|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
Car :
Broj: 15583 Datum: 27.10.2007
ProrocanstvoPoslije Velikog rata mir će vladati svijetom...
mnogo novih država će nastati...
međjunarodni sud će biti formiran...
i neće dozvoljavati zemljama da se bore jedna protivu druge...
Ovaj Sud ce biti iznad svih kraljeva...
Oni koji ovo dožive biće više nego sretni...
Poslije nekog vremena slabiće poštovanje za ovaj Sud...
(OUN)
Mnogi mali ratovi će početi...
hiljade će biti ubijeno...
ali velikog rata biti neće.
Bice i nekoliko ratova oko kraljevstva Izraelskog...
ali, prije ili kasnije i tamo ce stići mir...
Svi ovi mali ratovi biće inicirani od strane velikih kraljevstava...
oni koji se bore i kolju činiće to, jer su slijepi i glupi...
U našoj zemlji vrijeme mira i prosperiteta še trajati dugo vremena...
mnoge generacije će se roditi i umrijeti u miru...
čitaće o ratu samo u knjigama i različitim čudnim aparatima...
ljudi će jesti samo bijeli kruh...
voziće se u kočijama bez volova...
letjeće nebom...
mnoge fabrike će se izgraditi...
ljudi će napustati zemlju i raditi u njima...
Srbija ce prosperirati najbolje dok njom vlada čovjek s plavim ocima na bijelom konju...
On ce nam donijeti neku novu vrstu religije...
zaposješće nas tron...
biće jak i zdrav...
živjeće dug zivot...
blizu sto godina...
volice da lovi...
jednom prilikom pašće sa svoga bijelog konja, povrijedice i izgubiti nogu...
od ove povrede nece umrijeti vec od starosti...
(Iz ovih izvoda je očito da je Titovo vrijeme imalo najmanje razloga da ne objavljuje knjigu...
Lijepo je opisano.
Ipak, kad se sjetim atmosfere sedamdesetih, o Titovoj smrti se nije mislilo.
Bio je doživotni predsjednik, a u javnosti je bio stvoren dojam da mozda neće nikada ni umrijeti.
);
‑...
Poslije njega, našom zemljom ce vladati nekakva "Komisija", ali više neće biti nikada kao prije...
(Osmoclano Predsjednistvo SFRJ! );
(Prije nego dođemo do onog sto, sa naše vremenske pozicije smatramo današnjim i budućim događanjima, ubaciću nekoliko njegovih neutralnih predvidjanja.
)
Kad svijet počne da živi u miru nakon Drugog velikog rata, sve će biti samo gorka iluzija, jer će ljudi zaboraviti Boga, i vjerovaće samo svojoj inteligenciji, A ljudska inteligencija u poređenju sa Božjom voljom i znanjem, nije niti kapljica u okeanu, Covjek ce napraviti kutiju sa nekim dugmadima i slikama, ali neće biti u stanju da komunicira sa mnom koji ću biti mrtav, iako ce ove kutije sa dugmadima biti blizu ovom drugom svijetu, kao što su dlake na glavi blizu jedna drugoj...
Uz pomoć ovih kutija, čovjek će biti u stanju da vidi sve što se dešava u svijetu.
Ljudi će bušiti izvore duboko u Zemlji i vaditi "zlato", koje ce im dati svijetlo, brzinu i moć, i Zemlja će puštati gorke suze, a imaće mnogo više "zlata" i "svjetlosti" na površini nego unutra.
Zemlja će patiti zbog ovih otvorenih rana.
Umjesto da rade u poljima, ljudi će kopati svuda, na pravim i krivim mjestima, ali stvarna sila će biti svuda oko njih, Tek nakon mnogo ljeta ljudi će se sjetiti ove sile, i shvatiće kako su bili glupi sto su kopali one rupetine.
Ova sila će biti prisutna i u ljudima samim ali ce proći mnogo vremena prije nego je otkriju i počnu upotrebljavati.
Uglavnom, čovjek će živjeti dugo, dugo vremena prije nego upozna samog sebe...
Biće mnogo učenih ljudi koji će misliti da kroz svoje knjige znaju i mogu sve...
Oni sami će biti najveća prepreka daljem razvoju i samospoznaji...
ali jednom kada steknu ovo znanje...
shvatiće u kakvoj su zabludi bili dok su slušali one učene ljude...
Kada se to napokon desi biće im žao što to nisu otkrili ranije...
jer ovo znanje je tako jednostavno...
|
Pitar Hunter : S0kolac
Broj: 14690 Datum: 18.09.2007
RE: Pucanj kroz srceПоводом филма,, Пуцањ у срце' и његовом ефекту на ширу јавност, углавном страну,
свакако да ће изазвати формирање негативних ставова према Србима.
Међутим, прије неколико дана, Савез логораша Српске,
дошао је у посјед нових снимака муџахединских борби на рејону Возуће и шире, на којима су приказане сцене масакрирања заробљених српских војника,
као и њихови интервјуи у којим говоре да су били под директном командом војног врха Армије муслиманско-хрватске федерације.
Истина је спора, али пуше за,, јаком' (крагном).
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 14686 Datum: 17.09.2007
Pucanj kroz srce - pucanj u praznoUpravo sam završio gledanje TV filma "Shot Through the Heart", ili što bi se na srpskom reklo "Pucanj kroz srce".
Svoje pomješane utiske o ovom filmu želim da podjelim i sa vama.
Film govori o dva prijatelja, Vladu i Slavku, fiktivnim reprezentativcima Jugoslavije u streljaštvu.
Početkom rata Slavko (Vincent Perez) odlazi iz Sarajeva da obučava srpske snajperiste, a Vlado (Linus Roče), kome se baš po imenu ne može reći da je musliman, ostaje u Sarajevu uprkos Slavkovom nagovaranju da skloni porodicu.
Ne mnogo potom, i musliman Vlado Selimović postaje muslimanski snajperista.
Otkriće i da je njegov pobratim Slavko umješan u snajperska ubistva u njegovoj ulici, pa odlučuje da se probije u srce srpske teritorije i popriča sa Slavkom.
Uz flašu viskija, moli ga da napusti sve i ode, a kada ovaj odbija - on ga ubija.
Film nije loše urađen, pa nije ni čudo što je dobio nekoliko međunarodnih nagrada.
Malo me podsjeća na moj omiljeni film "Neprijetalj na vratima", u kome ruski junak Vasilij Zajcev ulazi u direktan duel sa svojim njemačkim protivnikom, majorom Ervinom Koningom, sa razlikom što je Vasilij Zajcev doista postojao, a Vlado i Slavko su fikcija.
Ono što me u filmu nervira je zapadnjačka neobjektivnost, jer je film na principu "dobri momci" - "loši momci".
Naravno, čak i da niste gledali film, već pogađate da su Srbi "loši momci".
Gotovo sve žrtve Slavkovih snajperista su djeca, te samo Srbi ubijaju civile.
muslimani su žrtve rata, a musliman Vlado nekoliko puta propušta da ubije svoga druga Slavka, iako zna da je ovaj pobio svu djecu u njegovoj ulici, uključujući i Lejlu, kćerku njihovog zajedničkog prijatelja Miša.
Toplo preporučujem da ovaj film nikada ne pogledate, jer očigledno da je režisera Dejvida Atvuda finansirala propagandna mašinerija SDA, koja je sa ovim filmom uradila više nego svi političari Republike Srpske od rata pa na ovamo.
Pitam se, da li u toj jebenoj Republici Srpskoj postoji bar jedan intelektualac koji shvata da se sa jednim televizijskim filmom koji košta samo par miliona dolara (oko 40 šlepera rezane građe) može postići više nego svim govorima u Skupštini Republike Srpske, koju i onako gledaju samo penzioneri koji nemaju veze sa međunarodnom propagandom.
Da se razumjemo: sve što se u filmu prikazuje je jako realno i sigurno se desilo u Sarajevu.
Međutim, hajde da jednom budemo objektivni, pa da umjesto "dobri momci - loši momci" bar u jednom filmu svi budemo "loši momci", kakvi smo ustvari i bili.
Marks reče da "nema pravednih ratova", pa zbog toga ni u ovom našem, bratoubilačkom, nije bilo "dobrih momaka".
Zbog toga, mislim da je film "Pucanj kroz srce", ustvari pucanj u prazno, jer i kod Srba, kao i kod muslimana, ubija želju za zajedničkim saživotom.
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 11184 Datum: 14.01.2007
Srecna Stara nova godinaSvim posjetiocima ovog foruma srecna Stara nova godina.
Napominjem: neispravno je reci "Srpska nova godina", jer su je tako nazvali Latini i muslimani, iz poruge da bi time naznacili da je to nesto sto su Srbi izmislili.
Srbi su, na zalost, taj naziv usvojili.
U engleskom jeziku postoje dva naziva za "Staru novu godinu".
Ponekad se ona nepravilno naziva "The Orthodox New Year", sto bi se prevelo kao "Pravoslavna nova godina".
Ovaj naziv oznacava da je to Nova godina koju slave samo pravoslavci.
Mnogo je prisutniji naziv "The Old New Year", koji je pravilno oznacava da su "Staru novu godinu" nekada slavili gotovo svi narodi kao Novu godinu.
U srpskom jeziku imena praznika se pisu velikim pocetnim slovom, pa je pravilno napisati "Stara nova godina", dok se "Nova godina" piše sa velikim "N".
U ruskom jeziku "Старый новый год" ili "Stara nova godina" se koristi ispravno.
Isto kao i Srbi, Rusi su dosta nepismeni, pa na internetu mozete naci da oni pisu i "Старый Новый год", tj.
"Новый" velikim slovom.
Rusku gramatiku sam pomalo zaboravio, ali mislim da je to neispravno.
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 11166 Datum: 16.01.2006
Srecna Stara nova godinaOvih dana zvoni telefon češće nego obično.
Zovu me prijatelji, drugovi, poznanici.
Hoce da mi čestitaju "Srpsku novu godinu".
Ja im se zahvaljujem, čestitam i ja njima.
Doduše, htio bih da im nešto kažem, ali mi riječi ne izlaze iz usta, jer sam već odavno naučio da se sa Srbima ne treba raspravljati - sve jedan pametniji od drugoga.
Naime, mnogo godina ranije sam od jedne Ruskinje naučio da je termin "сербский новый год" neispravan, jer i Rusi, a i još neki drugi narodi slave 13.
januar kao "Staru novu godinu", kako je braća Rusi zovu.
Ubrzo potom sam shvatio da je termin "Srpska nova godina" još jedna uspješna konspiracija onog Latina, koji po paklu hoda sa svojom vlastitom nogom u ruci.
Ali nije meni do njega, nego što nas je sve namagarčio da progutamo tu njegovu laž, pa da nam se zbog toga i mrtav smije, a ostatak svijeta vjeruje da smo mi, Srbi, ludi i da nećemo sa njima, čak smo i svoju Novu godinu izmislili.
Istorijski gledano, Nova godina i nije neki praznik, pa su svi evropski narodi zaboravili da su i oni preskočili jedanaest dana u njihovom kalendaru, zbog ukaza onog rimskog pape Gregorija, koji se kroz reformu kalendara potrudio da uđe u istoriju.
Medjutim, sa Božićom, kao najvažnijim praznikom poslije Vaskrsa, bila je malo drugačija situacija.
Mada je većina pravoslavnih crkvi prešlo na 25.
decembar kao dan Božića, mnogi narodi u potpunosti nisu prihvatili taj datum.
Na primjer, dan-danas neki stanovnici Engleske proslavljaju 6.
januar kao Božić jer nisu zaboravili papinu prevaru, ali su zaboravili da se u julijanskom kalendaru dodaje još jedan dan na svakih dvjesta godina.
Ali ovo je tema za neku drugu priču.
U svakom slučaju, ostalo je samo nas 200 miliona Srba i Rusa, da slave "Staru novu godinu", koju su nekada svi narodi, izuzev nekih azijskih, proslavljali kao Novu godinu, koja je sada zastarila, pa se zove "stara".
Zbog toga, kada nazovete prijatelja da mu čestitate "Novu godinu", molim vas izbacite ono "srpska", ne zato što ne zvuči lijepo, nego što je jezički nepravilno.
E pa, poštovani posjetioci, srećna vam "Stara nova godina".
|
:
Broj: 7269 Datum: 31.03.2006
Proslost ili prvoaprilska sala?Evo me, sjedim i pijem pivo, sve ovo o čemu pišem je prošlost.
Moram priznati da sam srećan štoje sve ovo iza mene.
Međutim, sa druge stane, muka mi od ovoga što nam sada rade! Utjeha mi je da je danas 1.
april..
Možda je sve ovo samo jedna prvoaprilska šala!
P.
S.
Sjetim se Pokojnog Duška Trifunovića, i njegovog zadnjeg javnog nastup na BK televiziji.
U vezi stihova Desanke Maksimović: "Ne, nemoj mi prići! " Desanka mu mu veli: "Ma pusti, mladost ludost.
"
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 3862 Datum: 15.02.2006
Staro, staro mi dajte !Staro, staro mi dajte.
Ono sto mirise na suv bosiljak...
- vapili su junaci Bore Stankovica.
Suočeni sa nepodnošljivom svakodnevicom, sa nepravdama koje pod zastavama oslobodilaca stvaraju novi vladari, tražilo se opet "pusto tursko".
U (celoj) Srbiji se još nije stiglo do prizivanja turskog vakta, ali se umesto opojnog bosiljka istorijski oslonci političkog društvenog sistema traže upravo blizu tog doba.
Tako i danas, 120 godina nakon što smo oslobodjeni od Turaka, i Srbi u Republici Srpskoj nariču i traže da opet dođe ono "pusto tursko" i da se oslobodimo od ovih dušmanina, koji pod zastavom Srpstva, uništavaju i u svoje džepove trpaju sve ono sto je srpskom narodu preostalo nakon sto su mu dobar dio imovine oteli Latini, mudžahedini i zapadni kapitalisti.
|
Jasna Kovacevic : Banja Luka
Broj: 2217 Datum: 06.10.2005
....i sve sto je valjalo....otislo je!Moje iskustvo provincije, života u njoj od tamo nekih godina do danas, nije ništa drugo osim čisti, potpuni i grozni mrak.
Bilo koje provincije...
Mislim da je to autentični mrak koji još postoji.
To je teško objašnjiv mrak, ali ne mislim da je mnogo bolje u drugim provincijama.
I tamo vlada potpuni mrak u glavama pojedinih ljudi i sve što je tamo valjalo, uglavnom je ako je htjelo i moglo otišlo odatle.
U neka Sarajeva, Beograde, Berline, Londone, Toronte...
Mislim da je u ovom trenutku taj provincijski mrak mnogo monolitniji nego što je ikada bio.
Naravno, više ljudi ne ginu, nema klanja po ulicama, ali mrak tim nije iščezao.
Bila sam nedavno u jednoj takvoj provinciji i vidjela da je to jedan potpuni socijalni, politički i društveni mrak.
S naglaskom na socijalni...
Ovim ne želim da generalizujem, bilo je i ima "oaza duha" samo treba strpljenja, dobre volje i snage da te puste unutra.
Zbog te jedne "oaze" iz 70-ih godina, uvijek se vraćam njoj, mojoj provinciji.
Dal' zbog nje, godina ili nostalgije...
|
|