Nalazite se na Politika-FEDERALNO_SARAJEVO
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

Samo objektivo!

federalno_sarajevo - 69688 - 22.05.2012 : Sarajevac Sarajevo -  ⁽¹⁾

Čitam ove tekstove o položaju Srba pravoslavaca u Sarajevu i bez obzira što su mnogi problemi koji se spominju su istiniti i nemam primjedbi na njih. Međutim, mnogo toga što se ubraja u vjersku netoleranciju jednostavno ne pripada tamo, već je rezultat šire ekonomske, političke i kulturne bijede u kojoj se Sarajevo nalazi, i građani svih nacionalnosti jednako pate od istih problema kao i Srbi, ali da krenem od početka:

1. Da se razumijemo, ja sam Bošnjak (po novome - dojučer Jugosloven) i oba su moja roditelja iz Sarajeva i vrlo dobro poznajem i pratim situaciju u gradu, pa i preko roditelja još od prije 2. svjetskog rata. Dolazim iz projugoslovenske i komunističke porodice čijih je jedanaest članova zvjerski ubijeno u Jasenovcu od strane ustaša (da se ne priča kako su od njih samo Srbi stradali).

Inače, bili su muslimani ali su zbog podrške partizanskom pokretu i zajedništvu koje smo htjeli graditi u Jugoslaviji. O drugima progonima, hapšenjima, prebijanjima i mučenjima koje su nam ustaše nanijele da ne govorim. Moja porodica je dala jednog narodnog heroja (kojeg su, o ironije, ubili četnici), i 2 nosioca spomenice 1941, a ni u ovome zločinačkom ratu niko od nas nije učestvovao u prljavim rabotama koje su se radile na svim stranama.

Mada je sve ovo tačno i nemam ništa protiv Srba - čisto sumnjam da bi me to spasilo o srpskih turbo-patriota da sam im pao šaka (kao što nisu ni mog pra-pra strica). Isto bih prošao ja kao i najljući mudžahedin. Toliko o odnosu koji vlada između dva naroda. Puno je krvi palo, i nije ostalo puno prostora za umjerene ljude koji shvataju realnost kao ja.

2. Odrastao sam u stambenoj zgradi u Novom gradu i vrlo dobro sam poznavao sve svoje komšije svih nacionalnosti, pa i Srbe. Bez obzira na sva verbalna i fizička maltretiranja prije svega prema onima Srbima kod kojih je nađeno oružje koje je podijelio SDS - nije bilo nikakvog masovnog pokolja Srba u Sarajevu u mojoj bližoj okolini, iako znam za ubistvo istaknutog Srbina koji je imao novac, odnosno bio istaknuti politički aktivist SDS-a od strane lokalnih bandi koje su sa početka rata vladali Sarajevom. Izuzev njega od par stotina Srba koje sam poznavao - ne znam ni za jedan drugi slučaj ubistva.

Time ne želim reći da ubistava nije bilo, ali ne vjerujem da ih je bilo toliko koliko se priča u srpskim medijima. Uglavnom su muslimani izvukli deblji kraj gdje god su se našli okruženi Srbima.

3. Ni Sarajevo nije ono što je bilo! Teritorija federalnog Sarajeva je za oko 40% manja od prijeratnog Sarajeva, proizvodni kapaciteti su uništeni, što ratnim dejstvima, što inatom i povlačanjem mašina na livade da trunu, srpske strane, što poratnom privatizacijskom pljačkom od strane domaćih muslimanskih tajkuna i lopova. Sa uništenjem industrije - nestala su radna mjesta.

Nezaposlenost je ogromna u Sarajevu i iznosi do 40% i većina nezaposlenih su ipak Bošnjaci. Ima nezaposlenih i Srba, ali reći da su samo Srbi nezaposleni - jednostavno nije tačno.

Danas živim u stanu koji su mi ostavili baka i djed, oficiri JNA u zgradi koja je bila vojna i u kojoj ima oko pola stanara srpske nacionalnosti - pola staraca, pola mlađih ljudi. Moje generacije su 3 srpska mladića i sva trojica imaju radno mjesto, i to dobro plaćeno, a dvojica fakultet.

Toliko o ekonomskoj ugroženosti mladih Srba u Sarajevu. Ne postoji puno muslimana koji imaju radno mjesto u RS-u.

4. Nisu ni Bošnjaci, a ni Srbi ono što su nekad bili. Velika većina prijeratnih Sarajlija je jednostavno pobjegla iz grada i više od 60% i to svih vjera i nacionalnosti. Prijeratne Sarajlije rijetko koga mogu prepoznati na ulici i ne igraju više ključnu ulogu nigdje. Grad se ispraznio i napunio Sandžaklijama, Albancima, Turcima, pa i Arapima. Turci dolaze da uče i studiraju u nekoliko privatnih škola i fakulteta koji su specijalno za njih otvoreni, jer u Turskoj ili nema mjesta ili tamo ne smiju da idu na fakultet zabrađeni. Za njih se prave i super jeftina nabijena naselja po uzoru na Tursku gdje mogu ostati da žive nakon završetka školovanja.

Za 50 godina će se u Sarajevu više rađati djece turskog i albansko-sandžakog porijekla, nego od lokalnih muslimana srpskog porijekla - a samim tim će se mijenjati i mijenjaju odnosi između Srba i muslimana koje je nekada vezalo bratstvo zajedničkog jezika i porijekla.

Već za 50 godina Srbi i Bošnjaci neće biti jedni drugima ni rod ni pomozi Bog, a onda zna se kakvi odnosi nastupaju. Drago mi je što vjerovatno neću tako dugo živjeti da sve to vidim. Srbi su dugo zvali muslimane Turci - pa im se eto i ta žarka želja ispunjava, ali kako kažu - kad Bog nekog hoće da kazni - prvo mu ispuni želje.

isu ni Srbi ono što su bili. U gradu preostali Srbi više aktivno ne učestvuju u društvenom, kulturnom i svakom drugom životu grada, nego su pošli putem Hrvata tj. zatvaranja u svoj krug. Srbi se manje više isključivo druže i paze izemđu sebe, idu u svoje institucije i svoje crkve i drže se podalje od drugih. A mnogi odmor provode u RS-u, Srbiji i CG među "svojima", tako da nekog prostora za susret i saradnju jednostavno nema.

Ako se muslimani i Srbi sreću onda su to starije generacije i stara prijateljstva, ali među mlađima vlada mržnja.

Blizina Istočnog Sarajeva ne pomaže ništa - jer su Srbi iz Istočnog Sarajeva još više ispunjeni mržnjom prema muslimanima, opterećni ratnim naslijeđem i vrlo vjerovatno nekom furkom da su branik srpstva. I ono što bi se moglo, moralo i trebalo sarađivati ne funkcioniše na štetu i srtamotu svih.

Niti muslimani hoće sa Srbima, ali budite iskreni pa recite ni Srbi ne žele sa muslimanima. Nemojte da se lažemo - barem ovde da budemo iskreni.

Tačno je da Srbi nailaze na zatvorena vrata kod muslimana i imaju iskustvo diskriminacije, ali i mi Bošnjaci takođe isto doživljavamo od Srba i nama su vrata za kontakt zatvorena.

Znaju to vrlo dobro svi koji su pokušali da grade mostove gdje se ako ništa zbog svakodnevnog života mora povezivati - pa dobili nogu u guzicu od Srba.

Poštovani,

svaka čast za objektivnost. Ne kažem da se u svemu slažem sa tobom, ali mislim da si dosta realno prikazao stvari. Evo i nekih mojih komentara!

Što se zapošljavanja tiče, zaboravio si jedan "sitni" detalj. Sarajevo bi trebalo da bude glavni grad nazovi Bosne i Hercegovine, što znači da se u njemu nalazi Vlada, Vrhovni sud, banke, fakulteti... i mnoge druge institucije... Drugim riječima, većina radnih mjesta je uvjek bila u Sarajevu.

Zbog toga ne možeš očekivati da se Bošnjaci zapošljavaju u Sokocu, u kome radi samo opština i milicija, što ukupno predstavlja nekih 150 ljudi. Ipak, iznenadio bi se kada bi znao koliko muslimana radi u sudu, opštini i mjesnim zajednicama.

Ostatak stanovništva se snalazi kako zna i umje. Nezaposlenost je 60%, a i ono što radi uglavnom ne prima platu! Narod se uglavnom okrenuo zemljoradnji i stočarstvu, isto kao i povratnici u ono nekoliko sela na Romaniji.

Što se života i druženja tiče, situacija se značajno promjenila i u sredinama koje nisu ratovale. Više nikome nije do pjesme i kafane, jer se narod povukao u sebe. Navešću ti i jedan primjer: ja u Beogradu imam dosta prijatelja, čak i mojih "zemljaka" sa Romanije. U nekoliko navrata sam pokušavao da upratim neke od njih, kako bi ih vidio. Htio sam da odemo u neku kafanu, da se malo proveselimo. Naravno, ja bih sve platio! Međutim, meni jedan moj dobar prijatelj, inače ista generacija, kaže:

"Ma šta ću ti ja! Nađi nekoga mlađeg, koga život nije pregazio i ko ima zube u glavi! Pa znaš li ti da se ja nisam nasmejao dvadeset godina - jer me je sramota!"

Htjeli mi to da shvatimo ili ne, mi više nismo isti ljudi! Nas je rat ubio, mi samo toga nismo svjesni.

Ako već hoćeš da budemo objektivni, mišljenja sam da se vaša sredina mnogo više promjenila. Srbi u Istočnom Sarajevu su još uvjek oni isti Srbi, a vi ste mnogo drugačiji jer kod vas stvarno ima svašta i ja vam na tome stvarno ne zavidim. Da ste dobili samo Sandžaklije, bilo bi previše. Meni je, na primjer, zet Sandžaklija (Srbin) ali bih ga rado zamjenio za nekog tuta Bugarina. Iz Sandžaka nikada nisu došli ni dobri ljudi ni dobro vrijeme!

Konačno, rat je stvorio ogroman jaz između nas. Nakon 2. svjetskog rata, komunisti su za samo nekoliko godina uspjeli da pod parolom "bratstva i jedinstva" naprave zajednicu koja je relativno dobro funkcionisala. Sa druge strane, sedamnaest godina nakon rata jaz između Srba i muslimana se ne smanjuje - on se čak i povećava. Ovome su, prije svega, krivi vaši političari koji svoju političku karijeru grade na ideji ukidanja Republike Srpske. Pored toga, Haški sud, u kome je baba Biljana dobila 12 godina a krvoločni Naser Orić, oslobođen optužbe, je stvorio jednu ranu u srpskom narodu koja nikada neće zarasti.

Istorija je pokazala da je veoma često efikasna kratkoročna politika pogubna na duge staze!

Pozdrav i hvala što si se javio! Sada bar znam da pored Max-a u Sarajevu ima još normalnih! :-)

Pozdrav,
Željko

Suživot u BiH

federalno_sarajevo - 68828 - 23.04.2012 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Još jednom je Sarajevo pokazalo da suživot u BiH nije moguć.

Imao sam priliku da na internetu pogledam film, "Zemlja krvi i meda" od anđeline džoli. Pišem njeno ime malim slovima jer ona to stvarno i zaslužuje. Film je pokušaj prekrajanja istorije u BiH. Ovo je jedna velika sramota u kojoj se pokušava prikazati srpski narod na najgori moguči način.

Da je neko kojim slučajem ponudio Aliji Izedbegoviću da snimi ovakav film, on bi se bojao Boga da to uradi. Međutim ova kučka koja nema stida da se pred TV kamerama ljubi u usta sa svojim rođenim bratom, snimila je svoju još jednu od njenih mnogobrojnih bruka, koju su, jedino u Sarajevu objeručke prihvatili i promovišu se kao ratna istina.

Neka služi na čast onima koji joj danas dodjeljuju da bude počasni građanin tamo nekog kantona.

Film "Zemlja krvi i meda" je sve samo ne ljubavni film. Sve gadosti ovoga svijeta anđelina je stavila u ovaj film prikazujući ga da su to radili Srbi tokom rata u BiH.

23. 4. 2012. (11:24) ANGELINA JOLIE POČASNA GRAĐANKA KANTONA SARAJEVO SARAJEVO, 23. aprila (FENA) - Na samom početku današnje sjednice Skupštine Kantona Sarajevo zastupnici su usvojili Odluku o verifikaciji odluke o proglašenju počasnog građanina Kantona Sarajevo, a ovogodišnje priznanje pripalo je Angelini Jolie.

Vjetar u jedra!

federalno_sarajevo - 68687 - 19.04.2012 : 0069 -  ⁽⁰⁾

Ne volim da kopiram druge tekstove ali ovaj tekst i ova izjava zločinca Ganića, je primjer kako nas muslimani tjeraju iz BiH.

SARAJEVO - Član ratnog Predsjedništva BiH Ejup Ganić izjavio je da je tokom rata u BiH "više srpskih civila stradalo u automobilskim nesrećama nego od metaka bošnjačke vojske" dok je srpska strana - kako je kazao - "ubijala uglavnom civile". Po Ganićevim riječima, u BiH se i danas "osjeća ratno stanje", a Republikom Srpskom rukovode, kako je naveo, drugovi Radovana Karadžića i Ratka Mladića. U intervjuu koji je za kanadski radio CBC dao povodom dvadesetogodišnjice početka rata u BiH, Ganić je ponovio da smatra da je RS nastala na genocidu i brutalnom etničkom čišćenju što je, kako je kazao, "Miloševićevo nasljeđe". "Kada istoričari budu pisali tačnu istoriju o događajima u Bosni, napisaće da su se Srbi 'izvukli' za zločine koje su počinili", zaključio je Ganić. Protiv Ganića je bila raspisana srpska potjernica zbog zločina nad vojnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, maja 1992, zbog čega je prije dvije godine priveden u Londonu. Tužilaštvo BiH, koje je preuzelo ovaj slučaj, odustalo je u međuvremenu od gonjenja Ganića.

BiH nekad i sad

federalno_sarajevo - 68657 - 17.04.2012 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Obrazloženje u vezi Durakovića:

Ja lično, nisam poznavao Nijaza Durakovića ali sam mislio da se u to vrijeme gledalo na SDP, kao na partiju koja pripada svim narodima u BiH. Srbi su puno više vjerovali toj partiji nego što se vjerovalo SDA, zbog toga sam i naveo njegovo ime pošto je u to vrijeme bio presjednik stranke. Ustvari, ja sam mislio na njegovu partiju a ne na njega lično. Danas to više nije ta partija i Lagumđija koji se predstavlja kao presednik multi-etničke, a krije procentualnost članova stranke, nije ništa odmakao od politike Alije Izmetbegovića.

Srbi nisu puno vjerovali ni Muhamedu Filipoviću iako je on bio bolja opcija od Alije, jer je i on bio prestavnik nacionalne stranke a one su po svom programu i doprinjele da se razbukta rat na prostorima BiH.

Narodi Bosne su sami sebi izglasali rat, pa smo tako sami krivi za sve ono što se dešavalo na tim prostorima. Mislim da bi se i danas narod odlučio za rat, jer koliko ja mogu da vidim, tamo će ponovo pobjediti ratno-huškačke stranke. Sve stranke na vlasti imaju zajednički program, laju na drugu stranu da bi ih narod podržao. Ekonomski plan i program niko i ne pokušava da napravi jer to narod i ne traži od njih ali zato se traži ono što drugi neće pristati i to ide u nedogled.

Multi-kultura

federalno_sarajevo - 68622 - 16.04.2012 : Dejan Nedojija -  ⁽⁰⁾

Nije mi jasno zašto svaki musliman priča o nekakvoj multikilturnoj BiH. To ne postoji! Neka se pogovornici ovih ideja prvo zapitaju koliko procentualno živi Srba u Federaciji? Kada je se rodila zadnja srpska beba u bilo kojem gradu u federaciji? Miltikilturna Bosna je samo jedna velika iluzija muslimana! Ako grešim ispravite me!

Ukrali tele i motornu pilu

federalno_sarajevo - 68348 - 07.04.2012 : Ratko Obrenovic Detroit, USA -  ⁽⁰⁾

O ovom događaju je obaviješten tužilac Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, a B. M. i A. L. su lišeni slobode i predati na nadležnost pripadnicima policije Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo.

U srijedu 4. aprila u 05. 20 sati u ulici Put mladih muslimana, općina Stari Grad Sarajevo, policijski službenici Prve Policijske uprave (I PU) su pokušali zaustaviti putničko motorno vozilo marke "VW vento", reg. oznake 951-T-804. Nakon zaustavljanja automobila, tri nepoznate osobe su se dala u bijeg kroz mezarje "Alifakovac".

Policijski službenici su sustigli B. M. , rođenog 1972. godine i A. I. , rođenog 1984. , oba nastanjena u Sarajevu. Pregledom vozila u prtljažniku je pronađeno živo tele i motorna pila. U obavljenom intervju B. M. i A. I. su izjavili da su tele i pilu otuđili na području općine Sokolac. O ovom događaju je obaviješten tužilac Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, a B. M. i A. l. su lišeni slobode i predati na nadležnost pripadnicima policije Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo.

Tužba

federalno_sarajevo - 67938 - 23.03.2012 : Velimir Ilijas -  ⁽⁰⁾

GRAĐANI SRPSKE NACIONALNOSTI
GRADSKIH OPŠTINA GRADA SARAJEVO

SVJETSKOM JAVNOM M'JENJU

PREDMET: Tužba protiv Ejupa Ganića

ZBOG TOGA ŠTO JE:

1. Obmanuo građane srpske nacionalnosti o svom nacionalnom identitetu.
   
2. Što javno iznosi laži o iselenju Srba iz Sarajeva i okoline.
   
3. Što je počinio ratni zločin u Sarajevu u Dobrovoljačkoj ulici 2. i 3. maja 1992. godine.

Obrazložeenje:

Tačka l.

U predizbornim aktivnostima za prve višestranačke izbore u BiH 1990. - godine se predstavio sa nacionalnim identitetom kao Jugosloven i kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda Jugoslovena. Njegovu kandidaturu kao takvog su prihvatili i najvi"i predstavnici političkog vrha Srba. Lično sam bio prisutan na predizbornom skupu SDS-a u Ilijašu na kome je Dr. Radovan Karadžić sugerisao građanima da na izborima za člana Predsjedništva BiH iz reda Jugoslovena glasaju za gospodina Ejupa Ganića. Građani su to prihvatili i Ejup Ganić je kao Jugosloven izabran za člana Predsjedništva BiH. Međutim, Ganić je u duši bio nešto drugo što je u kasnijem periodu to vrlo ubjedljivo i dokazao i svu svoju snagu uperio protiv Srba.

Tačka 2.

Da bi na neki način opravdao iznuđeno iseljavanje Srba iz Sarajeva i okoline, on javno preko sredstava informisanja iznosi da su Srbi iselili zbog ekonomskih razloga. Navodi da se za jedan prodat stan u Sarajevu mogu kupiti dva stana i to jedan u Beogradu, a drugi u Novom Sadu. Vrlo dobro se zna da je ta situacija mnogo drugačija i vjerovatno obrnuta.

Tačka 3.

Na snimku radio-veze, koji je Vojni sud u Beogradu predao Tužilaštvu za ratne zločine Srbije, Ejup Ganić izdaje naređenje da se napadne i uništi vojna kolona JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. : "Naređenje za sve jedinice, sva pokretna vozila neprijatelja uništiti. Pripremiti zapaljive smese i sve paliti. Blokirati jedinicu i odmah po njima".


Toga maja, za dva dana ubijena su 42, ranjena 73, a zarobljeno je i zlostavljano 215 vojnika i njihovih starešina.

Ni Haški Tribunal, a ni Sud BiH u Sarajevu neće da procesuiraju ovaj slučaj.


P R I J E D L O G


Da javno m 'jenje donese svoju presudu kojom će žigosati Ejupa Ganića na taj način što će ga proglasiti nepodobnim za bilo kakve društvene aktivnosti i što će se jednostavno na pomen njegovog imena ismijavati.

Sarajevo i Sarajlije

federalno_sarajevo - 64882 - 23.02.2012 : Specijalac Momcilo RS -  ⁽⁰⁾

Ovaj tekst sam dobio i nije naznačeno ko ga je napisao! Kao rođeni Sarajlija koji je do kraja rata živio u Sarajevu, želim da ga objavim da i drugi vide šta je danas Sarajevo postalo.

Sarajevo je danas, najtužniji, najsmješniji, najpodliji i najjadniji grad na kugli zemaljskoj. Licemjerje i glupost njegovih sadašnjih stanovnika postaje nešto što ih ontoloski određuje. Grad kvazi umjetnika, kvazi političara, kvazi sportista.. . Grad čiji sadašnji stanovnici sami sebe ubjeđuju da nešto vrijede i da su nekome bitni i svjesni su da je to laž ali svjesno i gordo žive u toj laži jer drugog izbora i nemaju. Grad u kojem se fukara obogatila preko noćina muci svojih nekadašnjih sugrađana, na koje i dan-danas gledaju sa zavišću, zlobom i neuspješno prikrivenom mržnjom . Grad iz čijih stanovnika isijava mržnja na samu pomen bilo čega što je srpsko. Plitki u svojim hedonističkim shvatanjima života , oličenim u bureku, ćevapima i fildžanu kafe kao i čuvenim izrekama "novi dan nova nafaka" ili "pitu ne jede onaj ko ima nego ko je navik'o" . Nesposobni za objektivno, dublje, sagledavanje stvari, bez ikakvog smisla za organizaciju i loši improvizatori. Do te mjere uživljeni u ulogu žrtve , misle da im pripada pravo na apsolutnu istinu. Uvijek spremni da pokažu na "svog komšiju Srbina, vojnika Armije BiH" kao , eto, primjera njihove tolerancije i multietničnosti a već nakon minut, kad se "kamere ugase" tom istom Srbinu psovaće majku vlašku i četnicku, govoreći drugom muslimanu "svi su ti oni, bolan, isti" . Tapšaće te po ramenu, gledati u oči i govoriti "pa eto nisu svi Srbi zločinci". Puni kompleksa proizašlih iz mentalne i fizičke inferiornosti , nesposobni da obuzdaju svoj pokvarenluk kao logičnu posljedicu toga, pravdaju to nekim , tobože, sarajevskim duhom, a koji nije ništa drugo nego pokrice i alibi za provincijalni duh, osrednjost (najblaže rečeno) i primitivizam. Samo se u Sarajevu moglo desiti da se jednom Ivi Andriću dobacuje sa nipodastavanjem u stilu "Halo, pisac, napiše li se šta" , a što je tipičan primjer gore navedenog.

Da nije riječ o čak i simpatičnom nepriznavanju autoriteta i nepoštivanju veličine pokazalo je vrijeme. Tu se radi o zlobi, nepatvorenoj zlobi. U Sarajevu se, jadni, i danas dan ponose time i takve i slične gestove navode kao primjer tzv. "sarajevskog duha". "Sarajevske raje". Ne kaže se dzaba "čega se pametan stidi budala se ponosi" . Kad smo već "kod čuvenog sarajevskog duha" 70-ih i 80-ih a čime se muslimani ponose, iz samo letimičnog pogleda na imena nosioca gradskog duha tog vremena može se zaključiti da oni ne samo da nemaju razloga da budu ponosni nego nisu suštinski ni učestvovali u dešavanjima tog vremena. Tek tu i tamo pokoji bljesak kao npr. Mirza Delibašić ali zanimljiv podatak je da je u toj čuvenoj utakmici u Grenoblu kada je Bosna postala prvak Evrope u košarci, najbolji igrač bio jedan Srbin, Žarko Varajić, sa najviše postignutih koševa. Skoro je izašao Bosnin "Almanah" gdje su opisani najveći uspjesi kluba i zanimljivo je da Varajić uopšte tu nije spomenut od strane uređivača. Istorija se nasilno prekraja i prepravlja, ali kad mogu sa imenom i jezikom zašto ne bi i sa tamo nekim "vlaškim" kosarkašem. Kao i svaka "novokomponovana" i neiživljena "nacija" muslimani su skloni euforiji bez ikakvog utemeljenja i uporišta. Drskost, bezobzirnost i nezahvalnost su glavne karakteristike. Nisu rijetki oni koji su u ratu utočiste našli u Srbiji a sad sipaju drvlje i kamenje po srpskom narodu.

U Sarajevu, "oličenju multietničnosti", pravoslavni popovi ulicom hodaju bez mantije po preporuci vodećih ljudi SPC, što nikad nije bilo, nisu rijetki slučajevi fizičkog napada i premlaćivanja pravoslavnih sveštenika a po prvi put u istoriji grada u Gradskoj vlasti nema NI JEDNOG Srbina, takav slučaj nije zabilježen ni za vrijeme NDH. U Sarajevu apsolutno svi isto razmišljaju, kao po jednoj matrici, i pozicija i opozicija i obični ljudi. Najnormalnije je čuti na Bosninoj košarkaškoj utakmici "Ubij Srbina" iako im pola tima čine Srbi a najbolji dokaz iskompleksiranosti nacije je skandiranje "Puši kurac ko te jebe, može Bosna i bez tebe , Yugoslavijo" , pa i na utakmici Bosna-Litvanija koja nikakve veze nema sa Srbima.

Mržnja prema Srbima je duboko utjelovljena i gaji se decenijama a posljednjih nekoliko godina ponovo dižu glavu. Ili misle da su ojačali, ili da su Srbi slabi ili ih neko sa strane "pumpa" ne znam ali znam da ponovo postaju agresivni. Sarajevo je grad gdje se dva muslimana između sebe nikad neće pozdraviti sa "Dobar dan" a ako hrišćanin uputi taj pozdrav muslimanu ili će odgovoriti preko one stvari ili će mu samo reci "Kako ste" !Po svaku cijenu hoće da se razlikuju.

Sarajevo je grad gdje se skoro svakodnevno dešavaju samoubistva starijih Srba a mladji žive pod psihičkim pritiskom neprijateljski nastrojene okoline. Posljedica toga je bježanje od stvarnosti koje se ogleda kroz razne psihičke probleme ili odavanje alkoholu i narkomaniji. Čest slučaj je da se i čisti Srbin predstavlja kao Hrvat radi dobijanja bilo kakvog posla, jer je Hrvatima ipak malo lakše u Sarajevu a o djeci iz mješovitih brakova da i ne govorimo. Uvijek prevlada ona strana roditelja koji nije Srbin. Mlađe sarajevske preostale Srpkinje se udaju za muslimane, vjerovatno u nadi da će nekad prestati nositi taj nametnuti pečat pripadnice agresorskog, genocidnog, naroda a dijete u pravilu nikad ne nosi srpsko ime, nego kobajagi neutralno, Damir ili Zlatan, sledeće koljeno je već Muhamed. Oni muslimani koji su oženjeni Srpkinjama, to ističu sa ponosom, opet kao primjer "kosmopolitizma", "multietičnosti" i "tolerancije" ali samo da se Vlasi ne dosjete. Po Islamu je dozvoljeno da muškarac musliman oženi nemuslimanku jer je na taj način prevodi u svoju vjeru, ona nosi njegovo prezime a pitajte muslimane šta misle o udajama muslimanki za Srbe ili Hrvate pa ćete vidjeti šta će vam reći. Ima da je se odreknu preko novina.

Sarajevo je jedini grad u Evropi u kojem se u picu ne stavlja svinjska šunka ni u jednoj piceriji u gradu. Sarajevo je grad u kojem će vam taksista u autu pričati o SVIM Srbima kao koljačima i divljacima ni ne sluteći da u autu vozi baš jednog Srbina jer on ZNA da je Sarajevo jednonacionalan grad i baš ga briga. Ti si tu svakako u posjeti roditeljima. Sarajevo je grad u kojem su popljuvali i one Srbe u koje su se do juče kleli (Vesovića, Divjaka, Pejanovića, Tifu). Sarajevo je grad gdje pokoji zalutali Srbin i danas smanjuje ton kad izgovara neko srpsko ime i pazi na svaku izgovorenu riječ. Sarajevo je grad gdje se nije rodila nijedna srpska beba već godinama. Sarajevo je grad gdje su Srbi natjerani da prodaju svoju imovinu u bescjenje. Sarajevo je grad iz kojeg je otišao svako normalan i svako ko je imao gdje a kad umre još ono malo srpskih i hrvatskih bakica i tetkica i kad se bagra dočepa i tih preostalih stanova, Sarajevo će postati stopostotno multietnički grad ali od Šiptara, Sandžaklija, pokojeg bosanskog muslimana, Iranaca, Pakistanaca, Turčina i ostale islamske "braće".

Sarajevo je grad gdje će svaki kvart za par godina imati svoju džamiju. Sarajevo je siv grad. Sarajevo je zaista muslimanski grad. "

Položaj Srba u federalnom Sarajevu

federalno_sarajevo - 30802 - 24.05.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Negativne konstrukcije

U federalnom Sarajevu, međuljudski odnosi nemaju konstantan kvalitet. Paroh Vanja Jovanović kaže, : «Ja tačno znam kada će na crkvi da osvane neki jogurt ili pavlaka. To predstavlja dodatni problem, jer se takve stvari teško skidaju s kamena, kojim je izgrađena stara crkva. Znam to po emisijama, po novinskim tekstovima. Naravno da to nije dobar odnos, već predstavlja dio ukupne refleksije na pravoslavni svijet na ovom prostoru. » Svakako, nemaju svi napadi isti karakter. Neophodno je razgraničiti krađe i slična nedjela sa kriminalnom pozadinom od nacionalno i religijski motivisane mržnje. «Ako neko pokuša da provali u crkvu da bi ukrao određene dragocjenosti, onda to ne znači da je vjerski netolerantan. Ali, ako neko uđe da razbija ikone, da ruši i ostavlja grafite, onda je to nešto drugo», objašnjava sveštenik SPC-a.

Česti su napadi na pravoslavnu crkvu na Pofalićima - hram Preobraženja Gospodnjeg. O tome se, kao i uvijek, svi deklarativno izjašnjavaju. Osude pršte na sve strane, ali, ne postoji nijedan konkretan korak ka rješavanju tog problema. Ukoliko se analiziraju ataci na tu crkvu, vidi se da niko nije adekvatno kažnjen za tu destrukciju. Takođe, niko nije nazvao pravim imenom vjersku netoleranciju, u situacijama kada je ona očigledna, a to je neophodno da bi se moglo govoriti o bilo kakvim pomacima. Jovanović zaključuje: «Pitanje je ko to čini. Institucije će reći - ili su maloljetnici, ili su psihički nestabilni. Opet se to neće nazvati pravim imenom: vjerskom netolerancijom. »

Prema njegovom mišljenju, mediji znatno doprinose čitavoj situaciji: «Za moj pojam, tu su jako odgovorni mediji. Ma koliko se pozivaju na slobodu, mislim da treba postojati nešto što se zove odgovornost. Mediji u Federaciji često nemaju mjeru. Ako imate u nekom tekstu rečenicu u kojoj se kaže da je neko zarobljen mrakom pravoslavlja, onda vam ta konstrukcija možda neće ništa značiti, kada bi bila riječ o izolovanom slučaju. Ali, ukoliko stalno čitate takve konstrukcije, vi ćete, kao građanin, početi da smatrate pravoslavlje negativnim. » U pokušajima da stvore sliku o «multietničnom» Sarajevu, federalni mediji često se služe netačnim podacima. Pri tome, niko ne uzima u obzir činjenicu da, ako je neko prijavljen u Sarajevu, to ne znači da i živi u tom gradu. O fenomenu «virtuelnih» Srba, paroh Jovanović kaže: «Ljudi još uvijek odlaze na neke druge prostore, tamo odlučuju da žive, ili odlaze na prostore koji su im blizu, na primjer, u Istočno Sarajevo. Tu kupuju stanove i žive, a ovdje ostvaruju svoja prava. »

S druge strane, popriličan broj Srba koji se nalaze na rukovodećim pozicijama u Sarajevu odavno nemaju veze sa ovim gradom, niti ih zanima položaj sunarodnika. Oni Srbi koji i dalje zaista žive u Sarajevu s negodovanjem reaguju na to stanje: «Kako može neko ko dođe iz nekog grada u RS da odlučuje o onome što je meni potrebno. Ne žive oni ovdje, a nas niko ne pita. » A kada ih i neko pita, ne pruža ništa osim tog pitanja. Paroh Jovanović ukazuje na besmisao takvog odnosa: «Ako me 12 godina pitate kako živim, bez ikakve konkretne pomoći, u bilo kom smislu - moralne, materijalne i sigurnosne - što me onda pitate kako živim? Postaju izlišna ta pitanja institucija u RS, kao i medija: 'Kako to vi živite u Sarajevu?! '»

Kako živjeti u gradu, u kojem vas na svakom koraku bombarduju antisrpskom propagandom? U gradu u kome ne žele da vam vrate vašu imovinu? U gradu u kome ste se rodili, postali ste suvišni i neprihvaćeni, a u vlastitom domu ne možete da pričate šta želite. Neće biti lagodnog života ni Srbima u federalnom Sarajevu, ni bilo kojoj drugoj manjini, sve dok se u Bosni i Hercegovini ne izgradi građansko društvo. Međutim, ta kategorija ne podrazumijeva ispunjenje želja raznih centralista i unitarista " majorizaciju i marginalizaciju drugih naroda, već uslove za život u kome se ljudi ne moraju voljeti, ali se bar mogu međusobno poštovati. Reklo bi se " taj cilj nije ni megalomanski, ni nedostižan. Ali, nažalost, za Srbe u federalnom Sarajevu, danas je smješten tek u naslov jedne pjesme koju oni ne smiju da pominju: «Tamo daleko».

Položaj Srba u federalnom Sarajevu

federalno_sarajevo - 30702 - 23.05.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Razlozi ćutanja

U sadašnjem Sarajevu cvijeta bizarni vid poslijeratnog turizma. Posjetioci iz inostranstva na svakom koraku mogu da vide ploče posvećene žrtvama rata. To ne smeta Srbima, ali, oni žele da vide i spomenike drugim narodima. «Nije meni žao što su oni postavili ploče svojim žrtvama. Međutim, gdje su ploče našim žrtvama, što ne vode turiste u 'Viktor Bubanj', što tamo ne odvedu nekoga i ne objasne mu šta se tamo dešavalo? Gdje je ploča poginulim borcima na Skenderiji? Pa, Grbavica bi bila sva od ploča, kada bi nama neko dopustio da na taj način spasimo naše voljene od zaborava», priča vidno potreseni stariji Srbin iz Sarajeva. «Neću da im ostavim svoje. A i da ostavim, gdje bih otišao, nigdje više nismo svoji na svome», dodaje čiča, odmahujući rukom.

A spomen-ploče su na svakom koraku. Zaista, na tim pločama nema imena i prezimena srpskih žrtava. Nema ničega što bi svjedočilo o stradanju srpskog naroda u ovom gradu. Čak i kada uslijedi priznanje da su muslimanske snage izvršile zločine, bošnjački «tumači» ratnih dešavanja u Sarajevu imaju automatsku potrebu da «ponište» tvrdnju koju su upravo izgovorili. Priče turističkih vodiča sa takvim «obrtima» često izazivaju gorak smijeh. Nakon što odvedu posjetioce da vide «Tunel spasa» i pokažu im mjesta na kojima su poginule žrtve usljed djelovanja «agresora», uslijedi posjeta Staroj crkvi na Baščaršiji, gdje vodiči održe turistima čas o srpskoj tradiciji. Pojašnjavaju arhitekturu najstarije sakralne građevine u Sarajevu. Prave poređenje sa rovovima, pojašnjavajući kako se Srbi oduvijek spremaju za ratove, pa im je tako u tradiciji da se ukopavaju, te je zbog toga Stara crkva ukopana u zemlju.

Poslije takvih «argumenata» ljudi iz turističke organizacije, besmisleno je iščuđavati se zbog veličanja osmanske zaostavštine na ovom prostoru. Na takve ispade sarajevski Srbi više i ne reaguju. Kada to objasne rečenicom: «Mirni smo kad ništa ne zahtijevamo», postaju jasni razlozi ćutanja. «Niko ne želi da se protivi, jer to obično izazove kontraefekat», objašnjava jedna sarajevska Srpkinja, ne želeći da nastavi razgovor. I ostali Srbi iz Sarajeva, čija razmišljanja je zabilježio «Novi Reporter», veoma su uzdržani. Kažu: «Niko nas ne dira, nema više fizičkih nasrtaja, a sa provokacijama se odavno znamo nositi, mirniji smo ovako. » Konkretni slučajevi tih verbalnih «ujeda» izgledaju, na primjer, ovako: «Ponekad čujem u haustoru komšiju kako govori - 'opet je četnik ondje parkirao auto'. Ali, s njima se ne družim i ne zanima me šta misle i rade. »

Da li je sarajevska «multietničnost» do te mjere obilježena širinom, tolerancijom i sličnim kategorijama, da se Srbi iz Sarajeva ustežu da govore o tamnoj strani te «harmonije», da ne bi kvarili «idilu»? Ili se, ipak, strah odavno uvukao u kosti tih ljudi? Možda im je, kako kaže jedan od Srba iz Sarajeva, dosadilo da ponavljaju iste stvari: Odavno se zna, Sarajevo je najveći srpski starački dom, u Sarajevu se godinama ne rađaju srpska djeca, a ono malo Srba što živi ovdje ima krizu identiteta zbog svakodnevne antisrpske propagande.

U takvom ambijentu, shvatljiva je krupna dilema - gdje i kako slati djecu u školu, kada se profesori, kao i mediji, ne ustručavaju da iznose teške formulacije o posljednjem ratu i međunacionalnim odnosima na ovom području?

S druge strane, bilo kakvo afirmativno izražavanje o srpskim nacionalnim karakteristikama nije prihvatljivo za većinsko stanovništvo današnjeg Sarajeva. «Ne bih se usudila da pričam sa previše ljubavi o srpstvu, ne zato što će mi neko nauditi, već neću imati s kim da popijem kafu», kaže jedna studentkinja Univerziteta u Sarajevu. Ona dodaje da su profesori prilično korektni, kao i svagdje, ali, stiče se utisak da se ne ponašaju na taj način zato što žele, već zato što moraju. «To nam nekada znatno olakša položaj, ali, nije ugodno da vas neko tretira drugačije», objašnjava sagovornica «NR», ističući da nije bilo individualnih problema, bar ne na njenom fakultetu, ali, da se relacije u neposrednom okruženju znatno promijene u periodima kada se na javnoj sceni dogode tenzije sa etničkim predznakom.

Položaj Srba u federalnom Sarajevu

federalno_sarajevo - 30502 - 22.05.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

U zamršenim hodnicima birokratskih struktura dešavaju se neobične stvari. Nerijetko se mijenjaju podaci o imovini Srba, na taj način, nemoguće je saznati preciznu površinu zemljišta ili objekata.

Paroh Jovanović objašnjava: Ako vadimo zemljišno-knjižne izvode i ako svaki put nakon šest mjeseci imamo drugu kvadraturu i drugačije podatke, onda mi objasnite, šta je to. Na to pitanje niko ne želi da pruži odgovor. Oni koji znaju o čemu je riječ, ili ne smiju da govore ili im to nije u interesu. Svakodnevno slušamo u medijima da je pitanje imovine SPC-a na korak od rješenja. Međutim, nije zabilježen nikakav napredak, i ističe da ne želi više da sluša deklarativne izjave zvaničnika. Želi da vidi konkretne poteze, kojih nema.

Nikakav konkretni akcioni plan povodom statusa Srba u federalnom Sarajevu nije sproveden do sada. Dok im jedni ugrožavaju prava, drugi na njih ne obraćaju pažnju. Ni međunarodna zajednica nije naklonjena srpskim interesima u glavnom gradu BiH. Međunarodna zajednica nije zainteresovana kada su u pitanju pravoslavni Srbi, to je vrlo jasno pokazano. Danas, kada podvučete crtu i kada pogledate šta je učinjeno na povratku jednih, drugih i trećih, tu se osjeti znatna razlika, a to vam mogu potvrditi iz svih udruženja. A oni u koje su usmjerene sve nade ovih ljudi, ponašaju se kao da Srbi u Sarajevu nisu dio istog nacionalnog korpusa.

Jako me boli maćehinski odnos institucija u RS u odnosu na nas u Federaciji BiH. Ja sam Banjalučanin, šesta generacija, borim se ovdje za opstanak crkve. Staru crkvu ne možemo izmjestiti, ona je tu gdje jeste. Za sto pedeset godina pitanje je ko će, uopšte, biti većina u ovoj zemlji. Možda Kinezi, otkud to znate, to je nebitno, ali, jako teško pada taj odnos. Očuvanje vjerskog i kulturnog nasljeđa trebalo bi da bude srpski nacionalni prioritet, a ne samo preokupacija nekolicine ljudi, koji se trenutno bore da sačuvaju kulturne spomenike Srba u Sarajevu. Mi veoma mnogo svjedočimo o pravoslavnim Srbima u BiH, ovdje nasred Baščaršije, i sa muzejom, koji je jedan od pet muzeja u svijetu ovog tipa. Mi smo na svojevrstan način ambasadori, što se tiče naše istorije, našeg postanja i kulture.

Uprkos svakodnevnom nastojanju SPC-a da zadrži svoj identitet, kao i identitet Srba u Sarajevu, vlasti u RS ne žele da pomognu i da olakšaju težak položaj vlastitog naroda u Federaciji BiH. Takva pomoć je dobrodošla, u svakom smislu - moralnom, pravnom, pa i materijalnom. Prema riječima paroha Jovanovća, u tom kontekstu, Crkva ima određenu podršku lokalne vlasti. Što se tiče materijalne pomoći, tu moram naglasiti da lokalna zajednica, znači, opštine Stari Grad i Centar, uz Federalno ministarstvo kulture, imaju zasluge za to što što smo održali crkveni kompleks u središtu Sarajeva ovakav kakav jeste.

S jedne strane, iste te gradske i entitetske institucije dovode Srbe u federalnom Sarajevu u nemogućnost da riješe svoje probleme. S druge strane, pružaju im osnovni egzistencijalni preduslov - bezbjednost. Danas to više i nije problem. Međutim, nije dovoljno biti samo siguran. Treba živjeti, planirati porodicu, školovati djecu. Tu je situacija znatno složenija, kažu sarajevski Srbi. Ukoliko se odluče da podižu potomstvo u tom gradu, moraju se suočiti, između ostalog, i sa činjenicom da je bošnjačka vlast za vrijeme rata promijenila nazive svih ulica koje su dobile imena po istaknutim Srbima, a isti slučaj je bio i sa jednim dijelom hrvatskih «toponima». Danas u Sarajevu više ne možete prošetati ulicom Jove Jovanovića Zmaja, niti ulicom Petra Kočića, a kamoli Njegoševom ulicom.

Srbi u FBiH

federalno_sarajevo - 30462 - 21.05.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Položaj Srba u federativnom Sarajevu!

Bosna i Hercegovina, šta danas reći o ovakvoj državi?

Istorija FBiH u kojoj su učestvovali Srbi, danas se u fereraciji BiH polako ali smišljeno mijenja.

Danas Gavrilo Princi, ko je sljedeći Srbin, kojem treba promjeniti pisanu istoriju?

Možda njihov dojučerašnji ratni idol Vladimir Perić - Valter, iza čijeg su se imena muslimanski lideri krili devedesetih godina i pokušavali li da prikažu da je kod njih još uvjek bratstvo i jedinstvo bilo na snazi.

Istorija u bh. udžbenicima: Gavrilo Princip od junaka do teroriste

Udžbenici istorije, historije i povijesti, foto: Midhat Poturović 17. 05. 2011 Mirna Sadiković U BiH djeca u dva entiteta, u tri nastavna plana i programa uče različitu istoriju. Postoje istorijski periodi koji se izučavaju na sličan način, ali oni koji se tiču skorije istorije znatno se razlikuju. Tako je za jedne Gavrilo Princip nacionalni heroj, dok je za druge i treće terorista, a posljednji rat u BiH jedni nazivaju agresijom, a drugi ratom tri nacionalne vojske. Do sada je međunarodna zajednica pokušavala uvesti standarde. U posljednje vrijeme inicijativu preuzimaju istoričari, koji napominju da je ovaj predmet znatno reduciran i degradiran i da mu treba vratiti nekadašnji značaj. Nepoznavanje istorije stvara prostor za zloupotrebe Interpretacija istorijskih, historijskih ili povijesnih činjenica radi se na tri načina u BiH, u ovisnosti od etničke pripadnosti. Istorija pripada grupi nacionalnih predmeta, što znači da svaka etnička skupina ima pravo da izučava istoriju na svom jeziku, iz udžbenika autora svog konstitutivnog naroda i iz ugla svog etniciteta. Slavica Kuprešanin, načelnica za srednje obrazovanje u Ministrarstvu prosvjete i kulture RS i autorica jednog od udžbenika istorije, navodi primjere izučavanja pojedinih istorijskih događaja u dva entiteta. "Imamo sadržaje koji su nam zajednički, a kad je riječ o nacionalnoj istoriji " recimo, za Prvi srpski ustanak u udžbenicima istorije po srpskom nastavnom planu i programu je predviđeno više časova nego što je to u hrvatskom, gdje se to spominje možda u tekstu od 10 rečenica, ili bošnjačkom, ne znam tačno, možda jedna stranica ili pola - ako se mjeri na taj način. Mi se nismo mogli složiti oko Gavrila Principa - ili je junak ili je terorista, jer u bošnjačkim udžbenicima ćete naći da je terorista, a za nas je nacionalni junak", navodi primjer Kuprešanin.

Položaj Srba u federalnom Sarajevu

federalno_sarajevo - 30423 - 20.05.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Sarajevska «multietničnost» do te mjere je obilježena «širinom» i «tolerancijom», da se Srbi iz federalnog Sarajeva ustežu da govore o tamnoj strani takve «harmonije». Istovremeno, kako kaže jedan od Srba iz federalnog Sarajeva, dosadilo im je da ponavljaju iste stvari: «Davno je rečeno da je federalno Sarajevo najveći srpski starački dom, da se u federalnom Sarajevu godinama ne rađaju srpska djeca, a ono malo Srba što živi ovdje ima krizu identiteta zbog svakodnevne propagande. To su naši predstavnici milion puta ponovili, ali, ko je reagovao... »

Nema ni zaštite srpskih prava iz Republike Srpske. Nikakav konkretni akcioni plan povodom statusa Srba u federalnom Sarajevu nije sproveden do sada. Kao da su ih svi zaboravili. Dok im jedni ugrožavaju prava, drugi na njih ne obraćaju pažnju. Ni međunarodna zajednica nije naklonjena srpskim interesima u glavnom gradu BiH.

Nakon što posjetiocima pokažu mjesta na kojima su poginule žrtve usljed djelovanja «agresora», uslijedi posjeta Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji, gdje vodiči održe turistima čas o srpskoj tradiciji. Ne spominju zločin, ubistvo srpskog svata i prikrivanje ubice od strane lidera SDA, od čega je i krenula ratna euforija, jer to turiste "ne interesuje". Pojašnjavaju arhitekturu najstarije sakralne građevine u Sarajevu. Prave poređenje sa rovovima, pojašnjavajući da se Srbi oduvijek spremaju za ratove, pa im je tako u tradiciji da se ukopavaju, te je zbog toga Stara crkva ukopana u zemlju.

Položaj Srba u FBiH

federalno_sarajevo - 30402 - 20.05.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Na početku 2011. godine, Srbi u federalnom Sarajevu nikome nisu važni. U Federaciji Bosne i Hercegovine nisu poželjni, a vlasti u Republici Srpskoj zaboravile su da oni postoje. Političari u RS izjašnjavaju se o njihovim problemima samo deklarativno, uglavnom pred izbore, kada je svaki glas dobrodošao. Sarajevski Srbi rijetko mogu da pronađu adresu na kojoj se rješavaju njihovi problemi, a iskustva iz posljednjih dvadeset godina daju im za pravo kada kažu da im niko ne pomaže, niti će to učiniti. Sumorna današnjica nije prvi istorijski period u kome Srbi u Sarajevu žive u teškim uslovima. Oni vjekovima životima plaćaju sopstvenu lakovjernost i vjeru u zajednički bolji život u Sarajevskom polju. Dok su se nosili sa nevoljama minulog vremena, i u Kotlinu su stizala primirja i trenuci odmora za srpsku dušu. Međutim, ti predasi prekidani su ratovima, okupacijama i unutrašnjim previranjima.

Ali, nakon nedavnog oružanog sukoba u BiH tokom devedesetih godina, i to se promijenilo. Rat je završen, ali mir nije donio predah za Srbe u Sarajevu. Doduše, više se ne puca, ali život im se čini teško podnošljivim na mnogo «suptilnije» načine.

«Nemate više te fizičke napade, koji su obično najinteresantniji. Sada je na djelu ono što bih nazvao ratom administracije. Ako hoćete da ostvarite neka prava, niko vam neće reći da to ne možete. Recimo, na primjeru Bogoslovije, mi nikada nismo čuli rečenicu - to se ne može vratiti u posjed Srpske pravoslavne crkve. Isti takav odnos je prema građanskim zahtjevima. Kada uđete u te administrativne hodnike, onda vam je literatura poput Kafkinog 'Procesa' izuzetno lagana. To su situacije gdje čovjek gubi snagu, gdje se iscrpljuje do besvijesti i gdje ne može da završi neke stvari», kaže sarajevski paroh Vanja Jovanović.

U Sarajevu nema mjesta ni za Teslu

federalno_sarajevo - 28282 - 27.04.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Činjenice koje pokazuju, ko ustvari ne želi da živimo zajedno!

Briše se sve što je nosilo srpsko ime i daju se novi nazivi, koji ne odgovaraju narodima koji žive u zajedničkoj državi BiH.


Priče o junacima u čijoj ulici niko ne živi, jer iz nekog razloga 'kumovi ulica' misle da ne zavređuju da oni nose naziv jedne od njih, posvećujemo Nikoli Tesli.

Ovaj junak nekada je imao ulicu sa svojim imenom. Sada ona nosi naziv Petrakijina. Nekada je i jedna osnovna škola nosila njegovo ime. Danas je to Osnovna škola "Ċamil Sijarić". Tako je naš junak Nikola Tesla ostao i bez ulice i "bez škole".

Zbog mjesta njegovog rođenja Hrvati ga smatraju njihovim junakom, dok su Srbijanci mišljenja da je on upravo njihov junak zbog njegovog etničkog opredjeljenja. Prije devedesetih godina, dok smo svi živjeli u istoj državi Tesla je bio i naš junak, ali po raspadu bivše nam države, to se očito promijenilo. Postalo je važno 'ko je čiji', a ne činjenica da se radi o čovjeku koji je ostavio snažan uticaj na cijeli svijet.

Nikola Tesla rođen je 10. jula 1856. u mjestu Smiljan kod Gospića. Postoji jedna zanimljivost vezana za njegovo prezime, koju je i sam Tesla napisao u svom dnevniku: "Moj pradjed imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak. Njegova porodica zapravo se prezivala Draganić."

Nikola Tesla je zahvaljujući svojim izumima postao svjetski naučnik. Koliko je tačno Teslinih pronalazaka bilo, nemoguće je precizno reći . Neki izumi su naišli na razumijevanje patentne komisije i bili zavedeni u američkom patentnom zavodu. Međutim, dosta njih je ostalo nepatentirano.

S vremena na vrijeme u rijetkim intervalima, veliki duh otkrića pohodi zemlju da bi saopštio tajnu koja će unaprijediti čovječanstvo. On odabira najsposobnijeg, najzaslužnijeg i šapuće mu tajnu na uvo. Kao bljesak svjetlosti dragocjeno znanje dolazi. Kad uhvati skriveno značenje sretnik vidi magičnu promjenu... Čuda koja on vidi, mada udaljena u vremenu , desiće se. On to zna, nema ni trunke sumlje u njegovu umu, u svakom vlaknu tijela on osjeća " to je Velika ideja.

Neki od najpoznatijih izuma su Teslin transformator (i generator) struja visoke frekvencije, poznat kao Teslin oscilator; indukcioni motor (poznat kao asinhroni motor); teledirigovani čamac (čamac sa daljinskim navođenjem); sijalice; prenos električne energije na daljinu bežičnim putem, a najveći doprinos elektrotehnici je iz oblasti energetike. Tesla je izmislio naizmjeničnu struju.

Nekoliko zlatnih medalja i počasnih doktorata dobija na vrhuncu slave. Godine 1917. dobija Edisonovu medalju, najveće američko naučno priznanje. Bio je kandidat za Nobelovu nagradu, ali špekuliše se da ju je odbio.

Umro je na pravoslavni Božić, 7. januara 1943. godine u hotelskoj sobi. Otkriven je tek dva dana kasnije, jer je na vrata stavio poruku da ga ne uznemiravaju, a ta činjenica ostavlja prostora raznim špekulacijama o sudbini njegovih bilježaka.

Tesla, za koga su mnogi pisali da je mogao biti jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, veći dio života proveo je u neimaštini. Iz njegove laboratorije sačuvan je samo mali broj instrumenata kojima se nekada služio. Nijedna od njegovih mašina nije pronađena u ostavštvini koju je po njujorškim hotelima sakupio njegov nećak Sava Kosanović. Danas se njegove bilješke, kao i njegova urna čuvaju u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu.

Evo samo jednog od mnogobrojnih primjera, kako se svjetski poznati Srbi izbacuju iz Sarajeva...

Ratni zločini

federalno_sarajevo - 27522 - 07.04.2011 : Vogoscanin Pravi Vogosca -  ⁽⁰⁾

Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, kojim predsjedava ministar rada i boračko-invalidske zaštite Petar Đokić, usvojio je danas na sjednici program obilježavanja stradanja pripadnika JNA u Sarajevu, 3. maja, kojim je, kako je saopćeno, predviđeno da se, i ove godine, organizira mirna šetnja s upaljenim svijećama i cvijećem u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu i da se obavi kratki vjerski pomen.

Ostatak obilježavanja planiran je u Spomen-crkvi u Miljevićima u Istočnom Sarajevu, saopćeno je iz resornog ministarstva.

Usvojen je i program obilježavanja stradanja pripadnika JNA u Tuzli -Tuzlanska kolona, 15. maja, i u ovom slučaju, kao i protekle godine, predviđena je mirna šetnja s upaljenim svijećama na Brčanskoj Malti u Tuzli i kratak vjerski pomen.

Prošle godine su porodice poginulih, uz predstavnike udruženja iz Republike Srpske i političara iz ovog entiteta posjetile Dobrovoljačku, danas ulicu Hamdije Kreševljakovića. Uz velike mjere osiguranja skup je održan, a naporedno su protestirali i malobrojni građani Sarajeva okupljeni oko udruženja Zelene beretke.

Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen tada je pozvao policijske organe da ne dozvole održavanje ovog skupa.

Podsjetimo, u Dobrovoljačkoj je, prema izjavama direktnih svjedoka s obje strane, poginulo pet vojnika JNA i jedan civil na službi u JNA. Za ovaj zločin pravosuđe Srbije tereti 19 lica iz BiH, među njima i Jovana Divjaka, koji je trenutno u Beču i čeka odluku suda o (ne)izručenju Srbiji.

Ejup Ganić je u martu prošle godine uhapšen u Londonu po istom osnovu, ali ga tamošnji sud nije izručio Srbiji.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine od 2005. godine provodi istragu, ali još uvijek nema optužnice.

Kada se pogledaju ove gore činjenice, može da se zaključi da na teritoriji BiH vlada zločinačka muslimanska svita, koja pokušava da srpski narod pokušava poniziti a svoje zločince istaći kao heroje. To je još jedan pogrešan korak koji pospješije rušenje cjelovite BiH.

Ja a vjerujem da tako misle svi Srbi u BiH, želimo državu po mjeri svih građana u kojoj ćemo i mi Srbi dignute glave i ponosno hodati a ne pognute glave, kako to žele muslimani iz Federacije.

Nakon šesnaest godina muslimanska politika nije napravila ni jedan korak ka pomirenju, nego, naprotiv i dalje pokušava srušiti i poniziti sve srpsko što je krvlju stvoreno u proteklom ratu.

Jedini i pravi korak ka pomirenju, biće, kada muslimani počnu zajedno sa Srbima zapaliti svijeću nad nedužnim žrtvama muslimanskog zločina.