fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-LUNA
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

luna- 88419 - 30.01.2014 : Elvis Sarajlić Sarajevo - best (2)

Škola na Vracama


Pozdrav za sve. Ovaj tekst se odnosi na napad na školu Mup-a na Vracama iz ugla je direktnog učesnika tj. kursiste koji se nalazio u paviljonu čiji ulaz gleda na malu kapiju, a vrlo je bitna za kompletnu priču. Ovo je takođe odgovor Safetu, a prije svega Luni i Specijalac Momčilu.

Sve što ću vam je reći je samo istina i onako kako sam je ja lično vidio i doživio bez ikakvih naknadnih informacija koje sam čuo ili pročitao preko interneta, vidio na Yuotube ili Jutelu itd.

Opisaću vam 24 sata pre napada i moje zarobljavanje, odnosno moju predaju srpskim snagama tj. specijalcima. Kao prvo, nije tačno da među nama nije bilo pripadnika kursista srpske nacionalnosti. Specijalac Momčilo je naveo da je 300 kursista bilo 299 muslimana, pa želim da ga demantiram jer su sa mnom u paviljonu u spavaoni bila dva Srbina iz Doboja i jedan bošnjak iz Goražda po nadimku Rambo.

Dan ranije, prije samog napada na centar, bilo je indicija i pretpostavki da će se nešto desiti i pojačano je obezbjeđenje Centra na stražarskim mjestima u očekivanju istog, a sve zbog dešavanja sa Specijalnom jedinicom MUP-a BH te u bazi te jedinice te noći. Napravljen je raspored od strane komande centra za pojaćanu stražu te je i mene zapalo jedno od stražarskih mjesta koje je bilo locirano prema gradu tj. prema Grbavici. Bio sam naoružan papovkom i deset metaka - toliko o Zelenim beretkama kako su naoružani do zuba, njih oko 170.

Tokom noći ništa se nije desilo osim detonacija iz pravca Aerodroma i baze Specijalne jedinice Krtelji. Ujutro sam razdužio pušku, a druge kolege su otišli na stražu. Želim da kažem da ne znam da li su Srbi išli na stražu, ali znam da Hrvati jesu. Jedan od njih je bio i momak koji je zaraobljen na glavnoj kapiji, a potom odveden na Pala zajedno sa još desetak profesora i kursista. On se zvao Galić M.

Ujutro, poslije doručka, nas je postrojio zamjenik načelnika centra a inače brat Momčila Mandića. Poslije standardnog obraćanja kursistima vrlo ineresantno nas je na kraju pozdravio i nekim zagonetnim smješkom nagovjestio dalja događanja.

Tokom dana je sve bilo u redu, do iza ručka negdje oko 14:30. Završio sam sa ručkom i uputio se u svoju sobu u paviljon kod male kapije. U momentu ulaska u sobu i mog izlaska na balkon koji je imao pogled na spomenik na Vracama i onu livadu ispod njega, ugledao sam naoružanu (tada za mene nepoznatu jedinicu) kako se spušta prema školi maltene u koloni po dva. U tom momentu sam pomoslio da nešto nije u redu i krenuo sam prema izlazu iz paviljona. Međutim, već je bilo kasno jer je počela pucnjava tako da niko nije mogao izaći i otiči do komande da eventualno uzme - zaduži kao predhodne noći - pušku. Bukvalno smo bili zarobljeni i odsječeni tom situacijom pa nismo znali šta da radimo niti šta se dešava.

Da još napomenem da su prije samog napada sve veze bile prekinute kako sa komandom centra tako i sa gradom. Jedine informacije koje smo dobijali su one preko radija, a kolege Srbi znaju gdje smo propratili dobar dio tog napada - u WC-u slušajući detonacije i streljačku vatru i famozni radio koji ustvari nam ništa nije olakšao situaciju u kojoj smo se našli - čekajući narodnu tzv. armiju da dođe kao tampon zona i da nas spasi o tome ću nešto kasnije.

Na ulazu u objekat je bio jedan naoružan kursista i više niko nije imao pušku, barem koliko sam ja vidio. Razmišljao sam da pobjegnem kroz prozor prema Grbavici, ali je to bilo ravno samubistvu jer se pucalo i iz okolnih zgrada. Ja sam u jednom momentu skinuo uniformu nadajući se da ću u trenerci biti pošteđen prilikom predaje koja je bila neminovna.

U jednom momentum je utrčao jedan kursista i rekao nam ja da se moramo predati i da nam Srbi garantuju bezbjednost. Utrčao je sa belom zastavom - takođe se ćuo i megafon kako pozivaju kursiste da prestanu pružati otpor.

Pošro nije bilo izbora, odlučili smo se predatie pa šta bude. Predavali smo se u grupama, na malu kapiju, znači nekih desetak metara od paviljona. Interesantna stvar se dešava prilikom mog predavanja, a to je da u jednom momentu prestaje pucnjava sa obe strane i kako smo mi puzali prema kapiji preko nekog pijeska koji se tu nalazio i naravno stakla od detonacija minobačkih ili čega već, na pola puta je poćelo ponovo da se puca preko naših glava, kako od profesora iz zgrade u Centru škole, tako i vjerovatno srpskih specijalaca. Ja sam počeo da se derem i na jedne i na druge da im jebem majku da prestanu. Na maloj kapiji su bili srpski specijalci, i naravno, sav je centar bio opkoljen, tako da mi je bilo u glavi da što pre pređem nekako tih nekoliko metara i predam se. To sam i uspio.

Pošro nije bilo izbora, odlučili smo se predatie pa šta bude. Predavali smo se u grupama, na malu kapiju, znači nekih desetak metara od paviljona. Interesantna stvar se dešava prilikom mog predavanja, a to je da u jednom momentu prestaje pucnjava sa obe strane i kako smo mi puzali prema kapiji preko nekog pijeska koji se tu nalazio i naravno stakla od detonacija minobačkih ili čega već, na pola puta je poćelo ponovo da se puca preko naših glava, kako od profesora iz zgrade u Centru škole, tako i vjerovatno srpskih specijalaca. Ja sam počeo da se derem i na jedne i na druge da im jebem majku da prestanu. Na maloj kapiji su bili srpski specijalci, i naravno, sav je centar bio opkoljen, tako da mi je bilo u glavi da što pre pređem nekako tih nekoliko metara i predam se. To sam i uspio.

Tada sam ispred sebe ugledao jednog srpskog specijalca kao iz Rambo filmova ili izraelskog komandosa. Elem, očekivao sam njihovu reakciju. Kako nas je tu bilo nekoliko jedne su zadržavali u živom štitu a druge su odvodili u jedan kafić - sabirni centar. Ležeći ispred tog specijalca, bukvalno ispred njegovih čizama, mislio sam da slijede njegovi udarci ili šutiranje. Međutim, on je bio pravi profesionalac te me nije ni pipnuo, odnosno udario, niti jednom riječju ponizio.

Ubrzo su stigli drugi kursisti, a ja sam odveden u taj kafić gdje se već nalazilo oko 200 kursista. I dalje traje ubjeđivanje srpske strane za predajom onih koji su otvarali vatru iz dijela centra gdje su se nalazili profesori i dio kursista.

Stvari su se dalje dešavale sljedećim redom: znači govorim odnosno pišem o onom što sam vidio i doživio ni manje ni više bez obzira da li će se to nekom svidjeti ili ne.

Najprije dolazi tenk JNA ispred prostora gdje smo bili zarobljeni ili dovedeni kako hoćete. Iz tog tenka izlazi MOMČILO MANDIĆ - toliko o ulozi JNA, i obraća se svima nama da pripadnici srpske nacionalnosti istupe iz mase. Tada su se naše kolege, sa kojima smo zajedno jeli i spavali, izdvojiše iz mase. Bio je to jedan, vrlo jadan i deprimirajući momenat. Nas potom odvode kroz Centar pored paviljona koji su bili dobro oštečeni od mina i pucnjave razlupani i oštečeni. Tek se tada moglo vidjeti koje su razmjere tog napada - do restorana.

Tamo smo proveli dva dana sjedeći za stolovima a smjenjivale su se straže nad nama. Preko dana su nas čuvali profesionalci - policajci i naše dojučerašnje kolege ali sada uniformisani u srpske policajce a po noći smo imali srpske dobrovoljce. Ne bih da vrijeđam, to mi nije cilj, ali bili su sa kokardama i bradama, pa nije potrebno da spominjem njihovu ideologiju koja se odnosi na puštanje pjesama tog sadržaja...

Znači, preko dana smo bili mirni, uslovno rečeno a noći su bile kao godine - bilo nas je strah ko će dočekati jutro. Međutim, hoću da naglasim da nisam vidio nikakvo fizičko maltretiranje - dobijali smo hranu a srpska strana je imala prilično korektan odnos prema nama, što je za svaku pohvalu. Naravno znali smo da se vrše pregovori između MUP-a BiH i srpske strane, odnosno njihovog MUP-a RS i naravno politike. U posjetu nam je došla i jedna delegacija, čini mi se da je na njenom čelu bio pomoćnik ministra MUP-a BiH Žepinić i čini mi se ispred SDA Čengić, te su nam oni rekli da se radi na našem oslobađanju, odnosno pripremama i dogovorima na koji način to da se izvede.

Poslije dva dana i dve noći smo konačno oslobođeni, u nočnim satima te prebačeni autobusima do jedine nepodjeljene stanice milicije u gradu. Tu smo prenoćili, a sutradan, kako je ko znao otišao kući bez ikakve organizacije i brige od strane MUP-a BiH. Mislim da je to bila Saobraćajna stanica MUP-a na Marin dvoru. Nalazila se preko puta autubske stanice Sarajevo i kasarne.

Nadam se da će moderator ovo objaviti, jer se radi o jednoj ispovjesti zarobljenog kursiste i jedan pogled iz tog ugla bez politike i predrasuda.

Pozdrav!

P.S. Volio bih upoznati tog specijalca koji je imao sa mnom prvi kontakt na maloj kapiji, da snjim popijem kafu i da ga upoznam.
luna- 88387 - 29.01.2014 : Banja Luka 99 Banja Luka - best (0)

6. odred Banjaluka


Da li možda neko ima snimke ili slike 6. odreda iz Banjaluke?
luna- 86288 - 07.08.2013 : Soko Banjaluka Banja luka - best (0)

Saša Krsmanović iz Banjaluke


Upitao bih Lunu da prokomentariše jednog njegovog borca koji ga često hvali kao čovjeka kada se spomene ratna specijala i uvijek ističe kao primjer dobrog poštenog srpskog borca - za Sašu Saleta Kremenović iz Banjaluke.
luna- 84567 - 24.04.2013 : Igor Njemacka - best (1)

Specijalci do aprila 1992. godine


Poštovani Luna,

gledao sam na Youtube snimke Jutela (razgovor Karišik-Vikić-Ademović), čitao sam neke odlomke iz knjige Muhameda Gafića ("Sarajevski rulet"). Ako postoji mogućnost, zamolio bih te da nešto napišeš o odnosima specijalaca izmedju sebe do 4. aprila, da li su do tada bili zajedno i da li su na bilo koji način bili u kontaktu za vrijeme rata, i da li su možde neki i sada u kontaktu. U Gafićeve knjige se može pročitati da su neke bili kumovi itd.

S postovanjem,
Igor
luna- 71575 - 11.07.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Ačkerov grob


Pozdrav i jedna molba za Lunu,

Pošto si u jednom od svojih tekstova spomenuo da je tvoja jedinica učestvovala u borbama na Ačkerovog grobu u junu '95, ja bi te zamolio da opišeš te borbe ako danas možeš da ih se sjetiš?
luna- 70202 - 09.06.2012 : Mirko Lovric Rochester - best (0)

Mirlorad Pupić


Nama - policiji u Zenici, su tada javili da je Milorad Pupić ubijen od strane specijalaca srpske nacionalnosti iz tog razloga što on, navodno, nije htjeo da sa njima krene na Pale kada je došlo do podjele u specijalnoj jedinici.

Tek sada saznajem pravu istinu, tj. šta se stvarno desilo.

Svima nam je bilo žao Pupe, jer on je bio dobar momak, drug i radni kolega.

Još samo da dodam nešto i za Vinka Šamarlića. Prvi radni dan, kada je dosao sa Vraca kao miliconar, radio je sa mnom na području Blatuše u Zenici, a to je bilo 1979. ili 1980. godine, nisam sto-posto siguran što se godine tiče.
luna- 69755 - 24.05.2012 : Luna Bijeljina - best (3)

Zoran Čegar


Čegar Zoran je doveden u Specijalnu jedinicu Mupa BiH od strane Vikića i Repije jer je i on bio karatista u KK Bosna. Postavljen je za Repijinog zamjenika, odnosno zamjenika komandira prvog voda. Znali smo odmah da je to lice iz grada, koje se kretalo u kriminalnim krugovima ali iskreno nisam čuo za neki njegov kriminal osim što se pričalo da je vozilo koje je vozio tada, golf II GTI bilo skinuto sa osiguranja. Bio je ona prava tzv. "sarajevska raja" i teško mogu da pomislim nešto negativno da bih ga opisao. Zezao se sa nama, bio vrlo opušten i brzo se uklopio u jedinicu.

Specijalna jedinica je u Sarajevu neposredno prije podjele obavljala zajedničke patrole sa JNA i to sa grupom diverzanata i izviđača koje je predvodio kapetan Marković. Kasnije su mi neki od pripadnika te jedinice pričali da ih je Čegar zarobio u Đuri Đakoviću tako što im je kad su napadnuti u koloni u vezi Dobrovoljačke, i sklonili se u RU Đuro Đaković bacio ogromne količine CS-a u tu salu. Kažu i da su ih neki od pripadnika specijalne tukli. Nisam bio tu pa ne mogu da to potvrdim.

Isto tako, kad su Čegarovu porodicu negdje zatvorili Srbi, on je pokupio 100-tinjak građana srpske nacionalnosti i zatvorio ih u Zetru tražeći da se pusti njegova porodica pa će i on njih pustiti. Na istražnim organima je da utvrde da li je tu bilo elemenata ratnog zločina.

Elem, rekoh, ne mogu da smislim ništa negativno o Zoranu, bar ja nemam takva saznanja, osim ovoga što sam napisao. Čegar je sigurno bio čovjek koji je imao svoje ja, koji je bio otresit, ali pošten, koji se nije bojao nikoga niti je imao neki autoritet nad sobom, osim možda Vikića. Ali Vikić je bio ogromni autoritet i danas je i mnogim Srbima koji su prešli u srpsku Specijalnu jedinicu. Mnogi i danas rado idu njemu na poklonjenje i on ih dole odere u svom kafiću jer su mi se svi žalili da su cijene paprene.

Teško je reči zašto Čegar ovo radi, ali mislim da je vjerovatno isprovociran nekom situacijom, i da je zato odlučio da sad progovori. Isto tako mislim da je za njih dole časno ratovao i da se ne boji ni reakcija ni osude.

Slobodna Bosna je u nekoliko navrata pisala da je zbog njegovog otpora Aidu, Ševama i Kemi Ademoviću, njemu bilo priječeno, te da je to vjerovatno razlog njegovog odlaska u Zagreb i mislim Kanadu ili Australiju.

Osim ove situacije koja mi je nejasna o učešću Zorana u Dobrovoljačkoj i odvođenju ljudi u Zetru, o Čegaru sam imao do sada pozitivno mišljenje, isto kao i o pokojnom Vinku Šamarliću.
luna- 69418 - 15.05.2012 : 0069 Basra - best (1)

RE: Predrag Soldar Tedi


Luna brate,

nemam riječi da ti opišem kako sam se rastužio kad sam maloprije pročitao da je naš Tedi umro! Ustvari zbog Tedija sam tužan već duže vremena jer sam prije nekoliko godina saznao, a onda se i lično uvjerio da je Tedi bio u stvarno lošem stanju.

Zadnji put kad smo se vidjeli ispred Vitine kafane pozvao sam ga unutra da popijemo par pića, ali mi je nekako slabašnim glasom odgovorio:

  • "Buraz, nisam baš za raju".

    S obzirom da je bio mrak, u početku nisam vidio njegovo lice baš jasno, međutim kad je neko auto prošlo i kada ga je svjetlost farova obasjala vidio sam da je u modricama. Pitao sam ga šta mu se desilo i ko ga je tukao. Tražio sam da popijemo piće ili da mi kaže gdje da ga vozim?

  • "Idemo prvo u hitnu! Znas li ko su? Daj da ih tražimo? S kim si i gdje si bio?"

    Ja sa ušao u kafanu da uzmem ključeve od kola i jaknu pa da ga vozim gdje god bude želio, međutim kad sam izašao napolje njega više nije bilo. Eto, to je bio naš zadnji susret.

    Ko da bije čovjeka heroja kojeg je zivot stavio na najveća iskušenja a on sve podnosio i gutao. Bio je sjajan borac, dobar drug...

    Luna, ja ću u tvom rejonu biti krajem Maja. Javiću ti se svakako a sad ću g. Tomića zamoliti da mi pošalje tvoj mail, uz tvoju saglasnost ili da tebi da moj mail pa da se dogovorimo pobliže oko spomenika za Tedija i ako imaju još koja tekuća pitanja.

    Pozdrav tebi.

    Neka ti je laka crna zemlja, Tedi!

    Poštovani,

    otiđi na stranicu "Rat1992-LUNA", i tamo ćeš pronaći u Lunin email, u tekstu koji je on objavio u vezi Tedija.
  • luna- 69416 - 15.05.2012 : Dario Obrenovic Njemacka - best (0)

    Pomoć za pokojnog Tedija


    Pozdrav druže, kako si mi. Evo upravo sad sam pročita ovo o Tediju. Nisam ni znao da je umro. Ja jedino mogu pomoći finansijski i hoću samo mi javi kad se to odobri ja ti odmah šaljem novac. Veliki pozdrav druže tebi i ostalim specijalcima naravno i drugim forumašima(da se neko ne naljute) imas i moj broj pa samo pošalji poruku i ja ću ti se odmah javiti.
    luna- 69382 - 14.05.2012 : Vaso Todic Brcko - best (0)

    Za Tedija


    Luna,

    Želim pomoći u vezi podizanja spomenika za Tedija.
    luna- 69376 - 14.05.2012 : Luna Bijeljina - best (2)

    Predrag Soldar - Tedi


    Pozdrav za sve učesnike foruma!

    Imam jednu molbu. U Specijalnoj brigadi policije je od prvog dana rata bio Predrag Soldar zvani Tedi. Bio je dobar borac, pouzdan, bez mane. Negdje krajem rata je imao neke porodične probleme, znate i sami da je najgore mješati se u probleme porodice i tada je koliko znam razišao se sa porodicom, suprugom i kćerkom i sinom.

    Nakon rata je počeo da vodi život lutalice i životario je od danas do sutra, ali je uvijek obilazio ratne drugove i javljao im se. Dolazio je kod mene da popijemo po jednu i nikada se nije žalio kako živi. Znali smo svi da mu je teško, da prezivljava i da je pokidao sve veze porodice.

    Prije nekoliko godina sam ga sreo u Banjaluci i opet popio piće sa njim, malo porazgovarali i tada mi je rekao da je Banja Luka veći grad i da se bolje snalazi. Pročitam nedavno da je naš dragi Tedi umro 2010. godine i da je sahranjen na groblju u Banjaluci. Na sahrani mu je bilo vrlo malo ljudi, ali eto bio je njegov profesor Ševo Nedo i oprostio se od Tedija u ime svih nas, njegovih drugova.

    Predrag Soldar Tedi je rođen 1966. godine i završio je Srednju školu Unutrašnjih poslova u Sarajevu. U toku je akcija da se Tediju digne spomenik onako kako i zaslužuje i pokrenuta je inicijativa oko organizovanja organizacionog Odbora u vezi toga.

    Molim sve one koji ovo čitaju ako su poznavali Tedija, da se uključe u akciju, makar simboličnom podrškom i pomognu da Tedi ima spomenik kako zaslužuje jedan prvoborac i dobar čovjek. Tu pomoć će moći da uplate kad se otvori žiro račun koji će biti transparentan i kad se do kraja završe formalnosti oko papirologije. Napominjem da je Tedi Odlikovan za svoje ratne zasluge ali to nikada nije spominjao.

    Razlog mog pisanja ovde je u stvari molba da se jave oni koji znaju adresu Tedijeve sestre koja je bila na sahrani i koja živi na Palama, ili Tedijeve djece, sina i kćerke, koji su punoljetni i žive negdje u Višegradu, kako sam obaviješten. Sve to nam treba radi dobijanja njihove saglasnosti u vezi podizanja spomenika.

    Mislim da bi ovo bio lijep gest, jer nisu svi borci umrli u ratu, neki su dugo posle trpili posljedice rata i umrli kasnije. Ne treba da ih zaboravimo, ili da im ne ukažemo počasti koje su zaslužili.

    Nadam se da će se javiti oni koji znaju nešto o Tedijevoj sestri i djeci i da će to napisati ovde ili na moj mail jankoviczŽrstel. net.

    Pozdrav za sve saborce!
    luna- 68956 - 29.04.2012 : Dario Obrenovic Nemacka - best (0)

    Pisanje o Specijalnoj jedinici


    Borise, pošto odlično poznaješ sve o Specijali i imaš sve podatke o njenom osnivanju, odgovori mi da i ja nešto naučim.

    Kada je Neđo bio komandant Centralnog odreda i kada je bio komandir specijalaca u Banja Luci? Ja nikada nisam za to čuo. Znam da je bio pratilac Karlu, posle kratko vrijeme komandir 2. čete Centralnog odreda, poslije instruktor u centru za obuku Jahorina i kasnije instruktor u BP za ATD i sve dok nije 1998. godine postavljen za komandanta 4. odreda. On je napravio puno nepravilnosti za vrijeme njegovog kratkog komandovanja to su drugi prije mene napisali, prije svega u svojim tekstovima o akciji na Mijatovića strani, a tek 1998. godine, kada dobija mjesto k-danta 4. odreda da i nepisem.

    Ja ga lično ne mrzim i želim mu da dokaže svoju nevinost i bude oslobođen, ali nemoj da od njega praviš novog Obilića jer to on sigurno nije. Novih Obilića ima, pročitaj sve ranije tekstove starih pripadnika i osnivača Specijalne policije pa ćeš shvatiti ko su. A da malo bolje poznaješ istorijat Specijalne policije mogao bi i u prethodnim postovima makar pretpostavit ko su ti ljudi koji pišu o Specijalnoj, pa i ako ne skontaš pusti da to pišu oni momci koji su je osnovali i vodili čisto i pošteno tokom cijelog rata. Ja nisam bio osnivač, ali sam bio pripadnik te jedinice i pročitaj sve moje postove pa ćeš vidjeti da pišem samo o stvarima koje sam vidio vlastitim očima i za koje znam da su istina, a vjeruj mi da puno toga ima što ti ne znas i ne vidiš.
    luna- 68944 - 28.04.2012 : Luna - best (0)

    Ispravke za Borisov tekst


    Nemam Borise problem da napišem nešto o Specijalnoj jedinici MUP-a RS. Ako te zanima da ti razjasnim neke stvari koje si napisao pa češ shvatiti da veoma površno poznaješ tu jedinicu.

    Ovaj put ću pisati samo o onome što si ti spominjao da ti razbijem neke dileme:

    Specijalna jedinica nije nikada plaćana, niti su njene starješine uzimale novac za akcije. To je samo trač! Napisao sam ovde da je samo jednom tokom rata bila sporna situacija oko toga, i tada se od strane pripadnika digla ogromna frka. Ako ja ne znam da je neko preko nas uzeo novac, vjeruj mi da ti možeš da to znaš još manje. Pusti neke teorije zavjere!

    Sarić nije bio komandant ni u jednoj akciji na Sokolju, koje si ti spominjao. On uopšte nije bio pripadnik Specijalne jedinice. On je u nju došao tek polovinom 1993. godine.

    Ne znam nikoga ko je u SBP dva puta odlikovan karađorđevom zvijezdom.

    Prije rata u sastavu Specijalne BiH je bilo tri Srbina iz Ilijaša i jedan iz Vareša.

    Moji predratni drugovi iz karate sporta braća Raif i Rašid Buća tada nisu bili u sastavu specijalne jedinice. Možda u rezervnom sastavu ali to nije bilo to. Rašid je poginuo, bio je dobar momak ali koliko znam poginuo je u napadu na kasarnu Maršal Tito prije no što je iseljena.

    Kada je rat počeo, baza jedinice je bila u školi na Vracama, pa na Jahorini ali samo nekoliko dana i onda u Zvorniku. Tek posle toga su formirani ostali odredi iz tog tzv. Centralnog Odreda.

    U odredima nije bio ni Srpko, ni Neđo, ni taj treći a ni ovaj iz Vareša, pokojni Borislav Perišić. Oni su odmah otišli u Ilijaš!

    Neđo je tek kasnije došao i nije ratovao već je pratio i vozio komandanta.

    Ono zbog čega su i Neđo i Sarić sada zatvoreni, nema ama baš nikakve veze sa Specijalnom jedinicom. Nadam se da će dokazati svoju nevinost.

    Neđo je, koliko se sjećam, bio kratak period komandir ili zamjenik komandira čete u sklopu Centralnog odreda i to neuspješno jer su mu u kratkom vremenskom intervalu poginula dva vrhunska borca: Niko Danojlić i Slavko Todorović. Niko je poginuo u autobusu o čemu sam pisao, a Todorović je poginuo i ostavljen je neprijatelju u ruke.

    Eto, to je moj pokušaj da razjasnim neke dileme, i dam doprinos istini.

    Ne želim da neko shvati ovo kao pametovanje, nego samo kao doprinos istini, ako je to cilj ovog foruma. Ja sam tu istinu, kao direktni učesnik, vidio ovako.
    luna- 68295 - 05.04.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Istorijat Specijalne policije MUP-a RS


    Pozdrav Luni!

    Moram dodati nešto malo o specijalnoj, kada je došlo do podjele 34 pripadnika specijalne jedinice su prešla u srpski MUP.
    Nadam se da ćeš me isparviti ako griješim.

    Evo malo istorijata Specijalne policije MUP-a RS:

    U SRBiH MUP je imao samo jednu specijalnu jedinicu policije. Raspuštnje te jedinice je bio značajan korak u raspuštanju MUP-a SRBiH.

    Značajno za MUP RS, a obzirom na borbene operacije u kojim je učetsvovao, bilo je formiranje specijalnih jedinica policije koje su bile naoružane kalibrima od 120 mm tj. minobacačima tog kalibra što nam govori da se planiralo mnogo veće angažovanje te jedinice nego što su u praksi specijalne jedinice policije radile.

    Prve oružane operacije koje je MUP RS vodio i koje su buduće generacije MUP-a RS smatrale svojim prvim zvaničnim nastupom bilo je zauzimanje škole MUP-a na Vracama 6. aprila 1992 godine.

    Tu akcije je vodio Momčilo Mandić novi zamjenik ministar MUP-a RS i Milenko Karišik. Ovaj drugi bivši pripadnik specijalne policije MUP-a SRBiH postao je komandir prvih snaga specijalne policije MUP-a RS.

    1992. godine Karišikova jedinica koja se zvala Odred policije više je djelovala kao borbena jedinica nego kao jedinica policije. Odred se opremio teškim naoružanjem i specijalnom opremom.

    Dana 21. maja 1992. godine na platnom spisku (koji posjedujem) MUP-a RS nalazile su se dvije specijalne jedinice. Jedna je bila poznata kao "Specijalna jedinica - Pale" sa 28 pripadnika. Druga je bila poznata kao "Specijalna jedinica Saveznog SUP-a" sa 43 pripadnika.

    Do maja 92 platni spisak za Karišikovu jedinicu porastao je na 170 pripadnika.

    Još jedna specijalna jedinica je postojala u Aprilu iste godine i bila je pod komandom Duška Malovića sa Sokoca.

    Krajem juna MUP RS je evidentirao prisustvo specijalne policije na Sokocu i Palama.

    Do septembra 1992. godine Specijalna brigada policije je imala pet odreda od kojih se po jedan nalazio u svakom od pet centara službi bezbjednosti (CSB).

    Pored toga, neke stanice javne bezbjednosti (SJB), kao što su SJB Ilidža i SJB Novo Sarajevo, su imale svoje vlastite specijalne jedinice policije.

    Mnogo pozdrava,
    Max
    luna- 68230 - 03.04.2012 : Luna - best (0)

    Podjela među specijalcima


    Ima istine u tome da pred sami rat Srbi nisu radili na obezbjeđenju ni jednog od značajnijih objekata. Ali, tih dana je već bilo očito da će doći do podjela i rata. Da napomenem, po Sarajevu i BiH su uveliko bile barikade. I među specijalcima je provejavala podjela.

    Nije tačno da Srbi nisu slati na obezbjeđenje, samo je Vikić već tada pravio podjelu pa su Srbi čuvali Srbe, Hrvati Hrvate a muslimani muslimane. Tako je recimo Ćutuk čuvao Ejupa Ganica a mene je Vikić slao da budem uz Veljka Kadijevića kad je dolazio u Sarajevo. Pa onda kad je išao Avdo Hebib i Vito Žepinić, sa Avdom je putovao musliman a sa Vitom Srbin...

    U bazi se nije spavalo a da vrata nisu bila zaključana, ili da oružje nije bilo na dohvat ruke. Najbolje rješenje u takvoj situaciji i jeste bila podjela.

    Vikić je već tada bio nebitan i bez autoriteta u takvoj jedinici. Autoritet je povratio tek početkom rata kada je pod geslom "borbe za građanska prava" stajao pred strojem u kome se nekada pozdravljalo sa "Drugovi specijalci zdravo!" a onda sa "Alahu ekber!"

    Mislim da on još uvijek ne shvata da je bio zloupotrebljen od strane muslimana da bude Valter, jer on i sada kaže da mi nismo bili fer jer smo kad je došlo do podjele, ispustili ulje iz transportera i tako ga spriječili da ih on odveze iz Krtelja. Pa, pobogu, možete li i zamisliti koliko srpskih glava je spasilo to što nije uspio da odveze transportere i bovove? Logičan potez bilo kog pripadnika specijalne jedinice je da onesposobi oružje koje bi ga kasnije moglo ugroziti od strane neprijatelja!
    luna- 68047 - 27.03.2012 : Dario Obrenovic Njemacka - best (0)

    Podrška Luni


    Svaka čast Luni za tekstove koje piše. Naravno, ima tu još dobrih tekstopisaca, da se ne naljuti neko.

    O tom datumu smo dosta pričali, a ti i sam znaš da pola sadašnjih MUP-ovaca ne zna zašto se slavi 4. april kao dan policije. Ovo ti je odlična ideja da putem ovog foruma pokušaš da okupiš specijalce i konačno da se napravi Udruženje veterana Specijalne policije RS.

    Tačno je i to da sve jedinice imaju svoj datum i svake godine obilježavaju godišnjice a naša jedinica to ne radi. Naravno, s obzirom kakav si ti bio borac, a takav i čovjek opet vodiš računa o svim svojim borcima i prijateljima. Zbog toga te i cijene i poštuju svi i dan-danas.

    Ja prvi neću nikada zaboraviti sve ono što si ti učinio za mene dok sam bio dole a ti znas o čemu pričam.

    Pozdrav druže, i ako ti šta treba što ti ja mogu pomoći. Tu sam, imaš moj broj pa se javi!
    luna- 68018 - 26.03.2012 : 0069 Basra - best (0)

    RE:Da se nasi pali saborci ne zaborave


    Pozdrav Luna,

    sjetićeš se ko sam ja kada nabrojiš ko je sve bio u tvom odjeljenju na prve dvije akcije na Sokolju pa nadalje. Inače, živio sam u Sarajevu do rata, a trenutno živim u susjednom gradu, zapadno od tebe. Trenutno sam u Iraku.

    Ja takođe zazirem od nabrajanja imena pa čak i lokacija, jer nikad ne znam da li će neko pogrešno protumačiti kontekst u koji se imena stavljaju, mada, kao što si rekao, Specijalna jedinica (a kasnije i Brigada) MUP-a RS nema čega da se stidi i svaki njen pripadnik može da ponosno da korača ovom planetom.

    Lijepo je kada se ljudi jave i spomenu neke osobe koji su bili istinski heroji, časni i pošteni ljudi i koji su sebe ugradili u vječnost i Republiku Srpsku. Ti si spomenuo Slavka, ja ću vas podsjetiti na malog Zarića, Zoke Radovića koji je poginuo u nesreći ali je bio odličan borac, drug i čovjek, pa Šarovića, Nike Danojlića koji je poginuo u autobusu kad smo upali u zasjedu, Brice koji je poginuo na Majevici...

    Neka mi bude oprošteno što ne mogu da se sjetim svih imena ali njihova lica i hrabrost sigurno neću nikada zaboraviti.

    Svi smo davali maksimum od sebe, nečiji kapaciteti su bili veći a nečiji manji ali to je najmanje bitno. Bitno je da smo davali SVE, bez zadrške!

    Apsolutno se slažem da je sramota što nemamo dan Brigade i slažem se da je 4. april najbolji datum. Kad dođem, ako Bog da, javiću ti se (Maj) pa ako šta bude trebalo, biću više nego sretan da dam doprinos organizaciji tog skupa.
    luna- 67996 - 25.03.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Podrška za Lunu


    Bravo Luna, svaka ti čast za ovaj tekst koji si napisao. Potpuno te podržavam u svemu. Siguran sam u to da je vaća jedinica bila najčasnija jedinica u toku rata. Zato treba da imate svoj dan osnivanja koji ćete obilježaviti i pominjati svoje poginule saborce.

    Pišite o tome! Vašom zaslugom mnoge teritorije su spaćene a samim time je i narod izbjegao krvoprolića koje bi se sigurno desilo. Ja vam skidam kapu za sve ono što ste radili i zato vas podržavam da o tome pišete, da se ne zaborave poginuli srpski borci a ni vaše ogromne zasluge za stvaranje Republike Srpske.

    Lično vjerujem da sam časno i vojnički ratovao, a takođe se borio i za nevini narod svih vjera i nacija svojim stavovima i pritiscima na vojne strukture koje su mi bile dostupne, i na taj način vodio svoju borbu da se svi civili zaštite od zločina i zločinaca. Zbog toga sam i odlučio sam da pišem na ovoj stranici i pomenem sve svoje drugove i saborce kojih mogu da se sjetim a koji su položili svoje živote za stvaranje Republike Srpske.

    Bilo, ne ponovilo se ali ne smije da se zaborave velike žrtve iz tih teških vremena.

    Od naše države ne tražim ništa osim da na dostojan način obilježe date žrtve za stvaranje Republike Srpske, na isti način kako to rade i druge države u regionu. Naši političari izbjegavaju da obilježe datume kada su bile agresije na Republiku Srpsku, kako to obilježavaju muslimanski političari, stalno podvlačeći da smo mi izvršili agresiju na BiH. Zato trebamo mi preživjeti da pišemo i pominjemo naše poginule borce, kako bi bili upamćeni za dalja pokoljenja našeg naroda kada to neće oni koje smo izabrali da nas prestavljaju.

    Uz Vogošćanina Pravog, naravno i ja sam uvijek spreman da dam određenu podršku. Ukoliko je potrebno, mogu da obezbjedim odgovarajući broj stranica, čak i da Luni ustupim neka prava da bude moderator, tj. da odobrava postove vezane za tu temu, nešto slično kao što to ja trenutno činim. Naravno, sve zavisi od toga koliko je interesovanje i kako se situacija odvija.
    luna- 67976 - 25.03.2012 : Luna - best (0)

    Da se naši pali saborci ne zaborave!


    Pozdrav za tebe koji se predstavljaš kao 0069! Još uvijek nisam skontao o kome se tačno radi, ali vidim da je to neko sa kim sam direktno učestvovao u akcijama. Pozivam te da pišeš o ratnim detaljima i situacijama koje su interesantne, a kojih se pouzdano sjećaš, da bi bile što tačnije.

    Ti znaš koliko je momaka, boraca bilo u Specijalnoj jedinici MUP-a Republike Srpske, koji su junački ratovali. Malo se piše o tome, a i niko iz tadašnje komande specijalne jedinice ne pokušava da pravi neko udruženje veterana Specijalne. Šteta! Tim se treba pozabaviti i nedavno sam bio na proslavi dana Specijalnog odreda iz Šekovića. Bilo je jako mnogo pripadnika odreda a i gostiju iz drugih jedinica. Tada smo i razgovarali o tome da se organizuje "Dan Specijalne brigade" i da to bude 4 april, dan kad se Specijalna MUP-a BiH podijelila i to je u stvari dan kad je formiran srpski MUP na Vracama. Bilo bi lijepo da delegacija specijalne ode na grobove Lizdeka i Pupića koji su sahranjeni iznad Mokrog i da se položi cvijeće na njihove grobove, te da se pozovu porodice poginulih pripadnika i da se makar porazgovara o njihovom statusu, pa ako im se može i pomoći, to bi bilo dobro. Šteta da jedna takva jedinica nema svoj dan koji obilježava a imaju ga sve ostale jedinice. Mislim da bi i rukovodstvo MUP-a, sadašnje, nakon jednog takvog organizovanja proslave, bilo prinuđeno da prihvati istoriju i podrži organizatore u daljem obilježavanju dana Brigade.

    Evo, neka se oni koji čitaju ovakve stranice, a bili su pripadnici naše jedinice, izjasne o tome, pa možda to bude i neka pokretačka snaga.

    Napominjem da će to ići teško, jer oni koji su bili na čelu jedinice, sada ne pokazuju baš neku zavidnu hrabrost, i čak su na mene, o tome sam već pisao, preko mog kuma vršili pritisak da prestanem pisati o borbama koje je ta jedinica vodila. Ja znam da nema nikakve prijetnje zbog pisanja, jer jedinica nikada nije učestvovala ni u kakvim zločinima, već samo u junačkom spašavanju našeg naroda.

    Ipak, zato što se neki plaše da im se na ovim stranicama spomene ime, oprezan sam prilikom pisanja i izbjegavam da spominjem mnogo imena da se neko ne bi naljutio. Zato, Momčilo, nisam ni naveo sa kim je pokojni Slavko krenuo u akciju i ko je komandovao tada. Najbolji način da se ne zaborave ljudi poput Slavka je da se piše ovako i da se podsjećamo nekih situacija i nakon ovoliko vremena od završetka ratu. Mi smo se okrenuli sadašnjem životu i problemima, ali nisu naši drugovi koji su uzalud dali živote da mi sada ne smijemo da ih ni pomenemo. Ja se lično ne plašim da opišem bilo koju borbenu ili policijsku akciju u kojoj sam učestvovao, jer mislim da je svaka bila u skladu sa pravilima ratovanja.
    luna- 67915 - 22.03.2012 : Luna - best (0)

    Specijalna jedinica MUP-a


    Specijalna jedinica MUP-a BiH je prije rata je brojala 30-tak specijalaca i jo" jedan vod tkz. Taba odnosno vozača i posade oklopnih transportera i bov-ova.

    Na godinu dana pred rat je je primljen i formiran još jedan vod, tako da je jedinica imala dva specijalna voda i jedan mehanizovani vod te je jo" Priključen vod za obezbjedjenje ličnosti i objekata koji je vodio Kemo Ademović. Svi vodovi su brojali priblizno po 25-30 ljudi.

    Kada je došlo do podjele Specijalne jedinice na Krteljima, iz svih tih vodova se skupilo oko 30 srpskih specijalaca i napustili su bazu. Ne znam tačno koliki je u jedinici bilo Hrvata, bio ali bi se moglo reći da ih je bilo trećina, s tim što je, koliko se ja sada sjećam, prvi, elitni vod u najvećem broju bio formiran od Srba.

    Nakon toga je Formirana rezervna četa koja nije bila smještena sa nama, ali je bila u istom krugu i to je bio početak primanja Zengi, Sandžaklija, tj. većinom muslimana.
    luna- 67887 - 20.03.2012 : Dr_Fenix Bih - best (0)

    Pitanje za specijalce?


    Eto i ja se baš "natakario" na ovaj sajt pa nikako da prestanem čitati. Idem od teme do teme, pa mi svako malo padne po koje pitanje na pamet. Pošto sam skontao da ovdje ima i onih prvobitnih specijalaca, zanima me (pa možda i dobijem konkretan odgovor) koliko je ustvari brojčano stanje bilo Vikićevih specijalaca prije podijele na Kretljima, tj. kakav je odnos bio nakon podjele? Interesuje me koliko je Hrvata bilo medju specijalcima?

    P. S. Da domaćin ne pomisli, vidi ovoga sad ovo pita a jučer- prekjucer se "hvali" kako dobro zna jednog od onih starih. Ovaj "moj" je davno preletio baru, ali se sjecam nekih njegovih priča.
    luna- 51324 - 11.11.2011 : 0069 RS - best (0)

    Autobus


    Kao prvo, pozdrav mom prvom komandiru voda, neustrašivom borcu i dobrom čovjeku Luni!

    Autobusa se sjećam kao da se to desilo juče. Sjedio sam s Fukijem, odmah iza vozača u trenutku kada je jedan metak ranio tvog prezimenjaka jedinacnom paljbom. A onda je nastao pakao koji je trajao ne više od pola minute. Meci su nam prolazili kroz "uši", kosu, kombinezone.. . Nažalost nas Niko je ostao mrtav pogodjen jednim metkom u glavu.. .

    Kako ti reče, ta nova postava se neslavno uključila u borbena dejstva i to nije jedina glupost koju je arogantni i nadobudni Neđo tada napravio.. .

    Sjeti se smrti našeg Slavka T. na Mijatovića kosi! Taj nesretni rov je bio lažnjak i to bi shvatio svako ko je bar malo omirisao borbu. Prilikom kraćeg izviđanja Rade S. , Dragan K. i ja smo rekli Neđi da ako odaberemo taj pravac i taj rov niko iz njega neće izaći živ. Čak smo i pokazali pravac koji je bio puno povoljniji za nas, međutim Neđo se čak i uvrijedio što smo se drznuli da mu oponiramo. Naše odjeljenje je krenulo drugim pravcem, a Slavko, Dima, Vojvoda i još nekolicina njih je krenulo dole po Neđinom naređenju.. . Dalje znaš šta je bilo. Kasnije je Rade ranjen od tromblona .. ..

    Nadam se da se ovaj sajt jos azurira posto vidim da su zadnji postovi napisani davno a meni je zao sto sam ga kasno otkrio ali se nadam da ce gospodin Tomić ovo ažurirati.

    Pozdrav Luna tebi i svim nasim saborcima iz šume.. .


    Poštovani,


    kao prvo, komentare koje upisuješ u "ocjenite članak" ne izlaze na ovoj stranici. Njih moram da kopiram i objavljujem za tebe.



    Postoje neke stranice koje nisu ažurirane duže vrijeme, ali svi tekstovi izlaze na stranici "Najnoviji".
    luna- 24750 - 07.08.2010 : Luna - best (2)

    Da li treba pisati?


    Već duže vrijeme ne pišem o dešavanjima u ratu i nakon njega. Ustvari, ja pišem samo kada na ovom sajtu pročitam nešto što mi je dobro poznato pa se onda potrudim da to i opišem.

    Razlog zbog čega se sada javljam je da su neki od mojih drugova i starješina iz rata čitajući moje tekstove komentarisali, između ostalih i mome kumu, da ja ne bi trebalo da pišem i tako "ispravljam krive Drine". Ovom prilikom želim da im poručim, a oni će se prepoznati, da u proteklom periodu ni jednog momenta nisam sebe štedio i niti učinio išta čega bih se stidio. Zbog toga mislim da nema razloga da neke događaje ne opišem upravo onako kako sam ih ja vidio. Rat nije od mene napravio čovjeka koji mrzi!

    Moram reči da neki ljudi sebi daju daleko veći značaj u proteklom ratu nego što su ga stvarno imali. Kako to mislim? Tako što ti neki moji drugovi misle da su pametniji od svih nas boraca koji smo jurišali, pa ako sada neko treba da piše istoriju onda bi to po njima trebali da budu oni a ne mi glupi jurišnici. E, ne ide to tako! Ja ću i dalje pisati, a vi se slobodno žalite mom kumu Neši u Valjevu kada ga ponovo vidite.

    P. S. Ako se plašite toga, neću pričati o nekim aferama oko Višegrada, nekim dešavanjima kad vam je nedostajalo m... ili o golfovima i ostalim vozilima koja ste dijelili.

    Pozdrav za sve istomišljenike koji pišu na ovakvim sajtovima i mislim da je najvažnije ne lagati, pa ako je neko neku situaciju vidio i malo drugačije - to se dešava. Ljudi imaju različitu moć opažanja.

    Poštovani prijatelju,

    u potpunosti slažem sa tobom! Ovaj put bih samo htio da dodam da svako vijeme ima svoje heroje, a ti si za mene jedan od heroja današnjice. Jako sam ubjeđen da su svi ti "nojevi" koji sakrivaju danas svoje glave u pijesak, u ratu bili upravo takvi junaci kakvi su i danas.

    Treba pisati, i samo pisati! Ne možemo mi kritikovati "da Republika Srpska nije uradila ništa u pogledu širenja istine o prošlom ratu", a u isto vrijeme poginjati glavu kada muslimani pričaju ponosno o njihovoj borbi za suverenu BiH. Za Boga miloga, pa mi smo iz rata izašli kao pobjednici a dozvolili smo sebi da to zaboravimo za manje od petnaest godina. Tek sada mi je jasno zašto još uvijek nismo sigurni ko je pobjedio na Kosovu!

    Na ulazu u Aušvic, zloglasni nacistički logor iz Drugog svjetskog rata, Poljaci su napisali: "Da se ne zaboravi, jer ako se zaboravi može da se i ponovi". Interesantno je i da su ovu istu parolu od braće Slovena ukrale i "majke Srebrenice", a nama Srbima savjetuju - da mi naše zaboravimo. Izgleda da su ih naivni Srbi već poslušali i sve zaboravili.

    Naš glas mora da se čuje jer smo mi Republika Srpska!

    Naš glas mora da se čuje jer su mnogi naši drugovi pali jer su vjerovali u ono za šta smo se borili!

    U isto vrijeme, ima i dosta "krojača" koji pokušavaju da preprave istoriju i napišu verziju koja njima odgovara. I protiv takvih se treba boriti, bez obzira da li se radi o bratu Srbinu ili muslimanu. Jer ako im to mi dozvolimo, ne samo da će nam biti tjesno odjelo koje će nam skrojiti nego će nam biti tjesna i koža u kojoj smo se rodili.

    Puno pozdrava, za tebe i takve kao što si ti, od tvog brata po mišljenju.
    luna- 24362 - 22.04.2010 : Cert Bukurest, Rumunija - best (0)

    Pozdrav za Lunu


    Veliki pozdrav za pravog srpskog specijalca i borca Lunu, koji nije podlegao kvislinzima kakvi su Vajo Andrić i Predrag Ćeranić. Junače, samo nastavi da pišeš o izdajnicima koji se šepure sa CIA značkama, služeći stranim obavještajnim službama!

    Nije slučajno da je Ćeranić izabrao pokojnog Ljubišu Savića - Mauzera i Vaju Andrića, kao i Dragana Lukača da se "učvrsti" uz pomoć NATO transportera u Banjoj Luci. Njemu je bio potreban neki "jaki" čovjek iz istočnog dijela RS kako bi "ovladao" bezbjednosnim strukturama za račun svojih naredbodavaca iz NATO-a, za koje je odavno počeo da radi. Upravo on je uz pomoc američkog čovjeka, sadašnjeg ambasadora Price i izdao svoju "vilu zaštitnicu" Biljanu Plavšić, kojoj je prijatio "da će se pokajati" ako ga tadašnji ministar Milovan Stanković smijeni i krivično procesuira zbog pljačke koju su on i Grajić Radovan napravili trošeći bez ikakvog pokrića i priznanica skoro 500. 000 KM koje su podigli sa blagajne MUP-a RS da bi finansirali izvršavanje zadataka koje su pred njih stavljali oni koji su bombardovali i ponižavali srpski narod, a sada će najvjerovatnije morati ponovo krenuti u dodatnu izdaju i po naredbama haškog kazamata i da bi se po ko zna koji put kao kvislinzi dokazali pred svojim bivšim zaštitnicima iz CIA i Rafijem Gregorijanom.

    Čitavo vrijeme bio je "pod skutima" Tome Kovača koji je djelovao iz duboke pozadine finansirajući izdajničku Ćeranićevu prljavu rabotu i dajući mu instrukcije šta da radi i kako da postupa.
    luna- 24349 - 20.04.2010 : Luna - best (0)

    O Pedji Ćeraniću


    Peđa Ćeranić se strancima i agentima CIA predstavljao kao borac protiv kriminala i neko ko istražuje ratne zločine, a istovremeno se sastajao sa ljudima koji su na optuznicama za ratne zločine i čak je i sada na platnom spisku takvih ljudi.

    Peđa priča o sukobu Karadžićevog obezbjeđenja sa agentima CIA, a 1997. godine kada je Radovan Karadžić već bio tražen od strane SFOR-a on odlazi na Pale po nalogu Dodika i Biljane sa ministrom MUP-a Stankovićem i sastaje se sa Karadžićem da bi mu obećao pogodnosti koje mu nude Biljana i Dodik da bi se sklonio sa Pala. Isto tako te značke CIA kojima se mogu pozvati na zaštitu i koje dokazuju da rade za strane obavještajne službe su pokazivali i Peđini prijatelji Žarko Ćosić i Zenga Lazić.

    Peđa je nedavno, u TV emisiji "TV Arena" iz Bijeljine, izjavio, odnosno skoro da se hvalio da je on organizovao naoružanu policiju iz Banjaluke i Laktaša koju je poslao 1998. godine da oružanim sukobom zauzmu CJB Bijeljina. On tu kaže da su ga tada po dogovoru kao kvislinzi i petokolonaši tog centra trebali dočekati Vajo Andrić i Mauzer sa svojim vjernim psima. Međutim, to im se izjalovilo. To su uspjeli da urade samo u Banjaluci. Lično sam bio prisutan kada su Sutilović, Ćeranić, Ševo Nedo... izlazili iz transportera SFOR-a i preuzimali funkcije u Centru Banjaluka. Istovremeno je SFOR poštene policajce centra na silu istjerao napolje i maljevima je otvarao vrata - koja su bila otključana.

    Prošto je neshvatljivo da niko nikada nije odgovarao za takve stvari, a on i Vajo se čak i hvale tim dešavanjima. Poznata je ona narodna: "Čega se pametan stidi, time se budala ponosi! "

    Do tog vremena je Peđa važio za velikog patriotu, i kada je sa Branetom Pećancem obilazio položaje oko Bihaća, pa i kada je sa Radovanom Grajićem uništavao repetitor radio Krajine na Kozari koji je koristila vojska RS.
    luna- 24347 - 19.04.2010 : Cert Bukurest, Rumunija - best (0)

    Prodaja dokumentacije OBS RS


    Zar je onda čudno ( da je prema kazivanju Vlade Latinovića, člana grupe Ljubinka Lekovića, koja je ucjenjivala biznismene RS da će ih skinuti sa "crnih lista" stranaca, ili staviti na te liste ako ne plate ucjenu) što je Ćeranićev intimus (bivši radnik OBS) iz "Transparency International-a" za BIH Leković Ljubinko strancima nudio na prodaju dio povjerljive dokumentacije OBS RS za 100. 000 $:

    Stranci ga zvali "big mani" ( priznanje Vladimira Latinovića dostavljen na dnu teksta. )

    Vladimir Latinović, zaštićeni svjedok, ispričao je da je Ljubinka Lekovića, bivšeg radnika "Transparensija", svojevremeno spojio s Norvežaninom Timom Tolafsonom, koji je radio u administraciji UN-a u BiH, i Polom Grejdijem, istražiocem Haškog tribunala. Leković, koji je ranije radio u Obavještajno-bezbjednosnoj službi RS, Tolafsonu je, tvrdi, nudio dokumentaciju bivše Državne bezbjednosti RS za 100. 000 dolara, ali ovaj ga je, kaže, izbacio iz kancelarije. Poslije su ga, kaže, stranci zvali "big mani".

    BANJALUKA - Boris Divjak, predsjedavajući Odbora direktora "Transparensi internešnela", znao je za reketiranje smijenjenih zvaničnika i biznismena iz RS, jer je prošle godine lično prisustvovao povjerljivom sastanku u Banjaluci na kojem se govorilo o tome.

    Ovo, u otvorenoj ispovijesti, tvrdi Vladimir Latinović, zaštićeni svjedok u slučaju "Transparensi", koji se u prevarantskoj grupi služio lažnim identitetom Mario. Čovjek u srednjim tridesetim, koji za sebe kaže da nije "nikakva cvjećka", pristao je na razgovor nakon što su juče ujutro na pres-konferenciji njegov identitet razotkrili Dragomir Babić, predsjednik NVO "Narodni front", i Slobodan Vasković, glavni urednik nedjeljnika "Stav".

    Oni su ga prozvali da je na nagovor Miloša Čubrilovića, šefa obezbjeđenja premijera RS, i Velibora Šotre, šef obezbjeđenja Fabrike duvana Banjaluka, za obećanih 100. 000 evra dao iskaz policiji o reketiranju, kako bi diskreditovali "Transparensi".

    Latinović, međutim, tvrdi da ništa od toga nije tačno i da je priča potpuno obrnuta: Babić i Vasković, tvrdi, njemu su nudili 50. 000 maraka kako bi u cijelu priču umiješali Čubrilovića i Šotru. Istovremeno, nudili su mu, kaže, sastanak s timom Rafija Gregorijana, zamjenika visokog predstavnika, i odlazak iz zemlje.

    Latinović, koji je u policiji dao opsežan iskaz o prevarantskoj mreži, tvrdi da je Divjaka upoznao prošlog ljeta u stanu Ljubinka Lekovića, tadašnjeg visokog službenika "Transparensija". Za Divjaka, koji je na sastanku, kaže, samo ćutao, pretpostavlja da bi "mogao biti šef cijele operacije". Na takav zaključak ga je, priča, navelo to što je Divjak prisustvovao njihovom sastanku, na kojem se otvoreno govorilo o reketiranju.

    Sastanak su, kaže, zakazali nakon što su na ulaznim vratima stanova Lekovića i Nikice Gligorića, službenika Uprave za indirektno oporezivanje BiH, za kog tvrdi da je učestvovao u prevarantskoj grupi, osvanuli plakati "mito, korupcija, iznuda". Iste večeri, tvrdi, i on se našao na meti napada, pošto su ga napali nepoznati momci, prislanjajući mu cijev pištolja na glavu.

    "Svi su se isprepadali - 'šta ćemo, kako ćemo, koga bi, ko bi to sve mogao da nam namjesti'... Onda smo sveli da je u pitanju Antonić, 'Brdo promet' ili 'Mitako'. Na njih se sve svelo. Dogovor je bio - sad ti se smiri, ti si najgore prošao. Nemoj izlaziti, skloni ženu i djecu, a mi ćemo kontaktirati ovu trojicu da vidimo i onda ćemo se opet naći naveče da vidimo šta ćemo. Međutim, već u 12 sati izgubio im se svaki trag, telefone su isključili mjesec dana... ", priča Latinović.

    Neki od biznismena koje Latinović pominje kao žrtve ucjene već su javno svjedočili da ih je Leković reketirao, među njima i Milovan Vrljanović, poznatiji po nadimku Mitako.

    Latinović tvrdi da je prevarantska šema trajala od 2004. godine, kad je počeo sarađivati s Lekovićem, koji je tada radio kao pravni savjetnik u "Transparensiju", pa sve donedavno. Na ideju je, kaže, došao Leković, koji ga je, tvrdi, uvukao u mrežu prevara. Na početku, prevare su, kaže, bile vezane za ljude sa crne liste, ali kasnije, tvrdi, na njihovoj meti našli su se mnogi biznismeni od kojih su tražili novac kako ne bi završili na crnoj listi.

    Pored onih čija su imena već objavljena u medijima, Latinović kao žrtvu pominje i Nemanju Vasića, bivšeg direktora Direkcije za puteve RS, koji, tvrdi, nije pristao da im plati traženu sumu da bi ga skinuli sa crne liste. Na njega su se, kaže, usmjerili kad su u medijima vidjeli da je iz njegove kuće EUFOR odnio 200. 000 evra.

    Šema je, tvrdi, bila sljedeća: organizuju se sastanci sa strancima, koji ne znaju ništa za prevaru, a od žrtava se uzima novac za to, uvjeravajući ih da će ih ili skinuti sa crne liste ili pomoći da ne budu stavljeni na nju.

    "Znate kako je kod stranaca, oni danas zakažu intervju sa mnom ili s nekim, napišu da su to radili s važnim čovjekom... To je Lekoviću palo na pamet, prvo ti ljudi sa crnih lista. Prve žrtve su bile Savo Krunić, bivši direktor 'Srpskih šuma', Samojko Đorda, bivši sudija iz Sokoca, Miloša Lazović, Vojvoda iz Višegrada... Bilo je negdje 15, 20 žrtava, ali možda i više", priča Latinović.

    On tvrdi da je Leković od prevara sebi obezbijedio visoki životni stil kakav ne bi mogla podnijeti njegova plata u "Transparensiju": pored dva stana u Budvi, kupio je novi automobil i skupi motor, renovirao stan u Banjaluci sa teretanom.

    Babić: Istražiti i Lekovića

    Dragomir Babić, predsjednik NVO "Narodni front", i Slobodan Vasković, glavni urednik nedjeljnika "Stav", pozvali su juče Tužilaštvo BiH da istraži sve aktere afere "Trasparensi", uključujući i ulogu Ljubinka Lekovića, bivšeg službenika ove organizacije.

    Oni tvrde da im je Vladimir Latinović, zaštićeni svjedok u ovom slučaju, ispričao sve o reketiranju, ali da stvarni cilj cijele afere nije istraga, već diskreditacija "Transparensija" zbog njihovih izvještaja o privatizaciji naftnog sektora.

    Kako tvrde, Latinović je od njih tražio 50. 000 KM da bi snimio razgovor sa Veliborom Šotrom, šefom obezbjeđenja Fabrike duvana Banjaluka, i Milošem Čubrilovićem, šefom obezbjeđenja premijera RS, kao dokaz za svoju priču, "pošto je poslije toga namjeravao da pobjegne iz zemlje, kad uzme novac i od jednih i od drugih".

    Babić i Vasković su se ponudili Tužilaštvu da daju izjavu o detaljima sastanka s Latinovićem, optužujući MUP da je slučaj otvoren van institucija sistema i finansiran iz privatnih fondova.

    I Latinović i Šotra negirali su gotovo sve optužbe Babića i Vaskovića. Šotra je kratko kazao da su to sve "budalaštine" i da će "zbog iznesenih laži podnijeti krivičnu prijavu protiv Babića".

    Stranci ga zvali "big mani"

    Vladimir Latinović, zaštićeni svjedok, ispričao je da je Ljubinka Lekovića, bivšeg radnika "Transparensija", svojevremeno spojio s Norvežaninom Timom Tolafsonom, koji je radio u administraciji UN-a u BiH, i Polom Grejdijem, istražiocem Haškog tribunala. Leković, koji je ranije radio u Obavještajno-bezbjednosnoj službi RS, Tolafsonu je, tvrdi, nudio dokumentaciju bivše Državne bezbjednosti RS za 100. 000 dolara, ali ovaj ga je, kaže, izbacio iz kancelarije. Poslije su ga, kaže, stranci zvali "big mani".


    Preuzeto iz Nezavisnih Novina
    luna- 24346 - 19.04.2010 : Cert Bukurest, Rumunija - best (0)


    Obavještajna služba Republike Srpske platila ucjenu mafiji

    Dana 1. februara 2001. godine novo službeno vozilo GOLF 4 SDI, registarskih oznaka 901-M-311, "ukradeno" ispred nekog kafića u Beogradu radniku Obavještajno bezbjednosne službe RS iz Banje Luke Goranu Kruniću. "Lopovi" uspostavili telefonski kontakt sa Krunićem i tražili otkup od 6. 000 KM za povrat vozila.

    Na insistiranje Ćeranića, 5. 2. 2001. na osnovu člana 45 Zakona o državnoj upravi RS (Službeni glasnik RS, broj 11/94 i 6/97) i člana 16, stav 1. alineja 11 Zakona o OBS RS (Službeni glasnik RS br: 21/98 i 17/99) donesena Odluka da se Goranu Kruniću sa blagajne OBS RS isplati od otmičara tražena suma, "zbog mogućnosti da nam predmetno novo vozilo ne bude vraćeno".

    Za izvršenje Odluke zadužen je Sektor za materijalno - finansijske poslove OBS RS.

    Krunić otišao u Beograd i vratio pomenuto putničko vozilo.

    Gdje to na bijelom svijetu ima da obavještajne službe plaćaju ucjene i po kojim su se to zakonima mogla odobravati sredstva za plaćanje ucjena? To svakako ne piše u citiranim članovima Zakona o državnoj upravi ni Zakona o OBS RS.

    Zašto u Operativnoj upravi nije razrađen plan da se uhvate kradljivci prilikom plaćanja ucjene, kada je OBS RS imala sredstva i resurse da učini takvo nešto? Pa valjda je OBS RS trebalo da bude osposobljena da se nosi sa najobičnijim kriminalcima! Ako nije, kako je mogla da se nosi sa stranim obavještajnim službama?

    Na sličan način je i Radovanu Grajicu, koji je zajedno sa Ćeranićem podržao Biljanu Palvšić u Banjoj Luci "nestao" GOLF u Beogradu, ali nije vraćen. Da li tu nešto smrdi?
    luna- 24334 - 18.04.2010 : Cert Bukurest, Rumunija - best (0)

    Predrag Ceranic i CIA


    Predrag Ćeranić, pseudonim "Slavuj", kao operativnu vezu na praćenju hrvatskog nacionalizma (Ćeranić je pola Srbin-pola Hrvat iz Zenice) angažovao ge je tadašnji radnik Sektora SDB Sarajevo Okić Zlatan. Zbog toga sto je dao niz korisnih bezbjednosnih saznanja o kolegama- sutdentima sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, prekategorisan je i visi stepen izvora, odnosno saradnika. Po zavrsetku fakulteta, zaposlio se u sarajevskom Sektoru SDB.

    Kao "veliki Srbin" dok je bio načelnik Operativne uprave OBS RS u Banjoj Luci, iskoristio je svoje poznanstvo sa Stojanom Župljaninom, sa kojim je putovao u manastire Ostrog u Crnoj Gori i Hilandar u Grčkoj, gdje je po zadacima CIA tražio odbjeglog prvog predsjednika Republike Srpske, Dr. Radovana Karadžica.

    Tokom 1994. i 1995. godine ostvario saradnju sa CIA, dao im niz podataka o Radovanu Karadžiću i saopštio nebulozu da je Radovan pokušao da kupi portabl-nuklearnu bombu od Žirinovskog uz posredovanje i angažovanje tadašnjeg ministra odbrane RS Ninkovića. To je objavljeno u "The New York Times-u", poslije čega je došao u fokus CIA.

    Zajedno sa Radovanom Grajićem po sugestijama američkog državljanina Price, koji je kasnije postao ambasador RS, priključio se Biljani Plavšić u Banjoj Luci, gdje je (po sugestijama Tome Kovača) od strane tadašnje ministra MUP-a RS Miće Stanišića prešao iz Ratnog odjeljnjenja Nacionalne bezbjednosti Lukavica u Banju Luku, gdje je jedno vrijeme bio zamjenik načelnika Sektora SDB, a zatim po naredbi svog gazde Tome Kovača prešao u jedinicu Specijalne policije MUP-a RS o čemu je pisao "Luna".

    Dok je još trajalo bjesomučno bombardovanje Srbije od strane zločinačkog NATO-a, zbog spašavanja sofistificiranih prislušnih uređaja, "koji su pali u ruke Srbima, nakon ubistva dva CIA agenta koja je likvidiralo Karadzićevo obezbjeđenje na Palama", u znak zahvalnosti što ova "najsavremenija prislušna oprema nije pala u ruke ruskih agenata", Ćeranić i njegov tadašnji prevodilac Leković Ljubinko i nekoliko operativaca na poziv Grka Dzordža Teneta putovali u sjedište CIA u Lengliju, Virdžinija, gdje su izgleda on i Leković vrbovani za rad po zadacima CIA.

    O svojoj akciji na spasavanju "black box-a" kako ga je Ćeranić nazvao u svom intervjuu, datom sarajevskoj "Slobodnoj Bosni" i ljutnji na CIA što ga nije "spasila" od Lajčaka, ovaj agent sa CIA - značkom govorio je iscrpno u tom listu i osvetnički raspoložen prema CIA, "koja nije dovoljno cijenila njegovu predanost i saradnju, ponudio se da svjedoči pred američkim Senatom, gdje bi im ispričao o neuspjehu CIA na Palama i gubitku dva gaenta koji su opservirali Radovanovu rezidenciju".

    Ćeranić i Leković su po povratku u Republiku Srpsku u Banjoj Luci i Sarajevu hvaleći se zaštitom moćne CIA pokazivali značke i legitimacije, koje su im davale pravo da u svakoj američkoj vojnoj bazi ili diplomatskom predstavništvu zatraže svu potrebnu pomoć koja im bude potrebna za izvršavanje CIA zadataka.

    Uporedo sa tim, nastojao se približiti braći Mandić, pa je u tom smislu mlađem Mandiću, Mlađenu koji je prešao u Vladu RS na mjesto zamjenika ministra pravosuđa, dok je bio načelnik Operativne uprave OBS RS U Banjoj Luci uporedo i redovno gotovo godinu i po isplaćivao platu, iako je "siroti" Mlađo primao platu i u Ministarstvu pravosuđa Republike Srpske. Ovu uslugu je "sredio" njegov načelnik Materijalno finanisijske uprave OBS, Sarajlija Savo Radić, a isplate je realizovala radnica Mat-Fin, Kunić Slada, rodom iz Drvara, čiji je muž Velimir Kunić, kao srpski kadar iz Drvara ministar "za okoliš" u aktuelnoj Vladi FBIH. Dokumentacija i platne listre o ovome i sada postoje u OSA, kao i u Razvojnoj banci u Banjoj Luci preko koje su išle isplate plata radnicima OBS.

    Ćeranić se, po zadatku Amerikanaca, počeo približavati i tadašnjem kadroviku iz SDS, Milovanu Cicku Bjelici, ali je plaćao i jedan broj bivših i rezervnih radnika na pokrivanju Bjelice, kao i Karadžićeve porodice i podnosio izvještaje za potrebe CIA.

    Zajedno sa Leković Ljubinkom, Ćeranić se stavio na raspolaganje Rafiju Gregorijanu u cilju prikupljanja podataka i kompromitovanja premijera Dodika. U to vrijeme Leković je (nakon izbacivanja iz OBS) radio u NVO "Transparecny Interantional", u čijoj je BH filijali direktor bio Boris Divjak. Ćeranić je postao plaćeni istraživač TI, o čemu postoje podaci u godišnjim izvještajima ove "nevladine" organizacije sa sjedištem u Njemačkoj koja je sve svoje resurse i ljude stavila na raspolaganje Gregorijanu.

    Na pretraživaču Google može se vidjeti da je Rafi Gregorijan imao desetinu sastanaka sa Divjakom, Lekovićem i ostalima dok je koordinisao akcije protiv Dodika.
    luna- 24316 - 14.04.2010 : Luna - best (0)

    Vikić i njegovi specijalci


    U školu na Vracama nije došla ta ekipa Yutela. Logično je da im iz razloga naše bezbjednosti nismo dozvolili da snimaju niti da dođu. Kasnije je neki novinar iz Duge dolazio i snimao iako većina nas nije bila raspoložena za propagandu jer smo već tada imali mrtve u svojim redovima.

    Vikić i njegovi specijalci taj dan kad je oslobađana škola MUP-a na Vracama nisu učestvovali u tim dejstvima i nisu se sukobili sa nama. Oni su negdje u popodnevnim časovima krenuli preko Širokače, prema nama. Taj put u stvari vodi od Širokače, iznad ograde jevrejskog groblja i ispod kasarne Bosut, pa izlazi iznad spomen parka na Vracama i dolazi sa leđa školi MUP-a.

    Ja sam bio određen da sa pet ljudi spriječim eventualni napad sa leđa. Međutim, prije nas ih je dočekao Slavko Aleksić sa svojom grupom koja je tada brojala desetak članova. Tu su bili Todorović, Pandurević, Jugović, Pedja Ždrale... Oni su ih sa razvučenim zoljama natjerali da se vrate nazad preko Širokače i niko nije upotrijebio vatreno oružje.

    Eto to je taj pokušaj Vikića da nas napadne sa leđa. Kasnije je Sakib Puška sa svojom grupom uletio preko Jevrejskog groblja i u prvim kućama na našoj strani uhvatio nekoliko starijih civila i pobio ih. Jednog Srbina je odveo do pola jevrejskog groblja, vezao ga za spomenik i ispalio mu zolju u glavu.

    Nakon toga smo mi iz Specijalne organizovali odbranu na Jevrejskom groblju sve do momenta kada je Slavko Aleksić ojačao dovoljno da samostalno preuzme taj bok odbrane koji je uspješno branio do kraja rata.
    luna- 24314 - 13.04.2010 : Zogi Srbija - best (0)

    Luna


    Pozdrav!

    Gledao sam na "Youtube" snimak razgovora Milenka Karišika i Dragana Vikića, gde Vikić kaže da nisu prvi pucali i da su bili na nekoj Širokači (ne znam najbolje Sarajevo) i dogovorena je ekipa sa Yutela da krene do škole da napravi snimak. Zanima me da li je dolazila ta novinarska ekipa, i da li je snimak emitovan!

    Ljudi, već dva dana čitam vaše postove na ovom forumu i zaista sam vam zahvalan na svemu ovome što redite jer ovo je jako lijepa hronologija rata, a što je posebno dobro je iscrpno opisivanje dešavanja.

    Molio bih nekoga da mi opiše šta se zapravo dešavalo na Ozrenu! Hvala vam unapred! Pišite... Istina mora da se zna!
    luna- 24313 - 13.04.2010 : Luna - best (0)

    Biljana Plavšić


    Sve je počelo dosta ranije, oko organizovanja nasilne promjene vlasti u Banjaluci 1997. godine. Ja sam tada radio u Banjalučkom odredu Specijalne policije. U kancelariji do moje su bili Predrag Ćeranić sa Obavještajnom i kontraobavještajnom grupom koju je formirao Tomo Kovač i dodijelio je komandi brigade za ATD. Sjedište im je bilo u Banjalučkom Specijalmnom odredu policije.

    Peđa je bio šef tog odeljenja i imao je pet, šest ljudi. Svako jutro sam sa njim pio kafu i razgovarao o dnevnim aktivnostima. Negdje početkom 1997. godine, zbog brojnih prijava od strane policije i građana sa puta Mrkonjić Grad - Bihać, da policija otima vozila, kamione, robu i druge stvari i da pljačka sve koji se kreće tim putem, ministar je naredio da se to istraži.

    Istragu je vodila grupa Pedje Ćeranića. Nakon nekih mjesec dana istrage, Peđa mi je pokazao većinu dokumenata, zabilješki policije, izjave građana, negdje oko četrdeset prijava u kojima se navodi da su Dragan Lukač ili njegovi ljudi na tom putu otimali kamione sa robom, pratili sumnjive konvoje, te otimali cigare koje su Srbi prodavali muslimanima u Bihaću. U jednoj izjavi nekog studenta, sjećam se da mu je Lukač sa još jednim specijalcem u šorcu pokazao službenu legitimaciju i sa oružjem oduzeo šest kartona cigareta.

    Napominjem da je dosta zabilješki o tome dostavio sadašnji direktor policije MUP-aa Republike Srpske, Uroš Pena, koji je u to vrijeme bio načelnik krim policije u CJB Mrkonjić Grad. U jednoj od tih njegovih zabilješki, policija je zapisala da su zaustavili kamion koji je praćen od strane civilnog vozila i da su iz tog vozila izašli specijalci, konkretno Perać Radomir, kasnije pratilac Biljane i sadašnji pratilac Dodika, te otjerali policiju sa pištoljima rekavši da to rade po naredbi ministra Kijca. Kasnije su ti ljudi u događajima koje ću poslije opisati, bili najveće bukadžije u borbi protiv kriminala, i Ministra Kijca. Kada se i Biljana suprotstavila kriminalu lagala je banjalučki narod i okružila se baš tim ljudima. A oni koji su pošteno radili svoj posao ispalo je da podržavaju tu kriminalnu stranu ministarstva.

    Kada je Biljana pokušala da smijeni ministra MUP-a Dragana Kijca, vlada je to odbila. Onda se Biljana iz čistog ženskog inata okrenula ka strancima i izdala sve nacionalne interese, zavadila je Srbe. Najprije je poslala depešu u kojoj je naredila da se ona sluša i da je nezakonito ministarstvo koje vodi Kijac. Ja sam tada stao na stranu Vlade, MUP-a i komande Specijalne brigade, što je sasvim razumljivo za jednog pripadnika MUP-a. Zamislite da danas Kuzmanović kao predsednik države uradi to što je uradila Biljana? Ja bih ponovo slušao naređenja predsednika Vlade, ministra i komandanta Brigade. I sto puta tako!

    Međutim, Peđa je ucijenio Lukača sa tim svojim zabilješkama i ovaj nije imao drugu mogućnost nego da pređe na njegovu stranu, tj. podrži Biljanu Plavšić. Napominjem da se radi o izuzetnom borcu: hrabrom, inteligentnom i do tada velikom patrioti. Iznenadilo me je da je on pristao da uz pomoć SFOR-a zauzima srpske stanice policije koje smo rame uz rame branili od muslimana.

    Neposredno nakon preuzimanja vlasti od strane Biljane sam kod Ferhadije sreo Peđu Ćeranića i razgovarao sa njim. Rekao sam mu da razumijem njegovo političko opredjeljenje i neke razloge što je stao uz Biljanu ali, otkuda to da je nakon što je sakupio 40 zabilješki o Draganu Lukaču i njegovim nezakonitim aktivnostima, uzeo Dragana sa sobom. On mi je tada rekao da mu je Dragan trebao u početku kao fizička zaštita svih njih a da mu više ne treba jer ga sada štiti politika.

    Eto to je jedan dio tih dešavanja iz ugla neposrednog učesnika.
    luna- 24310 - 13.04.2010 : Specijalac Momcilo Republika Srpska - best (0)

    Biljana Plavšić


    Luna, šta si očekivao od jedne babe koja je u Americi živila sa muslimanom, da bi na ovim prostorima izigravala veliku Srpkinju.

    Zar nije na Sokocu zauzela toliko prostora za sebe i majku a ranjenici su mogli i na hodnik.

    Znaš i sam da nisam učestvovao u tim dešavanjima ali sam "platio" visoku cijenu moga savijesnog rada.

    Razgovarao sam o tim događajima sa pokojnim Duškom sa veze i sramotno je šta je Dragan Lukač odradio tih dana prema tim ljudima i mnogim drugim koji nisu bili uz njih.

    Ljudi su izbačeni na ulicu u košuljama, nije im dozvoljeno ni da se obuku, tako mi je ispričano.

    Ja znam kakvo je stanje bilo u komandi Brigade, jer je postojala mogućnost da SFOR preuzme komandu.

    Iz komande izmjestena su neka sredstva veze i to u jednu privatnu kuću, a radili su "Kameni", "Šareni" i Brane te cijelo područje od Brčkog ka komandi bilo je pokriveno sistemom veze i javljani su pokreti SFOR-a.

    U CJB Bijeljina radili su Bilja kao dežurni operativni i Aco Ostojić na vezi, a sve informacije su se slale ka njima.

    "Mauzer" je sa SFOR-om bio u helikopteru i nadgledao sve to.

    Vjerovatno na račun tih zasluga postavljen je za načelnika policije a "Bor" je smijenjen.

    Nije mi jasno kakvu je ulogu u svemu imao "Staljin", vjerovatno onu lokalističku prema Krajini, a kasnije prema ovima iz Bijeljine, valjda da im se uvuče u dupe.

    To je moje mišljenje koje sam formirao poslije moga hapšenja kako i ti znaš ni krivog ni dužnog i ako je po zakonu morao biti informisan ministar i on je davao saglasnost za hapšenje.

    Tada su pojedinci dali sebi za pravo da su oni zakon a ne da su osobe plaćene da sprovedu zakon u dijelo, ali to me nije iznenadilo znajući kakvi primitivci rade na pojedinim radnim mjestima.

    U to doba ljudi su se prestavljali kako je ko imao privilegije u CJB pa se Tuzlančić predstavljao kao potparol MUP-a a nije bio ni radnik MUP-a, a da ne pričam o sprezi pojedinaca i sakrivanju i zataškavanju krivičnih dijela ali i to će doći na red da se objavi da li na forumima ili u knjizi sasvim je svejedno.

    Čuo sam da je Lukač kao Dodikov pratilac išao u Ameriku, a na kraju krajeva vjerovatno zbog tih zasluga je i postao komandant SBP.

    Sječaš li se njegovog ranjavanja na Treskavici i šta je sve preuzeto da mu se spasi život, pa helikopter, pa VMA i na kraju udaranje na kolege i njihovo hapšenja, preuzimanje vlasti u Banjaluci dođje kao neka zahvalnica za sve to što je urađeno za njega.

    Na jednom tvom postu gosp. Tomić je napisao u stlu kao "prati policija" ili tako nešto, da se ne vraćam i tražim taj post, ali svi mi znamo da to oni čitaju i prate, ali red je da se i šira javnost upozna sa svim njihovim lokopatriotskim i primitivnosiledzijskim radom.

    Gospodine Željko Tomiću, mi imamo običaj reći "kada se počnemo plašiti miševa, stavićemo mače u džep"... He, he, he.

    Mogu samo reći, čast izuzecima kojih su ipak u većini, a za primitivce šta reći sem one narodne da "ničija nije do zore gorila". Neće valjda ni njihova!

    Mnogo ima argumenata sa kojima se može svašta odraditi.
    luna- 24303 - 12.04.2010 : Luna - best (0)

    Biljana Plavšić i 1997. godina


    Hajde, ako može, da se otvori tema o preuzimanju vlasti, u Banjaluci od strane Biljane Plavšić 1997. godine. Da malo komentarišemo i ta dešavanja koja su po meni, za Srbe ružnija od čitavog rata. Jer, tada su Srbi udarili na Srbe, a dojučerašnji saborci u vojsci i u MUP-u Republike Srpske jedni na druge.

    Ja sam u to vrijeme živio i radio u Banjaluci. Svi koji su iole bili na linijama odbrane Banjaluke, znaju da sam učestvovao u svim značajnijim bitkama za Krajinu. Međutim, Biljana Plavšić je u svojoj knjizi "Svjedočim" napisala, oko onih dešavanja i preuzimanja vlasti u Republici Srpskoj od strane nje, njenih pristalica i Nato pakta, da su joj njene bezbjednosne službe dojavile da sam se ja raspitivao o tome gdje ona stanuje da bih, kako ona kaže, organizovao napad na nju.

    Ja sam u to vrijeme bio zamjenik komandanta Banjalučkog odreda Specijalne policije, i baš tih dana sam imenovan za pomoćnika komandanta Specijalne brigade. Živio sam u ulici Talijanskog bataljona Mateoti, 30 metara od stana Biljane Plavšić i svaki dan sam na posao prolazio ispred njenog stana. Bio sam dobar sa njenim šefom obezbjedjenja Draganom Glodancem i u dogovoru sa njim sam Biljani lično ja odredio obezbjeđenje od šest ljudi, kojima ona i danas vjeruje.

    Namjera mi je da kažem da je ona u toj knjizi samo laprdala po običaju, kao kakva stara baba torokuša. Ako su joj i ostale informacije u knjizi tačne kao ta, onda je jasno koliko je bila iskrena.

    Te informacije joj je davao kontroverzni Predrag Ćeranić, bivši radnik DB o cijoj sramnoj ulozi u tim dešavanjima ću takođe malo pisati.

    Evo ja sam spreman da u nekoliko tekstova opišem ta dešavanja jer sam direktni akter, ali cu sačekati još neke komentare.
    luna- 24301 - 12.04.2010 : Luna - best (0)

    O Vinku Samarlicu


    Vinko Šamarlić je bio Hrvat oženjen Srpkinjom. To i nije toliko bitno, on je bio dobar čovjek, dobar specijalac, vrhunski sportista i dobar drug. Tako ga ja pamtim. Kad sam na ovom forumu pitao kako je poginuo, učesnici te akcije su mi to opisali, i taj opis se ne slaže sa filmom snimljenim povodom toga. Ali, nema veze, meni je bilo bitno da znam da ga nije ubio niko od srpskih specijalaca koji su taj dan dejstvovali u tom pravcu.
    luna- 24198 - 26.03.2010 : Luna - best (1)

    Autobus


    Ne znam tačno koji su datumi u pitanju, mislim da je to bilo negdje u ljeto 1993 godine. Karišik je reorganizovao tzv Centralni odred, da bi koliko-toliko sačuvao jezgro starih boraca koji su učestvovali u stvaranju MUPa od Vraca pa nadalje, te da bi mu oni poslužili kao instruktori u stvaranju novih odreda od kojih je nastala Brigada policije.

    Tom prilikom je nas nekoliko prebacio u instruktore a Abazovića i svog dotadašnjeg tjelohranitelja Neđu Ikonića je postavio za komandira i zamjenika čete. Znači oni su tada trebali da se uključe aktivnije u komandni kadar i u borbena dejstva. Jedna od prvih akcija koje su imali kao novi komandni kadar je bila akcija na odbijanju neprijatelja na Mijatovića strani.

    I Karišik i mi, stara komanda smo bili u kasarni u Rajlovcu i pratili njihova dejstva. Planirano je da ujutru rano krenu do položaja na Mijatovića strani i pokušaju pomjeriti linije. Bili smo u kasarni očekivali da su Ikonić i Abazović već prebacili ljude do početnih pozicija, međutim uveliko je svanulo, kad smo začuli pucnjeve. Pitali smo se šta je sad to? Ubrzo smo i saznali, bila je to jedna od najvećih gluposti i grešaka koje je Specijalna jedinica do tada napravila.

    Novi komandni kadar je naručio autobus da prebaci ljude do prvih rovova, iako su rovovi bili udaljeni manje od kilometra. Nismo mogli da povjerujemo da su sačekali da svane i ljude potrpali u autobus, onako u pancirima i sa opremom i naoružanjem i poslali ih kroz kasarnu u kojoj je snajper do tada odnio stotine života! Bilo mi je teško, u autobusu su bili moji drugovi, ljudi, borci koje sam do tada uspješno vodio u stotine akcija.

    Naime, kada su izlazili iz kasarne, neko od vojnika armije BiH je zapucao rafalno po autobusu i ubio jednog borca. Srećom, svi ostali su preživjeli. Vjerovatno su se i ti muslimanski vojnici uplašili kontraudara pa su nakon kratkih rafala, pobjegli u zaklone. Inače su ih na toj čistini, za pet minuta mogli pobiti sve u autobusu. Poginuo je na licu mjesta Niko Danojlić, miran, povučen i hrabar momak, rodom iz jednog sela pored Podgraba. Ja sam ga lično primio u jedinicu i bio je jedan od prekaljenih boraca.

    Eto, to je opis, kako je došlo do pogibije tog mladog specijalca, i opis kako su zbog gluposti gubljeni životi.

    Bez obzira koliko grubo izgledalo ovo moje iznošenje podataka, pišem samo o onim događajima za koje sam siguran da su se tako desili, pa makar to izgledalo i neorganizovano. Ne želim da se predstavi da je pokojni Niko Danojlić poginuo kao civil. Poginuo je kao specijalac koji je krenuo na zadatak. Njegov poslednji zadatak. Greška je onih koji su ga poveli u akciju da su bili neoprezni, pa umjesto da pretrčavaju do borbene linije, oni su ih poslali autobusom, kao da idu na neku ekskurziju.
    luna- 24186 - 25.03.2010 : Luna - best (0)

    Autobus


    Neko je napisao nešto o autobusu u kome su muslimanski vojnici u Rajlovcu ubili jednog vojnika. Možete li mi pojasniti kada se to desilo i na koji autobus se mislilo? Pisano je o borbama na Mijatovića strani ili oko Sokolja. Kako se zove borac koji je poginuo u tom autobusu?
    luna- 24119 - 17.03.2010 : Visoki napon Banja Luka - best (0)

    RE: Leopard, Vikić


    Momčilo, ja sam za Leoparda nekada čuo, ali do sada nisam znao o kome se radi. Riječ "Crnogorčina" se nije odnosilo na tog tipa jer sam prije toga spomenuo džudiste, specijalce i funkcionere. Svaki stari džudista će znati da se to odnosilo na Brane Crnogorac (izdajica i prodana duša). To je ime i prezime čovjeka a ne porjeklo odakle je.

    (Mandić, Kovač, Karišik, Maletić, Jević - džudisti) ako sam nekoga zaboravio ti me dopuni. I rekao sam da sam bio džudisata, a ne da sam i sada mada bih se veoma rado bavio time rekreativno, međutim rat i ranjavanja su učinila svoje.

    Nemam namjere da pitam Vikića, ti si specijalac pa ti sjedi i pričaj sa njim kolege ste, meni će biti dovoljno ovo što sam saznao i ono što sam znao jer sam već imao neke sumnje u njegovo poštenje kao čovjeka.
    luna- 24118 - 16.03.2010 : Specijalac Momcilo Republika Srpska - best (0)

    RE : Podigmanac


    Zahvaljujem ti se što si poslao sliku a i g. Željki što je postavio. Znam kada je umro ali druge obaveze su me sprečile da dođem na sahranu. Pozdravi mi "Šarenog".

    Kada sam već počeo da pišem još jedna poruka za Visoki Napon-bl, u tvome postu sam vidio da si napisao "Crnogorčina". To me je navelo na pomisao da nisi bio pripadnik SBP i da ti je neko pričao pogrešne priče, možda i ti poznanici iz jedinice za podršku.

    Luna je bio pomoćnik komandanta za bezbijednost i po njegovome hapšenju isti Jević je imenovao drugog pomoćnika za bezbjednjaka, baš toga kako ga ti nazva "Crnogorčina".

    Možda se čovijek zamjerio kriminalcima pa ga malo "olajavaju", ali sve ide u rok službe i njemu je bio nadimak Leopard a porijeklom je Crnogorac.

    Eto imaš i tu pravu informaciju.

    Kako reče da si džudista imaš priliku da se sretneš sa Vikićem i da ga pitaš za njegovog vrlog prijatelja Duška, možda ti i on kaže neke detalje jer ga je on prebacio u Vojnu bolnicu i veliki su prijatelji, od kolta do heklera.

    Inače je Duško bio "dobar" pa je dozvolio hapšenja pomoćnika bez saglasnosti ministra, što nije bilo moguće po zakonu ali kako rekoh ko radi taj i griješi, ili se nekome "uvlači" pošto treća solucija ne postoji.

    Luna je ipak dao pravi opis.
    luna- 24111 - 16.03.2010 : Luna - best (0)

    škola na Vracama


    Niko ne može znati šta se sve događalo na cijeloj liniji ratišta. Ali, tog dana u školi na Vracama, ja sam bio, čim su se svi predali, u dijelu gdje su se sklonili učenici. Vjeruj mi da niko nije bio ni povrijeđen. Kasnije smo čuli da je neki dječak poginuo ali to je bilo dok su oni išli ka gradu, jer su pušteni da odu ako imaju kod koga. Ko ga je pogodio, mi ne znamo. Lako moguće da je neko nasumce pucao iz grada ili iz kuća na Vracama.

    Za one koji pitaju kako je diošlo do ranjavanja Jevića, nisam bio blizu da bih znao. Niko od nas nikada nije posumnjao da su ga Srbi ranili. To je samo još jedena teorija zavjere. Međutim, on je uvijek bio čudan, tako je čudno i to što je tražio da ga posle ranjavanja prebace u Vojnu bolnicu u grad. To je bilo na njegov zahtjev, iako je nelogično da ratuješ protiv ljudi smještenih u gradu i onda se kod njih liječiš. O njemu i Neđi Ikoniću ne želim da polemišem jer se nalaze u nezavidnoj poziciji. Kratko, nemam visoko mišljenje o njima, ni kao borcima ni kao ljudima.

    Ako neko bude trebao objašnjenje neka traži od administratora moj email.
    luna- 24099 - 15.03.2010 : Podigmanac - best (0)

    Risto Lubura


    Spominjete Ristu Luburu, pa osjećam da bi bio red da vas obavijestim da je on pokojni, Bog da mu dušu prosti i vječna mu pamjat.

    Risto Lubura (1946, 2009)

    Slika preuzeta sa http://www.vojkovici.com/
    luna- 24091 - 14.03.2010 : Specijalac Momcilo Republika Srpska - best (0)

    Odgovori


    Gospodine Željko drago mi je da ste izvršili dopunu o školi na Vracama.

    Znam i za Ristu Luburu kao i za civile ali išao sam sa pričom samo za pripadneke specijane policije. Stvarno mi je žao što Rileta ne spomenuh u onom posti jer smo bili dobri prijatelji, ali bilo je nenamjerno.

    Za gosp. Pitara, ne znam šta je tvoj drug tebi ispričao o tim događajima, ali ja samo pokušavam iznijeti dio istine.

    Kao što rekoh volio bi da se oglase i drugi učesnici tih dogadjanja a ovdje sam u jednom postu napisao da pojedinci malo uveličavaju djela pojedinaca, ali ljudi smo pa nema zamjerki.

    Vjeruj da je i meni moj prijatelj ispričao sasvim drugu priču o pogibiji Vinka Šamarlića, jer isti je direktno učestvovao u tim borbama.

    Za gosp. Visoki Napon-BL, mislim da tvoj post odiše lokal-patriotskim stavom a treba gledati realno.

    Duška sam spomenuo u postu o školi i njegovom ranjavanju, ali svako ima pravo na svoje mišljenje.

    Moje mišljenje je dijametralno različito od tvoga, jer ako si bio pripadnik SBP, onda znaš ko je maltene rasturio brigadu, ojadio ljude.

    Tačno je da su ti hajde da kažem stari specijalci došli na neka radna mjesta, ali jedan manji broj je na tim radnim mjestima zauzeo stav da se bez njih ne može i da su oni bogom dati.

    Da li dolikuje jednom komandantu da u njegovom prisustvu Mauzer i ostala bagra, vade ljudima zube kombinirkama, puštaju struju na njih i ostale gnusne radnje kao sto je šamaranje Pejić Radovana.

    Zna Luna, Bato, Urke i ostali koji su bili uhapšeni pod lažnom optužbom da su ubili Srdjana Kneževića.

    Zna i Kameni kada su prije svih njih uhapsili njega i sina jer su se kriminalci bojali da će u CViKZ čuti eventualno snimiti njihove razgovore o preuzimanju vlasti Dodika i Biljane Plavšić.

    Da li je dolikovalo Draganu Lukaču onako ponašanje prilikom preuzimanja vlasti, a zna da su te njegove kolege sve preduzele da bi mu spasili život kada je bio ranjen.

    Da li je bilo pošteno izbaciti ljude iz CJB BL u košuljama i da ne nabrajam druga siledžijska ponašanja.

    Ima tih detalja još pa možda nekad izađu na vidjelo.

    Možda i Luna nešto napiše jer znam kada je pušten iz zatvora i kada je došao kod Duška, u kancelariji smo bili ja, Leopard i Duško.

    Sjetiće se Luna, desno od vrata sjedio je Duško, pravo Leopard a ja na lijevoj strani stola, gledano iz sekretaricine kancelarije.

    Luna je bio smiren i sasvim korektno mu rekao par rečenica, koje sam odlično zapamtio.

    Dok je Brane Pećanac bio komandant šestice, sasvim je drugačije bilo a da ne govorimo koliko je ljudi prodefilovalo kroz taj odred, pogotovu nakon pada Krajine.

    Nemoj ovo shvatiti kao zlonamjernu priču ali ne volim neistinu, veličanje i hvalospijeve o bilo kome. Na kraju krajeve, ljudi smo a ona narodna kaže da ko radi taj i griješi.

    E ovo je za moga prijatelja Lunu. Što mi za toliko godina nisi rekao da si išao u Logavinu školu? I ja sam išao, ali se tada zvala XII osmogodišnja i direktor bio Safet, a poslije Branko Cetušić.

    Pričaćemo o školi kada se vidimo.
    luna- 24055 - 12.03.2010 : Luna - best (1)

    Škola na Vracama


    Neki Safet, policajac iz Ilijaša, kog ne zna niko od relevantnih koje sam pitao, me zamolio da opišem borbe za školu Mupa na Vracama. Ja mogu iz svoje pozicije da opišem sta se tu dešavalo.


    4-tog aprila 1992. godine smo se mirno, bez sukoba pozdravili sa kolegama iz Specijalne jedinice BiH u bazi na Krteljima i uputili se ka Ilidž. Ponijeli smo samo svoje lično naoružanje i opremu koje smo dužili u jedinici. Bilo je dogovoreno na nivou od strane svih (politika, MUP) da baza Srpske specijalne jedinice, do definitivnog odlučivanja o načinu podjele, bude u školi MUP-a na Vracama, jer je to dio pretežno naseljen srpskim življem.

    Tu noć smo prenoćili smo na Ilidži, i u toku noći slušali na vezi napade zelenih beretki na neke objekte po gradu. Tu noć je u SJB Novo Sarajevo ubijen Srbin policajac mislim Petrović. Svi Srbi iz jedinice su izašli i napustili BiH MUP. Svi!

    Sutradan smo, preko Dobrinje krenuli na Vraca. Pošli smo na gornju kapiju, tamo kod škole da uđemo u bazu i tada je zapucalo po nama. Rasporedili smo se oko objekata škole i polako počeli zauzimati jedan po jedan. Mile Lizdek je bio skroz desno na krivini uz ogradu kada se gleda iz pravca grada prema školi. Čuvao se vatre iz škole ne obrativši pažnju na leđa. Neko sa Šanca, iza njegovih leđa, naseljenim pretežno došljacima iz Sandžaka, je (pretpostavljam) snajperskom lovačkom puškom, pucao u potiljak pokojnom Liki. Pogodio ga je u Tigov šljem koji je imao na glavi i na mjestu ga ubio.

    Ljudima koji su ga izvlačili, je to pošlo za rukom tek kad su se zaklonili transporterom jer su ti "hrabri snajperisti i nenaoružani narod sa Šanca" su pucali na sve koji su mu pokušali pomoći.

    Posle toga je zauzeta škola i krenulo se prema ostalim objektima. Pupić je krenuo da pretrči preko betonskog igrališta kad ga je pogodilo, najvjerovatnije sa prozora WC-a na spratu iznad ambulante. Oni koji su bili u školi znaju koji je to objekat. U međuvremenu su ranjeni i Repija, Jević, Risto Lubura i Marić je u toku akcije slomio nogu. Mi smo počeli da zauzimamo objekat po objekat i na kraju su učenici, nenaoružani bili u zgradi skroz lijevo kada se gleda iz grada.

    Svi oni koji su pobjegli iz prethodno zauzetih objekata su se na kraju sakupili u zgradi desno od gornje kapije. Ovdje je riječ o onima koji su bili naoružani. Kada smo ih opkolili, pozvali smo ih da se predaju. U ime njih je pregovarao Termiz, načelnik klase. Ja sam lično ušao u kancelariju, i tamo sam zatekao onog profesora koji je uz Neda Ševu predavao isti predmet. Ne mogu više da mu se sjetim imena. Zatekao sam ga u zelenoj maskirnoj uniformi sa puškom i kad sam mu otvorio ormar, u njemu sam našao još pet pušaka. Svaka od tih pušaka je imale selotejpom zalijepljen po još jedan okvir sa bojevom municijom. Da napomenem i to da ni maskirna uniforma, a ni takav način lijepljena okvirova za puške nisu bili formacijski za policiju, a pogotovu za školu MUP-a i njene profesore.

    Termiz je pristao da se preda, a zatim je njih 180 izašlo bez oružja. Oružje iz kojeg su pucali su ostavili po sobama i kancelarijama. Nakon što smo pretražili prostorije našli smo tačno 180 pušaka, sve sa duplim okvirima. Među njima su bile i ubice pokojnog Pupića, kao i oni koji su nama ranili ostale drugove. Međutim, niko od nas ni jednog trenutka nije pomislio da se osveti, i kunem se da nikome nije čak ni šamar opaljen.

    Kasnije su svi učenici, ali i ti koji su pucali po nama - starosti od 23 do 35 godina, pušteni da odu u grad. Nikome, ama baš nikome nije falila ni dlaka sa glave.

    I dok smo mi, tada još uvijek nenaviknuti na rat, borbe i pogibije, gledali kako sačuvati žive glave, neki Srbi sa Vraca su već u toku borbe palili na žicu auta zatečena u školi i počeli ih odvoziti. To nam je bilo neshvatljivo! Znam da se tu negdje Dragiša Kujačić narkoman, zatekao i ukrao kolt Magnum piton 357, službeno oružje sa poginulog Pupića. Kasnije mu je jedan moj drug oduzeo taj pištolj i predao ga njegovom bratu Đuri Pupiću.

    Od tog dana, nekih tri, četiri mjeseca je škola MUP-a bila naša baza.

    Luna,

    dozvoli mi da te dopunim sa par sitnica. Bila je subota 4. april 1992. godine. U borbi za Školu unutrašnjih poslova MUP-a na Vracama, koja je trajala od 15 do 19 časova toga dana, učestvovalo je samo 36 specijalaca Srpskog MUP-a. Oni su zauzeli školu a zatim oslobodili sve učenike, taoce, kursiste i rukovodstvo Škole. U herojskoj borbi poginuli su Mile Lizdek i Milorad Pupić, a ranjeni Duško Jević, Miodrag Repija i Risto Lubura. Povrijeđen je Milorad Maric. U toku borbi, od neprijateljskih hitaca poginula su i tri srpska civila, stanovnici Vraca, a dvoje je ranjeno.

    Treba naglasiti i to da je vas 36 dočekano os strane 170 naoružanih polaznika kursa za milicionere. Borbe su se vodile uz prisustvo oko 400 učenika talaca.

    Još jednom podvlačim ono što si ti već rekao, da je prema ranijim dogovorima o diobenom bilansu u bivsem MUP-u Škola za unutrašnje poslove na Vracama pripala i bila predviđena da bude baza Srpskog MUP-a.

    Slobodno se može reći da je ovo bila prva velika bitka na sarajevskom ratištu, koja je mnogo doprinjela da Grbavice i Vraca ostanu u srpskim rukama.

    Mile Lizdek je iz Mokrog, a čuo sam to na televiziji, Milorad Pupić je rodom iz Zenice.

    Molim te da me ispraviš ako sam u nečemu pogriješio. Namjera mi je bila kompletiram ovu priču sa informacijama koje su tebi promakle.
    luna- 24053 - 12.03.2010 : Specijalac Momcilo Republika Srpska - best (0)

    Škola na Vracama


    Pozdravlam te Safete,

    evo, kako Luna nije odgovorio, valjda nije pročitao tvoj post, dao sam sebi za pravo da ti ja odgovorim.

    Na uzimanju škole poginuli su Lizdek i Pupić u neravnopravnoj borbi, a ranjeni su Repija, prostrelna rame, Jević u stomak, Marić povrijedio nogu preskačući rampu i jedan dobrovoljac čije ime ne znam ali prostrelna kroz ruku i metak se zadržao u kundaku puške.

    Jević je prebačen u Vojnu bolnicu, i vjerovatno zbog toga što je bio dobar sa Vikićem, ostao je u životu.

    Ovo što sam napisao u neravnopravnoj borbi, čudi me da niko od tih učesnika sa muslimanske strane, neće da kaže pravu istinu pa ni Balić da se iskreno oglasi o tim događajima.

    U momentu napada na školu bilo je 300 kursista za policajce, tačnije 299 muslimana većinom Sandžaklija i slovom i brojem jeda Hrvat. Svi su bili pod punom ratnom spremom, osim učenika koji nisu bili u borbenim dejstvima.

    Pročitao sam dosta "šupljih" priča od nekakvih "specijalaca" ali sve u stilu velikih hvalospijeva Vikiću i "Vikićevcima". Čak šta više, jedan je napisao da su oni krenuli sa vozilima i da su stigli do spomenika, ne kaže kojega, valjda na Vracama te da su ih srpski tenkovi natjerali da se vrate.

    Ovo mi djelujeo kao Riplijev članak vjerovali ili ne, jer ne znam kako su mogli sa Vrbanje doći do spomenika a da nije bilo borbe a o tenkovima da i ne govorim jer ih nije ni bilo.

    Borba za školu se vodila sa maksimalnom pažnjom na učenike da kojim slučajem nebi neko od njih nastradao, a to govori o humanosti srpskih specijalaca, a po vojnoj doktrini objekat iz koga se dejstvuje je strateški cilj i treba ga uništiti.

    Da se držalo vojne doktrine u školi bi bilo minimum 500 mrtvih a ranjenima se ne bi ni znao broj.

    Niko sa njihove strane ne kaže da su Srbi bili elitni dio te jedinice i u svim disciplinama su držali prva mijesto.

    Zašto se niko ne oglasi sa te strane o rezervnoj četi, njenom nacionalnom sastavu i krađi naoružanja iz Krtlja.

    Kukavički su iz grada snajperisali po nedužnim građanima, ubijali su građane i u Sarajevu pričali da to "ćetnici" rade. Ubili su i tvoga kolegu sa pratnje vozova, Vladu Garića, i mnoge druge koji su dežurali na kapiji škole, a nisu učestvovali u borbenim dejstvima.

    Nađi nekoga od prijatelja, ako ih imaš među tim starim specijalcima, ili među bivšim kursistima, iz tih dana, pa ga pitaj da ti iskreno ispriča kako je sve krenulo i kako se završilo.

    Ako čuješ iskrenu priču, onda ćeš promijeniti mišljenje o mnogim stvarima.
    luna- 24041 - 11.03.2010 : Visoki napon Banja Luka - best (0)

    Vraca


    Pitanje za Lunu i Momčila: Zašto ne spomenete da je tog dana na Vracama ranjen i Duško "Stanjin"? Da li zbog toga što se ne zna ko ga rani ili ste ga otpisali a mnogima od vas je bio komandir i trener džudoa! Sada ga zaboravljate a još je on živ, mada ne i slobodan.

    Za neupućene napomena da su većina predratnih specijalaca na Vracama bila džudisti "Želje" i "Bosne". Bila je to garnitura ljudi koja je osamdesetih godina činila i reprezentaciju BiH i YU. Istovremeno, oni su bili i na rukovorećim mjestima u policiji, za vrijeme i posle rata. Sve su to bili dobri i iskusni džudisti i specijalci, izuzev onoga smrada Crnogorca koji je prodao svoju dušu.
    luna- 23926 - 03.03.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Luna - Živi heroj


    U toku rata, Luna i njegova jeidnica je bila na svim kritičnim mjestima za odbranu Republike Srpske. Oni su sa fantastičnim i skoro nevjerovatnim uspjesima rješavali svaku svoju bitku, tako da sam danas iznenađen da ga naši progone sa većim žarom od onih protiv kojih se borio.

    Kod mene u tuđini je jednom prilikom na srpskom radiju objavljeno da je ratni heroj Luna uhapšen zbog sumnje da pomaže ratne zločince. Kada sam čuo tu vijest, mislio sam da je okupator u našoj zemlji pokušao da dođe do podataka gdje se kriju pojedinci sa njihovih potjernica za Hag, ali čitajući njegovu priču sam svatio sam da srpski miševi na vlasti na taj način pokušavaju da odmaknu zaslužne momke od fotelja, koje im po njihovim zaslugama i pripadaju.

    Na tom polju treba napraviti pritisak na vlast u Republici Srpskoj i od Boračke organizacije tražiti da se zauzme za naše žive heroje. Ako u tome ne uspijemo onda je sigurno da će veliki dio naših heroja otići u zaborav a nove generacije neće biti motivisane da brane našu dragu, u krvlju stečenu Republiku Srpsku.

    Idi na stranu - |1|2|