Za Željka TomicaZdravo Željko ja sam Igor Lošić rodom iz Rogatice, a sada živim u Novoj Pazovi blizu Beograda... Drago mi je čuti i vidjeti kako pustaš ove napaćene sto prozivaju narod i nasu državu Republiku Srpsku. Samo tako brani nas pravim rečima i srcem, a vidim da tako i radiš...U Rogatici su mi poginuli otac i stric, pa bih želeo da već jednom saznam pravu istinu. Ne mrzim nikoga, i niko to nije zaslužio ali ja mislim da su za sve krivi političari... Dok je narod pošteno zarađivao komad hljeba, političari su sistematski isplanirali pljačku sirotog naroda. Tako se i desilo! Sve je počelo od ubistva Nikole Gardoviće, koji je ubijen na svadbi... Posle je nastao haos, ginuli su i Srbi i muslimani. Žao mi je svih poginulih, jer su većinom u rat išli mladići, koji su išli da brane otažbinu, dok su političari svoje sinove slali u inostranstvo, da se školuju sa našim parama. Danas narod nema ni za hljeb i mlijeko. Majke srpskih junaka i danas kažu: "Moj sin je živ", ali na žalost nije tako. Očevi srpskih junaka nemaju kome da ostave svoja imanja na selu, a neki nemaju ni unuke jer je rat uništio naše živote. Već deset godina oplakujemo naše najmilije, dok naši političari grade vile po Beogradu i ostalim velikim gradovima. Ko sada žali naše očeve, stričeve, djedove, bake, ujake... Političarima je bitno da dođu na proslavu, pomiluju nas po glavi i kažu da im je žao naših najmilijih. To što je njima "žao", mi od toga nemamo ništa, a pogotovu moj pokojni tata i stric. Niko mom tati i striki neće reći "hvala" za to što su dali svoje živote za svoje i njihove djece. Puno pozdrava za tebe i tvoju porodicu od Igora. Igore, mislim znam detalje o pogibiji tvoga oca, ako si ti sin Save Lošića. Moguće da je baš on onaj Loša sa kojim sam ja 1985. godine služio vojsku. Javi mi se na adresu slavicnet@hotmail.com |

