda". Zatim se u istom pismu osvrće i na primedbu knjaza Miloša da u "knjigopečatnji Crnogorskoj" vladaju neka druga ortografska pravila koja su "sa svijem protivna pravilima ortografije" crkvenih slovenskih knjiga "našeg veroispovedanija".

S tim u vezi, Njegoš mu odgovara da bi mu pričinilo veliku radost kad bi "svi Slavenosrbi" imali jedna pravila za knjigopečatnju, "a osobeno Srbi i Crnogorci".

Najzad, svoje pismo Njegoš zaključuje pozdravom za nastupajuće novo leto i svesrdačnom željom za dobro zdravlje, spokojstvo i blagostanje njegovo i njegove porodice, a za pohvalu i radost "Srbskoga naroda". (Umesto reči "blagostanje" Njegoš je u originalu upotrebio rusku reč "blagodenstvie", koja, pored blagostanja, znači još i "sreću" i "procvat".

A sad da pogledamo da li ovo Njegoševo pismo zaista potvrđuje ono što tvrdi dr Šuković, a to je da je u njemu Njegoš delio Srbe i Crnogorce na dva naroda u narodnosnom smislu.

: Broj: 9902 Datum: 12.06.2006

KRIVOTVORENJE NJEGOŠA

Istina je da Njegoš ovde izrikom spominje Narod Crnogorski, Srbe posebno i Crnogorce posebno, jedne pored drugih. srpski bi narod, prema tome, bio onaj kojim je vladao knjaz Miloš Obrenović, a crnogorski onaj narod koji živi u Crnoj Gori. Da razmotrimo malo ovo pitanje.

Njegoš piše da bi mu bila neograničena radost da "svi Slavenosrbi", a "osobeno Srbi i Crnogorci", štampaju knjige po jednim ortografskim pravilima. Srbi su, dakle, oni "Slavenosrbi" koji žive u Srbiji, državi u kojoj vlada knjaz Miloš Obrenović, a Crnogorci su, za Njegoša, isto tako "Slavenosrbi", ali koji se nazivaju još i Crnogorcima.
I kad kaže "osobeno Srbi i Crnogorci", onda to ovde može da znači samo da, pored Srba i Crnogoraca, ima, po njegovom shvatanju, još "Slavenosrba". Nema sumnje da je tu sigurno imao u vidu ostale "Slavenosrbe", u stvari Srbe iz Bosne, Dalmacije, Hercegovine i uopšte sve balkanske pravoslavce koji su se smatrali Srbima - bez obzira na to što je, na primer, Srbin iz Hercegovine za sebe mogao da kaže da je Srbin, ali takođe i da je Hercegovac, ili Srbin iz Dubrovnika da je Dubrovčanin itd. Sve je njih Njegoš nazvao opštim imenom "Slavenosrbi", za razliku od ostalih Južnih Slovena. Svi oni, i po ubeđenju knjaza Miloša i njegovom, svoje crkvene knjige treba da štampaju po jednim i istim ortografskim pravilima.

Što se, pak, tiče pominjanja "Naroda Crnogorskog" u Njegoševom pismu, iz konteksta se jasno vidi da je Njegoš pod tim mislio na narod iz Crne Gore, kao što se pod Srbijancima misli na narod iz Srbije. U Hercegovini je, pored pravoslavnih Srba uvek bilo i katolika, i zato se i danas za Srbe iz Hercegovine veli "hercegovački Srbi", ili za Srbe iz Dubrovnika "dubrovački Srbi". Međutim, u Crnoj Gori nema crnogorskih Srba, jer se stanovništvo u Crnoj Gori tek u novije vreme, počelo da deli na crnogorsko i srpsko. U Njegoševo vreme, kao i za samoga Njegoša, u narodnosnom smislu su svi Crnogorci bili "Slavenosrbi" ili, jednostavnije, Srbi. Naravno, dr Šuković na pojam "Slavenosrbi" u ovom pismu gleda drugim očima, ali se ipak ne usuđuje da se upusti u njegovu analizu. Za njega važi ona narodna: "Što je babi milo, to joj se i snilo".

Ipak su mu pomalo smetale ove Njegoševe opaske o ujednačavanju ortografije za sav "slavenosrbski" narod, pa evo šta s tim u vezi piše: "Poznata je i njegova" (to jest Njegoševa) "rečenica": Ð'Svi Slavenosrbi. . . a osobito Srbi i CrnogorciÐ'. Rečenica koja kazuje postojanje terminološke neizdiferenciranosti i neusklađenosti u ondašnjem vremenu, te da to stanje nije uspio sasvim prevazići ni Njegoš. Bar ne u nekim fazama". I ne samo terminološke neizdiferenciranosti, nego je kod Njegoša u pitanju i "nedovoljna pojmovna neizdiferenciranost", po dr Šukoviću.

Dok čitam ove redove, Njegoš mi izgleda kao neki nedozreli balavac, kome još ništa nije jasno i koji je još daleko od toga da ima u glavi prečišćene pojmove. Gotovo sam u iskušenju da ga žalim zbog konfuzije koja vlada u njegovoj glavi, i da se zapitam: kako je taj smućeni deran mogao da se uzdigne do najvećeg srpskog i crnogorskog pesnika u čitavoj istoriji naše književnosti?
Uostalom, to je tema o kojoj bi se takođe moglo raspravljati, ali na naučnom skupu koji bi se održao u vašarskoj ili cirkuskoj šatri.

ĐILASOV I DRLJEVIĆEV NASTAVLJAČ

Dr Šuković ne objašnjava funkcionalistički samo Njegoševo "srpstvo". On je ubeđen da, otkad je i Garašaninovo "Načertanije" funkcionalizovano, prema Crnoj Gori se iz Beograda i Srbije rasprostire, i to "osmišljeno i ciljno", "poistovećivanje verske i nacionalne pripadnosti, pravoslavlja i srpstva". (I opet) sve je "osmišljeno i funkcionalizovano da potiskuje dotad jednodušno ili pretežno određenje crnogorskog nacionalnog identiteta, a da favorizuje i afirmiše shvatanje o srpstvu svih pravoslavnih vernika".

Ovde ćemo se zaustaviti, jer je dr Šuković očigledno postao isuviše uzbuđen zbog Garašaninovih imperijalističkih prohteva i istupa prema Crnoj Gori i Crnogorcima. Doduše, ovde je dr Šuković malo pobrkao hronologiju, jer je Njegoš o "Slavenosrbima" i njihovoj jezičkoj i pojmovnoj istovetnosti u narodnosnom smislu pisao u pismu knjazu Milošu od januara 1837, a Garašanin je svoje "Načertanije" napisao, prema dr Šukovićevom saznanju i priznanju, 1844. godine. Na osnovu dovođenja u vezu samo ova dva podatka, neko bi, ne daj Bože, mogao da izvede zaključak da je Njegoš bio u izvesnom smislu čak i duhovni preteča Garašaninovog imperijalističkog političkog programa.

A to se nikako ne bi uklapalo u ono što tvrdi dr Šuković. Ima u ovom "otvorenom pismu" dr Mijata Šukovića pokušaja da iznova izravna stare račune sa onima koji ne dele mišljenje komunista i sledbenika Sekule Drljevića o Njegošu. Kao komunista, ni on ne može da oprosti Isidori Sekulić zbog njenog stava prema Njegošu. Milovan Đilas joj je zbog Njegoša maltene skinuo glavu, a on je toliko decenija posle njene smrti ne ostavlja da mirno počiva, već je proglašava ništa manje nego falsifikatorom.

Moglo bi još da se piše o onome što je dr Šuković napisao o Njegošu sa pozicije jednog Sekule Drljevića i Milovana Đilasa. Ali najbolji odgovor svima dao je sam Njegoš, i to u svom nesumnjivo najznačajnijem delu, u "Gorskom vijencu". Objasnio je on u stihovima koje peva kolo na Cetinju, "o Malome Gospođinu dne", kako gleda na nacionalno pitanje Crnogoraca:

Bog se dragi na Srbe razljuti;
(... )
i satrije Srpstvo svekoliko (... ).
(... )
Srpskoj kapi svud ime pogibe.
Postadoše lafi ratarima,
isturči se plahi i lakomi -
mlijeko ih srpsko razgubalo!
Što uteče ispod sablje turske,
što na vjeru pravu ne pohuli,
što se ne hće u lance vezati,
to se zbježa u ove planine
da ginemo i krv prolivamo,
da junački amanet uvamo,
divno ime i svetu slobodu.

Čitav "Gorski vijenac" je nadahnut srpstvom, kao i sva Njegoševa dela počev od "Ogledala srpskog". U našem dobu nema više istrebljenja poturica; čak je zagarantovana sloboda svakom da može verovati u šta hoće. Ali ta sloboda daje isto tako i pravo da se mogu razobličiti i raskrinkati naopaka mišljenja komunista i sledbenika Sekule Drljevića o Njegošu.

I naša je sveta dužnost da to pravo koristimo.

: Broj: 9883 Datum: 07.06.2006

Glasali i Albanci iz Albanije

Na referendumu u Crnoj Gori glasalo je 14. 500 državaljana Albanije! Ovo je Kuriru juče dramatičnim glasom javio čovek sa jakim albanskim naglaskom, koji se trenutno nalazi u Beogradu, gde se sklonio. . .

Zeljko Tomic : Sokolac Broj: 9825 Datum: 30.05.2006

Raspop Dedeić

Lijepo kaže naš narod: Tuci đavola dok je mali. Kad poraste, praviće probleme. Cetinjskog đavola, začetog u naizgled neprirodnoj vezi jugoslovenskog komunizma i rimokatoličkog prozelitizma - rođenog na Lučindan, 31. oktobra, 1993. godine, kada je oko dvije hiljade Crnogoraca, po opredjeljenju raznih vjeroispovijesti a suštinski ateista, aklamacijom proglasilo, još za života, umrlog, bivšeg sveštenomonaha Antonija Abramovića za "duhovnog poglavara Crnogoraca pravoslavne vjeroispovijesti" - dok je bio mali nijesu prihvatali za ozbiljno. Krenuo je od Inicijativnog odbora za obnovu autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, pa preko Odbora za obnovu. . . stigao je do Vjerske zajednice Crnogoraca istočnopravoslavne vjeroispovijesti, koju u žargonu zovu "Crnogorska pravoslavna crkva".
Miraša Dedeića zamonašila je raskolnička makedonska crkva, a zavladičila ga je raskolnička bugarska crkva. Vaseljenski patrijarh raščinio ga je, vratio u red laika i predao prokletstvu. Sada se predstavlja kao "vladika Mihajlo" i činodejstvuje po trgovima i partijskim prostorijama.

Na Petrovdan, 12. jula, 1996. godine, Zbor Crnogoraca, kao i na Lučindan dvije godine ranije, ali ovoga puta u bijednom broju, proglasio je "Crnogorsku pravoslavnu crkvu" obnovljenom. To je učinjeno na osnovu dojave Antonija Abramovića odnekud iz bijelog svijeta, gdje je obijao pragove i crkvenih i državnih institucija, tražeći podršku za svoju fantomsku crkvu:

"Dobio sam legitimnu hirotoniju od legitimne pravoslavne crkve što je bio apsolutno najznačajniji događaj za stvaranje Crnogorske pravoslavne crkve" ("stvaranje", a ne obnovu).

Da bi nešto barem po formi ličilo na crkvu, treba da ima đakone, sveštenike i vladiku. Crnogorci autokefalci imali su dvojicu bivših, raščinjenih sveštenika, Antonija Abramovića i Milutina Cvijića. Jeste da njih dvojica nijesu više bili ni polovni, poput polovne gume koja koliko-toliko još može da služi, nego su bili ništavni, poput gume koja je eksplodirala, ali Crnogorci autokefalci su ih, ne mogavši doći do ičeg boljeg, prigrlili. Falili su još đakon i vladika. O đakonu nijesu ni mislili. Trebao je vladika, glava crkve.

Koja je to "legitimna crkva" hirotonisala Antonija Abramovića, ostala je tajna.

Crnogorci su u svojoj istoriji jednom prihvatili vladara na njegovu riječ, avanturistu Šćepana Malog, koji im je rekao da je on ruski car Petar III. Ali do sada, zaista, nijesu imali takvoga vladike. Bilo kako bilo, Antonije Abramović Crnogorcima autokefalcima postao je i vladika (na riječ) i predsjednik (Vjerske zajednice, aklamacijom nekoliko stotina ljudi). Tako je stari Antonije, još ranije moralno, a sada i duhovno nagrđen, na sijedu glavu natukao mitru. Vladika po mjeri svojih vjernika.

Komunističko-katolički projekat rasrbljavanja

Prije godinu i nešto, nesrećni Antonije ispustio je svoju grijehom presićenu dušu. Sada, jevanđeljskim simbolom rečeno, gori u paklu ognjenom, zajedno sa Arijem, kome je sveti Nikola na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji 325. godine razbio nos, Nestorijem, Origenom i ostalim jereticima i raskolnicima.

Još za vrijeme Abramovićevog dihanija, jedna grupa ljudi koji vode brigu o "Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi" povela je, u jednoj iznajmljenoj kući na Cetinju pregovore o nasljedniku njegovog vladičanskog trona. Po već isprobanom i plodotvornom receptu, našljednika je trebalo tražiti na pravoslavnom otpadu, među posrnulim pravoslavcima.

Sreća im se vrlo brzo osmjehnula. Vjerovatno ni sami nijesu očekivali da će tako brzo naći - pravoga.

Uz pomoć bugarske simonije

Stvari su se brzo razvijale; cetinjski đavo brzo je rastao. Raskolnička Makedonska pravoslavna crkva, koju nije priznala nijedna pravoslavna crkva (priznao je papa), zamonašila je Miraša Dedeića. Da bi iole ličio na vladiku, mora da bude monah. Tako je Miraš postao Mihailo i odmah su mu dali čin arhimandrita.

Ali, Makedonci nijesu htjeli da ga zavladiče. Napokon, to su mu sredili u Bugarskoj. Iste večeri, 15. marta ove godine, crnogorska televizija objavila je agencijsku vijest da je u sabornom hramu Svete Paraskeve, u Sofiji, za episkopa crnogorsko-primorskog rukopoložen arhimandrit CPC Mihailo Dedeić (poslije se izvinjavala zbog te gluposti).

Po principu asinus asinum fricat, Dedeićevi mentori našli su raskolničku grupu u Bugarskoj pravoslavnoj crkvi, koju predvodi bivši mitropolit nevrokopski Pimen. U međuvremenu, vaseljenski patrijarh Vartolomej raščinio je Miraša Dedeića, vratio ga u red laika i predao prokletstvu. Otpadnici od pravoslavlja pružili su jedni drugima ruku. U Bugarskoj, inače, razvijena je simonija, dobijanje za novac onoga što se ne može dobiti Božijom blagodaću. Čin đakona dobija se za 300 nemačkihmaraka. Čin episkopa, vjerovatno, dobija se po slobodnoj pogodbi. Crkva u Bugarskoj egzistira u velikom siromaštvu i njeni monasi bukvalno gladuju (ne zbog duhovnog podviga, nego zato što nemaju šta da jedu).

"Crnogorska pravoslavna crkva" našla je svoje mjesto u bogoodstupničkom mraku. Vjerovatno i njeni najveći optimisti nijesu očekivali da će za tako kratko vrijeme dobiti to čemu su težili. Sve im je išlo naruku. Čak je i Antonije Abramović, koji im je, bolestan i onemoćao, postao balast, prije nego je Miraš Dedeić došao na Cetinje - umro. Javnosti nije poznato da li je kome kazao svoju veliku tajnu od koje je to legitimne crkve dobio legitimnu hirotoniju. Na osnovu te tajne, podsjetimo, "Zbor Crnogoraca" na Petrovdan 1995. godine, proglasio je "Crnogorsku pravoslavnu crkvu obnovljenom".
Cetinjski đavo je stasao i - uzbičio.

Serdar Jole : Broj: 9824 Datum: 30.05.2006

Nikčević: Samo slijepac napada svoju crkvu

Samo slijep čovjek može da napada svoju Crkvu, Crkvu svojih predaka, svojih otaca a time napada i sebe i svoj rod - rekao je, između ostalog, protojerej Radomir Nikčević, šef kabineta Njegovog visokopreosveštenstva mitropolita crnogorsko-primorskog g. Amfilohija.
Protojerej Radomir Nikčević istakao je da je Crkva je opstala i opstaje u svim društvenim uređenjima i svim oblicima organizovanja društva i države.

"Od vremena Apostola do danas Crkva je prošla i nadživjela sve sisteme, sve imperijalizme, počev od onog starorimskog, i sve novovjekovne totalitarizme, pa zašto bi drukčije bilo i danas, u doba savremenih globalističkih projekata kojima služe tako šaroliki i samosvojni nacional-lokalizmi savremenog svijeta. Nadživjela je Hristova Crkva sve vlastodršce, krunisane i nekrunisane krštene i nekrštene i iz najtežih iskušenja izlazila samo sve snažnija. U razdobljima kada nije bila proganjana spolja, Crkva je stradala iznutra, od onih koji su nedostojno nosili ime hrišćansko ili raskolima cijepali njene sveštene rize" - rekao je šef kabineta mitropolita crnogorsko-primorskog g. Amfilohija.

Protojerej Nikčević kaže da je siguran da ovaj period kroz koji prolazi Mitropolija crnogorsko-primorska i ovaj pritisak koji se vrši na njeno sveštenstvo i njenog arhijereja, mitropolita Amfilohija, rađa kvalitet koji je zalog njene budućnosti i nadahnuće, bez sumnje, ne samo za cijelu Pravoslavnu Crkvu Srpsku, nego i za sveukupno Pravoslavlje.

Svaki pritisak i svaki udarac pretvara se u novi podsticaj i izaziva u nama Hrišćanima novu snagu i porađa novi kvalitet našeg hrišćanskog svjedočenja. Pojava Miraševe raspopske družine, koju, nažalost, sredstva informisanja čak ni u Srbiji ne prestaju da nazivaju “crkvom”, i njen otpadnički “pokret”, podržavan montenegrinskim ateističkim režimom, jesu nanijeli štetu Crnoj Gori, sa jedne strane, rascijepivši njeno biće. Ali, sa druge strane, aktivnost ovih raščinjenika podstakla je naš narod na dostizanje jednog novog stepena jedinstva pravoslavnog korpusa u Crnoj Gori, nezabilježen u čitavom 20. vijeku - rekao je protojerej Nikčević.

Otac Radomir Nikčević naglasio je da je “ponosan na naš narod zbog tvrde vjere koju je posvjedočio, ne priklonivši koljena Valu” i ne pristavši da proda vjeru za večeru. “Ovakvog vjernog naroda, koji toliko jevanđelski svjestan da “carstvo koje se podijeli, ne opstaje”, tako spremno i odlučno stoji u svojoj Crkvi i uz svoju Crkvu, nema zaista nigdje u svijetu u ovom broju, s obzirom na broj stanovnika”.

Odgovarajući na pitanje da li svojim neistomišljenicima treba čestitati nezavisnu Crnu Goru, protojerej Radomir Nikčević je rekao da je to stvar ličnog osjećanja i izbora.

“U svakom slučaju znalo se šta se u Crnoj Gori čestita. Čestita se sve ono što je dobro, što donosi ljubav i slogu, što je na dobro porodice, naroda i zajednice - naglasio je protojerej Nikčević.

(svetigora - pres)

Serdar Jole : Broj: 9823 Datum: 30.05.2006

Pucali u manastirsku tablu

Nedaleko od manastira Kosijerevo, koji se nalazi u selu Petrovići kod Nikšića, u nedjelju ujutro osvanuli su na sve strane šovinistički grafiti “Srbi varvari”. Iguman manastira, otac Danilo Jokić kaže da ga je o tome izvijestio jedan mladić iz sela, a grafiti su ispisani po okolnim objektima, na napuštenoj školi i fabrici prurubnica vlasništvo firme Monteks, koji se nalaze na svega stotinak metara od hrama.

Vjerovatno pod okriljem noći, uspjeli su da maltene opkruže manastir sa grafitima, a putokazna tabla kod samog manastira je prefarbana i na njoj je zelenom bojom napisano da se u tom pravcu ide u tzv. “Crnogorsku pravoslavnu crkvu” - kaže otac Danilo.

Na raskrnici ispod manastira, gdje se skreće za Republiku Srpsku, oskrnavljen je još jedan znak koji upućuje na tu svetinju i koji je njeno vlasništvo. Da su namjere kreatora uperene protiv manastira, koji je inače zadužbina Nemanjića, dovoljno govori i to da je manastirska tabla izrešeta vatrenim oružjem.

Sve je to vrlo loš znak, jer je to manastirsko vlasništvo i znači da su pucnji upućeni meni kao Srbinu i ovoj svetinji. Smatram da to niko nije uradio sa strane, jer kome toliko Petrovići znače da bi došao ovdje da prijeti. Ideja jeste odnekud i vjerovatno je kao vrsta odmazde jer se u ovom selu na referendumu većina stanovništva izjasnila za državnu zajednicu. Sljedeći korak može biti provaljivanje u manastirsku portu, ali ovo je drevna svetinja i nema potrebe za ovakvim skandalima. Bez obzira na to ko je kako glasao, u Crnoj Gori ovakvim događajima svi treba da kažemo jasno “ne”, jer ne vodi dobru - rekao je otac Danilo.

Dosad, kako navodi, sličnih situacija nije bilo, osim kada je prije dvije godine polomljena i onda ukradena tabla sa znakom manstira. Kako ističe, kao sveštenik proputovao je skoro cijeli svijet, službovao deceniju u Australiji, i toliko u Sinju, gdje su srpske sveštenike poštovali. Iguman Danilo, inače, ima američko državljanstvo i, kako navodi, iz ambasade te zemlje prije referenduma su mu naznačili da ukoliko bude nekih neprijatnosti da ih izvijesti, što će on učiniti u narednim danima. O ovim dešavanjima obavijestio je Mitropoliju crnogorsku-primorsku, dok nikšićku policiju treba da izvijesti Mjesna kancelarija sela Petrovići.

Treba podsjetiti da je manastir u Kosijerevu posvećen Roždestvu Presvete Bogorodice i da je izgrađen u prvoj polovini 14. vijeka kao zadužbina kralja Milutina Nemanjića. U manastiru se, inače, nalazi stopalo Svetog apostola Luke, koje ima iscjeliteljske moći, a ta svetinja se nalazi na tridesetak kilometara od Nikšića, na samoj granici ka Bosni.

Iz Opštinskog odbora Narodne stranke u Nikšiću povodom događaja u Petrovićima apelovali su na lokalno stanovništvo da čuvaju svoje svetinje.

Skrnavljenje manstirskog vlasništva i grafiti sa jasnim porukama samo je nastavak nasrtaja na Srpsku pravoslavnu crkvu u sada “privatnom posjedu”, do kojeg se došlo već viđenom krađom. Sigurni smo da počinioci ovoga kao i ranijih nedjela prema našim svetinjama neće biti otkriveni, u dobro “čuvanom” pograničnom području Crne Gore. Nije srpski ćutati i plašiti se - poručio je potpredsjednik OONS-a Mile Cicmil.

B. BraŠnjo - Dnevne novine - 30. maj 2006. godine

Serdar Jole : Broj: 9800 Datum: 30.05.2006

Crna (d.n.m.b.c.) Gora

Dukljani

Naime vidim da nisi dobro upućen, moram da ti pojasnim neke stvari. U Crnoj Gori postoji Srpska pravoslavna crkva tj. Mitropolija Crnogorsko-primorska, koja obuhvata južni dio i Mileševska mitropolija koja obuhvata manji dio sjevera Crne Gore.

Medjutim neki "ljudi" koji sebe nazivaju Dukljanima ili nešto slično, uglavnom bi se moglo reći sledbenici ustaše Sekule Drljevića i (sada ovih na vlasti) i Jevrema Brkovića itd...

Registrovali su u Cetinjskoj policijskoj stanici tzv. Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Na čelo te sekte su doveli nakakvoga rasčinjenog popa, koji je službovao u Vaseljenskoj patrijaršiji, koga je ista anatemisla tj. raspopila i proklela. On se zove Miraš Dedeić.

Dakle tu istu sektu niko ne priznaje od pravoslavnog svijeta, prikjučilo joj se neki pop Žika Smederevac koji je pokrao SPC pa je isključen, zatim nekakvi Talijani, takozvana Italijanska pravoslavna crkva, neki Ukrajinac sa takozvanom Ukrajinsko pravoslavnom crkvom, u suštini mnogo šljama na jednom mjestu.

Ti sada barjače Crnom Gorom, najavljujući otimačinu imovine Srpske pravoslavne Crkve.

Pozdrav!
Serdare,
ne moras da mene poducavas ovome! Ja redovno idem u Crkvu, gdje nam je nas svestenik jos negdje oko Bozica 2003. godine procitao pismo Patrijarha Pavla, u kome on porucuje pravoslavnim vjernicima da se cuvaju onih koji "rovare" protiv SPC. To je pomenuo i Miraša Dedeića, "raspopa" koji je zbog svog nemorala protjeran iz Crkve. U svakom slucaju, hvala ti sto si neupucenim pojasnio neke stvari.

Serdar Jole : Broj: 9782 Datum: 28.05.2006

Srbija

Prvo biste trebali, bar malo pogledati sastav stanovništva po bivšoj SFRJ. Dakle da dodjete do osnovnih podataka: šta je čije, i gdje se to nalazi; koliko koga ima u SFRJ i gdje živi; ko je imao državu i sa kojim sastavom stanovništva; koliko je Srba, "poturčeno", pokatoličeno, makedonizovano i montanegrisano.

Kada sve te podatke budemo imali, sa vaše strane, smatrajući ih "tačnim" Srbija će stati pod jednu šljivu. A ta "šljiva" već raste, daje plodove i širi se, poput krila sokolovih i pokriće Dušanovo carstvo!

Serdar Jole : Broj: 9780 Datum: 28.05.2006

Referenduuummm

Vidite, blago rečeno ste u zabludi, po pitanju ove bruke. Ovde mi mnogo miriše na već oprobana scenarija i iskustva, lična. Nevalja šta rade!

Sastav stanovništva: 17, 5 % su muslimani, 7% su šiptari, 4% su Cigani i Hrvati i 0. 8 su ostali. Sve u svemu oko 30% ne pripadaju pravoslavnoj vjeri, što ptvrdjuje i statistički podatak da 68% stanovništva govori srpski jezik. Dakle jasno je ko dan šta se radi.
CPC (Serdare, nadam se da mislis da je SPC Crne Gore sektaska) (ja ih lično doživljavam kao djavolju sektu, zamislite: badnjake nalaže nekakav djavo iz Ukrajine sa potpresjednikom Skupštine? ) najavljuje zauzimanje CRKVI i MANASTIRA po CG, "referenduuummm" u tkivo pravoslavlja.
Glasanje "instant" birača. Iz Srbije, nisu mogli glasati državljani CG, sem onih "pravih", 2700 odabranih. MUP CG prevozi 7500 birača od aerodroma i nazad. Šiptari organizuju 15. 000 Albanaca da glasaju. Sve ove činjenice su dokumentovane, i potvrdjene od strane svjedoka učesnika u prevarama.

Moja malenkost je sva ova dešavanja "vidjela" i dio tih stvari prenjela, bratu Mijatu. Bojim se da će neko viti "crne zastave", mi kažemo nositi korotu.
Pozdrav!

Zeljko Tomic : Sokolac Broj: 9779 Datum: 28.05.2006

Telefonski poziv iz Njujorka

Evo, upravo sam zavrsio razgovor sa jednim prijateljem iz Njujorka. Zove me da mi se pozali da se Crna Gora odcijepila. Kaze:

"A šta hoće one jade, Srbija im je dala sve, nahranila ih a sada hoće svoju državu da prave. Pa zar im nije jasno da će im Albanci sve uzeti?

Lijepo je rekao naš profesor Mileusnić da Srbija treba da napravi puteve i naplaćuje putarinu, i od taga bi mogla da živi. A u Crnoj gori samo krš i jad, crna da ne može biti gora"

Da ne zaboravim da pomenem jednu važnu stvar! Taj moj prijatelj je musliman, pa jos Sandžaklija. Zove se Izet i zajedno smo studirali u Beogradu.

Aco : Broj: 9778 Datum: 28.05.2006

Odvajanje Crne Gore

Danas (28. 05. 2006) navrsava se sedam tuznih dana od poslednje prevare nanesene pravoslavnom narodu na prostoru bivse Jugoslavije.

Jos jedna pravoslavna zemlja je uz pomoc manipulacija i "turske vjere" prodata i predana u ruke onima koji je ne zele takvu kakva jeste i kakva je uvek bila: junacka, sveta i pravoslavna.

Veliki Njegos rece: "Bog vas vidio pogani, izrodi sta ce turska vjera medju vama? " Ali, kao da ne rece nista, jer oni kojima ostavi u amanet sveti srpski krs i more, bas na osnovu turaka, vekovnih neprijatelja, stvorise tu kvazi-drzavu, i podelise Srbe od Crnogoraca, Crnogorce od Srba, Srbe od Srba, pravoslavce od pravoslavaca...

Odvojise bracu od brace, zavadise oceve sa sinovima, djedove sa unucima...

Statistika jasno govori:
Za odvajanje Crne Gore se opredelilo 55, 5 % biraca. Ako uzmemo u obzir da u Crnoj Gori zivi oko 12. 7% Bosnjaka, 4. 8% muslimana, 1. 7% Hrvata i 0. 8% ostalih, sto je ukupno oko 20% nepravoslavnih naroda i ako pretpostavimo da je velika vecina njih glasala za odvajanje, onda mora da nam bude jasan apsurd kojim je za odvajanje od matice Srbije i dalju sudbinu jedne pravoslavne zemlje odredilo samo 35, 5% pravoslavnih gradjana Crne Gore.

Ako se ponovo pozovemo na statistiku i uzmemo u obzir natalitet pravoslavaca u CG i uporedimo ga sa godisnjim natalitetom u opstinama gde je vecinsko albansko stanovnistvo, dolazimo do zakljucka da ce za oko 10 godina od zemlje Njegosa i Svetog Ostroskog Vasilija - slava mu i cast - ostati samo istorija.

Neka vam je dragi Bog na pomoci braco pravoslavci u Crnoj Gori!

Aco,
lijepo napisano, ali da te ispravim u računici! U Crnoj Gori je na izbore izašlo oko 80% birača. Medjutim, vjerujem da je gotovo svim ne-pravoslavnim biračima omogućeno da glasaju. Prema tome, ispada da je 44% stanovnika Crne Gore odlučilo da se ista odvoji od SCG, kojima je bilo potrebno svega 24% pravoslavnog stanovništva Crne Gore za ostvarenje ciljeva Mile Đukanovića, tj. odcijepiti se od SCG i stvoriti novu zemlju koja bi trebalo da se zove "Đukanija", pošto i onako svi znaju da ista crna i da crnja ne može biti.

Ratko Obrenovic : Broj: 9753 Datum: 23.05.2006

Nova imena za S i CG

Jeste li čuli da Srbija i Crna Gora mijenjaju zvanična imena u:

Srbija: Srbija i Fruška Gora
Crna Gora: Obala Lozovače

: Broj: 9752 Datum: 23.05.2006

Aco, svak ti cast na ovakvom pisanju. ?. ?

Aco : Broj: 9751 Datum: 22.05.2006

Beograd je u nedelju navece bio neobicno miran grad. U kaficima se gledala TV i sa nestrpljenjem su se ocekivale najnovije vesti iz Podgorice.

A kad stigose zvanicni rezultati, videh suze u ocima crnogorskih studenata. Pogledi u prazno...

"Ljudi, ajmo da pijemo" - rekoh im...

Ne vredi sada plakati, nastavlja se razjedinjavanje srpskog nacionalnog bica...

Bilo, ne ponovilo se!!! . .

Komsija : Broj: 9749 Datum: 22.05.2006

cestitam nezavisnost CRNOGORCI!

Zeljko Tomic : Sokolac Broj: 9747 Datum: 20.05.2006

Uspjesna strategija Islama

Nezavisna Crna Gora odgovara samo onim Crnogorcima koji su nadojeni anti-srpskom mrznjom od istoricara koji su kupljeni od strane Islama.

Ideja "Zelene transferzale", koja bi preko Kosova, Crne Gore i Sandzaka povezala Bosnu i tako nastavila sirenje islama u Evropu, se poput korova zapatila u Crnoj Gori, zahvaljujuci njenom "bastovanu" Milu Djukanovicu (citaj Vuku Brankovicu).

Crna Gora, zemlja sa nesto preko pola miliona stanovnika, ce za nekih 10 do 20 godina biti vecinska muhamedanska. Da li vas ovo potsjeca na pricu o Kosovu?

Odliv pravoslavnog stanovnistva ce se nastaviti, a doseljavanje islamskih fanatika ce se, nakon ocjepljenja Crne Gore, udvostruciti.

S obzirom, da vjerujem da ce "Crnogorci" glasati "Za ocjepljenje", da im prvi i cestitam na najnovijoj islamskoj drzavi na Balkanu.

Paja : Broj: 9745 Datum: 20.05.2006

Dobio sam informaciju od prijatelja iz Crne Gore da su pristalice Mile Djukanovica kamenovale autobuse koji dovoze ljude iz Srbije na glasanje kao i nekoliko automobila sa srbijanskim tablicama. Zna li neko nesto vise o tome?

Zeljko Tomic : Sokolac Broj: 9744 Datum: 20.05.2006

Referendum u Crnoj Gori

Od prijatelja iz Beograda (preziva se Kusljevic) sam saznao da su neki pojedinci dolazili u kucu njegove majke (koja zivi u CG) i nudili 400 evra ako glasa za ocjepljenje Crne Gore.

U Vankuveru neki "crnogorski nacionalista" dijeli besplatne povratne karte za sve one koji bi isli u Crnu Goru na glasanje, i naravno, glasali za nezavisnost Crne Gore.

Ko kaze da strani kapital ne dolazi na "domace" trziste. Albanci, muslimani u Srbiji, islamske zemlje, Amerikanci, Jevreji i antihristi, su dobro odrijesili kese da Crna Gora dobije samostalnost. Na taj nacin ce i Kosovo lakse da ode, a mozda i Sandzak i Vojvodina.

Rade : Broj: 9200 Datum: 25.04.2006

U vezi Crne Gore

Poenta ovog referenduma se oslikava u latnskoj izreci: "Divide et impera"(podeli i vladaj).
za licne narko interese, djukanovica & co odovji srpsku kolijevku od matice, i predaj je siptarkoj narkomafiji.

Na ovaj referendum ce da izadju siptari, balije, i onaj zelenaski sljam, okupljen oko djukanovica, koji je, kako nam je poznato, nezakonito sjeo u predsednicku fotelju, kao sto je i u Srbiji, pored ubjedljive pojede radikala, vlast preuzeo homoseksualac Boris Tadic.

Ova kratkovida igra djukanovica, i "CUM GRANO SALLIS (za saku soli, a sad bi mozda bilo modernije, za saku dolara, ili kokaina)", radi legalizacije prodaje vlastite droge, udruzuje se sa siptarskom narko mafijom(koja u svakom momentu raspolaze sa 1tonom droge! ? ), i Nemanjica kolijevku, Ribnicu(kraj Podgorice), hoce da odvoji od matice Srbije.

Mozda to odvajanje od Matice ne bi bilo toliko strasno, da za kratko vrijeme nece znaciti i pripajanje Crne Gore balistickom projektu Velike Albanije.
Jer, referendum nije ni obavljen, a siptari Ulcionja, Bara. . . . , traze neke autonomije, a balije ujedinjenje sandzka i jos jedno novo cijepanje.

A mozda ne bi trebalo ni zamjerati rukovodstvima Srbije i Crne Gore.
Mi svi hocemo Evropu.
Oni nam i daju Evropu.

Legalizacija homoseksualaca(od kojih je Boris Tadic jedan), je zapravo najmoderniji trend koji se siri iz jedne clanice EU u drugu( Belgija je odnedavno postala 4 clanica EU koja odobrava adopciju djece homoseksualnim brakovima).

A sto se djukanoviceve droge tice, pa narkomanija je potpuno legalna stvar npr. u Amsterdamu, pa cemo uskoro umjesto dosadasnjeg niksickog piva od hmelja i jecma da pijemo pivo od marihuane, i umjesto Vasojevih unuka ulicama Podgorice gledati nadrogirane hipike.
Pa ko ne bi u Evropu?

Serdar Jole : Toronto Broj: 9143 Datum: 24.04.2006

Ko je ko?

U zadnje vrijeme jedna od aktuelnih tema kojoj se zaista ne pridaje znacaja onoliko koliko bi trebalo je pitanje referenduma u Crnoj Gori koji ce se odrzati 21. maja 2006. S obzirom da zivim u Kanadi i da imam dosta prijatelja Crnogoraca o kojim sam uvijek razmisljao kao o svojoj braci u ovim odlucujucim trenucima spoznao sam gorku istinu sa kojom se ne mogu lako pomiriti. Naime, u pojedinim web sites imao sam priliku da na forumima procitam clanke koji su mi se zgadili ali o kojim moram napisati par recenica jer smatram da je to najmanje sto mogu uraditi u ovom trenutku da olaksam samom sebi.

Nisam veliki poznavaoc istorije, bar ne one prije 19. vijeka ali je poznato da su Srbija i Crna Gora priznate od strane medjunarodne zajednice istog datuma i godine na Berlinskom kongresu. Odlukom Podgoricke skupstine iz 1918. godine Crnogorski narod se odlucio da udje u zajednicu Srba, Hrvata i Slovenaca i po njihovom tumacenju od tada su izgubili drzavnost.

Ja licno nemam nista protiv da dobiju ponovo priznanje od strane svijeta, dobili bi ono sto su vec imali u proslosti i ne vjerujem da i jedan normalan Srbin razmislja drugacije gledajuci sa pravne tacke gledista.

A sada o onome sto me boli i sto ja jednostavno ne mogu da prihvatim. U 18. vijeku na prostor Glasinca Turci si izmjestili, odnosno iselili oko 1300 Crnogoraca iz tadasnje Crne Gore gdje do dan danas zive i gdje ce ako Bog da ostati vjekovima. Citavog svog zivota se nikada nisam osjecao Crnogorcem nego sam bio Srbin kakav cu i ostati.

Danas se u Crnoj Gori pokusava provuci teza da oni nisu Srbi sto je bar po meni neprihvatljivo. O njihovoj slavnoj istoriji se dosta zna, o cojstvu i janastvu i o njima sam pricao sa postavanjem i uvazavanjem. Crnogorci koji zele nezavisnost nas Srbe nazivaju Cetnicima, ljagaju nam Karadzica i Mladica, krive nas za Sreberenicu i izmisljaju takve lazi i neistine u koje oni sami ne vjeruju ali je bitno da ih izgovaraju vjerovatno sa ciljem da nas sto vise povrijede negdje u dubini srca srpskog. Uvijek sam vjerovao da smo mi ista krv, isto stablo i iste sudbine ali izgleda da sam bio sve ove godine u zabludi.

Politika koju je Milo vodio zadnjih 15. godina izgleda da daje svoje plodove. Zbog toga zelim poruciti Milovim pristalicama da ne mrze Srbe, jer su oni njihova braca i njihova krv. Mi to nicim nismo zasluzili! Krivcu trazite u svojim redovima jer jedino tako mozete pogledati sami sebi u oci.

Neka vam je sretna i dugovjecna vasa drazava, naravno "ako pobijedite", a nas pustite na miru jer kada nam je najteze bilo izdali ste nas.

Ko izdao, braco, te junake
koji pocnu na nase krvnike,
spopala ga bruka Brankovica
casne poste za psa ispostio;
grob se njegov na taž svijet!
Ko izdao, braco, te junake,
ne predava ponje ni proskure,
nego pasju vjeru vjerovao...

Postovani prijatelju!
Ocigledno da nam crnogorski separatisti "opet pakuju majmune". Treba biti slijep do ociju, pa ne vidjeti da ideja separatizma Crne Gore jedna "prefinjena" politika albansko-muslimansko-hrvatskog lobija koji pokusavaju da glupim Euro-gorcima proture ideju da su "Srbi krivi" za sve dogadjaje u bliskoj proslosti.

Nažalost, obican gradjanin ne shvata da u autonomiji za njega nema nista, tj. da na poljima "autonomije" ne raste zito, i da Srbi sa druge strane Drine najbolje znaju sta znaci imati granicu izmedju uzih clanova porodice.

Nažalost, vjerujem da ce nezavisnost "crne drzave" biti izglasana, bilo legalno ili uz pomoc mahinacija vladajuce garniture. Dogadjaji koji su pred nama ce biti predmet pisanja istoricara dugo vremena nakon sto nas ne bude. Milo Djukanovic ce biti Vuk Brankovic 21. vijeka, isto kao sto je Vuk Draskovic krunisao zavrsetak proslog stoljeca u Srbiji.