|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Dankinja Ocuz : Nexř
|
10898 |
26.11.2006 |
KomsijaZdravo
Zivjela sam i radila na Sokolcu, osjecala sam da tu pripadam ali, '92 sto se ne zelim sjecati morala sam otici, napustiti sve sto je bilo moje, stan, kucu, imovinu, rodbinu, komsije i sve
sto sam voljela...
Maj '92 - placuci napustam stan.
Moja draga i nikad ne zaboravljena komsinica, sad nazalost pokoja VINKA KOSORIC, plakajuci ljubila je moju dijecu i govorila je da bi zelila da nam moze pomoci ali nije smjela.
Razumjela sam sve, ali dok zivim sjecacu se nje, njene pomoci i svih nasih zajednickih kafa, prica, njene majcine ljubavi prema sinu Zoranu i kcerki Milki, te unukama Glasinki i Ivani.
Ne mogu da shvatim da te nema medu zivima, tvoja dobrota i plemenitost ce ostati zauvjek u mom sjecanju.
Pomoc koju si pruzao za moju familiju, nasih posleratnih susreta, stamparije i odlaska na kafu, moga straha a tvoje hrabrosti da sa nama odes na kafu.
Bio si pravi posteni komsija, koji ces zauvjek ziviti u nasim srcima.
Ucinio si za nas velika dijela, jer si bio covjek koji si mogao samo pozitivno da dijelujes.
Neka ti je vjecna slava, dragi i nezaboravljeni Zoka
|
|
|
|
Suljo Romaninac : Amerika
|
2116 |
16.09.2005 |
o pokojnom kosoricuznam covjeka i iznenadilo me kao covjeka da je umro a neznam kako, bio je dobar covjek, skupa smo isli u gimnaziju, znam mu iroditelje itd...
stranica urednika nije lose zamisljena samo izbij covjece tu mrznju i nacionalizam to vise ne prolazi nigdje, mlad si, pisi sta vole mladi, koje imaju probleme, sta ima novo na sokolackoj-mojoj i tvojoj opstini i td....
pozdrav svim dobronamjernim komsijama, skolskim drugovima iz 80-ih.....
suljo
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
1493 |
06.05.2005 |
 Sokolac je na Vaskrs, ljeta gospodnjega 2005.
godine, ispratio ovozemaljske ostatke Zorana Kosorica, do svog vječnog počivališta, na starom gradskom groblju kod crkve.
Tako je Gradac, nekada veliko ilirsko naselje, postao vječna kuća Zorana Kosorića, koji je dobar dio svog slobodnog vremena posvetio proučavanju njihove kulture.
Sahranjen između oca i majke, baš onako kao što bi on želio, jer je za njih neizmjerno bio vezan.
Sahrana Zorana Kosorića protekla je mirno i dostojanstveno.
Zoranov grob bio je prekriven vijencima i cvijećem, kažu da je taj dan bilo gotovo nemoguće naći buket svježih ruža u Sokocu.
|
|
|
|
Mijat ŠUka :
|
1479 |
03.05.2005 |
Druže iz školski, i ostalih mnogih dana,
Zašto Bog bira najbolje? Čini mi se daje to pitanje bilo prisutno kod svih koji su došli da te isprate.
Počivaj u miru!
|
|
|
|
Goran Debelnogic : Macedonia
|
1474 |
03.05.2005 |
Zoran KosoricNeka Gospod Zoranu podari vecni mir i spokoj, a nama Zoran ostane kao podsetnik dobrote i skromnosti.
Goran
|
|
|
|
Jovanka : Holandija
|
1437 |
03.05.2005 |
poruka dobijena kao privatni e-mail
Bas sam se rastuzila kad sam procitala vijest da je Zoran umro.
Sta sad reci osim neka mu je laka zemlja i neka mu dusa pociva medju andjelima.
To nas sve ceka prije ili kasnije.
Znam da je tebi jako tesko i da ce ti jako nedostajati, ali drzi se.
Ja vjerujem da svi koji umru i napuste nas na taj nacin, ne odlaze iz nasih zivota sve dok ih se mi sjecamo, dok ih volimo.
Zato vjerujem da ce i Zoranova dusa biti negdje blizu tebe jer vi ste bas bili bliski.
I zato mislim da Zoran nikada nece otici iz tvog zivota.
Osjetit ces, to vjerujem.
Puno te pozdravlja,
Jovanka
|
|
|
|
:
|
1423 |
01.05.2005 |
Zoran i Zeljko
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
1422 |
01.05.2005 |
Dragi druže sokolački,sutra, na dan kada je Gospod Isus Hristos vaskrsao iz mrtvih, pobjedio smrt i svim ljudima, od Adama i Eve do poslednjeg čovjeka na zemlji, darovao vječni život, okupiće se čitav Sokolac, da ostatke tvoje ovozemaljske isprati u vječni pokoj i carstvo nebesko.
Kažem, doći će Sokolac, jer si u svom kratkom, ali plodnom životu, gotovo svakog njegovog žitelja na neki način dodirnuo ili zadužio.
Doći će tvoji bivši đaci iz Srednjoškolskog centra, koje si napajao ljubavlju za knjigom jer si vjerovao da se put u budućnost gradi znanjem.
Biće tamo i tvoje kolege iz FATES-a, koji te ne pamte samo po stručnosti, nego i po tvom nasmijanom licu i spremnosti na šalu.
Sakupiće se i radnici Poljoprivrednog dobra, u koje si takođe uložio svu svoju ljubav, jer si vjerovao, da je budućnost romanijskog seljaka u poljoprivredi, jer su kako ti ono jednom reče "porodične zajednice uvijek bile nosioci ekonomske moći ovog područja".
Neće te zaboravit, ni tvoje kolege iz Štamparije Sokolac, kao svi političari i politička fukara sa kojom si sarađivao, jer si čvrsto vjerovao da se aktivnim političkim radom ovo područje može preobraziti u mjesto ugodnog življenja.
Međutim, ja ti na sahranu ne mogu doći.
Imam deset hiljada razloga što neću biti tamo, svaki od njih kilometar dug.
Sutra ću otići u crkvu, zapaliti svijeću, žaliti za tobom, ali ne mogu biti tamo.
Znam, da mođeš, ti bi meni oprostio, kao što si mi opraštao sve one gluposti što sam u životu radio.
Tvoja duša je čista, isposnička, uvjek si davao a ništa nisi tražio.
Našao si vremena da mi budeš i kum, i prijatelj, i savjetnik.
Za mene si uvijek bio tu!
Bolna je činjenica da moram da stavim tačku na jednu priču, ljepšu nego bilo koja bajka.
A priča počinje davne davne 1974.
godine, kada smo postali gimnazijalci.
Gimnazijske dane smo provodili u istoj klupi, a gimnazijske noći u Radio-klubu.
Šaptali smo jedan drugom koristeći Morzovu azbuku.
Jedino sam ja znao za tvoju, a ti za moju, veliku gimnazijsku ljubav.
Nakon "mature zrelosti" naši putevi su se privremeno razišli.
Ja sam otišao u Beograd, a ti ostao iz Sokoca studiraš u Sarajevu.
Htio si da budeš blizu, da se nađeš pri ruci svojim starim roditeljima.
Iz Beograda sam dolazio često, ponekad samo da sa tobom napravim "jedan džir od gornje trafike do mosta".
Uživali smo u našoj mladosti, i disali sokolački vazduh bezbrižno, punim plućima.
Nekako u isto vrijeme, desiše se i moja, i tvoja, velika brucoška ljubav.
Po završetku studija, ja odlazim u Sarajevo, a ti ostaješ u Sokocu.
I dalje je naše zborno mjesto bila "gornja trafika", i dalje su teme razgovora bile iste: radio-amaterstvo, istorija, kompjuteri.
Tvoja Vinka mi je bila kao majka, ali je i tebe moja Vinka voljela kao rođenog sina.
Tvoj Ljuban me je puno volio, ali je i moj Ljubo tebe volio još više.
Ja sam te i dalje nagovarao da napustiš Sokolac i pređeš u Sarajevo, a ti si opet nalazio izgovor da ne možeš da ostaviš roditelje.
Međutim, moje sarajevske žurke nisi baš mnogo izbjegavao.
Probudio si u meni ljubav za glasinačkom istorijom, a zbog tebe sam počeo da pravim i svoje porodično stablo.
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
1421 |
01.05.2005 |
nastavak sa prethodne strane
Početak rata je za tebe značio kraj tvoje treće, velike ljubavi.
Ja sam imao iste probleme, pa nas je to još više zbližilo.
Međutim, ti si našao način da mi pomogneš da obnovim svoju sarajevsku vezu, pa sam te zbog toga uzeo i za vjenčanog kuma.
Nakon rata, ti si ostao vjeran Sokocu, a moja nemirna duša je odlepršala u Kanadu.
Poslije neuspjelog braka, tebi sam prigovarao da si kriv za moj razvod, i da je krivica do kuma, a ne do mene.
Zbog toga sam pokušao da ti se "osvetim" tj.
da bar tebe oženim "pa da se obojica smirimo", ali ti na to, zbog meni nepoznatih razloga, nisi pristao.
Iako već u četrdesetim, imali smo puno zajedničkih, pomalo i dječačkih planova: kampovanja, zimovanja, ljetovanja, potraga za izgubljenim blagom, i mnogo drugih stvari.
Međutim, ti nisi imao vremena.
Posao u štampariji, obaveze u stranci, pravljenje porodične kuće u Čitlucima.
Htio si iza sebe da ostaviš nešto.
Ja sam te nagovarao da sve to napustiš i ideš u Beograd.
Za tebe još nije bilo kasno da nađeš nekoga, da ne živiš sam.
Ja sam duboko vjerovao da u Beogradu postoji neko ko će da osjeti toplinu tvoje meke duše.
Nagovarao sam te da napustiš politiku, jer si ti bio previše pošten i pametan za političara.
I ti mi obeća da ćeš, ako tvoja stranka ništa ne uradi na izborima 2004.
godine, napustiti politiku i posvetiti se pametnijim stvarima.
Ustvari, samo si rekao: "Pa tako bi moglo i biti.
" Međutim, ja sam već onda znao da se to neće desiti, jer ti si jednostavno bio čovjek koji hoće da do kraja završi ono što je počeo.
Tvoja ljubav za glasinačko poručje je bila nesebična i neuporediva.
Uz sva tvoja radna i politička djelovanja, našao si vremena da se se posvetiš proučavanju istorije Glasinca, pa si sakupljao ilirske i rimske eksponate, kao i knjige glasinačkom području.
Maštao si da Sokolac jednog dana dobije muzej, u kome bi se sakupilo neprocjenjivo blago naših predaka, koje sada propada i raznosi se po svijetu.
Maštao si i o tome da Glasinac bude veliki proizvođač zdrave hrane i ljekovitog bilja.
Vjerujem da bi sve to, kao i mnoge druge stvari ostvario, samo da si za to imao dovoljno vremena.
Živjeo si kratko, ali će te Glasinac pamtiti vječno, jer si bio vizionar, i imaš dosta onih koji će te slijediti.
Vječna Ti slava,
tvoj vjerni drug Željko
|
|
|
|
Nedeljko ŽUgić : Pale
|
1419 |
01.05.2005 |
In memorijalPresahla stišljiva rijeka života
Sve je okrenulo naopačke.
Vlada pravilo diktiranog haosa.
Zbog toga je daljina blizu, a blizina je daleko.
Tako sam saznao, preko Željka Tomića iz Kanade, da je umro Zoran Kosorić sa Sokoca.
Umro je jedan od ljudi koji je kao topla sjenka prolazio pored sugrađana, kao da nije ni slovo 'p' od politike vezivao za sebe.
Živio je neopaženo, kao da je sve što je doživljavao htio da odnese u vječni život.
Ovaj, kao da je neopaženo prolazio pored njega.
Svetački pokorno izvršavao je sve svoje obaveze prema drugima.
Sebe nije štedio.
Znao je da je uzvišenije dati nego primati i uzimati.
Zbog toga se klanjam njegovoj toploj sjeni kratkog ovozemaljskog života, koji je sićušan dio svemirske sekunde.
Pale, 1.
maja 2005.
Nedeljko Žugić
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
1413 |
29.04.2005 |
Umro Zoran Kosoric U noći između Velikog petka i subote, preminuo je Zoran Kosorić.
Sokolac je izgubio mnogo više nego što su njegovi žitelji svjesni.
Izgubili su jedinu pravu alternativu sokolačkom SDS-u, pravog intelektualca, najpoštenijeg političara i najvećeg zaljubljenika u Glasinac, Romaniju, glasinačku kulturu i istoriju.
Bez Zorana, Sokolac će definitivno biti mnogo gore mjesto življenja.
Sa Zoranom sam djelio školsku klupu, ali i svo slobodno vrijeme izvan klupe.
Vezalo nas je i kumstvo, kao i odano prijateljstvo.
Moji dolasci iz Kanade u Sokolac, imali su samo dva razloga: moja uža porodica i Zoran.
Kada bolje razmislim, Zoran mi je i bio kao brat, jer drugog brata nisam ni imao.
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
1411 |
29.04.2005 |
Zoran Kosorić u komiZoran Kosorić nije za mene samo drug iz školske klupe, vjenčani kum, nego i jedan od najboljih drugova koje sam ikada imao.
Skupa smo bili radio-amateri, išli na radne akcije, žurke po Sarajevu i ljetovanja na moru.
Pored toga, iskreno vjerujem da je on najpošteniji političar u Sokocu, možda i u cijeloj Republici Srpskoj.
Negdje između ponedeljka i utorka, je dobio izliv krvi na mozak.
Dok je još bio svjestan, pokušao je da dopuza do izlaznih vrata, i zatraži pomoć.
Pošto živi sam, znao je da mu samo komšije mogu pomoći.
U utorak i srijedu nije dolazio na posao, ali su njegove kolege mislile da je na nekom semiranu za računovođe, koji se održavao tih dana.
Kako ni u četvrtak (28.
april) nije odgovarao na telefon, Zoran Bartula - Baća, je provalio vrata njegovog stana i našao Zorana kako u pidžami leži u hodniku.
Zoran je prebačen u bolnicu u Podromaniji, a zatim i u Kasindol.
Zoran je priključen na aparate za kiseonik, a ljekari su ustanovili da ima masivan izliv krvi na mozak.
Dodik je ponudio da ga prebace u Beograd, međutim to im u ovom trenutku Zoranovo stanje ne dozvoljava.
Zoran je u jako kritičnom stanju, i kako će se stvari odvijati, više zavisi od njega nego od doktora.
A nama, koji ga znamo, i sa kojima je bio prijatelj, preostaje jedino da se molimo Bogu da sve bude u redu!
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
1410 |
29.04.2005 |
Zoranovo stanje nepromjenjenoZoranovo stanje i dalje bez promjene.
Na aparate za disanje nije priključen jer može i sam da diše.
Kao što već svi znate, uslovi u bolnici u Kasindolu su očajni.
Nema potrebinih lijekova a i higijena nije baš na nivou jedne regionalne zdravstvene ustanove.
Večeras ( na Veliki petak ) bi trebalo da dođe i doktor Ždrale, da ga pregleda.
|
|
|
