|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
21465 |
22.04.2009 |
Pečenje rakije na ratni načinKrajem 1993.
godine, sam bio poslat na ispomoć na Nišiće.
Bili smo smješteni u kući nekog domaćina, koji je istu napustio zbog toga što je linija bila udaljena od njegove kuće svega 100 metara.
Čini mi se da su taj dio linije držali Ilidžanci.
Jednoga dana sam zajedno sa Stefanom Francuzom i Šorkom postavljao mine oko nekog potoka.
Sa obzirom da nije bilo dejstava, našli smo u šupi kuće kacu sa šljivama, kojima je upravo bilo vrijeme za pečenje.
U drugoj šupi nađosmo kazan pa pristavismo isti da pečemo rakiju.
Sve je dobro bilo dok se nije malo više popilo, a onda dođe i do malog koškanja između Stefana i Šorka, ali se na kraju sve lijepo završilo.
Eh, danas i malo ružniji događaji izgledaju lijepo!
|
|
|
Srbin Forever : Svijet
|
20520 |
06.02.2009 |
Baba i LegionarEvo jedne vesele dogodovštine iz rata:
Jednom prilikom, negdje polovinom 1994.
godine, moj komandir Koko mi nagovjesti da će kroz punkt kod kasarne u Rajlovcu proći konvoj UN-a, pa da ga dobro pretresemo.
Sa mnom u smjeni je bio Jovanović Nebojša, inače strastven ribolovac pun "ribarskih priča.
Negdje oko podne je naišao konvoj od nekih desetak kamiona.
I dok smo mi pregledali kamione prišao mi je jedan vojnik iz "Legije stranaca" na tečnom srpskom jeziku me je upitao šta tražimo.
Bio je podoficir i izgledao je dosta pitomo.
Da bi razbio moje zaprepašćenje, legionar mi je objasnio da je on Srbin iz Hrvatske i da je u Legiji stranace već 7-8 godina.
Ja sam mu objasnio da imam naređenje da pregledam konvoj, i da ga zaustavim ako pronađem nešto sumnjivo.
On je samo klimnuo glavom i sjeo na stolicu pored kontejnera u koji smo bili smješteni.
U međuvremenu, prođe jedna stara baka pored nas, i reče mi da će nam donijeti kafu da je popijemo.
Kasnije sam saznao da je to ona redovno radila.
Nakon sat vremena, vratim se ja do tog legionara i kažem mu da je sve u redu, pa da mogu nastaviti.
Prije nego što je otišao, upitao me je da li može da dođe malo kasnije da nešto popriča sa nama, što sam ja prihvatio.
Kada sam ušao u kontejner, vidio sam onu baku kako sjedi i čeka.
Misleći da je donijela kafu, upitah je da li hoće da zapali jednu cigaretu.
Ona mi odgovori:
"Pa sad si mi dao kutiju cigara da zapalim uz kafu.
E baš smo se lijepo ispričali, doši šu ja opet kada budete tu.
Vidjeću ja vas! "
Najprije pomislih da je baba otkačila pa priča stvari bez veze...
Nakon par sati dođe onaj Srbin-legionar, sjede pored nas i započe priču.
Pomenu i babu, koja mu je donijela kafu i kako je sa njim sjedila svo vrijeme dok smo mi pregledali kamione.
I tek tada povezah babinu priču o cigaretama sa legionarom koji je ostao da sjedi pored kontejnera.
Ispričao nam je taj legionar da je baba imala sina jedinca i da joj je poginuo na Mijatovica kosi, kako živi teško i da voli vidjeti nas jer se tako osjeća slobodnije, pa bi zbog toga i zadnji zalogaj dala vojniku...
Dirnut babinom pričom, legionar je otišao u kasarnu i donio punu kutiju hrane, kafe, začina i svega ostalog, pa me je zamolio da ga odvedem do babine kuće.
Vjerujte da me je ovaj njegov gest jako dirnuo.
Dirnut babinom pričom, osjetio je plaćeni vojnik želju da pomogne nezaštićenoj stariti.
Nakon što sam pokucao na vrata, izašla je baba pa mi kaže:
"E baš su ti dobre ove cigarete! "
Zatim je pogledala legionara, pa me upitala:
"Jesu li ti ovo one Švabe iz kasarne? "
Baba nije znala da on razumje naš jezik.
Ja sam se nasmijao gromoglasno, a "Švabo" nije mogao da dođe sebi od smijeha.
Baba nas je itala zašto se smijemo.
Nismo ni pokušali da objasnimo babi ko je ko.
Legionar je dao babi paket, uz obrazloženje da sam mu ja objasnio da ona teško živi.
Ona je uzela paket, srdačno se zahvalila, a onda nam je napravila još jednu kafu.
Na rastanku je uz suze rekla da i među njima ima dobrih ljudi.
Eto....
ima ljudi i kad ih nema...
Svako dobro i Bog vas poživio!
|
|
|
Jovo Pejić : Sabanci
|
20385 |
30.01.2009 |
Vedrija strana rataPisanje "Vogošćanina Pravog" ne ostavlja ravnodušnim nikoga ko je u vrijeme ono živio i ratovao na Prostorima uzaluda.
Za što i zašto su izginuli toliki junaci, mi ovozemaljski prolaznici ne možemo dati suvisli odgovor.
Da li će neko napisati knjigu o događajima i akterima, neizvjesno je jer jedni nemaju vremena, drugi dara a treći nisu bili istovremeno u vremenu i prostoru ne kojem je pisana istorija.
Sjećanja zapisana isključivo u mojoj glavi dovoljna bi bila bar za dvije knjige, „crnu“ i „bijelu“, o događanjima iz devedesetih.
Poput mjeseca, ratna vremena su nam okrenuta uvijek jednom stranom, ali suprotno njemu, crnom, dok niko ne piše o događajima vedrije strane, kojih je takođe bilo.
Razbijanja tuge radi, evo jedne istinite priče:
U „zemanu vojevanja“, velikih i teških borbi za kotu Mačak, dominantnu na Nišićkoj visoravni, na snijegom "opančarom" prekrivenom putu ispred IKM-a Taktičke grupe, Gargamel je davao posljednje upute Malom i njegovoj jedinici o planu akcije za taj novembarski dan 1993.
godine.
Nedaleko odatle marljivi Jovan Šepur cijepao je drva za potrebe komande i pratećih jedinica smještenih u nekoliko vikendica.
Lik sa imidžom koji je kasnije nevjerovatno potrefio glumac Nikola Pejaković, Čorba iz serije „Složna braća“, predratni radnik OOUR „Čistoća“ iz Ilijaša, karakterističan po vožnji na papuči kamiona za odvoz smeća sa koje je sve poznate, naročito one iz „gornjeg“ dijela opštine, „pozdravljao“ karakterističnim pozdravom koji se sastojao od podvlačenja srednjeg prsta kroz prostor preko brkova, između nosa i gornje usne i uzvika „E, evo ti“!
Uvijek spreman na iznenadne šale, Mali dozva Jovana i pokazujući na Gargamela povika:
Evo da se kladimo da ovom čo’eku ne smiješ podvući!
Jovan je imao i osbinu da nikada nije mogao da odoli da ako mu se nešto kaže da ne smije ili ne može uraditi to ne uradi.
Pogledavši začuđenog Gargamela, koji nije shvatao o čemu se radi, Jovan skide rukavice, namjesti se i u širokom luku zamahnuvši desnom rukom podvuče srednji prst ispod nosa i gledajući Gargamela u oči uzviknu:
E, evo ti!
Odmah ukapiravši o čemu se radi i ne obazirući se na smijeh prisutnih, mrtav ozbiljan Gargamel se obrati Jovanu:
Ali ti ne smiješ to isto uraditi onome gore što galami!
Gore, na podestu pred ulazom u vikendicu komande, stajao je general Ratko Mladić i nešto vikao na one unutra.
U svom elementu, Jovan se okrenu i ne časeći ni časa zaurla:
„Ej, ti gore što galamiš“ i kad se general okrenu, on ponovi radnju od maločas, efektno podvuče i doda istim tonom „e, evo ti! “.
General obustavi galamu, pogleda prisutne, koji se ovoga puta nisu usudili smijati, i reče:
„Ma ko vam je ta budala? “.
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
11934 |
14.03.2007 |
Anegdote Slave KojicaOnako, u privatnom životu, Slavo je bio jako duhovit i zanimljiv čovjek.
Ispričao mi je i par anegdota, pa vam ih evo prenosim:
***
Sve do 16.
juna 1992.
godine, Slavo je bio čest posjetilac Crne Rijeke, gdje je isao na pregovore sa muslimanima.
Jednom prilikom, zaklali muslimani jagnje, pa mu jedan od njih (starješina u Crnoj Rijeci - ime sam zaboravio), onako u šali kaže:
E, Slavo, evo tebi jagnje pa šta god ti uradiš njemu, mi ćemo tebi!
Zamisli se Slavo.
Ne ide da jagnjetu odvali plećku ili otvori stomak.
Zbog toga Slavo zavuče jagnjetu prst u guzicu - i poliža prst.
***
Dobio Slavo pancir, pa ne vjeruje da pancir može da zaustavi metak.
Zbog toga Slavo izvede kravu iz štale, stavi na nju pancir pa poče da iz pištolja puca u kravu.
Vidje to njegova majka pa istrča napolje i poče da kuka:
Šta to radiš, nesrećo jedna, ubićeš mi kravu!
"Ćuti, majko! Nemoj mi samo reći da voliš kravu više od mene! " - odbrusi joj Slavo.
P.
S.
Slavo nam je ovo anegdoty ispričao u prisustvu njegove majke, koja je na mene ostavila utisak jako dobre i poštene žene.
|
|
