Kruševo i Slavo KojicPrimjetio sam da si započeo temu o Slavi Kojiću. Kruševo, selo koje si pomenu u tekstu o njemu, poznajem kao samog sebe i nebrojeno puta sam bio tamo i pretpostavljam da je to selo bilo jedno od najboljih i najačih balijskih utvrđenja u ovom ratu. Kada su naši ušli u Kruševo našli su pravi mali grad ukopan u zemlju sa tranšeima dovoljno velikim da se i vozila mogla neprimijećeno kretati uzduž i poprijeko kroz selo. Zato smo i imali dosta problema da ih istjeramo.Hiljadama kilometara odatle, mnogo godina kasnije, sam se igrom slučaja sprijateljio sa momkom koji je teško ranjen i jedva ostao živ u tim borbama, a za Kruševo nije nikada ni čuo dok ga tamo nisu poslali! Mali je ovaj svijet, zar ne? Nisu oni to mogli i znali sve sami uraditi, morali su imati "pomoć" sa strane. Ko je to i kako radio i omogućavao neka mu je na čast! Nažalost za balije, nisu se dobro proveli ni na Kruševu jer su prošli kao bosi po trnju, a imali su drugačije planove! Tu im je prilikom pada Kruševa pored velikog broja 'zelenih' (čak i oni priznali na svom radiju i TV), otego papke i njihov narodni heroj Senahid Bolić - Bolo, (rodjen u selu Bakići gdje je i odrastao čuvajući ovce) čije ime danas nosi škola u Olovskim Lukama (inače prije rata Petar Kočić) i ima njegova bista sa puškom i bombom u ruci ispred te škole. Alija mu je posmrtno dodjeljivao kojekakve ljlljane i odavao počasti za jade koje je nanio Srbima sa tih prostora. Slavo Kojić je prije rata sa bratom imao mesarsku radnju u Olovu u prizemlju jednog novoizgrađenog solitera i znalo ga je i "staro i mlado". Priča se da je važio za velikog patriotu. Nije mi jasno kako jedan običan mesar može biti tako dobro poznat i čuven. Ko zna možda je prodavao meso od krokodila, žirafe ili kengura, nikad se ne zna?! |

