|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
24440 |
07.05.2010 |
Rogatica - kraljica Romanije
Kud god da krenem, put me nekako uvijek nanese na Rogaticu.
A onda nađem i razlog da svratim na kafu kod mojih starih prijatelja, da sa njima proćaskam i odmorim dušu.
Još dok silaziš niz Kovanj, osjetiš naglu promjenu klime.
Ulaziš u "dolinu Sunca" kroz koju žubori bezbroj malih rijeka, potoka, potočića.
|
|
Neka mi oproste moji Sokočani, ali Rogatica je grad otvorenog srca, u kome se uvijek bilo mnogo lakše družiti sa ljudima.
Rogatičani su od vajkada bili jako poslovni i snalažljivi ljudi.
Njima treba da budem zahvalan i što sam se sredinom osamdesetih godina otisnuo u svijet biznisa.
Svoj prvi kompjuterski program sam prodao "Prečistačima" za "svega" 3000 maraka.
|
|
Rogatičani su se u svim ratovima pokazali kao veliki Srbi i izuzetno hrabri borci.
Za razliku od Sokočana, veliki procenat Rogatičana je rat proveo na ratištu.
Mnogi od mojih prijatelja su bar jednom ranjavani, a ima i dosta onih koji su poginuli.
Imena onih koje je progutao ratni vihor Rogatičani su upisali u spomen kapelu, koja se nalazi nasuprot poznatog hotela "Park".
Na kapeli stoji i spomen ploča na kojoj je ispisana i zadnja strofa jedne od najljepših srpskih patriotskih pjesama.
Autor pjesme je Jovan Dučić, a pjesma se zove "Večnoj Srbiji"....
Možda se varam, ali mi se čini da su rogatički političari malo promjenili originalnu verziju Dučićeve strofe.
Koliko se sjećam, ja sam u školi učio malo drugačiju verziju ove pjesme.
Na vama je da odlučite koja je originalna!
Samo buktinjama zbori se kroz tmine;
U zrcalu mača budućnost se slika;
Preko palih idu puti veličine;
Slava, to je strasno sunce mučenika.
U svakom slučaju, spomen kapela je napravljena sa dosta ukusa i na jako lijepom mjestu.
Sve moje čestitke Rogatičanima za ovaj izuzetan poduhvat!
|
|
Kada smo već kod hotela "Park", da napomenem da je on nakon rata renoviran ali nema više onaj svoj nekadašnji sjaj.
Na Romaniji je bilo i mnogo boljih hotela ali nigdje nije bilo boljeg provoda kao u ovom istorijskom zdanju u kome su mnogi od nas proveli najljepše noći, upoznali najveće ljubavi, razbili najviše čaša...
|
|
Sokočani zajedljivo kažu da oni imaju glavnu ulicu i tranzit, dok Rogatičani imaju samo - tranzit.
Nažalost to je tačno, ali najljepši korzo je bilo upravo ovdje, na magistralnom putu.
Nekada davno, kada sam bio mlad, iz Sokoca sam dolazio na rogatički korzo.
Bilo je to vrijeme kada su se i Bule i Srpkinje identično oblačile.
|
|
Tada nije bilo mobilnih telefona i skupih auta.
Ipak, vjerovali ili ne, bilo nam je mnogo bolje dok smo auto shvatali kao sredstvo za prevoz a ne mjeru za ljudsku vrijednost.
|
|
Stari dio Rogatice je u zadnjih dvadesetak godina nekako prebrzo ostario, propao.
Pregazilo ga vrijeme i nemanje, pa sada umjesto na Rogaticu koju ja pamtim, više liči na meksičke straćare ili radničke barake iz doba Čaušeskog.
|
|
Rogatica je uvijek imala, i još uvijek ima dušu.
Kada odem iz tog grada sa sobom ponesem mnogo lijepih uspomena.
U isto vrijeme, pronadjem bar jedan novi razlog da se Rogatici ponovo vratim.
|
|
|
|
|
Igor Losic : Nova Pazova
|
18028 |
09.06.2008 |
Za Željka TomicaZdravo Željko ja sam Igor Lošić rodom iz Rogatice, a sada živim u Novoj Pazovi blizu Beograda...
Drago mi je čuti i vidjeti kako pustaš ove napaćene sto prozivaju narod i nasu državu Republiku Srpsku.
Samo tako brani nas pravim rečima i srcem, a vidim da tako i radiš...
U Rogatici su mi poginuli otac i stric, pa bih želeo da već jednom saznam pravu istinu.
Ne mrzim nikoga, i niko to nije zaslužio ali ja mislim da su za sve krivi političari...
Dok je narod pošteno zarađivao komad hljeba, političari su sistematski isplanirali pljačku sirotog naroda.
Tako se i desilo! Sve je počelo od ubistva Nikole Gardoviće, koji je ubijen na svadbi...
Posle je nastao haos, ginuli su i Srbi i muslimani.
Žao mi je svih poginulih, jer su većinom u rat išli mladići, koji su išli da brane otažbinu, dok su političari svoje sinove slali u inostranstvo, da se školuju sa našim parama.
Danas narod nema ni za hljeb i mlijeko.
Majke srpskih junaka i danas kažu: "Moj sin je živ", ali na žalost nije tako.
Očevi srpskih junaka nemaju kome da ostave svoja imanja na selu, a neki nemaju ni unuke jer je rat uništio naše živote.
Već deset godina oplakujemo naše najmilije, dok naši političari grade vile po Beogradu i ostalim velikim gradovima.
Ko sada žali naše očeve, stričeve, djedove, bake, ujake...
Političarima je bitno da dođu na proslavu, pomiluju nas po glavi i kažu da im je žao naših najmilijih.
To što je njima "žao", mi od toga nemamo ništa, a pogotovu moj pokojni tata i stric.
Niko mom tati i striki neće reći "hvala" za to što su dali svoje živote za svoje i njihove djece.
Puno pozdrava za tebe i tvoju porodicu od Igora.
Igore, mislim znam detalje o pogibiji tvoga oca, ako si ti sin Save Lošića.
Moguće da je baš on onaj Loša sa kojim sam ja 1985.
godine služio vojsku.
Javi mi se na adresu slavicnet@hotmail.com
|
|
