|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Nlo :
|
27425 |
30.03.2011 |
Baba Vanga "videla" Gadafija kako napada Evropu
Čuvena bugarska slepa proročica Baba Vanga predvidela je ne samo rat u Libiji, nego i da će tamošnji lider Muamer Gadafi zbrisati Evropu hemijskim oružjem.
Štaviše, ako je verovati Baba Vangi, 2011.
godina biće prelomna za čitavo čovečanstvo, objavio je ruski portal Lajfnjuz delove nekih njenih predskazanja.
Slepa proročica je rekla da će posle "nuklearne katastrofe u Japanu" početi rat sa muslimanskim zemljama u kojem će biti upotrebljeno hemijsko oružje koje će uništiti na desetine država.
Vanga je prorekla da će prvo uslediti silovit udar posle kojeg će se na "koži ljudi pojaviti čirevi i tumori".
Ona je "videla" i da će Evropa do 2016.
opusteti.
Ruski portal napominje da je Baba Vanga dosad pogodila - opisala je havariju u japanskoj nuklearki "Fukušima", rekavši da će posle tog događaja uslediti rat s islamskim zemljama.
|
|
|
Velimir Ilijas : Ilijas
|
27308 |
16.03.2011 |
Moje, tvoje, njegovoU ovo vrijeme ekonomska kriza je zahvatila sve segmente društva.
Ljudi žive na ivici bijede.
Mnoge porodice nisu u mogućnosti da plaćaju režijske troškove jer nemaju dovoljno novca ni za hljeb.
Izostavljaju plaćanje potrošnje električne energije i vode.
Međutim, elektrodistribucije i vodoprivredne organizacije tim domaćinstvima isključuju struju i vodu.
Ostavljaju ih bez osnovnih potreba za život.
Bolje rečeno ubijaju ih, uzimaju im život.
A, da li elektrodistribucije i vodoprivredne organizacije imaju na to pravo?
Moje razmišljanje je ovako.
Električna energija i voda nije njihovo vlasništvo.
To je i moje, i tvoje, i njegovo, i naše, i vaše, i njihovo.
To je opšte-društveno dobro.
Te organizacije su ovlaštene samo da upravljaju i gazduju distribucijom i potrošnjom.
Normalno, i da vrše naplatu potrošnje.
Nemaju pravo da domaćinstva ostavljaju bez tog opšte-društvenog dobra, Postoji mogućnost prinudne naplate potrošnje tih resursa.
Te organizacije imaju pravo podnošenja prijava i tužbi nadležnim sudovima koji su ovlašteni da donose odgovarajuće odluke.
Sudovi imaju načina i prinudne naplate.
Ako nikako drugačije, a ono pljenidbom pokretnih stvari i prodajom istih.
Ako se nema od čega nadoknaditi dugovanje i na taj način, ima pretvaranje kazne u kaznu zatvora pa će dužnik odležati u zatvoru, raditi korisne poslove, ali bez plate sve dok ne odradi dugovanje.
Dakle, pomenute organizacije ne mogu svojim nekakvim pravilnicima donositi takve mjere.
Takva mjera spada u domen zakona, a one ne mogu donositi zakonske odredbe.
To mogu zakonodavni organi.
Međutim, smatram da bi takva mjera donesena i zakonom bila protiv ustavna jer zadire u život čovjeka.
Nemamo pravo ubijanja ljudi.
Država mora imati i socijalne programe kojima će štititi i pomagati nemoćne.
Pa zamislite vi koliko je naših izbjeglica se našlo u Danskoj i Švedskoj i tamo dobili socijalnu pomoć od koje bolje žive u stranoj zemlji bez rada nego naši radnici u svojoj od plate.
Nažalost, imamo i previše takvih glupih mjera kojima udaramo po sirotinji, a ne znamo kako se zaštititi od kriminalaca.
|
|
|
Velimir Ilijas : Ilijas
|
26600 |
22.02.2011 |
Javni uvijeni kriminalSvi gubimo, a svi šutimo.
U današnjoj još nesazreloj privatizaciji, sazreo je kriminal.
Vlasnici privatnih organizacija primaju radnike i prijavljuju ih tamo gdje treba, ali ne baš sve.
Radno vrijeme im je po ugovoru 8 sati, ali uglavnom svi rade najmanje 10 sati.
Imaju oni i plate, ali jedan dio plate je javan a drugi je tajni.
Naime, oni radnicima uplaćuju na njihove račune kod banki najmanji zagarantovani iznos i na njega uplaćuju i doprinose.
Ostali dio zarade, ako je ima, isplaćuju radnicima na ruke u svojoj organizaciji.
Koje su posljedice ovakvog načina isplata plata radnicima?
- Gubi država jer se budžet ne puni punom mjerom.
Uskraćen je za doprinos na onaj iznos koji se radnicima isplaćuje na ruke na koji se ne plaćaju doprinosi.
- Gube radnici jer im se ne uplaćuju doprinosi u punom iznosu.
Posljedica toga je kad idu u penziju da imaju vrlo nizak prosjek zarade i dobiju najnižu penziju.
- Gube fondovi jer su uskraćeni za dobar iznos sredstava.
- Gube sadašnji penzioneri jer se u fond PIO ne uliva dovoljan iznos sredstava pa penzioneri primaju umanjene penzije.
Od ovih posljedica su izuzeti poslanici u parlamentima, ministri u vladama i inspektori, jer su sebi obezbijedili enormno visoke plate i njima će prosjek zarade za penziju biti dovoljan da imaju solidne penzije.
Sve se to zna i šta treba još reći? Ma ne treba, bogami, ništa.
Odgovorni treba samo da preduzmu odgovarajuće mjere.
|
|
|
Nenocc : Pescano Selo
|
20898 |
04.03.2009 |
Kroatizmi srpskih politicaraIzdvojeno iz Pess RS,
Političari u Republici Srpskoj, upozoravaju lingvisti, čestom upotrebom kroatizama, ugrožavaju srpske nacionalne interese, kuturu i tradiciju.
Evo par citata lingviste Milorada Telebaka:
"Stalnom upotrebom kroatizama razara se srpski jezik i srpska kultura.
Zato je neophodno pojačati lingvističku kontrolu, jer samo tako je političkim i jezičkim nebulozama koje se mogu čuti i videti u pojedinim medijima, moguće dati smisao",
"Političar koji ne vlada standardnim jezikom, koji ne drži do normi književnog jezika, kome književni jezik više smeta nego što koristi, jednostavno ne bi smeo da bude političar.
Ne samo nasi političari da bi trebali da se ugledaju na Hrvatske nego malo više nacionalnog, da ne kažem nacionalistickog ne bi ni nama škodilo.
Mi takođe nikada nismo imali političare, za vreme Juge, tipa Mike Tripala i Savke Dapčević koji su bili spremni da isture vrat, plašeći se pri tome za svoje fotelje.
Ako neko zna, osim Ðilasa i Rankovića koji su skinuti sa položaja, a da pri tome ništa nije promenjeno, nekog političara iz srpskih redova iz bivše Juge koji je vredan spomena i koji je nešta uradio za Srpstvo, neka napiše, bicu mu jako zahvalan.
Svi su bili poltroni i verne sluge nama neprijateljski naklonjenog sistema, plašeći se da izgovore reč Srbin a kamo li da se izjasne kao Srbi, ili ne daj Bože da nešto urade za svoj rod.
Sram da ih bude! Zato smo sad tu gde jesmo.
Ni jedino srpsko pitanje još nije reseno!
Dalje navodi lingvista Telebak da bi mediji trebali da se pozabave ovim pitanjem.
Ako mene pitate te ljude bi trebalo staviti na stub srama, ili možda još bolje bih ih trebalo poslati u lepu njihovu neka rade za hrvatsku vladu i neka budu na njihovom platnom spisku.
Od Topole pa do Ravne Gore...
Po meni još ozbiljnije pitanje je medija i filmova.
Oko 80% filmova koji se prikazuju na banjalučkoj televiziji su prevedeni na novokomponovanu "hrvatsku varijantu" srpskog jezika.
To u mnogome kvari jezik kod naše omladine i djece, pa se njihove bolesne umotvorevine šire i na naše prostore.
Na taj način pokušavaju da bar kulturno pokatoliče narod na našim prostorima.
Ne treba kriti da je banjalučki region oduvjek bio pod uticajem hrvatskog jezika i kulture, isto tako kao što je i istočni dio BiH bio pod uticajem crnogorske tradicije, vjerovatno zbog istorijskih veza sa tim područjem.
|
|
|
Nenocc :
|
20822 |
26.02.2009 |
Ne zaboravitiMi smo izgleda kao narod skloni brzom zaboravljanju i opraštanju i ne znam šta bi nam se još moralo desiti pa da se od te loše navike odviknemo i da postanemo malo nacionalno ostrešćeniji.
Neka zaborave i oproste oni koji hoće, ja ne mogu!
Beograd, Božja 1993.
godina, poznata pevaljka/zaboravio sam u medjuvremenu koja je bila / promoviše novu ploču i kao uvod počinje sa pesmom: "Mujo kuje konja po mesecu! " i kad je stigla do "kuje" ustaje jedna prisutna novinarka i gađa gore pomenutu glupu kozu tašnicom.
Ako neko zna o kojoj se kozi radi neka napiše.
Bili smo brzi da zaboravimo Jasenovac i sve jame, za koje niko nikada nije odgovarao, da ih sad ne nabrajam, i kako su nas sve klali i čerečili i oči vadili, da postanemo najveći komunisti i Maršalove najvernije sluge i vazali.
I desilo se ono sto se desilo! Opet su nas u Sarajevu bacali u jame, i ne samo tamo, i klali i silovali i šta nam sve nisu radili i još hoće da žive zajedno sa nama u istoj državi.
Ako mene pitate ni na istom kontinentu ne treba da žive sa nama, slobodno neka se sele.
Narod koji zaboravi svoju prošlost nema ni budućnosti!
Mislim da je sledeći stih vezan za Prvi srpski ustanak, ali ga je u svakom slučaju narod ispevao, i u zlim vremenima uvek primenjiv.
Kamo sreće da smo malo više čitali junačke pjesme.
Žene, Decu u zbegove šaljte,
A vi se sjajnog oružja hvatajte.
Živeli!
|
|
|
Nenocc : Pescana Evropa
|
20739 |
22.02.2009 |
GastarbajteriKada neko za sebe kaže da mu je život bio teritorijalno vrlo širok i još sebe naziva velikim patriotom, onda je zadnje što možeš očekivati od takve osobe upravo ono što radi naš prijatelj Struja.
A još kad traži dodatne informacije o Mići Vlahoviću, i zavetuje se da će od srca dati za spomenik M.
V.
više nego gastarbajteri, onda ne razumem ništa.
Dragi prijatelju Struja ti si jedan od par stotina hiljada Srba koji su morali napustati svoja ognjišta.
I ja sam jedan od vas.
To je bila cena koju smo morali da platimo, da bismo sada imali našu Repibliku Srpsku, našu Skupštinu, našu Vladu, našeg predsednika, naše muzičke urednike i pravo da slušamo "Odakle si sele..
Oj, vojvodo Sinđeliću" a ne one njihove.
Neki od nas su dospeli u Rogaticu, i ti među njima, drugi u Vlasenicu, treći u Sokolac, i da ne nabrajam dalje...
Za vreme Titove Juge komunjare su govorile: "Snađi se druže! " Tako je bilo pre komunizma, za vrema komunizma, pre rata, posle rata, i tako će uvek biti.
Međutim, to ne znači da smo svi mi, manje-više prepuštani sami sebi, uz ono što nam je sudbina odredila, da uradimo ili upravo ne uradimo od našeg života.
Život je nemilosrdan moj prijatelju, i malo ih je na ovoj planeti koje život mazi.
Gastarbajteri sigurno nisu krivi da si ti sada u Rogatici i ne zaslužuju da ih kritikuješ, ali možeš da se nazivaš većim patriotom, stvar ličnog uverenja.
Ako si nekada živeo u Štutgartu kao što tvrdiš da jesi, onda sigurno znaš da dva piva koštaju 3, 60¿ a kad novac šalješ, a nadam se da si slao, onda sigurno znaš da troškovi slanja novca izvan Evropske Unije iznose oko 35¿, dok ti tvrdiš da mi šaljemo manje nego što kostaju dva piva.
Bojim se da će ovo tvoje pisanje imati samo kontra-produktivan efekat ako si možda mislio da navedeš ili da potakneš gastarbajtere da uplate više.
Takođe ne razumem kada neki kritikuju "Pravog".
Kao: "Mi smo se više borili, nemoj stalno da pišeš ja, piši više mi...
Kako će čovek pisati mi kad je to sam proživljavao i kako on da zna šta su drugi osećali u pomenutom trenutku.
Evo ja sam na primer ( možda ću sada i ja biti kritikovan zašto ne pišem mi ) prije nekih mesec dana zamolio našeg prijatelja Željka da me stavi na spisak donatora, ali je Željko to sigurno zaboravio, šta mu ne zameram, ali ga sada javno ponovo pozivam da me stavi na spisak i obećajem i ja od srca 50¿.
Neno,
kao prvo, samo si djelimično u pravu da te nisam stavio na spisak.
Tvoje ime se nalazi na glavnoj stranici donatora već desetak dana.
To možeš da provjeriš ako klikneš ovdje.
Primjetićeš da tamo stoji "NenoCC" i "nekada Sokolac" ali to je zbog toga što još uvijek zvanično nisam objavio da si ti donator ove akcije.
Pored toga, nisi ti jedini donator kome nisam objavio ime: tu su i Oko iz Bijeljine, te još par donatora iz Aleksandrova.
Možda ima tu još poneko, moram da pregledam sve poruke.
Ovdje ne računam one koji su se javili ali nisu dali tačan iznos donacije koju bi mogli priložiti, tako da oni još nisu u "ozbiljnoj" konkurenciji.
Izvini zbog ovoga, ja to zovem "politika sajta".
Iskreno rečeno, pokušavam da stalno držim neke "tenzije" oko akcije, tako da posjetioci koji uglavnom dolaze na stranicu "Najnoviji" mogu pročitati o akciji i tako se eventualno uključiti u istu.
Drugi razlog je što imam dosta posla, jer se o Građanskom ratu ovih dana piše jako puno, pa provodim dosta vremena sređujući tekstove.
Izvini na ovome, i obećajem ti da ću zvanično objaviti da si donator, danas ili eventualno sutra.
Nisam imao namjeru da odgovorim na Strujin komentar, i u potpunosti se slažem da njegov komentar može imati kontra-produktivan efekat.
Veoma dobro znam kako je živjeti u inostranstvu, i siguran sam da mnogima tamo ne cvjetaju ruže.
Pogotovu onima koji izgube posao, ili rade na crno.
Mnogi se zbog toga i vraćaju u Republiku Srpsku znajući da će tamo bar biti sa svojom rodbinom i prijateljima.
Vjerovali ili ne, što se finansija tiče mnogima će biti - isto!
Konačno, htio bih da kažem da je Struja novi posjetilac ovih stranica, i pokušao je da kaže da bi "Pravi" tebao da napiše nešto o Mići Vlahoviću jer ne zna da mi imamo već dosta toga napisano.
Zbog toga, nemoj molim te da mu to zamjeriš jer ja vjerujem da je do sada to već shvatio.
Štaviše, slučajno znam da je i lično pohvaljivan od Vrbasa, što dosta govori o njemu.
Da li Struja zna ko je Mićo Vlahović, u to ne sumnjam! Možda je čovjek malo prenaglio, tj.
prerano uletio u vatru, to mu vjerovatno ostalo još iz rata! Mi ne treba da mu to zamjerimo, a pogotovu ne da se oko toga prepucavamo.
Konačno, mislim da je moja greška što sam propustio ovaj komentar, tj.
što nisam iskoristio svoje pravo da taj red izbrišem.
Taj dio rečenice koji se tebi nije svidio, ja sam upravo izbrisao.
Struja, ako ovo čitaš, molim te da ne odgovoraraš na ovaj komentar.
Obojicu vas jako cijenim, a ne želim da vaše komentare brišem!
Pozdrav, za Braću Srbe!
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
20217 |
20.01.2009 |
Muke sa TrapavomPrije godinu dana, izađe u BUM-u moja slika, kao prilog uz priču o Boru Radiću.
Autor reportaže, Radmila Trapara, se nije ustručavala da kompletan materijal za tu reportažu prepiše upravo sa ovih stranica.
Kasnije mi se javljala i objašnjavala da se ona bori za istinu, te da joj je život u stalnoj opasnosti...
Zaboravih na taj nemili događaj, oprostih joj što se, poput nekog lošeg đaka, poslužila plagijatorstvom.
Zaboravih laži poput one da sam ja "u Lukavicu slao neko pismo iz Toronta" da bih objasnio ko je ubio Boru Radića.
Pređoh i preko toga što nikada ne pomenu adresu ove stranice, jer osnovni princip novinarske etike je da se navedu izvori informacija.
Oprostih joj sve to, jer u njenom Kuranu nema ništa o "šumskoj propagandi" niti o novinarskoj etici.
 Juče sam na Jutjubu gledao neki film koji su Bošnjaci snimili o "odbrani Sarajeva".
U moru gnusnih laži o Grahovištu, Pofalićima i Žuči, pomenuše Predraga Žarkovića - Božura, i objaviše ovu sliku.
Međutim, na moje veliko iznenađenje, prikazaše još jednu njegovu sliku koju imam u svojoj arhivi ali je još uvijek nisam objavio.
I onda se ja prisjetih da sam tu istu sliku dao uvaženoj novinarki "srpskog" lista BUM, a ona je za šaku feninga prodala islamsko-mudžahedinskoj propagandnoj mašini.
Kako tu sliku nema niko više sem ja siguran sam da su filmski režiseri tu sliku dobili upravo od Radmile Trapare.
E pa, nazovi-novinarko Trapara, što je dosta dosta je.
Sada mi je jasno koliko je tebi stalo do srpstva i istjerivanja pravde.
Da se razumjemo, nije meni krivo što sam tebi (preko tvog potrčka Nikole Mačka) dao Božurovu sliku jer ih ja imam nekoliko, već mi je žao što ti ne dadoh neku bolju! Zna se dobro da za svaki bosanski film, još prije nego što ga Bosanci i snime, Amerikanci pripreme po jednog Oskara.
Ljutim se što mi ne reče za što ti je fotografija trebala pa da ti dam najbolju.
Neka moj drug Božur bar u Holivudu izgleda lijepo, jer mu te tvoje Bošnje srušiše spomenik u Krivoglavcima.
|
|
|
Pitar : Sarajevo
|
20137 |
16.01.2009 |
Kome ti glumiš?Čitam post Bošnjaka sa Sokoca koji je sad u dijaspori i ne mogu da odolim a da ga ne upitam šta je on uradio za svoju domovinu, Romaniju ili bar rodno selo?
Da se razumijemo, ja sam Bošnjak iz Sarajeva ali mi smetaju ovi "dušebrižnici" koji sa udaljenosti od 10 ili 20 hiljada kilometara vode brigu o nama, našem načinu života i glume zaštitnike bošnjačke kulture i istorije.
Isparili ste guzice kad je najviše trebalo (čast izuzecima ali slabo ih ima) i sad iz Osla ili Štokholma tumačite kako i šta bi trebalo da narodu bude bolje.
Dođete jednom godišnje u skupim limuzinama uzetih na kredit, vodate djecu po čaršijskim ćevabdžincama u trenerkama sa švedskim zastavama, kupujete stanove po Grbavici (omiljeno papansko naselje) a kad odete u rodni kraj, požderete janjca i smeće izbacite u prvom šumarku.
Šta ste uradili za ovu Bosnu ili za svoje selo? Jeste li obnovili nekom povratniku kuću, kupili ovcu ili bar kokoš? Jeste li bar nasuli put ili kupili sto metara plastične cijevi da povratnici imaju vodu?
Niste.
Niti imate namjeru.
Gledate ih sa visine, kao da ste plave krvi a počele su vam i štale smrditi, pogotovo hanumama u štiklama koje bi, da ne bi Karadžića, i sad muzle krave po vukojebinama.
Znate srati po Norveškoj kako ste bili "neko i nešto", kako ste imali na stotine ovaca i krava, najnovija auta i traktore a bili ste bijeda, kao što ste i sada.
Sad ste moralna bijeda.
Džaba vam stanovi po Oslu ili Vašingtonu, umrijećete u zemlji u kojoj vam ni prezime ne znaju izgovoriti.
Nemate vi pravo ništa prigovoriti Željku Tomiću.
On jeste velikosrbin i rojalista ali je za svoj narod i taj kraj uradio dosta stvari.
Pokrenuo je mnoge akcije, pomogao nejač, sačuvao neke stvari od zaborava.
Ispašće da ga branim i da mu se uvlačim ali nije tako.
Ja sam ratovao protiv njega ali ga poštujem jer svoj kraj i porijeklo nije zaboravio.
Više sam ja kao sarajlija pomogao povratnicima i narodu na Romaniji nego svi vi Bošnjaci sa dva pasoša po Norveškoj i Švedskoj, usta vas grebem!
Izvinjavam se ali me upale ovi "dušebrižnici".
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
18802 |
02.09.2008 |
Republika Srpska dobila .RS domenSvaka zemlja ima svoj internet domen, tj.
ono čime se završava vaš URL.
Na primjer, Jugoslavija je imala "yu", a Republika Srpska nije mogla da dobije svoj internet domen "RS" jer "nije priznata kao nezavisna zemlja".
Ovih dana u Srbiji ističe rok za preregistraciju svih "yu" domena u "rs", tako da ce i Srbi iz Republike Srpske konačno moći da registruju internet domen koji se završava sa RS.
Možda i ja odlučim da registrujem "slavicnet.
rs", jer "the sky is limit"!
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
18742 |
25.08.2008 |
Kada moze Kosovo, moze i OsetijaOvih dana, uporedo sa olimpijadom u Pekingu, svjetski mediji su bili okupirani i ratom koji se vodi u Južnoj Osetiji i Abhaziji, teritorijama koje ne priznaju vladu u Tbilisiju, prestonici bivše sovjetske republike Gruzije (Georgia).
Sve je počelo kada još u doba raspada SSSR-a.
Gorbačov najbliži saradnik, Edvard Ševardnadze, je drugi po zaslugama za kolaps sovjetskog giganta, i pobjedu imperijalizma nad komunizmom.
Ovaj američki učenik je iza sebe, kao predsjednika Gruzije, ostavio Mišu Šakašvilija, provjereno američkog čovjeka.
U zadnjih nekoliko godina, NATO pokušava da Gruziji postavi "odbrambene" rakete, u cilju "zaštite američkih interesa".
U isto vrijeme, ruski separatisti su organizovali dva referenduma (koja međunarodna zajednica nije priznala), jedan 1992.
godine, a drugi u 2006.
godini, a odbili su i Šakašvilijevu ponudu da dobiju "više od autonomije, manje od nezavisnosti".
Nakon toga, vladine trupe su umarširale među pobunjene Ruse, i napravile - masakr.
Nadale su se da će njihov "moćni" saveznik stati uz njih, ali to se (naravno) nije desilo.
U žestokoj protiv-ofanzivi, Rusi su upali u pomenute teritorije sa namjerom - da tu i ostanu.
Gruzijski predsjednik je bukvalno plakao na američkoj televiziji jer je "nemoćan da bilo šta učini".
Nadam se da i vi djelite moje oduševljenje za ove skorašnje događaje.
Ako je Bosna imala pravo da se odcijepi od Jugoslavije (upotrebom sile), a zatim i Kosovo, koje ima isti status kao i Osetija i Abhazija, zašto onda ne bi mogle i ove ruske pokrajine.
Naravno, ostaće nešto i za Amere, da prave svoje vojne baze i postavljaju raketne sisteme.
Radosna vijest! Rusija je priznala Osetiju i Osetiju i Abhaziju kao suverene zemlje.
Vjerujem da bi to učinila i Srbija, samo da su Radikali na vlasti.
Možda će to Dodik "predložiti" na Skupštini RS, ali ne vjerujem da će to uraditi "najdemokratskija" zemlja u svijetu - Bosna i Hercegovina i Hrvatska, mada su se toliko radovale otcjepljenju Kosova.
Nadam se da će i Republika Srpska slijediti ovaj potez, naravno kada za to dođe pravo vrijeme.
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
17036 |
13.01.2008 |
Sretna Stara nova godinaOvih dana zvoni telefon češće nego obično.
Zovu me prijatelji, drugovi, poznanici.
Hoce da mi čestitaju "Srpsku novu godinu".
Ja im se zahvaljujem, čestitam i ja njima.
Doduše, htio bih da im nešto kažem, ali mi riječi ne izlaze iz usta, jer sam već odavno naučio da se sa Srbima ne treba raspravljati - sve jedan pametniji od drugoga.
Naime, mnogo godina ranije sam od jedne Ruskinje naučio da je termin "сербский новый год" neispravan, jer i Rusi, a i još neki drugi narodi slave 13.
januar kao "Staru novu godinu", kako je braća Rusi zovu.
Ubrzo potom sam shvatio da je termin "Srpska nova godina" još jedna uspješna konspiracija onog Latina, koji po paklu hoda sa svojom vlastitom nogom u ruci.
Ali nije meni do njega, nego što nas je sve namagarčio da progutamo tu njegovu laž, pa da nam se zbog toga i mrtav smije, a ostatak svijeta vjeruje da smo mi, Srbi, ludi i da nećemo sa njima, čak smo i svoju Novu godinu izmislili.
U svakom slučaju, ostalo je samo nas 200 miliona Srba i Rusa, da slave "Staru novu godinu", koju su nekada slavili svi narodi Svijeta, izuzev nekih azijskih, i arapskih.
Sada je ta "Nova godina" zastarila, pa se zove "stara".
Zbog toga, kada nazovete prijatelja da mu čestitate "Novu godinu", molim vas izbacite ono "srpska", ne zato što ne zvuči lijepo, nego što je jezički nepravilno.
E pa, poštovani posjetioci, srećna vam "Stara nova godina".
|
|
|
Aldin :
|
17027 |
13.01.2008 |
Ista stvar i u FederacijiČitam vaše komentare pa se nasmijem.
U Federaciji je isti sistem.
Kupuju se fabrike za marku, niko ne zna čija je, bitno je da se prodala.
Ne treba se mnogo oko toga nervirati, stara poslovica kaže: Ko bliže vatri, taj se i ogrije.
Možda bi im trebalo to nekad zapaliti, pa da i oni ništa od toga nemaju.
Neka im makar propadnu pare koje su dali načelniku opštine, da bi kupili taj objekat za bagatelu.
Pozdrav svima od Aldina.
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
16897 |
29.12.2007 |
U boj krenite junaciZa vrijeme rata su nas slali na front, i mi smo tamo ginuli, krvarili, nadajući se da će nas, kada jednog dana pobjedimo, kod kuće dočekati naša, "Srpska država", u kojoj će sve biti drugačije, bolje.
Obećavali su nam vile i gradove, čak i deset hektara šume po svakom borcu.
Ko im nije bio po volji, po kazni je išao na Kruševo, Srebrenicu.
Već tada su imali svoj sistem kažnjavanja.
Ubili su Bora Radica, Ristu Ðogu i mnoge druge poštene Srbe.
Kada smo se vratili iz rata, shvatili smo da su oni ono vrijeme dok smo mi trunuli u rovovima dobro iskoristili - da se obogate.
U njihovim džepovima je završila humanitarna pomoć, koju nam je slala naša emigracija, Grci, i čitav demokratski svijet.
Otimanje imovine se nastavljalo kroz ilegalnu privatizaciju društvene imovine, koja je često sprovođena nezakonito i primjenom sile.
Ono što im nije odgovaralo, oni su uništavali, rušili, prodavali u staro željezo.
Okruženi bijesnim kerovima, stvorili su moćnu gangstersku organizaciju, koja gazi i ubija sve što im stane na put.
Tako je završio i Nikola Koljević, Srđan Knežević, Željko Marković i svi oni koji su im "stali na žulj", ili im nisu odgovarali.
A mi smo bespomoćno gledali šta nam rade, i živjeli u strahu da da i mi ne postanemo meta njihovog sledećeg napada.
Neki od nas, koji nisu mogli podnijeti da žive u bijedi i nemoći, čak su i samoubistva izvršili.
Pod misterioznim okolnostima umro je i Zoran Kosorić, a pod njihovim pritiskom slomljeni su i u njihove redove uvučeni i oni najhrabriji.
Danas ratni profiteri svoje ljude imaju ravnomjerno raspoređeni u svim partijama, pa mi Sokočani baš i nemamo nekakvu aternativu.
Njihova partija, ona prava - profiterska, još uvijek sigurno jaše u sedlu.
Slikaju se sa popovima, grade crkve, busaju se pravoslavljem, a njihov jedini Bog je moć, njihova religija ima boju novca.
Postavlja se pitanje: "Šta nam je raditi.
" E pa, imamo i mi svojih alternativa.
Zašto se i mi ne koristimo istim metodama kao oni? Zašto da se mi bojimo mraka, ni krivi ni dužni, a oni, lopovi, slobodno hodaju po Sokocu otvoreno prodavajući drogu i zavodeći našu djecu.
Pa zar ne možemo i mi "oko za oko, zub za zub".
Imaju i oni djecu, imaju i svoje porodice.
Boje se i oni, pogotovu kad nisu okruženi svojim kerovima.
Koliko još naših sinova treba da pobiju, pa da se mi probudimo i kažemo: "E, sad je dosta".
Koliko nas još treba da umre pod sumnjivim okolnostima, nerazjašnjenim samoubistvima, prije nego što nas zaštiti bilo koja od dvije države u kojoj živimo, tri vlade koje smo izabrali.
Šta rade tri policije, dvije vojske i sedam obaještajnih službi koje funkcionišu na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Šta rade sudovi, počev od onoga u Hagu, Sarajevo, pa i Sokocu.
Kako to da su pravi ratni zločinci na slobodi, a oni koji za sigurno nikoga nisu ubili počivaju u grobu ( Nikola Koljević ), ili su u Švedskoj u zatvoru ( Biljana Plavšić ), ili su pak proglašnei nevinim ( Naser Orić ).
Šta rade naši neustrašivi borci? Zar je moguće da su se svi pretvorili u plačljive žene, koje nariču nad subinom svoje drogirane djece koja godinama bezuspješno čekaju posao na birou, još uvijek vjerujući u bolju budućnost.
Zar je moguće da im niko ne može ništa.
Ne kažem da ih treba sačekivati u dvoruštu sa automatskim puškama, podmetati im bombe pod aute, ili trovati.
Ne, nisam za to, mada su sve to zaslužili, i pred Bogom i pred ljudima.
Meni su do sada samo oteli malo zemlje, ali ja mnogo ne hajem za to, jer sam ja već odavno digao ruke i od zemlje u kojoj sam se nekada rodio.
Međutim, da su meni nešto uradili, ja bih znao što mi je činiti.
Potražio bih zaštitu od onih protiv kojih sam ratovao i koji još uvijek mogu stati "zmiji" na glavu, samo ih u tome treba malo podržati.
Vjerujem da bih našao još 1000 alternativa, kako da se riješimo lopova - jednog po jednog.
A na kraju, ako baš ništa ne bi pomoglo, pokušao bih da sebi oduzmem život.
Međutim, pri tome bih se potrudio da još nekoliko njih sa mnom ode u vazduh.
Eh, zašto nisam rođen u Iraku, ili bar Pakistanu, pa da znam da moj narod nije stado ovaca! Ide na klanje, a čak i ne mekeće.
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
16872 |
27.12.2007 |
Rat još uvijek traje!Za razliku od većine Sokočana, ja mislim da rat još uvijek traje.
Ali ovo nije rat na Kruševu, Nišićima, Vogošći, Grbavici, Prači, Kopačima, Žepi, Majorovom grobu, Nedžarićima, Dobrinji, Crnom vrhu, Aerodromu, Ilijašu, Ilidži, Lukavici, Koridoru, Banjaluci, Darivi i mnogim drugim mjestim gdje su nas slali za vrijeme rata i gdje smo mogli izgubiti glavu.
Međutim, rat koji ja vodim je mnogo prljaviji jer u njemu ne vidiš lice protivnika, pa zato nisi ravnopravan sa njim.
U ovom mom ratu, neki su završili u jezeru, ili pokošeni rafalom u prisustvu porodice ili u ranim jutarnjim časovima na kapiji svoga dvorišta.
U prošlom ratu, Sokolac je imao mnogo hrabrih sinova, koji su čitav rat proveli na prvoj liniji, hrabro se odupirući neprijatelju.
Neki su u tim rovovima ostali zauvijek, na vječnoj straži.
U isto vrijeme, ratni profiteri su u Sokocu zgrtali novac lopatama, a devize grčkog crvenog krsta čuvali u kućnom špajizu, u vrećama za đubre.
Oni koji su imali sreću da se vrate iz rata i okače svoje puške od klin, su izgleda u tim rovovima izgubili hrabrost i čast, pa ne smiju da se suprotstave onima koji ih potkradaju, i zbog kojih pred biroom čekaju na posao.
Možete se busati da ste u ratu bili heroji, kada od njega nemate nikakve koristi.
Rat je za budale, jer svo ono bogatstvo koje su generacije stvarale sada pripada onima koji su na liniju dolazili samo da podijele cigarete.
Hoću da naglasim da je za mene Zika istinski junak.
Možda je on bio fukara u ratu, kada su mnogi od vas bili heroji.
Međutim, svako vrijeme iznjedri svoje buntovnike, a čini mi se da je ovo današnje vrijeme oskudno sa njima, pa se takvi u Sokocu mogu nabrojati na prste jedne ruke.
Što se Amera tiče, o njima imam deset puta lošije mišljenje nego bilo ko od vas.
Međutim, za razliku od nas Srba, u njihovom društvu oni mogu da govore i pišu šta hoće.
A to pisanje ima uticaja, pa zbog nekih hrabrih novinara, u Americi su ostavku dali poznati predsjednici, da navedem Niksona za primjer i čuvenu "Votergejt aferu".
Peti amandman je i jedini kvalitet koji američko društvo ima.
A to što njihov predsjednik bombarduje Beograd, Kabul ili Bagdad, Amerikance mnogo ne zabrinjava - sve dok im ne opadne standard.
E, zbog toga sam i pomenuo njihovu demokratiju, koju oni u obliku bombi izvoze po svijetu.
Želim da navedem i jedan primjer, možda ne tako mnogo povezan sa ovom mojom diskusijom.
Prije tri godine, nazove mene jedan drug iz Amerike pa kaže da se upravo vratio sa glasanja.
On je glasao za Republikance, a žena mu za Demokrate.
S obzirom da su to jedine dvije uticajne partije u Americi, ja mu na kažem: "E, budalo jedna, bolje bi ti bilo da si djecu izveo u park, jer tim tvojim nerješenim glasanjem, ti i žena ništa niste promjenili! ".
On se malo zamisli pa kaže: "Pa tako i jeste, u pravu si! ".
Niko od vas ne traži da se potpišete na ovom forumu.
Međutim, pogledajte oko sebe, razgovarajte sa svojim prijateljima, glasajte za ljude a ne za stranke.
Razmišljajte racionalno, gledaj kako ćete najviše štete nanijeti onima koji su nas upropastili i zbog kojih su mnogi počinili samoubistvo.
Budite hrabri kao što ste bili u ratu, i neka se vaš glas čuje, bar u vašoj kući, komšiluku, u krugu prijatelja.
Jer, da smo složni niko nam ništa ne bi mogao! Mogli su nam ubiti Srđana, Željka, Nikolu, Ristu jer su oni svoj rat vodili prsa u prsa, izvan rovova, i zbog toga su istinski heroji naše epohe.
Nastradali su zato što ih mi nismo podržali, a mnogi od nas znaju šta znači kada te drugovi iz susjednih rova ostave na milost i nemilost neprijatelja.
U ratu koji traje, neprijatelj je pobio mnogo čestitih sinova Romanije, pa se ja ponekad pitam ko je sledeći na redu: Nedeljko Žugić, neko drugi, ili možda - ja!
|
|
|
:
|
13422 |
20.06.2007 |
Bosna - propala drzavaU Evropi postoji jedna ¿propala država¿ - Bosna i Hercegovina - u kojoj ne funkcioniše privreda, ne postoji perspektiva i nema dovoljne bezbednosti za njene građane, ocenio je bečki dnevnik ¿Kurir¿.
¿Više od jedne decenije nakon rata u BiH i dalje nema zajednice.
Više milijardi evra pomoći za obnovu je prosleđeno od 1995.
Bosni.
Hiljade međunarodnih mirovnjaka se brine da između Srba, Hrvata i muslimana ne izbiju sukobi.
Mir je nekako uspostavljen¿, naveo je list.
¿Ono što Bosna još ne može to je da bez masivne podrške spoljna ne može da postoji.
Ako bi mirovne snage bile povučene i obustavljena podrška Evropske unije, ta država bi se raspala - ponovo bi izbili haos, sukobi i došlo bi do novih talasa izbeglica¿, upozorio je ¿Kurir¿.
List je podsetio da se više od polovine izbeglica, nakon rata, vratilo u Bosnu, gde su bili razočarani onim što su zatekli.
¿Njihova deca maštaju od drugom životu sa šansama za bolju budućnost, blagostanje i bezbednost¿, piše bečki dnevnik.
|
|
|
Ratko Obrenovic : Detroit, Usa
|
12870 |
22.05.2007 |
RE: Federalizacija BiHNajzad neki politicar da uradi pametnu stvar u Bosni i Hercegovini.
Bez podjele Bosne izmedju Hrvata i muslimana nema ni mira na Balkanu!
|
|
|
:
|
11105 |
31.12.2006 |
RE: U cara Radovana kozje ušiKoje stavio na sajt "U cara Radovana kozje uši"? Jedanog od dva najveca srbina nasli ste da zajebavate.
Ne znam na koja dva najveća Srbina misliš! Bosna je izrodila mnogo velikih Srba: pisaca, umjetnika, naučnika...
pa je jako teško izdovjiti dva predstavnika našeg naroda, čak i u zadnjih petnaestak godina.
Ipak, zadnja decenija dvadesetog vijeka je na površinu izbacila dvojicu Srba koje svakako treba pomenuti: general Ratko Mladić i profesor Nikola Koljević.
Jedan je, hvala Bogu, još uvijek živ, a drugi je ubijen od strane SDS-a i Radovana Karadžića.
Ni jedan od njih dvojice nije pomenut u tom članku...
Ako ništa ne znaš o politici, molim te da bar naučiš da se rijec "Srbin" piše velikim slovom.
To bi svakako bio tvoj prvi korak ka sticanju osnovnog obrazovanja.
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
10786 |
29.10.2006 |
Pozdrav SlavujuPoštovani prijatelju,
kažem "prijatelju" a nikada se nismo ni čuli ni vidjeli.
Eto, upoznali smo se tako preko interneta, razmjenili nekoliko email-ova, i to je sve.
Političarima baš puno ne vjerujem, jer "pare kvare čovjeka" i jedino za Zorana Kosorića vjerujem da je bio 100% pošteni političar.
Međutim, u tvom slučaju vjerujem da iz ovog tvog, ovdje objavljenog teksta, izbija iskrenost, i ono već davno zaboravljeno, domaćinsko poštenje.
Da li ćeš ostati pošten do kraja života, to je veliko pitanje i za mene i za tebe.
U svakom slučaju, ti si najbolje što je Romanija u ovom trenutku mogže da dobije, i duboko se nadam da nas nećeš razočarati!
Ovim putem želim da ti čestitam na izborima, i hoću da kažem da ćemo mi, članovi ovog foruma, stajati iza tebe sve dok se budeš zalagao za ono u šta sada vjeruješ.
Ako si nešto zamjerio nekom od učesnika foruma, razumjećeš, jer je "demokratski" da svako iznese svoje ubjeđenje.
Ljudi su različiti, i svi imaju svoje misljenje.
Naš narod ne vjeruje više ni jednom političaru!
Ja iskreno vjerujem da me nećeš razočarati, i da će nakon tebe i drugi "slavuji" zapjevati Romanijom.
Jer, zbog čega živjeti ako bar nadu u bolje sutra nemamo?
Srdačan pozdrav,
Zeljko Tomić
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
9868 |
05.06.2006 |
Srpski pisac - Meša Selimović Meša Selimović je sebe smatrao srpskim piscem.
Još sedamdesetih godina prošlog vijeka sam pročitao da je Meša proučavao svoje porodično stablo, i da je u jednoj od svojih knjiga objavio prezime srpske porodice od koje potiče.
Molim čitaoce koji to znaju da mi to jave.
Ovo su rijeci Meše Selimovića:
"Potičem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin.
Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kome takođe pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog jezika.
Jednako poštujem svoje porijeklo i svoje opredeljenje, jer sam vezan za sve ono što je odredilo moju ličnost i moj rad.
Svaki pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom.
Pripadam, dakle, naciji i književnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borisava Stankovića, Petra Kočića, Ive Andrića, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebe da dokazujem.
Znali su to, uostalom, oni članovi Uređivačkog odbora edicije "Srpska književnost u sto knjiga", koji su takođe članovi Srpske akademije nauka i umetnosti i sa mnom su zajedno u Odeljenju jezika i književnosti: Mladen Leskovac, Dušan Matić, Vojislav Đurić, Boško Petrović.
"
I descend from a Muslim family, from Bosnia, and by nationality I am a Serb.
I belong to Serbian literature, while the literature of Bosnia, to which I also belong, I consider only as my geographic literature center, and not a distinct literature of Serbo-Croatian language...
I belong, so, to the same nation and literature of Vuk, Matavulj, Stevan Sremac, Borislav Stankovic, Petar Kocic, Ivo Andric, and my deepest kinship with them I don't need to prove.
Mehmed Meša Selimović rođen je 26.
aprila 1910.
godine u Tuzli.
U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju.
1930.
godine upisao se na studijsku grupu srpskohrvatski jezik i jugoslovenska knjizevnost Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Diplomirao je 1934.
godine, a od 1935.
do 1941.
godine radi kao profesor Građanske škole, a potom je (1936) postavljen za suplenta u Realnoj gimnaziji u Tuzli.
Prve dvije godine rata zivi u Tuzli, gdje ga hapse zbog suradnje sa NOP-om, a u maju 1943.
godine prelazi na oslobođenu teritoriju, postaje član KPJ i član Agitprop-a za istočnu Bosnu, potom je politički komesar Tuzlanskog odreda, a 1944.
godine prelazi u Beograd i obavlja značajne političke i kulturne funkcije.
Od 1947.
godine živi u Sarajevu i radi kao profesor Više pedagoške škole, docent Filozofskog fakulteta, umjetnički direktor "Bosna-filma", direktor drame Narodnog pozorišta, glavni urednik IP "Izdavačko Preduzeće Svjetlost".
1971.
godine penzioniran je i seli u Beograd.
Biran je za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije, bio je počasni doktor Sarajevskog univerziteta (1971), redovni član ANUBiH i Srpske akademije nauka - SANU.
Dobitnik je brojnih nagrada od kojih su najznačajnije NIN-ova nagrada (1967), GORANOVA nagrada (1967), Njegoševa nagrada (1967), potom Dvadesetsedmojulska SRBiH, nagrada AVNOJ-a, itd.
Umro je 11.
jula 1982.
godine u Beogradu.
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
9362 |
27.04.2006 |
U cara Radovana kozje ušiTamo negdje, po šumama i gorama nekada drage nam domovine, rasuti grobovi naših sinova i prijatelja.
Neki čak ni spomenika nemaju! Lijepa riječ je najmanje što možemo podariti herojima poslednjeg rata.
Pišući o njima, odajemo počast njihovoj hrabrosti, i činjenici da su cijenu slobode i mira platili mnogo skuplje od nas.
Oni su u temelje budućnosti naše djece ugradili svoje živote.
Međutim, ne trebamo da budemo zadovoljni ovim što smo do sada uradili! Tek smo zagrebali površinu groba u kome su belo-svjetski političari sahranili istinu o stradanju srpskog naroda.
Mi Srbi treba da znamo da je osnovni princip našeg vjerovanja Svetosavlje, tj.
skromnost, pokornost i poštovanje, a ne novac i moć, kojima su opsjednuti gotovo svi bosanski političari.
Na primjeru Božura, Špire, Bore, Željka Vladušića, Željka Markovića, Srđana Kneževića, Riste Đoge, Nikole Koljevića i mnogih drugih koji strpljivo čekaju da ih pomenemo na ovim stranicama, treba da učimo na njihovim djelima, a o njihovom životu svjedočimo onima koji nisu imali privilegiju da ih lično upoznaju.
Pored toga, naša sveta dužnost je da pronađemo i kaznimo njihove ubice.
Pri tome ne treba da biramo sredstava, jer to ni izvršioci ovih gnusnih zločina nisu radili!
Možda će naše pripovjedanje, za neke od njih biti ključ koji ce im pomoći da uđu na na vrata istorije.
Jer bez našeg svjedočenja, istoriju će nam drugi diktirati, a mi ćemo je samo pisati.
Zbog toga mislim da je šteta zaboraviti ono što znamo, a grijeh ne podučiti one koji žive u zabludi.
Jer, možda će jednog dana, upravo iz sjemena koje smo mi zasadili, izniknuti zova, od koje će neko napraviti sviralu iz koje će se začuti: "U cara Radovana kozje uši! "
|
|
|
Biljana Stanisic : Vrazalice
|
7520 |
04.04.2006 |
Ljudi smo, nismo bogoviPonosim se sa mojom porodicom! Nikada se niko od njih, ni sa očeve ni sa majčine strane, nije bavio politikom.
Sve što su ikada imali i stekli stekli su samo poštenim radom, a imali su Bogu hvala dosta, i danas imaju dovoljno.
Imaju šta obući, pojesti, popiti i - srećni su.
Kopaju vrtove, beru jabuke, peku svoju rakiju...
Malo sam ljuta na njih, jer mnogo komentarišu pravdu i nepravdu, poštenje i lopovluk.
A život je kratak...
Nije mi čudo što ne vole političare jer ni jedan srpski vladar od Kralja Petra na ovamo nije bio dobar, ali mi je čudo što ne vole ni vladike, Bože me oprosti.
Srbi smo, nismo bogovi!
Znam samo jedno - većina moje rodbine je dala glave za Srpstvo.
O kućama i imanjima da ne govorim! Ali mi je drago da sada nemamo previše, jer svako ko se obogatio u ovih zadnjih desetak godina u Repoblici Srpskoj treba da se stidi, jer tu imovinu sigurno nije pošteno zaradio.
|
|
