|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Nedeljko Zugic : Pale, R.S.
|
23780 |
19.02.2010 |
Čuvali su Dražu (1)Milanko Kočević, rođen 1920.
godine (89 godina)
Preljubovići, kod Sokoca, četnički pukovnik.
Vrijeme uzimanja izjave: 11.
06.
2009.
godine
Mjesto: Preljubovići
Fonogramski zapis: Nedeljko Žugić
SILNA VOJSKA, A MI UNUTRA
Došao nam je Dražo 1.
avgusta 1945.
godine, u selo Donje Babine, kod Mare Vuković, koja je bila šnajderica (kasnije udata Batinić).
Imala je dva sina, i sada su živi.
Jedan je Slobodan Batinić, što je bio u vojnom odsjeku.
U to vrijeme bilo nas je 35 četnika - Borkovaca (kojima je Borko Radović iz Kruševaca bio komandant), a bilo je i petnaest četnika Vojina Lučića iz Vrabačke kod Pjenovca (opština Han Pijesak).
Vojin je bio krupan, koščat, ali i hrabar čovjek.
U to vrijeme je komandantu Draži sin Vojo, prebacujući se do nas sa Sjemeća, poginuo kod Rogatice.
Četnički komandant Borko Radović se dogovorio sa Vojinom Lučićem da se nađu (tamo gdje ćemo mi sada ići) kod vrela Ponorca.
Tu smo napravili barake od lubovitih (šupljih) stabala, gdje smo ostali gotovo mjesec dana, do kraja avgusta.
Odatle smo se preselili u Više...
Pokojnji Draža...
Ne mogu, hoću da zaplačem, kada mu ime spomenem...
On je (guši se u nevidljivim suzama) nosio engleske dukate u torbi.
Pozvao je dva sina Marina i zagrlio ih je, a tu je bio i slikar iz čete Borke Radovića, Savo Čelik, koji ih je slikao.
Čiča Draža je izvadio dva dukata i dao ih je Marinoj djeci.
Kada smo došli u Više, odlučeno je da u istom mjestu ne možemo biti svi.
Teško se dolazilo do hrane.
Bila su dva brata Batinića.
Ne znam da li je Vojislav živ.
On je doveo svoga vola.
Zaklali smo ga.
Jeli smo to meso, jer nije moglo da stoji.
Bila je voda.
Jedan dio mesa smo držali u vodi, da se ne pokvari.
Penezić, Penezić Slobodan.
On je digao armadu i viku, od Koštice prema Vrapcima, pa sve do Kruševaca, sve je bio vojnik do vojnika.
Po noći je vatra do vatre.
Od moje kuće, preko Vrabaca, Kuta, sve do Kruševaca, pritiskao vojnik do vojnika.
Ne može miš proći da ga ne vide i čuju.
Toliko je to steglo.
Od Han Pijeska, pa sve naniže, do Olova… Naše su patrole izviđale teren o kojem govorim.
One su bile malo vještije od njihovih.
(Smijeh, ne sa podsmjehom, nego smijeh čovjeka koji koristi vještinu preživljavanja u teškim situacijama).
Imali smo svojih ljudi.
Bila su samo dva-tri čovjeka koje su vrbovali komunisti.
Odatle smo se premakli (premjestili) u Više, iza sela Kuta, na jedno vrelo, gdje je Vojin Lučić preuzeo četu i komandu.
Borko nije tu ni dolazio.
Bilo je obezbjeđenje i straže.
Toliko se mjesto boravka Čiče Draže čuvalo da nije bilo greške, kako pojedinaca, tako ni patrola.
|
|
Rogatica : Srbija
|
23552 |
31.01.2010 |
Mijat ColovicDa li bih nekako mogao dobiti sliku Mijata Čolovića.
Neko je rekao da ima na http://sokolac.slavicnet.com/sokolac/sokolac_savo_derikonja_forum.htm
Hvala puno!
|
|
Brane Ivanovic : Australia
|
22940 |
26.11.2009 |
Radomir NeskovicPozdrav tebi Željko,
Ne znam dali se sjećaš mene.
Ja sam živio u Sokocu od 1981.
pa sve do 1995.
godine i zbog toga Sokolac smatram svijim gradom.
Imam jedno pitanje i nadam se da ćeš ga objaviti.
Da li neko zna nešto o Radomiru Neškoviću, komadantu leteće Rogatičke brigade iz drugog svjetskog rata.
Hvala ti unaprijed!
Brane, što se tebe tiče - nisam siguran sem ako si ti porijeklom sa Borika.
Što se Radomira Neškovića tiče, o njemu znam veoma malo ali zbog toga znam dosta istinitih (i vrlo zanimljivih priča) o Radivoju Kosoriću.
Legendarni četnički vojvoda i komadant rogatičke vojske u Drugom svjetskom ratu, Radomir Nešković je bio jedan od najsposobnijih vojnih stratega u Istočnoj Bosni.
Odlučno je stao u odbranu Srba u području Sjemeća, i u velikoj mjeri je zaslužan što je to područje i do današnjeg dana ostalo srpsko.
Pored toga, Radomir Nešković se proslavio u borbama i u drugim područjima Istočne Bosne.
Nakon rata, njegovi četnici i vjerni jataci su neko vrijeme čuvali Držu Mihailovića, koji je uhvaćen tek onda kada je odlučio da se prebaci u Srbiju.
Zbog njegovih zasluga, narod rogatičkog kraja ga ni do danas nije zaboravio.
U svojoj knjizi "I Bog je zaplakao nad Bosnom", Momir Krsmanović piše da su srpski borci iz Rogatice u ovom zadnjem ratu (1992 - 1995) pri jurišu na muslimanske položaje uzvikivali i sledeće parole:
"Napred lijevo krilo, napred rogatička četnička vojsko, napred sokolovi, unuci Radomira Neškovića! "
Bio bih veoma zahvalan kada bi neko napisao nešto detaljnije o ovom velikom zaštitniku Srba u tom nepravednom ratu kada ih je toliko istrebljeno a počinioci tog masakra nikada nisu kažnjeni.
|
|
Slavica Rajic : Pariz
|
22600 |
23.09.2009 |
Savo DerikonjaNaiskreniji pozdrav Vama Željko i Vasim saradnicima divni ste!!!!
Moram prvo da Vas zamolim za izvinjenje radi ovakvih dopisivanja, nisam od takvih; ipak sam sabrana i tolerantna osoba ali ovakvi kao sto je njegova malenkost iza zavjesa xxx Bijeljina nisam mogla da ostanem ravnodušna i da oprostim da i dalje šire ljagu o ( vječna im slava i mir) časnim ljudima kojih već dugo, dugo nema među nama.
Sada pozdrav za xxx Bijeljina!!!!!
Vjeruj da je i meni veoma žao što se razilazimo i u svakom slučaju ne slažemo.
Ne želim nikome da namećem moje znanje jer čuvam ga za sebe ali volim ponekad da prokomentarisem o onome u šta sam sigurna.
Ne želite ili nećete a nazivate ( da ja mrzim ) ne vidim kako dođoste do takve ideje, a pogotovu ljude moje nacionalnosti.
Nikada u životu nisam mrzila niti ću ikada mrziti jedino mogu da prezirem nekoga ako mi učini nešto nažao.
Vidim da poznajete sve a ja nikoga i neka bude tako, jedino zamolila bi Vas da se vratite na članke što ste prethodno napisali pa ćete vidjeti i razumjeti.
U prethodnim člancima pominjete Milana Ćebića, Milicu, Milanovog njegovog brata Vladimira i Rajka Bajića.
Sve bi Vam to, možda, i povjerovala ali nisam mogla iz prostog razloga što ste pisali da je ( Casni Velikan "slava mu" SAVO DERIKONJA) odmah ubio Rajka Bajića a Milana odveo i naredio da ga odmah strijeljaju.
E, tu sam te uhvatila u neistini: može da se desi da budu dva Milana Ćebić ali i dva Rajka Bajića, to nikako ne može i niko ne bi mogao povjerovati.
Ovo Vam govorim jer sam lično poznavala (kao prvog i poslednjeg čovjeka u životu koga sam sa razlogom prezirala) Rajka Bajića nosioca Spomenice 1941-1945 koji je živio kod Malešičkog mosta, imao sina i kćerku; mislim da ubijeni Rajko Bajić nije mogo biti među živima i biti nosilac Spomenice 1941-1945.
Sada bih Vas ostavila da neko pametniji odgovori na ovo da li je moguće ili ne.
Ja mislim da je nemoguća takva greška i znam da je Rajko Bajić prvoborac živio do moga odlaska iz Ilijaša 1970.
godine.
Eto toliko i nebih se više zamarala sa Vašim nekim žalima jer nikada nisam bila žaljena a pogotovo od Vas.
Što se tiče našeg poznavanja čisto sumljam i nebih ni željela da znam Vašu malenkost a pogotovo ni da sanjate za neko upoznavanje jer mnogo smo različiti i još mnogo, mnogo toga.
Ne želim nikoga da povrijedim pa ni Vas, ali u pisanju pravite greške kao u predhodnom i ovome ("dojdo" umjesto dobro i u drugom pisanju "VUčiljani" možda sa provokacijom umjesto Vučilani).
Nije bitno, to je Vaše.
Sto se tiče harmonikaša unuka ne znam, ali unukice su mu divne djevojcice.
Neka su žive i zdrave i ponosne na svoga djeda, što i jesu.
Sada bi završila i poželila Vam sve najbolje u daljnjem životu sa iskrenim pozdravima i nemojte biti uporni u nešto što je neistina i daleko od Vaših a časne i slavne ljude ne dirajte i neka počivaju u "Vječnom Miru", gdje im je i mjesto.
|
|
Xxx : Bijeljina
|
22586 |
22.09.2009 |
V.
Ćebić i Savo DerikonjaVeliki pozdrav Slavice! Nije te bilo odavno, mada ti ne možeš da se sjetiš ali mi se odlično znamo i veoma mi je žao što sam te ikada upoznao.
Ne samo da si loš poznavalac Ćebića nego je sramota da ne znaš ko od unuka Save Derikonje veoma lijepo svira harmoniku a slušao sam ga mnogo puta...
To znači da ni njih ne poznaješ dovoljno.
Svoje Vučiljane, prvo se raspitaj o svemu pa onda nešto piši, a odgovorio ti na tvoje pitanje nisam jer je glupo i nema nikakve veze sa Ćebić Vladimirom koga je ranjenog ubio Savo Derikonja.
Promašila si totalno rodoslovnu tablicu.
Slavice ja nikoga ne mrzim za razliku od tebe čak mi se i sviđaš, tebe izgleda mržnja kroz život vodi dok ne možeš ili nećeš da shvatiš i stvarno mi te je žao ali vremenom će stvari doći na svoje.
Mnogo toplih pozdrava!
|
|
Ratko Obrenovic : Detroit, Usa
|
22583 |
21.09.2009 |
|
Rajic Slavica : Pariz
|
22581 |
21.09.2009 |
Malo pozdrava, malo o Savi DerikonjiPosle dužeg vremena navratih ponovo na najljepši sajt koji posjeduje mnogo lijepih stvari i ovim putem želim da pozdravim moderatora ovog sajta i čitavu ekipu!
A sada nešto za XXXXX iz Bijeljine.
Mislim da ne bi više bilo smisla da komentarišemo o nečemu što nećete da prihvatite jer "napad je najbolja odbrana" i zadržite Vaše mišljenje koje sebi namećete za sebe.
Čitala sam i to dobro bez i jednog promašaja o svemu što ste pisali ali vidim da Vi stalno miješate teme ali mislim da je besmisleno sada pretraživati nešto poslije toliko vremena; da su bili uporniji sigurno bi znali za toliko dugog mira u bivšoj Jugoslaviji gdje im je brat i stric nastradali a dobro sam poznavala i stare i mlađe Ćebiće iz Luke, jedino ne znam što ste se oslovili sa samo jednim slovom za osobu i pitate dali još "dojdo" ili dobro svira harmoniku a ako Vas interesuje recite ko je u pitanju, nije tajna reći ću Vam sigurno i iskreno.
Još nešto.
Niste mi odgovorili da li je Milica i njena kćerka obje udovice pa čak i unuka.
Sa poštovanjem od Slavice.
|
|
Alex :
|
22382 |
20.08.2009 |
Savo DerikonjaCitam sve ovo sto pise o Derikonji, mahom sve izmisljotine, razumijem pojedine ljude, neukost im daje za pravo da baljezgaju i pisu svasta.
O tom čovjeku se ne zna puno iz dva razloga: Prvo, poginuo je vrlo mlad i sa malo toga zabilježenog o njemu.
Drugi je da je njegovo ime i sve što se kretalo oko njega bilo tabu teme prošlog režima.
Niko nije smio da ga pominje pa čak ni njegovi najbliži.
Komunisti ni niko drugi nisu uspijeli da mu nađu tijelo i javno objese u Sarajevu.
Zato o njemu i kolaju svakojake priče.
Tako je htjelo i ostaće da bude legenda.
U ostalom, sin i kćer su mu jos živi, hvala Bogu, zašto njih ne pitate ako hoće nešto da vam ispričaju od onog šturog što znaju.
|
|
Slavica : Pariz
|
21951 |
12.06.2009 |
Savo DerikonjaPozdrav urednistvu i Vama Željko!!!
Poslije dužeg vremena navratih ponovo na moj omiljeni sajt i slučajno naletih na tekst od gospodina xxx Bijeljina (nije važno ko je i šta je ali xxx?? :::') koji hoće da mi nametne neke nepoznate, jeste da sam bila loša u matematici pa ne bi ni toliko zamjerila, jedino nepoznatom gospodinu xxx Bijeljina ne mogu da odobrim da opet se oslovljava sa nekim dokazima koji su vezani za "Vojvodu Savu Derikonju" i Milana Ćebića i njegove činjenice.
Kao prvo, rođena sam i moji potiču sa Vučije Luke.
Živjela sam u starom Ilijašu pored stare pilane ili posle Mika između autobuske i željezničke stanice od dvanaestog dana moga rođenja.
Školu sam završila u osnovnoj školi "28 juli" u Ilijašu, radila davne 1968 u drvnoj industriji "Šipad Bosna" a direktor mi bio Slobodan Dobrijević i veoma dobro sam poznavala moje sugrađane.
Zbog toga me istina ne vrijeđa nego se možda Vi nalazite u velikoj nedoumici a nisam ni mlada toliko da sam veoma dobro poznavala porodice: Ćebiće iz Luke i Ćebiće pored vode zvane Sepaca: Mijiće, Ostojiće, Čelike itd da ne nabrajam i ostale mislim da sam dovoljno rekla.
Drugo, moram da Vam i ovo kažem da je moja baka ( Bog da joj dušu prosti) mnogo više znala nego Vi jer bili su prve komšije a i eto i ovo da Vam kažem da mi je Savin ( slava mu i viječni mir ) sin - svak.
Mislim da sam Vam dovoljno rekla i uopšte me Vaše ništa ne vrijeđa a gospođa Jeftić Milica ( što mislim da je lično poznajem ) ne znam šta je radila od dvanaest godina po selima koja su udaljena od Ilijaša prilično ako hoćete tačno, od Ilijaša do kino "Radnika" tačnije Higijenskog zavoda u Sarajevu ima 35km, od kino "Radnika" do Čaršije i od Čaršije preko Vasinog Hana (sada ako već hoćete i ovo da znate; po novome Gazinog Hana) Hreše do Vučije Luke 11 kilometara, pa vidite da se ne stidim niti bojim a niti me istina vrijeđa, a po Vama tek sada vidim da ste baš na pogrešnoj stazi i sve što ispričavate da je stvarno sramno i od Boga i naroda, da niste baš veliki poznavalac od ostalig da ne kažem od moje malenkosti.
Jos jedno! Stvarno smješno djevojčica kojoj je kose vukao i za sat vukao (i za sat je vukao) (Jeftic Milicu) sa posvetom Milan Ćebo - Prag samo mi nije jasno kako je baš taj sat dospio kod jedne dvanaestogodišnje djevojčice u punom vihoru borbi, strahota i nasilja a ostavljen kao živi dokaz; šta li je ta nesretnica radila na tim prostorima kad je iz sela Gornja Luka kod Ilijaša.
( samo bi Vas zamolila da odgovorite; dali je udovica a i njena ćerka isto )
Sada bi Vas pozdravila i ostavite se neistinitih priča i neka časni ljudi počivaju u Vječnom Miru.
*Neka im je vječna slava i mir! *
|
|
Xxx : Bijeljina
|
21489 |
26.04.2009 |
Savo DerikonjaRedovno pratim desevanja na sajtu i vidim da se opet spominje Savo Derikonja, pa ću da odgovorim Slavici koja izgleda ne zna rodoslov Čebića iz Luke.
Vladimir i Milan su sinovi Mitra 1888-1948 i Jovanke rođ.
Bojanović 1898-1958 Mitar je Jovanov 1857-1902 i Jelke rođ.
Trivunić 1869-1904 da ne nabrajam dalje ako nekog interesuje neka se javi.
Vladimir i Milan su završili fakultete u Pragu, i ja imam slike iz tog vremena kao i diplome.
Mada je u Ilijašu postojao još jedan Milan Čebić i normalno da nisi ni mogla upoznati onog prvog jer ga je Savo ubio.
I nikog ja ne klevećem, samo iznosim činjenice a tebe ili nekog drugog ako istina vrijeđa to je nešto drugo možda ja ne baratam gramatikom kako neko napisa.
Možda sam čak i pogriješio o mjestu događaja ali sam napisao istinu.
Još uvjek postoje dva živa svjedoka tih događaja.
Možete i Milicu Jefić pitati kako je djevojcicu od 12 godina vukla za kosu i za sat koji je nađen kod nje sa posvetom Milan Čebić - Prag, pa ako kaže istinu, tad bi bar znali gdje je Milan zakopan.
Nisam ja musliman a ni Bošnjak, pogotovu komunista u proteklom ratu sam doprinjeo više spasu Srba i srpstva a i prije rata nego mnogi koji sada srbuju, a nije i bilo kad je trebalo.
|
|
Antikomunist :
|
21486 |
25.04.2009 |
Derikonja sa Vučije LukeKonji Save Derikonje nisu vozili kočiju nego balvane, tako da on nije bio kočijaš! Časno je zarađivao za život za razliku od, recimo, Save Kovačevića, partizanskog heroja, koji je prije rata bio renomirani švercer duvana a u ratu "autor" tzv.
"pasjih grobalja", istrebljivač srpskog naroda koji je prvo pobio sedam svojih rođaka pa onda nastavio redom.
A na početku rata Savo Derikonja je bio u partizanima, u Romanijskom partizanskom odredu, Bjelogorački bataljon (komandant Tomo Đukić), komandir čete Vučja Luka, po činu rezervni poručnik.
U januaru 1942.
godine odlučio je da ne krene sa komunistima, za njihovom utopijskom antisrpskom ideologijom i satanističkim pentagramom nego u odbranu Srpstva te je zbog toga utamničen od strane antikrista.
Kad su ga njegovi borci oslobodili iz komunističkog zatvora pristupio je jedinicama Jugoslovenske vojske u otadžbini a od strane njenog komandanta đenerala Dragoljuba Mihailovića u junu 1942.
godine postavljen je za komandanta Prve sarajevske brigade.
Brigada je prevashodno štitila srpski živalj od ustaša i tzv.
NDH u čemu je imala uspjeha jer, za razliku od teritorija sa kojih su Srbi otišli u partizane, na području koje je štitila nije bilo pokolja stanovništva.
Ubijen je 1946.
Godine od strane UDB-e kao protivnik komunističke diktature a naziv „buntovnik“ je dobio od Nijemaca.
|
|
Antifasista :
|
21471 |
23.04.2009 |
Savo DerikonjaSavo Derikonja, rodjen 1919.
godine u Vučjoj Luci.
Ubijen je juna 1946.
godine kao buntovnik.
Po zanimanju je bio kočijaš.
Još i prije Drugog svjetskog rata je bio suđen za ubistvo.
Branio ga je advokat Ivičević, koji ga je po uspostavi tzv.
NDH, kao ustaški obavještajni oficir, pustio iz zatvora.
Januara 1942.
godine Derikonju su kao raskrinkanog četničkog kolovođu razoružali i uhapsili partizani.
Pobjegao je u četnike Borka Radovića i djelovao na razbijanju partizanskih jedinica.
Sredinom 1942.
godine saopštio je četnickim komandirima i komandantima da ga je Draža Mihailović imenovao za komandanta Prve sarajevske četničke brigade.
U sastavu Romanijskog četničkog korpusa djeluje u području Romanije.
Oktobra 1944.
godine Derikonja zaposjeda komunikaciju Sarajevo-Sokolac i omogućuje Nijemcima bezbjedniji prolaz njihovih trupa.
U knjizi "Njemačka obavještajna služba", str.
595, navodi se da je Derikonja bio komandant Romanijskog četničkog odreda i da je početkom 1942.
u cilju saradnje pregovarao s njemačkim generalom Bederom.
|
|
Aleksandra Derikonja : Portland
|
19988 |
02.01.2009 |
Savo DerikonjaSamo bih da se pridruzim Biljani, jeste da smo se rasuli svugdje po svijetu ali hvala Bogu jos uvijek nas ima, a i bice nas još i vise! Svake godine kad odem u Bosnu obavezno odem i na Vuciju Luku, rodni kraj se nikada ne zaboravlja.
Ipak me nesto vuče, i što se kaže krv nije voda!
Veliki pozdrav za sve Srbe u svijetu!
|
|
Predrag Veljovic : Sidney
|
19150 |
04.10.2008 |
Porucnik Radomir NeskovicPozdrav! Rođen sam u Rogatici.
A moji su poreklom iz Džimrija.
Trenutno živim u Australiji.
Voleo bih da znam nešto više o Radomiru Neškoviću poručniku kraljeve vojske poreklom sa Sjemeća.
|
|
Rammstein Rammstein : Sokolac
|
18984 |
18.09.2008 |
Ko su bili cetniciPusa
Pogrešno se konvertuješ, neću svoju nacionalističku ideologiju vezivati ni za jednu stranku ni ličnost, sam program SNSD-a je takvog antičetničkog i antinacionalnog karaktera, a ličnost poput Vasića, izrazito crvenog fašistoida, koji sve nas "ostale" s prezirom svrstava u šubaraše, kokardaše, šajkačare,...
meni je dovoljno toliko, kome nije nek se vezuje uz neke sporedne likove tog megalomanskog projekta, SNSD-a!
Na Borici nije četnički narod, izdao popa Neđa i moje tadašnje nastavnike, izdao je jedan jedini čovjek, (čudno da je u četničkom kraju bilo DB doušnika? a gdje bi zaboga trebali biti? ), a osudila cijelokupna javnost, tadašnje SFRJ, ili SR BiH! ?
Moja satisfakcija je potpuna što se tiče te podijele, ja sam uvijek uz srpsku stranu, mada opet ponavljam nisam stranački opredjeljen, ali draži mi je jedan Radovan nego pedeset Milorada!!!
p.
s.
dostavio sam link ili fotografiju naših četnika, mogao je Željko i objaviti, ali nije, ne znam zašto, a na jednoj od tih fotografija je i Mijat Čolović, ali pazi nešto u "Rogatičkoj letećoj brigadi", dakle ne u sokolačkoj, jer takva nije ni postojala!!!
Pozdrav
|
|
Dd Nn : I Sa
|
18857 |
09.09.2008 |
MoždaBilo bi zanimljvo porazgovarati sa sestrom Sava Derikonje.
Sva ova nagađanja bila bi razjašnjena, a svakako bi saznali kako su Savovi najbliži živjeli nakon rata.
O tome sam i ja razmišljao.
Na žalost, nemam dovoljno vremena da stignem na sve strane.
Nadam se da bi to Nedeljko Žugić, jedan od najvećih romanijskih pjesnika i novinara, mogao uraditi.
Ili možda Zoran Janković iz Rogatice, moj bivši student, jedan od najboljih novinara u Republici Srpskoj.
Ja ću da im to predložim, pa ćemo da vidimo šta će da bude.
|
|
Slavica Micic : Francuska
|
18844 |
08.09.2008 |
Ovaj Xxx laze o Savi Derikonji
Pozdrav Vama gospodine Tomiću i svim čitaocima ovoga sajta!
Nisam mogla da ne reagujem na ovo pismo od nepoznatog pod nazivom Xxx Xxx iz Bjeljine koji pise ovakvo besmisleno i lažno o velikom heroju Savi Derikonji.
Volila bi znati dali je ovaj nesretnik živio u Ilijašu i da li je poznavo Milana Ćebića i njegova sve tri brata koja su živila u Ilijašu kod "stare pilane" sve do ovog rata a Rajko Bajić je umro negdje 1985.
i živio je kod Malešičkog mosta, partizanski pemzioner koji je moro da skine značku za odlikovanje jer je lažno okrivio nedužno djete i sud mu je oduzeo odlikovanje za lažno klevetanje.
Zato se grozim na pojedine kad pišu a nemaju na savjesti da ima negdje neko da zna istinu i da još ima negdje živih, jer stara je poslovica "na mlađima svjet ostaje" da se zna i piše o hrabrima i istini a ne o lažima.
Jos jedno da kažem za tog nesretnika da je Milan Ćebo i Rajko Bajić mnogo dobro živovali sa ženom jos slavnijeg heroja "Đjurka Rajića"
Nemojte ići toliko nisko, ni ti nepoznati sa tvojim potpisom Xxx Xxx ako ne poznaješ istoriju i ljude a klevećeš, da li se bojiš grijeha i ostavi vječne heroje da na miru pocivaju.
Čast i vječna im slava! .
Slavice,
nemoj da se uzbuđuješ, jer posjetilac iz Bijeljine je ustvari Bošnjak, tj.
musliman.
To znam po tome što je napravio jednu gramatičku grešku pri kraju članka, koju namjerno nisam htio da ispravim.
Inače, dobro nam je svima poznato da su muslimani eksperti za izvrtanje istorije naopačke.
Ništa drugo ne znaju ni da rade, jer svoju (h)istoriju nemaju.
|
|
Srbobran W. : Rakova Noga
|
18784 |
31.08.2008 |
RE: Jos nesto o Savi DerikonjiTekst "potpisan" sa XX, koji se zasniva na "istinitom" događaju (vjerovatno po nečijem kazivanju) je istinit u onoj mjeri u kojoj je autor pismen i barata pravopisom i gramatikom.
Velika je srpska nesreća srpsko-srpski rat u periodu 1942.
-1945.
godine iniciran od strane antikrista u liku komunista i vječitog srpskog neprijatelja žuto-bijelog Vatikana, koji je uzeo strašan danak u srpskoj krvi.
II Sarajevska brigada jugoslovenske vojske u otadžbini pod komandom Save Derikonje je bila zaštitnik srpskog naroda i zahvaljujući njoj je sačuvan od istrebljenja srpski narod na velikom području koje zahvata prostor od palnine Zvijezda, preko Okruglice, Nišića, Draževića, Visojevice, Crnog vrha, Ozrena Vučje Luke, do planine Romanija.
U toku rata brigada je imala niz borbi protiv ustaških, domobranskih, njemačkih i partizanskih formacija i bilo je među ubijenim neprijateljima i onih koji su prije rata bili Srbi a u ratu na strani antikrista sa pentagramom na čelu.
U pomenutom tekstu XX-a su netačno navedeni podaci da je kuća u kojoj su navodno zapaljeni partizani bila kuće Raševića u Rakovoj Nozi što ne može biti tačno jer u tom selu nikada nisu postojale kuće Raševića.
Kuća Jefte Ikanovića nije na Vučjoj Luci nego na Vukinjači, što nije ni blizu.
U Rakovoj Nozi nikada nisu spaljeni partizanski ranjenici jer nisu tu mogli ni dospjeti, ko bi ranjenike nosio u štab neprijatelja?
Savo Derikonja nije nikoga lično zaklao a jeste kažnjavao one koji su to radili, batinama i konfiskovanjem stoke.
Bilo je u brigadi (koja je bila stacionirana na više lokacija istovremeno, kao teritorijalna odbrana) pojedinaca koji su na svoju ruku radili ovakve zločine ali su bivali sankcionisani.
Zato što nije istrijebljen i što je bio zahvalan svojim zaštitnicima narod ovog područja je mnogo propatio nakon rata izložen revanšizmu UDB-e koja je "pisala istoriju" i plasirala priče poput ove od XX-a.
O zločinima udbaša Riste Lontoša, Ostoje Tubina i drugih antikrista može se pisati danima a Sudu Božijem niko nije promakao.
|
|
Xxx Xxx : Bijeljina
|
18768 |
29.08.2008 |
Jos nesto o Savi DerikonjiČitajuci komentare o Savi Derikonji, posle dužeg vremena odlučih da napišem jedan istiniti događaj o hrabrosti i junaštvu dotičnog.
Posle napada partizana na Pajtov Han kod Vareša, mnogi su bili ranjeni i prebačeni u Rakovu Nogu u Raševića kuću gdje je bila bolnica.
Bolnicu i sve ranjenike Savo Derikonja je zapalio tako da su svi živi izgorjeli, a među njima i Vladimir Ćebić, komadant Visočko-fojničkog odreda.
Jedina je preživjela neka medicinska sestra po čijem je kazivanju posle rata nađeni njihovi posmrtni ostaci koji su sahranjeni u Ilijašu.
Milan, brat Vladimira Ćebića, je posle ranjavanja došao kući u Ilijaš kada se izliječio otišao je ponovo u partizane, u komandi odreda "Zvijezda" na Visojevici prilikom napada Save Derikonje, Milan Ćebic i Rajko Bajić su štitili odstupnicu Jefi Šućur koja je uspjela pobjeći a njih su uhvatili.
Savo je njih dvojicu odveo u Vučiju Luku kod zeta Jefte Ikanovića i sestre Milice gdje su ih mučili i tukli kada je završio sa mučenjem poveli su ih od Jeftine kuće preko potoka da ih strelju Rajko Bajić i Milan Ćebić su pokušali pobjeći pa su Rajka odmah ubili a Milana uhvatili.
Savo je Milana Ćebića lično zaklao.
Po završetku rata porodica je sa vojskom i Brankom Adjicom išla na Vučiju Luku da traže grobove Milana i Rajka.
Rajka Bajića su pronašli a Milana Ćebica nisu jer Jefto Ikanović nikada nije htjeo da kaže gdje ga je zakopao, u kući Jeftinoj i Miličinoj je nađen sat na kojem je pisalo Milan Ćebić Prag, koji je dobio kao student Mašinskog fakulteta u Pragu.
|
|
Djuka Popović : Banja Luka
|
18166 |
25.06.2008 |
Cetnik savo derikonjaKao dete sam slušao priču jednog moga komšije koji je služio vojsku u Sarajevu 1945 - 1946.
godine, a njegova jedinica je bila pri Ozni.
On kaže da je njegova jedinica, u ranu zoru na sam Božić 1946.
godine, dobila naređenje za pokret.
Niko od vojnika nije znao nista konkretno o predstojećoj akciji jer je Ozna vodila cjelokupnu operaciju.
Negdje daleko van Sarajeva, u šumi, napravljena su dva obruča i nakon nekog vremena, posle kratke pucnjave saznalo se da je likvidiran Savo Derikonja.
Poslije su saznali da je Savo pružio otpor iz zemunice gje je boravio.
|
|
Slavica Micic : Pariz
|
17183 |
03.02.2008 |
Savo Derikonja Čitajući priče o slavnom četnickom vojvodi, Savu Derikonji, vidim da su samo nagađanja da je porodica Derikonja sa Vucije Luke istrijebljena.
Nisu još iskorenjeni, niti će ikada biti, hvala Bogu.
Najbolja su famelija uz Rajiće i neka im je Bog na pomoći.
Pozdrav svim pravim Srbima!
Pozdrav mojim Vučilanima, a takođe i vama Željko! Sajt je odličan.
|
|
Janko Trifunovic : Pale
|
16038 |
18.11.2007 |
Odred sa VisojeviceMoj djed Ostoja Trifunovic je bio sa Savom i imam sliku odreda sa Visojevice.
Postovani,
bio bih ti jako zahvalan ako bi mi mogao poslati tu sliku, pa da je objavim.
|
|
Pitar : Sarajevo
|
15555 |
25.10.2007 |
Za MiloradaNe mogu razumjeti čovjeka, evo sada iz toronta pita za Savu Derikonju, a cijeli zivot mu pred nosom bio njegov rodjak Radislav (čiko) koji je odrobijao 20 godina i mnogo je znao o Vučijoj luci.
Ali tada se Milomiru nije družilo sa čikom, nije bilo isplativo, jer kako zaslužni komunista koji je bez škole dobio da snabdjeva bolnice u Sarajevu da se viđa sa onim koji je "odradio" narodnog odbornika i ratovao sa četnicima sa Okruglice.
A brate Milorade, ako su te baš zanimali četnici što ne ostade u Ilijašu, mogao si pitati vaskove sve što te interesovalo.
|
|
Laki : Pale
|
15498 |
23.10.2007 |
Savo DerikonjaSestra Sava Derikonje se zove Milica.
Živi na Palama.
Kako se preziva?
|
|
Pitar : Sarajevo
|
15360 |
18.10.2007 |
Derikonje mijenjali prezimenaja sam cuo da su neke Derikonje zbog problema koje su imali nakon Drugog svjetskog rata mijenjali prezimena, odnosno da su zenidbom uzimali zenino prezime.
Da li Sanja iz švajcarske zna nešto o tome?
|
|
Sanja Nahod : Svajcarska
|
15355 |
17.10.2007 |
Savo DerikonjaHtjela bih da vam obavjestim da Savo Derikonja ima sina Miomira i suprugu Bojku, koja je bila ziva za vreme ovoga rata i sestru.
Da, on je sa Vucije Luke...
Bio je cetnicki komadant..
Branio je srbe i srpski opstanak u tom kraju, i on je za vreme drugog svetskog rata zapalio Ophodju, posto su ustase spalila neka srpska sela...
Sa mojim ocem je u drugom svjetskom ratu bio zatvoren u Luburica vili u Sarajvu.
Moj otac je obecao ustaskom strazaru da ce mu dato 100 hiljada kuna da ga pusti, i toliku sumu je garantova i za Savu.
Ustasa mu je povjerovo, jer je moj otac ipak bio iz poznate gazdinske kuce.
Njegov sin Miomir je divan covjek, kao sin cetnika i to jos komadanta cetnickog imao je problema kao osnovac, u vreme komunizma.
A nisam ni u ovom ratu cula da se hvali sta mu je otac bio..
a mnogi su to isticali...
|
|
S. R : Sokolac
|
13832 |
27.07.2007 |
Komandant Savo DerikonjaSavo Derikonja bio je komandant Sarajevske brigade Jugoslovenske vojske u otadžbini tokom II svjetskog rata.
O njemu je vrlo malo zapisano, a ja iznosim neke podatke koje sam čuo od drugih.
Moj đed, koji je jedan od još živih boraca pomenute jedinice, kaže da je Savo ubijen 1946.
godine od strane UDB-e i da se je izvjesni Marinko Gošić dugo hvalio da je on lično ubio Savu, pokazujući pištolj kojim je to navodno učinio.
Jedan drugi Savin borac, Prodo Trifunović sa Visojevice (mislim da je i on živ )pričao mi je da je Savo pobjegao za Ameriku i otud redovno slao pakete svojoj sestri, koja je živjela na Vukinjači.
Navodno je u tim paketima redovno bila poruka "Pozdrav od Savice".
Takođe, Savina majka nikad nije nosila crninu, tvrdeći da je on živ.
|
|
Biljana Derikonja : Stockholm
|
13797 |
26.07.2007 |
Savo DerikonjaSlucajno sam procitala o mom djedu Savi.
Hocu samo da prekomentarisem...
da mi Derikonje sa Vucije Luke, nismo izumreli i da nas hvala Bogu jos uvijek ima i bice!
Pozdrav
Biljana Derikonja
|
|
Zvrk :
|
10778 |
26.10.2006 |
Pukovnik BorotaOvaj posjetilac nije pitao za sadasniji, nego za II svjetski rat i slavnog pukovnika Borotu (koji je uspio da ziv utekne svabama i ustasama kad su ga zarobili u maju 41.
godine), pa ko zna malo vise o slavanim sprpskim braniocima, nega se javi
|
|
Cifra Sutra : Rs
|
10776 |
26.10.2006 |
Sarajevski cetniciMolio bi one koji znaju o temi iz naslova da malo poblize objasne (ustrojstvo jedinica, operacije, dogadjaji i sl.
).
Da li je istina da je komanda bila u Radavi (general Kuzmic i pukovnik Borota).
Do podataka je tesko doci.
Hvala unaprijed!
|
|
Zoran Djukic : Ottawa
|
10566 |
01.10.2006 |
Savo DrikonjaDerikonje zive na Vucjoj Luci.
Moj deda po majci, Vlado Andric, je bio sa Savom.
Ubijen je u ljeto 1952.
Tako mi je pricala baba njegova snajka Milka Andric.
Sa mnom su radili 3-4ca.
Derikonja u strojoradu u Sarajevu.
Pozdrav,
Zoran Djukic
|
|
:
|
9960 |
29.06.2006 |
Re:CETNICI ROMANIJEBrate
na stranici www.
srpskinacionalisti.
com
ima dosta materijala o cetnicima, pa i o podrucju Romanije, Okruglice, Birca.
.
.
.
.
a ima i na sajtu "crne ruke"
|
|
Miomir Eskic : Toronto
|
2536 |
05.11.2005 |
Derikonja SavoZeleo bih da saznam vise detalja iz zivota Derikonje save.
Zapamtio sam i stih o njemu koji se pjevao po Srbskim kucama u vrijeme komunisticke diktature(nazalost veliki broj srba)
Ova moja subara sa glave uspomena Derikonje Save Pozdrav Miomir
|
|
Aleksandar :
|
2221 |
06.10.2005 |
SAVOPostovani gospodine Tomicu!
Posto ste upuceni u istorijat romanjiskih Cetnika, zanima me koliko znate o jednoj "malenkosti"-Savo Derikonja! ?
Za sebe ne tvrdim da sam veliki poznavalac cetnickog pokreta, ali sam dosta citao o romanijskoj istoriji.
O Savu Derikonji sam vec nesto napisao, i to se trenutno nalazi u "Knjizi gostiju".
|
|
Dragan Simendic : Lukavica
|
2114 |
15.09.2005 |
ponovo tomicuHvala na odgovoru.
Posebno se radujem tim vasim novim tesktovima u kojima se vidi "sjaj istine" iz licnog iskustva.
Ono sto bih posebno volio procitati je vas stav o Bori Radicu kojeg sam takodje licno poznavao.
Vrlo malo znam o njegovoj smrti jer je puno kontradikotornih verzija o tome, volio bih imati njegovu sliku ako je moguce, a cuo sam da je lepi mica snimio i pjesmu o bori, ali ne mogu da dodjem do nje, niste mi odgovorili za vojvodu Derikonju sa Vucije Luke koji je bio komadant u Drugom svjetskom ratu, da li znate nesto vise i da li negdje postoje neki tekstovi ili slike o njemu-pozdrav.
Postovani prijatelju,
pricekaj malo, prica o Bori Radicu ce vjerovatno biti najzanimljivija stvar koju cu imati na internetu.
Necu da otkrivam detalje, ali cu sigurno napisati samo istinu, ili ono sto sam licno cuo od Bore Radica.
Mislim da ce to biti uskoro, jer vec odavno sam htio da se vratim na tu temu.
Sto se tice Save Derikonje, o njemu ne znam bas mnogo.
Juna 1946.
snage bezbednosti bile su na tragu ranijeg komandanta 1.
sarajevske brigade Save Derikonje.
Međutim, bolestan sklanjajući se od potjere, on je umro septembra 1946.
Neki njegovi članovi grupe otkriveni su i likvidirani tek u ljeto 1952.
godine, a tek u periodu 1953-1955.
nestalo je četnika na Romaniji.
Savo Derikonja je sahranjen na tajnoj lokaciji, iz straha da komunisti ne oskrnave njegov grob.
Mislim da ni vecina clanova njegove porodice nije znala mjesto njegovog vjecnog pocivalista.
Pleme Derikonja je gotovo iscezlo sa podrucja Romanije.
|
|