|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Vogoscaninp Pravi : Vogosca
|
20470 |
04.02.2009 |
Nebojsa Spiric - SpiroNebojšu Špirića sam upozano 1981.
godine, po dolasku iz vojske.
On je tada imao 15-16 godina.
Špiro je bio jako zanimljiv momak i svi su ga volili.
Nismo se mnogo družili, ali mi je njegovo uvijek prijalo.
Nakon završene škole, počeo je da radi u "Pretisu", veoma mlad se oženio i dobio dva divna sina.
Pored toga, počeo je da se bavi i privatnim biznisom, pa je i u tome bio jako uspješan, kao i u svemu ostalom.
Zbog svih ovih njegovih vrijednosti, Špiro je bio poštovan, kako u Semizovcu tako i u Vogošći, u kojoj je živio pred početak rata.
Već od samog početka rata je dobijao jako povjerljive zadatke, i kao veliki patriota ih je jako dobro obavljao.
Ispoljavao je i sve kvalitete vođe, pa je dobio dužnost Upravnika zatvora.
Prema zatvorenicima se ponašao veoma korektno.
U to me je uvjerio Mirsad Prutina koji je bio zarobljenik iz borbi u Svrakama.
Sreo sam ga kada je radio u vogošćanskoj pekari, i pitao sam ga kako mu je.
On mi je odgovorio da je dobro, jer kad je u zatvoru više vremena provede sa Špirom nego sa zatvorenicima.
Već tada se isticao herojskim podvizima, i išao je u akcije rame u zrame sa Borom, Božurom, Penom, Mićom, Nešom i ostalim vogošćanskim herojima.
Jurišao je na neprijateljske bunkere podignutog čela, i poginuo kao heroj i poklonio svoj život našem narodu.
Nebojša Spiriću, neka ti je vječna slava i hvala za nesebičnu žrtvu svome narodu.
Tvoji saborci će uvjek biti ponosni na tebe i tvoje uspjehe.
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20305 |
26.01.2009 |
Za Miru SpiricaTi me znaš još od kada si 1988.
godine bio vođa puta za izlet u Poljsku.
Sa tvojim sinom se poznajem od 1981.
godine, kada sam se vratio iz vojske.
Nismo se često družili ali sam mu bio na babinama za Mrguda i Nebojšu.
Sa Špirom su svi volili da se druže ne zato što je bio neki opasan tip, kako ovde neki navode, nego kao dobrim čovjekom i iskrenim drugom.
Sa njim je uvjek bilo dobra pa i kad je bio rat.
Budi ponosan na njega i ne gubi vrijeme i živce slušajući kojekakve gluposti o njemu.
Borci znaju ko je bio Nebojša Špirić-Špiro.
|
|
|
Natasa :
|
17873 |
12.05.2008 |
Nebojsa SpiricDana 26.
04.
2008.
godine se navršilo petnaest tužnih godina od pogibije našeg dragog sina, supruga, oca i brata Nebojše Špirica.
Dragi nas Nebojša, vrijeme neumitno prolazi, a dok živimo mi koji te volimo, nada da ćemo čuti tvoj dragi glas se nikada neće ugasiti.
Praznina koja je ostala iza tebe ničim se ne može ispuniti, a svoju tugu i bol pokušavamo zamjeniti ponosom što smo te takvog imali.
Vječno ćeš živjeti u našim srcima, neka ti je vječna slava i hvala.
Zauvek u srcu oca Miroslava, supruge Snježane, djece Kristijana i Nebojše i sestara Dijane i Nataše kao i mnogobrojne familije i prijatelja.
|
|
|
: Svijet
|
11836 |
07.03.2007 |
Spiro i Rajko JankovicCuo sam da se pokojni Spiro i Rajko Jankovic nisu mogli nikako? Jel to istina?
|
|
|
Miroslav Spiric : Florida,Usa
|
9587 |
09.05.2006 |
To nam je hvalaGuto, svaka ti čast.
I ti sebe nazivaš Spirinim prijateljem.
Tvog oca i majku sam držao u kući i štitio od pojedinaca, da bi po završetku rata tvoj otac pored mene prolazio kao da me nikad nije ni vidio.
Znaš dobro koliko je "vaših" Spiro spasio, a vi ste mu se na lijep način odužili, njegove roditelje ste isprebijali i isjerali iz Semizovca, srusili ste mu spomenik odmah po ulasku u Semizovac.
Sta si to ti, kao Spirin "prijatelj" učinio da ne dodje do toga, nisi bio u stanju ni da me pozdraviš, što za pojedine moje komšije ne mogu reći, ali ti su pokazao svoje "prijateljstvo".
A što kažes od koga smo se branili, vi ste jadnici bili goloruki i nenaoružani.
Pa kome to pričas?
Ti si nekome posuđivao pare, bio si jado i to si i ostao, smuči mi se kad vidim sa kim se moj sin družio i koga sam primao u svoju kuću, neka ti je na čast.
Slagao si i za dzamiju u Svrakama, Spiro je nije niti gadjao niti srušio, ali jednog dana će se i to saznati.
Možeš sada da pričaš i izmišljaš šta hoćeš, ali da li ćeš jednog dana moći da pogledaš u oči Spirinim sinovima, hoćes li možda i njima de se predstaviš kao Spirin prijatelj, ali ne čudim se, iver ne pada daleko od klade, otac ti je bio ustaša a izgleda da si i ti krenuo njegovim stopama.
|
|
|
Miroslav Spiric : Florida,Usa
|
9543 |
29.04.2006 |
Ratovanje za svoj dzepU par navrata na ovim stranicama spominje se i Slavo Kojic "veliki" komandant sa Nisica.
Sto se tice njegovog ratovanja, moze se sa sigurnoscu svrstati u isti kos sa Momcilom Mandicom i kompanijom.
Ispricacu samo jedan detalj o Slavi.
Negde u maju 1992.
godine na barikadi u Semizovcu Spiro je zaustavio jedan tamic koji je dolazio iz pravca Olova.
U njemu trojica muslimana iz Janje, krenuli ljudi na pijacu u Sarajevo.
Tamic pun mladog luka, salate i spinata.
Vozac tamica je bio jedan musliman, sa incijalima H.
P.
Pita ga Spiro gde je krenuo, a ovaj ce:
"Pa na pijacu u Sarajevo! "
Rekli smo mu da je ovdje poceo rat i da je opasno voziti se ovim krajevima.
Organizovali smo da mu se vise od polovine robe proda po Semizovcu i Svrakama.
Ostadose na konaku u domu "Semizovac" i ujutro me vozac zamoli da se javi telefonom kuci.
Elem, kad su krenuli nazad, taj H.
P.
kaze:
"Vidim da je i ovde pocela guzva, kod nas je to zavrseno! Nego, eto mene iduce nedelje da vam dovezem brasna, krompira, masti.
"
Mi mislimo prica bez veze, i tako smo se sa njima rastali.
U junu 1992.
godine kada smo Spiri trebali davati cetrdesetnicu, spremih se sa svojim RENO 4 i pravac u Kuzmin kod mog starog prijatelja po prase.
Put me nanese kroz Janju i sjetih se onoga covjeka.
Raspitah se za njega i ljudi mi pokazase njegovu kucu.
Kad je cuo za Spirinu pogibiju, zaplakao je kao malo dijete.
Ispricao mi je, da je krenuo sa dajcom punim brasna, krompira, masti, nekoliko zivih prasadi.
Na Nišićima ga zaustavila Srpska patrola i odvela kod Slave Kojica.
Ovaj mu rece da robu vozi za narod Semizovca, medjutim tu ih Slavini ljudi dobro izmlatise, oduzese i kamion i robu, ali kako mi rece, opet zahvaljujuci sto je poznavao Spiru, vratise ih nazad prema Olovu.
Taj covjek je citav rat proveo sa svojom familijom u Janji i citav rat snabdjevao srpsku vojsku, krompirom, brasnom i ostalim povrcem, a ona roba koju je Slavo Kojic oduzeo, zavrsila je na pijaci u Varesu.
|
|
|
Rade :
|
9529 |
29.04.2006 |
Odgovor MiroslavuOve je veoma bolno da uopste komentarisemo o tvome sinu, ali zaista, tako je bilo.
Mozda su sve te ranije price imale cilj da te odvedu na pogresan zakljucak, ali ubica pokojnog Nebojse, je bio u njegovoj neposrednoj blizini, pozvao ga je, pokojni Nebojsa se okrenuo i tada je i poginuo.
Takva je prica kruzila isti dan po Vogošći.
Direktno u akciji nisam ucestvovao (nisam u tom momentu bio na Nabozicu), ali znam svaki momenat kako je tekla.
Takodje onaj momak iz Ilijaša, koji je pokosen srpskim rafalom, za njega je receno da je poginuo tako sto ga njegov "kolega" momentalno nije prepoznao, pa su medjusobno jedan na drugog otvorili vatru.
Medjutim, istina je drugacija.
On je vidio, ko je Spiru ubio, osuo paljbu po njemu, ali ga je drugi vojnik pokosio.
Onog dana kad se rasvetli kome je smetao pokojni Borislav Colakovic, momak s nepunih 18 godina koji je mozda i najmladji pali borac, koji je takodje poginuo na Nabozicu 92.
godine, kome je smetao onaj mali Milic sto je ostao bez ociju, asto je i kako je ubijan Slobodan Peric - Nijemac, kome je smetao Spasoje Jovandic, koji je kao pasce ubijen usred dana na raskrscu u Vlasenici 96 godine, kome je smetao Savo Pustivuk, koji je ubijen 97.
u Brckom citava fama oko ubijanja srpskih junaka ce se rijesiti jednim jedinim potezom.
Onaj koji to najvise zna je jedan moler, koji je prije toga bio propali sofer, sin kiridzije Vlade Tintora, a ovo ostalo su obicni pijuni od kojih po vecini sada pasu goveda.
|
|
|
Miroslav Spiric : Florida,Usa
|
9441 |
28.04.2006 |
Jedna je istinaRade, vidim da si dobro upoznat sa akcijom na Ravnom Nabozicu.
Sve sto si iznio je tacno, medjutim to kako je neko pozvao Spiru po imenu i sasuo u njega rafal ne uklapa se u pricu onih koji su tada bili sa Spirom.
Sve je moguce, medjutim, Spiro je poginuo od samo jednog metka sa kojim je pogodjen u vrat.
Kada je krenuo tu vece u akciju, imao je na sebi dupli pancir i na glavi slem, sto znaci da mu je samo vrat ostao nezasticen.
Uoci polaska, kada su se maskirali rekao je da ga namazu i po vratu jer bi tu mogao biti pogodjen.
To se i dogodilo.
Prilikom tog razgovora bili su sa njim "curka" i njegov rodjak Vaso Boskovic.
Jedan od njih dvojice je u akciju nosio snajper sa kojim je Spiro vjerovatno i pogodjen.
Jedan nas komsija, inace Spirin skolski drug je bio sa njim kad su ga dovezli u dom zdravlja u Vogošću.
Taj momak je nakon nekoliko dana napustio bataljon i vise se nikada nije vratio.
Cuo sam da je sada u Australiji.
Vjerujem da on zna mnoge stvari, cak vjerujem da je bio i svjedok Spirinog ubistva, te da mu je vjerovatno zaprijeceno, ali svijet je mali, mozda se nekad i sretnemo.
Hvala Bogu, Spiro ima dvojicu sinova koji takodje zele da saznaju pravu istinu o pogibiji svoga oca, vjerujem da ce je nekada i saznati.
|
|
|
Rade :
|
9366 |
27.04.2006 |
za zeljkaĆurka je ubio Spiru, a onaj balija je pice, toliko je mizeran da je greska njegovo ime napisati velikim slovom.
|
|
|
Miroslav Spiric : Altamonte Springs,Fl.Usa
|
9360 |
27.04.2006 |
Hvala svimaGospodine Tomiću, lijepo je znati da jos postoje ljudi poput vas, a to mi vraća već davno izgubljenu vjeru u ljudski rod.
Znam da ni vi ne želite da vam se puno zahvaljujem, jer to što radite i što ste uradili je samo dokaz da u našem narodu još ima VELIKIH ljudi, a samo VELIKI ljudi su spremni na velika djela.
Takođe mnogo hvala i Srletu, Radetu i svim ostalim koji su iznijeli i napisali tako lijepe stvari o mom Špiri.
Ja i moja porodica, a posebno njegovi sinovi Kristijan i Nebojša ponosni smo što smo ga imali.
Zivio je kratko, ali je imao život dostojan pravom Srbinu.
Kada je bilo najpotrebnije, ni jednog trenutka nije razmišljao ima li smisla poginuti za svoj narod.
|
|
|
Rade :
|
9342 |
27.04.2006 |
za Srleta
Ne mogu da vjerujem da radiš u špijunskoj kući, a da ne znaš osnovne stvari koje su se u toku rata dešavale u Vogošći, pošto vidim da si poznavao poprilično Vogošćana.
Pokojni Špiro je poginuo na Ravnom Nabožiću, u jednoj od najbriljantnijih Josipovićevih akcija, za koju je ovaj i dobio čin pukovnika.
Akciju je nadgledao i general Galić.
Kad je već bio poznat ishod akcije, i kad su Balije naglavačke počele da bježe prema Slivnu i Mahmutovića rijeci, ubica je po imenu zovnuo pokojnog Špiru, a onda kad se Špiro okrenuo, ubica je sručio rafal u njega.
Nakon toga je, takođe od srpske ruke poginuo još jedan momak iz Ilijaša, koji je mogao da bude "živi jezik" i da na vreme otkrije ko su zaista Radovan Karadžić, Joja Tintor, Momo Mandić, Tomo Kovač...
Da napomenem, to su jedine žrtve koje su pale u toj akciji.
Za kraj, da citiram velikog Njegoša čiji bi stihovi mogli da se podudare s ratom u Vogošći.
Velikaši, proklete im duše,
na komate razdrobiše carstvo,
srpske sile grdno satriješe;
velikaši, trag im se utro,
raspre sjeme posijaše grko,
te s njim pleme srpsko otrovaše;
velikaši, grdne kukavice,
postadoše roda izdajice.
O prokleta kosovska večero,
kud ta sreća da grdne glavare
sve potrova i trag im utrije;
sam da Miloš osta na srijedi
sa njegova oba pobratima,
te bi Srbin danas Srbom bio!
Brankoviću, pogano koljeno,
tako li se služi otačastvu,
tako li se cijeni poštenje?
O Miloše, ko ti ne zavidi?
Ti si žertva blagorodnog čuvstva,
voinstveni genij svemogući,
grom stravični te krune razdraba!
Veličastvo viteške ti duše
nadmašuje besmrtne podvige
divne Sparte i velikog Rima;
sva viteštva njina blistatelna
tvoja gorda mišca pomračuje.
Šta Leonid oće i Scevola
kad Obilić stane na poprište?
Ova mišca jednijem udarom
prestol sruši a tartar uzdrma.
Pade Miloš, čudo vitezovah,
žertvom na tron biča svijetskoga.
Gordo leži veliki vojvoda
pod ključevma krvi blagorodne,
ka malopred što gordo iđaše,
strasnom mišlju prsih nadutijeh,
kroz divjačne tmuše azijatske,
gutajuć ih vatrenim očima;
ka malopred što gordo iđaše
k svetom grobu besmrtnog života,
prezirući ljudsko ništavilo
i pletenje bezumne skupštine.
|
|
|
Srle :
|
9340 |
27.04.2006 |
Citam ovo Mirino izlaganje da je pokojnog Spiru ubio Curka.
Pa, Špiro je Curku naucio zivotu i vodao ga po Evropi, taj Curka nije imao ni za farmerke, onako je stvarno bio debil i mene je uvek zanimalo otkud on bas da bude u Nebojsinom drustvu.
Verujte, jos ne mogu da verujem da je on pucao u Špiru! Interesuje me gde se to desilo i zbog cega.
Koji mu je motiv bio da ubije coveka koji ga je naucio zivotu.
Svarticu i ja ovih dana na Špirin grob, posto radim u "SIPI" i cesto prolazim kroz Sokolac.
Srle,
hvala ti za to! Medjutim, kada budes obilazio Spirin grob, zamolio bih te da zapalis jednu svijecu i na grobu pored njegovog.
Ne znam ciji je to grob, ali sam siguran da se radi o nekom junaku koji je poginuo zbog toga sto su se politicari igali rata, jer im je bila velika ona nasa "Od Triglava do Djevdjelije, od Djerdapa pa do Jadrana".
Mislim da trebamo da odamo pomen i ostalima koji leze na Vojnickom groblju u Sokocu, kao i sirom bivse Jugoslavije.
|
|
|
Srbin Forever : Svijet
|
9324 |
27.04.2006 |
ŠpiroGledam Spirinu sliku, a uspomene svjeze, kao da sam se juce rastao sa mnom!!!!
Bio je i na mojoj svadbi, gdje smo pili i veselili se, uprkos onoj tuzi oko nas...
Prvi sam pomenuo Spiru na ovoj stranici, i javio Spirinom ocu, da, sem njegove porodice, na ovom svijetu ima jos onih koji nisu zaboravili Spiru.
To su ljudi koji dolaze na ovaj forum, i ne dozvoljavaju da junaci, poput Spire, padnu u zaborav!!!!
Miro, budi ponosan na svoga sina jer licno sam vise puta bio sa njim u akcijama, pa sam se uvjerio kakav je borac bio.
Primjera radi, na koti 850, smo se rame uz rame borili sa janjicarima.
Spiro je ulivao sigurnost i meni i drugima koji su bili sa nama...
Spiro, neka ti je vjecna slava! Bila je velika cast poznavati te!!!
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
9320 |
26.04.2006 |
Na grobu srpskog junaka
Grob Nebojše Špirića na dan 26.
aprila 2006.
godine
Danas se navršilo tužnih 13 godina, otkako se u Carstvo Nebesko preselio Nebojša Špirić, srpski borac koji je na braniku otadžbine položio svoj život.
Njegov otac, Miro Špirić, a ni njegovi sinovi (Kristijan i Nebojša) nisu bili u stanju da mu, po starom srpskom običaju, izađu na grob i zapale svijeću, jer su bili primorani da napuste svoja vjekovna, porodična ognjišta, i da koru hljeba potraže u pečalbi.
Međutim, Nebojša Špirić nije zaboravljen!
U ranim jutarnjim časovima, na groblje je otišla moja sestričina Biljana, da oda pomen ovom velikom junaku.
Na njeno veliko iznenađenje, otkrila je da je još neko posjetio grob, jer je u podnožju krsta primjetila jednu svježu svijeću, koju je vjetar spriječio da dogori.
Kako Špiro na Sokocu nema rodbine, pretpostavljam da je neko od čitaoca ovog foruma otišao na Vojničko groblje sa namjerom da obiđe njegovu humku.
Ja im se srdačno zahvaljujem, u moje ime, a i u ime Spirinog oca.
Za razliku od nas, koji živimo u tudjini, Nebojša Špirić nije sam, jer je svoju "vječnu kuću" našao među svojima, za razliku od onih po čijim grobovima gaze oni protiv kojih su se ovi junaci borili.
Vječna ti slava, Srbine!
|
|
|
Miroslav Spiric : Altamonte Springs,Fl.Usa
|
9240 |
25.04.2006 |
Pretis Komerc iz BeogradaGospodine Željko, ne bih se vise javljao, da dole na dnu ove stranice ne nadjoh vasu napomenu posvecenu pokojnom Rajku Koprivici i gospodinu Radovanu Karadzicu, samo jos da ste spomenuli Momcila Mandica i lopove iz bivseg "Pretis" komerca iz Beograda sa svojim direktorom Brankom Prodanovicem i kompanijom, ekipa bi bila kompletna.
Postoji dokumentacija koja ce nekad izaci na vidjelo, koliko je auto dijelova iz TAS-a otislo za Beograd, ko ih je primao na ime isporuke hrane i odjece za VRS u Vogošći i ko se bogatio.
Znam da je po Semizovcu kruzila jedno vrijeme prica, nikad naglas izgovorena, kako je Spiro tezak nekoliko stotina hiljada njemackih maraka, jer se znalo koliko je izvezao golfova, dijelova za automobile, farbe itd.
A sva ta roba je zavrsila u Beogradu kod bivseg sefa biroa RS u Srbiji gospodina Momcila Mandica.
Znao je to i pokojni Spiro i na sve opaske na racun toga, samo bi se nasmijao, ali dobro sam zapamtio jednu njegovu misao, koja mi se i dan danas vrzma u glavi.
Jednom prilikom je medju jednim drustvom rekao:
"Kada je poginem, na mojoj sahrani ce biti svi, od cigana do ministra".
Stvarno je tako i bilo, jer pored cigana u Semizovcu, koji su ga obozavali jer bi ih uvijek razveselio sa nekim sitnim poklonom, bio je i ministar iz reda srpskog naroda u prvoj demokratskoj vladi BiH, gospodin Simovic.
Sad, kad razmisljam o tom ratnom periodu, dosta puta sam sebi kazem da sam bio lud, jer biti lud i posten to mu ga dodje isto.
Zasto se sad pod stare dane potucam po svijetu, kad sam sada mogao uzivati u plodovima "ratovanja" kao i drugi koji su znali unovciti svoje "Srpstvo", pa su sad ugledni i posteni gradjani Republike Srpske, a najcesce matice nase Srbije.
|
|
|
Miroslav Spiric : Altamonte Springs,Florida,Usa
|
9142 |
24.04.2006 |
Necu da mi kazu da sam bio mis!U rubrici "najnoviji" neki od mojih "neznanih" poznanika, mi je postavio pitanje da li je istina da je Nele ubio Špiru.
To prvi put čujem i u tu priču ne vjerujem jer znam da su njih dvojica bili veliki prijatelji.
Moje bivše komšije su mi nakon rata ispričale da je sa "druge strane" došla jedna priča kako je Špiro poginuo.
Pričali su mi da je Špiro nešto ranije bio osuđen, a egzekutor je bio njegov nerazdvojni drug zvani "Ćurka".
Zašto je, i od koga, bio osuđen znaće se jednog dana, jer istina se ne može sakriti.
Nedugo poslije Špirine sahrane, pričao mi je pokojni pop Cvijan, da je jednu noć uoči pogibije, Špiro došao kod njegovog sina Aca, i da mu je rekao da ide u akciju iz koje se neće vratiti živ, što znači da je nešto predosjećo.
I sam sumnjam u "ćurku" jer su bile u pitanju neke porodicne "veze", ali možda postoji i neki drugi razlog, a to je da je Špiro previše znao, i to je morao da odnese sa sobom u grob.
Hoću samo da navedem jedan primjer.
Špiro je bio jedan od onih Vogošćana zadužen (ne znam od koga) da izvlači i šalje golfove na Pale, Sokolac, Han Pijesak itd.
Jednom prilikom dovezao je novog golfa trojku boje trula visnje i pita me "Stari, hoće li joj se dopasti? " Pitam ga za koga je to, a on kaže da očekuje Plavšićkinog vozača, jer je taj golf bio za nju.
Nije mi se dopadalo to njegovo "zaduženje" pa sam mu jednom prilikom, kada je krenuo za Niš da obiđe ženu i djecu rekao:
"Nebojša, ne vraćaj se, izgubićeš glavi, vidiš li šta se radi, kako su završili, Boro, Gipso, Božur, Lalić i još neki momci...
"
A on će meni:
"Stari kako možeš to da mi kažeš! Pa kako bih se ja ikada mogao pojaviti među ove ljude? Hoćeš li da mi kažu da sam bio najobičniji miš? "
Poslije Dejtona, kad su Srbi napuštali Vogošću i ostala naselja Srpskog Sarajeva, rečeno mi je da će porodice poginulih boraca biti prve kod prevoza stvari.
Ja taj prevoz nisam nikada dobio, ali su zato po dva - tri kamiona dobili oni koji citav rat nisu uzeli pušku u ruku.
Negde u martu 1996.
godine otišao sam na Pale i potražio "velikog" Srbina Joju da ga pitam zašto su mene i moju suprugu ostavili na milost i nemilost muslimanima, a on mi pokazuje svoj novčanik i kaže da nema novca, kao da sam ja prosjak i da od njega tražim milostinju.
Naši "veliki" Srbi koji su osonovali SDS u Semizovcu, su svoje sinove sklonili na vrijeme.
Kada sam u Višegradu tražio potvrdu o ratnom stazu, grdno sam se iznenadio kad sam vidio da su mi upisane samo dvije godine, a moj bivši komšija koga sam doveo u komandu da bude kurir, da mi borci ne bi prigovarali sto ga drzim na platnoj listi, a krio se u kuci, je sebi upisao citav rat iako je "djelio" muslimanske kuce po Semizovcu i Svrakama izbjeglicama dok ih je bilo.
Kasnije je upisivao vrijeme provedeno u ratu kako je kome htio.
|
|
|
Srle :
|
8760 |
21.04.2006 |
|
Molio bih gospodina Miru da mi kaze da li je istina da je pokojnog Spiru ubio Nele Srbijanac, koji je jedno vrijeme bio u Vogošći.
Podrzavam u potpunosti Spirinog tatu Miru u opisivanju kako je izvucen pokojni Boro.
Svi znamo da su ga izvukli muslimanski zarobljenici jer se drugacije nije moglo prici mjestu tog gnusnog zlocina
|
|
|
Miroslav Spiric : Altamonte Springs,Florida
|
8752 |
20.04.2006 |
Kako smo branili SemizovacU martu mjesecu 1992.
godine zajedno smo čuvali straze sa komšijama muslimanima, navodno od velike grupe HOS-ovaca koja se kretala iz pravca Olova prema Semizovcu.
Naše komšije su bile nauruzane sa heklerima i kalašnjikovima, a moji prijatelji Srbi koji su bili članovi SDS-a su imali nekakve stare tandžare, a ja sam, pošto nisam bio član SDS-a, nosio ispod šatorskog krila poveliki kolac iščupan iz obližnje ograde.
Nakon ubistva Srpskog svata Gardovica u Sarajevu, straže su se podjelile, pa smo mi čuvali straže na jednoj strani, a "oni" na drugoj strani ulice.
Jedno veče, pokojni Boro Mumalo obilazio je straže.
Vrijeme je bilo ružno, kišno.
Ja sam se sklonio u nekakvo grmlje, ali vidim prema svjetlu da mi se neko približava.
Molio sam Boga da je to neko od onih prijeko, pa da mu prislonim onaj moj kolac na ledja i otmem kalasnjikov ili hekler.
To veče sam grdno isprepadao pokojnog Boru Mumalu.
Poslije nekoliko dana naši su zauzeli kasarnu u Faletićima, pa je moj pokojni sin Spiro dovezao nekoliko sanduka automatskih pušaka marke "Tompson" i reče mi:
"Stari odmasti ove automate i uzmi sebi jedan sa dva okvira municije".
Bio sam presrećan da sam se konačno i ja naoružao.
Ne znam tačno, kako su i zašto Krivoglavčani uhvatili Eseta Muračevića, navodno da mu je u autu pronadjeno nekoliko sanduka granata.
U svakom slučaju, znam da su nam "Svračani" postavili ultimatum, da ako, tog drugog maja 1992.
godine do 18:00, ne bude oslobodjen Eset Muračević, oni će napsti Semizovac.
S obzirom da smo predosjećali da se sprema nešto krupno, moj pokojni sin Spiro je iz kasarne u Semizovcu, dovezao je nešto oružja za one koji nisu imali ništa.
Organizovan je sastanak u domu u Semizovcu gde je trebalo da se dogovorimo kako braniti Semizovac.
Odmah na početku sastanka došlo je do neslaganja oko strategije odbrane.
Moj pokojni sin je bio zato da se prva linija odbrane postavi kod benzinske pumpe, kako bi se onima iz Svraka onemogućio prelazak preko mosta na rijeci Bosni i ulazak u Semizovac.
Miro Kuzman, Ilija Crnogorac i jos neke komšije su predlagale su da se Semizovac napusti i da se svi evakuišemo u selo Vranjak, iznad Semizovca.
Spiro se naljutio i nikome nije dao nista od naoružanja, jer nije htio da Semizovac ostavi na milost i nemilost muslimana, jer bi došla u veliku opasnost i sva srpska sela u okolini Semizovca.
Nakon isteka ultimatuma, oko šest sati uveče, je počela pucnjava.
Nije se znalo ko i odakle puca, ali je treštalo na sve strana.
Nakon dva-tri sata, nastupila je mukla tišina.
Ujutro 3.
maja, opet je počela pucnjava, ali ovoga puta, na istu smo odgovarali samo ja i moj pokojni sin.
Malo potom, umukao je Spirin heklera, pa sam pomislio da su ga pogodili.
Desetak minuta nakon toga, iz pravca naselja "Sangaj", koje je bilo naseljeno uglavnom Sandžaklijama, odjeknuo je zvučan tresak, a potom se pojavio i oblak dima.
Kasnije sam saznao da je moj Spiro pregazio Ljubinu, prišunjao se ispod kuce iz koje se najviše pucalo, te im poslao jednu "zolju".
Nakon toga je opet nastupila mrtva tišina.
Poslije par minuta Spiro se vratio i kaze mi "stari, ja mislim da ce se sada malo smiriti, ja odoh u Vogošću, da vidim sta se tamo događa".
Sačekao sam nekoliko minuta, pa sam odlučio da i ja odem do stare željezničke stanice, da vidim šta mi je sa ženom i punicom.
Tek što sam izašao na cestu kad osu po meni iz "Sangaja", Kuline kafane i jedne kuće ispod ceste.
Semizovac prazan, nigde zive duse.
Preskakao sam preko ograde, i tako od kuce do kuce, kroz komsijske baste, domogoh se sume i kroz istu stigao na Vranjak, gde nadjoh moje "hrabre" komsije kako pucaju na Svrake iz pristojne udaljenosti.
Cetvrtog maja doletjela su dva aviona i granatirala Svrake, nakon cega je uslijedila predaja.
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
8060 |
11.04.2006 |
Molba oca poginulog srpskog borcaPrije nekoliko dana sam od oca pokojnog Nebojše Špirića dobio sledeću poruku:
Gospodine Tomiću, ako sam dosadan izvinjavam se, ali bih vas zamolio za jednu uslugu.
S obzirom da na Sokocu imam dvojicu prijatelja, tj.
braću Pavlović Nenu i Boru.
Neno je bio predsjednik sudijske organizacije RS (u fudbalu), a Boro je pre par godina držao servis motornih pila.
Ne znam da li još u Sokocu, a vas bih zamolio ukoliko ih poznajete da ih pozdravite i zamolite da 26.
aprila, na dan Spirine pogibije, na Vojničkom groblje u Sokocu zapale svijeću na Spirinom grobu.
Ukoliko oni nisu tamo, usudjujem se vas zamoliti, ako budete u to vrijeme tamo da to vi učinite, Biću vam neizmjerno zahvalan! Ja imam namjeru, ako Bog da u maju da dodjem tamo.
Gospodine Spiriću,
Sokolac je uvijek imao dobru i poštenu omladinu.
 Vjerujem da i sada ima onih koji cijene to što je vas sin, Nebojša Špirić, položio svoj život na branik otadžbine.
Vjerujem da će bar neko od onih koji čitaju ovaj forum naći malo slobodnog vremena da prosetaju do Vojničkog groblja i zapale svijeću na Nebojšinom grobu.
Možda će mi neko poslati i sliku groba sa zapaljenom svijećom, da je zbog Vas stavim na ovu stranicu!
Molim sve čitaoce ovog foruma, da ukoliko su u mogućnosti, 26.
aprila prošetaju do Vojničkog groblja u Sokocu i zapale svijeću na grobu Nebojše Špirića.
Vječna ti slava, Srbine!
|
|
