|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Ce2 Fikic : Bosna I Hercegovina-Biha}
|
26618 |
24.02.2011 |
Pogled unazadPoštovani ima jedna izreka, a radi pamćena nije bitno od koga je, tj.
treba shvatiti suštinu.
Potcijeniti protivnika prije bitke, znači već upola izgubljena bitka.
Kada čitam ili gledam osvrte iz skorašnje ratne prošlosti ni jedna od zaraćenih strana neće da prizna da je, u ratnim sukobima bilo dobro izvedenih akcija od strane druge strane, i da su određeni gubici u ratu posljedica nemara nestručnosti, a koju pokazuju vojne vođe sada u svakodnevnoj politici, odnosno taktičnosti druge strane.
Sve dok se nastavi po starom, živimo u zabludi da su drugi loši, vojnički nesposobni, kukavice ili slično.
Čini mi se da se olako daje titula hrabrosti, junaštva, neustrašivosti, i da su mnoga odlikovanja ma kako se zvala, zalutala na krivim adresama.
|
|
|
Vukovarac :
|
25344 |
29.10.2010 |
OdlikovanjaMolim vas da mi oprostite na mojim učestalim postovima.
Međutim, tek sam naletio na vas, pa nemate pojma koliko mi je sada srce puno.
Evo, pročitah između ostalog i rubriku o odlikovanjima, pa bih želio da nešto kažem i po ovome pitanju.
Prije svega, navešću citat od Vogošćanina Pravog:
| Miloš Delić, svakako nije zaslužio orden na svojim prsima ali zbog uspjeha Ilijaške brigade u vrijeme kada je on komandovao tom jedinicom, kao i sa Vogošćanskom brigadom, uspjesi se pripisuju i njemu a ne borcima, pa je Sarajevsko-romanijski korpus predložio za orden pogrešnog čovjeka.
Svi komadanti brigada su predlagani od SRK, tako da Miloš nije mogao sam sebe predložiti a ako jeste onda je to još jedna nepravda prema odlikovanim herojima.
Uostalom, sve je moguće pa čak i to da je on sam sebe predložio.
|
Ovo je tužno, ali i sramotno.
Lovcu na čin i osobi koja je unazadila i Ilijašku i Vogošćansku brigadu.
Debeli prasac koji se uvjek izgubi ako ima više od tri informacije na osnovu kojih treba donijeti odluku.
Dok je on boravio u Ilijašu sve odluke su samoinicijativno donosile vođe grupa.
Isto tako su ga i savjetovali.
To znam za sigurno jer sam ovo toliko puta čuo i vidio na referisanju.
Ja u Ilijaš nisam došao da se laktam.
Bio sam vojnik bez čina, i nije mi padalo na pamet da se guram.
Čin mi nije trabao, isto kao ni mojim saborcima koji su uskakali u turske rovove.
Čin ti tamo niša ne vrijedi! A na kraju, kada mi hrabri jurišnici odradimo posao, oni bi se međusobno čašćavali sa ordenjem i medaljama, ili pak sa činovima.
Mi koji smo šutili, dobili bi po neku pohvalnicu od Karadžića.
Strašno!
Zbog toga stoje ove riječi koje je "Vogošćanin Pravi" napisao.
Ovo je istina i samo istina.
Ko je bio bliže vatri, taj se i ogrijao! A tko je mislio samo na bitke, taj nije imao ništa ni tada a nema ni sada.
Niti će išta i imati!
Mene ne zanima taj komad željeza.
Ne zanimaju me ni činovi.
Ipak, vojnu doktrinu i dan-danas čitam, proučavam...
Ostao sam vojnik i srcem i dušom!
Već dugo nisam više tu kod vas, u BiH.
Ne poznajem situaciju ali sam siguran da na spisku ima dosta osoba koje su u toku rata izigravale nekakve donatore iz Srbije, kobajagi slali nekakvu pomoć a radilo se o čistoj milostinji.
Vjerujem da se oni i dan-danas diče i hvale kako su ono nešto bili...
Eto, toliko o ordenju i činovima.
Čin nikada niko nije dobio iskazanom doktrinom u borbi.
Orden nikada niko nije dobio ako je nešto napravio toga dana i zaslužio ga časno i u krvi.
Ordenje se djelilo po komandama, a činovi uz kisele čorbe u kafićima.
Upravo to vam je, moji ratni drugovi i suborci, velika sramota.
Ali ne njihova nego naša! Sramota da smo im mi to dopustili.
I na kraju, evo jedne anegdote za Delića.
Kada on ulazi u Ladu Nivu, ona padne na patos.
Eto, toliko o vojskovođi koji nije mogao ni sto metara linije obići.
|
|
|
Spiro : Srem,Srbija
|
24320 |
14.04.2010 |
Borci prve kategorijeMislim da niko nikada neće objelodaniti spiskove boraca prve kategorije jer tada bi se vidjelo koliko ih je koji čitav rat nisu uzeli pušku u ruke.
Znam ih dosta iz Semizovca koji su borci prve kategorije, a u toku rata su radili privatne poslove i uzimali pare od i onako gladnog naroda.
Danas uživaju sve benificije.
Isto tako mogu sigurno da kažem da je većina takvih bila član SDS-a, a svi koji nisu htjeli biti članovi u njihovim očima nisu bili "pravi Srbi".
Nisam mnogo razočaran što su i meni ukrali 16 mjeseci, ali mi je krivo zbog onih koji su čitav rat proveli u rovovima a sada su borci pete, šeste ili sedme kategorije.
Boračka organizacija do sada nije ništa uradila da tu nepravdu ispravi.
Nekoliko puta sam slao pisma Ministarstvu za boračka pitanja, ali nikada nisam dobio odgovor.
|
|
|
Luna :
|
24311 |
13.04.2010 |
Borci I kategorijeAko neko posjeduje zvanične spiskove o kategorizaciji boraca po pojedinim regijama, molio bih da ih objave ovde.
Da svi vidimo ko je na tim spiskovima.
Željko, mislim da si i ti obećao da ćeš pomoći u tom objavljivanju spiskova.
Čisto da se orijentišemo koliko je pošteno rukovodstvo Boračke organizacije koje nas predstavlja.
Ne vidim razlog da BORS te spiskove ne objavi na svom sajtu ako je već sve transparentno.
Luna,
ne samo da ću da objavim spiskove, nego imam i obećanje pojedinaca iz BORS-a a će mi poslati spiskove za neke opštine.
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
24224 |
31.03.2010 |
OdlikovanjaPosto sam bio jedan od predlagača za orden i u neku ruku sam upoznat sa procedurom dodjele istih, pokušaću da pojasnim Jovi i Feniksu, kako je došlo do toga da su neki odlikovani iako to nisu zaslužili, pa se zbog toga izgubila prava vrijednost ordenja.
Milos Delić, svakako nije zaslužio orden na svojim prsima ali zbog uspjeha Ilijaške brigade u vrijeme kada je on komandovao tom jedinicom, kao i sa Vogošćanskom brigadom, uspjesi se pripisuju i njemu a ne borcima, pa je Sarajevsko-romanijski korpus predložio za orden pogrešnog čovjeka.
Svi komadanti brigada su predlagani od SRK, tako da Miloš nije mogao sam sebe predložiti a ako jeste onda je to još jedna nepravda prema odlikovanim herojima.
Uostalom, sve je moguće pa čak i to da je on sam sebe predložio.
Navešću vam i jedan primjer.
Jednom prilikom sam donio imena predloženih boraca iz moje jedinice, a Momo Kenjić koji je bio pomoćnik komadanta za opšte poslove me je pitao: "Što nisi i sebe predložio? ".
Rekao sam mu da ja ne mogu sebe predložiti a on je na to dodao: " Ovi idioti te nikada neće predložiti ako sam sebe ne predložiš".
Tadašnji komadant brigade je bio kapetan Antić, pa se ne bi iznanadio kada bi pročitao da je i on odlikovan.
Prema tome, sasvim je moguće da su neki komadanti predložili sami sebe, računajući da im to može proći u višoj komandi.
Pošto je dodjela ordena bila određena sa procentom od 1% po jedinici, pa SRK nije imao puno izbora, kako su se smjenjivali komadanti u Ilijašu, tako su oni slali predlog za orden tog komadanta.
Toliki broj odlikovanih komadanata brigada koliko ima Ilijaš nema ni jedna brigada u Republici Srpskoj.
Ako Nišićani nisu dobijali odlikovanja onda je za to kriva komanda Brigade kojoj su pripadali i koja je trebala da odredi broj predloga za orden i pošalje komandi bataljona da predlože imena boraca za odlikovanja ili su pak komande bataljona bojkotovale da šalju predloge svojih boraca za odlikovanja jer su imale puno više heroja nego što im je odobreno da predlože pa su se bojali da ne načine nepravdu prema nekome heroju.
Sa druge strane, kako da ne odlikuješ poginulog borca, to bi bio najveći grijeh a usput dodijeliš orden nekom pozadincu.
Da me ne bi neko pogrešno shvatio, i u pozadini je bilo hersu bili heroji, ja lično ne bih nikada prihvatio da vodim konja i dijelim hranu i municiju po borbenoj liniji a tako se radilo na vanjskom prstenu oko Sarajeva.
Vjerujem da je na mnogim mjestima prilaz borbenoj liniji bio strm i težak.
Ipak težina zadatka za pozadinca ili artiljerca se ne može mjeriti sa težinom jednog jurišnika ili borca u rovu koji je izložen stalnim borbama na život i smrt.
Sve u svemu, način na koji su dodjeljivani ordeni nije bio realan pa se dešavalo da komande brigade, artiljerija ili pozadina dobiju isti broj ordenja kao i Jurišni bataljon tako da su se na kraju počeli predlagati ljudi koji nisu zaslužili orden jer njihova jedinica nije imala bolji predlog.
Zbog toga mnogi heroji koji su učesvovali u direktnim borbama nisu mogli doći na red za odlikovanja jer su njihove jedinice imale puno poginulih koji su zaslužili da budu posmrtno odlikovani.
Umjesto da su se odlikovanja dodjeljivala po učinku pojedinaca, kao što su to radile komande na neprijateljskoj strani, naša vlast je određivala istorijske datume i na taj dan se dodjeljivao orden, zbog čega se gubila vrijednost pojedinaca i njihovih uspjeha u borbi.
Zato ovom prilikom predlažem svima koji žive u Republici Srpskoj da se pokrene akcija preko Boračke organizacije da se svi poginuli borci moraju posmrtno odlikovati a živi heroji poput Dragana Josipovića dobiju zaslužena odlikovanja i budu postavljeni na odgovarajuće mjesto.
To je jedini način da se očuva onoga što smo mi našom krvlju stvorili i vrati narodu izgubljeni patriotizam, kao i moral za opstanak Republike Srpske.
|
|
|
Jovo Peji} : Ni{I}I
|
24222 |
30.03.2010 |
Odlikovanja i NišićaniUvidom u sopstvenu bukvicu podsjetih se da smo mi, uslovno rečeno Nišićani (borci i neborci sa Nišićke visoravni)u sastavu Ilijaške brigade bili u dva navrata i to od 04.
04.
1992.
do 16.
11.
1992.
i od 26.
9.
1993.
do 20.
10.
1994.
godine.
Dakle, 615 dana od ukupno upisanih 1365 ili 45%.
U ovom prvom intervalu je i period "slavne" Nišićke brigade s' početka rata, koja nije nigdje upisana u knjige starostavne.
Za svo ovo vrijeme nikako ili veoma malo su nas htjela ta odlikovanja.
Na spisku koji je objavio Velimir među živim dobitnicima odlikovanja Ilijaške brigade, po osnovu zasluga za narod, laureat je i jedan "naš".
Jedan od ukupno 213 onih koji nisu posmrtno odlikovani.
Sam način dodjele ordenja i medalja odvijao se po proceduri tako da su komandanti bataljona nominovali a viša instanca odlučivala, vodeći računa o kvotama, zaslugama i geografskoj pripadnosti nominovanih.
"Kad se jede da sam kod kosaca, kad se kupi da sam kod ovaca", rekli bi stariji.
Što se tiče dodjela odlikovanja, Nišićane je nekako uvijek dopadala kontra-opcija, tako da izgleda nisu bili prisutni ni u vrijeme dodjele odlikovanja u Prvoj i Drugoj romanijskoj brigadi.
U sjećanju ostaje Vidovdan 1995.
godine, baš u vrijeme ofanzive neprijatelja i "Radovanovih vatrenih džepova".
Tog dana na meniju ID čete bila je riža, a nedaleko odatle pukovnik Lizdek i tevabija nabacivali su loši holesterol iz romanijske jagnjetine.
Daleko od toga da bi, kao u Domanovićevoj Stradiji, svaki od nas trebao ordenje u kolicima goniti.
Kad bi se sa spiska laureata izbacili neborci, jajare, lelemudi i profiteri a dodali stvarno zaslužni, opet bi brojno stanje bilo "tu negdje".
Pisati o nepravedno zaobiđenim zaslužnim živim borcima bilo bi kontraproduktivno po njih same jer MOS, AID ili kako se već zovu te službe, pomno proučavaju ove stranice.
Primjera radi, moj jedini preživjeli komandant, kojeg su zaobišle sve nagrade (za razliku od svih bitaka), primoran je da se pentra po sokolačkim i drugim krovovima i čisti dimnjake da bi zaradio za život.
Miljkovićevo hipotetičko pitanje "Da li će sloboda umeti da peva k'o što su sužnji pevali o njoj" uvijek i iznova dobija iste odgovore.
Jovo,
kod nas na Sokocu se kaže: "Kad se radi odmakni se, kad se jede primakni se! "
|
|
|
Feniks : Republika Srpska
|
24213 |
29.03.2010 |
OdlikovanjaKao prvo želim da se zahvalim Velimiru koji nam je omogućio da imamo precizan uvid u spisak odlikovanih boraca Ilijaške brugade i koji nam svojim bilješkama omogućava da da dobijemo sve potrebne informacije.
Objavljeni spisak nam argumentovane potvrđuje sumnje da su određena lica (ja ih ne mogu nazvati borcima mada su bili pripadnici Brigade)dobila odlikovanja i svojim imenima "umanjili" značajnost odlikovanja i uprljali ovaj spisak na kome se nalaze i mnoga imena vrijedna pomena.
Ovakav spisak, na kojem se nalaze lica koja su prvu liniju koristili za mjesto unosne trgovine i oni koji su pogibju oca, brata i ili sina ubrzo iskoristili da se povuku duboko u pozadinu gdje su mirno mogli da prespavaju svaku noć svog dežurstva, nam govori da su pojedinim licima dodjeljivanja odlikovanja iz simpatičnosti i prijateljsko-rodbinskih veza te na osnovu pogibje užeg člana porodice a ne na osnovu ratnih zasluga.
Na ovom spisku nedostaju mnoga lica koja su odmah stala uz rame Raleta i aktivno se uključila u organizaciju dok su određeni koji se nalaze na ovom spisku osuđivali našu aktivnost i izbjegavali naše društvo kako ne bi uvrjedili one koji su očekivali da će nas zateći nespremne za odbranu.
Takođe na ovom spisku nevidim mnoge koju su napuštali sve svoje obaveze i odlazili kao dobrovoljci čuvajuči vojne kasarne i rizikujući svoje živote dok su ispred nosa neprijetelja izvlačili naoružanje i ostala materijalno-tehnička sredstva bez kojih bi ubrzo bili nemoćni pred neprijateljem.
Ne vidim na ovom spisku ni mnogo onih koji su odmah nakon sarajevskih barikada postavili svoje i izašli na njih da bi zaštitili teritoriju svoje opštine.
Ne vidim ni mnoge one koji su bili prvi pripadnici interventnog voda i koji su svojim doprinosom i požrtvovanjem imali niz izuzetno opasnih i značajnih akcija koje su učvrstile naše linije a neprijatelju nanijele značajne gubitke.
Takođe na ovom spisku vidim neka lica koja su posle pomenutih akcija i učvrščenih linija (kada smo imali jedan kratak period bez napada)došla u interventni vod poderanih gaća i krijući se iza pripadnosti jedinice započeli pljačke napuštenih stanova u gradu, kao i ostale lešinarske pljačke da bi ubzo na pijacama imali svoje trgovačke štandove i iz rata izašli kao "uspješni" biznismeni dok ih nakon svega čekalo i odlikovanje.
Takođe moram pomenuti i odlikovanje koje je kao komandantu Ilijaške brigade dodjeljeno Milošu Deliću koji je zaista bio dobar stručnjak ali samo u degustiranju nišičkih jagnjadi i šljivovice koji nas je zabalavljen, pijan i plačući dočekao kod nišičke crkve moleći da damo sve od sebe kako bi vratili izgubljene položaje sa rječima "momci sve je u vašim rukama".
Tom prilikom smo ga otjerali i uzeli stvari u svoje ruke, odradili sve što se očekivalo od nas.
Sreća je bila da je neko iz generalštaba ubrzo uvidio sposobnosti pomenutog komandanta i smijenio ga sa dužnosti.
Međutim, njegovo odlikovanje govori da je odlikovan nažalost radi postavljenja a ne radi sposobnosti jer smješno je njegovo porođenje sa ostalim oficirima koji su bili na čelu ove brigade.
Međutim, mnogi oni koji su u toku rata prolivali svoju krv nisu dočekale da prime zaslužna odlikovanja.
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
24197 |
26.03.2010 |
OdlikovanjaZbog dužnosti koje sam obavljao u toku rata, četo sam bio u prilici da predlažem za odlikovanje hrabre borce iz moje jedinice.
Mislim da je naša vlast napravila veliku nepravdu prema poginulim borcima, pa zbog toga se nepravda odrazila i na žive junake.
Činjeica je da smo svi ratovali da odbranimo svoje porodice od krvoprolića koje nam je prijetilo.
Međutim, isto tako je bilo lijepo čuti kada vam pročitaju ime da ste odlikovani kao heroj od strane države za koju se borite dok masa vojnika stoji u stroju i sluša čitanje naredbe.
Pogledajte danas američkog vojnika kada se vrati sa ratišta! Njegova košulja je puna odlikovanja i on je ponosan na njih iako je ratovo u tuđoj zemlji.
Naša vlast je slala je komandama zahtjeve za odlikovanje, a konande su slale imena boraca koji zaslužuju da dobiju odlikovanja.
Odlikovanja su imala određenu kategoriju a postojali su i limiti u procentualnim broju za dodjelu odlikovanja.
Zbog limita su mnogi zaslužni borci ostali nepredloženi od strane svoje komande.
Uz predlog imena borca trebalo je da se pošalje i obrazloženje u kojem se navodi zašto je je borac zasluzan da bude odlikovan predloženim ordenom.
Vrlo često su predlozi odbijani jer za borca koji je predložen za odlikovanje njegova komanda nije poslala dovoljno opisa njegovih borbenih zasluga.
Komande su najčešće slale predloge za poginule borce, pa otuda i veliki broj posmrtno odlikovanih boraca.
Zbog toga su mnogi živi heroji ostali uskraćeni za odlikovanje a imali su ogromne zasluge za odbranu naše teritorije u toku rata.
Moram da naglasim da poginuli borci nisu smjeli biti u istoj kategoriji sa živim borcima, a evo i zašto tako mislim: Da li se moglo vise dati za svoju državu od sopstvenog života, da li je poginuli borac trebao da bude predlagan za orden, to je grijeh prema poginulim borcima, to je grijeh prema njihovim živim članovima porodice.
Zasto danas, kada je rat završen, ponovo ne uzmu i analiziraju učešća i uspjesi naših boraca i na osnovu tih provjera dodjele posleratno odlikovanje.
Ako mogu da se vrše reviziju penzija, invalida i učešća pojedinaca onda mogu da prave i reviziju odlikovanja.
Ne želim da umanjim ničije učinke u borbenim dejstvima, zbog kojih su pojedinci dobili ordenje ali je bila velika nepravda i grijeh da se ordeni dodjeljuju u procentu po broju boraca u jedinici, pa je tako neka jedinica, koja je duboko u pozadini i ne učestvuje direktno u borbama na prvoj borbenoj liniji, dobila više ordenja nego Jurišni bataljon kojem je zadatak bio borba i samo borba iz koje su izašli sa vešim brojem mrtvih i invalida nego preživjelih boraca na kraju rata.
Svi smo mi bili heroji, pa i nasa djeca koja su rasla uz zvukove detonacija granata umjesto zvukova gitara, ali nismo svi isto doprinjeli u borbi za oslobođenje i to bi trebalo da se ispravi.
Sada kada je mir na ovim prostorima ako mislimo da imamo heroje u budućnosti ako dođe do ponovnih sukoba, a kako vlasti danas rade mislim da ih neće imati ko da ih brani.
|
|
|
Kiki Aco Lazo : Bih
|
24188 |
25.03.2010 |
Kategorizacija boracaJako je žalosno je da mnogi poltroni, donatori i profiteri danas nose naziv borca, a pogotovu borca prve kategorije.
Kao što su to i drugi primjetili, žalosno je i jadno što nam to rade naši iz BORS-a, pa se pitam koliko su para dobili za proširnje spiskova prilikom kategorizacije.
A bilo je toga dosta, pojedinci su na razne načine ostvarili privilegiju borca prve kategofije.
Moram da iznesem i par primjera, kako su neki momci zbog nečijeg nemara izgubili status borca prve kategorije.
Momak iz Visokog je proveo rat, od maja 1992.
godine pa sve do Dejtona, da bi mu po završetku rata prilikom dobijanja kategorizacije rečeno da mu fali čitavih deset dana rata.
Neko je od naših pametnih službenika pogriješio i momak je ostao bez prve kategorije borca.
Ima još jedan primjer.
Jedan čovjek, sada mu je 75 godina, je čitav rat proveo na Žuči, i njemu isto, nedostaje 10 dana da ostvari prvu kategoriju.
E, to nas treba da brine, braćo moja.
Dok su naši hrabri profiteri, donatori i poltroni naših komadanata uredno vođeni u evidenciji.
Zato, ako nikako drugačije ne možemo, ja bih volio da putem ovog foruma iznesemo spiskove naših hrabrih donatora - profitera i poltrona, koji se sada busaju prvom kategorijom borca.
Da ih bar ovim putem raskrinkamo i damo svoje komentare.
Posto nemamo naših predstavnika koji su legitimno izabrani u BORS, moj predlog je da bar tako istina izađe na vidjelo.
Poštovani,
interesantno je napomenuti da ja već imam zahtjev pojedinih predstavnika BORS-a, koji bi htjeli da na ovoj stranici objave spiskove boraca prve kategorije za neke opštine u Republici Srpskoj.
Ja sam na to već pristao, ali ne želim da navodim imena opština jer bi se moglo desiti da ja "miniram" njihove zahtjeve.
|
|
|
Feniks : Republika Srpska
|
24173 |
24.03.2010 |
Kategorizacija boracaPotpuno se slažem sa Lunom i svi znamo da je notorna glupost kako je izvršena kategorizacija boraca.
Par puta sam pokušavao u razgovoru sa sekretarom BORS-a da ukažem na mnoge propuste i nelogičnosti koje su nadležni predlagači zakona napravili tokom svojih mandata, ali sam na kraju stekao utisak da je sve uzaludno jer na pravim mjestime ne sjede pravi ljudi nego upravo oni kojima je tokom rata na prvom mjestu bio materijalizam pa onda patriotizam.
Nažalost mnoge počinjene greške nikada zakonski ne mogu biti ispravljene.
Jedan od primjera su ratna odlikovanja koja su dodjeljivana i onima koji su sa svojih funkcija predlagali određene osobe radi simpatičnosti a ne po ostvarenim zaslugama.
Da apsurd bude veći, poznajem osobe koje su dobile ratna odlikovanja predlažući sami sebe a da čitav rat nisu ispalili metka niti imali priliku da vide neprijateljskog vojnika.
Međutim, činjenicu da odlikovanja koja je potpisao predsjednik Republike nikada ne mogu biti poništena podmuklo su iskoristili u pravom trenutku.
Mnogi to kriju ali koriste i koristiće privilegije onih koji su to zaista zaslužili.
Mislim da bi se mnogi od naših pravih boraca zaprepastili kada bi vidjeli spisak onih koji su primili određena odlikovanja i sa svojim imenom se nažalost izjednačili sa onima koji su to zaista zaslužili.
Takođe, mislim da je suvišno pomiljati kako je izvršena kategorizazija i ko je sve dobio potvrde o invalidnosti iz rata.
Kojem normalnom čovjeku može pasti na pamet da u prvu kategoriju boraca ulaze svi oni koji su proveli 42 mjeseca u zoni borbenih dejstava bez obzira da li su gulili krompir ili vraćao i pomjerao linije.
Po takvom rezonu (kao što sam u jednom od razgovora rekao nadležnim u BORS-u) u prvu kategoriju spadaju i djedovi, bake i djeca iz mog Ilijaša koji su proveli čitav rat u zoni borbenih dejstava a čije su kuće bile sto metara od prve linije.
Zbog takvih i sličnih propusta većina nas smo, poput Lune, revoltirani i BORS ne doživljavamo kao svoju organizaciju i distanciramo se od nje što je na žalost pogrešno jer BORS-u to izgleda upravo i odgovara jer imaju podršku od svojih odlikovanih "boraca" koji im sada svojom podrškom vraćaju dug za bespravno dodijeljena odlikovanja i ostale privilegije koje su dobili.
Predlažem Luni da se sastanemo sa još nekoliko ljudi i da se organizujemo za prikupljanje potpisa za formiranje boračke organizacije sarajevsko-romanijske regije uz koju bi sigurno ubrzo stale i mnoge druge regije čime bi sigurno bile zaustavljene manipulacije sadašnjih opštinskih boračkih organizacija koje skoro ništa ne rade kao i BORS-a.
Mislim da je krajnje vrijeme da se nešto učini za pomenuto pitanje, ovdje se često vraćamo u prošlost i pominjemo određene propuste od kojih nažalost mnoge ne možemo ispraviti, ali da bi ispravili ono za šta još nije kasno i zaustavili ono što nam se i dalje negativno dešava moramo preduzeti određene korake i postaviti prave stvari na pravo mjesto zbog svih koji su to zaslužili a i zbog onih koji su nas svojom izgubljenim životima zadužili.
Mislim da se konačno moramo probuditi iz stanja hibernacije i biti odlučni, čvrsti, istrajni i hrabri kao što smo to nekada bili jer ovo je još jedna od borbi iz koje moramo izači kao pobjednici pronalazeći u pravom trenutku, pravo rješenje kao što smo to činili i u mnogim skoro bezizlaznim situacijama.
U potpunosti se slažem sa Feniksom! Ako vam ja nekako mogu pomoći, u vezi objavljivanja spiskova - ja sam tu.
|
|
|
Luna :
|
24165 |
23.03.2010 |
Borci prve kategorijeEh, da je stvarno bilo ovoliko boraca prve kategorije, mi bi mnogo bolje prošli u ovom ratu.
Ovako, neki kvazi borci na čelu boračke organizacije su se dogovorili o kategorizaciji i počeli da dijele te kategorije.
Da se razumijemo, i ja sam borac prve kategorije i odlikovan sam Karađorđevom zvijezdom, ali nikakva prava na osnovu toga nisam dobio.
Naime, nisam htio ni da se prijavim za onih 300 km koje me sleduju na osnovu boračkog staža i ordena.
Ja sam ratovao za svoju državu, a ne za pare.
Međutim, smeta mi kada vidim da su borci prve kategorije neki koji u ratu uopšte nisu ni pušku imali, a čak ni opalili metka iz puške.
To mi nije jasno, kakva je to poštena kategorizacija.
Protivnik sam i toga da neko ko je bio u zoni borbenih dejstava, recimo Ilijaš i nikada nije uzeo pušku, po tom zakonu može da bude borac 1.
kategorije kao i Mladen Savić junak koji je jurišao.
Takvi kao Mladen se ne mogu porediti u toj kategorizaciji ni sa onima koji su cijeli rat bili na prvoj liniji.
Pa ljudi, on nije ni bio na liniji, uvijek je isao ispred linije.
I uvijek je pomjerao te postojeće linije naprijed.
Ovde slučajno pomenuh Mladena, ali takvih je bilo mnogo, ipak ne 70 hiljada kao što misli Pantelija Ćurguz.
Sraman im je ovaj zakon.
Sramni su i zato sto uopšte ne štite borce i one koji su čitav rat proveli sa puškom u ruci.
Sramota je da u vrhu boračke organizacije ne budu: Josipović, Savčić....
i drugi generali i oficiri ili makar obični jurišnici.
Zamišljam, kad bi mogli ovde nekako da objavimo spiskove boraca i kategorije pa da onda svi posjetioci stranice ostave komentar o tome koga znaju iz borbenih dejstava.
Mislim da je bolji način bio nakon Drugog svjetskog rata, kad su se spomenice dobijale na osnovu dva svjedoka.
Ovako ja bih volio da vidimo te spiskove pa da kažemo da li je neko bio saborac tim ljudima.
Vjerujte mi da ima mnogo onih koji nikada nisu uzeli pušku u ruke a sada su borci prve kategorije.
Isto tako ima onih koji nisu učestvovali ni u jednoj borbenoj akciji a imaju ordenje koje se dobija samo za zasluge u oružanoj borbi za slobodu srpskog naroda.
Eto, ako je moguće dobiti spiskove po regijama, pa da otvorimo komentare.
Bila bi to Ćurguzu i Dodiku najbolja revizija do sad provedena.
Ovako, prosto ne znamo ko su ti "prvoborci".
Napominjem isto tako da smo mi, borci koji smo jurišali i proljevali krv krivi što nas nema u boračkoj organizaciji.
I što je vode neki ljudi koji to, po meni, ne zaslužuju.
Sam položaj boraca i odlikovanih u Republici Srpskoj govori o tome kakvo nam je rukovodstvo.
Mi, koji smo jurišali na neprijatelja sada kao jajare ćutimo i gledamo kako nam smanjuju penzije, invalidnine, ukidaju i ono malo što su nekada davali.
Ukidaju oni koji koriste državu stvorenu na krvi.
Na krvi koju nisu oni prolivali!
|
|
