|
|
|
|
|
|
|
|
Nalazite se na Popularno-SELO_GORI Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
selo_gori - 25835 - 21.12.2010 : Zeljko Tomic Sokolac -
 (0)
Na snimanju serije "Selo gori a baba se češlja" (1)Svake subote oko tri miliona gledalaca širom bivše Jugoslavije zauzme mjesto ispred malih ekrana da pogleda još jednu epizodu iz serije "Selo gori a baba se češlja". Pored toga, serija se emituje putem satelita pa je dostupna i gledaocima širom svijeta...Ne znam kako i ja postadoh ovisnik ovog remek djela sedme umjetnosti jer vikende nestrpljivo čekam da još jednom budem svjedok novih zgoda i nezgoda dobričine iz Petlovca po imenu Radašin... Postoji bar hiljadu razloga zbog kojih zavoljeh ovu seriju. Ne znam da li su me više očarali predivni pejzaži zbog kojih mi Srbija postade još draža ili me oduševljava onaj skladni konglomerat tradicje, srpskog poštenja i ponosa koji je u našem narodu sačuvan još jedino na selu... Posebnu pažnju u seriji "Selo gori a baba se češlja" privlače veliki-mali ljudi, tj. seljaci koji teško preživljavaju ova teška vremena tranzicije ali redovno plaćaju porez i dažbine. Od njihovog znoja otadžbina i živi! Onima koji me malo boje poznaju jasno je da u ljubavi prema nečemu nemam granica, pa ih neće iznenaditi da sam se prošlog ljeta uputio u Trstenik u namjeri da pronađem Petlovac i obiđem sva ta predivna mjesta u kojima je snimana ova naša serija. Htio sam da me (bar za trenutak) preplave ista ona osjećanja koja se svakodnevno bude u šumadijskom seljaku dok kraj Morave gleda zalazak Sunca... Na raskšću prema Bogdanju upitah neke mještane za put do Petlovca. U glasu ovih domaćina nije bilo nimalo zlobe ni podsmjeha. Izgleda da je ovim putem prošlo na stotine "hodočasnika" koji su došli na istu ideju kao ja. Objasniše mi da selo Petlovac ne postoji, nego se tako zove brdo ispred nas. Ponosno naglasiše da je Radoš Bajić rođen u tom kraju, tačnije u Medveđi kod Trstenika, te da se radnja serije dešava u imaginarnom selu pod nazivom Petlovac, koje ustvari i ne postoji jer je serija snimana na više lokacija, uključujući Bogdanje, Kukljin i još jedno mjesto kod Kragujevca. Pored kafane skrenuh lijevo, a onda se strmim putem popeh na vrh Petlovca. U Bogdanju se nalaze Dragojlova i Smiljanina kuća, a sa druge strane brda je i kuća Mitra iz Dubiča. 
Nakon kraćeg lutanja, nađosmo se pred Dragojlovom kućom. Mom oduševljenju nije bilo kraja dok sam okretao svoj digitalac u pravcu napuštene kuće čiji vlasnik živi negdje u inostranstvu, a koja je sagrađena još davne 1929. godine. Kuća "ćuti" na kraju sela, a kada udari ljetni pljusak sklonismo se u nekakvo blatnjavo sokače koje mi se takođe učini poznatim iz serije. Potom se uputismo u pravcu Smiljanine kuće, koja je na sasvim drugom kraju sela, ne tako daleko od kafane u Bogdanju. 
I dok sam zadovoljno škljocao foto-aparatom, primjetih da domaćin kuće sjedi ispod nadstrešice u dvorištu. Uđoh stidljivo na kapiju, da bih već nakon petnaestak minuta sjedio sa njim i pio kafu koju nam napravi njegova prijatna supruga. U društvu ovog gospodina sam se osjećao ugodno, kao da smo stari znanci. Iz razgovora sa domaćinom, koji je penziju zaradio radeći u vojnom odsjeku u Trsteniku, saznadoh da se dvorište i eksterior kuće u seriji "Selo gori a baba se češlja" pojavljuje kao Smiljanina kuća, dok je unutrašnjost - Radašinova kuća. Naravno, povjerovah tek kada me on uvede unutra i pokaza dobro poznati kredenac, šporet, kolijevku, sobu sa krevecom za Ivaninu bebu... Na zidovima slike Radoslava, Ivone, malog Tome, kao i slika sina Dragana u vojničkoj uniformi. U drugom kraju sobe na zidu visi i slika našeg domaćina mlađih dana, koja se u više navrata mogla vidjeti u seriji... 
Nakon ugodnog popodneva provedenog u Petlovcu, zaputih se nazad u Čačak sa namjerom da tamo prenoćim a zatim da se sledećeg dana ponovo vratim na to isto mjesto jer sam od domaćina kuće saznao da u "Smiljaninu kuću" dolazi kompletna filmska ekipa na čelu sa Radošem Bajićom. Sutra se snima nastavak serije "Selo gori a baba se češlja".
selo_gori - 25918 - 26.12.2010 : Zeljko Tomic Sokolac -
(0)
Na snimanju serije "Selo gori a baba se češlja" (2)Jutro je bilo već dobro odmaklo kada krenuh nazad u Petlovac. Međutim, kako sam se približavao svom odredištu sve više me je pritiskala nekakva crna slutnja da od moje posjete Petlovcu neće biti ništa. U mladosti sam bio statista na više snimanja, pa znam da je obezbeđenje na mjestu snimanja neprobojni obruč koji zaustavlja sve "nepoželjne posjetioce"... Bješe podne kada se zaustavismo u uskom sokaku ispred Smiljanine kuće, pretrpanom autima i opremom. Klimnuh glavom dvojici mladića iz obezbjeđenja, i zaputih se u pravcu nadstrešice pod kojom je sjedio Radoš Bajić sa još desetak ljudi iz njegove ekipe. Nakon što se pozdravih sa njima, objasnih Radošu da sam došao da ih pozdravim jer sam veliki ljubitelj serije "Selo gori a baba se češlja". Radoš me ljubazno ponudi da sjednem. I tako, uz manastirsko vino poteče i priča. I odmah mi postade jasno ja je Radoš "narodski" čovjek: duševan, skroman i osjećajan. Očigledno je da u seriji ne glumi Radašina - on je takav u stvarnom životu. Srdačnost našeg domaćina stvori jednu opuštenu atomosferu; činilo mi se da ga poznajem već godinama. Kada Radoš govori svi drugi ćute. Međutim, nije to zbog toga što je on nekakav šef, nego što iz njega teče sinfonija riječi pa ga je prava milina slušati. A pričao je o tome kakvu je poruku kroz seriju htio da pošalje gledaocima, te kakve je probleme imao prilikom snimanja iste. Sa posebnim oduševljenjem je naglašavao da je jako zadovoljan načinom na koji je narod seriju prihvatio. 
Radoš mi reče da mu je dolazilo na stotine ljubitelja serije iz svih krajeva Srbije i svijeta sa namjerom da mu čestitaju i požele puno uspjeha u daljnjem radu. I svi su imali jednu zajedničku želju - da se baba što duže češlja! Saznadoh i da je slovenačka kuća "Perfo" iz Ljubljane otkupila autorska prava za seriju i da namjeravaju da na slovenačkom jeziku snime 30 epizoda... Na moju primjedbu o predivnim pejzažima u seriji, koji me navedoše da još više zavolim Srbiju, Radoš pomenu da neke stvari i nije bilo tako lako odraditi. U početku je morao da angažuje ekipe koje će da raščišćavaju terene uoči snimanja, ali su se nakon izvjesnog vremena i stanovnici opštine Trstenik pridružiše u sakupljanju plastičnih kesa i konzervi sa obala Morave. Radoš mi ponudi da pogledam i nekoliko kadrova iz scene koju su upravo tog jutra snimali. Sjedoh iza nekakvih monitora, staviše mi slušalice na uši... A ono što je slijedilo nakon toga ne može se riječima opisati: gledanje kadrove serije, koje je do tada samo Radoš vidio, predstavljalo je za mene najveću čast koju sam mogao da doživim u Petlovcu...
Na izlasku iz kuće Radoš me upozna i sa Predragom Jočićem, talentovanim direktorom fotografije, inače suprugom Radoševe kćerke Jelene, koja je i izvršni producent serije. Radoš mi reče da je Peđa glavni "krivac" za sve one predivne pejzaže u seriji. Ispriča mi i jednu anegdotu: u više navrata Predrag bi zaustavio snimanje scene da bi okrenuo kameru u nebo da snimi orla, da u šumi da snimi preplašenu pticu, mrave u travi... Predrag se ne odvaja od svoje kamere: luta kraj Morave da kamerom zabilježi predivne zalaske Sunca nad najvećom srpskom rijekom... Na kraju napravismo i dosta fotografija. Naravno, za mene je bila najljepša (i najvažnija) ona sa Radašinom i Radojkom, po meni najzanimljivijim srpskim glumačkim parom. 
Nakon toga Radoš pozva filmsku ekipu da nastave snimanje. Pred njima je bilo još četiri sedmice teškog rada. A kada padne i zadnja klapna na poslednjem kadru 88. epizode serije, baba će zauvjek prestati da se češlja. Nakon što Radoš ode za svojim poslom, shvatih da sam njegovu pauzu za ručak produžio bar za pola sata. Bilo mi je žao što mu se bar nisam izvinuo zbog svoje sebičnosti, ali ovaj vrijedni čovjek je već uveliko radio na novim kadrovima najpopularnije srpske serije svih vremena. Ljudi bliski Radošu mi rekoše da mu se ministri iz Vlade Srbije obraćaju sa velikim poštovanjem. Prije nego što je počeo snimanje serije "Selo gori... " imao je problema da obezbjedi sponzore, a sada ga više niko i ne pita na čemu će dalje da radi. Svi pitaju koliko mu novca treba da budu prijatelji serije. Moj boravak u Radašinovoj kući se bližio kraju. Dok sam izlazio na Smiljaninu kapiju, obuze me veliko zadovoljstvo što upoznah tako velikog, a opet tako običnog čovjeka, kakav je ustvari moj domaćin. Eto, takav je Radoš, naš popularni srpski glumac, scenarista, režiser... Pomalo je nevjerovatno da u ovom poltronskom svijetu postoje i ljudi poput Radoša Bajića, koji slučajnog prolaznika "iz Republiku Srpsku" prihvati sa dužnim poštovanjem i učinie sve da mi posjeta Petlovcu ostane u izuzetno lijepoj uspomeni. Radoše, brate dragi, svaka ti čast i na "Babi" i na gostoprimstvu!
selo_gori - 26061 - 08.01.2011 : Zeljko Tomic Sokolac -
(0)
Na snimanju serije "Selo gori a baba se češlja" (3)
Na južnom izlazu iz Bogdanja skrenusmo lijevo, a onda se uskim seoskim drumom popesmo na vrh brda Petlovac. Nakon malo lutanja, konačno se nađosmo pred trošnom seoskom kućom za koju nam ljubazni žitelji sela rekoše da u njoj živi Đoda. I dok smo parkirali naš auto ispred stare, drvene kapije, poput nekog osnovca koji ide pred nastavnika da odgovara dobro naučenu lekciju, preslišavao sam u sebi Đodinu biografiju, dobro naučenu iz žute štampe. Miroljub Trošić - Đoda je sa sedamnaest godina završio srednju muzičku školu, a zatim je upisao Muzičku akademiju. Istu vjerovatno nije završio, pa se zaposlio kao nastavnik muzičkog vaspitanja u lokalnoj školi. Nakon nekoliko životnih brodoloma, Mroljub se propio i doveo sebe na rub propasti. U Bogdanju je, ali i u Radoševom selu Medveđa, bio poznat kao najveći pijanac. A onda se desilo čudo: Radoš Bajić je svom nekadašnjem nastavniku muzičkog vaspitanja ponudio ulogu u seriji "Selo gori, a baba se češlja" - pod uslovom da on za vrijeme snimanja ne okusi ni kap alkohola. Đoda je to prihvatio, uspio je da pobjedi alkoholizam i postane jedan od najpoznatijih TV likova u Srbiji - pravi srpski Čarli Čaplin. U tom trenutku, kapija se otvori i na njoj se pojavi Đoda. U rukama je držao nekakav ceker, pa mi postade jasno da se zaputio do prodavnice. I tako, zaputismo se Đoda i ja do obližnje trgovine, koja se nalazi nešto niže od njegove kuće. Uz put mu se i predstavih, možda čak i napomenuh da me je Radoš poslao, ali odmah shvatih da je Đoda čovjek velikog srca i da svakog gosta prima sa izuzetnim gostoprimstvom i pažnjom. U prodavnici platih onih pet-šest flaša piva, koje je Đoda namjeravao da kupi, ali ja u njegovu torbu ubacih i jednu flašu stomaklije, pola kilograma kafe i kilogram šećera u kocki. Đoda se pomalo nećkao, ali mu ja objasnih da je to kod nas Srba sa Romanije tradicionalni običaj kada se nekome ide u posjetu pa on zaćuta. 
Kada uđoh u staru, drvenu kuću, učini mi se da sam se upravo vratio u vrijeme između dva svjetska rata, jer se u toj kući ništa nije promjenilo još iz vremena kada je istu podigao Đodin djed. Ipak, ovo skromno porodično gnijezdo su ispunjavali mirisi hrane i kafe iz kuhinje, što je stvaralo nekakvu prijatnu, pomalo omamljujuću atmosferu, koja je toliko odgovarala uz lik koji Đoda tumači u seriji "Selo gori... ". Ljubazna domaćica nas posluži sa pivom, a potom otrča u kuhinju da skuva i kafu. Nakon što nazdravismo "za srećnog viđenja", Đoda uhvati moj ispitivački pogled uperen u njegovu pivsku flašu, pa kao da je pogađao o čemu razmišljam, on mi reče. Kada je prije četiri godine prihvatio da bude Đoda u seriji "Selo gori a baba se češlja", Miroljub Trošić je ostavio alkohol - zauvijek. Naš boravak sa Đodom se odužio na četiri sata. Bar tri puta smo moji rođaci i ja ustajali da krenemo ali nas je Đoda stalno vraćao sa ubjeđivanjem da on nema ništa važno da radi pa mu druženje sa nama pomalo i odgovara. Ništa manje nije bila ljubazna ni domaćica kuće, Đodina supruga. Svi naši razgovori su počinjali i završavli se sa serijom "Selo gori a baba se češlja". U jednom trenutku Đoda nas upita: Ipak, nakon nekoliko sati boravka sa Đodom, meni su bile poznate sudbine svih junaka serije. Kako Đoda reče: "neki će se poženiti, a neki će i umreti, ali će se u suštini sve dobro završiti"... Ja sam za Đodu imao samo jedno pitanje: Da li će se sin Dragan oženiti sa Zoricom? Nisam dobio potvrdan odgovor, ali sam ipak bio zadovoljan raspletom događaja u životu ovog glumca. Iz Đodine kuće sam ponio i nekoliko suvenira, uglavnom razglednice na kojima se nalaze razno-razne scene iz serije: Đoda pije pivo, Đoda na biciklu... Na svakoj od njih je Đoda napisao posvetu za po jednog člana moje porodice: majku, kćerku, sestričinu, mene... Po simboličnoj cijeni od 100 dinara Đoda prodaje razglednice i tako zarađuje nešto novca za izdržavanje porodice. Naravno, nije zaboravio da napomene da je i to ideja Radoša Bajića, isto kao i majice sa njegovim likom koje su u pripremi pa do njih nisam uspio da dođem. Na rastanku izađosmo u dvorište da se malo fotografišemo. Od desetine prelijepih slika koje sam želio podjeliti sa vama, odabrao sam ovu: 
Bilo je već kasno popodne kada se oprostismo sa Đodom. Od Đode dobih i broj njegovog mobilnog telefona. Nisam želio da se naš prvi susret pretvori u davanje pustih obećanja, ali nešto mi je govorilo da bih mogao uraditi i par stvari za tog dobrog čovjeka. Međutim, o tome jednom drugom prilikom. Dan se bližio kraju. Eh, kakav je to bio dan! U njemu sam upoznao dva velika čovjeka. Najprije sam imao čast da se sretnem sa Radošem Bajićem, renomiranim umjetnikom, glumcem, scenaristom, režiserom.. Potom sam bio gost u kući Miroljuba Trošića - Đode, skromnog čovjeka iz naroda kojeg je život tjerao kroz trnje, a onda ga jedna serija uzdigla do zvijezda do te mjere da su ga mediji proglasili srpskim Čarli Čaplinom. Iako različitih sudbina, ova dva velikana imaju i dosta toga zajedničkog. Obojica su oaza one tradicionalne srpske dobrote i gostoprimstva, osobina koje su zbog najezde gradskog stila života već duže vremena u izumiranju. Eto, toliko o Đodi. Toliko za sada! Sanjati otvorenih očijuselo_gori - 26168 - 15.01.2011 : Zeljko Tomic Sokolac - (0)
Za našeselo_gori - 66002 - 28.02.2012 : Mario Bjelovuk Gradiška - (0)
Poštovani, Želim vam samo poželiti dosta zdravlja, sreće i da vas blagoslovi naš Svevišnji i da vam se zahvalim na ovoj seriji. Pokazali ste srž života kod Srba i sve naše dobre strane. A posebno vam hvala na djelovima o R. S, drago mi je da ste nas prestavili nako kako mi želimo, kao Srbe a ne kao Bosance, kao jedan narod. Gledam seriju po drugi put i ne može mi dosaditi mislim da dugo neće niko snimiti nešto ovakvo. Smatram vas pravim patriotima, možete se ponostit na sve ovo što ste uradili. Veliki pozdrav iz Gradiške - Republike Srpske! Ljubav prema običnom čovekuselo_gori - 67502 - 09.03.2012 : Micho Chicago - (0)
Ja zaista ne mogu da opišem radost ali i tugu koja me je zahvatila zbog ove serije. Imam 31 godinu, ali sam kao dijete odrastao na selu u vreme onog nesretnog rata i nikada više nisam imao vremena, a ni mogućnosti, da ponovo posetim isto. Ova serija me je vratila u neka sretnija vremena, kada smo imali poštovanja prema starijima i znali šta raditi a šta ne raditi. Serija me vratila kod bake i dede. Zaista sam plakao nekoliko puta gledajući ove uspešne Maverike glumce srpske kinematografije i želim da im se od srca i dna duše zahvalim na tome što su nas bar za trenutak vratili u ona vremena u kojima su neki od nas imali čast da odrastu. Kada sledeći put odem u Republiku Srpsku sigurno ću otići i do sela Petlovca. :-) Dragi naši glumci, sve vas volim i ljubim, a za momka koji nam je ovo još bolje dočarao šaljem jedno veliko poštovanje. Sincerer: Micho M Tomich Radašinselo_gori - 67732 - 13.03.2012 : Sanja Božić Prnjavor - (0)
Volim gledati seriju "Selo gori a baba se češlja". Zanima me da li Radašin stvarno živi na selu? Sanja, Radoš Bajić, u seriji poznat kao Radašin, je rođen u Velikoj Medveđi, opština Trstenik. Upravo na tom lokalitetu je i snimana serija "Selo gori a baba se češlja". Đoda mi je ispričao da je on Radošu Bajiću predavao muzičko vaspitanje. Koliko mi je poznato, Radoš Bajić u Velikoj Medveđi ima porodičnu kuću, ali tamo ne živi. Ne znam da li mi je to ispričao sam autor ili neko drugi, ali Radoš Bajić je veliki broj epizoda serije "Selo gori a baba se ešlja" napisao u Londonu, gdje je boravio sa sinom, Nedeljkom Bajićem, koji je tamo studirao a u seriji glumi Radašinovog sina Radoslava. Inače, Radoš Bajić je mnogo, mnogo, mnogo dobar čovjek. Pravi srpski domaćin! Iako sam na snimanje serije upao isključivo zbog neke znatiželje, primio nas je srdačno, kao da smo mu najdraži prijatelji. Ponudio nas je vinom iz manastira Lazarice u Kruševcu i nekom piletinom. O seriji Selo gori...selo_gori - 69076 - 04.05.2012 : Boris Valdec Zagreb - (0)
Puno bih toga želio reći i napisati, ali ne znam kako se izraziti a da točno prenesem svoje divljenje, osječaje i duševno zadovoljstvo koje sam osjetio gledajuči ovu prekrasnu seriju. Rođen sam 1962. godine, kada je ovo bila jedna država ali sam Srbiju prvi puta posjetio tek 2006. godine. I tada sam vidjeo da su ljudi svuda oko mene bili iskreni, topli i ljubazni. Prošle godine sam putovao ( motorom ) sa suprugom preko Beograda na Milanovac, Đerdap i opet pokupio sva lijepa iskustva. Gledam ovu seriju na netu i uživam istinski u svakoj emisiji. Moram priznati da sam zavolio te likove koji svojim poštenjem, iskrsnošču i toplinom me zakuju da pogledam i 4 - 5 serija u jednom dahu. To sve je napravljeno tako savršeno da ne može čovjek a da se ne uživi u to mjesto, u to vrijeme i u te ljude. Priznajem da mi je ta serija unjela puno više zdravog i dobrog razmišljanja o vašoj zemlji od stotine političara ili ne znam čega. Volio bih vidjeti te predjele, upoznati te ljude i glumce i osjetiti miris Morave u jutarnjoj sumaglici... Pozdrav i nek se baba sa Radošom i svima ostalim "češlja " još dugo, dugo... Pozdrav iz Zagreba, 04. 05. 2012. godine | |||||
Idi na stranu - | 1 | 2 |