|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
25315 |
24.10.2010 |
Nikola Tesla i njegova NijagaraJedan od mojih najvećih mladalačkih snova je bio da se u indijanskom kanuu otisnem jezerom Iri, zaustavim kod šume zvane Darkvud (na engleski "Darkwood"), navratim u kolibu u kojoj žive Zagor i Čiko, i da ih priupitam da li se još uvijek uspješno bore protiv "zelenih mundira"...
Hm...
Možda su to bili i "crveni mundiri", nisam više siguran...
Međutim, godine ugasiše moje mladalačke snove a umjesto njih se stvori potreba da posjetim mjesto na kome je najveći um svih vremena, Nikola Tesla, sišao sa nebesa među Srbe da svijetu podari svjetlo, i tako ga izvede iz tame...
|
 |
| Na Nijagari se srpski jezik upotrebljava isto koliko i engleski.
Oko Teslinog spomenika se okupljaju uglavnom Srbi.
|
Prošle sedmice sam konačno ostvario svoj mladalački san! Posjetio sam dva od pet Velikih jezera: jezera Ontario i Iri.
Naravno, Zagora i Čiku nisam ni pokušao da pronađem, ali nisam propustio priliku da obiđem spomenik Nikoli Tesli, koji se ponosno uzdiže iznad vodopada njegove Nijagare.
|
| | Rijeka Nijagara je nastala radom lednjaka, i izliva vodu iz Velikih jezera u Atlanski okean, prosječnom brzinom od 110, 000 m³ u jednoj minuti.
Pri visokom vodostaju niz ove vodopade pada do 168, 000 m³ vode u minuti, od toga 2/3 niz ovaj vodopad.
Lijevo od vodopada se nalazi Kozije ostrvo, a odmah do njega američki vodopad, koji je dosta manji.
Nijagarini vodopadi su najmoćniji vodopadi u Sjevernoj Americi.
|
Za razliku od nas, običnih smrtnika koji smo čitali stripove i vjerovali u Zagora i Čiku, Nikola Tesla je imao sasvim drugačije snove.
Još dok je bio dijete, u toku izleta na Plitvička jezera, rodila se u njemu pomisao da ukroti Nijagaru i iskoristi snagu njenih moćnih vodopada...
|
 |
| Mom saputniku se učini da je spomenik Nikole Tesle bez cvijeća nekako hladan, pa ja u parku nabrah neko cvijeće da bar za trenutak ispravim nepravdu.
U sledećoj posjeti ćemo donijeti saksiju cvijeća...
|
Mnogo godina kasnije, dječački san Nikole Tesle se i ostvario.
Pod pokroviteljstvom Edisona, i još nekoliko investitora, Tesla je krajem 19.
vijeka upravo na Nijagari počeo sa realizacijom svoga izuma, izgradnjom prve u svijetu hidrocentrale za naizmjeničnu struju.
Nakon četiri godine napornog rada, proradio je i prvi generator čijom snagom je pokrenuta željezara u Pizburgu.
Bilo je to 1895.
godine, a u proljeće 1896.
godine završena su i druga dva generatora.
Struja je najprije stigla u susjedni Bafalo, a zatim i u San Francisko, Nju Orleans i sve druge američke gradove...
|
| | Pogled na vodopad iz blizine je jako impresivan.
Vodopadu možete prići na svega par metara udaljenosti.
|
U to vrijeme Tesla je na svojoj vizit karti imao natpis: " Živim u Njujorku, ali moje srce je na Nijagari! "
|
| | Nekoliko stotina metara uzvodno od vodopada, nalazi se Teslina hidrocentrala.
Većina posjetilaca ne pokazuje nikakvo interesovanje za ovaj objekat.
Desno na slici se vidi kanal u kome se nalazila najstarija Teslina turbina na kanadskom tlu.
|
Između 1901 i 1905.
godine i na kanadskoj strani je napravljena Teslina hidrocentrala, koja je koristila prirodne brzake rijeke Nijagare, koja je na tom mjestu zaobilazila ostrvo Ceder, koje danas više ne postoji.
|
|
| Iznad vrata svih svojih građevina, Tesla je stavljao znak iz nekog našeg manastira...
Izvinite, ali zaboravih kojeg! Kanadska vlada je ovu zgradu zaštitila, ali je ona u jako bijednom stanju, pa nije otvorena za turiste.
|
Nikola Tesla je jednom prilikom zapisao: "Krajnji je cilj čovjekov da potpuno ovlada materijalnim svijetom i da potčini sile prirode ljudskim potrebama.
To je težak zadatak pronalazača koji često ostaje neshvaćen i nepriznat.
Ali on nalazi ogromne naknade u zadovoljstvu koji u njemu budi stvaralački rad i u saznanju da pripada ovom povlašćenom sloju ljudi bez kojih bi ljudski rod već odavno isčeznuo u teškoj borbi sa nemilosrdnim silama prirode".
Što se struje tiče, mi Srbi smo bili nešto napredniji od Kanađana.
Prva hidroelektrana u Srbiji je puštena u rad 1900.
godine i to sa Teslinim sistemom višefaznih struja.
Riječ je o elektrocentrali ¿Pod gradom¿ u Užicu na Đetinji.
Zaustavljena je 1970, a onda ponovo pokrenuta 2000.
godine.
Radi još i danas.
Druga hidrocentrala je puštena na rječici Vučjanka u blizini Leskovca 1903.
godine.
Radi i danas.
Za ove dvije i još mnoge druge hidrocentrale sagrađene prije Prvog svetskog rata u Srbiji zaslužan je Đorđe Stanojević.
|
|
I na kraju, da se zahvalim ovom čovjeku što mi je uljepšao izlet do Nijagare.
Inače, njegov pseudonim je "Sanitet", i on je pokretač akcije prenošenja posmrtnih ostataka naših palih drugova na Vojničko groblje u Sokocu.
Na Nijagari smo pričali dosta i o Draganu Šorku, Predragu Žarkoviću, Boži Hartu, ali i mnogim drugim palim borcima Vojske Republike Srpske.
P.
S.
U Torontu sam išao službeno, na instalaciju nekog softvera.
Bila je to moja druga (u životu) posjeta ovome lijepom gradu, i ovaj put sam iskoristio priliku da se sretnem sa Draganom Mumovićem iz Sokoca, ali i da upoznam nekoliko drugih Srba koji žive u Torontu.
Međutim, o njima namjeravam da pišem nekom drugom prilikom, kada se malo odmorim od jako dugog i napornog puta.
|
|
|
|
Aco :
|
13004 |
29.05.2007 |
Beograd
"Nebo je nad Beogradom prostrano i visoko, promenljivo a uvek lepo; i za zimskih vedrina sa njihovom studenom raskoši; i za letnjih oluja kada se celo pretvori u jedan jedini tmurni oblak koji, gonjen ludim vetrom, nosi kišu pomešanu s prašinom panonske ravnice; i u proleće kad izgleda da cvate i ono, uporedo sa zemljom; i u jesen kad oteža od jesenjih zvezda u rojevima.
Uvek lepo i bogato, kao naknada ovoj čudnoj varoši za sve ono čega u njoj nema i uteha zbog svega što ne bi trebalo da bude.
Ali najveći raskoš toga neba nad Beogradom, to su sunčevi zalasci.
U jesen i u leto oni su prostrani i jarki kao pustinjske vizije, a zimi prigušeni tmastim oblacima i rujnim maglama.
A u svako doba godine vrlo su česti dani kad se oganj toga sunca koje zalazi u ravnici, među rekama pod Beogradom, odbije čak gore u visokoj kupoli neba, i tu se prelomi i prospe kao crven sjaj po razasutoj varoši.
Tada sunčano rumenilo oboji za trenutak i najzabačenije uglove Beograda i odblesne u prozorima i onih kuća koje inače slabo obasjava.
"
O Beogradu napisao: Ivo Andrić, srpski nobelovac
|
|
|
Dada :
|
12993 |
28.05.2007 |
Novi SadEvo I ja nesto da kazem o svom gradu Novom Sadu.
Još u kamenom dobu (oko 4500 godine pre/prije nove ere), postojalo je ljudsko naselje na teritoriju današnjeg Novog Sada.
Ovo naselje se nalazilo na desnoj obali rijeke Dunav, na teritoriju današnjeg Petrovaradina.
Ovo područje su, kasnije, osvojili Kelti (u četvrtom veku/vijeku prije nove ere), a potom Rimljani (u prvom vijeku prije nove ere).
Prvo utvrđenje na desnoj obali Dunava sagradili su Kelti.
Kasnije, tokom rimske vladavine, sagrađena je nova, veća tvrđava u prvom vijeku nove ere, a bila je poznata pod imenom Kuzum.
Tvrđava je bila uključena u rimsku pokrajinu Panoniju, a razorili su je Huni u petom vijeku.
Naselje na lijevoj obali Dunava osnovano je 1694 godine.
Ovo naselje je prvobitno bilo poznato pod imenima: Racka varoš (Raitzenstadt, odnosno srpski grad) i Petrovaradinski Šanac, a kasnije je dobilo ime Novi Sad.
Prvobitni stanovnici naselja bili su ogromnom većinom Srbi.
1720 godine Novi Sad je imao 112 popisanih srpskih domova, kao i 15 mađarskih i 14 njemačkih.
1748 Novi Sad postaje slobodan kraljevski grad i dobiva današnje ime.
1771 i 1838 godine grad je stradao od poplave.
Tokom osamnaestog i devetnaestog stoljeća, Novi Sad je bio najveći srpski grad (1820 godine grad je imao oko 20, 000 stanovnika, od kojih su dve trećine bili Srbi).
U to doba Novi Sad je bio centar političkog, kulturnog i društvenog života cjelokupnog srpskog naroda.
U Novom Sadu su u to vrijeme stalno boravili ili se duže zadržavali Svetozar Miletić, Polit-Desančić Jovan Jovanović Zmaj, LazaKostić Đorđe Natošević I.
Vučetić, Stefan Branovački, S.
Pavlović, T.
Mandić, L.
Stanojević, A.
Hadžić Kosta Trifković, A.
Pajević kao i mnogi viđeniji emigranti iz Srbije.
Sve ovo bili su razlozi da Novi Sad bude prozvan Srpskom Atinom.
Ovde ko hoce da radi moze da nadje posao mada je tesko kao i svuda naci posao u svojoj struci.
Socijalna pomoc za ne zaposlene nije kao u Melburnu, iznosi oko 12.
000 din.
/ 150 eura.
Grad nema tranvaj i trolejbus, mada je bilo pokusaja uvodjenja istih ali gradjani nisu dozvolili jer bi kazu grad bio mnogo ruzniji.
Novi Sad je smesten na jednoj velikoj ravnici I negde u daljini vide se obronci Fruske Gore.
Moja majka dok je zivila u Olovu imala je obicaj da kaze da zivi u kazanu jer je Olovo bilo smesteno u kotlini.
Sad kaze da ima osecaj da zivi na tacni za kafu jer je sve isuvise ravno.
|
|
|
Zeljko Tomic : Prince George
|
1961 |
25.07.2005 |
Pozdrav iz Prince George-a | | ...
pozdrav za sve Sokocane iz hladnog Princ Dzordza.
| |
|
|
