Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 16624 Datum: 09.12.2007
O Jovi MijatovićuVelo Vitomir, komšija: Poznavao sam ga još dok sam bio dijete, jer me baba vodila kod njega kada sam bolovao zaušnjake. Liječio je moju braću, rođake, komšije (i Srbe I muslimane). A bio je čuveni travar s Romanije. Pred njegovom kućom su bile kolone ljudi; toliko ljudi da nije mogao sve da primi, a nije mogao ni da odbije, tako da su se redovi sve više stvarali. To s jedne strane, a sa druge - vlast ga je progonila, jer nije bilo dozvoljeno postojanje travara. Zvali su ih nadriljekarima. Narod je dolazio iz Bosne, Srbije, Crne Gore, Slovenije, kao i iz mnogih evropskih zemalja. On je, kada je polagao ispit za sakupljača ljekobilja, našao travu žan šan na Jahorini, koja raste samo u Kini, da bi dokazao naučnim institucijama da se razumije u ljekobilje. Našao je na Tmurnim dolinama na Jahorini. Sa njim su išli Rajići, kao i još neki travari iz Hercegovine. Sabiranjem trava se prestao baviti jer su ga čekali veliki redovi ljudi pred kućom, koji su tražili da im Jovo propiše spasonosne lijekove. Ja sam bio policajaca i dobro znam da je imao po stotinu ljudi u redu pred kućom, koji su čekali prijem. Nas su tjerali da im zabranimo rad i zaplijenimo sve što nađemo u kući vezano za liječenje. Činio je to i minister zdravlja Sarađivao je sa Tomićem i Soldatovićem iz Beograda. Jova im je služio kao veliki poznavalac ljekovitog bilja. Vojsku je služio (dvije-tri godine) u Austriji, u Beču. Kao vitalno dijete s Romanije bio je sa doktorima. Gledao je kako ljekari pregledaju ljude i slušao na šta se sve ljudi žale i kakve im lijekove propisuju. Već je imao predznanje o ljekovitom bilju, jer su mu je majka i đed bili travari. Uz to, Jovo je dobio knjigu o ljekovitim travama od jedne babe Obrenije, a pisao je neki jevrejski ljekar koji je službovao u Rogatici. U Sokocu još živi Milan Prijeđa, koji dobro zna za Jovina umijeća. Bolovao je od podrebrica, a otpustile su ga sve bolnice, pa čak i one u Sloveniji. Jovo je njega izliječio. Zato se pojavio kao svjedok na sudu, kada su komunističke vlasti Jovu pozivale na sud. Branio ga je, jer je imao ubjedljive dokaze da je njega izliječio. I ja sam bio porotnik, ali i svjedok, kada su mu sudili. Još je živ Vojislav Mačar, koji je zbog posjekline trebao da izgubi ruku, ali ga je Jovo spasio travama. |