fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-DOBRINJA
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

dobrinja- 88429 - 31.01.2014 : Fejsal Dzipa Bec - best (1)

O pisanju onih koji su stradali na Dobrinji


Poštovana osobo "preko bare",

pročitao sam vašu priču, dirljiva je nema šta. Kao što vidite, ja se sam javljam, tako da me niko ne mora tražiti, kao što me niko i ne traži.

Sve ratne priče u pomalo tužne, ako su istinite, a ako nisu onda imamo problem. Ne želim da kažem da vaša priča nije istinita ali imena koja ste ovdje naveli meni nisu poznata iako sam poznavao većinu stanovnika naselja Dobrinja. Da li je vas neko hapsio ili maltretirao, vi bi danas sigurno imali sve podatke od tih osoba, za 19 godina koliko tragate. Bilo bi korektno od vas da navedete dokaze dešavanja, ili puna imena osoba počinilaca tih, nad vama učinjenih nedjela. Kazna je neizbježan dio svakog zločina u bilo kojem obliku. Uopšte ne razumijem zašto krijete svoj identitet, niste vi počinili ta nedjela nego su ona počinjena nad vama i vašom majkom. Kada ste vać pomenuli moje ime morao sam reagovati, smatram da klevetanje po principu rekla-kazala nije mjerodavno da se nalazi na ovom forumu. I kao što vidite iz priloženog ja se ne krijem, tusam.

Zamolio bih vas da razmislite prije nego što spomenete bilo čije ime, jer ovo su jako ozbiljne stvari. Zaboravite propagandu i malo bolje razmislite. Po vašim pričama i pričama gospodje Anđe i izvjesne Dine Minić na Dobrinji je stradalo više Srba nego što ih je tamo stanovalo.

S poštovanjem!

Fejsal
dobrinja- 88418 - 30.01.2014 : Fejsal Dzipa Bec - best (2)

Fejsal Džipa: Korekcija tekstova


Želim da se obratim ovom forumu da bih na ovaj način ispravio osobu koja se potpisuje kao Dina. Ja se zovem Fejsal Džipa. Rođen sam 15. 02. 1966. u Sarajevu, općina centar, bio nastanjen u ocaktanumu, općina stari grad na Aneksu općina Novi grad i na Dobrinji općina Novi grad.

Za informaciju osobe koja se potpisuje kao Dina, porijeklo moga prezimena dolazi iz Hercegovine, tačnije iz drevnog Počitelja. Sarajevo je moje mjesto rođenja, isto kao i moga oca i njegovoga oca i još nekoliko koljena prije. Dakle, nismo niti iz Sandžaka, a niti iz Istočne Bosne.

Zamolio bih, ako je moguće, da se provjere tekstovi koje objavljuje osoba koja se potpisuje kao Dina. Ovom prilikom bih zamolio Dinu koja me navodno poznaje i Anđu koja isto tako spominje moje ime, da sve ono što su napisale i argumentuju. Nemam ništa protiv istine i sam sam se borio za nju. Nije korektno iznositi neistine!

Ja se ne krijem ni od koga i ni od čega, poznato je da živim u Beču, sasvim regularno sa svojim identitetom. Možda je nekada neko nekoga udario ili ubio, ali ja takvo nešto nikada nisam vidio. Možda je Dina svjedok svemu tome, pa bih je zamolio danam doslovno opiše detalje svih zločina koje navodi. Ovo se takođe odnosi i na Anđu, a i na osobu pod šifrom "Preko Bare."

Još jedna informacija za sve ove osobe koje su pisale o meni. Ja sam bio pripadnik regularne armije Bone i Hercegovine, obavljao sam funkciju Komandira voda Vojne policije.

Sa poštovanjem i u nadi da će dotične odobe argumentovati svoje izjave. Pozdrav od slobodnog građanina Evrope koga niko ne hapsi.
dobrinja- 85617 - 26.06.2013 : Branka BiH - best (4)

Zatvoreno jedno poglavlje u mom životu


Dobar dan svima,

Nije lako čitati sve ovo a da ne zaplačeš. Rođena sam u Sarajevu 1983. godine, a par godina nakon toga su moji roditelji kupili stan na Dobrinji 2, u ulici Marksa i Engelsa...

Bilo je to jedno divno odrastanje! U to doba, kao i danas, nisam nikada razmišljala o tome ko je koje nacionalnosti. Za mene je to bila beskorisna informacija. Moje drugarice Elma, Elvira i Sanela su bile moj svijet. Moji roditelji su konačno, nakon dugo vremena provedenog kao podstanari imali nešto svoje. Bože, kako sam voljela taj stan, i to naselje, i te moje prijatelje!

A onda je došao onaj kobni dan kada se sav moj svijet prevrnuo. Dobili smo poziv iz Ilijaša od strica koji je izbezumljeno govorio da izlazimo sa Dobrinje i to odmah! Mama je uzela mene i sestru, a onda se ljubeći pozdravila sa tatom, koji je ostao na Dobrinji i bio zarobljen preko godinu dana. Pošli smo na taj zadnji autobus koji je izlazio iz Sarajeva...

Prošla je 21 godina, i tek tada sam imala hrabrosti da se vratim, pogledam i zatvorim to bolno poglavlje u mom životu.

Molim se za sve ljude, da budu ljudi, da ne sude po nacionalnosti niti vjeri...

Drago moje Sarajevo, nikad te neću zaboraviti- onakvog kakvo si bilo. Navratiću ponovo, možda za nekih mjesec dana...
dobrinja- 77770 - 03.10.2012 : Dragan Momcilovic Beograd - best (0)

Ferid i Narcis


Feridov sin, zvali su ga Narcis, je je organizovo transport zarobljenih vojnika do kasarne "Viktor Bubanj" gdje su i likvidirani. Tamo su držani nedelju dana, jer na samom početku nisu znali šta će sa njima. Tako su i proslavljeni kod balija. Inače znam izuzetno dobro i Ferida i Narcisa.
dobrinja- 77525 - 26.09.2012 : Dobrinjac Sarajevo - best (0)

Dobrinja


Ivan Samarđić, Sarajevo piše: "Uvjek me ljuti piskarannje ljudi koji smišljeno pišu laži." Kraj citata ove rečenice. Citiram sledeći pasus: "Što se tiče napada na C-4 izlišno je razglabati sa tipovima koji nisu mogli sjebati šaku ljudi sa 48-icama i par papovki." U zadnjem pasusu piše: "Neka me neko demantuje kad kažem da su pobijni civili (48-ero) na parkingu u naselju i zakopani u Vlakovu. Malom Remziji su kurve odsjekli glavu. Kad smo uhvatili Ječmenicu dali smo ga na sud. Živ je i danas. Ma gadi mi se pisati..."

E vidiš grome, ovo što si ti naveo ja sam pokušao da navedem kroz jedan normalan dijalog sa učesnicima foruma, međutim naišao sam na takva neprimjerana ponašanja druge strane da sam odustao od daljeg pisanja.Čak i sam administrator foruma tvrdi da se iza potpisnika ovih redova javlja neki narkoman, balavac za kojeg je on dobio informaciju da veoma dobro zna o kome se radi. O cenzurama tekstova da i ne govorimo! I ovo što pišem čisto sumnjam da će biti objavljeno u izvornom obliku ali to je jednostavno volja administratora i to je to...

Upratih čini mi se da se neki čude zašto je MAX prestao sa pisanjem svojih tekstova ovde, a svi dobro znamo zašto... Uglavnom, sve što je loše, to se krije. Sve što odgovara jednoj strani to se piše pa makar i ne odgovaralo istini.

Onoga trenutka kada meni bude (i ako bude) dozvoljeno iznošenje nekih istinitih činjenica o borbama u i oko Dobrinje, i kada se javi neko ko je zaista upoznati sa dešavanjima koja su se dole zbivala, ja ću nastaviti sa pisanjem. Sve do tada uživajte i budite pozdravljeni...

Dobrinjac,

za tvoju informaciju, od posjetioca ovog foruma saznao sam sve podatke o tebi, pa ne moraš više da nas lažeš jer je ružno da se predstavljaš da si učestvovao u tim akcijama a u to vrijeme si bio samo dijete. Osoba od koje sam dobio ovu informaciju te i lično poznaje.

Nemam ništa protiv da i takav kakav jesi učestvuješ u diskusiji, ali ono što mi posebno smeta je da priče iz "duge ruke" prikazuješ kao svoje.

Stvari koje ti iznosiš su apsolutno neistinite. To ti mogu garantovati jer sam u stalnom kontaktu sa desetinom ljudi koji su bili na tom mjestu u periodu od 17. do 21. juna 1992. godine, a i lično sam bio u neposrednoj blizini.
dobrinja- 77357 - 20.09.2012 : Ivan Samarđić Sarajevo - best (1)

Paja iz C-4


Uvjek me ljuti piskaranje ljudi koji smišljeno pišu laži. Pašić Edin, zvani Paja sa Aerodromskog naselja je razmjenjen i sa Ilidže vraćen na Dobrinju. Niko ga nije ubio i do zadnjeg trenutka je živio u naselju C-5 sa svojom vjerenicom, Srpkinjom, ako je to uopće važno. Umro je od metastaze jer je bio dugogodišnji plućni bolesnik. Bio mi je dobar prijatelj i znali smo se dugo.

Što se tiče napada na C-4 izlišno je razglabati sa tipovima koji nisu mogli sjebat šaku ljudi sa 48-icama i par papovki. Valjda je to do srca.

Neka me neko demantuje kad kažem da su pobijeni civili (48-ero) na parkingu u naselju i zakopani u Vlakovu. Malom Remziji su kurve odsjekle glavu. Kad smo uhvatili Ječmenicu, dali smo ga na sud. Živ je i danas.

Ma, gadi mi se pisati!
dobrinja- 73686 - 06.09.2012 : Dunja Sarajevo - best (2)

Dobrinjske kukavice beretke


Ma dajte ljudi, koje beretke i koji dobrinjski heroji armije BiH?

Čitam neke izjave o borbama tzv. beretki i ostalog ološa. Svi znaju kakav je šljam doselio na tu Dobrinju: klošari sa Bjelava, Bistrika itd. Ukratko - lopovi i prevaranti.

U ratu su pljačkali i ubijali isključivo civile. Sada glume tu neke borce, a radi se o običnim ubicama i silovateljima. Kad im puca oko glave onda kukaju i bježe. Ali i oko njih se steže obruč i već se odavno sve zna: i za zatvor Sunce, Privredna banka i dr. Znaju se i organizatori a pokrovitelj im je bio Alija Izetbegović i SDA.

Na internetu gledam slike tih lažnih boraca, pa to su sve sami papci i Sandžaklije, među njima nema ni jednog Sarajlije. Mogu on da pričaju samo onome ko ih ne poznaje. Možda su oni rođeni u tom smrdljivom Šeheru, ali im roditelji sigurno nisu jer su oni neki smrdljivi doseljenici pa kidišu na srpsku zemlju, kuće i stanove. Kupili su i oteli od Srba pola grada, a sada se šepure.

Mene je stid me što sam muslimanka, ali ona čestita. Ma poznajem ja dobro te klošare i glumce. Ko je tu gradska raja, ko? Samo i njima se bliži kraj. Koji Fejsal Džipa, jedan običan narkoman, doseljenik sa Aneksa gdje su takođe skoro sve Sandžaklije tako da je i njegov otac neki papak ili mu je dedo eventualno doseljenik i sad on kao branio grad. Od koga? Grad je trebalo braniti, ali od takvih kao što je on.

Eto kako je poznati nacionalista i robijaš polupismeni Alija Izetbegović pravio državu preko narkomana i prevaranata. Zato vlasti Alijine države i ubijaju svoje da ih se riješe. To je istina na kakvim je temeljima napravljena BiH.

Koja crna gradska raja? Prava gradska raja se potuca po Evropi jer su sada papci na vlasti u gradu! Ali sve ima svoj KRAJ...
dobrinja- 73072 - 24.08.2012 : Dina Minić Bordo - best (0)

Lažni heroji sa Dobrinje


Šatro heroji sa Dobrinje su samo pljačkali starce i civile. Sve to ljudi znaju, i za Himza, Muhu Muharema, Nerko Nermin, Kalem, Irfan, Fejsal Džipa iz Austrije, Ibro Ibraga, sad je propjevao taj što je u zatvoru Ibro Čečo, i ostali polako neka ljudi prikupe informacije i međunarodni sud pravde. Zatim ove idiote u zatvor ali u Foču pa da im bude veselo. Ruka pravde će ih stići.

Dina,

tvoje pisanje je bez argumenata! Za svakog od njih treba da napišeš koga je ubio (opljačkao), gdje i kada se taj događaj desio.
dobrinja- 73068 - 23.08.2012 : Dina Minić Bordo - best (1)

Pljačkaši sa Dobrinje


Naravno da su samo pljačkali i otimali i ubijali na toj jadnoj Dobrinji sve se to zna. Fejsal Đipa, Senad, Kalem, Čalto, Edo, Nerko.. itd.

Prije rata niko od njih nije imao ni dinara a sada su puni kao brodovi dok su im ruke krvave do ramena. Uhvatite nekog od njih pa neka propjeva. Tu je i čuveni snajperista bivši lovac Akšamija iz ulice Emil Zola.

Čeka se smjena javnih tužilaca i pravosuđa u BiH pa da onda pohapse ti zlikovci. Oni su se opustili, misle da ih niko ne prati. Samo jednog kad uhapse biće veselo pjevat će sve jer su poznati šmekeri a glume heroje, a znaju samo pljačkati civile i starce.

Pravda je spora, ali dostižna!
dobrinja- 73052 - 23.08.2012 : Sanda Berlin - best (3)

Zločinci sa Dobrinje


Avgusta 1992. godine, videla sam Džipa Fejsala krvavih ruku - navodi Anđa. - Fejsal je u razgovoru rekao da upravo dolazi iz restorana "Bristol" na Dobrinji gde je tukao i klao Srbe. U istu kafanu pijani muslimani dovode maloletne Srpkinje iz svih delova grada, siluju ih i ubijaju. To je meni rekao Jasmin Malić, pripadnik Armije BiH, star 19 godina. U više navrata viđala sam spaljene leševe u kontejnerima pored škole "Simon Bolivar".

Fejsal Džipa, visoki predratni prevarant i ratni zločinac, živi u Beču, Austrija, sa ženom Elmom.

Čalto Voloder je na Dobrinji, Irfan, Nerko, Edo, itd...

Eto, neka ih potjera na Međunarodnom sudu. Ova djevojka TJM preko bare joj je šifra. Predajte tužbu američkom sudu i uništite ove zlikovce.
dobrinja- 73046 - 22.08.2012 : Sanda Sandić Berlin - best (1)

Dželati sa Dobrinje


Ova djevojka sa Šifrom "tjm tm preko bare" je u pravu! Jedini posao takozvane Armija muslimanske BiH je bio da po Dobrinji pljačka stare ljude. Mnogi klošari koji su bili kokuzi sad su gazde jer su se nakrali i napljačkali srpskog novca, zlata...

A taj Fejsal, visoki, mršavi, predratni sarajevski prevarant je vjerovatno Fejsal Džipa, koji sada živi u Austriji. Pored njega, tu su bili i Sabahudin Čalto, Edo Milić, Kuka, Maši, Liston, Irfan, Vuki itd.. .. Sve njih treba prijaviti međunarodnom sudu, jer oni često putuju u Hrvatsku na more i u inostranstvo, pa neka ih pohapse stranci, a ne da im se sudi u Sarajevu gdje nema pravde. On, nažalost, misle da su se izvukli, međutim pravda je svemoćna.
dobrinja- 71723 - 17.07.2012 : Jovan Vlasenica - best (1)

O bici za Aerodromsko naselje


Nedostaje priča iz direktnih okršaja, jer nažalost niko ne želi da ispriča do kraja i poraze a bilo ih je na svim stranama u okršaju.

Jedna od neispričanih je i bitka za Dobrinju preko Aerodromskog naselja jun 1992. godine.

Fascinira hrabrost srpskih udarnih jedinica u ovoj akciji uz ekstremne rizike (strateški teren je bio idealan za odbranu i to su muslimani znali iskoristiti), a muslimani mogu baliti i hvaliti se jer njihove fasinge na Ilidži, Otesu, Stupu i naročito na Poljinama su mjerene desetinama i zbirno stotinama.

Zašto mi s portala koji nismo iz okoline Sarajeva i ne znamo detalje sa Sarajevskog ratišta moramo da saznamo preko Dobrinjca koji je sa druge strane najdragocjenije informacije, kao na primjer detalje iz bitke za Aerodromsko naselje u junu 1992. godine.

Meni najfascinantniji detalj slučajno izvučen od Dobrinjca je jedan od pravaca srpskog napada u jurišnoj samoubilačkoj akciji sa dva vozila (kombi i golf) koja je bila dostojna onih aviona što udariše u kule bliznakinje.

Zašto ćutanje i skrivanje? Gdje su njihova imena? Njihov ludački zadatak, a bili su bez oklopa, izaziva strahopoštovanje kod svakog borca i siguran sam da su se muslimanima dobro usrale gaće dok nisu zaustavljeni ovi junaci.

Slava im!

Tada su izgleda vile nosale muslimane koji su imali dosta sreće, a onda i srpska posrtanja s radničkim bataljonom...

Poštovani,

evo ti imena junaka poginulih tog prvog dana, tačnije u tom napadu o kome ti govoriš. Bješe tu dobrih momaka, a među njima i dva dobrovoljca, jedan iz Kraljeva a drugi iz Peći... Ovo su borci Ilidže poginuli 17. juna 1993. godine na Dobrinji. Među njima i otac i sin!

  • Samardžić (Vaso) Slobodan
  • Govedarica (Branko) Momčilo
  • Jovović (Neđo) Dragan
  • Veljković (Dragoslav) Dragoje
  • Božanović (Ilija) Darko
  • Božanović (Milan) Ilija
  • Vasiljević (Miodrag) Srđan
  • Otović (Spasoje) Žarko
  • dobrinja- 70276 - 11.06.2012 : Maki Texas - best (0)

    Ko je sve poginuo na Dobrinji?


    I ja bih se nadovezao na temu oko Aerodromskog. Živio sam na Dobrinji 1. Kad je poceo rat bio sam u Starom Gradu. Nikad me nacionalizam nije interesovao, samo sam gledao ko je dobar a ko loš. Zamolio bih Dobrinjca ako može i hoće da objavi imena poginulih u Aerodromskog naselju od 16/17. 6. 92' godine. Tu sam izgubio najbližeg člana moje porodice. Spomenuta imena iz Aerodromskog I Dobrinje sve do Svrakina su meni dobro poznata. Većinu sam ih poznavao, isto kao i Paju, ali eto nisam znao da je umro.
    dobrinja- 68324 - 06.04.2012 : Goran Bijeljina - best (0)

    Transporter na Dobrinji


    Moram započeti sa jednim vicem: Kad je Mujo uhvatio Fatu u švalerciji sa Himzom, napravio je gužvu kod kuće. Fata se, kao i svaka žena, brani da je nevina, samo je druge ogovaraju. Mujo zapanjeno drekne:

  • "Bona Fato, pa ja te vidjeo svojim očima!"
    Fata uvređeno odbrusi:
  • "Pa zar ti više vjeruješ svojim očima nego meni?"


  • Posjetilac koji se na ovoj stranici potpisuje kao "Dobrinjac", inače musliman, tvrdi da su tačni navodi drugih, koje sam iznio na ovoj stranici, a da ono što sam vidio nije tačno! Ako to ponovi više puta, možda ću i sam povjerovati u takvo štogod.

    Nemam potrebu, a ni razloga da izmišljam, ali tu su činjenica koji potvrđuju više izvora. Ko ih je poslao i dovukao u Švrakino, provjerite koga su u republičkom SUP-u "saslušavali" tada i ko ih je saslušavao, provjerite i ko ih je predao Miši, i provjerite da li su pobijeni u Velikom parku.

    Ovo zadnje će vam svaki Sarajlija reći jer su to mnogi svojim očima vidjeli, iako su žrtve ovog zločina ubrzo sklonjene da ih novinari ne bi snimili.
    dobrinja- 68263 - 04.04.2012 : Dobrinjac Sarajevo - best (0)

    Zarobljavanje transportera na Dobrinji


    Nesto što si čuo, dobro si čuo i istina je. Neke stvari, za koje kažeš da si ih vidio, ne odgovaraju onome što ja mislim da je istina. Posto postoje snimci zarobljavanja tog transportera, pa možda ih nekada neko objavi...
    dobrinja- 68184 - 01.04.2012 : Goran Bijeljina - best (1)

    Sudbina ljudi iz transportera


    Ljudi koji su zarobljeni u transporteru na Dobrinji su kombijem prebačeni u naselje Pavla Goranina ili Švrakino selo, i to na trolebusku stanicu.

    Tad sam bio u Sarajevu u svom stanu i čuo galamu. Pogledao sam sa prozora i vidio zarobljene vojnike kojima su ruke bile vezane za jedan dugi konopac. Vodili su ih od autopraone prema stanici milicije. Ljudi su prilazili i udarali ih sa čim je ko stigao, a žene su uz ciku pomagale. Zapazio sam i jednog visokog, mršavog skroz sijedog, rezervistu koji je imao kratke hlače, kao trofrtaljne. Čini mi se da je imao i civilne čizme. Njima je pritrčao i policajac Jozo Anđić i jednig je udario preklopnim kundakom automatske puške u lice, tako da ga je skroz zalila krv. Nakon toga su ih odveli u stanicu.

    Kad sam sišao da vidim šta se desilo, saznao sam da su iz transportera sa Dobrinje kome je gusjenica spala i oni su se predali. Jedan mi je rekao da je samo desetak minuta kasnije tenk došao, zakačio transporter i odvukao ga.

    Ne dugo nakon toga, po ove vojnike je došao crni kombi koji ih je odvukao dalje.

    Sutradan sam saznao da su ih odvukli u Republički SUP, iza Narodne banke, kod Školskog centra semafora ili zelenog signala. Tu su ih zvjerski prebijali, navodno su ih ispitivali.

    Kasnije sam čuo da su ih nakon toga predali Miši - Davoru Matiću iz Švrakina, jednom od silnih komadanata Alijinuh policajaca. Inače, taj tip je završio školu za mentalno retardirane i vaspitno zapuštene Mjedenica. Njegova siva eminencija je bio Kemica, omanji, crn, debeljuškasti kriminalac, koji je i bio mozak njihove grupe. Pobijeni su u Velikom parku kod Fontane.

    Ovi iz Švrakina su navodno pripadali Jukinim specijalcima, nisu išli u borbe i isključivo su vršili pljačke i likvidacije. Ubijali su ljude iza opštine Novi grad i garaže trolejbusa i bacali ih u Miljacku. Bilo je tu i bacanja sa zgrada.

    Kasnije je jedan od njihovih pripadnika ubio i Mišu, nakon čega su pripojeni Armiji BiH.
    dobrinja- 67981 - 25.03.2012 : Dobrinjac Sarajevo - best (0)

    Paja


    Kad već spomenu Paju rahmetli, pa svi oni koji ga znaju, znaju i to da nikome ne bi zla nanio niti nešto nažao učinio. Odrastao je u Aerodromskom naselju, bio je dimnjačar po profesiji pa valjda zbog toga i nije imao straha od visine.

    Neko će se možda sjetiti, kada bi dolazio Cigo i Milica sa ringišpilom, Paja bi se za jednu pivu popeo se na vrh ringispila i dubio na glavio dok se ringišpil okreće.

    Sudbina je htjela da bude cijelo vrijeme dole i na liniji. Nikakvu mržnju nije ni prema kome ispoljavao, volio cugu i zajebanciju. Karti smo znali redovno na liniji raspaliti - pokera u cigare.

    Jedne večeri ga valjda uhvatila neka nostalgija i sa straže pređe na srpsku stranu, bez puške koju je ostavio na strazarskom mjestu. Valjda je htio da pokuša da pronađe kosti svoga oca, koji je bio nepokretan a koji je ubijen 1992. godine kada je bio napad na Dobrinju. Ovi ga dole uhvate i prebiju. Umro je nakon rata, možda i zbog posledica batinanja.

    I tako dalje, i tako dalje.. .
    dobrinja- 67961 - 24.03.2012 : Dr_Fenix BiH - best (0)

    Dobrinja


    Mozda sam novi ovdje, ali me neke stvari zanimaju, da ne kažem muče. Ako je već tema "Dobrinja", zašto se svelo na prepucavanje "Dobrinjca" i "Domaćina", i to sve oko C4 ili C5 faze.

    Ja sam "bio" sa Dobrinje 1, nekada bila Žikice Jovanovića-Španca, tačcno na liniji preko puta "Sedrenika"...

    Dobrinja je bilo žestoko ratište, iako se ponekad ne mogu oteti dojmu ko je "branio" Dobrinju. Nikada neću zaboraviti kako se par nas svakodnevno čulo telefonom: moj Paja iz aerodromskog naselja, Veca sa Dobrinje 3 (preko puta Kelly-evog restorana)...

    Tada su puške nosili tzv. lokalni delikventi, npr. Liston, Maši i raja ... i oni su trčali gdje god zapuca ..


    Ja sam "izletio" sa Dobrinje negdje u maju, bješe dan primirja, popeo sam se na Mojmilo brdo gdje su ljudi već bili sa naoružanjem. Jedan od njih kaže:

  • "Sve muško bih ja vratio dole, neka brani... "
    Iza mene jedan čovjek reče: "Evo ti ključ, Emila Zole br. 5, stan 1/1, daj mi pušku a ti idi dolje!"

    I od zla ima gore!

    Moji "mamini" su imali, i imaju, kuću na Pofalićima. Dođemo tamo a ono tuče sa svih strana, a najviše sa Vraca. Ipak, bar nije bilo "na dohvat ruke" ...

    I onda ta "Pofalićka bitka", otprilike oko 05:00 ujutro. Sve gori! Na radio BiH se vrti priča o pokušaju da se spoje srpske snage iz Orlovačke, preko "Maršalke" sa Grbavicom.

    Neko pokuca na vrata, kad ono neki "teritorijalci"... Žedni!

    Nakon 2-3 dana se nađoh u konvoju, između nekih 6 do 8 hiljada žena i djece, podatak zavisi od izvora. tri dana na Ilidži "zatočen"... Hvala Bogu, prošlo, jebi ga!


    Ipak, nisam htio da se tek tako ugasi ovaj "post". Ipak bih još nešto o Dobrinji, i to iz jednog jednostavnog razloga što su 80% moje "raje" bili Srbi i svi su oni manje-više završili ulicu-dvije od moje...

    I poslije svega, neke nađem, za neke znam, ali me opet muči i zanima par stvari:

  • Moj prijatelj Žika Malbašić, znam da je zijanio, dok su ga ranjenog nosili. Ali mi ni sada nije jasno kako i gdje. Sa njim sam jedini prošao one barikade Mojmilo selo - Nedžarići
  • Buraz Neđo je i sad na Dobrinji (srpskoj) .. . i kažu da je 'zajeban'
  • Zanima me da li je živ Goran Ćirić - Ćiro, 1972. godište...

    Lijep pozdrav i živjeli!
  • dobrinja- 67404 - 09.03.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    RE: Ko je ginuo na Dobrinji


    Dobrinjac,

    na početku si mi izgledao sasvim OK, ali sam sadasve više ubjeđen da ti i nisi bio baš neki borac. Iz tvojih zadnjih postova je postalo očigledno da ti ustvari prepričavaš priče hanuma sa Dobrinje.

    Što se tebe tiče, ti na vašoj strani priznaješ isključivo poginule koje si ti vidio. Izvini, malo je nerealno pogotovu što sam slušao priču četnika sa Ilidže koji su mi pričali da su samo u jednom podrumu pobili pet muslimana. Čak sam vidio i njihove beretke, jedan pištolj, i par pušaka koje su oni tom prilikom zarobili od njih. Ova mi priča i ne liči baš na to da se radi "o civilima".

    Izgleda da čovjek sa tobom više ne može da razgovara. Tačno je da je u Srpskom Sarajevu bilo stotinjak dobrovoljaca iz Srbije. Međutim, ne treba da zaboraviš da je i u vašoj vojsci bilo oko 3000 Sandžaklija, vidi čuda - takođe srbijanskih državljana, koji su se borili na vašoj strani. Izgleda da je njihova uloga u stvaranju suverene Bosne bila mnogo veća jer vam oni danas vedre i oblače u Sarajevu. Kako vam je sa njima, to i sam najbolje znaš.

    Što se mene tiče, ti možeš tvrditi da ni jedan muslimanski vojnik nije poginuo na Dobrinji. Drago mi je da je tako, ali mi nije jasno što onda, kako i sam napisa, drugi na internetu prikazuju sasvim druge brojke.

    Pošto vidim da si laik za taktiku ratovanja, moram da ti objasnim i zašto su Sokočani dolazili da ratuju na Dobrinju. E, upravo zbog toga što ste i vi kroz tunel išli na Nišiće i Olovo i napadali na sokolačku opštinu. U ratu su svi jedna vojska, i niko te ne pitaš gdje ćeš ratovati. Ideš tamo gdje je najpotrebnije. Tako je bilo na našoj, a i vašoj strani. Ti si izgleda rat proveo u podrumu, pa i ne znaš kako se ratuje.

    Da još jednom napomenem: među poginulim borcima na Dobrinji ima i Paljana, zatim junaka širom čitavog prostora Srpskog Sarajeva. Mislim da jedino Vogošća i Ilijaš nisu imali ni jednu jedinicu koja je učestvovala u tim borbama. Za Rajlovac pouzdano znam da jeste.

    Eto toliko ovaj put. Bilo i ne ponovilo se!
    dobrinja- 67403 - 08.03.2012 : Dobrinjac Sarajevo - best (2)

    O ratu


    Ja želim da se ogradim od rata, samo mislim da je situacija takva kakvu sam naveo. Kada bi se opet zapucalo ja bih sigurno bio bar četiri hiljade kilometara daleko od Bosne, jer i 92-ge sam se branio da bih spasio porodicu i nevin narod. Nisam se borio niti za Aliju, niti za njegovo društvo, nego sam bio sam prinudjen da se branim od onih koji su došli pred moj prag da me ubiju ni krivog ni dužnog.

    Vrlo lijepo rečeno, i ja to poštujem. Međutim, treba da imaš u vidu da je veliki broj "napadača" razmišljali na isti način. U ovoj akciji je učestvovalo i veliki broj dobrovoljaca čiji su stanovi bili na "vašoj" strani. U tih nekoliko dana sam upoznao i jednog borca čija je kompletna porodica pobijena na Dobrinji - na vašoj strani. Njegov jedini životni cilj je bio da se napije vaše krvi.
    dobrinja- 67402 - 08.03.2012 : Dobrinjac Sarajevo - best (0)

    Ko je ginuo na Dobrinji?


    U prvim danima borbe u naselju su ginuli civili, ali uglavnom muslimani. Sa druge strane, kod vas je ginula vojska, i to je ogroman broj srpskih boraca zaplatio glavom.

    Kasnije (mislim na kraj '92 pa sve do kraja rata) ginula vam je i vojska i civili. U napadu ste izgubili (uništeno ili oštećeno) i par oklopnih vozila. Lično sam bio prisutan, kada vam je pogođen transporter na raskrsnici ulice Ernesta Telmana. Dva puta smo ga pogodili osom, a treći put je bila fula, kada ste drugim oklopnim vozilom pokušali da izvučete taj potpuno uništeni transporter koji je uništen sa kompletnom posadom. Tek ste preko noći uspjeli da ga zakačite i odvučete iza zgrade. Naravno, srpska strana je na to odgovorila granatiranjem Dborinje.

    Druga stvar koju smo se ovde dotakli je da sam se naslađivao brojem poginulih srpskih boraca u naselju. Pa da ti iskreno kažem, i nije baš da sam se naslađivao ali nije mi bilo ni svejedno kad vidim da par vaših boraca povalimo i oni ostanu da leže na betonu. Na kraju krajeva, ti reče da je naselje oslobođeno? Pitam se od čega? Znaš li ti npr. da je moja porodica od 50-tih godina živjela na tim prostorima, još mnogo prije nego što je napravljen aerodrom i mnogo prije nego što je naselje izgrađeno? I sad ti treba da mi prosipaš neku demagogiju kako je to "vjekovna srpska zemlja."

    Uostalom, masa vaših poginulih i nije bila iz tog naselja, već su bili došljaci sa Sokolca, Vojkovica, pa čak i Srbije. Šta neko sa Sokoca uopšte ima da traži na Aerodromskom naselju, sem da izgubi svoje glave? Ginuli ste za ideje jednog psihopate koji je tvrdio da će muslimanski narod nestati, ali on na kraju ostade bez svojih "vekovnih ognjišta". Paradoks, zar ne?

    Rekao sam ti jednom već, i evo opet ću da ti ponovim, moj konačan odgovor: spasio sam XY zarobljenih Srba, tako da im dlaka sa glave nije falila, ali takođe nisam žalio ni za masu vaših poginulih koji zijaniše dole. I još nešto, dok nisam zaboravio. Moje mišljenje, i mišljenje mojih suboraca je, da ste prošli super kako ste mogli proći samo da smo imali iole pameti i da nismo do zadnjeg vjerovali da rata neće biti.

    Uostalom, rekoh ti da je naselje branilo jedan vod slabo naoružanih ljudi, bez ikakvog iskustva! Zbog toga se i sam ponekad upitam ko vas tolike pobi?

    Sjedio sam i pričao sa mnogo ljudi koji su komandovali u vašim i našim jedinicama. I u ratu, a i poslije rata. Sve su to price za sebe. Ne bih puno o tome, jer imao bih štošta reći.

    Ti kažeš da znaš te neke civile koji su ubijeni sa naše strane, volio bih da objaviš njihova imena pa da razmjenimo neke informacije ako budem išta znao o tome.

    U predhodnom postu si me pitao za gubitke na našoj strani u toku vašeg napada. Tom prilikom poginulo je 6 ljudi na našoj strani. Na internetu i na spiskovima boračkih organizacija ARBiH, ćeš sigurno naći da je taj podatak veci bar 3 puta. Ja ti evo odgovorno tvrdim da su na tom spisku dodati civili koje su vaši ubili u njihovim stanovima prilikom upada, pa su porodice tih poginulih nekim vezama uspjele da izganjaju boračku penziju i status šehidskih porodica zbog razno-raznih povlastica.

    Kad kažem da je tada poginulo 6 ljudi koji su branili naselje i bili "vojnici", mislim na npr. na rahmetli Remziju Husića koji je sa dvije bombe i nožem izašao pred oklopnjake da ih fol uništi. Naravno da nije imao nikakve šanse, ali ljudi su srcem branili svoja ognjišta. Mislim da ni do današnjeg dana nije pronađeno negovo tijelo, i ako su kružile priče da su se na njegovom tijelu iživljavali nakon pogibije.
    dobrinja- 67202 - 07.03.2012 : Dobrinjac Sarajevo - best (0)

    Borbe na Dobrinji, jun 1992. godine


    Ma, znam da ste ginuli svaki dan. Na dnu naselja, odnosno na ulazu u njega iz pravca Ilidže, stajala vam je tabla 4x2 metra sa obavještenjem, na kojoj je crvenim slovima pisalo otprilike nesto kao: "Svako hodanje po naselju mora se prijaviti nadležnoj komandi zbog dejstva snajpera." Mislim da se ovo odnosilo na osobe koje su sa strane dolazile u posjetu nekome ili šta već...

    U kantama preko užadi nismo prevozili ništa, jer nismo imali potrebe da prevozimo bilo šta. Ovo što me ti pitaš si vjerovatno pročitao na netu, a to su pisanja nekog debila koji je pisao priče za malu djecu pod pseudonimom čini mi se "Vuk Sarajevo" ili tako nekako.

    U toj njegovoj priči spominje ženu poimenice, meni dobro poznatu, koja je bila majka komadanta odbrane. A ja ti odgovorno tvrdim da ta žena nakon 17-tog nije više nogom kročila dole sve do prestanka rata.

    Samo jednom se desilo da je osom gađano stražarsko mjesto i tu je lakše ranjen jedan od boraca, mislim vreće u bunkeru su pale na njega i ugruvale ga. Nikada niko više nije nastradao od tromblona, bombe ili nečega sličnog na način na koji ti opisuješ. Za razliku od vas, kada ste u ulici Ernesta Telmana, na vasoj barikadi kuda ste pretrčavali nastradali od tromblonske mine.

    Nisam sad bas dobar s vremenom, ostao sam dužan par odgovora Zeljku, pa gledacu sto prije da zadovoljim njegovu znatiželju. Za sada ću ga samo malo razočarati na broj koji možda on očekuje.

    Dobrinjac,

    među poginulima na Aerodromskom naselju, njaviše je bilo civila. U jednom izvještaju sam našao da je u prvih petnaestak dana nakon oslobađanja Aerodromskog naselja, ubijeno 9 civila, od čega 3 muslimana i jedan Hrvat. Ukoliko te zanima, mogu da objavim i njihova imena, možda neke od njih još uvijek tražite a ne znate da ste ih upravo vi ubili.

    Opet ponavljam, broj poginulih na Dobrinji nije bio veliko iznenađenje za Komandu. Mislim da je za tu akciju bilo planirano oko 20 mrtvih. Kao što rekoh, jedini problem je bio što nisu dostignuti vojni ciljevi.

    Ne znam da li si ikada sjedio i pričao sa generalima i visokim oficirima u ratu. Ja sam u par navrata slušao takve priče, i moram ti priznati da mi se i sada crijeva prevrću od njih. Primjera radi, jednom prilikom jedan major priča:

  • "E, ja sam zauzeo tu kotu a da mi je samo sedam vojnika poginulo?"

  • "Da li su naši tamo?" - upita drugi.

  • "Nisu, morao sam je pustiti nakon 24 sata jer nam nije stiglo pojačanje" - odgovori ovaj prvi.

    U toku rata sam se naslušao mnogo ovakvih priča. Visoki oficiri, pukovnici i generali, vojsku tretiraju kao potrošno dobro, isto kao municiju i granate. Tako je bilo na našoj, a pogotovu na vašoj strani. Ovo moraš da mi vjeruješ jer imam i je nekih informacija.

    Vidim da se otvoreno naslađuješ brojem poginulih na našoj strani. Ipak, sve su ovo samo neprovjerene brojke, u koje ni ja ni ti nismo bili sigurni. Ono što sam ja siguran je sledeća scena:

    Čini mi se da je bio juli 1992. godine. Kažem juli, jer se dobro sjećam da je trava bila jako duboka, a kod nas na Romaniji trave su tako duboke samo u julu.

    Tog jutra sam se sa Nikolom Poplašenom uputio u Vogošću. Kada smo se već prilično približili našem odredištu, u jednom šumarku primjetismo jednog vojnika kako osmatra poljanu ispod njega. Upitasmo ga šta se dešava. On nam odgovori da su naši u potkovicu upustili muslimane i da su ih pobili "k'o gnjide". Zatim nam je rekao da je preko radio-veze čuo da su vaših komadanati tražili od komande u Sarajevu 600 vreća za mrtve. Kasnije sam čuo da ste vi u tom napadu na Poljine izgubili oko 300 vojnika. Onaj isti vojnik reče:

  • "Cijelu noć su muslimani izvlačili svoje mrtve. Mi smo ih pomalo ubijali snajperima, a duboko u noć se čulo jaukanje ranjenih. Izvukli su mnogo mrtvih, ali ih još uvijek ima po livadi.

    Gledao sam tog jutra duboku, izgaženu travu, prepunu zavoja uprljanih u krv i ostataka vojničkih uniformi i civilnih jakni. Na poljančetu ispred mene izbrojao sam bar pedesetak mrtvih, tj. onoga što bi mogli da budu mrtvi. Neki su se jasno vidjeli, a drugi samo djelimično. Ponekad bi iz trave virila poneka civilna jakna, vojnička torba, ili neki predmet koji nisam mogao da identifikujem.

    Za razliku od tebe, nisam se naslađivao. Svaki poginuli je u meni budio nekakvu blagu tugu, jer je svaki od njih kod kuće imao majku, sina, kćerku ili djevojku. Ugledah i neke ptice, nisam siguran da li se radi o gavranima ili čavkama, pa se sjetih Kosova.

    Kažem, nije mi to bila najstrašnija scena iz rata, ali sam tog dana vidio najviše mrtvih na jednom mjestu. Toga dana sam još jednom osjetio besmislenost rata, poželio da se tako nešto nikada ne desi.

    Da te podsjetim, bilo je to istog dana kada je Slavko Aleksić na Jevrejskom groblju istakao vašu zastavu sa ljiljanima. Na vešem radiju je spiker objavio da je "palo Jevrejsko groblje" pa su vaši vojnici krenuli u tom pravcu. Pričali su mi da su "naši" na tom mjestu napravili pravi masakar. Uz pomoć vaših medija, naravno!

    Ipak, moram ti reći da se nisam naslađivao, čak mi je bilo pomalo i žao šta se događa.
  • dobrinja- 66923 - 05.03.2012 : Nlo Gojino Brdo - best (0)

    Aerodromsko naselje


    Na aerodromskom naselju se ginulo svaki dan. Ne pamtim dobro datume ali se sećam da je bilo pakleno vruće.

    Jedno pitanje za Dobrinjca: Šta ste prevozili u kantama, preko užeta (inprovizovane žičare) koje ste postavili tokom noći između one dve zgrade? Ako si bio tamo onda se sećaš da smo vam kroz prozor ubacili granatu, nakon što je ušla kanta. Uže je puklo i nastala je vriska i galama. Sećam se jednog ženskog glasa koji je na sav glas psovao četnike i sve ih slala u džehenem. :)
    dobrinja- 66625 - 04.03.2012 : Dobrinjac Sarajevo - best (0)

    Početak napada na Dobrinju


    Znas, kada s nekim ostvariš iole normalnu komunikaciju onda bi čovjek učinio mnogo toga da istina izađe na vidjelo. Vidiš, ja sam imao prilike da ovde čitam komentare tih "velikih Srba" koji su toliki junaci da se to ne pamti od Kosova pa do danas. Isto tako na nekim drugim forumima pročitah komentare "velikih muslimana", koji su takve age i delije da to historija ne pamti. A u suštini sve je to isto. Jedan dio takvih zadojen mržnjom, nacionalizmom, srpstvom, islamskim fanatizmom počini zločine nad nevinim, pa im to ne bijaše dosta, pa i dan danas po forumima pišu i šire mržnju, a vjerujem duboko u sebi da ih ima koji su što bi stara poslovica rekla "iza djeda pucali na medjeda", u ratu bili daleko negdje iza linija, ili čak pobjegli u dijasporu a da rova ili neprijatelja očima nisu vidjeli a prepričavaju dogadjaje po sistemu rekla-kazala x uvelicaj.

    Ima takođe i dio onih koji su u svom tom ratnom ludilu ostali dosljedni ljudskosti, pa koga su mogli spasiti-spasise ga, a i poslije rata ostadose normalni i okrenuše se budućnosti i borbi za preživljavanjem i egzistencijom. Malo je takvih, ali ih ima. Na obje strane. I poslije svega ne gledaju ko se kako zove, već ko je čovjek a ko ne.

    Ja smatram, evo, da sa tobom imam jednu normalu komunikaciju. A znaš zasto? Evo reći ću ti. Ja sam znao i znam za srpske gubitke u ljudstvu, prilikom vašeg napada od 17. 06. 1992 godine. Znam jer su mi neki vasi oficiri za bezbjednost dali te podatke, medjutim ti si PRVA OSOBA koja je javno, na forumu priznala da ste imali te gubitke, i zato ti SVAKA CAST! Na nekim drugim forumima, pričam sa osobama koji u nebesa ukivaju srpsko junastvo bez gubitaka, dok s druge strane po 300 Alijinih mudžahedina je ostalo da leži nepomično na poprištu bitke. To su nerealnosti, a ja ne volim da budem nerealan. Ne volim laž. Dajte istinu ma kakva god da je.

    Ja ću reći da Bogdo nije niko poginuo u tim nesretnim dešavanjima 92-95 godina. Da Bogdo nije bilo rata. Ne bi mi sada tipkali ovde i evocirali te nesretne uspomene.

    36 srpskih boraca je poginulo u napadu na Aerodromsko naselje. To ti je podatak koji ja imam. Akcija je u samom startu "krenula loše". Na dijelu naselja gdje sam se ja nalazio, odmah ste bili primjećeni. Dvojica koja su pretrčala iz pravca aerodroma među privatne kuće (ako treba mapa mogu sve nacrtati i objasniti detaljno), primjećena su, imali su šljemove na glavama i bijele trake na ramenima. Pucano je na njih, i ako on ovo čita, treba da zna da je nekad negdje ogromnu sadaku dao jer je ostao živ. Dva centimetra iznad glave metak je pogodio u oluk kuće gdje su se nalazili. Ako treba da navedem i komentar koji je tad opsovao, navešću ga. Jasno i glasno se čula psovka:) Eh, tada je kod nas nastala uzbuna. Međutim, iz pravca aerodroma, (drugi ulaz iz pravca danasnjeg Interexa) bili ste krenuli sa jednim kombijem Ford Tranzitom i jednim Golfom, i na samom ulazu u naselje ste upali u zasjedu. Kombi je bio pun vojnika kao i golf. Niko nije preživio. Tada su 2 tenka i transporter krenuli da izvlače mrtve i da pokušaju ući sa te strane u naselje. Tada vaš transporter koji je stajao na glavnoj magistralnoj cesti i ulazu u naselje biva pogođen iz RB-a, ali na našu žalost, a sreću posade transportera, vozilo biva pogođeno ali ne i oštećeno. Projektil od RB-a ga je pogodio u prednji dio, i samo se odbio od njega i aktivirao se od cestu. Dan danas tu ima krater od te eksplozije.

    Ja sam se nalazio odmah pored tipa koji je gađao taj transporter, i ta fula se desila zbog toga što smo bili primjećeni iz transportera, rafal iz PAM-a koji je bio upućen ka nama, završio nam je ispred nogu, a ovaj od straha okinuo RB-om i promašio. Onda je tenk počeo da dejstvuje ka nama, i mi smo se povukli iza zgrade, nekih 20-tak metara.

    Dobrinjac,

    kao što rekoh, ja ne izmišljam činjenice, ja baratam podacima. Ponekad one nisu najtačnije, pogotovu kad dolaze od izvora sa protivničke strane, ali i ovo je jedan razlog što vodimo diskusiju.

    Što se tačnog broja poginulih Srba na Dobrinji tiče, tačan broj je veoma teško utvrditi, ali budi siguran da ću ga ja imati za godinu ili dvije kada završim obradu svih podataka kojima raspolažem. I pri tome ne mislim samo na Dobrinju, nego i na svaku bitku, svaku borbu od 1992. do 1995. godine.

    Nego, ti reče da ćeš objaviti i broj poginulih sa vaše strane. Nadam se da ćeš ispuniti obećanje, a pri tome me ponajviše interesuju vojne žrtve.

    Treba da znaš i jednu drugu stvar. Prilikom organizacije napada na neki položaj, svaki komadant je dužan da procjeni i broj žrtava. U zavisnosti od cilja operacije, a ja nisam upoznat sa istim, taj broj može da bude manji ili veći. Iako sam oficir, ali i laik za ratne strategije, mišljenja sam da su ovaj broj žrtava očekivan, ali da zacrtani ciljevi ove operacije nisu ostvareni.

    Možda imamo "slične stavove" u pogledu dešavanja u toku rata, ali mislim da smo jako udaljeni u pogledu političkih stavova! Jaz između Srba i muslimana u ovom pogledu je daleko veći danas nego što je bio u toku rata. Ovome su značajan doprinos dali muslimanski, a i strani političari, uključujući i Anđelinu Džoli. Što se mene tiče, danas, više nego ikada, podržavam inicijativu za izdvajanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, i uz pomoć bosanskih političara, ovo će se, hvala Bogu, desiti u narednih dvadesetak godina.

    Pokušaj bar jednom da se staviš u položaj srpskog čovjeka, borca, djeteta. Razmisli o haškim optužnicama, o oslobađanju Nasera Orića zbog toga "što je bio mlad," dok ste, primjera radi, osudili Biljanu Plavšić, jedna obična baba koju niko na Palama nije zarezivao ni 3%, i koja nije mogla da utiče ni na jednu odluku u vladi, a pogotovu ne u vojsci.

    Muka mi je u stomaku kada neko sa tvoje strane počne da propagira neko "bratstvo i jedinstvo". Pa zar misliš da smo mi Srbi toliko glupi da nasjednemo na tu jeftinu provokaciju? Trebali ste da to radite prije 1992. godine, kada se rat mogao spriječiti! Da niste bili omađijani islamskim zabludama sada ne biste gladovali, a i nama Srbima bi bilo bolje!

    Nisam nikaka ljubitelj Karadžića, čak sam jedan od njegovih najvećih protivnika, ali ti mogu reći da vam je on muslimanima uoči rata nudio mnogo bolju i stabilniju Bosnu, od one koju je tvoj Alija-balija dobio ratom. Pored toga, da je suverena Bosna napravljena mirnim putem, sada bismo imali jednu čvrstu i mnogo stabilniju državu od one u kojoj danas živimo. Međutim, to se nije desilo jer bi u tom slučaju strane sile izgubile kontrolu nad Bosnom, a to Zapad nije želio.

    Molim te da shvatiš da ovo nije samo moj stav već i nekih uglednih muslimanskih političara koji su osnivači SDA.

    Po mom mišljenju, eskalacija sukoba u Bosni i Hercegovini je izazvana jakom propagandnom politikom SDA u vrijeme višestranačkih izbora 1990. godine. Dobro se sjećam situacije u gradu: svaka površina pogodna za lijepljenje propagandnim materijalom bila je prekrivena SDA plakatama. Srbi su imali jako ograničena finansijska sredstva za tu svrhu, a i ono malo plakata što je lijepljeno uglavnom po noći, do jutra bi organizovno bile uklonjene od strane SDA aktivista.

    Da potkrepim ovaj iskaz i sa jednom činjenicom: Onog jutra kada su na radiju oglašavani rezultati izbora, igrom slučaja sam se našao na Ciglanama u kabinetu Radovana Karadžića, jer me je neko od profesora sa FPN preporučio kao stručnjaka za kompjutere. Radovan je imao namjeru da za stotinjak opština u BiH nabavi po jedan kompjuter pa mu je trebao moj savjet u vezi toga. Tom prilikom je Radovan, u mom prisustvu, rekao:

    "SDS nije uradila gotovo ništa da dobije ove izbore. Srpski narod se prepao SDA plakata kojima su bili izlijepljeni gradovi, te su glasali za SDS i iz straha od islamizacije Bosne."

    Eto, ovo pravilo je najbolje opisao Njutn u svom "Zakonu akcije i reakcije." Ista greška, ja bih rekao još pogubnija, se desila u Bosni nakon građanskog rata. Vjerujem da će kroz dvadesetak godina i pošteni muslimanski istoričari konstantovati da je islamska politika nakon 1995. godine bila apsolutno pogrešna. Umjesto torture, sudskih represalija i instrumentalizacije Haga u cilju zastrašivanja demobilisanih srpskih boraca sa Hagom, trebali ste biti inicijatore otvorenog sagledavanja činjeničnog stanja: uraditi tačan popis žrtava, osuditi sve ratne zločince bez obzira na nacionalnost, proglasiti Sarajevo "otvorenim gradom" u kome ravnopravno žive sva tri naroda, ne praviti cirkus od Potočara... Na ovaj način biste, žrtvujući pješaka imali šansu da matirate ostala dva naroda u Bosni, i tako dobijete šansu da stvorite jednu suverenu i stabilnu državu. Umjesto toga, sada imamo tri glavna grada i zatvoreni smo u svoje kantonsko-entitetske torove. I što je najgore - mrzimo jedni druge više nego ikada. Umjesto da jedni drugima želimo sve najbolje, u svojoj bijedi se najviše naslađujemo kad "komšiji crkne krava". Kontrolu nad našom sudbinom imaju svi, izuzev nas samih, a strane sile (uključujući i narkomanku Anđelinu Džoli) su nas doveli u situaciju da se manje "volimo" sada nego što smo se "voljeli" dok smo jedni druge gledali preko puščanog nišana.

    Ako si bar ti pokušao da me shvatiš, onda ovih mojih petnaestak minuta koje sam proveo pišuši ovaj tekst i nije bilo uzaludno potrošeno vrijeme. Ako si me bar saslušao, možda ćeš me bar nekada i shvatiti. A onda će biti kao u onoj poslovici zemljaka Anđeline Džoli koja kaže: "One person at the time!".

    Da smo mi Srbi svakim danom sve dalje od vas muslimana pokazaću ti i jedim primjerom. Veliki broj Sokočana zna da je u toku rata u mojoj porodičnoj kući na Sokocu pune tri godine boravio Ismet Kurbašić iz sela Vučkovac, mislim da je to kod Gradačca. O njemu sam napisao i jednu priču, koju možeš pročitati ako klikneš ovdje. Sa Ismetom sam djelio i poslednju koricu hljeba, sve dok nisam uspio da ga 1994. godine prebaciti u njegov rodni kraj. Od tada pa do danas smo postali mnogo gori narod. Primjera radi, ja tako nešto danas ne bih uradio ni za koga, a pogotovu ne za muslimana.

    Da te podsjetim na par istorijskih činjenica:

    1) Kraljevina Jugoslavija se raspala jer Beograd nije imao razumjevanja za lokalnu samoupravu. Srezovima su rukovodili kraljevi povjerenici, koji su slati u provincije iz Beograda, a koji nisu imali razumjevanja za lokalne etničko-kulturne razlike. Kralj je "kanalisao" sva politička mišljenja i forsirao koncept "jugoslovenske nacije".

    2) Komunistička Jugoslavija se raspala zbog jednoumlja, kanalisanog Titovim stavovima. Tito je okupio oko sebe ljude koji su slijepo slušali njegove "genijalne" ideje a koji nisu imali tolerancije ni za kavu razliku u mišljenjima. Tito je forsirao ideju "bratstva i jedinstva" i koncept "jugoslovenske nacije".

    3) I Bosna će jednog dana propasti zbog centralizacije vlasti i jednoumlja. Za razliku od prethodna dva sistema, u kojima je vladalo jednoumlje političkih stavova, u Bosni vlada jednoumlje jednog naroda, i to muslimanskog. Muslimanski političari forsiraju ideju "zajedničkog suživota" i "bosanske nacije" uz neprekidnu torturu srpskog naroda, koju nesebično podržavaju velike sile i strani mediji.

    Istorija nas uči još jednu gorku činjenicu: ni jedna tortura nije vječno trajala i sve države zasnovane na ovom principu su propale, ili će jednog dana raspasti.
    dobrinja- 66602 - 03.03.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Srpski gubici na Dobrinji


    Dobrinjac,

    Kada sam ti rekao da je akcije oslobađanja Dobrinje bila loše organizovana, prije svega sam mislio na jako velike gubitke sa srpske strane. Moja procjena je da smo tom prilikom izgubili oko 32 borca, a moguće da je broj i veći ako se računaju i ranjenici koji su umrli po bolnicama. Treba da znaš da pri tome u ovu brojku ne uključujem borce koji su poginuli u borbama koje su vođene nakon 21. juna 1992. godine. U mojoj evidenciji imam sledeće borce:

    1. Aleksandar Novak, Sarajevo, 17. 06. 1992.
    2. Predrag Tomić, Sokolac, 21. 06. 1992.
    3. Anđelko Bjelica, Vojkovići, 18. 06. 1992.
    4. Žarko Botić, Vojkovići, 20. 06. 1992
    5. Todor Dubovina, Vojkovići, 21. 06. 1992.
    6. Dragomir Krsman, Vojkovići, 19. 06. 1992.
    7. Radoslav Moćević, Vojkovići, 20. 06. 1992.
    8. Mirko Sikima, Vojkovići, 20. 06. 1992.
    9. Žarko Vuković, Vojkovići, 19. 06. 1992.


    Akcija je zvanično završena 21. juna, jer sledećih dana se obustavljaju sva ofanzivna dejstva i prelazi u odbranu. Ipak, u smjeni iz Sokoca, 27. juna 1992. godine na Dobrinji su poginuli i sledeći borci:

    1. Rajko Cvijetić, Sokolac, 27. 06. 1992.
    2. Srdjan Beatović, Sokolac, 27. 06. 1992.
    3. Dragan Đurević, Sokolac, 27. 06. 1992.
    4. Veljko Sekulić, Sokolac, 27. 06. 1992.


    Na žalost, ostale podatke nemam sređene, pa ti trenutno ne mogu dati spisak svih boraca koji su poginuli u toj akciji. Ovo se, prije svega, odnosi na Ilidžu, i djelimično Hadžiće i Rajlovac.

    Ilidžanska policija je odradila javiše posla u toj akciji i mislim da su imali šest poginulih. Pored toga, Brne je imao jednog poginulog, mislim da je bio dobrovoljac iz Srbije.

    Dosta ljudstva je izgubljeno nepotrebno, rekao bih čak i uzaludno. Ispričaću ti jednu nevjerovatnu priču.

    Jeftino izgubljena glava

    Jednom prilikom sam, vozeći se na relaciji Pale - Sokolac, sjedio iza vozača. Bješe to nekakav mršav čovjek, u kasnim tridesetim godinama, sa kratko štucovanom bradom i urednom frizurom.

    Kasnije sam saznao da je bio radnik jednog preduzeća iz Sarajeva, koji je dva mjeseca pred početak rata zadužio nov autobus. Kada je rat počeo, otišao je u njihovu garažu i na lažni nalog dovezao svoje "radno mjesto" na Pale. Tamo je ucjenio direktora jednog preduzeća da će im dati autobus ako dobije rješenje za radnu obavezu. I tako i bješe - ovaj čova je do kraja rata vozio svoj autobus.

    Elem, ono što je posebno bilo upadljivo na tom čovjeku je bilo - njegovo odjelo. Sve je na njemu bjše crno: košulja, prsluk, pantalone, pa čak i na vješalici uredno složeni sako.

    I opet znatiželja proradi u meni, pa ga upitah:

  • "Izvini, a za kim nosiš crnjinu?"

  • "Za bratom" - odgovori vozač.

  • "A gdje ti je poginuo brat?" - upitah.

  • "Na Aerodromskom naselju, 20. juna, još malo pa će mu biti 40 dana."

  • "A kako ti se zove brat?" - ponovo upitah.

  • "Zoran ...." - odgovori on.

    Obuze me nekakva čudna jeza. Zoranovo prezime probudi u meni uspomene na dan njegove pogibije, trenutak koji nikada neću zaboraviti! Zoran bješe prvi srpski borac koji je umro na mojim rukama.

    U sjećanjima se vratih na taj dan. Brujanje transportera sa Aerodromskog naselja je tih dana značio samo jedno - donosio je još ranjenih i poginulih. Hrabri vozač tog transportera, inače stacioniran u kasarni "Orao", obraćajući se meni povika:

  • šta čekaš, driži ga, moram nazad ima još ranjenih!

    U istom trenutku, otvoriše se zadnja vrata transportera i iz njega izađe jedan vojnik, pretpostavih Zoranov saborac. Zoran je ležao na podu. Uhvatih ga za ramena i izvukoh iz vozila. Njegov pratilac ga pridrža za noge, te ga bezbjedno spustismo na zemlju.

    Sve vrijeme, dok sam držao Zorana za ramena, on je desnom rukom trljao glavu. Na Zoranovom čelu primjetih jednu malu tačku, ne veću od zrna kafe, iz koje je curila krv izmješana sa mozgom.

    U tom trenutku, pritrča nam nekakav doktor koji mi naredi da se sklonim. Priđe Zoranu, opipa mu potiljak pa rutinski reče:

  • "Gotov je! Nema izlazne rane. Ovo je malokalibarski metak zabranjen po Ženevskoj konvenciji."

    Pogledah na svoju uniformu! Rukavi su mi bili crveni, ili bolje reći pokriveni ljudskim mozgom, jer je Zoran u samrtnom ropcu nekontrolisano mlatarao rukama, pokušavajući da "ukloni" metak iz njegove glave!

  • "Hajde uzmi moj tamić, pa ga odvezi do groblja" - reče mi Brne, koji je tih dana iz aerodromske zgrade "nadgledao" operaciju svojih boraca.

    Ni sada mi nije jasno kako sam uspio da, tada već hladno Zoranovo tijelo, odvezem do groblja. Vjerovatno sam nekoga usput pitao u kom pravcu da vozim. Nemam nikakvih sjećanja na to moje putovanje.

    Na kapiji groblja me dočeka stražar koji mi pomože da Zorana odnesem do mrtvačnice. Nakon toga krenuh nazad. Za trenutak pomislih da bih trebao da pitam onog stražara da mi da kakav revers, ali prije nego što mi riječi i pređoše preko jezika, odmahnuh rukom i nastavih da vozim. U ratu ljudski život nema nikakvu cijenu, a mrtve niko ne broji niti za njih odgovara!

    Nakon toga, zaustavih se kod prve česme, oprah ruke, a potom i rukave na uniformi. Nakon toga ponovo oprah ruke. Prao sam ih bar petnaestak minuta, a nastavio sam da ih nenormalno dugo perem i u narednih nekoliko mjeseci.

    Na Aerodromu zatekoh jednog borca kako jede mesni narezak. Sama pomisao na hranu, i pogled na moje ruke, natjera me da povraćam i povraćam i povraćam... Bar tri dana nisam ništa jeo.

    Kada se malo pribrah, reče mi onaj vojnik:

  • "E, moj brale, nećeš vjerovati kako čovjek jeftino izgubi glavu! Tek što krenusmo u akciju, on uđe u jednu garažu i pokuša da upali nekakav auto. I tek što sjede u njega, snajperista sa zgrade preko puta ga kroz šoferšajbnu pogodi tačno u čelo. Najgore od svega je upravo to što čovjek izgubi glavu zbog nekakve stare škode. Ej, škoda, nikav auto!"

    Svoju vožnju sam završio a da sa vozačom autobusa više nisam progovorio ni jednu jedinu riječ. Nikada mu nisam rekao da je njegov brat umro na mojim rukama, a vozio sam se sa njim još mnogo puta u toku, a i poslije rata.

    Zorana nikada nisam, a i ne mogu zaboraviti. Ponekad u crkvi zapalim svijeću i za njega. I dok stojim tamo, upijajući miris tamljana, razmišljam o Zoranovoj jeftino izgubljenoj glavi. Nemojte pogrešno da me shvatite, ja njega uopšte ne osuđujem. U ratu sam shvatio da su ljudi spremni mnogo štošta da učine da bi svojim porodicama obezbjedili preživljavanje. Samo onaj ko je prošao kroz ta teška vremena može da shvati i oprosti i ono što je za obične ljude neshvatljivo i neoprostivo.
  • dobrinja- 66444 - 02.03.2012 : Dobrinjac Sarajevo - best (0)

    Transporter na Dobrinji


    Ja sam bio napravio lapsus pa ubacio ono sa "motorolom", ali eto to smo objasnili.

    Pitaš me o Feridu? Feridu Mujezinoviću? Nije on iz Sandžaka uopšte. To si ti pogriješio podosta Tvoj stan je koliko shvatih bio u zgradi gdje je na ćošku zgrade u garaži-poslovnom prostoru prije rata nalazila se videoteka? A ako je to tvoj stan, onda nisu ti u stanu bile nikakve Laste, niti komanda nekih jedinica vezanih za tunel. Bilo je nešto, ali ne to što ti misliš. Znam onda i koji ti je stan.

    Pitas me za mjesto pogibije tvog rodjaka? Poginuo je u zgradi gdje je prije rata se nalazio bilijar klub "Macho". Pretpostavljam da znaš gdje se nalazio taj klub? Poginuo je u podrumu te zgrade, ako treba opet ti ponavljam, mogu ti opisati njegovu pogibiju u detalje. Bio sam 3 metra od njega u trenutku kad je poginuo.

    Eh, sad kažeš da sam dotakao jednu interesantnu temu, "pogibija" vojnika iz slučaja "transporter". Hoćeš da saznaš dio istine o tome, i da je prihvatiš onakvu kakva zaista jeste, ili i dalje da ljudi žive u zabludi i propagandi koja im je plasirana? Ako želiš, mogu i to do u detalje da ti opišem.

    Evo ti samo jedan dio detalja. Nisu to bili mladi vojnici! Uostalom, pogledaj njihova godišta rođenja. Ti koji su zarobljeni tada, iz Dobrinje su izašli živi. Dva do tri sata prije njihovog zarobljavanja, prošli su tom istom cestom i pucali po naselju, gdje su pri povratku sa Ilidže zarobljeni, a kolona ostalih oklopnih vozila je ispalila, ostavljajući ih na cjedilu, u kanalu sa spadnutom gusjenicom. Na kraju se ispostavilo da je ta posada platila za sve ono što su drugi uradili samo par sati prije toga.

    To ti je druže istina!

    Tenk koji je išao iza njih, ostavio ih je na cjedilu! I da znaš, vjeruj mi, nije ih Ferid ubio. Nije da ga branim, ali vjeruj da nije. Ima on nekih drugih aferima, ali što se tiče njih, tu nije ruke okaljao. Ko kaže drugačije, vjeruj mi da laže.

    Ipak forum možda i nije prikladno mjesto za ovakve teme.

    Što se tiče priče o starcu, informacija koju si "imao" nije bila tačna. Nije tačna u smislu da su ti ljudi ubijeni u Dobrinji. Iz Dobrinje su izašli živi! A to da su ubijeni, vjerovatno jesu, ali gdje i na koji način, to ne znam.

    Htio sam diskutovati o vašim gubicima tokom nekih borbi, od 5 maja, 17-21 juna, 18 decembra itd.. .

    Ali izgleda ti o tome ništa ne znaš iz prve ruke ili...?



    Dobrinjac,

    ako znaš za stan, možda znaš i za moje slike. Dao bih i 500 maraka kada bi mi neko od tvojih pomogao da nađem slike koje sam imao u stanu. Ništa vrijedno, ali meni mnogo znače.

    Odmah da ti kažem, u mojoj zgradi nije bila videoteka, nego nekakva poljoprivredna apoteka. Možda je prije 1990. godine tu i bila videoteka, ali se toga ne sjećam. Sjećam se samo te nekakve apoteke. Opet ponavljam, moj stan je bio upravo nasuprot kapije u Feridovu radionicu. Živio sam u srednjem ulazu, preko puta jednog Srbina iz Kalinovika, koji je rat proveo u Čačku.

    Od starih stanara u mojoj zgradi živi samo jedna porodica u prizemlju. Jednom prilikom sam platio neku agenciju da pokušaju da pronađu nešto od dokumentacije/slika iz stana. Niko od starih stanara u ulazu tu više živi, osim ovih u prizemlju. Bili su neki mnogo fini ljudi, "tvoji", ali su me čak i pozdravili.

    Što se privatnih razgovora tiče, tu nema problema. Moj email je slavicnetŽhotmail.com, pa se javi. Ja nemam nikakvih problema da diskutujem o bilo čemu, a i ne bih volio da Predragova kćerka svašta čita. Mislim da je i ovo previše.

    Imam i nekih informacija o 5. maju, ili bar znam da je bio taj datum. Pošto vidim da si iz tog kraja mislim da znam i za koga se interesuješ.

    O dešavanjima oko 18. decembru ne znam ama baš ništa. Međutim, nemoj da gubiš nadu. Prije ili kasnije neko će se javiti. Bar je tako bilo do sada!

    P.S. Imam još nekoliko priča da ti ispričam u vezi tih događaja na Dobrinji, pa nastavi da pišeš, interesovaće te...
    dobrinja- 66422 - 02.03.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    O Feridu sa Dobrinje


    Dobrinjac,






    Predrag Tomić
    1965-1992
    ne treba ni ti da budeš na kraj srca i da sve stvari shvataš negativno. Način na koju si opisao Predragovu pogibiju, tipa "pozvao motorolom" izazvalo je u meni reakciju onakvu kakva jeste, i ja sam samo htio da pojasnim neke stvari. Ponavljam: na motorolu se javljao jedan drugi tip, mnogo krupniji od Predraga i obučen u istu ovakvu uniformu kao Predrag na slici. Mislim da je taj "vođa grupe" u to vrijeme imao i gustu, crnu bradu.


    Zamolio bih te da mi tačno objasniš na kom mjestu je poginuo Predrag. Moj stan je bio u Ulici Marksa i Engelsa broj 5, ulaz tačno ispred Feridove kapije. Na trećem spratu te zgrade sam imao četvorosoban stan u vlasništvu. U toku rata u njemu je bila nekakva "komanda tunela", mislim da se radilo o "Lastama".

    Bio bih ti zahvalan ako bi mi dao tačnu adresu, ulicu i broj zgrade kod koje je poginuo.

    Inače, taj Ferid je bio mnogo gadan čovjek, mislim da je bio iz Novog Pazara, tačnije sela Gornje Sebečevo, iz istog sela odakle je i Ganić. Jedan od mojih najboljih drugova sa studija u Beogradu, vjerovao ili ne i on je bio musliman iz tog istog sela, bi ponekad dolazio iz Pazara sa ogromnom količinom deviza (svi Novopazarci su bili šverceri deviza). Zbog prirode svoga posla nije smio da odsjedne u hotelu pa je sa punom torbom maraka dolazio kod mene. Naravno, ja o tom njegovom poslu to vrijeme ništa nisam znao! Jednom prilikom je, uoči samog rata, sa moje terase prepoznao Ferida i odmah otišao da se pozdravi sa njim.

    Nekoliko mjeseci nakon toga, u prvim danima rata, Ferid i njegov sin su pokucali na vrata mog stana i zaprijetili djevojkama koje su radile kod mene da će pucati ako bilo ko izađe na terasu. Ja sam dosta razmišljao zbog čega je on to uradio, jer nisam bio osoba koja se mnogo ekspnira. Jedini zaključak do kog sam došao je da mu je smetalo što sam u stanu stalno pravio žurke, pa smo sa svojim prijateljima često izlazili na terasu da pijemo pivo i pričamo. Ponekad bi nas na toj maloj terasi bili i po 4 do 5 muškaraca.

    Dotakao si jednu veoma interesantnu temu: pogibija onih pet mladih vojnika u transpoteru na Dobrinji. Ne znam šta su radili tamo, ali znam da im je spala gusjenica i da su morali da izađu iz vozila. Detalji tog događaja mi nisu poznati, ali znam da su ubijeni na licu mjesta i da je upravo Ferid bio glavni akter tog događaja, tj. da ih je on ubio uprkos činjenici da su se prije toga predali.

    Ovo nije priča rekla-kazala, ovo je informacija iz prve ruke, koju sam dobio od jednog očevica još u ljeto 1992. godine.

    A sada jedna druga priča:

    Bila je zima 1993. godine. Stopirah na Palama neki vojni kamion, koji je išao u pravcu Sokoca. Pod ceradom bješe nekoliko putnika, a među njima i jedan starac. Ustvari, ako malo bolje razmislim on i nije bio baš nekakav starac, nego je samo tako izgledao: mršavo lice, ispod sijede brade ukazivali su se isušeni obrazi. Ipak, na tom njegovom licu najupečatljivije su bile oči. Izvirala je iz njih nekakva čudna tuga, koja nikako nije mogla da ostane nezapažena.

    I upravo zbog ovog njegovog upadljivog izgleda, sjedoh nasuprot njega, mada je u Dajcu bilo puno slobodnog mjesta. Inače, moram da priznam da spadam u onu vrstu ljudi koji su jako znatiželjni, ne zbog toda da bi se naslađivali tuđom nevoljom, više zbog toga što želim da ljudima pomognem.

    U razgovoru saznadoh da taj jadni čovjek već godinu dana hoda po Sarajevu pokušavajući da pronađe svoga sina jedinca koji je "zarobljen" na Dobrinji "kada je sa transportera spala gusjenica". Priča mi čovjek da su mu muslimani rekli da je njegov sin u "Viktor Bubnju" i da ima neku vezu preko koje bi mogao da ga razmjeni.

    Sjedio sam zapanjen! Nisam znao šta da uradim. Premotavam u glavi sjećanje na razgovor sa jednim Srbinom koji je, dok je prinudno kopao rovove po Dobrinji, bio svjedok tih ubistava i razmišljam da li da tom sirotom starcu ubijem i poslednju nadu da će jednoga dana ponovo zagrliti svoga sina ili da ga pustim da uzaludno luta po gradu pokušavajući da sazna istinu.

    U tom trenutku kamion se zaustavi na Ravnoj Romaniji. Starac se ljubazno pozdravi, spretno iskoči na put, a potom zamače u šumu.


    Možda za tebe ova priča nema nikakvu poentu. Međutim, ovaj događaj me već dvadesetak godina progoni, osjećam krivicu što tom prerano ostarjelom čovjeku nisam rekao ono što sam znao u tom trenutku - bez obzira što nisam 100% bio siguran da li je ta informacija bila istina ili laž.

    Zbog toga te danas pitam, da li je informacija koju sam ja imao bila tačna? Interesuje me i da li bi ti postupio isto, tj. prećutao ono što si znao?

    Htio bih da još jednom ponovim da nisam učestvovao u akciji na Dobrinju, a tamo sam došao tako što sam pobjegao sa Pala gdje sam bio na radnoj obavezi. U ratu su drugi bježali iz rova u fotelje i radnu obavezu, dok sam ja bio jedan od rijetkih koji su srljali u situacije u kojima se lako može izgubiti glava. Na Dobrinji sam se ta tri-četiri dana našao svojom voljom jer sam vjerovao da će to područje oko moga stana biti oslobođeno, tako da ću moći da se vratim u njega.

    Iz sadašnje perspektive mogu samo reći da su me dobre vile pronosale kroz rat. Zbog moje reputacije dobrog poznavaoca kompjutera (radio sam na Ekonomskom fakultetu i FPN sa Zlatkom Lagumdžijom) za mene su se otimali i ministri iz Vlade Republike Srpske ali i visoki oficiri Vojske Republike Srpske, pa sam njihovom voljom u ratu bio radio druge poslove tako da nisam imao puno prilike da budem ratnik u rovu.

    Ipak, na osnovu svog vlastitog iskustva, jednom prilikom sam rekao:

    "Čovjek koji samo jednu noć provede u rovu u kome se stalno puca i gine, sledećeg jutra će shvatiti da je postao sasvim drugi čovjek!".

    Slažem se da je akcija na Aerodromsko naselje bila jako loše organizovana sa srpske strane. Komanda je bila očajna i mislim da su operaciju vodili nekakav kapetan koji je kontrolisao aerodrom i Tomo Kovač. Ipak, treba da znaš da je ovo neprovjerena informacija, samo sam tako čuo dok sam bio na aerodromu.

    Toliko za početak!
    dobrinja- 66402 - 02.03.2012 : Dobrinjac Sarajevo - best (0)

    Aerodromsko naselje - jun 1992


    Kao prvo, nisam očekivao ovako brz odgovor i nadam se da će ova polemika ili razmjenjivanje informacija krenuti u pravom smjeru, a ne po onome rekla-kazala sa preuveličavanjem nekih stvari. Ja shvatam da bi mnogi željeli da izvrše promociju srpskog junaštva ili pak junaštva branilaca, ali bih želio samo da baratamo činjenicama. Izgleda da si me u samom startu pogrešno shvatio, ili možda želis da me pogrešno shvatiš vezano za pogibiju tvog rođaka Tomića.

    Nisam rekao da sam čuo Predraga preko motorole. Čuo sam ga uživo jer sam bio udaljen od njega par metara, vjerovao ti meni ili ne. Bio nam je okrenut leđima kada je nekome od svojih govorio:

  • "Šaljite nam transporter da nas izvlači, poginućemo svi!"

    Tada je primio rafal u leđa od jednog mog suborca, ali već narednih sekundi iz vašeg pravca među nas je doletjela vaša bomba. Ovo što ti ja pričam, ovo ti je istina bez obzira ponavljam ti opet, vjerovao ti meni ili ne. Ako te budu interesovali mnogi detalji o borbama od 17-tog do 21-vog, tu smo da razmjenimo informacije.

    Kažeš da je veliki broj stanovnika naselja evakuisan iz sigurnosnih razloga. Cenzurisao ti moj sledeći odgovor ili ne, ali tvoja tvrdnja ne odgovara istini. Zašto? Pa jednostavno zato što su kasnije dosta muslimanski civila koji su tada zarobljeni, evakuisani iz masovnih grobnica. Ima doduše i onih koji su uspjeli da prežive logor na Kuli, a isto tako i mnogi za kojima se dan danas traga. Ovo je istina, i ovo su činjenice. Svidjalo se to nekome ili ne.

    Ako pričaš o držanju linije navečer 17-tog prema Dobrinji, pa naši se sve do 19-tog nisu bili povukli iz naselja i zbog toga je dolazilo do sporadičnih susreta, uličnih zasjeda i svačega nečega. Koliko sam ja bio shvatio, a i danas mislim tako, i kod vas nije bila komanda nešto posebno. Imam osjećaj da se i kod vas išlo na O-RUK pa šta bude, bude.

    Kažeš da su naši doveli pojačanja iz grada? Ne, nikakva pojačanja iz grada prva dva dana nisu stizala. Tek trećeg dana stiglo je par momaka iz jedinice "Crne Mambe", jedinica lokalnog karaktera, koja je bila pod komandom Juke Prazine. Njihova glavna preokupacija je bila da pljačkaju stvari po napuštenim stanovima.

    Kada ste vi krenuli 21-vog sa transporterima i tenkovima, oni su se noge uhvatili. Ali na neki način zahvaljujuci njima, Dobrinja i C5 je odbranjeno. Objasnim ti ako budeš želio i kako to "zahvaljujući njima"...

    Vidim buni te naziv C5. Pa C5 je naziv naselja gdje je Feridova kuca-radionica. Eto kažes živio si tu, a nisi znao gdje si živio. Pretpostavljam da s ti je ulica bila Marksa i Engelsa? Ako me pamcenje dobro služi. C4 naselje je drugi naziv za Aerodromsko naselje, dok valjda znaš da se Dobrinja dijeli na Dobrinju 1, 2, 3, 4 i 5? Ali otom potom.

    I eto kažeš da se poslije par dana nije moglo nista uraditi. Pa niste mogli uraditi ništa ne zbog toga što su došle kako ti kažeš "nase najiskusnije jedinice". Vjeruješ li mi a nikakvih jedinica nama nije došlo u ispomoć, a pogotovo tih iskusnih kako ti kažeš, već jednostavno desile su se dvije stvari. Prvo i osnovno pravilo ratovanja koje ste vi zanemarili bilo je to, da smo mi u Dobrinji bili opkoljeni. A kad nekoga hoćeš da pobjediš, moraš mu pružiti mogućnost da se povuče ili da bježi. Mi nismo imali kud! Pošto nismo imali kud, morali smo se braniti, pa tamam kad bi svi izginuli. Iza nas su bili civili, žene i djeca. Opkoljeni! Nemaš kud, braniš se dok imaš i zadnji metak. A 21-vog nam je već bilo nestalo municije.

    Opet bih želio da ova diskusija pođe u pravom smjeru, bez nekih lažnih činjenica i vrijeđanja. Samo želim ako i vi želite, da razmjenimo par informacija. Do vas je.

    Na ovu temu se mnogo toga jos može reći. Od pogibije mnogih vaših pojedinaca, posada transportera, upada u naselje, kasnijih akcija, sahranjenih boraca itd, itd...

    Pozdrav i nadam se da idemo dalje sa temom:)
  • dobrinja- 66205 - 01.03.2012 : Dobrinjac Sarajevo - best (0)

    Aerodromsko naselje


    Slucajno nabasah na ovaj sajt, pa pročitah neke stvari vezane za dešavanja u okolini Aerodromskog naselja i pogibije nekih vaših boraca u tom rejonu. Ja sam bio jedan od branilaca Aerodromskog naselja i Dobrinje, pogotovo u periodu od 5 maja, pa 17. 06, 21. 06 itd kad su vođene neke bitke. Interesuje me ima li ima neko sa vaše strane ko je učestvovao u tim akcijama pa da objektivno razmjenimo par informacija, a ako bi se dijalog vodio u pravom smjeru možda bih i ja mogao vama dati neke informacije koje bi nekome bile od koristi.

    Administrator ove stranice može slobodno da objavi moj mail, ako bi nekome trebao zbog lakše komunikacije.

    Znam kada i gdje ja poginuo Predrag Tomić, nije poginuo na Dobrinji 3 kako se ovde pise, već je poginuo u vašem napadu na naselje C5. Bio sam lično prisutan na drugoj strani, kada su se na tom mjestu vodile bukvalno borbe prsa u prsa. Ubijen je rafalom, u bijeloj zgradi koja je odmah pored magistralnog puta Sarajevo-Foča. Uoči same pogibije, na par sekundi, tražio je motorolom da se pošalje transporter da se možete izvući jer je akcija za vas pošla u krivom smjeru...



    Dobrinjac,

    hvala ti na informacijama. Ipak, moram da te ispravim! Predrag Tomić nije imao motorolu i nisi mogao čuti njega, nego glas jedne druge osobe iz njegove jedinice. Ovo je jedna od vaših "hormonskih terapija" da ste ubili srpskog "komandanta". Moj rođo jeste bio izuzetno hrabar borac, pripadnik izuzetno dobre specijalne jedinice, ali nije imao motorolu.

    Sve do Predragove pogibije i ja sam bio na Aerodromskom naselju, ali nisam učestvovao u borbama.

    Prvog dana akcija je krenula jako dobro! Mada je mnogo osoba znalo za nju, izgleda da to vama niko nije dojavio. Najprije su specijalci, 17. juna 1992. godine u 3:05 u jutranjim časovima zauzeli Zlatište, a par sati kasnije je krenula i akcija na Aerodromsko naselje.

    Prvoga dana sve se odvijalo jako dobro. Osvojen je veliki prostor, uključujući i Ulicu Akifa Šeremeta. Veliki broj stanovnika ovog naselja je evakuisan (iz sigurnosnih razloga) u zgradu Aerodroma, a kasnije su prebačeni kamionima na neku destinaciju, mislim da se radilo o Kuli. Napominjem da su na kamione trpani svi, čak i Srbi. Lično sam bio siguran kada se jedan zarobljeni Srbin bunio, ali mu je neki starješina odbrusio da svi moraju na destinaciju, pa neka se tamo razjašnjavaju ko je ko. Siguran sam da se nikome od civila nije ništa desilo, a bilo bi mi drago i da se javi neko od onih ko je bio na tim kamionima.

    U večernjim satima na liniju je dovedena smjena, a među njima i "borci" sa radne obaveze. Tu su se našli i radnici sa Ilidže, Blažuja, Hadžića i drugih mjesta. Njihov zadatak je bio da tu noć održe liniju fronta prema Dobrinji i sačuvaju zauzete pozicije.

    Međutim, vaši komandanti su doveli pojačanje iz grada, i u jednom snažnom kontra-napadu su vrlo lako razbili liniju "radničkog bataljona". Mislim da su sa linije među prvima pobjegli "borci" iz Vojkovića, radnici Famosa. Vidio sam ih u ranim jutarnjim časovima, a neke sam i lično poznavao. Izgledali su prepašeni, u novim vojničkim uniformama i šljemovima na glavi, gas-maskama za pojasom. Ma šta da ti kažem, odmah se vidilo da im je ta akcija bila i njihovo vatreno krštenje.

    U sledeća dva dana borbe su nastavljene, ali bez značajnijih pomjeranja linije fronta. Na kraju trećeg dana se već vidjelo da se tu više ništa ne može uraditi jer ste vi na liniju doveli svoje najiskusnije jedinice.

    Nakon pogibije Predraga Tomića, 21. juna 1992. godine, borbe su počele da jenjavaju. Izgleda da su naši (a i vaši) komandanti shvatili da se tu više ništa ne može uraditi. Vi ste se odrekli Aerodromskog naselja a mi nade da će Dobrinja biti naša.

    Ja sam imao stan zgradi preko puta Feridove radionice, tj. kuće iz koje je prokopan tunel. Od mog ulaza ta tvoja faza C5 ne može biti dalje od 150 metara. Moj problem je što ovi, koji su bili sa Predragom, uopšte ne poznaju Dobrinju pa mi nisu mogli tačno objasniti gdje je Predrag poginuo.

    Kao što rekoh, poznajem dosta boraca iz Predragove ekipe, svi su Bogu hvala živi i još guraju uzbrdo, pa pitaj ako te nešto interesuje. Dobićeš odgovor iz prve ruke.
    dobrinja- 35942 - 24.07.2011 : Tjm Tm Preko bare - best (0)

    Dobrinja '92


    Ne znam gdje bi trebao da se "smjesti" ovaj post, ali bih voljela da nije bas na glavnoj stranici, već na nekoj "stručnoj", jer tražim pravdu za svoju dušu. A pravde, nažalost, malo ima.

    U par navrata sam obilazila ovaj sajt uglavnom čitajući ratne priče o tužnim sudbinama, o ratnim herojima i profiterima, izdajnicima, žrtvama itd. Ovo je prvi put da pišem.

    Čitajući spisak nestadalih i ubijenih Srba u Sarajevu, u "opsadi Sarajeva", na skoro svakoj stranici nailazim na po jednog / jednu ili više osoba zatvaranih i ubijenih u "Viktor Bubnju", a o Dobrinji i "Suncu", da ne pričam. Među njima i par mojih komšija. Čini mi se da ću do kraja života sanjati Dobrinju, rat i riječi "Viktor Bubanj" i "Sunce". Naime, tokom '92 godine moja majka je dvaput odvođena u ta dva zatvora na moje oči. Mene su nasilno odvajali od nje i ostavljali samu, kao taoca očigledno, a bila sam samo djevojčica koja je morala da preko noći odraste jer nije imala drugog izbora. Ta golgota, i moja i majčina, je trajala par mjeseci. Ona je mučena i ubijana u zatvoru od strane, u spisku pomenutog, Zisa, za kog mislim da se prezivao Kapetanović, i Čela ( jednog, drugog i koliko god da ih je bilo)... Sa druge strane, mene su mučili i verbalno i fizički, ispitivanjem u ničijem prisustvu, nasilnim primoravanjem da gledam pljačku našeg stana, kao i ostalih nedaća...

    Zahvaljujući Bogu, nadi, vjeri i dobrim ljudima izvukle smo žive glave, iako je za nama bila raspisana potjernica. Zavedene smo obje u spisak logoraša kao jedan od svega dva takva slučaja za vrijeme rata u BiH gdje je majka odvojena od djeteta...

    Ovo pišem samo da se zna, mada to u potpunosti ne ispunjava neki unutrašnji mir. Nije mi namjera da se žalim, jer svako ima svoju ratnu priču a svakome je njegova muka najveća. Pišem jer želim da saznam da li postoji mogućnost da se taj Zis, Goran Tičić, pa izvjesni Fejsal, Sehalići, Kanlići i ostala kompanija nađu pred sudom, ali ne Sarajevskim?. Da li negdje postoji spisak tih idiota da se zna puno ime i prezime i ostali podaci o njima? Da li i ovde na forumu postoje ljudi koji su proživjeli pakao Dobrinje, a koji bi možda mogli da kažu dodadne informacije o tim ljudima?

    Kada dođem u Sarajevo ne zalazim u Dobrinju. Iz Centra i Koševa pamtim neko ljepše djetinstvo pa mi je lakše da se tamo muvam. Da bogdo nikada nismo ni napustili Fuada Midžića.

    Ja znam da će Bog uzeti stvar u svoje ruke, ako već nije. Raspitujem se isljučivo iz ličnih razloga, jer ne želim više da sanjam demone iz prošlosti, kao što to već radim zadnjih 19 godina...

    Poštovana,

    kao prvo, ne slažem se sa tobom da treba ćutati. Mišljenja sam da srpsku golgotu treba objelodaniti, a svako bi trebao da da svoj doprinos tom svetom cilju. Siguran sam da će se i ostali posjetioci ove stranice složiti da ti jako lijepo pišeš pa bi uz malo truda sa tvoje strane jednoga dana možda mogla postati i srpska Ana Frank. Predložio bih ti da za početak pišeš na ovom portalu, a potom objaviš i knjigu ako budeš imala dovoljno materijala za nju.

    Još jednom da podsjetim tebe, a i sve ostale posjetioce ovog foruma, da svi tekstovi izlaze na "glavnoj stranici" ali da trajno ostaju na jednoj od specijalizovanih stranica, koje kreiram po potrebi. Ukoliko nastaviš pisati, ti ćeš definitivno dobtiti tvoje mjesto na ovim stranicama jer to tvoji tekstovi i zaslužuju.

    Srdačan pozdrav od Željka Tomića.
    dobrinja- 25999 - 31.12.2010 : Paprica - best (0)

    Aerodromsko naselje


    Interesuje me da li je neko učestvovao u borbama za Aerodromsko naselje i šta se tamo događalo? U tim borbama su poginuli očevi dvojice mojih prijetalja, Srbi, a takođe i očevi nekoliko muslimanskih prijatelja.

    Unaprijed zahvalan.

    Idi na stranu - |1|2|