Markale, istina o Markalama

Postoje tri prekretnice građanskog rata u Bosni i Hercegovini koje su iskorištene da se zavadi, uništi i istrijebi srpski narod sa njihovih vječnih ognjišta. U sva tri slučaja korišten je isti metod:

Masovno ubijanje pred kamerama

U sva tri slučaja bio je potreban izgovor da se rasplamsa rat, da bi se uskratilo pravo srpskog naroda da sami odlučuju gdje i sa kime će da žive. Sva tri slučaja su bila slična i za svaki od njih zapadna javnost je okrivila Srbe. Sumnja u to sto se stvarno desilo, je bazirana je na sledećim činjenicama:

Ni u jednom od tri događaja srpskim ekspertima nije bilo dozvoljeno da učestvuju u balističkim analizama
Ni jedan od Zapadnih eksperata nije potvrdio da su Srbi odgovorni za masakar
U svakom od tri slučaja TV ekipe i (i prva pomoć) je ‘slučajno’ bila na licu mjesta
Svaki slučaj je imao ogromne političke i vojne posledice za srpsku stranu.

Evo opisa događaja i njihovog značaja:

27. Maj 1992 - Incident u redu za hljeb - Najavljeno speciajlno zasijedanje UN trebalo je da počne 31. maja 1992. godine, da bi se diskutovalo moguće uvođenje sankcija SR Jugoslaviji. Četiri dana prije zasijedanja (27. Maja 1992. godine) desio se masakar u Sarajevu. Američka administracija iskoristila je to da progura sankcije kroz Savjet bezbjednosti UN.
5. Februar 1994 - Zločin na pijaci Markale (prvi dio) - Početkom 1994. godine, bilo je jasno da isalamski fundamentalisti nisu u stanju da pobjede u ovom ratu i da im treba pomoć sa strane. U isto vrijeme, NATO je tražio razlog da se umješa u sukob. Incident je pomogao i muslimanima i NATO-u. Zločin na Markalama je iskorišten kao izgovor da se zamijene trupe UN sa trupama NATO-a. Takođe je iskorišten je kao vodilja budućeg NATO djelovanju u Bosni.
28. Avgust 1995 - Pijaca Markale (drugi dio) - Američki pomoćnik državnog sekretara SAD-a, gospodin Holbruk, najavio je potrebu da se pronađe razlog za NATO bombardovanje. Islamski fundamentalisti su isporučili naručeno za manje od 24 sata. Samo dan kasnije, protiv dokaza (od Ruskih, Francuskih i Britanskih nezavisnih posmatrača sa lica mjesta) muslimani su izrežirali jos jedan pokolj samo za kamere. Američka administracija je insistirala da se Srbi okrive. Najveće bombardovanje u istoriji NATO alijanse je počelo. NATO je bombardovao hrisćanske Srbe i istjerao ih sa vječnih ognjišta, sa ciljem da obezbjede uporište za islamske fundamentaliste u srcu Evrope.

Za slavicnet.com sa engleskog preveo Zoran Mirkovic iz Melburna, Australija (porijeklom iz Olova)

Zoran Mirkovic : Melburn, Australija Broj: 7861 Datum: 08.04.2006

Misterija pijaènog masakra

Napisala: Eve-Ann Prentice
Za http://sokolac.slavicnet.com/ tekst preveo: Zoran Mirković (porijeklom iz Olova)

Šezdeset osam ljudi je poginulo i više od 200 je povrijeđeno kada je granata eksplodirala na maloj Sarajevskoj pijaci. Užasne scene su snimljene i zgrožen svijet je ostavjen, da bez imalo sumnje, krivi Srbe. Kasapljenje je donijelo dublju američku umiješanost na Balkanu, formiranjem "Kontakt grupe" predvođene od strane USA i američko-pregovaračke alijanse između bosanskih muslimana i Hrvata.

Masakar je takođe direktno prokrčio put za američke vazdušne napade na bosanske Srbe i njihove linije odbrane pred kraj ljeta 1995. Čak šta više, ubijanja su navela na dogovor da Srbi povuku njihovo teško naouružanje sa planina oko Sarajeva i muslimani su sa zatezanjem potpisali primirje. Popuštanje opsade i olakšanje za ljude iz Sarajeva, bio je vidljiv uspjeh.

Do današnjeg dana, niko nije siguran ko je ispalio smrtonosni hitac na Markale u februaru 1994. godine. Preživjeli i svjedoci su izjavili da nisu čuli karakterističan ‘zvižduk’ dolazeće granate. Ovo je kasnije navelo na zaključak da je bomba bila postavljena ispod tezge. Zapadnjački diplomata koji je boravio u Sarajevu 1999. godine kazao mi je da je bio ubijeđen da je bombardovanje bilo pripremljeno od strane muslimanske vlade. Muslimani su bili sigurni da će gnev i ljutina dovesti do avijacijskih napada protiv njihovih neprijatelja i pojačati pritisak na podizanje embarga na oružije, koji je bio uveden zaraćenim stranama. Britanija i Francuske su se protivile uklanjanju embarga, dok je Amerika pokazivala znake želje da naoruža muslimane.

“U jutro kada se desila eksplozija, nekim ljudima je rečeno da danas nije dobar dan da se ide na pijacu”. Zapadnjački diplomata je rekao: “Nije bilo pucnjave sa Srpskih pozicija toga dana, i povrede su bile uglavnom od pojasa pa naniže, kao da je bomba eksplodirala sa lica mjesta”. Diplomata je rekao da još jedan znak da je Muslimanska Vlada bila odgovorna, jer je državna televizija sa televizijskim kamerama bila na licu mjesta za “par sekundi”, kao da su bili obaviješteni unapred da snime puni horor sa lica mjesta da bi dobili što više uticaja na svijet.

Nakon istrage masakra od strane UN i zakjučka da niko ne može biti siguran odakle je granata stigla, započeta je diskusiju među diplomatama, političarima i novinarima da su muslimani pobili svoj narod. Međutim, javnost je već prihvatila zakjučak da su Srbi odgovorni, pa se dodatna pitanja nisu postavljala. Rezultat je bio vidan - Sarajevo je oslobođeno opsade. Prebacivanje krivice na Srbe, je presedan naprevljen bez dokaza, i proces monstrumizacije Srba je dostigao veće razmjere.

Zoran Mirkovic - Mirke : Melburn Broj: 7548 Datum: 04.04.2006

Masakr na pijaci

Autor: Majkl Roze (Michael Rose)
(General Michael Rose je bio komadant trupa UN u Bosni i Hercegovini. Ovo je isječak iz njegove knjige "Borba za mir", objevljena u izdavačkoj kući "The Harvill Press", u Londonu 1998. godine)

I ako su se Srbi do sada složili sa bukvalno svim zahtjevima koji su muslimani tražili, Divjak je 'zatezao' da potpiše primirje, pod izgovorom da UN ovo primirje nisu povezali ni sa jednim dugotrajnim rešenjem.

Ja sam mu rekao da bi u ovom momentu stanovnici Sarajeva definitivno prihvatili ovako nešto kratkotrajno, samo da bi živjeli u miru.

On se i dalje nije slagao i prihvatao.

U ovom momentu sam ga neprijatno iznenadio. Rekao sam mu da prvi nalazi UN sa kratera od bombe na Markalama ukazuju da je bomba bila ispaljena sa strane bosanskih borbenih linija. U sobi je zavladala mrtvačka tišina i Hajrulović je izgledao nestrpljiv. On me je hladno pitao da objasnim.

Rekao sam mu da je ugao dejstva smrtne bombe pokazivao da je bomba bila ispaljena sa veoma bliske udaljenosti, sa njihove strane ili je čak aktivirana na licu mjesta.

Teško je, rekao sam, biti precizan kada je samo jedna bomba bila ispaljena i takodje zato što je Bosanska Armija sklonila i odnijela neke veoma važne sudske dokaze prije nego što su snage UN sigle. (strana 48).

: Broj: 7381 Datum: 03.04.2006

Markale

Željko, ti si potpuno u pravu po tom pitanju, na šta ukazujui sledeće činjenice, kojima si sam bio svjedok.

Prisluškivani razgovori Hitne pomoći, na koji su se način pripremali za cijeli scenario.
Prethodila je i priprema "mrtvih" tako što su se čuvali na Koševu u mrtvačnici.
Prisustvo stručnjaka za eksplozive, koji je radio u UNIS-u, ne mogu mu se sjetiti imena, posjetioci će se sjetiti. Koji je provjeravao efekte.
Granate, ma otkuda doletjele, ostavljaju kose tragove na betonu, što se jasno vidi da nije tako.
Geleri od granata raznose tijelo ito nepravilno, što nije slučaj na snimku.

Ima još toga ali ovo je suština.

Zeljko Tomic : Sokolac Broj: 7380 Datum: 03.04.2006

Markale

Britanska novinarka Eve Ann Prentice je 3. 2. 2006. godine je kao svjedokinja obrane na suđenju Slobodanu Miloševiću pred Haaškim sudom (ICTY) izjavila da je 1994. godine u Sarajevu vidjela vođu Al-Qa’ide Osamu bin Ladena za posjeta bošnjačkom čelniku Aliji Izetbegoviću.

Odgovarajući na Miloševićeva pitanja, svjedokinja Prentice je kazala kako je njezina istraga pokolja na sarajevskoj tržnici Markale 5. veljače 1994. , koji je doveo do zračnih udara NATO-a na Republiku Srpsku, pokazala da pokolj nije izazvala srpska granata, nego da je riječ bila o “eksplozivnoj napravi pričvršćenoj ljepljivom vrpcom ispod štanda na tržnici’’. Svjedokinja je odgovornost za navodno podmetanje eksploziva pripisala “vladi BiH”.