|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
:
Broj: 17841 Datum: 08.05.2008
NisiciPoštovani gospodine Željko,
kako mogu doći do bilo kakvih informacija o momo školskom drugu koji je prije ovog "strašnog rata" živio na Nišićima.
On se zove Draško Mandić od oca Dušana.
Brat mu se zove Ljubo.
Unaprijed zahvalan "školski drug".
Na ovakav način nikako ne možeš doći do njega.
Da si se predstavio, i ostavio svoj email, možda bih i zamolio nekoga da ti pomogne.
Po tvom tekstu, vidim da ti Draško i nije bio neki "školski drug".
|
Neno Zekic : Vlasenica
Broj: 17136 Datum: 26.01.2008
slikaGospodine Tomicu
volio bih da mi poslaljete sliku "Četnici sa Nišića" jer je moj djed, koji je jos uvijek živ vjerovatno na toj slici.
Inače je bio kurir Savi Eriću ali nema nikakvih fotografija koje bi ga sjetila na to, pa ako nije problem da mi pošaljete istu?
Hvala
|
:
Broj: 16965 Datum: 06.01.2008
Najbrzi odgovorZa svega tri sekunde nakon što sam postavio sliku i članak "Spaljena crkva na Nišićima", stigao je odgovor:
"jebo ti i pas i sds mater u pi..
u".
Veoma impresivno! Možda i za Ginisovu knjigu rekorda.
Što bi Cicko rekao, ovaj mora da je iz SNSD-a.
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 16964 Datum: 06.01.2008
Spaljena crkva na NisicimaU toku rata uništeno je mnogo je vjerskih objekata, i ovo je za svaku osudu, bez obzira što neki ovo opravdavaju riječima: "Šta se može, bio je rat! "
Crkva na Nišićima je uništena nakon rata tj.
nakom potisivanja Dejtonskog "mirovnog" sporazuma.
Zbog toga ovaj akt neću ni da komentarišem.
Svaka čast dragi naši "rođaci"!
|
Radenko : NišIćI
Broj: 16528 Datum: 02.12.2007
Re: ŠpiroSlika je nastala 1977.
godine.
Kapiten jeste Todor Kojić.
|
Spiro : Novi Banovci
Broj: 16504 Datum: 02.12.2007
U vezi fotografijeInteresuje me iz koje godine je ova fotografija jer ih dosta sa iste poznajem ali nisam siguran.
Da li je ovaj sa kapitenskom trakom na ruci moj prijatelj Todor - Toso Kojic.
|
Seljak :
Broj: 16494 Datum: 02.12.2007
Slika OFK Nišići je za antologijuRadenko sve čestitke za ovu sliku.
Ova slika OFK Nišići je za antologiju, i na žalost nikada više ovi ljudi, koji su na njoj, se ne mogu okupiti zajedno, a niti na ovim prostorima, tačnije na ovom mjestu koje je vjekovima pripadalo krivajevičkim Srbima, a sada pripada Hilmi Selimoviću i drugima.
I sve više što gledam sliku, sve me više obuzima neka tuga, a iskreno rečeno i bol, od saznanja da naše vjekovne djedovine ostaju napuštene odnosno, prepuštene drugima, i da nekih dragih ljudi (prijatelja i rođaka) više nema medju živima, a da su drugi razasuti diljem svijeta daleko od pradjedovskih ognjišta.
Od ovih koje prepoznajem na slici, neka je Mlađi i Daci laka zemlja, a Momči, Paji, Pavlu, Todoru, Danki, Savi, Cacanu i drugima koje u ovome trenutku ne prepoznajem na slici, želim sve najbolje, i da Bog da, da budu sretni kako su nekada bili na ovim prostorima, i u vrijeme kada su se slikali.
P.
S.
Željko molim te nemoj ništa mjenjati u tekstu, jer bi time moje emocije izgubile ovaj intenzitet i senzibilitet koji osjećam u ovom trenutku.
Hvala!
|
Radenko S. :
Broj: 16493 Datum: 01.12.2007
O.F.K. NišićiPoštovani Željko,
Molim te da zbog mnogobrojnih Nišićana koji su rasuti po cijeloj planeti, a redovni su posjetioci ovog sajta, objaviš ovu sliku u rubrici "Istorija-Nišići".
Ovdje su i dva komandanta Nišićkog bataljona Mlađo Motika (poginuo 7.
12.
1992.
godine) i Dragislav Motika (poginuo 3.
11.
1994.
godine)
Pozdrav,
Radenko S.
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 16112 Datum: 18.11.2007
Uspomena sa NisicaOvo je slika četnika i naroda iz Nišića snimljena u jesen 1944.
godine.
Okupili su se da dočekaju Dražu Mihailovića.
Zahvaljujem se mom prijatelju sa Sokoca, na ovom predivnom istorijskom biseru.
|
:
Broj: 12238 Datum: 08.04.2007
Za SvijedokaHvala na informaciji.
A ujedno hvala i Željkou..
|
Neposredni Svjedok :
Broj: 12237 Datum: 08.04.2007
Pansion ...
jeste bio napadnut i pogođen granatom iz RPG.
Tačnog datuma se ne sjećam, mislim da je bilo u septembru 1992.
godine, ali ako znaš kad je bila bitka za Stomorine i Lađeviće.
To se desilo upravo tada.
Pogodak je bio u armiranobetonski nadprozornik, ne više od 5 cm iznad zastakljenog dijela i polupani su prozori (staklena stijena) a žrtava nije bilo (tu je bila kuhinja i upravo je trajao doručak).
|
:
Broj: 12228 Datum: 08.04.2007
Pitanje?Da li je pansion "Bijambare" na Nišićima ikada bio pogodjen iz RPG-ja, od strane muslimana?? I ako jeste, da li je bilo zrtava? Davne 1992.
ili 1993.
godine.
Hvala.
|
Ex-Vrs : Vrs
Broj: 12059 Datum: 26.03.2007
Re: Hronologija dogadjajaLaž je nešto što prezirem, a kad već se ne slažemo oko nekih stvari, mislim da bi trebalo hronološki poredati ono o čemu pišemo.
Istine radi!
Na našoj Visoravni početak rata u BiH odvijao se na specifičan način.
Većina Srba mislila je da će rat trajati u vrh glave mjesec-dva, a da će se muslimani od straha razbježati.
A oni se pokazaše mnogo žilaviji nego se mislilo.
Do prekretnice zvane Čemerno, u suštini nije se ništa ni dogodilo, dok su iz Ilijaša svakodnevno stizale vijesti, i sa jedne i sa druge strane.
A onda je došao taj nesretni 12.
jun 1992.
godine i, što bi rekao Džoni, "svijet se okrenuo naopačke".
Onda se neki genijalac sjetio da na naše područje doveze i pobije pun autobus civila muslimana (u Sokolini) i tako "zakuva" na našem kraju ("da prebaci težište").
Onda slijedi vaša zasjeda kod "Ranča" (kombi u kojem je ubijeno četvoro civila i ranjeno troje), pa ubistvo Dragana Janjića (ranjen Motika Petar), ubistvo Bore Radića i još dvojice sa njim...
Za sve to vrijeme nije na Visoravni spaljeno ni jedno selo.
Događanja oko i neposredno poslije Čemerna uzrokovala su zakrčenje puteva ka "majci" Srbiji.
Pod izgovorom da spasavaju porodice mnogi su otišli u jednom smjeru.
Zbog smanjenja brojnog stanja ionako kritično pokrivanje linija postalo je još kritičnije.
Pa ja sam stražario sa još 7 ljudi u selu a lijevo je najbliži naš položaj bio 2 kilometra a desno 3 km, vazdušne linije.
Svako imalo normalan zabrinuo bi se za opstanak.
Komanda "odozgo" naredila je da je potrebno hitno uvezati teritoriju i istu očistiti od pripadnika ABiH.
Ovo nije laž!
Zato se krenulo u čišćenje sela a pošto se i onako tanko ljudstvo moralo štedjeti, pristupilo se "receptu": artiljerija pa pješadija.
Početak ovih dejstava bio je 19.
08.
1992.
godine u Gornjim Ivančićima.
Ovim načinom nije bilo žrtava ni na muslimanskoj strani( početak granatiranja zanačio je i napuštanje sela).
Sela nikad nisu opkoljena, išlo se sa jedne strane, tako da su nesmetano napuštena.
Ponegdje je i javljeno za napad dan prije od strane Srba(npr.
Gornji Ivančići).
Granatiranje sela tj.
civilnog stanovništva praktikovala je i ABiH, naročito u toku 1994.
godine.
Sa položaja na Selačkoj planini gađani su Nišići haubicom 105 mm.
Čak je granatirana i sahrana 01.
06.
1994.
na Bešlinom Brdu (Delipare u Crnoj rijeci).
Da ste se ubacivali iza naših linija, to je tačno 100%, vjerujem a i neki su mi neposredno pričali o tome (išlo se za ovih 10 godina ponekad u zavičaj).
Vaše linije je bilo teže proći, jer su bile gušće popunjene.
A prošlo se na Gradini 09.
11.
1993.
(Crna rijeka), koja je pala upravo udarom s leđa.
Kruševo je palo takođe udarom s leđa (kad je poginuo komandant Senahid Bolić, bivši centarfor OFK Nišići, u januaru 1994.
godine), nakon što su se Alfa jedinice provukle kroz vaše linije.
Što se paljenja kuća tiče, bilo je kretena koji su u tome uživali.
Moja kuća je spaljena u septembru 1996.
, znam i ko je to uradio ali nisam zbog toga ništa sretniji.
Za tvoj identitet nisam rekao da znam sigurno, ali sam zaključio da si iz Lađevića, što opet znači : Šabanović Đurići, Makitani, Eskije, Lijaći, Rekmaći, Jazovci i Šepuri su s druge strane).
Poznavao sam jednog Šabanovića koji je djelovao pametan a završio je Građevinsku tehničku 1982.
godine, pa...
Između tvoga i moga sela bili su: Glavica, Nišani, Gornji Ivančići.
Pozdrav.
PS: Ne mogu ostaviti e-mail, tu mi piše ime a jednom sam to uradio pa me napali spamovi i virusi.
|
Komsija :
Broj: 11938 Datum: 14.03.2007
Jos nesto o Slavi KojicuDa li znate da je na Slavinoj svadbi pjevao Halid Beslic.
|
:
Broj: 11937 Datum: 14.03.2007
Slavo Kojić... Oženio se Slavo i priča drugovima doživljaje iz prve bračne noći:
"Patio se ja, patio dva sata i ne mogu ućerati.
Šta ću, odem u špajz i nađem teglu meda na polici.
Gurnem k...
c u med i 'nakog, zameđenog jedva nekako ućeram.
Kad ujitru maama galami:
-Ja, Slavo, kad je 'vo tele nogom ugazilo u teglu? "
---
Sredio Slavo "naaku" i poslije čina ona mu kaže:
"Ih, pa i nije ti nešto golem"!
A Slavo će:
"Jes', đe sam ja vel'ki čo'ek! Da ga prišiješ na malog čo'eka vidila bi kol'ki je! "
---
Prvi dan rata.
Nišićani, po naredbi "odozgo" napravili barikadu i kontrolišu vozila i putnike koji prolaze magistaralnim putom.
Dolazi komandant Slavkaš, tu je kaubojski šešir, čizme, puna sprema.
Pita:
"Šta radite s kamionima koje za'stavite? "
"Pa, prekontrolišemo šta voze i pošto nema ništa sumnjivo, propustimo.
"
"Ma ka'ko propuštanje! Sve kamione otimajte.
Poslije rata svi ćemo bit' autoprevoznici! "
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 11934 Datum: 14.03.2007
Anegdote Slave KojicaOnako, u privatnom zivotu, Slavo je bio jako duhovit i zanimljiv čovjek.
Ispričao mi je i par anegdota, pa vam ih evo prenosim:
***
Sve do 16.
juna 1992.
godine, Slavo je bio čest posjetilac Crne rijeke, gdje je isao na pregovore sa muslimanima.
Jednom prilikom, zakolju muslimani jagnje, pa mu jedan od njih (starješina u Crnoj rijeci - ime sam zaboravio), onako u šali kaže:
E, Slavo, evo tebi jagnje pa šta god ti uradiš njemu, mi ćemo tebi!
Zamisli se Slavo.
Ne ide da jagnjetu odvali plećku ili otvori stomak.
Zbog toga Slavo - zavuče jagnjetu prst u guzicu - i poliža prst.
***
Dobio Slavo pancir, pa ne vjeruje da pancir može da zaustavi metak.
Zbog toga Slavo izvede kravu iz štale, stavi na nju pancir pa poče da puca u kravu.
Vidje to njegova majka pa istrča napolje i poče da kuka:
Šta to radiš, nesrećo jedna, ubićeš mi kravu!
"Ćuti, majko! Nemoj mi samo reći da voliš više kravu od mene! " - odbrusi joj Slavo.
P.
S.
Ova anegdota je istinita, Slavo nam je ovo ispričao u prisustvu njegove majke, koja je na mene ostavila utisak jako dobre i poštene žene.
|
ŠIŠArika :
Broj: 11900 Datum: 11.03.2007
Tomo Srndać - OmraženiIsfrustrirani mudrac žabarski koji nije još uvijek niti će ikada savladati nepremostivu prepreku zvanu "ćića ćvorak ćuva ćetu ćavki" ne zavređuje osvrt a kamoli demanti.
M Šaban ili Mirsad Šabanović ili neko ko se slično zove, ima svoj ugao gledanja i ne bih o Zavezanoj ćupriji ili Čemernu (mada stoji da su oba slučaja greške u komandnoj liniji, klasičan primjer potcjenjivanja protivnika) ali ne znam otkud ovoliko mržnje prema jednom Tomi Srndaću.
Znam da u toku rata nikome nije zlo učinio, na liniju je išao kad ga privedu a od nekud je trebalo doći do hrane.
To što je vozio "bagija" i na njemu "zbrojovku" početkom rata često od Srednjeg ka Palama je u skladu sa njegovom osobenjačkom prirodom.
Čak ga je i televizija snimala, čisto zezanja radi.
Bradu je uvijek nosio, ne zbog ideologije nego jer je mrzio brijanje, vodu i sapun.
Pozdrav svim Šišarikama od Aljaske do Novog Meksika, mom školskom (iz Ivančića) Draganu, Voji Leka, Gugi Eskiću, Andriji i Nedeljku Mihajloviću...
Neka Vas Bog čuva.
|
Saban :
Broj: 11877 Datum: 10.03.2007
Ladjevici, ČemernoNemate pojma ko je zaustavio kolonu na Zavezanoj ćupriji u blizini Karaule i samo lupa imena ljudi.
Zato mi je žao što još takvih kolona nije prestrtnuto ali dosta ste izgubili "hrabrih boraca" kao sto su Rajko Makitan i brat njegov pa Velo Pantic - Šumar, koji je kriv za ubistvo Vahida Stomornjaka.
Jedino mi je žao što niko ne ubi onu pogan Tomu Motiku koji još uvijek ima obraza doći u Čevljanoviće i pogledati ljudima u lice koji su ga prije rata hranili.
Više su mu muslimani valjali prije rata nego Srbi.
Znam kad je taj isti Tomo išao u osnovnu skolu u Ivančiće i kad nije imao sveske ni olovke pa ih je dobijao upravo od muslimana koji su uvijek pomagali sirotinju a ti isti Srbi su ih kasnije glave dolazili.
Zato nek vas je sramota kako pišete i hrabrosti vaših boraca, jer vidio sam ja vašu hrabrost na Moševićkom brdu zvanom Polom.
Čemerno je takođe bio vojni cilj jer ste imali artiljeriju sa 4 topa kojima ste gađali civilna naselja Breze i okoline.
Pa nijedan pameten oficir ne bi postavio artiljeriju u selu gdje živi civilno stanovništvo, zato se to i desilo što se desilo.
|
R S : Nekad NišIćI
Broj: 10249 Datum: 26.08.2006
Maj 1992.,motel BijambareU rubrici "Istorija" pronađoh i podrubriku "Nišići", što me je pozitivno iznenadilo.
Tu je Željkov tekst o Nišićima i famoznom kaomandantu Slavku alijas Slavi Kojiću koji budi uspomene na davno prošlo vrijeme.
Kako sam na opisanom mjestu u opisano vrijeme živio uzeh sebi za pravo i da prokomentarišem neke navode teksta:
Navodnici kod pojmova "komandant brigade" i "štab brigade" daju istima posprdno značenje, međutim, u to vrijeme to su bili zvaničnici sa upravo tim zvanjima i ovlaštenjima.
Takođe iz opisa se može zaključiti da su štab ili "štab" činili isključivo rođaci, kumovi i prijatelji Slavini, što istine radi, nije tačno.
Npr.
Radojica (ne sestrić, nego rođak-majke im sestre) nije bio član štaba nego osoba sa posebnim zaduženjima, kao recimo, vodič ratnih turista, instruktor za lov pastrmke ručnom bombom i konja poteznom minom.
Ovakav opis štaba brigade daje utisak da se tu radilo o raspojasanim seoskim đilkošima, što nije fer prema pokojnom heroju Mlađi Motiki (tada zamjeniku a kasnije komandantu), u čijem je sitnom tijelu bar 70% činilo srce, ili pokojnom Daci, načelniku štaba, velikom čovjeku i sposobnom oficiru koji je hrabro poginuo 1994.
godine.
Što se tiče linije odbrane, tačno je da nije bila dobro pokrivena ljudstvom, ali iz razloga što je nas 200 pokrivalo 14 kilometara.
Navod da je tada na Kruševu bila dobro ukopana i na borbu spremna Druga romanijska nije tačan.
Tada su tu bili dobro ukopani i na borbu spremni muslimani, a Druga romanijska je stigla tek u septembru.
U to vrijeme muslimani su držali i Knežinu, Kaljinu i okolna sela a srpski borci su bili ukopani koliko i mi.
Slavo je za Srbiju otišao dok se još nije "pravo zapucalo" a vratio se ubrzo, vidio sam ga svojim očima.
Međutim, u međuvremenu je došlo do promjena u strukturi, nije više bilo brigade, on je razvlašćen, pa je nakon 2-3 dana otišao ponovo u Srbiju.
Kasnije je ponovo dolazio, čak bio i hapšen od organa VRS.
I sada živi na teritoriji BiH, Srbiju je odavno napustio.
|
R S : Sokolac
Broj: 10177 Datum: 14.08.2006
Prisjećanje i dr.Poštovani Željko,
kako ne volim neistine, natjerah se da se prisjetim nekih detalja od prije 14 godina.
Naime, od 11.
do 22.
maja 1992.
godine bio sam na obezbjeđenju pansiona "Bijambare" (koji je inače bio par stotina metara od moje kuće) u kojem je bio štab TO.
Odmah po dolasku u pansion primijetio sam da se tu nalazi veliki broj ljudi, a pošto smo se mi svi poznavali, zapazio sam dva nepoznata čovjeka za stolom lijevo od ulaza.
Jedan je bio mlađi, od 30-ak godina, a ovaj drugi nešto stariji, proćelav, sa začešljanom kosom unazad koja je padala preko vrata (kao mišji repovi).
Od nas 10 novopridošlih niko ih nije poznavao a za ovog drugog rekoše: Slavin jaran, povjerenik za Vogošću i Ilijaš.
Bio je u crnoj majici i smb pantalonama M70, više puta podvrnutih.
Tu su bile čizme i nož a ime nismo saznali.
Mnogo kasnije, kad su osnovani radikali, za Poplašena rekoše: to je onaj iz Pansiona.
Sjećam se da je ubrzo morao otići za Beograd, jer mu je dijete bilo bolesno.
To je vrijeme kad je pukovnik Slavkaš helikopterom slijetao kad se vrati s Pala, a ako se ne varam 18.
maja su pali Pofalići.
Slavo je nestao preko Drine nekad u julu, neposredno po pogibiji Bore Radića.
Vratio se u avgustu, ali je u međuvremenu bio razvlašćen (znam i ostale detalje ali...
).
Toliko o tome, a ja mislim da je Zoka bio jedina nada za Sokolac (ne znam da li znaš da je odbio mjesto načelnika MUP-a i mjesto predsjednika Izvršnog odbora ( nudio mu srećodjelni miš Bjeli..
), gdje se mogao lagano uhljebiti, ali on nije gledao na svijet na taj način.
I ja sam mu zamjerao previše umjerenosti, pa sam nakon njega smatrao da treba učiniti ono čto je on mogao a nije.
Nisam uspio, jer mi je nedostajao upravo on, odnosno zato što takvih ljudi više nema.
Mislim da je on bio veliki poznavalac ljudskog karaktera i zbog toga mi je ponos što mi je vjerovao, u više navrata pomogao.
Ovaj put se stvarno potpisujem(to sam uradio i prethodni put u engleziranom omotu, što si ti naravno dešifrovao).
Želim puno sreće i zdravlja tebi i porodici (sina sam ti upoznao zimus, kada je dolazio, i smatram da se radi o jako čestitom momku).
Onih nekoliko dana u Sokocu sam proveo hodajuci po groblju: otisao sam na Zoranov grob kod crkve, Srdjanov grob u Podromaniji, kao i na Vojnicko groblje.
Moram ti priznati da vise i nemam pravog prijatelja na Sokocu.
Svi su ili u inostranstvu (Srbija i dalje) ili u grobu.
Oni koje sam sreo ili su mi cestitali na mom "pisanju po internetu" ili su okretali glavu od mene, kao da se boje pricati sa mnom (Baca) ili su se jednostavno pravili da me ne vide (moj dobri i pomalo posteni komsija policajac).
Moram ti priznati da si u pravu, vrlo je moguce da je tada Nikola bio na Nišićima.
Ja sam u to vrijeme jos radio u "Srni", pa nisam bio sa njim.
Medjutim, zivio sam u ubjedjenju da je on na Nisice prvi put otisao sa mnom, mada vidim da to nije tacno.
U to si me uvjerio zbog toga sto tacno znam gdje sam bio kad su pali Pofalici.
Znam i sa kim je Nikola dolazio na Nisice.
Izvini ako sam i sumnjao u tvoju pricu, a to samo zbog toga sto nisam bio siguran u tvoj identitet.
Ako mozes da mi se javis na slavicnetŽhotmail.com, pa da razmjenimo i koju preko email-a.
Sto se Zoran tice, znam da su mu nudjene te funkcije.
Kada sam ga ja naivno pitao:"A sto ne prihvatis? " Zoran mi je odgovorio:
"E, ne znas ti kako je tesko raditi sa nasim narodom.
U Sokocu je sve jedno vrzino kolo, a treba i obraz sacuvati".
I upravo zbog toga, Zoran mi je govorio da je jedino zainteresovan da bude predsjednik Stranke, ili eventualno poslanik u Skupstini.
Njega, jednostavno, ni jedna druga funkcija nije interesovala.
Ako nemas nista protiv, tvoje cu ime izbrisati! Eto toliko.
Puno pozdrava za sada!
|
Work&Co Dreamwalley : Sokolac
Broj: 10168 Datum: 13.08.2006
Odgovor Prijatelju Željko,
Ne poznajemo se u lično, ali imamo slične etičke čipove u glavi (znam iz čitanja tvojih članaka ali i iz razgovora o tebi sa Bogdanom ).
Slažem se oko dvije stvari koje jedine poštuješ kod političara, ali malo je koji ih ispunjavaju.
Na romanijskom području ti misliš 2 a ja - cca 2.
Oni koji ih ispunjavaju neće dogurati visoko na hijerarhijskoj ljestvici političara, jer će im mnogo nogu biti potureno, ligura natureno, mašni svezano, guma izbušeno, noseva razbijeno itd.
O Nikoli Poplašenu lično nemam neko visoko mišljenje; prvi put sam ga vidio na mojim Nišićima 1992.
godine kada je bio neki povjerenik SDS-a i nije mi se dopao njegov image: crna odjeća, duga masna kosa i nož čija je drška virila iz desne čizme(baš kako su nas Oni godinama indokrinirali da su izgledali četnici).
Ja mislim da on nije rasformirao Radikalnu stranku ali ju je uništio bratstveničkim savezom sa svojom matičnom SDS.
I sada on vodi SRS i pored zabrane "svevišnjeg predstavnika" s tim da kulise predstavlja Mihaljica Milanko.
Dići ruke od politike! To nisam rekao niti mislim.
Da nije vjetra pauci bi nebo premrežili.
Po meni je normalno da se kritički ili čak kritizerski odnosim prema stranci iz koje sam nogiran.
U vrijeme kad je suprotstavljanje tvrdoj liniji bila jeres poput Arijeve, kad su po prstu kazivani bili srpske ustaše, u Sokocu je grupa sa Zokom na čelu nastojala narodu oči otvoriti.
Oko nas je bilo i smutljivaca i kalkulanata koji su čekali svoj trenutak.
Sada, kada je i običan i dugotrajno zamlaćivan svijet progledao "pacovi iz podruma uzeli su vlast", što reče Bora Čorba.
- Ako je svrha bavljenja politikom promjena koja se manifestuje u tome da iz šume bude istjeran Savo Krunić a utjerani braća Čolovići i Rajko Bulajić, šta se dobija time?
- Ako je Slavujeva stranka u Republici Srpskoj na vlasti i u koaliciji sa SDA rahmetli Alije i reis Efendije i Strankom za BiH Harisa Silajdžića, ta ista koalicija biće i u skupštini BiH u kojoj će Slavuj biti (i formirati Vladu BiH)i on će dobiti, naravno, direktivu (koju mora slušati) i neće u istupima moći reći nešto što bi uvrijedilo koalicione partnere.
U tom slučaju umjesto njega može u skupštini biti Mića Šuka, Vova Marić ili bilo ko - svejedno je.
- Da li je logično da na čelu nevladine organizacije bude neko ko u predizbornoj kampanji skuplja glasove vladinoj stranci (i obrnuto)-jedino ako, poput Rahmetlije, misli do podne jedno a od podne drugo?
|
Mirke : Melburn
Broj: 9520 Datum: 29.04.2006
Kruševo i Slavo KojicPrimjetio sam da si započeo temu o Slavi Kojiću.
Kruševo, selo koje si pomenu u tekstu o njemu, poznajem kao samog sebe i nebrojeno puta sam bio tamo i pretpostavljam da je to selo bilo jedno od najboljih i najačih balijskih utvrđenja u ovom ratu.
Kada su naši ušli u Kruševo našli su pravi mali grad ukopan u zemlju sa tranšeima dovoljno velikim da se i vozila mogla neprimijećeno kretati uzduž i poprijeko kroz selo.
Zato smo i imali dosta problema da ih istjeramo.
Hiljadama kilometara odatle, mnogo godina kasnije, sam se igrom slučaja sprijateljio sa momkom koji je teško ranjen i jedva ostao živ u tim borbama, a za Kruševo nije nikada ni čuo dok ga tamo nisu poslali! Mali je ovaj svijet, zar ne? Nisu oni to mogli i znali sve sami uraditi, morali su imati "pomoć" sa strane.
Ko je to i kako radio i omogućavao neka mu je na čast! Nažalost za balije, nisu se dobro proveli ni na Kruševu jer su prošli kao bosi po trnju, a imali su drugačije planove!
Tu im je prilikom pada Kruševa pored velikog broja 'zelenih' (čak i oni priznali na svom radiju i TV), otego papke i njihov narodni heroj Senahid Bolić - Bolo, (rodjen u selu Bakići gdje je i odrastao čuvajući ovce) čije ime danas nosi škola u Olovskim Lukama (inače prije rata Petar Kočić) i ima njegova bista sa puškom i bombom u ruci ispred te škole.
Alija mu je posmrtno dodjeljivao kojekakve ljlljane i odavao počasti za jade koje je nanio Srbima sa tih prostora.
Slavo Kojić je prije rata sa bratom imao mesarsku radnju u Olovu u prizemlju jednog novoizgrađenog solitera i znalo ga je i "staro i mlado".
Priča se da je važio za velikog patriotu.
Nije mi jasno kako jedan običan mesar može biti tako dobro poznat i čuven.
Ko zna možda je prodavao meso od krokodila, žirafe ili kengura, nikad se ne zna?!
|
|
