|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Nenocc :
|
25273 |
19.10.2010 |
Re:MarkaleGeneral kanadske vojske Dejvid Frejzer, bivši oficir UNPROFOR-a u Sarajevu, izjavio je danas, na suđenju bivšem predsedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, da je bilo slučajeva da su muslimanske snage iz snajpera gađale muslimanske civile, uključujući decu, kako bi za to bili okrivljeni Srbi.
"Muslimani su bili odgovorni za gađanje svojih civila i mi (UN) smo uložili zbog toga protest vlastima u Sarajevu" i rekao je Frejzer i dodao da je informaciju o muslimanskim napadima na decu čuo od vojnika UN.
Član tadašnjeg ratnog predsedništva BiH Ejup Ganić "ostao je bez reči i nije bio srećan kada je čuo za postupanja muslimanske vojske prema sopstvenim civilima", kazao je Frejzer i priznao da nikad nije čuo da su Srbi napadali sopstveni narod.
Dakle Emire, već je krajnje vreme da pogledate istini u oči, da prestanete da glumite Kalimera, da malo potražite ili poslušate informacije, ako ne od nas, onda od onih koji su bili svedoci rata a bili su manje više neutralni.
Pa zašto ste onda bežali od kamera? Pa znali ste da će biti krvi.
Od čije sestre oca ili majke to pitajte vašu bracu kako su selektirali žrtve.
Ili ste na tim mjestima "slucajno" delili hranu izmučenim Srbima?
Takodje treba da prestanete pričati gluposti, kao ratni zlocinac Ganić, da su Srbi napustili Sarajevo iz ekonomskih razloga tj.
da su za prodati stan u Sarajevu mogli da kupe jedan u Beogradu i jedan u Banja Luci.
Pozdrav od Nena
|
|
|
Emir Becirovic : Sarajevo
|
25258 |
16.10.2010 |
Markale 94.
95.Mislim da svi trebamo žaliti za nevinim žrtvama ma kako se one zvale, ime ništa ne znači kad civil leži mrtav na zemlji..
Ja bih rado iznio svoje mišljenje, tad sam bio previše mlad pa nemam mogu reći da imam nekakvo iskustvo iz rata...
Ali jednostavno moram nešto pitati: ukoliko je istina da je Armija BiH "bacila" granatu na Markale, to bi bukvalno značilo da je moj otac ili neki od njegovih saboraca koji su bili u Armiji "bacio" granatu i ubio prvu komšinicu i oca moje sadašnje supruge, a moju majku zamalo, jer se kretala prema pijaci kad se desio taj incident...
Za koju "muslimansku" državu za koje "bolje uvjete" u pregovoru, za koji "strani uticaj" bi bilo koji čovjek na svijetu pucao u svoju ženu, svoje djete, svoju majku?
Jako me zanima druga strana priče "običnih" ljudi, ovde u Sarajevu nemamo baš priliku to čuti...
Ne želim nikoga da provociram, niti vrijeđam...
Pozdrav iz Sarajeva!
Emire,
treba da shvatiš da nisu svi ljudi isti kao ti! I sreća tvoja što si bio mali, pa nisi imao prilike da vidiš kako neki ljudi mogu u zlu da se izopače.
Onda bi shvatio da oni koji su ubijali Srbe po Sarajevu to (uglavnom) nisu radili iz nekakvih nacionalno-političkih poriva, nego zbog par stotina maraka, nekoliko grama zlata ili frižidera koji je neki Srbin imao u stanu...
Ovo ti navodim na osnovu istraživanja pozadine ubistava u Sarajevu koji je bio pod kontrolom Armije BiH, a vjerujem da je takvih slučajeva bilo i na srpskoj strani.
Što se Markala tiče, navrati ponekad na ovu stranicu jer imam namjeru da napišem još nekoliko sličnih priča o sličnim događajima koji su se desili na potezu Markale - Vječita vatra - Ekonomski fakultet.
Napominjem da se radi o događajima o kojima ti tvoj otac može posvjedočiti da su se desili, ali su prošli bez mnogo publiciteta u javnosti jer (srećom) nisu bili tako krvavi poput Markala i reda za hljeb u Ulici Vase Miskina.
|
Vilijam Blejk, engleski pjesnik i slikar je rekao: "Kada kažem neku istinu, ne pokušavam da ubjedim one koji to ne znaju, nego to navodim u interesu odbrane onih kojima je to poznato.
"
Evo ti i engleska verzija ove misli, u slučaju da ti se moj prevod ove misli na srpski jezik ne sviđa.
William Blake: "When I tell any truth, it is not for the sake of convincing those who do not know it, but for the sake of defending those that do.
" |
|
|
|
V P : Vogosca
|
25195 |
06.10.2010 |
Markale - nova saznanja21.
septembar 2010.
od Angus Young
Vojska Republike Srpske (VRS) nije počinila masakr na sarajevskoj pijaci Markale 1994.
godine, utvrdio je tim balističara iz beogradskog Vojno-tehničkog instituta koje je angažovao tim odbrane Radovana Karadžića.
Strašni prizori sa sarajevske pijace Markale obišli su svet 1994.
godine Beogradski balističari rasvetlili su slučaj ¿Markale¿, kao i još nekoliko masovnih stradanja u Sarajevu za koje se ispostavilo da su režirani od tadašnjih muslimanskih vlasti u Sarajevu, rekao je za ¿Pres¿ šef Karadžićevog tima odbrane Goran Petronijević.
On je naveo da je stručnjacima iz Srbije, posle tri meseca odugovlačenja, osiguran bezbedan pristup mestu zločina i da su dokazi, koji bacaju novo svetlo na više ratnih događaja u Sarajevu, otkriveni proteklog vikenda.
Petronijević je istakao da su, radi bezbednosti veštaka, veštačenja obavljena u potpunoj tajnosti, uz asistenciju pripadnika Sipe.
Veštačenja su, kaže on, omogućena tek kada je Haški tribunal ¿pritisnuo¿ vlasti BiH koje su više od tri meseca raznim birokratskim zamkama sprečavale da balističari dobiju traženu policijsku zaštitu.
Prema njegovim rečima, iako se izveštaj još radi, već na osnovu prvih utisaka sa terena i obavljenih merenja, rezultati veštačenja odudaraju od zvaničnih izveštaja koji su se do sada mogli čuti u Hagu, a po kojima je za Markale odgovorna srpska strana
Dio dokaza će biti uskoro iznesen na suđenju Karadžiću.
Interesuje me da li će BH TV i tih dana prenositi to suđenje....
|
|
|
Mile :
|
25142 |
02.10.2010 |
MarkaleSvima bi već trebalo biti jasno da granata koja je ubila toliko civila na Makalama nije nikako mogla biti ispaljena sa srpskih položaja oko Sarajeva.
Ta granata je morala biti minobacačka da bi pala na plato ispred tržnice.
Minobacačka granata ide ubacnom putanjom, a da bi pala tu gdje je pala, morala je biti ispaljena iz neposredne blizine.
Pošto Srbi nisu imali položaje u centru Sarajeva, onda je jasno da nisu mogli ispaliti tu granatu.
Drugo, da je ispaljena sa srpskih položaja, koji su bili ipak udaljeni od centra Sarajeva, onda bi udarila u više nivoe, kao na primjer zgradu ili čak u neki krov ili slično, a ne bi pala na beton.
Najčudniji je dolazak snimateljskih ekipa i amblantnh kola.
Ako je granata ispaljena sa srpskih položaja oko Sarajeva, kako su bili sigurni da neće doletjeti još koja, pa su slobodno došli bez ikakvog straha na lice mjesta tragedije.
Sve ovo upućuje da granata nije nikako mogla biti ispaljena sa srpskih položaja.
To je bar jasno u ovom slučaju.
Kako je muslimanska vlast mogla da uradi tako nešto, ali cijena je bila ipak previsoka a rezultat nije postignut.
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
25133 |
01.10.2010 |
Profesor Mahmud (Maša) Đikić
Htio bih da sa vama podjelim tugu koja me mori ovih dana.
Imam želju da napišem par riječi o mom kolegi sa Sarajevskog iniverziteta, profesoru Mahmudu (Maši) Đikiću.
 Sredinom osamdesetih godina u Sarajevu je bilo samo nekoliko ljubitelja personalnih kompjutera, onih koji su imali samo 512 Kb RAM-a i 20 Mb disk.
Vlasnici tih kompjutera su se međusobno poznavali, posjećivali, razmjenjivali softver i iskustva...
Vremena su bila takva da nam je bilo suđeno da se upoznamo.
Jednoga dana na Mašin poziv sam otišao na Mašinski fakultet i odmah se oduševio njegovom izuzetnom snalažljivošću i kompjuterskom pismenošću.
Maša je bio samouk, ali je odlično vladao AutoCAD-om.
U svom kabinetu je imao nevjerovatnu kolekciju programa, i vrlo rado ih je ustupao svojim studentima, ali i ostalima.
Da ne bude zabune, ne mogu da se pohvalim da sam bio blizak prijatelj sa Mašom Đikićem, mada sam siguran da bismo to postali, samo da smo imali više vremena jedan za drugog.
U to vrijeme, ja sam za njega bio njegov "mladi kolega sa Ekonomskog fakulteta".
Za vrijeme boravka u Njemačkoj, negdje u toku 2004.
godine, od našeg zajedničkog prijatelja sam saznao da je Maša onog kobnog 27.
maja 1992.
godine stao u red za hljeb u ulici Vase Miskina.
Od silne eksplozije iz podruma neke zgrade, Mahmud Đikić je ostao bez obje noge do koljena.
Normalno je da bi svaki čovjek, ukoliko mu se desi takva nesreća, hiljadama puta u svojoj glavi premotao događaj koji ga je za čitav život privezao za invalidska kolica.
Međutim, čovjek izuzetnih intelektualnih sposobnosti, kakav je Maša bio, ima mogućnost da angažuje sve svoje analitičko-intelektualne kapacitete i tako sagleda i u jednu cjelinu ukomponuje sve detalje jednog takvog događaja...
A Maša je vidio mnogo više nego što bi bilo koji običan čovjek mogao da uoči u takvim okolnostima.
Svojim najbližim prijateljima je pripovjedao da se prije eksplozije nije čuo onaj karakteristični, i do tada svim građanima Sarajevo dobro poznati zvuk granate koja pada sa neba.
Bilo mu je čudno i to što su svi ranjeni imali izuzetno teške ozlijede do koljena pa naniže, bez gotovo ikakvih rana na gornje dijelu tijela.
Međutim, ono što je za Mašu bilo najčudnije je izuzetno dobra organizacija televizijskih i ambulanih ekipa, koje su tako-reći svega par minuta nakon detonacije dojurile na lice mjesta da snime i ukažu prvu pomoć.
Slika Mahmuda Đikića je obišla čitav svijet.
Ako se sjećate čovjeka koji se vuče po pločniku i pružajući ruku u pravcu neba moli grupu reportera da mu pomognu, onda znate o kome govorim.
Ova slika je bila ključni momenat antisrpske kampanje - na njoj vidite Mašu koji čitav svijet moli za pomoć...
Mašina slika je zapanjila čitav civilizovani svijet i stvorila ogromnu mržnju prema Srbima.
Zadji put sam je vidio prije mnogo godina, i još mi duša treperi čak i kada ovu scenu pokušam da prizovem u sjećanje...
Međutim, Maša je bio ubjeđen da su muslimani organizovali masakr u ulici Vase Miskina, pa je krajem 1992.
godine napustio Sarajevo.
Duboko razočaran u svoj narod, kažu da se zakleo da nikada više neće kročiti u grad u kome je živio od svoje druge godine života.
Svoje liječenje Maša je nastavio u Americi, a onda odlazi u Kanadu, gdje kreće vrijeme bio profesor-istraživač na Waterloo univerzitetu u Ontariju.
Nakon toga je radio za neku kompaniju koja se bavi izradom protetičkih pomagala, upravo onakvih kakva je i on koristio.
U to vrijeme sam radio u Frankfurtu, gdje mi prenesoše ovu tužnu Mašinu priču.
Nakon toga, rodila se u meni želja da se ponovo vidim sa Mašom.
Na internetu sam pronašao i Mašin broj telefona u Ontariju, htjedoh da mu budem moralna podrška ali mu se nikada ne javih...
Nakon toga, o Maši nisam imao nikakvih informacija duži vremenski period.
A interesovalo me je sve: da li je uspio da u Kanadu dovede ženu i dva sina, da li još uvijek voli kompjutere sa istom onom strašću kao u ono vrijeme kada računari nisu bili samo profesija nego i velika ljubav...
Nedavno sam saznao da se Mahmud Maša Đikić, uprkos svome obećanju da se nikada neće vratiti u Bosnu, prije par godina vratio u Sarajevo.
Već u ozbiljnim zdravstvenim problemima, probudila se u njemu želja da ne umre u hladnoj Kanadi kao stranac.
Ne znam da li ga je više morila nostaligija za sarajevskom rajom ili je poželio da se, onako bez nogu, još jednom popne na Crepoljsko i da se tamo ponovo prisjeti vremena kada je bio strastveni planinar.
Ovih dana sam saznao i jednu tužnu vijest: Prije nekoliko mjeseci Maša Đikić je umro.
Sa Mašom se ugasila i jedna od poslednjih iskrica svjetlosti koja je sijala nad Sarajevom.
Kasaba polako tone u mrak; u prah se pretvara i ono malo duše što je u njoj ostalo.
Maša, prijatelju, neka ti je vječna slava! Daće Bog pa će se u paklu peći svi oni koji ti ukradoše noge!
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
25129 |
01.10.2010 |
Izvještaj sa MarkalaDa li će konačno srpska istina o dešavanjima u BiH ugledati svjetlo dana? Evo jednog prepisa kojeg sam kopirao sa jednog banjalučkog foruma, a gdje se govori o masakrima koje su u tim ratnim danima počinili muslimani.
|
Srbi nisu krivi za Markale
21.
septembar 2010.
od Angus Young
Vojska Republike Srpske (VRS) nije počinila masakr na sarajevskoj pijaci Markale 1994.
godine, utvrdio je tim balističara iz beogradskog Vojno-tehničkog instituta koje je angažovao tim odbrane Radovana Karadžića.
Strašni prizori sa sarajevske pijace Markale obišli su svet 1994.
godine
Beogradski balističari rasvetlili su slučaj ¿Markale¿, kao i još nekoliko masovnih stradanja u Sarajevu za koje se ispostavilo da su režirani od tadašnjih muslimanskih vlasti u Sarajevu, rekao je za ¿Pres¿ šef Karadžićevog tima odbrane Goran Petronijević.
On je naveo da je stručnjacima iz Srbije, posle tri meseca odugovlačenja, osiguran bezbedan pristup mestu zločina i da su dokazi, koji bacaju novo svetlo na više ratnih događaja u Sarajevu, otkriveni proteklog vikenda.
Petronijević je istakao da su, radi bezbednosti veštaka, veštačenja obavljena u potpunoj tajnosti, uz asistenciju pripadnika Sipe.
Veštačenja su, kaže on, omogućena tek kada je Haški tribunal ¿pritisnuo¿ vlasti BiH koje su više od tri meseca raznim birokratskim zamkama sprečavale da balističari dobiju traženu policijsku zaštitu.
Prema njegovim rečima, iako se izveštaj još radi, već na osnovu prvih utisaka sa terena i obavljenih merenja, rezultati veštačenja odudaraju od zvaničnih izveštaja koji su se do sada mogli čuti u Hagu, a po kojima je za Markale odgovorna srpska strana.
Dio dokaza će biti uskoro iznesen na suđenju Karadžiću.
|
|
|
|
Specijalac Momcilo : Rs
|
25103 |
29.09.2010 |
RE: MarkaleMoram se složiti sa "Vogošćaninom Pravim" i dodati da je žalosno da niko neće da objavi rezultate istrage koja je vođena u tajnosti, a pod obezbjedjenjem SIP-e i policije kantona Sarajevo.
Zašto se Srbi boje da objave istinu? Shvatam muslimane jer su ubijali svoj narod, ali Srbi bi trebali da to objave u svim sredstvima informisanja i tako skinu ljagu sa sebe.
Ovdje je sajt na kojem se može sve pročitati ako je ova tema zabranjena za postavljanje na sajt, gosp.
Željko obrišite, nema nikakve ljutnje.
Međutim, ako obrišete, barem pošaljite Pravom neka bar on pročita.
Po pitanju "Markala" razgovarao sam sa jednim meni bliskim čovijekom.
Kroz razgovor mi je rekao da je sa jednim muslimanom malo popričao i o tom događaju i kako je ovaj bio pod dejstvom alkohola, ispričao mu je i kako se zvala i akcija u vezi Markala, i tek tada je shvatio da je tu informaciju dao Srbinu i presao na sasvim druge teme.
Za sve akcije su davali bombastične nazive pa i akcija "Vjenčanica", koja nije krenula zbog potpisivanja nekakvog primirja.
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
25085 |
26.09.2010 |
MarkaleMoram da napišem i ovo, pa ako niste znali da sada i to znate: muslimanske vlasti u Sarajevu su ubijale svoje građane a potom bi za to okrivljivali srpsku stranu.
Nakon toliko godina istina je konačno izašla na vidjelo.
Kako u optužnici za Radovana Karadžića stoji, da je između ostalih zločina napravio i zločin ispaljivanja granate na sarjevsku pijacu "Markale" na kojoj je stradalo puno civila.
Na zahtjev Karadžića, trebalo je da balističari dođu u Sarajevo i utvrde tačnost tog nemilog događaja.
Istraga je izvedena u tajnosti a vlasti u Sarajevu se više od tri mjeseca pokušavale da izbjegnu tu istragu.
Nakon pritiska od strane Haškog tribunala, muslimanske vlasti su morale da odobre i obezbjede da balistički eksperti dođu u Sarajevo i utvrde mjeseto odakle je ispaljena granata.
Karadžić i Srbi su konačno oslobođeni te optužbe jer su eksperti ustanovili da je bilo nemoguće da je ta granata doletjela sa srpskih položaja.
Svijetska javnost još uvjek nije upoznata sa ovom informacijom, a svi znamo da su Srbi u toku rata snosili velike posledice upravo zbog događaja na ovoj sarajevskoj pijaci.
Treba sve učiniti da ova vijest što prije prodre u svijet!
|
|
|
Ratko Obrenovic : Detroit, Usa
|
22759 |
20.10.2009 |
MarkaleSvi su znali istinu pa je i ciriski "Die Njeltnjoche" ovako pisao o događajima koji su prethodili akciji NATO-a u Bosni:
Žestoke detonacije i bljeskovi vazdušnih napada na bosanske Srbe gotovo da su bacili u zaborav zalog za prvu vojnu akciju NATO-a velikih razmjera: bila je to granata koja je 28.
avgusta ubila 37 ljudina jednoj maloj pijaci u centru Sarajeva.
Opravdanje je dan kasnije pružila komanda UNPROFOR-a na čelu sa general-potpukovnikom Rupertom Smitom, čija je istraga "van svake razumne sumnje" pokazala da je smrtonosna granata ispaljena sa položaja bosanskih Srba.
Za razliku od eksplozije granate kada je 5.
februara 1994.
na obližnjim Markalama poginulo 68 žitelja Sarajeva i za koju se nikada nije otkrilo čija je praktično niko nije postavio pitanje kako je ovoga puta krivica gotovo odmah mogla da se pripiše bosanskim Srbima.
Izvještaj generala Smita, upućen teleksom glavnom štabu Ujedinjenih nacija, napisan je na jednoj strani.
Nasuprot tome, izvještaj Ujedinjenih nacija iz 1994.
zasnivao se na posebnim istragama 11 različitih artiljerijskih stručnjaka na licu mesta i bio je 46 strana dug.
(Ujedinjene nacije su oba dokumenta proglasile tajnim.
)
Pa ipak, najmanje četiri stručnjaka - jedan Rus, jedan Kanađanin i dvojica Amerikanaca izrazili su ozbiljne sumnje u zaključak generala Smita "koji je van svake razumne sumnje" i nagoveštavaju mogućnost da su ovu granatu mogle da ispale snage muslimanske vlade, a ne Srbi.
U intervjuu koji je dao novinaru Itar TASS, pukovnik Demurenko je 30.
avgusta tvrdio da je praktično nemoguće pogoditi tako usko ograničeni cilj ni deset metara široka ulica sa udaljenosti od 3, 3 kilometra, "koliko su udaljeni najbliži srpski artiljerijski položaji".
Vjerovatnoća takvog pogotka je "jedan prema milion".
Kanadski stručnjak, jedan oficir koji je dugo boravio u Bosni, rekao je da je po njegovom mišljenju izvještaj Ujedinjenih nacija "krajnje sumnjiv".
Za njega je sumnjiva "nelogičnost vezana za upaljač" projektila, koji je izvađen iz kratera na pijaci.
Za razliku od upaljača drugih projektila, koji su lansirani 28.
avgusta, ovaj koji je pogodio pijacu "uopšte nije lansiran iz minobacačke cijevi", što je značilo da je projektil ispaljen sa krova, ili detoniran na drugi način.
Kanađanin je dodao da su on i njegove kanadske kolege oficiri, koji su učestvuju u operacijama u Bosni, "uvjereni da je muslimanska vlada" bacila na pijacu u Sarajevu ne samo minobacačku granatu, 28.
avgusta 1995, već i onu 5.
februara 1994".
Američki kritičar izvještaja Ujedinjenih nacija je službenik vlade SAD, koji bi takođe želio da ostane anoniman.
On kaže da postoji "još nekoliko nerješenih tačaka koje bude sumnju u valjanost prenagljene izjave Ujedinjenih nacija".
On primećuje da je sa "udaljenosti i položaja Srba nemoguće vidjeti pijacu" što znači da su, ako su to uopšte bili oni, "pucali na slijepo".
Osim toga, projektil sa te udaljenosti imao bi visoku putanju, " a to znači da bi granata pala sa velike visine".
Međutim, kako on nastavlja, "nije se čulo karakteristično fijukanje granate u padu što znači da granata nije mogla da padne sa velike visine".
Drugi američki kritičar, vojno lice, uočio je sličnu nelogičnost u izvještajima Ujedinjenih nacija.
On je u jednom intervjuu rekao da barem tri od pet projektila koji su ispaljeni 28.
avgusta ujutru potiču sa istih položaja na srpskoj strani.
"Ali četvrti, onaj koji je pobio ljude na pijaci, potiče sa drugog mjesta.
"
Međutim, zašto bi muslimanska vlada, kako je skeptik prinuđen da zapita, bombardovala i ubijala sopstveno stanovništvo ili, ako se to isključuje, namjerno provocirala srpsku paljbu, što se, prema izveštajima Ujedinjenih nacija iz Sarajeva, u poslednje tri godine redovno dešavalo? Činjenica je da su nedelju dana prije tragedije na pijaci, oružane snage muslimanske vlade vršile snažne artiljerijske napade na srpske položaje oko Goražda i Vogošće, sjeverno od Sarajeva, i time provocirale odmazdu srpske artiljerije.
Muslimansko rukovodstvo je u obje prilike zahtijevalo vazdušne napade NATO-a ali je general Smit odbijao da ih traži.
Onda je 27.
avgusta uslijedila prijetnja pomoćnika državnog sekretara američkog Ministarstva spoljnih poslova Ričarda Holbruka da bi "za jednu-dvije sedmice posljedice mogle biti veoma štetne po srpske ciljeve", a nekoliko sekundi potom govorio je o "aktivnijem vazduhoplovstvu NATO-a".
Drugim riječima, vazdušni napadi već su bili detaljno planirani prije nego što je Holbruk otputovao na Balkan da bi izložio Srbima mirovni plan predsjednika Klintona.
Bio je potreban samo povod da bi avioni poletjeli.
I zaista, predstavnik Ministarstva spoljnih
poslova Nik Berns zahtevao je vazdušne napade još prije nego što je izveštaj generala Smita stigao u Njujork.
Prvi talas američkih borbenih aviona ispalio je prve bombe na ciljeve samo 39 časova poslije eksplozije granate na pijaci...
Sjetimo se groteskne sprdnje koju su pred TV kamerama stranih izvestača izvodili "alijini specijalci" zajedno sa predstavnicima UNPROFOR-a nosajuci stare i nove leševe, čak i lutke u pripremljena kola, od kojih neka nisu nikud stizala...
Direktne emisije na islamskim radio-stanicama, gdje su se javljali slušaoci koji su javno pozivali na linč sarajevskih Srba...
Koliko je Srba stvarno bilo likvidirano u svojim stanovima i po privatnim logorima nikada nećemo saznati...
Dovoljno je da se uzme u obzir da je za vrijeme rata u dijelu Sarajeva pod islamskom okupacijom živote izgubilo oko 10.
000 građana Srpske nacionalnosti.
|
|
|
Ratko Obrenovic : Detroit, Usa
|
18914 |
10.09.2008 |
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
8100 |
11.04.2006 |
Postoje tri prekretnice građanskog rata u Bosni i Hercegovini koje su iskorištene da se zavadi, uništi i istrijebi srpski narod sa njihovih vječnih ognjišta.
U sva tri slučaja korišten je isti metod:
Masovno ubijanje pred kamerama
U sva tri slučaja bio je potreban izgovor da se rasplamsa rat, da bi se uskratilo pravo srpskog naroda da sami odlučuju gdje i sa kime će da žive.
Sva tri slučaja su bila slična i za svaki od njih zapadna javnost je okrivila Srbe.
Sumnja u to sto se stvarno desilo, je bazirana je na sledećim činjenicama:
- Ni u jednom od tri događaja srpskim ekspertima nije bilo dozvoljeno da učestvuju u balističkim analizama
- Ni jedan od Zapadnih eksperata nije potvrdio da su Srbi odgovorni za masakar
- U svakom od tri slučaja TV ekipe i (i prva pomoć) je ¿slučajno¿ bila na licu mjesta
- Svaki slučaj je imao ogromne političke i vojne posledice za srpsku stranu.
Evo opisa događaja i njihovog značaja:
- 27.
Maj 1992 - Incident u redu za hljeb - Najavljeno speciajlno zasijedanje UN trebalo je da počne 31.
maja 1992.
godine, da bi se diskutovalo moguće uvođenje sankcija SR Jugoslaviji.
Èetiri dana prije zasijedanja (27.
Maja 1992.
godine) desio se masakar u Sarajevu.
Američka administracija iskoristila je to da progura sankcije kroz Savjet bezbjednosti UN.
- 5.
Februar 1994 - Zločin na pijaci Markale (prvi dio) - Početkom 1994.
godine, bilo je jasno da isalamski fundamentalisti nisu u stanju da pobjede u ovom ratu i da im treba pomoć sa strane.
U isto vrijeme, NATO je tražio razlog da se umješa u sukob.
Incident je pomogao i muslimanima i NATO-u.
Zločin na Markalama je iskorišten kao izgovor da se zamijene trupe UN sa trupama NATO-a.
Takođe je iskorišten je kao vodilja budućeg NATO djelovanju u Bosni.
- 28.
Avgust 1995 - Pijaca Markale (drugi dio) - Američki pomoćnik državnog sekretara SAD-a, gospodin Holbruk, najavio je potrebu da se pronađe razlog za NATO bombardovanje.
Islamski fundamentalisti su isporučili naručeno za manje od 24 sata.
Samo dan kasnije, protiv dokaza (od Ruskih, Francuskih i Britanskih nezavisnih posmatrača sa lica mjesta) muslimani su izrežirali jos jedan pokolj samo za kamere.
Američka administracija je insistirala da se Srbi okrive.
Najveće bombardovanje u istoriji NATO alijanse je počelo.
NATO je bombardovao hrisćanske Srbe i istjerao ih sa vječnih ognjišta, sa ciljem da obezbjede uporište za islamske fundamentaliste u srcu Evrope.
Za slavicnet.com sa engleskog preveo Zoran Mirkovic iz Melburna, Australija (porijeklom iz Olova)
|
|
|
Zoran Mirkovic : Melburn, Australija
|
7861 |
08.04.2006 |
Misterija pijačnog masakraNapisala: Eve-Ann Prentice
Za http://sokolac.slavicnet.com/ tekst preveo: Zoran Mirković (porijeklom iz Olova)
Šezdeset osam ljudi je poginulo i više od 200 je povrijeđeno kada je granata eksplodirala na maloj Sarajevskoj pijaci.
Užasne scene su snimljene i zgrožen svijet je ostavjen, da bez imalo sumnje, krivi Srbe.
Kasapljenje je donijelo dublju američku umiješanost na Balkanu, formiranjem "Kontakt grupe" predvođene od strane USA i američko-pregovaračke alijanse između bosanskih muslimana i Hrvata.
Masakar je takođe direktno prokrčio put za američke vazdušne napade na bosanske Srbe i njihove linije odbrane pred kraj ljeta 1995.
Čak šta više, ubijanja su navela na dogovor da Srbi povuku njihovo teško naouružanje sa planina oko Sarajeva i muslimani su sa zatezanjem potpisali primirje.
Popuštanje opsade i olakšanje za ljude iz Sarajeva, bio je vidljiv uspjeh.
Do današnjeg dana, niko nije siguran ko je ispalio smrtonosni hitac na Markale u februaru 1994.
godine.
Preživjeli i svjedoci su izjavili da nisu čuli karakterističan ‘zvižduk’ dolazeće granate.
Ovo je kasnije navelo na zaključak da je bomba bila postavljena ispod tezge.
Zapadnjački diplomata koji je boravio u Sarajevu 1999.
godine kazao mi je da je bio ubijeđen da je bombardovanje bilo pripremljeno od strane muslimanske vlade.
Muslimani su bili sigurni da će gnev i ljutina dovesti do avijacijskih napada protiv njihovih neprijatelja i pojačati pritisak na podizanje embarga na oružije, koji je bio uveden zaraćenim stranama.
Britanija i Francuske su se protivile uklanjanju embarga, dok je Amerika pokazivala znake želje da naoruža muslimane.
“U jutro kada se desila eksplozija, nekim ljudima je rečeno da danas nije dobar dan da se ide na pijacu”.
Zapadnjački diplomata je rekao: “Nije bilo pucnjave sa Srpskih pozicija toga dana, i povrede su bile uglavnom od pojasa pa naniže, kao da je bomba eksplodirala sa lica mjesta”.
Diplomata je rekao da još jedan znak da je Muslimanska Vlada bila odgovorna, jer je državna televizija sa televizijskim kamerama bila na licu mjesta za “par sekundi”, kao da su bili obaviješteni unapred da snime puni horor sa lica mjesta da bi dobili što više uticaja na svijet.
Nakon istrage masakra od strane UN i zakjučka da niko ne može biti siguran odakle je granata stigla, započeta je diskusiju među diplomatama, političarima i novinarima da su muslimani pobili svoj narod.
Međutim, javnost je već prihvatila zakjučak da su Srbi odgovorni, pa se dodatna pitanja nisu postavljala.
Rezultat je bio vidan - Sarajevo je oslobođeno opsade.
Prebacivanje krivice na Srbe, je presedan naprevljen bez dokaza, i proces monstrumizacije Srba je dostigao veće razmjere.
|
|
|
Zoran Mirkovic - Mirke : Melburn
|
7548 |
04.04.2006 |
Masakr na pijaci Autor: Majkl Roze (Michael Rose)
(General Michael Rose je bio komadant trupa UN u Bosni i Hercegovini.
Ovo je isječak iz njegove knjige "Borba za mir", objevljena u izdavačkoj kući "The Harvill Press", u Londonu 1998.
godine)
I ako su se Srbi do sada složili sa bukvalno svim zahtjevima koji su muslimani tražili, Divjak je 'zatezao' da potpiše primirje, pod izgovorom da UN ovo primirje nisu povezali ni sa jednim dugotrajnim rešenjem.
Ja sam mu rekao da bi u ovom momentu stanovnici Sarajeva definitivno prihvatili ovako nešto kratkotrajno, samo da bi živjeli u miru.
On se i dalje nije slagao i prihvatao.
U ovom momentu sam ga neprijatno iznenadio.
Rekao sam mu da prvi nalazi UN sa kratera od bombe na Markalama ukazuju da je bomba bila ispaljena sa strane bosanskih borbenih linija.
U sobi je zavladala mrtvačka tišina i Hajrulović je izgledao nestrpljiv.
On me je hladno pitao da objasnim.
Rekao sam mu da je ugao dejstva smrtne bombe pokazivao da je bomba bila ispaljena sa veoma bliske udaljenosti, sa njihove strane ili je čak aktivirana na licu mjesta.
Teško je, rekao sam, biti precizan kada je samo jedna bomba bila ispaljena i takodje zato što je Bosanska Armija sklonila i odnijela neke veoma važne sudske dokaze prije nego što su snage UN sigle.
(strana 48).
|
|
|
:
|
7381 |
03.04.2006 |
MarkaleŽeljko, ti si potpuno u pravu po tom pitanju, na šta ukazujui sledeće činjenice, kojima si sam bio svjedok.
- Prisluškivani razgovori Hitne pomoći, na koji su se način pripremali za cijeli scenario.
- Prethodila je i priprema "mrtvih" tako što su se čuvali na Koševu u mrtvačnici.
- Prisustvo stručnjaka za eksplozive, koji je radio u UNIS-u, ne mogu mu se sjetiti imena, posjetioci će se sjetiti.
Koji je provjeravao efekte.
- Granate, ma otkuda doletjele, ostavljaju kose tragove na betonu, što se jasno vidi da nije tako.
- Geleri od granata raznose tijelo ito nepravilno, što nije slučaj na snimku.
Ima još toga ali ovo je suština.
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
7380 |
03.04.2006 |
MarkaleBritanska novinarka Eve Ann Prentice je 3.
2.
2006.
godine je kao svjedokinja obrane na suđenju Slobodanu Miloševiću pred Haaškim sudom (ICTY) izjavila da je 1994.
godine u Sarajevu vidjela vođu Al-Qa’ide Osamu bin Ladena za posjeta bošnjačkom čelniku Aliji Izetbegoviću.
Odgovarajući na Miloševićeva pitanja, svjedokinja Prentice je kazala kako je njezina istraga pokolja na sarajevskoj tržnici Markale 5.
veljače 1994.
, koji je doveo do zračnih udara NATO-a na Republiku Srpsku, pokazala da pokolj nije izazvala srpska granata, nego da je riječ bila o “eksplozivnoj napravi pričvršćenoj ljepljivom vrpcom ispod štanda na tržnici’’.
Svjedokinja je odgovornost za navodno podmetanje eksploziva pripisala “vladi BiH”.
|
|
