|
|
|
|
|
|
|
|
Nalazite se na Najljepse-PJESME_JUNACKE Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje Bosanka Majka Budžetkapjesme_junacke - 68339 - 07.04.2012 : Zoran Janković Rogatica - (0)
Zove na razum svoje sinove Nebojšu, Željka i Bakira Što pretoviše se na sisi budžetskoj, Dok sva tri naroda njihova gladuju (Da prestanu narode svoje da potkraduju) prepjevao: Zoran Janković Svatri ste mi na sisi ćapćala, joj, neiscrpno blago, narodno, budžetsko! Svetrojici dajem plate, nezaslužine, tople obroke i vozarine i stanarine i otpremnine i 'ine, svetrojici perem jutrene, usrane, političke pelene Joooj, Nebojša, Željko, Bakire, joj četiri godine vašeg mandata, da mene štitite od naroda vam data, ni prvi (a zadnji!?) u mome vijeku, vazda ste (naj)prvi na mome mlijeku, tri kamena oko vrata, narodu teška, vi ste im velika, dejtonska greška, koju Međunarodna zajednica izvrca (i njome narod do balčaka isprca). Joooj rosni, bosi i posni, ljiljane trolisli, nesretni narode, trostruko pokisli, Joj, Nebojša-Dodikdane, Joj, Željko-Bosnasane, Joj, Bakire-Alindine, glogovi proštac troračvasti okalemila Bosna, trojedna, dvodjelna, trobosna, troposna, preposna! Jooooj gdje ste, Nebojša, Željko, Bakire, joooj, gdje ste, uvijek prvi u mome isplatnom redu, zar ne vidite narodni čemer i bijedu!!! Sirotinja raja nit ije nit pije, dok se svaki od vas za kap njihovog krvavog znoja bije, oni plaćaju poreze, nareze, prireze, gladni i žedni plaćaju bezveze, da bi vi imali stari viski i mlado meze. Joj, tri vuka moja što jedete ko mećave, Hoće majka da vas izljubi finansijski pretile. Sva trojica mi isti ste, ne znam više ni koji ste ni šta ste ni čiji ste toliko se utoviste. Najlakše, majka, Nebojšu bi poznala, po podočnjacima crnim i crvenom nosu, onako lijep i visok, još uvijek na stranu češlja kosu, namirisala bi ga hodnikom na trista metara, po mirisu alkohola i ostalih etara, i po načinu na koji svijetom pravo hodi, čas lijevo, pa desno, pa posredini, samo dok počne ići i po vodi. Najveći komunista od svih nacionalista, najveći socijalista od svih srbista, od svih Milorada veći dodiksta. Željko, sine, majčin-sane, ti bosanski imendane, tebe bi majka najlakše poznala, najljepše ti je pjesme u kolijevci pjevala "nuna nana svoga pehlivana" (da li šokca ili muslimana!?). Zlatan si mi ko ljiljan zlatan, u borbi protiv tvog naroda satkan, crvena ti knjižica, crvena ti partija zelene boje, zelene ko' ko srce tvoje. Kad te vidim kako hodiš sve bi čo'ek plak'o: ne ideš ni sredinom džade, da te ne satare štogod, ni plaho uz kraj da te ne udari nešta s krova, nego hodaš 'nako, 'nako.. . Ko si, šta si, šta radiš, gdje ideš, (ne)Željane, sine? Sve: 'nako.. . Bakire, sine, Babuše svoga, maajka te onako malog i žutog povijala u pelene, (a kakve bi druge nego zelene)! Nevaspitan ni Alijom ni sarajevskom jalijom, Majkin đače, jediničaru i dvojkašu, da je mati znala da taki nepismen preCjednik moReš bit' za raju našu, ne bi te zbog onih silnih kečina u školi tukla ni za uši vukla. Mene, Bosne, more bit' bidne, a more bit' i ne bidne, a tebi, sine, koliko vidi Majka, bogaćenje nikako ne gidne. Joj, tri moja nesoja, joj, tri ljute guje s prisoja, što vas narod budžetskom sisom nasisa, što vam buna bankovna konta golemim ciframa ispisa. Joj, gdje vam je savjest, pamet, gdje živite vi zašto se ponašate ko mentalno zaostali zbog vas plaču naroda tri, i Sejdić i Finci, i (svi) ostali. Ustajte, sa zlaćanih sećija ustajte, po narodu pogledajte: Gdje su bijele kosačke družine povijene? Zašto su desetine hiljada naroda pobijene? Zašto nema armije radnika u odijelima radnim? Zašto su kontejneri radničke menze ustima gladnim? Zašto omladina ne želi više ovdje da živi? Nemojte mi samo reći da su za to neki drugi ljudi krivi! Djeco moja, vi ćete Bosanki Majci oprostiti, Što će vas majka ražalostiti, ali vama će istorija suditi, kako ste mogli narod svoj ovako sluditi, da glavom o zatvorena vrata tuče i beuče, ko u grobu Nije ovo, djeco, Bosna, ovo je Zemlja Posna! Kad nestane radnika i seljaka u naroda tri zar mislite da ćete sretni ostati vi!? Ko će vam onda livade kositi? Ko li će djevojke prositi? Ko li će rakije peći? Ko li će slanine sjeći? Aj, zar će se sami foteljaši nesiti, zar će se narodnom pogačom rumenom - crvena kad nikne iz naših kostiju- zar će se našom pogačom crvenom nesiti foteljaši sami slastiti?! I zar će se političarske njuške pogane našim mrsom alapljivo mastiti?! I zar će našom rakijom prvenom salovita svoja ždrijela palucati?! I zar će njihove šape čupave što su se u našoj krvi kupale nevjestama što su za vas pupale proljetna njedra satrti?! I, djeco moja, poslije naše samrti, zar će im se sito-pjano štucati?! Aj, ko će ove vukodlake-političare zatrti? Djeco, djeco, djeco, kazujte, djeco, ko će ih zatrti! I ko će opametiti moga Nebojšu, moga Željka, moga Bakira? Otvori uši, Nebojša, Otvori uši, Željko, Otvori uši, Bakire, čujete li uku veliku? to krče crijeva gladna, naroda jadna, a glad nema oči, narod će za vrat da vam skoči, da pokida preskupe đerdane na vratu, Bakire tvoje hanume, kad ne mogne više vraćati vaših kredita ratu, i kupovati vam zemlje dunume, da na njima gradite vile. Posljednjom snagom doji vas Bosanka, tromajka, pomajka, koommajka, komnemajka, ne vucite više iz grudi usahlih, ko kerovi ćapteći, umjesto mlijeka krv će mi poteći. Ko god dođe na budžet poslije vas da ambare izaspe, i torove pune da nam razaspe, i krcata da nam ulišta pbsasne, i da se grije s narodnog ognjišta djeca će mu zalud ovuda skitati i za tri (radna) narod pitati!
pjesme_junacke - 28382 - 29.04.2011 : Zoran Janković Republika Srpska, Rogatica -
(0)
Moje pleme snom mrtvijem spava A ja što ću, ali sa kime ću? Malo rukah, malena i snaga, jedna slamka među vihorove, sirak tužni bez nigđe nikoga... Moje pleme snom mrtvijem spava, suza moja nema roditelja, nada mnom je nebo zatvoreno, ne prima mi ni plač ni molitve; U ad mi se svijet pretvorio, a svi ljudi pakleni duhovi. Crni dane, a crna sudbino! O kukavno Srpstvo ugašeno, zla nadživjeh tvoja svakolika, a s najgorim hoću da se borim! Poruka Americipjesme_junacke - 27350 - 23.03.2011 : Cicmil Drago Budva - (0)
Ameriko silo nečastiva U tebi se zlo i tuga skriva Sodoma te snašla i Gomora Ti si leglo najvećih zlotvora. Stići će te suze i ridanje I ranjene djece jaukanje Širiš laži o ljudskim pravima A nanosiš nepravdu ljudima. Širiš neke lažne ideale I udaraš na narode male A na veće ti kreneš pa kloneš Bog će dati jednom da potoneš. Ti se praviš demokrata da si A koliko života ugasi? Stići će te i kletve i suze O nesoju gade i baksuze. D. Cicmil Danas je 12 godina od kada je fašistička organizacija NATO pakt počela sa bombardovanjem moje domovine radi pravljenja svoje baze na Balkanu tj. Kosovu i Metohiji. U tome mu pomogoše poslušnici poput Mila Đukanovića i njihovi drugi podrepaši koji danas drže Crnu Goru u mraku i pod kontrolom Karamonte mafije koja danas hara najsvetijim i najljepšim parčetom zemnog šara pod nebeskom kapom tj. Crnom Gorom, a pod pokroviteljstvom tog fašističkog saveza. Probudi se crnogorski rode i ne daj da te mafijaši vode! Hvala tebi čiča Dražopjesme_junacke - 26171 - 15.01.2011 : Ratko Obrenovic Detroit, USA - (0)
Pad Lovćena 1916.pjesme_junacke - 25461 - 06.11.2010 : Drago Cicmil Budva CG - (0)
Na hiljadu devete stotine šesnaeste po redu godine Top zapuca sa morske pučine leti đjule put Lovćen planine Drhtaj hvata planinu cijelu kad pogodi đule u kapelu Sto je Njegoš na Lovćen napravi stricu Petru spomen da ostavi A on u njoj vječno da odmara na tom krovu srbskoga oltara Bas na krovu dične Crne Goreda i mrtav o'tle gleda more Da s Lovćena gleda Crnu Goru i s njom srbsku Boku prema moru. Al' proklete Švabe i ustaše ni mrtvom mu mirovat' ne daše No gađaju s mora iz topova da unište leglo sokolova Da tu Franju spomenik postave Crnogorce u okov da stave. Misle da će lako u okove Crnogorce stavit u okove A ne znaju žalosna im mati da se neće Crnogorci dati U sindžire vezat i okove i trpjeti Švabe i skotove Što pod švapski sindžir skapavaju a za čojstvo i obraz ne znaju Nego služe kao konjušari svakojakoj bagri i fukari. Kad srušiše lovćensku svetinju spustiše se prestonom Cetinju. Pa ta svapska ordija prokleta po slavnome Cetinju se šeta. Ukazima svesvapskoga cara nova vlast se na Cetinju stvara, A Ferdinand medalje dijeli onim što su Lovćen zauzeli. Komandantu Vražje divizije car najviše daje odličije, Šarkotić se Stjepan zovijaše iz Hrvatske on rodom bijaše. Od početka Prvog svjetskog rata Švabe ovog poslaše Hrvata Da pokolje pravi po Srbiji i o Srbskoj radi pogibiji. Pa ga posle srbske odstupnice u bosanske meću poglavice Te guverner i komandant posta ne bila mu crna zemlja prosta. Pod mač stavi zemlju Hercegovu i još k' tome zemlju Dalmatovu Da Šarkotić sa njima upravlja a da Srbe muči i zlostavlja. Pa mu Švaba zadatak postavi Crnu Goru u ropstvo da stavi. Kad je Stjepan zadatak dobio na Crnu se Goru okomio. Pa Lovćenske kad osvoju klance i Cetinje kad stavi u lance Vlast kad stavi nad ovijem krajem car ga prozva od Lovćena zmajem. Ne zna Stjepan za dvije godine da će švapska slava da pogine. Na hiljadu devete stotine osamneste u jesen godine Kad kraj dođe Prvom svjetskom ratu Šarkotiću Stjepanu Hrvatu Ništa drugo preostalo nije no da bježi pod skut Austrije. Srbska vojska ide pro Golgote i kroz teške i mučne strahote Za četiri ljeta ovog rata protiv Švabe, Bugara, Hrvata Kroz gudure zemlje Arbanije i kroz puste grčke nedođije Teškom borbom uz velike muke ćera švapske horde i buljuke I njihove pridvorice, sluge muslimane, Hrvate i druge Pro vrleti i širokih polja bježi gora a ćera je bolja. Austrijske to bježe ordije ispred Crne Gore i Srbije. I njihove proslavljene vojske na vukove što-no liče gorske A pred vojskom srbski kralj i vođa baš potomak slavnog Karađorđa Petar prvi Karađorđeviću nema ravna tom sivome tiću A zet bješe on kralja Nikole ovaj junak i sivi sokole Što dovede narod do slobode i sjedini slovenske narode Da bi skupa bili u slobodi sa Balkana slovenski narodi Da zajedno oni budu jači da ih niko više ne potlači. Od Triglava do grčke granice kraljevini postavlja granice, Od Đerdapske klisure do mora sloveni su oko jednog dvora. Crnogorci sokolovi sivi što će slava vječno da im živi Srbijanci s njima vitezovi jedne krvi junački sinovi Za četiri ljeta vojevaše kletu švabsku silu nadvladaše I slobodu zadobiše svetu svapsku silu proćeraše kletu I njihove sluge i dodvore do u bečke procerase dvore. Šarkotiću zmaju od Lovćena mikotrpna dođoše vremena Ni dva ljeta ne traja ti zvanje jer ne trpe Srbi robovanje. Crna Gora zemlja je slobode tvoje zvanje k'o led tanak ode Ti pobježe bečkome ćesaru Ferdinandu austrijakom caru. Proguta ti zvanje bezdanica ti ostade uprljana lica Da se svijas po švapskome dvoru i vječito pamtiš Crnu Goru. Iako je Crna Gora mala nikom ona nije robovala Pa ni švapskom caru Ferdinandu Crnogorci slobodu ne dadu. Lovćensku si kapelu srušio Njegoševe kosti povadio Po noći ih na Cetinje snio sad se stidi crn ti obraz bio. Stigla te je teška Božja kazna pa je želja ostala ti prazna. Tvoje zvanje "Zmaja od Lovćena" ne potraja za dugo vremena, Jer Bog vazda kažnjava zlotvore koji rade protiv Crne Gore. Crna Gora leglo sokolova još će živjet' dok traje vjekova A protiv nje ko god šta uzradi od Boga će zadesit' ga jadi. Crnogorci sokolovi viti Bog će višnji vazda da vas štiti Dok god pjesma čuje se iz ora živjela nam braćo Grna Gora. Fočapjesme_junacke - 15766 - 03.11.2007 : Dule Crnogorac Adelaide - (0)
Kada Turci poharaše Foče, srpsku živalj, kad poklaše čo'če, jedan junak nekrstu uteče, gazeć' vodu što poniže teče, nije jadan odahnuti smio, dok se nije gore dofatio, a u gori jedna četa mala, oko vatre odmoru se dala. Kada stiže na njihove strane, pa ga jadna nahraniše hrane, pitahu ga đe zadobi rane? , đe se goste gavrani i vrane? , a on kaza što nijesu znali, da su Turci Fočom Srbe klali.. , mimo njega živijeh ne ima, Turci grozno svetiše se svima, svetiše se braći druge vjere, što Hristove poštuju eksere. Kad junaci ozgo sa visina, pogledaše dolje put kotlina, opaziše od Fočinih strana, jata crnih vrana i gavrana, više Foče crnjelo se nebo, đe se Alah postiđeti trebo, đe je raja goloruka pala, jer se drugom Bogu obećala. Ti junaci što do vatre stahu, crnogorski četnici bijahu, četovođa ote čete male, bje osvetnik Đurišiću Pavle, Kad je Pavle vijest razumio, junaka je bijes uhvatio, pa je brže čete sakupio, te ih oko Foče razmjestio, ponado se Đurišiću Pavle, da nejači ne poklaše male, al kad junak cjelu Foču uze, niz obraze udariše suze, sve što Fočom opkoliše turci, na groznoj je izginulo muci, ne bje Hrišćan da je preživio, đe je Turčin istragu činio. Mili Bože,.. dal dušmani znaše? , kad zločinu grdan sevap daše, dal mogahu jadni znati čo'če, da je Pavle u blizini Foče, da će Srbi računa da prave, Srbi koji bjelog orla slave... Osta pjesma da je pjeva neko, đe je potok srpske krvi teko, pa je pošlje potekla rijeka, da se pamti dok ima vijeka, da se krvav zločin ne isplati, zločin hoće obraz da oblati, zločin hoće osvetu da zove, pa istrage započinju nove, zločin vavek za osudu stoji, u Hrišćana što se Boga boji, sa zločinom neće da se diče, Srbi koji stajahu do Čiče, ali hoće sa junačkim bojem, kad ginuše na stijenju svojem. Istorijom krvlju upisana, osta Foča do ovijeh dana, a za svake grdne bune nove, gavrani se oko Foče tove... Divivi iz istorije našepjesme_junacke - 15089 - 01.10.2007 : Dule Crnogorac Adelaide - (0)
Jesul" ono od oblaka sjene? , bjele sjene vrh Lovćen stijene, što lebde kraj Njegoševa groba? , ol" je ono aveti seoba? Vjetar urlik od kurjaka nosi, de igraju vilenjaci bosi, uzduž svete oskvrnjene liti, de slobodu hajduk hćede kriti! Dva detića više ploče ledne, traže l'jeka boleštine jedne, ovuda se, ne dodoše kriti, ispred kršne nagrdene liti, Pod zvjezdom im sloga bješe sveta devet ljeta petokraka kleta, držaše u pokornosti raju, dok se simbol ne primače kraju, devet ljeta kupiše harača, devet ljeta čemera i plača, salomiše Crne Gore male, dok su rđe harac ubirale! Al kad im se uši upališe, narod Crne Gore zavadiše, ne nadoše izmirenju pute, jatagane potegoše ljute. Pred ponorom građanskoga rata, pljuje Momo svog crvenog brata, u obadva na obrazu blata, za mirenje ne ostade sata... Kraj se sluti kroz mjeseca sjenu, kad dodoše na Lovćen stijenu savjet tražit mrtvog velikana, da ne budu hrana od gavrana! Vrh Lovcena grobna bje tišina, kad ih pokri svemirska prašina, ne bje glasa od noćnijeh ptica, dok se objem strah čita sa lica!... Lik junaka za liticu minu, kroz učmalu, jalovu tišinu, zvuk kopita o Lovćen stijenu, poremeti mirnu Vaseljenu. Kad se opet kaza iza krša, bjela avet, ol junaka duša, surom kožom pokrita od vuka, živog stvora ne bijaše zvuka. Mili Bože, smrtnike pomozi, kožni kalpak i bivolji rozi, ka ukrasi aveti na glavi, što prijeti oba da udavi. Avet što je iz tame ispala, ispred Moma i Mila je stala, pa govori u to pozno doba, iznad sveta Njegoševa groba, Od aveti zvuka čuše slova; "Duh sam braćo Marka Miljanova, dok na zemlji ka junak sam bio, sve sam srpske dušmane lomio, dušmane od vaših pradedova, jer sam čuvo zavjet od Kosova, kazujte mi; šta činite ljudi? , dok se u me bijes ne probudi! , duše srpskih žrtava iz rata, odrediše mene za dželata, vaši preci poslali su mene, da očistim gubu sa stijene! duhovi što s turskijem se bore, jošt čuvaju lomne Crne Gore, rde ljudske, slave gladni bili, svo ste naše bratstvo zavadili! sve zbog slave, i zemaljskog blaga, hćeste kopat Crne Gore traga, da se tuđin sa nekrstom smije, de od zemlje napraviste dvije! tako meni od predaka slave, obojici hoću sjeći glave, ne krenetel' odmah put vijere, da sramotu Crna Gora spere! desnom rukom znak činite krsta, ne sa šakom, nego sa tri prsta, pa ću oba puštit u životu, što nijesam jošt darovo skotu ali hoću zavjet da mi date, politike da se ne hvatate, pod Lovćenom mloge su livade, neka babo svakom stado dade, za ovcama gubite vremena, i bacajte kamena s'ramena, jer sam vavek sijeko zlotvore, što hćedoše cjepat Crne Gore! ako neće Srbi da vas sjeku, britkom ćordom u ovom vijeku, poslušajte opomene slova, hoće sablja Marka Miljanova! stavite se s'pameću u glavu, da vam mrtav, ne oduzmem slavu, ovo su vam moji zadnji glasi, vama dvjema, smrtni teku časi. "... Trenom avet na svog ata kroci, trenom bjelac u maglu uskoči, sivi oblak žut mijesec zakri, bjelu avet crnim velom sakri! Kad se mjesec nanovo ukaza, pusta bješe niže groba staza, mrtva svuda pritisnu tišina, na široko sred kršnih planina. Jednim okom gleda Momo Mila, drugim traži de se avet skrila, hoteć prodrjet kroz crnu tišinu, što je pala nad Lovćen planinu. "Slušaj Milo crvene ti slave, za naše se ne sekiraj glave, dali pamtiš veseo mi bio? , dok si škole crvene hodio, šta je nama Tito govorio, dok si jošte pionirom bio? , da duhova nigde svjetom nema, mrtav čovjek, mrtav je posvema! crvena je nas učila vjera, da se bajka istorijom tjera, o dusima našijeh predaka, koji žive sred vječita mraka! Tito kaža da ne ima Boga, do simbola našeg rogatoga, on je srpsku natjerao pamet, da odbaci od predaka zavjet! omladina petokrake cvjeće, pod barjakom crvenim se kreće, zaboravi na ludoga Marka, to je druže istoriska bajka, blagostanju životnom se nadaj, Tito kaža, zavadi pa vladaj. " Iza stjene pojavi se avet, što slušaše komunista zavjet, pritajena slušala ih bila, pa se grdno avet naljutila, "Rđe pasje od moijeh strana, prilika je vama bila dana, ko s"crvenom zadoji se vjerom, vavek jadan osta proleterom. "Mjesečeva osvijetli zraka, bljesak sablje Miljanova Marka, dvje se glave kotrljati staše, niz stijenu de Marko stajaše. Jeziv smijeh daljinom se čuje, grohot šuplji, pomrčina bljuje, ispuni se zavjet neimara, grdna kletva od Lazara Cara! Do koljena pade krvi klete, kad aveti staše da se svete, Crnom Gorom i Srbijom šire, svud sjekoše crvene vampire, ateista ne ostade šaka, od plejade Lenjinovih đaka, istraga što za Danila poče, ponovi se još groznije čoče, mili Bože na svemu ti hvala, de se patnja krvlju osveštala... Propast carstva srpskogapjesme_junacke - 13616 - 08.07.2007 : Gromovnik Republika Srpska - (0)
Poletio soko tica siva Od Svetinje od Jerusalima, I on nosi ticu lastavicu. to ne bio soko tica siva, Veće bio svetitelj Ilija;; On ne nosi tice lastavice, Već knjigu od Bogorodice, Odnese je caru na Kosovo, Spušta knjigu caru na koleno, ; Sama knjiga caru besedila: "Care Lazo, čestito koleno! "Kome ćeš se privoleti carstvu? "Ili voliš carstvu nebeskome, "Ili voliš carstvu zemaljskome, ; "Ako voliš carstvu zemaljskome, "Sedlaj konje, priteži kolane, "Vitezovi sablje pripasujte, "Pa u Turke juriš učinite, "Sva će Turska izginuti vojska; "Ako l' voliš carstvu nebeskome, ; "A ti sakroj na Kosovu crkvu, "Ne vodi joj temelj od mermera, "Već od čiste svile i skerleta, "Pa pričesti i naredi vojsku; "Sva će tvoja izginuti vojska, ; "Ti ćeš, kneže, šnjome poginuti. " A kad care saslušao reči, Misli care misli svakojake: "Mili Bože, što ću i kako ću? "Kome ću se privoleti carstvu? ; "Da ili ću carstvu nebeskome? "Da ili ću carstvu zemaljskome? "Ako ću se privoleti carstvu, "Privoleti carstvu zemaljskome, "Zemaljsko je za maleno carstvo, ; "A nebesko u vek i do veka. " Car volede carstvu nebeskome, A nego li carsku zemaljskome, Pa sakroji na Kosovu crkvu, Ne vodi joj temelj od mermera, ; Već od čiste svile i skerleta, Pa doziva Srpskog patrijara I dvanaest veliki vladika, Te pričesti i naredi vojsku. Istom kneže naredio vojsku, ; Na Kosovo u dariše Turci. Mače vojsku Bogdan Juže stari S devet sina devet Jugovića, Kako devet sivi sokolova, U svakog je devet iljad' vojske, ; A u Juga dvanaest iljada, Pa se biše i sekoše s Turci: Sedam paša biše i ubiše, Kad osmoga biti započeše, Al' pogibe Bogdan Juže stari, ; I izgibe devet Jugovića, Kako devet sivi sokolova, I njiova sva izgibe vojska. Makoš' vojsku tri Mrnjavčevića: Ban Uglješa i vojvoda Gojko; I sa njima Vukašine kralje, U svakoga triest iljad' vojske, Pa se biše i sekoše s Turci: Osam paša biše i ubiše, Devetoga biti započeše, ; Pogiboše dva Mrnjavčevića, Ban Uglješa i vojvoda Gojko, Vukašin je grdni rana dop'o, Njega Turci s konjma pregaziše; I njiova sva izgibe vojska. ; Mače vojsku Erceže Stepane, U Ercega mloga silna vojska, Mloga vojska, šezdeset iljada, Te se biše i sekoše s Turci: Devet paša biše i ubiše, ; Desetoga biti započeše, Al' pogibe Erceže Stepane, I njegova sva izgibe vojska, Mače vojsku srpski knez Lazare, U Laze je silna Srbalj bio, ; Sedamdeset i sedam iljada, Pa razgone po Kosovu Turke, Ne dadu se ni gledati Turkom, Da kamo li bojak biti s Turci; Tad' bi Laza nadvladao Turke, ; Bog ubio Vuka Brankovića! On izdade tasta na Kosovu; Tada Lazu nadvladaše Turci, I pogibe srpski knez Lazare, I njegova sva izgibe vojska, ; Sedamdeset i sedam iljada; Sve je sveto i čestito bilo I milome Bogu pristupačno. Sveti Savopjesme_junacke - 13613 - 08.07.2007 : Gromovnik Republika Srpska - (0)
Zbor zborila gospoda hrišćanska Kod bijele crkve Gračanice: "Bože mili, čuda velikoga! Kud se đede car-Nemanje blago, Sedam kula groša i dukata? " Tu se desi Nemanjiću Savo, Pa govori gospodi hrišćanskoj: "Oj Boga vam, gospodo hrišćanska! Ne govor'te o mom roditelju, Ne govor'te, ne griješ'te duše: Nije babo raskovao blago Na nadžake, ni na buzdovane, Ni na sablje, ni na bojna koplja, Ni dobrijem konjma na rahtove; Već je babo potrošio blago Na tri slavna srpska manastira: - Jednu babo sagradio crkvu: B'jel Vilindar nasred Gore svete, Krasnu slavnu sebe zadužbinu, Vječnu kuću na onome sv'jetu, Da se njemu poje leturđija Onog sv'jeta kao i ovoga; - Drugu babo sagradio crkvu: Studenicu na Vlahu Starome, Krasnu slavnu majci zadu-binu, Svojoj majci carici Jeleni, Vječnu kuću na onome sv'jetu, Da s' njojzi poje leturđija Onog sv'jeta kao i ovoga; - Treću babo sagradio crkvu: Milješevku na Hercegovini, Krasnu slavnu Savi zadužbinu, Vječnu kuću na onome sv'jetu, Da s' i njemu poje leturđija Onog sv'jeta kao i ovoga. Ostaloga što preteče blaga, Ostalo je blago poharčio Zidajući po kalu kaldrme I gradeći po vodam' ćuprije, Dijeleći kljastu i slijepu; Dok je duši mjesto uhvatio, Sedam kula blaga poharčio: Eto babo kud poharči blago! " U glas viknu gospoda hrišćanska: "Prosto da si, Nemanjiću Savo! Prosta duša tvojih roditelja! Prosta duša, a čestito t'jelo! Što nosili, svijetlo vam bilo! Što rodili, sve vam sveto bilo! " I što reče gospoda hrišćanska Na sastanku kod bijele crkve, Štogođ rekli, kod Boga se steklo! Zaplakala crna bulapjesme_junacke - 13464 - 23.06.2007 : - (1)
Zaplakala crna bula fazlagica gori kula Tece Dina mutna i krvava na iljade nosi glava svak se grabi ko ce prvi da ustaske pije krvi Ercegovci Saltica, al Bosanci Jevdjevica Ocemo li u cetnike da stavimo redenike Ajmo braco ko ce prvi da pijemo turske krvi Jedna mi je pjesna najmilija Srebrenica grobnica balija
pjesme_junacke - 12064 - 27.03.2007 : -
(0)
Moli Boga da ne dodje do baruta, no i ako dodje, da to bude dim od senluka sto je Srbija vaspostavljena od Skadra do Ravnije Kotara, i od Temisvara pa do Bjelovara, jer drukcije vas nece biti, ni u bozicnu plecku. Kad zagrmi sa Bilece krstice se i ko nece! turci braćo, - u kam udarilo! - što ćemo vi kriti u kučine? Zemlja mala, odsvud stiješnjena, s mukom jedan u njoj ostat može kakve sile put nje zijevaju; za dvostrukost ni mislit ne treba! No primajte vjeru prađedovsku, da branimo obraz otačastva. Ćud lisičija ne treba kurjaku! Što jastrebu oće naočali? No lomite munar i džamiju, pa badnjake srpske nalagajte i šarajte uskrsova jaja, časne dvoje postah da postite; za ostalo kako vam je drago! Ne šćeste li poslušat Batrića, kunem vi se vjerom Obilića i oružjem, mojijem uzdanjem, u krv će nam vjere zaplivati, - biće bolja koja ne potone! Ne složi se Bajram sa Božićem Je l' ovako, braćo Crnogorci? Prvi megdan Serdar Jolapjesme_junacke - 10253 - 26.08.2006 : - (0)
Sretoše se dvije vojske, pokraj grada Podgorice, S jedne strane Crnogorci, s druge turske jedinice. Ne bi kavge u početku, jedni prema drugim sjeli, Pa mjerkaju i ciljaju šta bi dalje preduzeli. U čas neki među njima pregovori započeli, Al vidi se da bez krvi neće proći dan bijeli. To potraja nekoliko, ali nije moglo dugo Jer počeše među njima zadjevice, što bi drugo? Uto viknu Murat Šarkić "Imate li Crnogorci jednog dobrog megdandžiju da osvjetla obraz vojsci? Da se danas sa mnom srete među ove vojske dvije, da vidimo ko je bolji, nek izađe ako smije. " Zgledaše se Crnogorci, jer znali su za Murata, Da njegova oštra đorda lako skida glave s vrata. U to skoči kao čigra jedno momče golobrado, "Evo mene dijete sam ali ću ti izać rado! Svi su odje Crnogorci, možda, bolji no ja što sam, Al danas ću da pokažem nek se vidi i ja ko sam". Sin Ilije Piletića zatrča se sablje gole, Od njega će nešto posle postanuti serdar Jole. Ovo ljuto Crnogorče ni malo se ne prepade, Da izađe na biljegu i ponosno čekat stade. Stariji se Crnogorci u čuđenju prekrstiše, Dokle Jolu pridje Murat i sablje se ukrstiše. Ustale su dvije vojske pa čekaju što će biti, I strahuju svak za svoga, ko će kome krv proliti. Zvekću sablje ukrštene, iz njih sipa oganj živi, Murat stari megdandžija, a i Jole soko sivi, Pa Turčina salijeće i grdne mu zada jade, Dok Jolova sablja sinu i Muratu ruka pade, Desna ruka u njoj sablja popadase kraj Murata, Jole manu još jedan put i skide mu glavu s vrata. A beg Osman, brat Muratov, ljuto vrisnu iz sveg glasa Pa na Jola ispoteza ledenice iza pasa, Za svu sreću ledenice zaplele se u silavu, Manu Jole kao munja pa i njemu skide glavu. Posle toga za svo čudo Turci kavgu ne šćedoše, Odustaše od pokolja il se krvi prepadoše. Uzeli su turci mrtve, Podgorici odniješe. Među braću Crnogorce zavladalo slavlje bješe, Dobili su još jednog ljutog lava i sokola Od koga će Turci strepjet od Lovćena do Stambola | |
Idi na stranu - | 1 | 2 |