|
|
|
|
|
|
|
|
Nalazite se na Najljepse-PJESMA_RAT92 Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje Kraj ratapjesma_rat92 - 43502 - 27.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - (0)
Autor: Baja Mali Knindža Ponovo rade akcije, Ukinute su sankcije, Reče mi juče strina, Na pumpi ima benzina. Vremena teška prolaze, Bolji nam dani dolaze, Zamišljen stojim na cesti, Brate šta ćemo jesti. Penzije dele borcima, Što su pucali ćorcima, Mi nismo imali sreće, Kao oni četeres treće. Refren: I opet borba za vlast, Brate svaka ti čast, Nisi ispao ovca, Sve je bilo zbog novca. Srbijapjesma_rat92 - 42163 - 20.09.2011 : Zoran Janković Rogatica, Republika Srpska - (0)
Autor: Petar Pajić Ja sam bio u Srbiji Srbija je na robiji. Leže Srbi u kafani što pijani što zaklani. Leže Srbi ukraj druma, iz glava im nikla šuma. A iz svake srpske glave teku mutne tri Morave. Srpskog vođu Karađorđa ubio je drugi vođa. Mesto gde je bilo klanje Srbi zovu Radovanje. Ubijenom i ubici dignuti su spomenici. Sad se svaki Srbin bije sa dve svoje istorije. Srbin samo iz inata sekirčetom mlatne brata, Dok na groblje brat se seli Srbin sav se sneveseli: Prazno mu u rodnoj kući - ne može se ni skim tući. Žao mu je brata, svega a dosada izjede ga. Mučni Srbin doseti se, uzme štranjku - obesi se. Sve su srpske oranice same kao udovice. Nit se ore, nit se žanje, Srbije je stalno manje. Leti jato crnih ptica preko srpskih oranica. I grobovi nebom lete - Pošli Srbi da se svete. Neću nikud, ne dam ništapjesma_rat92 - 34422 - 04.07.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica - (1)
Autor: Milanko Borovčanin Romsok (Sokolac) Zbog ponosa I inata Iz principa Zbog Principa Ubijenog Po dva puta I zbog zemlje Tvrde posne I ponosne Neću nikad Ja iz Bosne Zbog izvora Vilookih I potoka Lakoskokih Zbog livade Inokosne Kamenitog Legla zmije Neću nikud Sa zavjetne Romanije Imam papir I tapiju I kopiju Gruntovnice Đedovine Baš me briga Što psi laju Džaba im je Neću nikud Ne dam ništa Neka znaju Neću ići Zbog Dučića Ne dam Kočić Da samuje Da Ćopiću Opet neki Kuću ruše Neću nikud Zemljo moja Neka crknu Nek se puše Zar da odem Da mi opet Neki 'vamo Đonobrazni I Šantiću I Andriću Biste ruše Knjige umne Da spaljuju Neću ići Neka čuju Nigdje tako Ne zanose Zlatosjeni Mjesečine Nigdje tako Ne mirišu U otkose Savijene Trave rosne Zato neću Ja iz Bosne Zar da odem Tamo negdje U tuđini Da se sušim I sparušim Da se saspem I obolim Vjekovima Luda zemljo Krv mi piješ Al' te volim Stalno mi te Komadaju Kroje krpe Kalajišu Dok ne drpe Što im treba I ne zbrišu Sa torbama Preko grane Danteovski Moj bezdane Dok te robe Mene gone Na sve strane Pustimice Al' uzalud Ja se vraćam Ustopice Posle svake Tarapane Tebi Bosno Vidarice Volim brda Tvoja zvonka Vukozovna Zemljo tvrda Suzo teška Pjesmo gromka Hajdučice Otrovnice Iz prisoja Zanosnice Britka moja Dugo topla Munjo vrela Vatro živa Ledenice Vjerna ljubo Varalice Dušebriško Zadojnice Drčnog soja Uzdanice Sabljo moja Ljeto zima I proljeće Udar groma Sunce kiše Cvijet trešnje Divurice Trna gloga I takiše Ko u tebi Nigdje više Ne miriše Začaran sam Šta je tu je Neću nikud I ne dam te Za života I pameti Ti si jedna Ja rezervne Otadžbine Nemam nigdje U nigdine Ne dam mome Zavodnici Nedam gore I litici I livade Zlokosnice I tapiju Gruntovnice Đedovine Tvrde posne Moje Bosne Ne dam svetu Kolijevku Od kamena Kovačnicu Zlatne žice Mog plemena Ne dam grobne Bezdanice Vinogorje Manastire I mramorje Ne dam ništa Ćeraću se Zbog ognjišta Đe sam niko Ne bojim se Ćeranije Odavno sam Na to sviko Ne dam tebe Svetosavska Obraz Sliko Zbog ponosa I inata Iz principa Zbog Principa Ubijenog Po dva puta Za pameti Neću nikad Preko grane Zemljo moja Moj bezdane Zbogom Sarajevopjesma_rat92 - 24909 - 02.09.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - (1)
Na grobu mladostipjesma_rat92 - 17619 - 14.04.2008 : Momir Jolovic Sokolac - (0)
Autor: Momir Jolović Ispod trava kosa spava, u očima boje mora vječna zora. Iznad trava bjesne kiše, pletu munje žice vrele, uspavanku poju ptice nad očima što su svele. Da li oči boje mora iz utrobe vječne tmine vide kad se rađa zora, čuju uzdah s površine. Da li vide duge kose što miluju hladni kamen dok u srcu bolnom nose radostan i tužan znamen. Ispod trava kosa spava, a po travi kaplju oči, u očima zora plava daleko od zaborava. Zbogom mili zavicajupjesma_rat92 - 17277 - 15.02.2008 : Petko Nikolic Vidusa - (0)
Moram, evo Kućo draga Ispred noža Preko praga Draga jesi Al' se mora U nedrago Preko gora Doćli silni Ljudi strani Nema nikog Da nas brani I komšije S njima naše Noževima Djecu plaše Pretres Pljačka Razbijanje Psovke Kundak Prebijanje Nešto gori Neko kuka Mitraljeza Strašna huka Žale djeca Starci Žene I očeve U zatvoru I sinove pobijene Ili glava Nož il' rob Ili u svijet Il' u grob Počuj, Bože Našeg glasa Izbavi nas Od užasa Sve nejako Kofer nosi Neki plaču Neki bosi Djed upita Ispod ranca -Je li pušten Žućo s lanca Preko njiva Preko trave Pratile nas Rikom krave Komšinicu Pita kona: -Pomuze li Kravu, bona Ja ne stigoh Dušman viče Čuješ li je Jadna riče Neko marška Starog Žuću -Nazad, Žuco Čuvaj kuću Njišti konjic Preko raži Baš kao da Nekog traži Rže Dorat Pa se čudi Kuda idu Ovi ljudi Do kolone Konj dokasa Djed zaplaka Iza glasa Dobri Dorat Tužno gleda Oprašta se Sa njim djeda -Zbogom, Doro Mili zbogom Moram na put Slabom nogom Moram, evo Putem znanim U neznano Da se stanim U tuđini Užeć' će mi svijeću Svoju grudu Više vidjet neću Od svog dobra Pod šljemenom U svijet moram Sa bremenom Nikad više Dobro naše Nece djeda Da te jaše Ti se, Doro Šumi vrati Djeda u svijet Da se pati I nikom se Doro, ne daj Drž se šume Staze gledaj U zlo doba I zli ljudi Mjesto Boga Šavo sudi A slobodu Ko nam veza I okove Oko vrata Ne vidio Bijela dana Od Boga mu Bila plata Ne vidio Nikog svoga Nit' mu mog'o Čuti glasa Hranila ga Tuđa ruka Ne bilo mu Nigdje spasa Spopala ga Živa rana Da ga crvi Jedu živa Šta je njemu Ova nejač Šta su njemu Djeca kriva Rodnog mjesta Ako ima Gdje mu prva Suza pala Stignula ga Muka naša Sve mu zemlja Progutala I sav porod Ako ima Što nas mukom Napatio I rodbinu Svoju bližu Sve na Greblje ispratio Evo njiva Potok, dolče Tu do juče Čuvah ovce Svome ocu Znojna čela Nosih vodu S ovih vrela I još pamtim Svoga djeda Bijelo stado Kad nadgleda Godinama Jošte s rosom Stizao sam Ovdje s kosom Još dolinom Ječi zvonce Zbogom trave Zbogom ovce Nekad radost Sada tuga Evo cesta Evo pruga Zbogom selo Meni prosti Tuđoj zemlji Nosim kosti Zbogom kućo Zbogom njivo Zbogom kruško Trešnjo, šljivo Zbogom gumno Žitni rode Zbogom mlini Zbogom vode Zbogom šume Zbogom gore Zbogom pjesmo Zbogom zore Zbogom crkvo Kućo bijela Nećeš dugo Ostat cijela Zbogom greblje I kapelo Čuvajte nam Mrtvi, selo Prostite nam Dođe doba Nema ko vam Kadit groba Zbogom oče Zbogom majko Zbogom sine Kćeri, snajko Zbogom kume Brate mili Sreća bila I mi bili Stegni srce u očaju Zbogom mili zavičaju Ne znam šta ću Ne znam kud ću Zbogom, Žuco Čuvaj kuću (1995. god. ) Posjetapjesma_rat92 - 17257 - 11.02.2008 : Petko Nikolic Vidusa - (0)
Dan u suncu I sunce u maju Hitam putem Rodnom kraju Minule su godine Prohujao rat Ja sam prvi izbjeg'o Poslije i brat I stric I kum Svi rođaci Ostalo je selo I po selu kurjaci Sada gledam selo Sela nigdje nema Tek poneka svraka Na kupini drijema Onu staru Tražim sliku Rodnu kuću U šljiviku Sve srušeno Isječeno Zanijemilo Nerečeno Iz truleži Kućnog krova Raste čičak Trn i zova Gde je nekad Cvijeće cvalo Stablo stare Lipe palo Gdje su nekad Žita klasala Kopriva ljuta U vis stasala Sela nema Izbjeglo u snove Pa me otud Uspomenom zove Tražim snove Od jave se krijem Sada i ja ne znam Je l' java il' snijem Nikog nema Da izađe preda me Samo svraka sa kupine Nijemo gleda me Očepjesma_rat92 - 16625 - 09.12.2007 : Aco - (1)
Daleko sam oče, daleko živim, zavejana snijegom kao što je humka tvoja je duša moja... Od tebe naučiti nisam stigao, al' mali je prostor što sad nas dijeli. Pao si i nisi se digao a smrt osta besmisao kao i život cijeli. Obilića sablju u duši si nosio i ponos predaka srcem prenosio, dušmanima živa rana bio a vitezovima srpskim u vječnosti ruku si pružio. Beli Vukpjesma_rat92 - 15815 - 06.11.2007 : Srpska - (0)
Sve do ovog otađžbinskog rata, nemadosmo takvog komandanta, što izraste u te ratne dane, po imenu Knežević Srđane. Rodio se podno Trebevića, u sred malog sela Tvrdimića, na granici Sarajva i Pala, raslo dijete ko djeca ostala, žeđ gasio vodom sa izvora, glad tolio hljebom sa pet kora, pjesme slušo o Milošu tiću, i mislio i ja takav biću. Kad su neki zamislili ljudi, što imaju iskvarene ćudi, da će srpski bastion da pane, riješi Srđan na čelo da stane, Jahorinskog lakog bataljona, u odbranu Srpskog bastiona. Branijo je s Jahorine Pale, da ustaše nebi ušetale, i masakr pravile po gradu, rastjerale skupštinu i vladu, i da budu nečiji vazali, kako su se mnogi ponadali. A u ljeto devedeset treće, s bataljonom na Trnovo kreće, ranim jutrom o Petrovu danu, Srđan s vojskom u trnovo banu, onda kreće put Ilijaš grada, tu naj više Srpska vojska strada, jer se borbe tu vode naj češće, svakog puta sve žešće i žešće. S Ilijaša ode na planinu, Bjelašnicu nada dušmaninu, tu prezimi s tri stotine druga, strašna zima čemerna i duga, vjetar vije snijeg u lice bije, budan vojnik stavši snove snije. Nit tu ima lisice ni vuka, nit je kadkad bivalo hajduka, sem vojnika Jahorinskog puka, pod komandom mlada BELA VUKA. A Nišići krvavo poprište, sa kojega gavranovi pište, nadlijeću rasuta tjelesa, i komade otkidaju mesa, i sa Srba i sa poturica, tu je carstvo zloglasnijeh ptica. Sva je gora od plamena crna, granatama ljutim prekopana, tu je Srđan dopanuo rana, al junački nosi se sa njima, komanduje svojim vukovima. Pribljanska četapjesma_rat92 - 15790 - 05.11.2007 : Srpska - (0)
Još se sjećam kao juče, ja Decembra toga trećeg, doživijo nikad nisam, ni vidio jada većeg. Vraća mi se ko na dlanu, preda mnom su slike žive, i sjećam se svakog trena, te ustaške ofanzive. Na Nišićku visoravan, udarila turska sila, bog je dao da Pribljanska, (*1*) tu se četa ušančila. Četa mala ali snažna, bješe srpska glavna spona, uzdanica i nadanje Jahorinskog bataljona. Lete mine i trombloni, mitraljezi sitno kose, na pribljansku šaku ljudi, Živiničke strme ose. Šaka ljudi čuda čine, pred balije silne staše, i na buljuk dočekuju, alijine buljumbaše. Mrtvi turci i ranjeni, ispred rova Srpskog plježu, zato turci sve silnije, oko Srba obruč stežu. U odsudnom tome trenu, djeliše se sudnji sati, kad nevolja Srbe snađe, poče zrna nestajati. I da budu veći jadi, prekinu se Srpska veza, jer vezista bi pogođen, iz turskoga mitraljeza. U pomoć mu Željko pođe, drugačije bi grehota, pomoći mu nije mogo, niti njemu niti sebi, turčin nebi turčin bio, kad ubio mučki ne bi. Turski snajper iz blizine, pogodi ga u sred vrata, ko pokošen Željko pade, kraj mrtvoga svoga brata. Suza jedna kanula je, kraj njegovog oka snenog, jer vidjeti nikad neće, svog Nikolu nerođenog. Na usni mu riječ osta, imao je želju žarku, to kakav je junak bio, da kažemo sinu Marku. Smrt njegova kao da je, saborcima dala krila, odjednom se turska sila, o svom jadu zabavila. Složiše se kao jedna, sve čađave cijevi vrele, dok se nisu turske čete, u bježanje zapođele. Srpska truba u tom trenu, kao juriš da zasvira, i počeše bježat turci, svakim glavom bez obzira. (*1*)Pribanj mjesto na ulazu u Pale kod tunela Grahovištepjesma_rat92 - 12846 - 20.05.2007 : Jelena Elek Florida - (0)
I uvek ta nema bol dolazi sa mesecom majom Prozima se kroz sećanja razdire mir u meni. Sklapam oči i za trenutak ponovno gledam lice starice Mile Gledam nebo, slušam smeh dece Miriše kandila i hleba Grahovište ja te ponovno spevati moram Kao da me pusto odnekud dozivaš i daleko i tužno noseci svete kosti u sebi Nekad mi se čini kao da si među zvezde nebeske ušlo Izdiglo se iznad zemlje Da rulja i ubice krvničke ne koračaju tobom I uvek dolazi sa mesecom majom ta gorčina u grlu bolovi u nedrima pitanja i vrisak za mrtvima Boze pravde! | |
Idi na stranu - | 1 | 2 |