|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Patagon Olovcic : Bosnija And Hercegovina
|
36322 |
29.07.2011 |
Tamo daleko 12 km iza linijePoštovani g-dine Željko.
Lijep pozdrav za vas i hvala vam na objavljivanju mojih tekstova, Drago mi je kada sa druge strane dobijem odgovor na svoje pisanje, a istina je da nastojim da maksimalno budem objektivan i da ni jedne sekunde ne preuveličavam stvari o kojima pišem nego da ih sto vjernije postavim u okvire istine i objektivnosti momenta kada se određena radnja dešavala.
Ovom prilikom bih odgovorio g-dinu pod pseudonimom Valter.
Nismo to bili mi Valtere, odnosno nije bila moja grupa.
Ne znam o čemu pišeš iz slijedećih razloga.
1.
Vatru nismo smjeli ni pomisliti da naložimo.
2.
Sa sobom nismo nosili minsko-eksplozivna sredstva
3.
Nismo niti jednu noć spavali u bilo kakvoj pećini iz bezbjednosnih razloga.
Mislim da je nesuvislo pričati o toj vatri 12 km iza linija kada smo se samo rukama sporazumijevali.
Kada smo pazili na svaki šušanj, na lavež psa, na pticu koja prhne iznenada.
Ko nije bio u takvoj situaciji ne može ni znati kako nam je bilo.
Išli smo sa posebnim zadatkom i mine nam nisu uopšte trebale.
To je bilo pred ofanzivu na Kruševu kada nam je trebao "živi jezik" i još ponešto.
Za Valtera: to su bili neki drugi, od Olova nisu, to sam siguran.
Ako imaš još nekih detalja slobodno reci, rado ću da ih potvrdim ili demantujem isto kao sto ću rado da opišem taj ulazak i šnjuhanje iza vaših leđa, naravno ako Željko to dozvoli i opet naravno sve realno i objektivno.
Možda će neko i prepoznati neke detalje pisanja jer spomenuo bih tu neka dešavanja iza linije, imena i određene radnje pojedinaca, no dobro o tom potom.
Puno pozdrava za sve učesnike na ovoj stranici a maksuz pozdrave iz kišnog Olova šaljem svom prijatelju Radanu Bunjevcu - Gumi i njegovoj porodici i želim im sve najbolje.
Pozdrav!
|
|
|
Valter :
|
35922 |
24.07.2011 |
Dvanaest kilometara iza linijeSjećam se toga događaja kada su nam muslimani ušli 12 kilometara iza linije.
Međutim, takođe se sjećam da smo se mimoisli u sat vremena.
Nisam siguran da li ste nas opazili, ali ste na brzinu otišli da ne kažem pobjegli.
Ovo tvrdim zbog toga jer je žar od vaše vatre je još uvijek bio veoma topao.
Iza sebe ste u onoj špilji, kojoj sam zaboravio ime, ostavili i svu vašu opremu i ruksake sa minama.
Ako ti nešto znači, dobro se sjećam da je neki potok prolazio pored nje a ispred je bila velika livada.
Sve se to desilo u zoru, negdje oko 5 sati.
Tog jutra, kada smo prilazili pećini, ugledao sam srnu i srndaća kako mirno pasu.
Vjerujem da nam ne bi ni umakli da nekakva luda nije pucala na tog srndaća i tako vas upozorila.
Vi ste tako pobjegli, a on je promašio srndaća.
|
|
|
Mirke : Melburn
|
9520 |
29.04.2006 |
Kruševo i Slavo KojicPrimjetio sam da si započeo temu o Slavi Kojiću.
Kruševo, selo koje si pomenu u tekstu o njemu, poznajem kao samog sebe i nebrojeno puta sam bio tamo i pretpostavljam da je to selo bilo jedno od najboljih i najačih balijskih utvrđenja u ovom ratu.
Kada su naši ušli u Kruševo našli su pravi mali grad ukopan u zemlju sa tranšeima dovoljno velikim da se i vozila mogla neprimijećeno kretati uzduž i poprijeko kroz selo.
Zato smo i imali dosta problema da ih istjeramo.
Hiljadama kilometara odatle, mnogo godina kasnije, sam se igrom slučaja sprijateljio sa momkom koji je teško ranjen i jedva ostao živ u tim borbama, a za Kruševo nije nikada ni čuo dok ga tamo nisu poslali! Mali je ovaj svijet, zar ne? Nisu oni to mogli i znali sve sami uraditi, morali su imati "pomoć" sa strane.
Ko je to i kako radio i omogućavao neka mu je na čast! Nažalost za balije, nisu se dobro proveli ni na Kruševu jer su prošli kao bosi po trnju, a imali su drugačije planove!
Tu im je prilikom pada Kruševa pored velikog broja 'zelenih' (čak i oni priznali na svom radiju i TV), otego papke i njihov narodni heroj Senahid Bolić - Bolo, (rodjen u selu Bakići gdje je i odrastao čuvajući ovce) čije ime danas nosi škola u Olovskim Lukama (inače prije rata Petar Kočić) i ima njegova bista sa puškom i bombom u ruci ispred te škole.
Alija mu je posmrtno dodjeljivao kojekakve ljlljane i odavao počasti za jade koje je nanio Srbima sa tih prostora.
Slavo Kojić je prije rata sa bratom imao mesarsku radnju u Olovu u prizemlju jednog novoizgrađenog solitera i znalo ga je i "staro i mlado".
Priča se da je važio za velikog patriotu.
Nije mi jasno kako jedan običan mesar može biti tako dobro poznat i čuven.
Ko zna možda je prodavao meso od krokodila, žirafe ili kengura, nikad se ne zna?!
|
|
