|
|
|
|
|
|
|
|
Nalazite se na Rat1992-HRASNICA Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje Filipu, pokojnog Rista sinuhrasnica - 67684 - 12.03.2012 : Rade USA - (0)
Filip jeste onaj kojim se izdaje! Poznavao sam mu pokojnog oca, jedan divni brko, pokoj mu duši, majku (bješe li Milka?) Poznavao sam i Sandija i Zorana, drago mi je da čujem da su dobro i zdravo. Filipe, Filipe, svi smo u materinu otisli. Pominjao si Hotu, govoriš li o onom fudbaleru što je radio kod Murata kao konobar, ili o bratu mu što je radio kao isljednik u policiji a koji je u ratu mlatio Srbe po podrumima - one jadnike što su ih tamo iz Silosa dovlačili. Ako se radi o ovom drugom, volio bih napišeš malo više podataka o njemu, ime sam mu zaboravio. Zločini u Hrasnicihrasnica - 67668 - 11.03.2012 : Hrasnicanin - Bivši Srpsko Sarajevo - (0)
E evo ja nisam pitao te Srbe iz Hrasnice. Neke ne možeš ni pitati, jer su zaklani - zaklani ili pobijeni, a druge ne trebam ni pitati, jer sam se domogao knjige... Čitava knjiga je napisana o položaju Srba u Hrasnici. Hej, čitava knjiga! A mogla bi još i čitava biblioteka... Knjiga je kompletna sa činjenicama. Nije to nikakvo "umjetničko doimanje kao ono smeće Anđeline Džoli ili "Grbavica" ... kao i sva ostala govna. Knjigu obavezno treba da pročitate! Naziv knjige je ZLOČINI U HRASNICI Autor knjige je istoričar Danilo Dželetović Knjiga je izdata je 2000 godine u Biblioteci Svjedočenja / FOPIS, Srpsko Sarajevo. Stampana u štampariji Trebinje, sa tiražom od 1100 primjeraka, prvo izdanje. Knjiga je ispisana činjenicama, obogaćena fotografijama i fotokopijama, izvršno predstavlja mračni dio istorije naših prostora. A mnogi kažu da je to samo mali dio tog pakla, koji se vario tada, u tom loncu. Bilo je još nekoliko primjeraka u knjižari u blizini trgovinskog centra TOM u Istočnom Sarajevu. Da li ima još, ne znam, ali mislim da ne bi bio problem nabaviti je. Crni humor o Hrasnicihrasnica - 67634 - 10.03.2012 : Vogoscanin Pravi Vogošća - (0)
Hahahahahahaaaaaaa... Da nije žalosno i da se ne radi o ljudskim životima, bilo bi i smiješno. Moram da reagujem na komentar ovog (pametnjakovića) iz Hrasnice. Gospdine iz Hrasnice, imam par pitanja za tebe: Nemam riječi za tvoj komentar, samo fuj, fuj, fuj... Pa to vam je i bilo geslo!hrasnica - 67630 - 10.03.2012 : Crni Orao Ilijaš - (0)
Nisi trebao ništa više trebao da napišeš osim rečenice koju si već napisao: "Samo su bili ugroženi oni Srbi koji su uhvaćeni da dojavljuju "četnicima" gdje se nalaze vaša važnija mjesta... Ali trebao si, a to bi ti bila ljudska dužnost kao čovjeka (ako si čovjek, da napišeš i koliko je takvih dojavljivača bilo, odvedeno i poubijeno. Pod tim geslom vi ste mnoge Srbe odvodili i ubijali, a ljudi nisu micali iz svojih stanova i kuća, pa tako nisu ni mogli da vide gdje su vam ta vaša "važnija mjesta". Hrasnica Indijanopolishrasnica - 67624 - 10.03.2012 : 0069 Basra - (0)
Ti to sigurno znaš iz prve ruke? Jesi li ti dijelio sertifikate o pravom Srpstvu jadnim Srbima koji su imali nesreću da ostanu u ratnom mučilistu za Srbe, koje se nekada zvalo Hrasnica? Drži se ti Amerike, možda dobiješ tamo sertifikat da si pravi i originalni musliman, a ne terorista... Niko vas nije ni pipnuohrasnica - 67614 - 09.03.2012 : Hrasnica Indianapolis - (0)
U Hrasnici ni jedan Srbin nije nastradao. To možete provjeriti na više načina. Da je to stvarno istina, pitajte svakog pravog Srbina koji je ostao u Hrasnici cijeli rat. Samo su bili ugroženi oni Srbi koji su uhvaćeni da dojavljuju četama gdje se nalaze važni objekti i vojska, štabovi itd. Albanac u ratu u BiHhrasnica - 60703 - 21.01.2012 : Fripe Lazarov Bosna i fuck herzegovina - (0)
Ovoga puta bih samo želio da napišem jedan komentar na temu "Srbi se spremili za rat". E, mene nije niko spremao ni za bilo šta, pa nema osnove to što mi reče onaj Šiptar sa Kosova, koji mi je pred mojom cijelom familijom, ženom, kćerkom od šest godina i sinom koji jos nije ni progovorio... Tom prilikom mi je stavio kalašnjikov na grudi i htio da me ubije jer sam Srbin. Kao prvo, pitam se odakle njemu automat. Kao drugo, ja sam sin oficira JNA a nisam imao ništa, a meni jedan šupak hoće da mi pobije cijelu familiju, meni koji sam cijeli život bio tu! Jebao ga Alah i Bog i sad ti neki peder koji je juče došao iz pizde materine menu gura cevku u usta i preti .. .. Eto koliko smo mi Srbi bili spremni za rat.. Koja sam ja budala bio, ni dan-danas to ne mogu da shvatim. Krupac, Vracehrasnica - 59002 - 31.12.2011 : Fripe Lazarov Sweden - (0)
Miner o dogadjima kad se policija podijelila Vidim znas puno o tome, sjećaš li se kada su Vikić i Karišik u direktnom TV prenosu pričali o nekakvoj zajedničkoj Bosni i kao neće oni to nikad... Tada su Vikićevi već bili u logoru i pokupili sve što je valjalo... Evo, kao da sada gledam kako gori dole prema Krupcu, i sad idu srpski specijalci, išlo se dole po oružije, pa onda sam ja okrenuo kući za Hrasnicu, gdje su išli gore na školu na Vracama, i molim nemoj da mi neko kaze da nije bilo otpora. Bilo je pucnjave sa svih strana! Hrasnicahrasnica - 57944 - 23.12.2011 : Fripe Lazarov Svedska - (0)
Zamolio bih i druge stradalnike iz Hrasnice da se jave na ovom mjestu i opišu svoje golgote. Znam da to nije lako, ali moramo biti zajedno! Bog dao ima srba Momcilohrasnica - 57942 - 23.12.2011 : Fripe Lazarov Svedska - (0)
Hvala Bogu Dragom da je Momcilo opet doso i da imat cemo puno iz prve ruke.. . uspomena sa Ilidze i sto reko .. . ne ja nisam ja nikad.. i necu da lazem.. fripe Sokolovic kolonijahrasnica - 52503 - 16.11.2011 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - (0)
Svedočenje Živomira Trajkovića iz Sokolović Kolonije, sada izbeglice u Vranju Vlastita kuća kao logorKada je rat sa programiranom dinamikom sišao iz Kučanove deћele i Tuđman-Račan-Mesićeve "lijepe im njihove" i "stigao" južno od Save, Živomir Trajković je živeo u svom domu u sarajevskoj Sokolović Koloniji. Nije bio politički ni opterećen ni angažovan u zapenušenoj demokratiji, koja je uzimala sve viљe maha, i ostao je sa svojom porodicom u svojoj kući. No ubrzo je uvideo da je đavo odneo šalu i da glavi treba tražiti mesta, ali nova vlast je imala svoje planove, odavno napisane. Došli su naoruћžni u Trajkovićev dom.Odgovor Fripetuhrasnica - 49725 - 08.11.2011 : Luna Bijeljina - (0)
Fripe, da ti odgovorim, iako nisi ni postavljao pitanje. Ružno je da pišeš neke stvari o kojima nisi upoznat. General Milenko Karišik je živ kao i Fikret Prevljak kog ti nazivaš generalom a koji je prije rata bio kerovodac u Gradskoj specijalnoj jedinici u Sarajevu. Slali Srbe na Srbehrasnica - 46802 - 20.10.2011 : Fripe Lazarov Svedska - (0)
Evo mene opet! Znam da ima onih koji me ne vole, ali i onih koji me vole na ovom sajtu. I šta da kažem? Kome da se pravdam? Šta jesam, a šta nisam uradio, za koga i zašto... Kao normalan čovjek uradio sam ono što sam smatrao mojom dužnosti - da spasim moju ženu i moju dijecu od uništenja. Da preživimo! Smatram da sam tim činom doprinio da se Srpstvo ne uništi jer moj sin i moja ćerka nikada neće zaboraviti ko im je prijetio a ko pomagao. A mi smo svi Srbi "sa dna kace" i nikada nismo sumnjali u naše opredeljenje i osjećanja. Tada sam bio u takvoj situaciji da je svaka riječ ili govor protiv Alije ili muslimanske vlasti vodila do podruma ispod nebodera ili dvorane škole Aleksa Šantić, gdje su bokvalno vješali Srbe i cijedili svaku kaplju krvi iz njih... Mi koji smo bili "vjerni Aliji" smo išli svaku drugu nedjelju na Stojčevac na "stražu" k'o fol i tamo se zajebavali sa minobacačima i ručnim bombama. E kad je trebalo ići na noćne straže onda je bilo problema jer su Srbi tu bili na sto metara daleko od nas. Niko nije smio ići na te rovove, ja sam reko: "Ja idem, boli me briga gdje su?" I tako je i bilo. Krio sam se po žbunju i nikada nisam opalio ni jedan jedini metak da se ne bih otkrio... Kod muslimana je bilo tipično da se protiv Srba stavljaju Srbi. To sam ja vidio mnogo puta, pa mi se sve čini da ta borba između Srba nikada neće prestati... Fikret Prevljak - Fikrohrasnica - 46402 - 13.10.2011 : Fripe Lazarov Svedska - (1)
Nije mi baš jasno šta se ovdje pokušava reći u vezu Fikreta iz Hrasnice? Fikret Prevljak - Fikro dolazi kao komandant u Hrasnicu odmah poslije početka rata i tu je bio, kako ja znam znam do sukoba sa Hrvatima, a možda i kasnije. Mi koji smo bili nekakva rezerva, gledali smo zavidno na njegove specijalce jer kod nas nije bilo ni priblizno ni automata ni naočara, a ni onih traka na čelu koji su oni imali. Njegove akcije su uglavnom završavale sa pogubno po njegove borce, jer su ih Srbi mlatili ko levate jer niko od njih nikad nije bio obučen i školovan za rat. Išli su kao budale i ginuli tako, tri puta na Ilidžu, a onda na Grlicu i Krupac, gde je televizija Republike Srpske snimala sve uživo. Nakon toga su bili jako ljuti jer su im Srbi poslali mrtve u kamionu. Tijela poginulih su istovarena ispred škole Alekse Šantica u Hrasnici, i tu su ih prali crijevima. Iste noši su iz osvete ubili ubili strica od Mome Mandića, ministra unutrašnjih poslova u Vladi u Republici srpskoj. Tom prilikom je i njegova kuća zapaljena. Ja sam išao kod Mandićeve majke, ali mi je ona rekla da više ne dolazim jer ako me vide ubiće me. To je bio moj zadnji sastanak sa Mandićevom, majka od ministra unutrasnjih poslova Manicem. Dalje, Prevljak je jedan šupak, nikad nije išao nigdje na liniju, nego su on i njegovi zabili guzice u maloj zgradi PTT između solitera u Hrasnici. To je jedna mala zgrada, i nije se mogla pogoditi ni od kuda jer je bila zaklonjena neboderima sa svih strana. Ja sam tamo išao da mi Fikret potpiše moje odsustvo, jer je on bio kao fol zadnji u "lancu", jer su mi svi komandanti bataljona i nekakvih brigada.. bla bla.. potpisali. Na ulazu me dočeko nekakav klipan i kaže: "Moraš ostavit automat i bombe ako ćeš ući! " Ja sam tad repetiro moj automat i izvadio osigurač iz ručne bombe i reko sam mu: "Ti si prvi... Svi letimo u zrak..! On otvara vrata i ja ulazim u "Glavni stab" takozvane Armije BiH za Hrasnicu i Ilidžu, a tamo sjedi Fikret kao komandant. Ja mu kažem: Ja mu kažem: "Boli me ku*** sta ti planiraš, ali ja idem odavde ili ima svi da letimo u zrak ako do sad nisi to shvatio, i dalje moj automat traži sve njih i bomba u ruci nema osigurača!" Kad su vidjeli da je vrag odnio šalu, kaže Fikret: "Nema problema Filipe, daj gdje ti je ta dozvola, JARANE!" Ja mu kažem: "Nemoj me jebavati, policija mi je vec dala dozvolu i HVO, i HOS, samo me ti zajebavaš!" I tako potpisa Fikret, a ja ti odem iz Hrasnice u Metkoviće, u Hrvatsku. Što da ne! Filipe, Fikret Prevljak se ovdje pominje zbog toga što je jedan njegov bivši borac, mislim da se preziva Smailagić, dugo vremena predstavljao na ovom sajtu kao Fikro Prevljak. Nakon što sam ja saznao njegov pravi identitet i sve to objavio na ovoj stranici, lažni Fikro Prevljak je zauvjek nestao sa ovog portala. Istu takvu priču sam čuo od poštenih muslimana iz Hrasnice. Fikro je bio jedan od glavnih u Armiji BiH jer je zajedno sa Bakirom Izetbegovićom kroz tunel ispod aerodroma ubacivao robu u Sarajevo. Nakon rata, siromašni Fikro Prevljak postaje jedan od najbogatijih ljudi u Sarajevu. Pogodićeš i sam zašto. Tačno je da Fikret nije bio neki borac, tj. da je njegova jedina dužnost bila da osigurava protok robe na Igmanu, a ne da se bori u ratu. On je to radio vrlo dobro, sem ono jednom kada je Mladić zauzeo Igman, i kada je Hrasnica umalo pala. Tom prilikom je porodica Izetbegović dobro potplatila pojedine Srbe sa Pala da naredi Mladiću da se povuče. Kažu mi da je tom prilikom Mladić plakao. Kao iskusni general znao je da gubi prednost koja je mogla da znači i konačan poraz muslimana u Sarajevu. Odgovor Momčiluhrasnica - 43262 - 26.09.2011 : Fripe Lazarov Svedska - (1)
Zdravo Momcilo, U redu je što si kritičan prema mojim tekstovima, ali što nisi tačan i uredan? Kao prvo, dobio si moje puno ime i prezime, zasto Fripe, jer me na Ilidzi vise znaju ko Fripe nego kao Filip. Pitaj ovu stariju generaciju na Ilidži, za Fripeta i Ninu Babajića, Miroslava Tomića... Svi znaju ovu "crnu trojku"... Reci mi gdje lažem ili izmišljam kad znas sve? Kažeš da znaš puno o Ilidži, Hadžićima, Hrasnici... pa hajde izvoli, prijatelju, da čujem i tvoju stranu priče... Ja nisam bio nikakav specijalac, samo jedan običan otac, koji je samo htio da spasi ženu i kćerku od silovanja i sina, da mu glava ne ode u Saudijsku Arabiju kao trofej... Ne daj Bože! Nije mi jasno da ne možeš da shvatiš da se čovjek mora prilagoditi situaciji! Zar sam ja trebo da tamo glimim nekog velikog Srbina i u roku od pet minuta izgubim glavu. Naravno, da sam morao da glumim i budem sve što sam morao da budem u cilju održavanja moje familiju u životu. Tako sam ti ja, prijatelju moj, bio i Hrvat i ustaša i sve što sam morao da budem, samo zato da bi ostali u životu. Ne moraš mi vjerovati, uspio sam da ih pošaljem u Hrvatsku, moju ženu i dvoje djece, stare 8 i 3 godine. Na to sam i dan-danas ponosan! Ja sam ostao a njima sam rekao: "Djeco, naplatiće vaš stari sve... Ali eto, dao Bog pa je i "stari" preživio i vratio se, došao živ i zdrav kući. Jer neće Bog slugu svog! Bogu zauvijek zahvalan, Filip Za Ratka Obrenovićahrasnica - 43244 - 26.09.2011 : Fripe Lazarov Svedska - (0)
Hej Ratko! Hvala ti na tvojoj podršci. Hoću samo da ti kažem da sve što ovdje pišem dolazi iz dna duše. Želio bih da ovo malo duše pretvorim u nešto pozitivno. Do sada je sve to bilo samo destruktivno: sjećanje na rat je za mene sjećanje na komšije koje sam izgubio, na prijatelje... Zamisli, molim te, da se moj komšija preko puta moga stana u ulici Alekse Bojovica br. 5 u Hrasnici zvao - Ratko Mladić. Bio je to najveći car kojeg sam ja upozno u cijelom mom životu... Jebo ti one jalijaše ispred "Točka", Miru Ćoru u Kaktusu ili one pedere u Kusturičinom filmu... Ratko je bio car na Ilidži i to niko nije mogo da ospori. Elem, uprkos svom nezgodnom imenu Ratko Mladić je sa svojom porodicom ode u Ameriku i tamo započne novi život.... Hvala ti na tvojoj podršci. Da još jednom ponovim, ja se divim onima koji poslije toliko godina mogu navesti tačna imena i datume nekih događaja... Ja ne mogu i izvinjavam se na tome. Ono što dođe to dođe, a za ono što ne dođe mnogo mi je žao... Ipak, da znaš, pokušaću... Za Jankovićahrasnica - 43243 - 26.09.2011 : Fripe Lazarov Svedska - (1)
Prijatelju Jankoviću, Hvala ti na podršci! Vjeruj mi da dugo nosim i da ću zauvijek nositi u duši ožiljake iz prošlog rata. Nisam se do sada usudio da o tome pričam, ali je moj sin, koji sada ima 21 godinu i studira psihologiju, shvatio šta se sa mnom dešava i zašto sam ja takav kao što jesam... Poremećen.. Hvala ti na podršci, ne lažem ja ovdje ništa, možda neke stvari prikazujem pomalo iskrivljeno, ali ja sam to već objasnio da skoro svake noći sanjam neke epizode... I u snu vodim neke ratove... Još jednom ponavljam, svaka riječ koju ovdje napišem je iskrena, možda nije tačna, ali ne lažem svjesno, kunem se! Pozdrav, Filip Filipe, niko na ovom mjestu ne bi trebao da ti zamjeri što ti ne znaš šta se tačno dešavalo na srpskoj strani. Ti to nisi ni mogao znati jer si ostao na neprijateljskoj teritoriji. Ono što je posebno interesantno u tvom pisanju, i što sigurno zanima i mnoge druge, je upravo ono što si osjećao dok si bio u muslimanskoji vojsci: tvoje preživljavanje svega ovoga, njihov odnos prema tebi, ono što si ti osjećao prema njima... Uostalom, ti to odlično radiš, i samo nastavi tako! Lično mislim, a vjerujem da će se i tvoj sin na tome složiti, da ovo pisanje pomaže i tebi, da u duši pronađeš neku, malo mirniju luku. Ovo mislim zbog toga što si ti rat vodio na dva fronta. I sam si rekao da su te svakog časa mogli ubiti muslimani i Hrvati, a vjerovao si da bi to isto uradili i Srbi da su te zarobili. Vjeruj mi na riječ da na ovom forumu ima dosta hrabrih boraca, uključujući i Zorana Jankovića koji je nekoliko puta ranjavan. Znam da te dosta njih razumje i podržava u tvom pisanju. Negdje sam pročitao da 4% stanovništva u Americi i na Zapadu ima dijagnozu PTSD-a, mada većina njih nikada i nije vidjela rata. Ovaj problem je proučavan detaljno u toku Koreanskog rata pa je ustanovljeno da nakon borci nakon 17 mjeseci provedenih na prvoj liniji počinju da osjećaju posledice stresa! Naravno, ovo je sve individualno, ja sam vidio prave veterane koji su čvrsti kao stijena, ali i one koji su nakon svega para sedmica oslabili na živcima... Drži se prijatelju, nemoj da poklekneš! Pozdrav od Željka Tomića Rat u Bosni - Stojčevachrasnica - 43242 - 26.09.2011 : Fripe Lazarov Svedska - (1)
Da, ba( mi je drago da se neko javio povodom mojih komentara, veš sam pomislio da je vrijeme da utihnem! Ali eto, vidim da neke i oni interesuju, možda i većinu posjetilaca ove stranice. Ovom prilikom ću pokušati da iz moje duše izvadim neke stvari, bar onoliko koliko mi moja glava dopušta. Ljudi moji, nemojte se hvatati za svaku riječ i datum, reko sam već da sam mnogo toga zaboravio. Na primjer, pred očima vidim likove, ali imena nikako da krenu iz sjećanja. Pamtim i dosta događaja, ali su mi se i oni izmiješali sa mojim košmarima i noćnim morama sa kojim živim gotovo svaku noć... Ja ne znam kako je bilo vama sa one druge strane, ali vi ste bar bili na pravoj strani i među svojima; ja sam bio među neprijateljima i svaki čas su mi radili o glavi. Mišo o kome ja pričam nema nikakve veze sa Mišom kojeg spominje Momčilo. Moj badžo je iz Banja Luke, sa Kozare. Momčilu ne moram više ništa reći, sem da je Mišo bio dobar prijatelj sa Kovačom, šefom policije na Ilidži, a bio je i poznati pripadnik SDS-a, Miso je moj badzo iz Banja Luke, sa Kozare, ne moram vise nista reci, Miso je bio vrlo dobar prijatelj sa Kovacom sefom policije na Ilidzi, i odmah je stao uz SDS kada se trebalo boriti za Srpstvo. Na početku rata me umalo nije sjebo; htio me staviti na listu za zamjenu ali mi ja rekoh: I tako, mi prekinusmo sve kontakte... Za život! A vjerujte, nije mi bilo toliko stalo do mene koliko za moju ženu i djecu. Samo sam se bojao da ih se ona čudovišta ne dočepaju! Ko zna šta bi onda sa njima bilo! Vidim da mi Momčilo ne veruje da sam se izvukao na ime! E, jesam brate, upravo na ime i prezime i na pametnu priču i djela. Nije se Filip sakrio u stan, nego sam stalno letio okolo ko da sam svoj na svom. Nikome nisam dozvolio da mi nešto kaže. Glumio sam nekog velikog Bosanca, a kad su se pojavili HOS-ovci i velikog Hrvata. Prije toga sam već, ako si čitao moje prethodne teekstove, privođen na ispitivanje u jednu garazu ispod nebodera, ali opet zahvaljujući mojim prijateljima koji su me prepoznali, jer sam zagalamio u stanici milicije pa su me pustili i dali mi potvrdu da čekam na raspored. Moj školski drug, iz gimnazije sa Ilidže, doce i ime, isli smo isti razred Hota iz Kolonije, Janjić sa Ilidže i Tomići sa Stupa, Babajić Crnogorac i ja Lazarov, Makedonac... Kada me je vidio, jebao im je sve po spisku i rekao: Bio je tu sa njim i jedan Sandžaklija, kojem smo ja i Mujo Beglerbegović iz Otesa uradili cijelu radnju, gore negdje iznad Vraca.. I on se zaprepastio i počeo da psuje ove šupke... Hvala Bogu svuda ima dobrih ljudi! Ruku na srce. Što se Stojčevca tiče, on jeste na brdu ispod Igmana. Naravno, nije cijeli Stojčevac ali jeste hotel a još je više Titova vila. Sa gornjeg sprata hotela, a pogotovu iz vile, kao na dlanu se vidi ne samo Ilidža nego i cijeli Kovači, Sokolović kolonija, Hrasnica, Vrelo Bosne, kao i cijela Aleja i dolina kao na dlanu. Stojčevac je na početku rata bio baza UNPROFOR-a, i ako se dobro sjećam onaj Indijac Nambijar je tamo bio. Kada su oni otišli, sve su ostavili muslimanima. Tad su "borci" iz Kovača i Labudovi, koji jesu inace iz Kovača, "zauzeli" Stojčevac i nikome nisu dali da priđe blizu dok nisu raznijeli sve, od hrane i pića pa sve do kreveta i prozora... Ma šta da vam pričam: odnijeli su sve do zadnje keramičke pločice i štekera iz svake sobe. Bilo je još ljeto 1992. godine, pa niko od njih nije brinuo za odbranu Bosne ili tako nešto. Samo su se izležavali i sunčali na livadi. Međutim, nakon onog drugog napada na Ilidžu, sigurno znam da nije prvi jer se o njemu nije ni znalo puno, po Hrasnici se proširila priča da je Ilidža pala pa su autobusima vozili vojsku da zauzime stanove. Ljudi su na Ilidžu išli bez oružja jer im je rečeno da tamo ima oružja koliko god hoćeš jer "četnici" bacili sve i bježe glavom bez obzira... Međutim, kada su muslimani prišli dovoljno blizu, ti isti "četnici" su raspalili po njima, i čak im udarili kontranapad, pa su se ovi "junaci" iz Kovača razbježali, kud je koji stigao. Kada smo mi, rezervisti iz grada, došli na Stojčevac na stražu, ležali su Kalašnjikovi svuda po Stojčevcu... A ja došao sa M48, pet metaka i bombom "samoubojicom". Još su mi govorili: "Bolje se ubij nego da dozvoliš da te Srbi zarobe. Ako vide da si njihov, zaklaće te! " Podrska Filipuhrasnica - 43163 - 26.09.2011 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - (0)
Brate Srbine, kao prvo, da ti se zahvalim za ovo tvoje pisanje, koje dolazi iz dubine duše. Imaš našu punu podršku i molim te da nastaviš da opisuješ to vrijeme koje si proveo u "multietničkoj Bosni" kao borac, nazovi nekakve armije. Ako ti to nešto znači, i mi koji smo bili na srpskoj strani nismo baš najbolje prošli. Mnogi od nas pate od tog "Koreanskog sindroma" ili još bolje rečeno - pukli smo brate! Doduše, neko samo 10%, neko 50% a oni koji su 100% više nisu ni živi jer su se mnogi od njih i ubili. I za kraj: drži se Brate. Mi smo uz tebe, da te razumjemo. Pisanje je jedna vrsta terapije, pa te molimo da nastaviš. Tvoje pisanje je sasvim dobro i nema gramatičkih grešaka. Možda zbog toga što to Željko malo ispravi, ili si ti previše samokritičan... Komentar na Filipovo pisanjehrasnica - 43162 - 26.09.2011 : Specijalac Momcilo RS - (0)
Prokomentarisao bih pisanje gospodina Filipa kako rece da se zove, ili po postu Fripe Lazarov. Pročitao sam sva tri posta i moj je zaključak je da si mnogo toga zaboravio, slučajno ili namjerno, u to ne ulazim. Bez uvrede, ali ima mnogo kolizije između nekih pisanja. Što se tiče SDS-a, nisam nikada bio ni u partiji ni u bilo kojoj stranci ali Osnivačku skupštinu SDS-a na Ilidži je snimao Kurteš Petar zvani Mišo, inače je radio u "Bosanki" iz Blažuja. I šta misliš gdje su završile te video kasete? Pa naravno, kod muslimana dok se on kao maneken šepurio po Ilidži i okolini, u maskirnom kombinezonu i sa pištoljem. U isto vrijeme, brat mu je ostao u Hrasnici i kako sam čuo daleko je dogurao. Zbog toga je isti poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma ostao u svojoj kući i nastavio normalan život. Koliko je informacija otišlo za Hrasnicu od strane brace? Takođe znam Dragana iz Hrasnice, trenutno ne mogu da se sjetim prezimena, a žena mu je bila iz Apatina. Na vrijeme je izašao iz Hrasnice i stupio u VRS, da bi se, kada se napije, pričao neke stvari putem sistema veze a koje nisu bile ni za telefon a kamo li za radio stanicu. Biješe to pravi "Srbin" ali na baterije! Zar nije Milka matematičarka, izašla, iako joj je majka bila Hrvatica. Ona se nije trebala bojati. Jesu li Nikola Kmezić i brat sa majkom izašli iako je i njihova majka bila Hrvatica i da ne nabrajam dalje... To ko je bio "faca" na Ilidži, e to je tek diskutabilno. Navedena osoba je bio obični narkoman a takvi ljudi su veoma nestabilnog karaktera. Hajde da kažem zvala se "Garda", pa sa Miševića "Munje", oni su bar nešto i odradili, pa Brnetovi četnici na Voćnjaku. Zar oni ne baciše svoga borca, Dursuna, sa terase i momak umrije. Možda nije bio neki borac, ali je bio sa njima. Mogao bih ti ja još mnogo toga napisati o ratu na području Ilidže, Rakovice, Zenika, Gladnog polja, Blažuja, Hadžića, Igmana... i da ti ne nabrajam dalje jer sam na tom području bio u toku borbenih dejstava a i na drugim ratistima. Jedna velika geografska greska, Stojčevac nikada nije bilo brdo i smiješno mi je da si "sa tog brda gledao Ilidžu". Sto se tiče "ustaša", ja sam kod njih išao u Kiseljak, konkretno kod Ivice Rajića, Joze Cice, Marka Budimira a i oni su dolazili na Ilidžu baš u to ratno vrijeme. Već sam ranije pisao o našim Srbima sa područja Kiseljaku, kako su izbjegavali ratiste govoreći Hrvatima da su u VRS a našima da su u HVO, svo dok se nije napravila evidencija... Vjeruj mi da sam u Kiseljak išao u uniformi sa svim srpskim oznakama i činovima i nikada se nisam bojao da će mi se tamo bilo šta desiti, a dobijao sam dosta informacija bitnih za VRS i MUP RS. Na kraju, zašto bi se bojao kada su Srbi odbranili te krajeve od muslimana i Hrvati sa tih prostora su nam bili zahvalni na tome. Konačno, borci iz Vareša su pod punom ratnom opremom prošli kroz Ilidžu i otišli za Kiseljak. Ostavi malo pivo i rakiju pa se prisjeti stvarnih dešavanja, jer kako rekoh prošao sam veliki ratni put od 1991. godine pa do kraja rata i dan-danas me sjećanje dobro služi. Ako zaboravim neki datum, pokušavam se sjetiti i na kraju mi to pođe za rukom. Ne kažem da ima i dosta uspomena u kojima radi "krečana". Malo mi je i to sa imenom smiješno, da si samo na račun imena poslao ženu i djecu u Split, a onda i ti izašao prema Mostaru. Sumnjam da su muslimani bili toliko glupi i da nisu imali sve podatke iz JMBG koji je u ličnoj karti. Još jednom ponavljam da protiv tebe nemam ništa lično, ali volim kada ljudi pišu o konkretnim stvarima pa i ako se koji datum pogriješi ima još mnogo onih koji ovo čitaju a koji mogu napraviti korekciju. Naš narod kaže da su dvije glave pametnije od jedne. Moja podrška Filipuhrasnica - 43102 - 26.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - (0)
Filipe, Samo nastavi da pišeš, ima se tu šta pročitati. Interesantno je. To da li je rečenica posložena baš po jezičkim normama nije najbitnija stvar. Znam nekoliko izuzetno kvalitetnih pisaca čiji je stil (baš) pisanje bez znakova interpunkcije; pobuna protiv normi i ograničenja. A psovka je već odavno stekla stanarsko pravo u literaturi. Samo ne treba pretjerivati. Pošto je pisanje stavljanje života na papir nek psovke u pisanju bude onoliko koliko je ima i u životu. Ni manje ni više. A, inače, u pisanju je najvažnije ovo: da imaš šta da kažeš i da govoriš istinu! A ti, imam utisak, ispunjavaš oba kriterijuma. Pozdrav i očekujem tvoje naredne tekstove! Rat u Bosni (3)-Multietnička Ilidžahrasnica - 42903 - 24.09.2011 : Fripe Lazarov Svedska - (0)
A sada bih htio da vam predočim situaciju u Hrasnici, u trenutku kada je počeo rat. Prije svega, želio bih da pišem o pitanju foliranja i pretvaranja u multietničku državu. U Hrasnici je Zelena garda, poslije Armija BiH, primjenjivala iste metode kao i oni gadovi u Sarajevu: takozvana policija BiH, i razni HOS-ovci i Zelene beretke... Išli su u stanove Srba, ko da traže oružje, optuživali su ljude da su snajperisti, mada u Hrasnici ni jedan metak nije ispaljen iz grada, a svaki tranzistor koji su našli po njima je bio korišten za javljanje "Četnicima"... Svaka svijeća ili baterijska lampa je bila dovoljna da ljudi odu na saslušavanje a da se otuda nikada ne vrate... I tako, Srbi su polako nestajali, ili su bili "razmijenjeni" što je značilo da su zakopani negdje između Hrasnice i Sokolović kolonije. Ja sam se uvijek pitao kao to da SDS nije organizovao Hrasnicu? Jeste Grlicu, Stupac i Vojkoviće, ali nije Hrasnicu koja je imala FAMOS u kome su se pravila oklopna vozila i transporteri! Srbi su, ukoliko se dobro sjećam, držali otprilike pola FAMOS-a, i to baš onaj vojni dio. Tu je čitavog rata bila linija, mada ja lično ne znam jer tu nikada nisam nikad išao u smjenu... Kad sad malo bolje razmislim, preko Hrasnice išao i sav promet, sva humanitarna pomoć iz Hrvatske i vjerovatno je zbog toga i ostala muslimanima. Preko Igmana, Tarčina i Pazarića se išlo za Konjic, a onda dalje za Mostar i Hrvatsku. Znači, Sarajevo u principu nikada nije bilo skroz u obruču, a za svjetsku javnost je bilo k'o fol zatvoreno... Linija prema Mostaru je zatvorena tek 15. novembra 1992. godine, kada su se u Konjicu i Jablanici pobili muslimani i Hrvati. Ja sam tuda izašao 13. novembra, obučen u HOS-ovsku uniformu. Kod Mostara me sa Jugom pokupila dva oficira HV i preko Grabovice odvezli iza Mostara. Tom prilikom su mi rekli: Pita mene jedan od njih: "Odakle dolaziš? " Eto, takva je bila multi-etničke Bosna i Hercegovina! Stojimo tako ja i Vinko Puljić, moj komandant u Stojčevcu, na brdu ispred Titove vile, i gledamo Ilidžu. Kaže on meni da će kada uđe u Ilidžu prvo mog badžu Mišu živog da odere, a ja ću sve to da gledam. Kontam, šupak jedan, čovjek ti je uvijek pomagao, primao i tebe i tvoju ženu sa dvoje dece (dvije zlatne curice) u svoju vlastitu kuću kad nisi imao gdje da živiš, a ti bi ga sad ne samo ubio nega živog odro samo zato što je - Srbin. Gledamo mi tako, a on pokazuje na jednu kuću i kaže da će to biti moj stan kada uzmemo Ilidžu... A ja se u sebi pitam zašto ne ide odmah kad je toliko hrabar! Neka pita Mongu da mu je on iznajmi za sto evra! * Inače, Mongo je bio faca na Ilidži - moj školski drug a u stvari Jevrej po nacionalnosti koji je bio povezivan sa Belim Orlovima i nišlijskim padobrancima. Mislim da je za neke od njih nabavljao kokain, he he he... Rat u Bosni (2)hrasnica - 42822 - 23.09.2011 : Fripe Lazarov Svedska - (0)
Da, gdje sam stao.. Ovo je samo jedan uprošteni izvještaj.. Nije još rat počeo, pravo, išli su razni (Fikret Prevljak je došao malo kasnije) specijalci i ustaše, komandir vojne policije Admir Šabović, njegov zamjenik Nermin Bajramović-Baki, Pero Šutalo zvani Ustaša i njihovi glumci Mirsad Sarajkić-Kuba, Mirsad Bašalić-Ćići, Belko Fehim, braca Agići šupci zvani "Miševi", Munib Hodžić-Muna och Kapetanović-Kina, i HOS-ovci sa Fazlijom, Hajrudinom Fazlićem-Batom na čelu... Išao je uvijek u crnoj ustašoj uniformi sa bajonetom i pišoljem za pojasom... Ali nikada nije išao na liniju... Mater mu njegovu... ... ma mogao bih da ih nabrajam cijeli dan, mater im j**em svima, da rata nije bilo ostali bi svi oni niko i ništa, obični šupci kao što mi u Sarajevu kažemo... U autobusu za Ilidžu niko ne bi ni od njih progovorio! Kada smo išli u disko u Hrasnicu tu smo smo se smijali šupcima iz Hrasnice, kako ne znaju branit svoje trebe tj. ženske. Međutim, desi se taj prokleti rat u kome su sva ta govna odjednom postala neki "borci za jedinstvenu BiH". U Hrasnici, predgrađu Ilidže, prije rata živjelo bar 50% Srba koji su radili u FAMOS-u, fabrici koja je radila za vojsku i proizvodila oklopna vozila i tome slično. Međutim, dođoše ustaše iz Hercegovine, oni u crnim košuljama, ljuti nakon što su dobili po nosu u Krajini. Došli su sa svojim bajonetama i obilježjima... Moj prvi susret sa ustašom, istim onakvim kakvi su bili oni koji su u Drugom svjetskom ratu moje stričeve, ujake i ujne zaklali i bacili u jamu nikad neću zaboraviti! Ali šta da se radi, život mora ići dalje... Šta sad treba da radim? Već sam imao o sebi kako bih rekao... da sam ustasa.. Filip, ime za njih znaci ustaša.. A ja još proširio, jebo te, da nema većeg ustaše u okolini od mene. Pričam kako ćemo sve klati samo da uzmemo Ilidžu... I tako, hvala Bogu, pod tim lažnim imenom prvo pošaljem ženu i dijecu za Split, a zatim pod tim okolnostima dobijem dozvolu da napustim sarajevsko ratište i odem na dopust u Hercegovinu, tj. Metkoviće. I tako, ja nikada nisam dezretirao iz tzv. Armije BiH, mada ta armija nikad nije ni postajala. Filipe, hvala ti za ove priče i molim te da nastaviš da pišeš. Drago mi je da se sve dobro završilo, ali sam malo razočaran jer sam mislio da će tu biti još dosta informacija, pogotovu o likovima poput onog "paradnog ustaše" i ostalih malih miševa. Zamolio bih te da još malo dotakneš tu temu, a pogotovu ako si bio svjedok nekog zločina nad Srbima. Pozdrav, Željko Tomić Rat u Bosni (1)hrasnica - 42143 - 20.09.2011 : Fripe Lazarov Svedska - (0)
Zdravo svima dobrim ljudima! Rođen sam u Brčkom pa mislim da imam pravo da se izražavam na ovom forumu. Takođe sam i pravoslavac, Srbin, i po ocu i po materi, neki će možda da me žale zbog toga, ali ja se nikada nisam dvoumio u mom opredjeljenju, mada mi je otac bio oficir JNA i komunista čitav svoj život. Rat nas je pronašao u Sarajevu, kažem NAS, jer mislim na moju jadnu majku. Otac mi je umro još 1988. godine. Moja dva brata i moju porodicu rat je zatekao, kao i sve ostale "poštene građane" i budale koji su još uvijek vjerovale u bratstvo i jedinstvo, naravno nenaoružane. Izgleda da nismo bili "povjerljive osobe" pa ni jedna stranka tj. partija u BiH nas nije uzela pod svoje. Kad se zapucalo po Sarajevu i predgrađima moja pametna braća su pokupili svoje stvari i porodice i zbrisali kud koji: jedan za Srbiju a drugi za Hrvatsku a potom u inostranstvo. Mati je otišla iz Hrasnice u Sarajevo kod čovjeka i tu osta cijeli rat, ne daj Bože, hvala Bogu što osta živa. Ja sam kontao da nema šanse da dođe do rata i da će to JNA sve da sredi. Zovem vjenčanog kuma, oficir JNA, i pitam ga kad će ovo zlo stati a on mi kaže: "Ne boj se rode, nema problema samo ti uživaj sad će to vojska sredit! " Gledao sam na televiziji kako se specijalci MUP-a kunu na vjernost BiH i obećavaju da neće napadati jedni druge, Vikić i Milenko. Samo što se emisija završila vidimo iz Hrasnice kako gori baza MUP-a, tu negde dole prema Krupcu... Od istih tih specijalaca, muslimani pokupili sve što valja, isto veče blokirali Butmir, Hrasnicu, Grlicu, Sokolović koloniju... Jedva sam živ prošao kući.. Žena radila a djeca bila sama, kćerka osam godina a sin nije bio još ni prohodao ni progovorio... Za njima, kao bez glave, idu srpski specijalci, ne nađoše ništa u bazi jer je sve već gorilo, pa krenuše ka školi MUP-a na Vracama i... tamo upadaju u zasjedu... Ako se dobro sjećam tu je Milenko i poginuo kao i jedan učenik škole... Tu si ih dočekale komšije Sandžaklije sa svih strana jer su već znali da će doći.. E sada da se vratim na vojsku, koja je planirala da sve to sredi! Međutim, sredila je TO BiH vojsku, prvo kod Doma JNA, pa ih zapali na Obali, onda u Dobrovoljačkoj, pa u noćnoj akciji na Mojmilu brdu... I dan-danas se ne zna koliko je vojnika poginulo i zauvjek ostalo tamo sahranjeno... Do tada sam konačno i ja shvatio da smo u ratu, ali sada je već bilo previše kasno da se negdje ide. Izetbegović je zabranio da civili napuštaju Sarajevo. Tako sam se našao tamo gdje nisam ni htio ni smio - na neprijateljskoj teritoriji. Neki mi je Albanac, komšija, svaki dan prijetio sa kalašnjikovim da će me ubiti i to pred cijelom mojom porodicom i komšilukom. Gledali su gdje se neki crijep na zgradi pomjerio i optuživali me da sam snajperista. Samo sam jedan put otišao u sklonište sa djecom - muslimanka pored mene gledala je u mene i mog do života prestrasenog sina koji nije napunio ni godunu dana i rekla da će "mom sinu oči izvaditi ako samo jedno muslimansko dijete pogine te noći. " Naravno svi koji su tu sjedili, a bilo je tu oko 300 muslimanskih duša, su to čuli ali niko nije ništa rekao da me odbrani, od absurda ako ništa drugo, jer nisam ja pucao na nju niti na moje dijete... Ja sam bio sa njom, u tom istom podrumu, je*em joj mater! Kad sam vidio da namam kud, i ja se pridružih TO BiH i tako postah borac Armije BIH što će me u mojoj savjesti proganjati cijeli život, a i poslije. A šta sam drugo mogao da radim? Nije bilo do mene već da spasim ženu i djecu. Ja sam već odavno otpisao sebe jer su me već vodili u garažu ispod nebodera u Hrasnici na ispitivanje, ali me je tamo spasio moj školski drug, musliman, i jedan sandžaklija, takođe predratni prijatelj, čija imena namjerno neću ovdje pominjati ali ih nikada neću zaboraviti. Ipak, hoću da na ovom mjestu pomenem jedno ime, a to je Vinko Puljić, Hrvat, koji me je u suštini predao muslimanima za svoju ličnu dobit jer je htio da useli u moj stan. ... nastaviće se... | |||
Idi na stranu - | 1 | 2 |