fix
Logo
fix
Nalazite se na Sokolac-OBICAJI
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

obicaji- 87957 - 03.01.2014 : Vuk Gradinski Nišići - best (0)

O gatanju u božićnu plećku


Paganstvo je robovanje "praznim i bezvrednim stihijama ovog svijeta": "Kako se vraćate opet na slabe i rđave stihije kojima opet iznova hoćete da služite" - Sv. Apostol Pavle (Gal. 4:9).

U našim krajevima zastupljeno je gledanje u plećku božićne pečenke. Iako je gatanje u plećku poznati paganski običaj od davnina, najbolju tehniku tumačenja uvijek imaju vračare a i mnogi srpski domaćini su se izvježbali kao plećkogledci. Za Božić u kući bogobojžljivi domaćin nakon obilnog i tradicionalnog ručka će obavezno zraknuti u plećku "šta li kaže plećka"? Pri tome on uopšte ne razumije da to što čini nije legalno hrišćanski, nego više to doživljava kao običaj, ili zanimaciju.

Svetozar Ćorović je opisao u "Božićnoj plećki" domaćina Mitra Gluhaća, koji je ugedavši crnu pjegu na koščini plećke shvatio to kao znak njegove skorije smrti, te se odmah počeo opraštati sa svima. Isplakavši se sa porodicom, pošao je vraćati dugove i miriti se sa ljudima kojima se zamjerio. Naravno, nije umro "plećkinom" smrću! Poruke plećke su uvijek negativne i očekuju se vijesti o zlu, smrti, ratu, bolesti u kući i generalno ničemu dobrom... Znali smo da će sve onako biti, kako plećka kaže...

Možemo li kao pravoslavci-hrišćani sjesti na dvije stolice? Vjerovati u Boga ili u sve i svašta. Vjerovati Bogu i mamonu istovremeno?

Šta je u stvari gledanje u plećku?

Gledanje (gatanje) u plećku važi za običaj i gotovo da tu vrstu gatanja ljudi ne doživljavaju kao grijeh jer se čini na veliki hrišćanski praznik. "Gledanje" se u nekim krajevima čini a u nekima i ne znaju da postoji.

Gledanje u plećku nije hrišćanski običaj, iako ga neki "hrišćani" čine, on zaista nema nikakve veze sa praznikom Rođenja Hristovog. Uopšteno nikakvo gatanje nema veze sa Pravoslavljem. Gatanje u plećku je nažalost samo opoganjenje tog radosnog dana i cijelog tog domačinstva u kojem se to čini. Nakon posta, molitve, božičnog jutrenja , Sv. Liturgije, pričešča, svečanog ručka da uslijedi magijsko gatanje? Bože sačuvaj, spasi... Umesto nade u Boga, ljudi gledaju i nadaju se u koščine. Kako je to žalosno! Na ovaj sveti dan Gospod je iz ljubavi prema čovjeku došao u svijet, kakva je to radost.

Na listi magijskih rituala i vračanja ovaj "običaj" se zove SKAPULOMANTIJA. Neophodno je izbaciti ovo gatarsko djelo iz navika i "običaja" stanovništva jer njegovo upražnjavanje vodi u propast. Dovoljno je da domačin na Božič nakon ručka preskoči taj dio, plečku proslijedi onima napolju koji če joj se obradovati , da se raduje prazniku, prekrsti se i zablagodari Bogu za sve.
obicaji- 81209 - 05.01.2013 : Jasmina Bulatovic Zrenjanin - best (0)

Kumovi za Božić


Poštovani,

Interesuje me ponašanje kumova na Božić. Da li se kumovi pozivaju (ili odlaze) na ovaj praznik. Ako odlaze, kako odlaze i šta im je činiti. Ova dilema je jer nigde nisam našla da se na Božić negde ide osim položnika.

U napred hvala na trudu i odgovoru.
Pozdrav, Jasmina

RE: Kumovi za Božić

Jasmina,

nisam najstručniji da odgovorim na ovo pitanje, ali pokušaću u nadi da će me neko dopuniti.

jedno si sigurno u pravu: domaćin kuće ne bi trebao nigdje da ide jer je njegova funcija da dočekuje i pozdravlja goste. Tek u popodnevnim časovima može da ode kod prijatelja ili komšija da i njima čestita praznik. Ostali članovi porodice mogu da idu kuda žele.

Za Božić je vezana i još jedna izreka: "Kako ti bude na Božić, tako će ti biti čitave godine." Ovo znači da na Božić ne valja putovati i biti daleko od kuće.

U našem narodu se kaže da za Božić treba svega pomalo započeti: djeca koja su đaci moraju pomalo da uče, domaćice da kuvaju i šiju, domaćin da namiruje stoku i radi po domaćinstvu....

Kod nas se kaže da ne treba čistiti kuću.

Na Božić se nekada nije ićlo u crkvu, sem za Badnje veče. Danas se i to radi u mnogo mjesta.

Ukoliko odete u posjetu, pozdravite se sa "Hristos se rodi!", a zatim vas domaćin sjeda za sto da jedete. Sve ostalo je po srpskim običajima...

Prije mnogo godina, kada sam bio dijete, otac nas je budio u ranim jutarnjim časovima, u prvu zoru (kada se rodio Isus) i mi smo sjedali za sto da doručkujemo. Porodica jede prva i lomi se česnica. Polaznik dolazi kasnije, kod nas je to bilo u 6:30 da se ne bi desilo da ti neki slučajni prolaznik bude prvi gost u kući.

Ovo me podsjeti i na pravilo da na Božić ne treba mnogo hodati po tuđim kućama.
obicaji- 68576 - 15.04.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

Uskrs ili Vaskrs, pitanje je sad


Da li je ispravnije reći "Uskrs" ili "Vaskrs", pitanje koji mnogi postavljaju!

Primjera radi, jedan od najvećih umova u pravoslavnom svijetu, vladika Nikolaj Velimirović u svojim djelima piše "Uskrs".

Lujo Bakotić, srpski katolik, koji je 1933. godine završio prevođenje kompletne Biblije na srpski jezik, u svojim tekstovima koristi riječi "uskrštenje" i "uskrsnuti". Sa druge strane, Emilijan Čarnić u svom prevodu Biblije iz 1973. godine koristi riječi "vaskrsenje" i "vaskrsnuti".

Istina je sledeća:

Postoje crkveni i narodni termini. Crkva baštini crkveno-slovenski jezik i odatle izrazi "Vaskrs" i "Voskres", kao i "roždestvo" itd. Pravoslavni pozdrav "Hristos vaskrese" ili "Hristos voskrese!" su dio crkvene tradicije. Riječ "vaskrs" ima daleko drevnije značenje.

Narodno ime za praznik je "Uskrs", isto kao što se kaže "usklik" a ne "vosklik" ili "ustanak" a ne "vostanak". U suštini, radi se o tome da je stara riječ "вскрс" u crkvenoj tradiciji dala "vaskrs" i "voskresenije" a u narodu "uskrs".

Kod naših katolika se isključivo kaže "uskrs" jer je kod njih bogosluženje dugo vremena bilo na latinskom jeziku, a kada su i oni prešli na narodni jezik izraz "uskrs" se već uveliko utemeljio u našem narodu. Zbog toga je kod njih riječ "uskrs" istovremeno i crkvena i narodna pa nema tog razdvajanja kao kod nas pravoslavaca.

I na kraju, dragi moji, da napomenem da su ispravna oba izraza, i "Uskrs" i "Vaskrs", i da mi Srbi ne bi trebali da olako prihvatamo tvrdnje pojedinaca da je "uskrs" hrvatska riječ jer su oni i nju (kao i sve ostale riječi) ukrali iz srpskog jezika.
obicaji- 25774 - 15.12.2010 : Smv Isa - best (0)

Proslava Praznika


Tekstovi koji obradjuju proslavu pravoslavnih praznika imaju mnogo grešaka. Da su u pitanju tehničke greške ne bih se 'bunio'. Pojedine greške su suštinske, pa navodim jednu. Nije tačno da je Marija Magdalena darovala farbano jaje G. Isusu Hristu. Na pravoslavnim hramovima nema tornjeva, pa sa istih se ne oglašavaju zvona. Pogrešno je mišljenje da za upokojenima treba da budemo ožalošćeni kao oni bez nade, jer imamo Vaskrslog Hrista (1. Solunjanima, 4, 13-14). Bilo bi dobro da ove i slične greške ispravite, a da iz literature (objavljene od SPC) preuzmete tekstove... Preporučujem knjigu 'Veronauka u kući' i slične. Autori nisu potpisani i niko se neće naljutiti. Pozdrav i svako dobro!
obicaji- 25772 - 15.12.2010 : Smv Isa RS BiH - best (0)

Obicaji, tradicija


Činjenica je da sva ljudska društva imaju predanje kojim se s koljena na koljeno prenose vjerovanja, ideje, običaji... što često nazivamo tradicijom (traditio = prenošenje). Čovjek je svemu bitnom u svakodnevnom životu dao formu, koja je kasnije dograđivana i koja je postala pravilo i obavezujuća. Forma je često imala tajanstvene i mistične radnje...

Predanje je dragocjeno, jer je ono vezano za pretke. Isto nam pomaže da upoznamo vjeru, istoriju, kulturu, uslove života... Običaji su dio kulture jednog naroda. Iako nepisani, običaji imaju ulogu da urede odnose u jednoj društvenoj ili etničkoj sredini tako što postavljaju pravilo kako će se postupati u pojedinim prilikama. Proučavanje običajnog ponašanja na našem prostoru ima dugu tradiciju, a veliki doprinos u istome je dala etnologija. Usmeni način prenošenja običaja je uzrok pojave da se isti na više načina provodi čak i u jednom naselju, ili u jednoj porodici. Na pomenuto imaju uticaj ekonomski i kulturni razvoj, izmjenjeni uslovi života, kao što su npr. napuštanje sela, pomodarstvo itd.

Odnos Crkve prema običaju, a pogotovo prema onome što je u suprotnosti sa Bogootkrivenom vjerom ima temelj u Svetom pismu. Ono zahtjeva drugačiji odnos forme koja prati suštinu. Tako ono što prati vjeru mora da bude u okviru učenja Crkve i sekundarno. No, slobodom koju ima, čovjek je svoje postavio ispred Božijeg. Tako je u okviru vjerskih običaja jedan dio izašao iz okvira onoga što je učenje Crkve. Sveto pismo svjedoči da je Gospod Jevrejima naredio da drže što im je naređeno, a "da ne čine što od gadnijeh običaja"... (3. Moj. 18, 30). Književnici i fariseji često prigovaraju Spasitelju, ali On osuđuje njihovo insistiranje na običaju - predanju starih. Hristos ih pita: 'Zašto vi prestupate - ukidate zapovjest Božiju za predanje starih'? (Mt 15, 3 i 6), zatim 'ukidate zapovjest Božiju da svoj običaj sačuvate i dalje prenosite' (Mk 7, 13). Suđenje sv. arhiđ. Stefanu svjedoči da su ga optužili za riječi: 'ovaj Isus Nazarećanin... izmijeniće običaje koje nam predade Mojsej' (Djela ap. 6, 14); ap. Pavle svjedoči da je više od drugih revnovao za svoja otačka predanja (Gal. 1, 14).

Narod koji čuva svoje običaje, čuva svoju prošlost, a i budućnost. Neko će reći da je različitost običaja bogatstvo našeg naroda, ali ono u jednom dijelu stvara zbrku, a u drugom pokazuje da vjera nije temelj istome. Crkva i jerarhija imaju obavezu da se bore protiv nakaradnih običaja i sujeverja, a istovremeno da rade na ukorjenjivanju vjere i afirmaciji lijepih običaja.

Iz prakse znamo da naš narod drži mnogo običaja koji sa pravoslavnom vjerom ili praznicima nemaju neke posebne veze, ali su vezani za sujeverje ili nešto što je protivno praksi i učenju Crkve, kao i da povodom proslave hrišćanskih praznika, vršenja svetih tajni i obreda, čini ono što je formom vezano za pagansko ili ima primjese drugih religija. Istim se postavlja jednakost između nevjerja i držanja običaja.

Činjenica da naš narod uveliko drži običaje, koji su u suprotnosti sa učenjem i praksom Crkve, da su mnogi običaji vezani za sujeverje, da na simbolici i ljepoti gube neki običaji koje treba sačuvati od pomodarstva onih koji su svoj životni vijek proveli van pravoslavlja... razlog je da SPC učini sve što je potrebno na iskorjenjivanju nakaradnih običaja i postavljanje u okvire vjere i ujednačavanju-jednoobraznosti forme običaja koje sa istom imaju veze.
obicaji- 20022 - 06.01.2009 : Strahinja Krunic SOKOLAC - best (0)

VUK KARADŽIĆ O BOŽIĆU


"Uoči Božića, pošto se badnjaci unesu u kuću i nalože na vatru, uzme domaćica slame i kvočući (a za njom deca pijučući) prostre po sobi, ili po kući, ako nema sobe. Poslije večere pjevaju i vesele se. Kad ujutru ustanu, najprije otide jedno te donese vode, ali ponese žita te pospe vodu (kao polazi je) kad k' njoj dođe. Tom vodom umijesi česnicu i nalije ručak, te pristave. Ali prije nego sjednu za ručak, izbace po nekoliko puške (tako ujutro rano kad ustanu), pa se onda skupe svi oko sofre te se mole Bogu (držeći svako po jednu voštanu svijeću u rukama) i mirbožuju se, tj. izljube se svi redom govoreći: Mir božji! Ristos se rodi, vaistinu se rodi, poklanjamo se Ristu i Ristovom rožanstvu. Otom domaćin pokupi sve one svijeće u jednu rukovet i usadi u žito, koje stoji na sofri u kakvoj karlici, ili u čanku (svakojako žito pomešano zajedno, u tom žitu stoje i kolači kojekaki), te onda malo pogore, pa ih ugase onim žitom. Ono žito posle daju žene kokošima da nose jaja. Kad počnu ručati, neki najpre okuse sira, neki pečenice, a neki (kao po Srijemu i po Bačkoj ) prije svega srču varenike, ali rakije mnogi ne piju prvi dan za vrućice. Oko pola ručka ustanu u slavu i lome kolač kakogod i o krsnom imenu, samo što nema koljiva. Na Božić se obično ruča s vreće (prostre se prazna vreća mjesto čaršava, ili po čaršavu), i sofra se ne diže (niti se kuća čisti) za tri dana. Prvi dan Božića niko nikom ne ide u kuću osim položajnika. "
obicaji- 17765 - 27.04.2008 : Slavko Jovičić - Slavuj Istocno Sarajevo - best (0)

Hristos Voskrese!


PRIREDIO: Slavko Jovičić Slavuj

Još jedan mali dio o vaskršnjim svečanostima. Vaskršnje slavlje počinje u subotu, tačno u ponoć, kada se iz svih srpskih hramova tradicionalno uputi prva vaskršnja poruka i drevni pozdrav: "Hristos vaskrse " vaistinu vaskrse! "

Vjernicima koji prve vaskršnje sate dočekaju na svečanim liturgijama u srpskim pravoslavnim crkvama, čita se tradicionalna praznična poslanica Njegove svetosti patrijarha Pavla i srpskih arhijereja. Duhovnoj djeci oni poručuju da je Dan vaskršenja dan pobjede života nad smrću, slavlje nad slavljima, praznik nad praznicima...

U cijelom hrisćanskom svijetu, pa i kod nas pravoslavaca, za Vaskrs su vezani mnogi lijepi običaji. U prethodnom tekstu sam govorio o samo nekim. Farbanje (bojenje) jaja jedan je od najljepših i najradosnijih pogotovo za djecu.

Vrijedne domačice, po ustaljenim obićajima i tradiciji, vaskršnja jaja boje na Veliki petak, dan kada se uspomenama vraćamo na Hristovo raspeče i dan kada se ništa drugo ne radi. U nekim našim krajevima običaj je da se prvo obojeno jaje ostavlja na stranu do idućeg Vaskrsa, a zove se čuvarkuća. Prilikom farbanja jaja se mogu, ali ne moraju, šarati rastopljenim voskom, perom za pisanje ili nečim sličnim. Crvena boja na vaskršnjim jajima jeste neizostavna, jer simbolizuje Spasiteljovu nevino prolivenu krv na Golgoti, a istoremeno je i boja vaskrsenja.

Jaje je simbol obnavljanja prirode i života. I kao što badnjak goreći na ognjištu daje poseban čar bozićnoj noći, tako isto vaskršnje crveno jaje znači radost za one koji ga poklanjaju i koji ga ga kao dar primaju.

Vaskršnje slavlje počinje kada sa svih tornjeva pravoslavnih hramova dugo zvone sva zvona i javljaju dolazak velikog praznika. Domaćin sa svojim ukućanima odlazi u crkvu na svetu vaskršnju službu. Svi oni koji su postili se pričesćuju. Poslije službe, narod se medjusobno pozdravlja drevnim riječima: "Hristos vaskrse! " i "Vaistinu vaskrse! " Taj pozdrav traje do Spasovdana. Nakon molitve u crkvi i u srpskim domovima pale se svijeće. Domaćin uzima kadionicu i tamjan, okadi sve ukućane, predaje nekom mladjem kadionicu i ovaj kadi cijelu kuću. Pjeva se uglas tropar, čita se "Oče naš" i druge prigodne molitve. Poslije zajedničke molitve ukućani sjedaju za svečano postavljenu trpezu. Na stolu stoji ukrašena činija s ofarbanim jajima. Domaćin prvi uzima jaje, a za njim svi ukućani. Tada nastaje veselje i takmičenje (tucijada) čije je jaje najjače. Prilikom tucanja jaja izgovara se, takodje "Hristos vaskrse! " i "Vaistinu Vaskrse! " Na Vaskrs se jede prvo kuvano vaskršnje jaje, a onda ostala jela, jer se tog dana prekida sedmonedjeljni post. Tog dana ako gost dodje u kuću prvo se dariva farbanim jajetom, pa se onda poslužuje ostalim ponudama.....

Sta nakon svega reči? Prelijepi su pravoslavni običaji i oni su jedinstveni u odnosu na sve druge religije u svijetu. Takodje, srpski obićaji su jos bogatiji i raznovrsniji u odnosu i na druge bratske pravoslavne narode... Ali, najvažnije je da srpski narod slavi svoje svete praznike i da mu vjera u Gospoda Boga vraća nadu u bolji, radosniji i bogatiji život....

"HRISTOS VASKRSE - VAISTINU VASKRSE! "
obicaji- 16952 - 05.01.2008 : Gromovnik Republika Srpska - best (1)

Badnji dan


Dan uoči Božića, 6. januara, zove se Badnjidan. Naziv je dobio po tome jer se toga dana seče badnjak i unosi u kuću. Sa ovim danom već počinje Božićno slavlje. Ujutro rano, već u zoru, pucanjem iz pušaka i prangija objavljuje se polazak u šumu po badnjak. Čim svane, loži se vatra i pristavlja se uz nju pečenica. Žene u kući mese božićne kolače, torte, pripremaju trpezu za Božić.

Šta je badnjak? Badnjak je obično mlado, hrastovo ili cerovo drvo (u nekim krajevima, jelovo ili borovo), koje se na Badnjidan ujutro rano seče i donosi pred kuću. Uveče, uoči Božića, badnjak se preseca i zajedno sa slamom i pečenicom unosi u kuću.

Kako se seče badnjak? Pre izlaska sunca, na Badnjidan, domaćin sa sinovima ili unucima odlazi u šumu da seče badnjak. Bira se obično mlad i prav cerić, ako nema cerića, može i hrast. Stablo cerića treba da bude toliko, da ga domaćin na ramenu može doneti kući. Kada odabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i sutrašnji praznik, uzima sekiru u ruke i seče badnjak. Badnjak se seče i zaseca sekirom ukoso, i to sa istočne strane. Po narodnom verovanju, badnjak se mora poseći sa tri snažna udarca Što sekira od tri puta ne preseče, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem (sukanjem). Taj lomljeni deo na badnjaku zove se brada i poželjno je da bude na svakom badnjaku. Vodi se računa da drvo prilikom pada padne direktno na zemlju. Ne sme se, dakle, zaustaviti na nekom drvetu. Iver od badnjaka se uzima i stavlja među karlice, da kajmak bude debeo kao iver. Kad se badnjak donese kući, uspravi se uz kuću, pored ulaznih vrata, gde stoji do uveče.

Šta simboliše badnjak? Badnjak simbolički predstavlja ono drvo, koje su pastiri doneli i koje je pravedni Josif založio u hladnoj pećini, kada se Hristos rodio. Badnjak nagoveštava i drvo Krsta Hristovog.

Badnje veče, praktično spaja Badnji dan i Božić. Zato se u našem narodu kaže za neke osobe, koje su prijateljski bliske i vezane da su kao "Božić i Badnji dan". Uveče, kada padne mrak, domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu. Pečenica se nosi na ražnju, obično dvojica nose između sebe, i jedan od njih prvo stupa desnom nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i žensku čeljad rečima: "Dobro veče! Čestiti Božić, Badnje veče! " Domaćica i ženska čeljad posipaju pečenicu i domaćina sa zobi i pšenicom, odgovarajući: "Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica! " Pečenica se unosi u sobu gde se obavlja večera na Badnjidan i Božićni ručak, i prislanja na istočni zid, tamo gde su ikone i kandilo.

Pošto se badnjak prethodno iseče sa debljeg kraja na tri dela, veličine da može da stane u šporet ili kakvu peć, unosi se u kuću. Isto se govori i radi kao kad se unosi pečenica. Badnjak se stavlja na ognjište, ali pošto ognjišta nema više, stavlja se pored šporeta ili peći, i odmah se jedno drvo loži. Tamo gde nema peći ili šporeta, badnjak se stavlja kod pečenice.
obicaji- 16951 - 05.01.2008 : Gromovnik Republika Srpska - best (0)

Tucindan


Na dva dana pred Božić, 5. januara, je Tucindan. Toga dana se kolje i redi zaoblica (pečenica) za Božić. Nekada se zaoblica "tukla" ubijala krupicom soli, kasnije ušicama od sjekire, pa se onda, ubijeno ili ošamućeno prase ili jagnje klalo i redilo.

Zato je ovaj dan nazvan Tucindan.

Za zaoblicu se obično kolje prase ili jagnje. Običaj vezan za klanje zaoblice, ostao je vjerovatno iz starih mnogobožačkih vremena, vezan za žrtvoprinošenje. Crkva ga je prihvatila i blagoslovila, jer posle Božićnog posta, koji traje šest nedelja, jača hrana dobro dođe, pogotovo što su tada izuzetno jaki mrazevi i zime.

Na Tucindan, po narodnom verovanju, decu "ne valja" tući, jer će cele godine biti nevaljala i bolovaće od čireva.
obicaji- 11728 - 26.02.2007 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Re: Obicaji


Za "Gromovnika"

Rubrika obicaji vec postoji i nalazi se pod Popularno-Romanijski obicaji. Samo ti upisuj svoje komentare u "Knjigu gostiju" a ja cu ih prebaciti u odgovarajucu rubriku.
obicaji- 11726 - 26.02.2007 : Gromovnik Republika Srpska - best (1)

Običaji kod Srba


KRSNA SLAVA
Jedna od glavnih odlika srpskog Pravoslavlja, za koju ne zna ostali hrišćanski svet, jeste krsna slava. Pre primanja hrišćanstva Srbi su bili mnogobožački narod. Pored vrhovnog boga Peruna, koga su svi poštovali, svaki dom je imao i svoje domaće božanstvo. Po prirodi sentimentalni i vezani za domaće navike i običaje, u susretu sa hrišćanstvom, Srbi su se najteže odricali tih domaćih božanstava. Mudri i praktični Nemanjin sin, Sveti Sava, mnogobožačke kumire i idole, zamenio je velikim svetiteljima Crkve Hristove, koji postadoše zaštitnici i pomočnici srpskih domova, crkava i manastira, porodica i plemena, sela i gradova, pa i čitavih pokrajina i oblasti. Tako je nastala krsna slava.

Crkva je, imajući u vidu praktične razloge, savetovala i preporučivala porodicama koje svetitelje da uzimaju za svoju krsnu slavu. Birani su veliki svetitelji koji se praznuju u jesen, zimu i proleće, kada je manje radova u njivi, pošto su Srbi bili narod koji se bavio zemljoradnjom i stočarstvom. Pojedine porodice, opet, birale su dan kada će se krstiti, i svetitelja koji se toga dana slavi, uzimale za svoju krsnu slavu.

PESMA SRPSKOJ SLAVI

Kada Srbin Slavu slavi
on uz kolač sveću stavi.

Pa preliva kolač vinom
i sve sveti svetim činom.

Kolač mu je slika Oca,
svakog dobra davaoca,
sveća mu je slika Sina,
slika Duha - slika vina,

Pred Trojicu Srbin stane,
pa skrušeno on uzdane:
Care večni, blagoslovi,
svi su Tvoji dari ovi.

Narod složi i umnoži,
neki svi ljudi budu Božji,
nek svi slave ime Tvoje,
Tvoga suda nek' se boje.

Ko' hleb nek'su srcem blagi,
kao sveća dušom pravi,
kao vino nek' su jaki;
Blagi, pravi, jaki, zdravi.

Čisti kolac-vera čista;

Sveća-nada što nam blista;
a vino je ljubav krasna-
Istina je i tu jasna.
O, Trojice, Bože jaki,

Šta ti dajem ja nejaki?
Sve je ovo Tvoja slika,
bleda slika Tvoga lika.

Neka svetac moj Te moli,

On do Tebe bliže stoji,
zato njemu palim sveću,
daj nam, Bože, dobru sreću!

Sve je moja bogomolja:
Neka bude Tvoja volja!
Svakom živom Ti pomozi!
Pa i meni ne odmozi.

Amin.

obicaji- 9407 - 28.04.2006 : Rade - best (0)

Slavarica (1)


Evo i moj prilog u vezi podizanja Krsne slave.

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha, Čita se: "Oče naš".

Prva reč:
Da se setimo tvrde Slave česne i nebesne, koja može da nam pomogne: Za imena Gospoda Boga, Svete Živonačalne, Jednosušne i nerazdelne Trojice: Oca i Sina i Svetoga Duha; da se Gospodu Bogu, Svetoj Živonačalnoj Trojici, smerno poklonimo i zamolimo:
Va slavu i čest!
Svi odgovaraju: Va slavu i čest.

Druga reč:
Sve za tvrde Slave nebeske: Blagoga Hrista i Časnoga Krsta - Blagoga Hrista kome se molimo i Časnoga Krsta kojim se krstimo; da se Blagome Hristu i Časnome Krstu smerno poklonimo i zamolimo:
Va slavu i čest!
Svi odgovaraju: Va slavu i čest.

Treća reč:

Najskorije rekosmo za Blagoga Hrista i Časnoga Krsta, a ovo da reknemo za dva dana odabrana: Svete Petke i Svete Nedelje. Svete Petke, Raspeća Hristovoga i Nedelje Baskresenja Njegovoga; da se Sv. Petki i Nedelji smerno poklonimo i zamolimo:

Va slavu i čest!
Svi odgovaraju: Va slavu i čest.

Četvrta reč:

Da pomenemo Presvetu, Prečistu, Preblagoslovenu i Slavnu Vladičicu našu Bogorodicu i vazda Djevu Mariju, našu hrišćansku zaštitnicu, i današnju Slavu (ime Svetoga), koji se na zemlji i moru čudima proslavio i Bog ga na nebu za Svetitelja postavi. Da se živoj Bogorodici i Svetome smerno poklonimo i zamolimo:

Va slavu i čest!
Svi odgovaraju: Va slavu i čest.

Peta reč:
Za imena Gospoda Boga i tvrde Slave nebeske: svetih slavnih Proroka, koji prorekoše dolazak Spasitelja našega: Sv. Preteče i Krstitelja Jovana, kuma Božijega; sveta četiri velika proroka: Isaije, Jeremije, Jezekilja i Danila; svetih slavnih Apostola Hristovih, koji nauku Njegovu propovedaše; propovedaše i nama u amanet ostaviše i sveta četiri velika Evanđelista Hristova: Mateja, Marka, Luku i Jovana, koji sveta Evanđelja napisaše i nama za cnacenje ostaviše; da se i njima smerno molimo i poklonimo:

Va slavu i čest!
Svi odgovaraju: Va slavu i čest.

Samo biŽeljku zamolio, da na ovom sajtu i bazi promeni charset umjesto sadasnjeg 5589-1 u utf-8 da se može unositi ćirilica koja je naše pismo.
obicaji- 9405 - 28.04.2006 : Rade - best (0)

Slavarica (2)


Šesta reč:
Sve za tvrde Slave nebeske i svete Nebeske Sile bestelesnih: Sv. Angela i Arhangela, šestokrilih Serafima i mnogookih Heruvima, služitelja prestola Božija: iže prestojaščih u prestola Božija mišiceju visokoju, svetih sedam velikih Arhangela: Mihaila, Gavrila, Urila, Salatila, Rafaila, Varahila i Jegudila koji svemirom - vaseljenom kao munje kruže i G ospoda Boga Tvorca svoga služe; da se bestelesnim Silama smerno poklonimo i zamolimo:

Va slavu i čest!
Svi odgovaraju: Va slavu i čest.

Sedma reč:

Najskorije pomenusmo svete Nebeske Sile bestelesne, a ovo da reknemo za velike vaseljenske učitelje i Svetitelje: Vasilija Velikoga, Grigorija Bogoslova i Jovana Zlatousta, sv. Nikolaja Čudotvorca, Atanasija i Kirila patrijarhe aleksandrijske; sv. apostola, prvomučenika i arhiđakona Stefana, Sv. velikomučenika: Georgija Pobedonosca, Dimitrija Mirotočca, Teodora Tirona i Teodora Stratilata; Sv. tristotine i osamnaest bogonosnih otaca naših, koji u Nikeji sabor sabraše, bezumnoga Arija osudiše, veru u Sv. Trojicu utvrdiše, Pravoslavlje uzdigoše i mi im po veri verovasmo sada i uvek; svetoga mučenika Kneza Lazara i novog mučenika Šorđa Kratovca, koga Turci u Sofiji u ognju sagoreše, ali mu veru u Hrista ne pokolebaše; svetih srpskih matera naših: sv. Petke - Paraskeve, Ane -Anastasije, Jelene, Evgenije, Jefimije i Angeline majke Krušedolske; da se Gospodu Bogu i velikim Svetiteljima, Velikomučenicima i prepodobnim materama srpskim smerno poklonimo i zamolimo:

Va slavu i čest!
Svi odgovaraju: Va slavu i čest.

Osma reč:
Za imena Gospoda Boga i tvrde Slave nebeske i svetih slavnih Čudotvoraca i iscelitelja: Kozme i Damjana, Kira i Jovana, Pantelejmona i Ermolaja, Sampsona i Diomida, Talaleja i Trifona, koji zlato i srebro ostaviše, vodu pregaziše i Gospoda Tvorca svoga delima pravednim proslaviše; da se i njima smerno poklonimo i zamolimo: Va slavu i čest! (svi odgovaraju: Va slavu i čest). i

Deveta reč:

Sve volimo i Gospoda Blagoga molimo za svete i tvrde Slave nebeske koja može da svima pomogne i sviju slavnih hrišćanskih imena, koje pravoslavni hrišćani slave od istoka do zapada i od severa do juga, koje ne možemo pobrojiti, ali se možemo Bogu moliti i njima pokloniti; za hleb i desnu ruku, koja nas hrani i od zla brani; desna nam ruka ne malaksala Bogu se moleći i dobro čineći; njiva nas naša ne izdala: rodom rodila i plodom plodila; da Bog oprosti sagrešenja naša koja mi Njemu učinismo uredno u crkvu ne dolazeći, grehe ne ispovedajući i nedostojno se pričešćujući; što u postu premrsili: na putu putujući, u bolesti bolujući; što se o prazniku ogrešismo: u zrelu žitu i suvu senu, a imeno u Nedeljicu -nebesku Caricu.

Na mnogaja ljeta domu i domaćinu i svemu narodu njegovu! Na mnogaja ljeta svoj braći i sestrama, koji ovde biše, Bogu se moliše i lepu slavu podigoše!
Na mnogaja ljeta svemu narodu srpskome. Amin.
Svi pevaju: Mnogaja ljeta!

Napomena:
U četvrtoj reči uz Sv. Bogorodicu dodaj slavu koju slavi dom ovako:
Za Svetitelja:
Koji se verom u Hrista pravednošću proslavi i Bog ga na nebu za Svetitelja postavi.
Za Mučenika:
koji se Mučeništvom za Hrista proslavi i Bog ga za svetitelja postavi.
Za Apostola:
koji se propoveđu Evanđelja proslavi i Bog ga za Apostola na nebu postavi.
Za Arhangela:
koji se vernošću Bogu proslavi i Bog ga za činonačalnika Angelima postavi.
obicaji- 9367 - 27.04.2006 : Devojcica Florida - best (0)

Slavljenje krsne slave


Sveća - Bez krsne sveće "Krsno ime" se ne može slaviti. Veličina krsne sveće zavisi od domaćinove imućnosti, a smatra se da je ugodnija sveca od žutog voska nego li od beloga parafina. Sveća obično gori ceo dan.

Kolač - Za krsno ime svaka kuća priprema slavski kolač. To je naročito hleb od pšeničnog brašna zamešen s kvascem i bogojavljenskom vodicom ili onom koju e svestenik osvestao uoči slave. Okolo se on opaše jednim vencom od testa, kao pojasom; po gornjoj kori prekrste u se dva kajiša od testa i u njih se otisnu četiri liturgijska pečata sa grckom skracenicom IS-HS NI-KA, što u prevodu znaci: "Isus Hristos pobeđuje". Na ovoj kori mogu se staviti još neke ukrasne figure, kao golub simbol Svetog Duha, klas pšenice - hleb ili grozd grožđa - što označava vino.

Koljivo-To je žito koje se kuva uoči Krsnog imena. Obično se prebira od najčistije pšenice, zrno po zrno. Kada se žito skuva voda se ocedi, a žito ispere i prosuši. Posle se melje i sladi šećerom, a zatim po želji dodaju orasi, vanila ili suvo grožđe.

Vino - O Krsnom imenu vino je potrebno da se prelije krsni kolač i koljivo, a ono što ostane u čaši ili flaši domaćin po običaju popije.

Ulje - Ono je potrebno da se upali kandilo u kući pored ikone i odnese u crkvu za posluživanje kandila pred ikonama na ikonostasu.

Tamjan - U svakoj pravoslavnoj srpskoj kući može se naći grumičak tamjana u svako doba, pa recima jednog istoričara, "jer se Srbi svakad najpre kade, kad se god kućanski mole Bogu, "a za Krsno ime i najsiromašniji kupi ga makar i najmanje".

Ikona - Slavska ikona sa kandilom postavlja se, ako je moguće, na istočnoj strani zida najuglednije prostorije u kući. Vladika Nikolaj kaže: "Mi ne obožavamo ništa i nikog osim Presvete Trojice u jedinici jednog Boga. Ali mi poštujemo svetitelje, kao najbolju decu Božju i sledbenike Hristove, njihovim likovima ukazujemo posebno poštovanje".

Po pravilu, svake ikone bi trebalo da je prethodno osvećena u crkvi, gde to sveštenik obavi u oltaru: "Osvećene ikine su kanali moćne Božje blagodati koja leči, preporađa, prosvećuje, ohrabruje i opominje. Gospod Bog toliko ljubi svoje svetitelje i mučenike kao najbliži krug svoje porodice, da daje čak moc i njihovim likovima kada se poštuje i njihovim imenima kada se prizivaju...".

Gde je slava - tu je i Srbin, kaže stara narodna poslovica, a najsvečaniji deo slave je obred rezanja slavskog kolač i paljenjem krsne sveće.

volela bih da neko dovrši ovo pisanje koje sam ja započela:

1. Obred i rezanje slavskog kolača
2. Spremanje slavskog kolača i žita
obicaji- 8981 - 23.04.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Zasto slavimo Vaskrs


Vaskrs se slavi jer je na taj dan Isus Hristos vaskrsnuo iz mrtvih, tj. pobjedio smrt i tako svim ljudima, od Adama i Eve darovao večni život.

Hristos VoskreseVaskrs je najveći hrišćanski praznik pa je zbog toga svaka nedelja u toku godine posvećena Vaskrsu i svaka se smatra za mali Vaskrs.

Farbanja jaja vrši se u spomen na događaj kada je sveta Marija Magdalina Mironosica predala Isusu Hristu crveno jaje, i pozdravila ga rečima: 'Hristos Vaskrse'.

Jaja se mogu 'šarati' sa rastopljenim voskom i perom za pisanje. Najpre se pero zagreje na plamenu sveće, pa se onako vruće umače u vosak, a potom se voskom crta po jajetu. Na jajetu se obično piše X. В. и В. В. ŠHristos Vaskrse i Vaistinu Vaskrse? , crtaju krstići, cvetići i druge lepe figurice.

U jutro Hristovog Vaskrsenja dugo na svim zvonicima pravoslavnih hramova, dugo vremena zvone zvona, i tako javljaju dolazak velikog praznika.

Kad se dođe iz crkve kući, svi se ukućani međusobno pozdravljaju vaskršnjim pozdravom i ljube. Domaćin onda pali sveću, uzima kadionicu i tamjan, okadi sve ukućane koji stoje na molitvi, predaje nekom mlađem kadionicu i ovaj kadi celu kuću. Naglas se čita 'Oče naš' i druge molitve koje se znaju napamet, ili se čitaju iz molitvenika Posle zajedničke molitve, ponovo, jedni drugima čestitaju Vaskrs i sedaju za svečano postavljenu trpezu.

O vaskrseniju se tuku šaranim jajima, tj. udaraju vrhovima jaje o jaje, pa onda onaj koji razbije jaje uzme ono od onoga kome je razbio.

U nekim našim krajevima je sačuvan običaj da se farbana vaskršnja jaja nose na grobove preminulih predaka To svedoči o narodnoj veri, da su svi ljudi pred Bogom živi, i da i naši umrli preci treba da osete vaskršnju radost i slavlje.
obicaji- 8040 - 10.04.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Djetinjci, Materice, Oci


Materice, Detinjci i Očevi, su porodični praznici, kojima je odavano poštovanje pojedinim članovima porodice. Nakon Drugog svetskog rata komunistički režim je vodio kampanju protiv ovih tekovina srpske kulture. Ove lijepe i bezazlene praznike porodične radosti komunisti su proglasili sujevjernim i neprikladnim.

Da napomenem i to da se u ranijoj istoriji rođendanima nije pridavala gotovo nikakva pažnja. Tako na primjer, kada sam kao dječak pitao moju baku kada je rođena, ona bi mi odgovarala "u vrijeme kad se đubre vuče". Međutim, nije bila sigurna da li je to u martu ili u oktobru, jer se đubre vuklo i u proljeće i u jesen.

Djetinjci
Djetinjci su praznik koji uvijek pada u treću nedelju prije Božića. Već nekoliko dana prije ovog praznika, roditelji opominju svoju djecu da će ih vezati ukoliko ne budu u stanju da se otkupe. Na ovu prijetnju, djeca se "uplaše", pa od ostalih članova svoje porodice, kao i iz užeg kruga prijatelja, traže "u zajam" razne poslastice: jabuke, orahe, suve šljive, a u novije vrijeme i bombona i čokolade. Sve to, uz veliko iskušenje, čuvaju za nedelju, kako bi mogli da se "otkupe".
Praznik počinje ranom zorom. Ponekad se djeca probude svezana, druga se "kriju" jer majka kaže da "čeka oca da joj pomogne da ih sveže". Radost, vika i smijeh su uvijek ispunjavala taj dan. Nakon što se otkupe, tj. darivaju roditelje sa poklonima, djeca se "odvežu". Po pravilu, dobiju svoj "otkup" nazad i pojedu ga na licu mjesta. Veoma često, djeca dobijaju i dodatne poklone.

Pored roditelja, djecu vezuju i komšije, kumovi, ali i porodični prijatelji. U mom slučaju, moja majka je "plaćala otkup" za mene, tako što je svim gostima toga dana kuvala kafu i servirala rakiju u moje ime. Ja sam joj zbog toga bio jako zahvalan, i sjetim se toga svaki put kad treba da joj posaljen neki dolar.

Roditelji vezuju i odraslu djecu, pod uslovom da nisu udata ili oženjena. Vezivanjem djece, porodica ritualno pokazuje demonima i đavolima da je u njihovoj kući sve na svom mestu, tako da sile pakla tu nemaju šta da traže.

Materice
Materice padaju u pretposlednju nedelju pred Božić. Uoči praznika, djeca pripreme neki konopac, ili komad kudelje, pa to stave pod jastuk da ne bi zaboravili sutrašnji praznik. Neka djeca se bude prije majki pa pokušavaju da ih zavežu pospane, dok druga vrebaju majke "iz zasjede" pa ih onda vežu, obično za nogu.

Ja sam sa svojim sestrama obično vezao svoju majku za šporet ili blizu mjesta gdje je ona "krila" svoj otkup. Ona bi se tobože otimala, branila i molila da je odriješimo, ali je mi nismo puštali sve dok nas ne daruje slatkišima. Navodno, ponašali smo se kao da joj ne vjerujemo da je nešto pripremila za otkup. Po pravilu, majka nije odmah davala sve što je imala, jer je znala da ćemo je i kasnije vezivati. Pregovori su se nastavljali cijelog dana, a mi bi nju samo "privremeno odvezali" da završi poslove po kući pa bi je kasnije ponovo "svezali" kada je imala vremena za predah. Na kraju, mama bi obećavala da će za "konačan otkup" popodne napraviti kolače. Na tome su bo se pregovori završavali, a mi bismo onda nasrnuli na baku, i sve ostale majke u komšiluku.

Majke koje imaju kćeri koje su udate ali još uvijek nemaju djecu, bi na dan Materica pravile kolače i kupovali poklone (obično kćerima materijal za haljinu, a zetu košulju) i odlazili u posjetu da se otkupe. Ponekad bi opet, zet i kćerka dolazila na večeru kod svojih majki, gdje bi dobijali darove.

Oci - Očevi

Oci ili Očevi je poslednji u ciklusu porodičnih praznika uoči Božića. Pada u zadnju nedelju uoči Božića. Obred je isti kao i slučaju Materica, izuzev što su sada očevi u glavnoj ulozi. Kako su u stara vremena očevi mnogo više poštovani, vezivanje očeva je trajalo samo onoliko koliko je njima trebalo da se "snađu" i daju otkup.

U mojoj porodici, priprema za Oce je počinjala i po nekoliko sedmica uoči praznika. Otac je, po pravilu, sakrivao konopce, prije svega one duge i vrijednije, jer se bojao da ih, mi djeca, ne isječemo na komade. U isto vrijeme, nama je bilo jako važno da bar taj dan pokažemo neku nadmoć nad ocem tako što ćemo ga bar simbolično svezati.

Kao prvo, konopac za vezivanje oca je morao da bude dug i jak. Ukoliko takav nismo mogli da nađemo u kući, nije bilo sramota zatražiti pomoć od komšije, valjda zbog toga što se i on nadao da nećemo biti previše zahtjevni kada i njega budemo vezivali njegovom vlastitom imovinom. Dalje, bez obzira koliko je konopac dobro izgledao, trebalo ga je isprobati. U mom slučaju, ja sam bio i pokusni kunić, pa bi me moje sestre "umotale" u konopac, "kao pile u kučinu". Iako bih se ja relativno lako odvezao, proglasio bih test uspješnim, tj. konopac dovoljno čvrstim.

Oca smo obično vezali u ranu zoru, dok još spava. On bi se probudio, uzviknuo: "Bježi bolan, šta to radiš" i onako svezan nastavio da "spava". Kada bi se konačno "probudio" davao bi nam "otkup", začuđen šta radimo tako rano pored njegovog kreveta.
obicaji- 8020 - 10.04.2006 : Biljana - best (0)

Materice, Oci i Djetinjci


Zeljko, da li znas nesto o ovim praznicima. Ja se sjecam, kao kroz maglu, da mi je mama davala neki konopac da zavezem tatine noge i da ga pitam da se "otkupi"? Ja mislim da mi je davao ljesnike za otkup.

Moramo posteno opisati i Bozicne obicaje, od Badnje veceri do "Zaoblice" pogace i pare u pogaci. Polaznika i polozajstva ( svecane vecere )za polaznika. . .
Pozdrav!

Biljana,
Ideja ti je odlicna. Ja vec odavno imam rubriku "Obicaji", koja se nalazi u kategoriji "Razno", ali u zadnje vrijeme niko nije nista pisao po tom pitanju. Nadam se da ce se uskoro naci neko zainteresovan da pise i o ovom pitanju. Zbog toga, apelujem na sve one koji ovo citaju, da nam se pridruze u nasim nastojanjima da se nasi obicaji ne zaborave. Sem ovih obicaja, tu spadaju Vaskrs, Božic, Materice, Poklade, Mladenci, Badnje vece, Cvijeti, Djetinjci, petrovdanske lile itd...
obicaji- 7501 - 04.04.2006 : Biljana Stanisic La - best (0)

slovo za gurabije


U nasoj staroj porodicnoj kuci na stolu je uvijek stajala pepeljara sa ogromnom kokardom. Baka je koristila kao "slovo" za pogacu i gurabije. Dobila je tu pepeljaru od nekog Drazinog oficira, koji se krio u njenoj kuci za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Sa njim su se i kumovali, jer im je on krstio jednog od sinova, Dobra Stanisica.
obicaji- 2085 - 05.09.2005 : Milan Radovic Beograd - best (0)

Manastir


Koliko ja znam, manastir nije ni muski ni zenski. Doduse, pop Ljubinac okuplja mnogo zena oko sebe, ali manastir nema samostan, samo svestenike.
obicaji- 2083 - 04.09.2005 : Mateja Djurovic Beograd - best (0)

manastir?


interesuje me da li je manastir na sokocu muski ili zenski unapred zahvalan
obicaji- 1559 - 16.05.2005 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Vjerovanja - pomračenje Sunca


U srpskoj tradiciji postoje razna vjerovanja u pogledu pomračenja Sunca. Tako u narodu postoje razne priče o nemanima koja kidišu na Sunce (a i na Mesec), kao što su vukodlaci, aždaje, vještice, zmije, pa i đavoli. Naročito su opasne aždaje (hale). Aždaje imaju po dve glave i po šest pristiju na rukama i nogama, a mogu da se pretvore u razne životinje, ali i ljude.

Pored toga, postoji i vjerovanje da do pomračenja Sunca dolazi otuda što ga leđima zaklone sveti Ilija i đavo dok se biju jadan s drugim. Postojalo je i vjerovanje da do pomračenja dolazi zato što se Sunce i Mesec potuku, pa kad Mesec nadjača Sunce se ne vidi, i obrnuto.
obicaji- 1307 - 24.04.2005 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Sujeverja - Pomračenje sunca


U tradiciji srpskog naroda pomračeno Sunce živi kao simbol večnog zla. Prema etnolozima, narod bi se s prvim mrakom zatvarao u svoje domove, a izlazio iz njih tek pošto se na nebu pojavi Mesec. Narodna mitologija je pomračenje Sunca oduvek povezivala sa štetom vodi. Tako se na taj dan ne pere, ne zaliva cveće, bunari se pokrivaju, isključena je svaka sadnja voća, povrća i posebno onih biljaka čiji je plod iznad zemlje.

Istorija je, takođe, zabeležila izvesnu "podudarnost" između nekih značajnih događaja i pomračenja Sunca, jer je na taj dan 1867. godine ubijen srpski knez Mihailo Obrenović.
obicaji- 1175 - 11.04.2005 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Petrovdanske "LILE"



Mijate,

Mrzim da to kazem za Sokolac, ali mnoge dobre obicaje smo unakazili (kao sto su svadbe i slave) a druge lisili dostojanstva (sahrane). Sa druge strane neke lijepe obicaje smo sasvim zaboravili. Ja vjerujem da se ti jos sjecas Petrovdanskih lila. One nisu bas toliko bile popularne u Sokocu, ali sam ja ljetnje raspuste provodio u Sokolovićima kod Takaca, tako da se sjecam kako je to bilo divno. To mi je jedna od najljepsih uspomena iz djetinjstva! Kao desetogodisnjak zivio sam od Petrovdana do Petrovdana, smisljajuci kako napraviti najljepsu lilu, koja ce najduze da gori. Pa onda logorske vatre kod spomenika, i mnoge druge stvari. Nije ni cudo sto se nasa djeca bacaju na drogu, kad SDS nista ne radi. Pala im lopata u med oko ove privatizacije pa nemaju vremena ni glavu da dignu. Ne moze se u isto vrijeme misliti na dobrobit naroda i krasti.

U isto vrijeme mislim da nas narod treba obrazovati. Nasi ljudi su pametni i glupi u isto vrijeme. Mi smo narod povodjiv, koga je lako ujarmiti i ucutkati, a i natjerati da gine, ako treba. Velika je zabluda da je Srbin najpametniji za politiku. To dokazuje i ova situacija u Sokocu. Svi znamo sta se desava, ko je kriv za sva nedjela, a nista se ne preduzima. Opet romanijske ovce izadju na izbore i izaberu svoje dusmane koji im kako kaze Zoran Čolović, djecu upropastavaju.
obicaji- 1173 - 11.04.2005 : Mijat Šuka - best (0)


Izučavao sam Demografiju i Geografiju stanovništva, ovo što mi imamo vezano za sahrane i pokajanja nema nigdje u u pravoslavnom svijetu.
Prvenstveno se obraćam Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, Mitropoliji Dabrobosanskoj sa sjedištem u Sokocu. Ja sam porijeklom sa Sokoca i ovo što se kod nas dešava nije ni malo lijepo. Obišao sam bijeli svijet a posebno Dinarski kraj, kome i mi pripadamo. Ono što mi radimo pri sahranama niko ne radi. Sve te običaje sam izučavao, i uvijek se pitao gdje nam je dojstojanstvo prema pokojniku!
Ne mogu riječima opisati šta se radi kroz Crnu Goru, Hercegovinu, Dalmaciju i Liku. Samo mogu da kažem da je to jedan čin dostojanstvenog ispraćaja.
obicaji- 1168 - 10.04.2005 : Plant Usa - best (0)


1997 godine umrla je moja baka, ja sam u to vrijeme bila daleko, ali sam ipak stigla na sahranu. Bila sam toliko tuzna da sam mislila da cu i ja da umrem. A ljudi koji su dosli na sahranu (komsije i prijatelji )pricali su kako uvode parno grijanje u vikendice i slicne stvari. Nije mi bilo jasno zasto se ljudi tako ponasaju kao da se nista nije desilo, kao da im nije zao. Zato izbjegavam sahrane.
obicaji- 1167 - 10.04.2005 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Sahrane


Evo, kada neće niko, da ja probijem led. Ja ću početi od nečega što mi se ne sviđa, a u srpskim običajima najodvratnije su mi neke stvari vezane za sahrane.

Kada pokojnik "zakorači u carstvo nebesko" porodice onoga koji je umro bi trebala (i obično jeste) da bude ožalošćena. Posebno je bolno kada nastrada (ili umre) neko od mladih. To je uvijek veliki gubitak za roditelje, pa i za širu porodicu.

Međutim, uprkos tome što je ožalošćena, porodica treba da pripremi bogatu gozbu za sve one koji dođu na sahranu. Sem tog emotivnog momenta, javlja se i ovaj finansijski, pa se u našem narodu kaže: "Ćuti, bolje da leži bolestan, nego da umre. Znaš li koliko sahrane danas koštaju".

Pored toga, kod nas postoji kategorija onih koji se zovu "poguzije" tj. ljudi koji jedva čekaju da se neko oženi ili umre, kako bi se dobro "nakrkali" tj. najeli. Zbog takvih idiota, ja i ne volim da idem na sahrane, a kada odem sa groblja idem pravo kući.

Prema pradavnim običajima ručak nakon sahrane se pripremao samo za one koji su došli sa dalekog puta. Nekada se putovalo na konjima, pa je rodbina jahala i po 10 do 15 sati da bi stigla na sahranu. Ko i kada je taj običaj promjenio, ne znam, ali znam da se grozim na sve ovo.

Nakon sahrane, uz hranu se toči i rakija. Čuo sam da se na nekim sahranama (pogotovu kada umre neka starija osoba) preobilno točenje rakije ponekad završilo i pjesmom, što je za mene najveća uvreda za pokojnika i kuću domaćina u koju su gosti došli.
obicaji- 976 - 20.03.2005 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Uvodni komentar


Moj veliki prijatelj Mijat Šuka je napisao:

Brate Željko, biću slobodan da predložim novi forum vezan za našu postojbinu, za naše stare običaje bilo da su u pitanju slave, svadbe, sijela, natpjevavanje na prelima i pjesme sa tih svečanosti, muzika ako je moguće, pa i običaji pri sahranama. Dakle sve o nama i našim korijenima, da se ne zaboravi.

Zbog toga ovaj forum posvecujem njemu, jer bolji uvod ni ja ne bih mogao napisati.

Idi na stranu - |1|2|