Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 15688 Datum: 29.10.2007
Glasinac uoči i nakon dolaska TurakaSve do pada Bosne i Hercegovine pod Turke (1461-1463), istočna granica srpske države se nalazila na Glasincu. Početkom 15. vijeka u Baltićima (brdo iznad Sokoca) je postojala je tvrđava, u kojoj su se nalazili srpski graničari. Tvrđavu je izgradila Jerina (Irina) Branković, koja je bila srpska despotica, poreklom Grkinja iz porodice Kantakuzina, žena despota Đurada Brankovića (vladao 1427-1456), za koga se udala 26. decembra 1414. U narodu je bila poznata i kao "Prokleta Jerina", a svoj nadimak je dobila prilikom zidanja Smedereva, tadašnje srpske prestonice.Inače, ona je vladala istočnim dijelom Đurađove države, i njeni dvori su se nalazili u Srebrenici. Ona je napravila i zvorničku tvrđavu, a gradila je i put na relaciji Vlasenica-Sokolac. Pri tome je svo muško sanovništvo romanijskog regiona kulučilo (radilo besplatno) i po nekoliko mjeseci u toku godine na izgradnji ovoga puta. Sve do Drugog svjetskog rata, u narodu sa Romanije put za Vlasenicu je bio poznat pod imenom "Jerina testa", što je u stvari značilo "Jerinina cesta". Na Crkvinama, u Bjelosavljevićima, je do dolaska Turaka postojala crkva. Sazidana je od sedre, kao i dosta kosovskih manastira iz 14. vijeka. Njeni temelji se i danas lako mogu uočiti. Dosta pouzdano se zna da je to bila pravoslavna crkva, jer je stanovništvo ovog regiona bilo pod jakim uticajem srpske države. Ova crkva se pominje i u dubrovačkim spisima, tj. jedan od trgovaca je zapisao da neki karavan treba da preveze robu do "crkve na glasu", pa se smatra da je po toj crkvi i Glasinac dobio svoje ime. Na južnim obroncima Glasinca, odmah ispod Vitnja, nalazi se čuveni Hreljin grad, koji je detaljno istražen nakon Drugog svjetskog rata. Podigao ga je Relja Bošnjanin, srednjovjekovni vlastelin. Porodica Relja (kasnije Hrelja) je bila velika porodica na području sadašnje Bosne. Postoje zapisi sa stećaka(1) kod Trnova koji svjedoče o tome. Prilikom dolaska Turaka, jedan dio ove porodice se iselio na Istru, gdje su primili katoličanstvo, a drugi je prešao u islam, i dobili su titulu begova. Oni se pominje i u zapisima popa Dukljanina. Relja (Hrelja) Krilatica, je srpski junak, koji se u epskim pjesmama često pominje i kao saborac Marka Kraljevića protiv Turaka. Glasinački toponimi Hreljin grad i Hreljino polje promijenjeni su svoj naziv nakon Drugog svjetskog rata. Početkom 1714. godine za novog pašu u Bosni postavljen Numan-paša Ćuprilić, koji je krajem iste godine napao i opljačkao Crnu Goru, a na Glasinac prisilno doveo oko 3000 zarobljenih Srba, jer je stanovništvo tog regiona bilo prepolovljeno kugom koja je u to vrijeme harala Evropom. Glasinac je za vrijeme Turaka našao na važnom karavanskom putu Srednja Bosna - Istambul, pa je zbog svoje važnosti i bio relativno gusto naseljen. Prije svega, stanovništvo je bilo potrebno za kuluk, tj. održavanje puteva, ali i izgradnju vojnih postaja i hanova tj. prenoćišta. Poznati hanovi u našem regionu su bili Han Kram i Han Stjenice. Sem kuluka, sakupljan je i danak za cara, po ukazu Velikog vezira. Konačno, Glasinac je za tursku stajaću vojsku morao obezbjediti i velike količine hrane. Vojska je patrolirala drumovima da bi zaštitila putnike od mnogobrojnih hajduka, koji su na Romaniju dolazili iz Hercegovine ali i iz drugih krajeva, čak iz Rumunije, odakle je i porijeklo Starine Novaka. Lokalnih hajduka gotovo da nije ni bilo, jer su oni u hajdučiju išli u druge srpske krajeve, da bi tako zaštitili svoju porodicu od surovih turskih represalija koje su Turci sprovodili ako bi neki od hajduka bio prepoznat ili prijavljen od doušnika. Na podrucju Glasinca, jedino je porodica Sahinpasica imala tursko porijeklo. Sve ostale porodice su bile poturice. Turci su se bojali hajduka, pa su se drzali gradova. Detaljnije o ovome mozete citati ako kliknete ovdje. ----------------------------- (1)Pouzdano se zna da su u Srednjem vijeku stećke podizali i pravoslavci, i katolici i pripadnici bogumilske crkve. |