|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
17036 |
13.01.2008 |
Sretna Stara nova godinaOvih dana zvoni telefon češće nego obično.
Zovu me prijatelji, drugovi, poznanici.
Hoce da mi čestitaju "Srpsku novu godinu".
Ja im se zahvaljujem, čestitam i ja njima.
Doduše, htio bih da im nešto kažem, ali mi riječi ne izlaze iz usta, jer sam već odavno naučio da se sa Srbima ne treba raspravljati - sve jedan pametniji od drugoga.
Naime, mnogo godina ranije sam od jedne Ruskinje naučio da je termin "сербский новый год" neispravan, jer i Rusi, a i još neki drugi narodi slave 13.
januar kao "Staru novu godinu", kako je braća Rusi zovu.
Ubrzo potom sam shvatio da je termin "Srpska nova godina" još jedna uspješna konspiracija onog Latina, koji po paklu hoda sa svojom vlastitom nogom u ruci.
Ali nije meni do njega, nego što nas je sve namagarčio da progutamo tu njegovu laž, pa da nam se zbog toga i mrtav smije, a ostatak svijeta vjeruje da smo mi, Srbi, ludi i da nećemo sa njima, čak smo i svoju Novu godinu izmislili.
U svakom slučaju, ostalo je samo nas 200 miliona Srba i Rusa, da slave "Staru novu godinu", koju su nekada slavili svi narodi Svijeta, izuzev nekih azijskih, i arapskih.
Sada je ta "Nova godina" zastarila, pa se zove "stara".
Zbog toga, kada nazovete prijatelja da mu čestitate "Novu godinu", molim vas izbacite ono "srpska", ne zato što ne zvuči lijepo, nego što je jezički nepravilno.
E pa, poštovani posjetioci, srećna vam "Stara nova godina".
|
|
|
|
Aldin :
|
17027 |
13.01.2008 |
Ista stvar i u FederacijiČitam vaše komentare pa se nasmijem.
U Federaciji je isti sistem.
Kupuju se fabrike za marku, niko ne zna čija je, bitno je da se prodala.
Ne treba se mnogo oko toga nervirati, stara poslovica kaže: Ko bliže vatri, taj se i ogrije.
Možda bi im trebalo to nekad zapaliti, pa da i oni ništa od toga nemaju.
Neka im makar propadnu pare koje su dali načelniku opštine, da bi kupili taj objekat za bagatelu.
Pozdrav svima od Aldina.
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
16897 |
29.12.2007 |
U boj krenite junaciZa vrijeme rata su nas slali na front, i mi smo tamo ginuli, krvarili, nadajući se da će nas, kada jednog dana pobjedimo, kod kuće dočekati naša, "Srpska država", u kojoj će sve biti drugačije, bolje.
Obećavali su nam vile i gradove, čak i deset hektara šume po svakom borcu.
Ko im nije bio po volji, po kazni je išao na Kruševo, Srebrenicu.
Već tada su imali svoj sistem kažnjavanja.
Ubili su Bora Radica, Ristu Đogu i mnoge druge poštene Srbe.
Kada smo se vratili iz rata, shvatili smo da su oni ono vrijeme dok smo mi trunuli u rovovima dobro iskoristili - da se obogate.
U njihovim džepovima je završila humanitarna pomoć, koju nam je slala naša emigracija, Grci, i čitav demokratski svijet.
Otimanje imovine se nastavljalo kroz ilegalnu privatizaciju društvene imovine, koja je često sprovođena nezakonito i primjenom sile.
Ono što im nije odgovaralo, oni su uništavali, rušili, prodavali u staro željezo.
Okruženi bijesnim kerovima, stvorili su moćnu gangstersku organizaciju, koja gazi i ubija sve što im stane na put.
Tako je završio i Nikola Koljević, Srđan Knežević, Željko Marković i svi oni koji su im "stali na žulj", ili im nisu odgovarali.
A mi smo bespomoćno gledali šta nam rade, i živjeli u strahu da da i mi ne postanemo meta njihovog sledećeg napada.
Neki od nas, koji nisu mogli podnijeti da žive u bijedi i nemoći, čak su i samoubistva izvršili.
Pod misterioznim okolnostima umro je i Zoran Kosorić, a pod njihovim pritiskom slomljeni su i u njihove redove uvučeni i oni najhrabriji.
Danas ratni profiteri svoje ljude imaju ravnomjerno raspoređeni u svim partijama, pa mi Sokočani baš i nemamo nekakvu aternativu.
Njihova partija, ona prava - profiterska, još uvijek sigurno jaše u sedlu.
Slikaju se sa popovima, grade crkve, busaju se pravoslavljem, a njihov jedini Bog je moć, njihova religija ima boju novca.
Postavlja se pitanje: "Šta nam je raditi.
" E pa, imamo i mi svojih alternativa.
Zašto se i mi ne koristimo istim metodama kao oni? Zašto da se mi bojimo mraka, ni krivi ni dužni, a oni, lopovi, slobodno hodaju po Sokocu otvoreno prodavajući drogu i zavodeći našu djecu.
Pa zar ne možemo i mi "oko za oko, zub za zub".
Imaju i oni djecu, imaju i svoje porodice.
Boje se i oni, pogotovu kad nisu okruženi svojim kerovima.
Koliko još naših sinova treba da pobiju, pa da se mi probudimo i kažemo: "E, sad je dosta".
Koliko nas još treba da umre pod sumnjivim okolnostima, nerazjašnjenim samoubistvima, prije nego što nas zaštiti bilo koja od dvije države u kojoj živimo, tri vlade koje smo izabrali.
Šta rade tri policije, dvije vojske i sedam obaještajnih službi koje funkcionišu na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Šta rade sudovi, počev od onoga u Hagu, Sarajevo, pa i Sokocu.
Kako to da su pravi ratni zločinci na slobodi, a oni koji za sigurno nikoga nisu ubili počivaju u grobu ( Nikola Koljević ), ili su u Švedskoj u zatvoru ( Biljana Plavšić ), ili su pak proglašnei nevinim ( Naser Orić ).
Šta rade naši neustrašivi borci? Zar je moguće da su se svi pretvorili u plačljive žene, koje nariču nad subinom svoje drogirane djece koja godinama bezuspješno čekaju posao na birou, još uvijek vjerujući u bolju budućnost.
Zar je moguće da im niko ne može ništa.
Ne kažem da ih treba sačekivati u dvoruštu sa automatskim puškama, podmetati im bombe pod aute, ili trovati.
Ne, nisam za to, mada su sve to zaslužili, i pred Bogom i pred ljudima.
|
Meni su do sada samo oteli malo zemlje, ali ja mnogo ne hajem za to, jer sam ja već odavno digao ruke i od zemlje u kojoj sam se nekada rodio.
Međutim, da su meni nešto uradili, ja bih znao što mi je činiti.
Potražio bih zaštitu od onih protiv kojih sam ratovao i koji još uvijek mogu stati "zmiji" na glavu, samo ih u tome treba malo podržati.
Vjerujem da bih našao još 1000 alternativa, kako da se riješimo lopova - jednog po jednog.
A na kraju, ako baš ništa ne bi pomoglo, pokušao bih da sebi oduzmem život.
Međutim, pri tome bih se potrudio da još nekoliko njih sa mnom ode u vazduh.
Eh, zašto nisam rođen u Iraku, ili bar Pakistanu, pa da znam da moj narod nije stado ovaca! Ide na klanje, a čak i ne mekeće.
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
16872 |
27.12.2007 |
Rat još uvijek traje!Za razliku od većine Sokočana, ja mislim da rat još uvijek traje.
Ali ovo nije rat na Kruševu, Nišićima, Vogošći, Grbavici, Prači, Kopačima, Žepi, Majorovom grobu, Nedžarićima, Dobrinji, Crnom vrhu, Aerodromu, Ilijašu, Ilidži, Lukavici, Koridoru, Banjaluci, Darivi i mnogim drugim mjestim gdje su nas slali za vrijeme rata i gdje smo mogli izgubiti glavu.
Međutim, rat koji ja vodim je mnogo prljaviji jer u njemu ne vidiš lice protivnika, pa zato nisi ravnopravan sa njim.
U ovom mom ratu, neki su završili u jezeru, ili pokošeni rafalom u prisustvu porodice ili u ranim jutarnjim časovima na kapiji svoga dvorišta.
U prošlom ratu, Sokolac je imao mnogo hrabrih sinova, koji su čitav rat proveli na prvoj liniji, hrabro se odupirući neprijatelju.
Neki su u tim rovovima ostali zauvijek, na vječnoj straži.
U isto vrijeme, ratni profiteri su u Sokocu zgrtali novac lopatama, a devize grčkog crvenog krsta čuvali u kućnom špajizu, u vrećama za đubre.
Oni koji su imali sreću da se vrate iz rata i okače svoje puške od klin, su izgleda u tim rovovima izgubili hrabrost i čast, pa ne smiju da se suprotstave onima koji ih potkradaju, i zbog kojih pred biroom čekaju na posao.
Možete se busati da ste u ratu bili heroji, kada od njega nemate nikakve koristi.
Rat je za budale, jer svo ono bogatstvo koje su generacije stvarale sada pripada onima koji su na liniju dolazili samo da podijele cigarete.
Hoću da naglasim da je za mene Zika istinski junak.
Možda je on bio fukara u ratu, kada su mnogi od vas bili heroji.
Međutim, svako vrijeme iznjedri svoje buntovnike, a čini mi se da je ovo današnje vrijeme oskudno sa njima, pa se takvi u Sokocu mogu nabrojati na prste jedne ruke.
Što se Amera tiče, o njima imam deset puta lošije mišljenje nego bilo ko od vas.
Međutim, za razliku od nas Srba, u njihovom društvu oni mogu da govore i pišu šta hoće.
A to pisanje ima uticaja, pa zbog nekih hrabrih novinara, u Americi su ostavku dali poznati predsjednici, da navedem Niksona za primjer i čuvenu "Votergejt aferu".
Peti amandman je i jedini kvalitet koji američko društvo ima.
A to što njihov predsjednik bombarduje Beograd, Kabul ili Bagdad, Amerikance mnogo ne zabrinjava - sve dok im ne opadne standard.
E, zbog toga sam i pomenuo njihovu demokratiju, koju oni u obliku bombi izvoze po svijetu.
Želim da navedem i jedan primjer, možda ne tako mnogo povezan sa ovom mojom diskusijom.
Prije tri godine, nazove mene jedan drug iz Amerike pa kaže da se upravo vratio sa glasanja.
On je glasao za Republikance, a žena mu za Demokrate.
S obzirom da su to jedine dvije uticajne partije u Americi, ja mu na kažem: "E, budalo jedna, bolje bi ti bilo da si djecu izveo u park, jer tim tvojim nerješenim glasanjem, ti i žena ništa niste promjenili! ".
On se malo zamisli pa kaže: "Pa tako i jeste, u pravu si! ".
Niko od vas ne traži da se potpišete na ovom forumu.
Međutim, pogledajte oko sebe, razgovarajte sa svojim prijateljima, glasajte za ljude a ne za stranke.
Razmišljajte racionalno, gledaj kako ćete najviše štete nanijeti onima koji su nas upropastili i zbog kojih su mnogi počinili samoubistvo.
Budite hrabri kao što ste bili u ratu, i neka se vaš glas čuje, bar u vašoj kući, komšiluku, u krugu prijatelja.
Jer, da smo složni niko nam ništa ne bi mogao! Mogli su nam ubiti Srđana, Željka, Nikolu, Ristu jer su oni svoj rat vodili prsa u prsa, izvan rovova, i zbog toga su istinski heroji naše epohe.
Nastradali su zato što ih mi nismo podržali, a mnogi od nas znaju šta znači kada te drugovi iz susjednih rova ostave na milost i nemilost neprijatelja.
U ratu koji traje, neprijatelj je pobio mnogo čestitih sinova Romanije, pa se ja ponekad pitam ko je sledeći na redu: Nedeljko Žugić, neko drugi, ili možda - ja!
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
16184 |
19.11.2007 |
Na mrtvoj stražiZima, ljeta Gospodnjega 2007.
godine.
Snijeg prekrio grobove u kojima leže srpski junaci.
Hladnoća im više ne smeta, čak ni smjenu više ne čekaju.
Stisli su se tu, na mrtvoj straži, jedan pored drugoga, pa im se više nigdje ne žuri jer čitava je vječnost pred njima.
Nekada su ležali u rovovima, jedan pored drugoga, i hrabro dočekivali neprijateljske nasrtaje na srpsku zemlju.
Danas su tu, da nas sa obronaka Pohovca podsjećaju na našu svetu obavezu da čuvamo njihove zadužbine - slogu, Srpstvo, slobodu, Srpsku.
Sliku je snimio Nidžo 14.
novembra 2007.
godine.
|
|
|
|
:
|
13422 |
20.06.2007 |
Bosna - propala drzavaU Evropi postoji jedna „propala država” - Bosna i Hercegovina - u kojoj ne funkcioniše privreda, ne postoji perspektiva i nema dovoljne bezbednosti za njene građane, ocenio je bečki dnevnik „Kurir”.
„Više od jedne decenije nakon rata u BiH i dalje nema zajednice.
Više milijardi evra pomoći za obnovu je prosleđeno od 1995.
Bosni.
Hiljade međunarodnih mirovnjaka se brine da između Srba, Hrvata i muslimana ne izbiju sukobi.
Mir je nekako uspostavljen”, naveo je list.
„Ono što Bosna još ne može to je da bez masivne podrške spoljna ne može da postoji.
Ako bi mirovne snage bile povučene i obustavljena podrška Evropske unije, ta država bi se raspala - ponovo bi izbili haos, sukobi i došlo bi do novih talasa izbeglica”, upozorio je „Kurir”.
List je podsetio da se više od polovine izbeglica, nakon rata, vratilo u Bosnu, gde su bili razočarani onim što su zatekli.
„Njihova deca maštaju od drugom životu sa šansama za bolju budućnost, blagostanje i bezbednost”, piše bečki dnevnik.
|
|
|
|
Ratko Obrenovic : Detroit, Usa
|
12870 |
22.05.2007 |
RE: Federalizacija BiHNajzad neki politicar da uradi pametnu stvar u Bosni i Hercegovini.
Bez podjele Bosne izmedju Hrvata i muslimana nema ni mira na Balkanu!
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
11123 |
06.01.2007 |
Sjecanje na sarajevski masakrUskoro na ovoj stranici! Po prvi put objavljujemo na internetu kompletan spisak civila ubijenih u Sarajevu od strane muslimana.
Za mnoge od ovih osoba vezana su svjedocenja ocevidaca i rodbine.
Kao uvod u kompletan spisak, donosimo nekoliko nasumice izabranih prica.
Napominjem da su opisi previse ubjedljivi, i ne preporucujem citanje ukoliko nemate dobar stomak i jako srce.
Takodje napominjem da cete ove spiskove i sami moci da dopunite, sa podacima koji nedostaju.
Sve vase dopune bice dostavljene MUP-u Istocno Sarajevo, kao i Savezu Logorasa Republike Srpske.
Nakon citanja ovih svjedocenja, koja do sada nikada nisu objavljena, vasi pogledi na zivot, a pogotovu nasu skoriju istoriju, ce biti potpuno promijenjeni.
Da se ne zaboravi, jer bi se moglo ponoviti!
|
|
|
|
:
|
11105 |
31.12.2006 |
RE: U cara Radovana kozje ušiKoje stavio na sajt "U cara Radovana kozje uši"? Jedanog od dva najveca srbina nasli ste da zajebavate.
Ne znam na koja dva najveća Srbina misliš! Bosna je izrodila mnogo velikih Srba: pisaca, umjetnika, naučnika...
pa je jako teško izdovjiti dva predstavnika našeg naroda, čak i u zadnjih petnaestak godina.
Ipak, zadnja decenija dvadesetog vijeka je na površinu izbacila dvojicu Srba koje svakako treba pomenuti: general Ratko Mladić i profesor Nikola Koljević.
Jedan je, hvala Bogu, još uvijek živ, a drugi je ubijen od strane SDS-a i Radovana Karadžića.
Ni jedan od njih dvojice nije pomenut u tom članku...
Ako ništa ne znaš o politici, molim te da bar naučiš da se rijec "Srbin" piše velikim slovom.
To bi svakako bio tvoj prvi korak ka sticanju osnovnog obrazovanja.
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
10786 |
29.10.2006 |
Pozdrav SlavujuPoštovani prijatelju,
kažem "prijatelju" a nikada se nismo ni čuli ni vidjeli.
Eto, upoznali smo se tako preko interneta, razmjenili nekoliko email-ova, i to je sve.
Političarima baš puno ne vjerujem, jer "pare kvare čovjeka" i jedino za Zorana Kosorića vjerujem da je bio 100% pošteni političar.
Međutim, u tvom slučaju vjerujem da iz ovog tvog, ovdje objavljenog teksta, izbija iskrenost, i ono već davno zaboravljeno, domaćinsko poštenje.
Da li ćeš ostati pošten do kraja života, to je veliko pitanje i za mene i za tebe.
U svakom slučaju, ti si najbolje što je Romanija u ovom trenutku mogže da dobije, i duboko se nadam da nas nećeš razočarati!
Ovim putem želim da ti čestitam na izborima, i hoću da kažem da ćemo mi, članovi ovog foruma, stajati iza tebe sve dok se budeš zalagao za ono u šta sada vjeruješ.
Ako si nešto zamjerio nekom od učesnika foruma, razumjećeš, jer je "demokratski" da svako iznese svoje ubjeđenje.
Ljudi su različiti, i svi imaju svoje misljenje.
Naš narod ne vjeruje više ni jednom političaru!
Ja iskreno vjerujem da me nećeš razočarati, i da će nakon tebe i drugi "slavuji" zapjevati Romanijom.
Jer, zbog čega živjeti ako bar nadu u bolje sutra nemamo?
Srdačan pozdrav,
Zeljko Tomić
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
9868 |
05.06.2006 |
Srpski pisac - Meša Selimović Meša Selimović je sebe smatrao srpskim piscem.
Jos sedamdesetih godina proslog vijeka sam citao da je Meša proučavao svoje porodično stablo, i čak je u jednoj od svojih knjiga objavio od koje srpske porodice potiče.
Molim čitaoce koji to znaju da mi to jave.
Ovo su rijeci Meše Selimovića:
"Potičem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin.
Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kome takođe pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog jezika.
Jednako poštujem svoje porijeklo i svoje opredeljenje, jer sam vezan za sve ono što je odredilo moju ličnost i moj rad.
Svaki pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom.
Pripadam, dakle, naciji i književnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borisava Stankovića, Petra Kočića, Ive Andrića, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebe da dokazujem.
Znali su to, uostalom, oni članovi Uređivačkog odbora edicije "Srpska književnost u sto knjiga", koji su takođe članovi Srpske akademije nauka i umetnosti i sa mnom su zajedno u Odeljenju jezika i književnosti: Mladen Leskovac, Dušan Matić, Vojislav Đurić, Boško Petrović.
"
I descend from a Muslim family, from Bosnia, and by nationality I am a Serb.
I belong to Serbian literature, while the literature of Bosnia, to which I also belong, I consider only as my geographic literature center, and not a distinct literature of Serbo-Croatian language...
I belong, so, to the same nation and literature of Vuk, Matavulj, Stevan Sremac, Borislav Stankovic, Petar Kocic, Ivo Andric, and my deepest kinship with them I don't need to prove.
Mehmed Meša Selimović rođen je 26.
aprila 1910.
godine u Tuzli.
U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju.
1930.
godine upisao se na studijsku grupu srpskohrvatski jezik i jugoslovenska knjizevnost Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Diplomirao je 1934.
godine, a od 1935.
do 1941.
godine radi kao profesor Građanske škole, a potom je (1936) postavljen za suplenta u Realnoj gimnaziji u Tuzli.
Prve dvije godine rata zivi u Tuzli, gdje ga hapse zbog suradnje sa NOP-om, a u maju 1943.
godine prelazi na oslobođenu teritoriju, postaje član KPJ i član Agitprop-a za istočnu Bosnu, potom je politički komesar Tuzlanskog odreda, a 1944.
godine prelazi u Beograd i obavlja značajne političke i kulturne funkcije.
Od 1947.
godine živi u Sarajevu i radi kao profesor Više pedagoške škole, docent Filozofskog fakulteta, umjetnički direktor "Bosna-filma", direktor drame Narodnog pozorišta, glavni urednik IP "Izdavačko Preduzeće Svjetlost".
1971.
godine penzioniran je i seli u Beograd.
Biran je za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije, bio je počasni doktor Sarajevskog univerziteta (1971), redovni član ANUBiH i Srpske akademije nauka - SANU.
Dobitnik je brojnih nagrada od kojih su najznačajnije NIN-ova nagrada (1967), GORANOVA nagrada (1967), Njegoševa nagrada (1967), potom Dvadesetsedmojulska SRBiH, nagrada AVNOJ-a, itd.
Umro je 11.
jula 1982.
godine u Beogradu.
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
9362 |
27.04.2006 |
U cara Radovana kozje ušiTamo negdje, po šumama i gorama nekada drage nam domovine, rasuti grobovi naših sinova i prijatelja.
Neki čak ni spomenika nemaju! Lijepa riječ je najmanje što možemo podariti herojima poslednjeg rata.
Pišući o njima, odajemo počast njihovoj hrabrosti, i činjenici da su cijenu slobode i mira platili mnogo skuplje od nas.
Oni su u temelje budućnosti naše djece ugradili svoje živote.
Međutim, ne trebamo da budemo zadovoljni ovim što smo do sada uradili! Tek smo zagrebali površinu groba u kome su belo-svjetski političari sahranili istinu o stradanju srpskog naroda.
Mi Srbi treba da znamo da je osnovni princip našeg vjerovanja Svetosavlje, tj.
skromnost, pokornost i poštovanje, a ne novac i moć, kojima su opsjednuti gotovo svi bosanski političari.
Na primjeru Božura, Špire, Bore, Željka Vladušića, Željka Markovića, Srđana Kneževića, Riste Đoge, Nikole Koljevića i mnogih drugih koji strpljivo čekaju da ih pomenemo na ovim stranicama, treba da učimo na njihovim djelima, a o njihovom životu svjedočimo onima koji nisu imali privilegiju da ih lično upoznaju.
Pored toga, naša sveta dužnost je da pronađemo i kaznimo njihove ubice.
Pri tome ne treba da biramo sredstava, jer to ni izvršioci ovih gnusnih zločina nisu radili!
Možda će naše pripovjedanje, za neke od njih biti ključ koji ce im pomoći da uđu na na vrata istorije.
Jer bez našeg svjedočenja, istoriju će nam drugi diktirati, a mi ćemo je samo pisati.
Zbog toga mislim da je šteta zaboraviti ono što znamo, a grijeh ne podučiti one koji žive u zabludi.
Jer, možda će jednog dana, upravo iz sjemena koje smo mi zasadili, izniknuti zova, od koje će neko napraviti sviralu iz koje će se začuti: "U cara Radovana kozje uši! "
|
|
|
|
Biljana Stanisic : Vrazalice
|
7520 |
04.04.2006 |
Ljudi smo, nismo bogoviPonosim se sa mojom porodicom! Nikada se niko od njih, ni sa očeve ni sa majčine strane, nije bavio politikom.
Sve što su ikada imali i stekli stekli su samo poštenim radom, a imali su Bogu hvala dosta, i danas imaju dovoljno.
Imaju šta obući, pojesti, popiti i - srećni su.
Kopaju vrtove, beru jabuke, peku svoju rakiju...
Malo sam ljuta na njih, jer mnogo komentarišu pravdu i nepravdu, poštenje i lopovluk.
A život je kratak...
Nije mi čudo što ne vole političare jer ni jedan srpski vladar od Kralja Petra na ovamo nije bio dobar, ali mi je čudo što ne vole ni vladike, Bože me oprosti.
Srbi smo, nismo bogovi!
Znam samo jedno - većina moje rodbine je dala glave za Srpstvo.
O kućama i imanjima da ne govorim! Ali mi je drago da sada nemamo previše, jer svako ko se obogatio u ovih zadnjih desetak godina u Repoblici Srpskoj treba da se stidi, jer tu imovinu sigurno nije pošteno zaradio.
|
|
|
