Sokolac se danas oprostio od svoje mladosti.
Na Novom gradskom groblju, koje se nalazi odmah iza Vojničkog groblja "Mali Zejtinlik" u Sokocu sahranjene su Svjetlane Komlenović i Milice Dobrilović, koje su nastradale u saobraćajnoj nesreći kod Bjelosavljevića.
Svjetlana Komlenović je bila atletičarka, reprezentativka BiH.
Sahranjena je na dan kada je trebala da u Italiji brani boje države u biatlonu.
Bila je član Sportskog društva „Glasinac“ iz Sokoca.
Ništa nije bilo tužnije ni u Podromaniji gdje je sahranjena i Nadežda Debelnogić.
Još jedna tužna slučajnost: Nadežda je poginula upravo na svoj rođendan.
Ana :
54927
06.12.2011
Nadežda Debelnogić
Zna li neko kako se zovu roditelji od Nadežde Debelnogićke?
Počivajte u miru.
Mislim da je Nadežda Debelnogić bila prva rodica sa mojim komšijom, Borkom Debelnogićem.
Njeni roditelji žive u Podromaniji.
Njih tri su išle u isti razred i bile jako dobre drugarice.
Nisam ih poznavao iako su bile ista generacija sa mojom sestričinom.
Svi se slažu da su bile predivne djevojke i uzorna djeca.
Otac od Nadežde Debelnogić je Boban, jako dobar čovjek, majka joj je Bogdanka Beba rođ.
Bojanić.
Nadeždi je taj dan bio rođendan.
Zeljko Tomic : Sokolac
54910
06.12.2011
Dan žalosti i na slavicnet.
com
Danas, 6.
decembra ljeta gospodnjega 2011.
godine, na ovom sajtu neće biti objavljivanja nikakvih komentara izuzev onih vezanih za ovu veliku tragediju.
Na ovaj način ćemo obilježiti jedan od najtužnijih dana u istočnom dijelu Republike Srpske u svim ovim poratnim godinama...
Kada jedna mala sredina u jednoj saobraćajnoj nesreći izgubi toliko mladih života, onda je to trenutak da se zastane, zamisli, zaplače...
Ovo je trenutak da se zapitamo da li je tako nešto moralo da se desi? Ne brže od života!
Neka im je vječna slava i neka ih anđeli čuvaju tamo gore na Nebu!
Jelena Dundić : Sokolac
53743
29.11.2011
Oproštajno pismo za Obrada Zolja Biljića
Sokolac, 28.
novembar, 2011.
godine
Ddragi naš prijatelju !
Danas, kad se, tužni zbog tvoga prijevremenog odlaska u neku drugu, valjda ljepšu dimenziju, opraštamo od tebe, kao čovjeka koji je za nas značio pomena vrijedno obilježje vremena koje nazivamo "našim", poručujemo ti:
Hvala ti, dragi naš prijatelju, što nisi uzalud živjeo! Jer si nas svojim odlaskom podsjetio da u ovom nemilosrdnom svijetu (bremenitom nizom nesavršenosti u vidu grešaka u procjeni istinskih vrijednosti) ipak postoje mjerila koja su potpuno izvan načina procjene trenutnog.
Ona koja se zovu: postojati da bi stasao, živio i - otišao kao čovjek!
Zato smo, kao sudionici jednog vremena (koje nazivamo i tvojim i našim), beskrajno tužni zbog toga što ovaj svijet iz dana u dan ostaje siromašniji za tvoje i učešće ljudi sličnih tebi u njemu.
Jer si, dragi naš Obrade, na svoj i samo čestitim dušama stasalim u ovom gradu blizak i razumljiv način procjene stvarnih vrijednosti, ostavio trag vrijedan pamćenja.
Zato, neka naše pamćenje tvoga lika, prepoznatljivog po čestitosti i iskonskoj ljudskosti (koja je u ovom svijetu poremećenih vrijednosti obično obilježena nashvaćenošću i nedosanjanošću), bude priznanje koje si ostavio u zalog onima koji imaju opravdan razlog da se ponose tvojim kratkotrajnih postojanjem u ovom nesavršenom svijetu zabluda! I neka posluži kao dokaz o neistini da iza sebe i poslije svoga postojanja nisi ostavio "nikoga i ništa"!
Znaj, iza tvoga privremenog boravka na ovom svijetu – u prilog utjehe tvome ocu Bogdanu i majci Dušanki, braći Nenadu i Dulu i sestri Jeleni, te bratića Pavlu i Dragana i sestrićima Marku i Dušanu - ostaje naše, ničim pomućeno sjećanje na ljudskost vrijednu pamćenja.
I otvoreno priznanje da si bio svana najljepši i najnedodirljiviji, a u duši najčestiti, najiskreniji izdanak jedne generecije.
I aktivan sudionik našeg zajedničkog vremena iz koga si (u skladu sa čistotom svoje nedosanjane duše, okrznute nemirima nesnalaženja u vremenu posve drugačijih vrijednosti), u onu drugu ( zasigurno pravedniju kosmičku dimenziju) ponio sve svoje (a i naše )ožiljke neostvarenih i nedosanjanih duša .
Znaj, dragi naš Obrade, iza svoga postojanja si zasluženo ostavio ničim pomućenu istinu o sjećanju na čovjeka vrijednog pamćenja koji je, u vremenu u kome se ljudska čestitost svodi na posve druga mjerila procjene stvaranih vrijednosti, u zalog onima koji tek stasaju - podario neizbrisiv trag sazdan od skromnosti, odanosti, istiniljubivosti i ljudske četitosti.
Prepoznatljiv u istoj onoj mjeri u kojoj je iza tebe ostala jedna istinska ljubav, kao svjedok vrhovne vrijednosti jedne boguugodne svrhe privremnenog ljudskog postojanja.
Počivaj u miru, dragi naš nedosanjani prijatelju! I neka gospod Bog, kao jedini nepodmitljivi procjenitelj istinskih vrijednosti čestitih ljudskih duša, bude milostiv prema tvojim ovozemaljskim nemirima! I neka ti dušu prosti, omogućavajući ti da makar u riznicama njegovom carstva dosanjaš svoje nedovršene i neostvarene snove jedne tople i neshvaćene duše.
U ime Sokočana - tvojih iskrenih prijatelja,
Jelena Dundić
Zeljko Tomic : Sokolac
45003
03.10.2011
Poslednji pozdrav Acu
Sokolac se danas oprostio o Aca Jankovića, jednog sasvim običnog čovjeka, koji je ostavio ogroman pečat na našu malu sredinu.
Još od ranih školskih dana Acu je krasila svetosavska skromnost, iskrenost, poštenje i privrženost tradiciji i običajima.
Svoju kreativnost je najbolje ispoljio svirajući frulu, pa su se njegove kolege iz KUD-a "Luča" oprostili sa njim sledećim oproštajnim govorom:
Dragi naš Aco!
danas, kad se, nesrećni zbog tvoga prijevremenog odlaska, okupljeni iznad tvoga odra i duboko svjesni gubitka koji je zatekao sve one koji su te voljeli i cijenili, teška srca opraštamo od svoga dugogodidišnjeg saradnika, prijatelja, duhovno nam bliske duše i od čovjeka koji je za nas (u vremenu potpuno poremećenih mjerila) imao posebnu vrijednost, poručujemo ti samo jedno:
Hvala ti za tvoj neseibičan doprinos razvoju izvorno - folklorne kulturne baštine našeg podneblja! Za sve one pohvale na račun tvoga vjernog i prepoznatljivog predstavljanja glasinačko - romanijskog podneblja u nekim drugim podnebljima diljem srpskih zemalja!
Hvala ti, dragi naš prijatelju, za mnogobrojne pohvale i priznanja na festivalu frule u prislonici! Za one kojima smo se ponosili tobom na festivalu izvornog stvaralaštva na Palama i saborima izvornog stvaralaštva u nekim širim, valjda srećnijim podnebljima ovog napaćenog vremena! Za sve one lijepe riječi hvale, uvažavanja i divljenja od strane vrsnih i društevo - priznatih poznavalaca izvornog melosa u Republici Srpskoj, Srbiji, Crnoj Gori i šire!
Hvala ti što si, u vremenu kad smo se svi odricali svojih korijena imao višak duše i pokazao dovoljno hrabrosti da stvoriš, odgajiš i iza sebe s ponosom ostaviš svoje naslednike u liku tvoga sina Nikole, kćerke Jelene, bratića Stojana i bratičine Olivere, te bratića, učenika i nasljednika Mikija, koji je jedino od tebe mogao naučiti da su zvuci frule oblik izaražavanja osjećanja u kojim se na najrječitiji i najtopliji način očitava duša čovjekova i narodna! Ona, koja običnom, i malom ovovremsnskom čovjeku daje priliku da shvati kako "u samo jednu, malenu romanijsku sviralu staje sve ono što se običnom riječju i pričom ne može iskazati".
Počivaj u miru, u kome će ti, dragi naš prijatelju Aco, biti laka crna zemlja! Neka gospod Bog tvojoj (očito nesnađenoj, nedosanjanoj i iskonski toplo romanijskoj duši ) omogući da makar u beskarajnoj riznici Božijeg carstva dosanjaš svoje nedosanjane snove jedne čiste i čestite sanjalačke duše! Neka ti Gospod Bog dušu prosti!
Kulturni stvaraoci opštine Sokolac:
Ustanova za kulturu 'Pero Kosorić' Sokolac,
tvoje matično kulturno – umjetničko društvo "Luča" Sokolac.
Aco Janković svira frulu na jednoj manifestaciji održanoj kod spomen-kosturnice palih žrtava iz 2.
svjetskog rata
Aco Janković (desno) u parku, zajedno sa njegovim kolegama iz KUD "Romanijska Luča", nedaleko od Osnovne škole i Srednjoškolskog centra u Sokocu
Zeljko Tomic : Sokolac
45002
03.10.2011
Aco Janković (1960 - 2011)
Neka je viječna slava mom školskom drugu i dragom prijatelju Aci Jankoviću.
Nema više zvuka Acine frule da bar za trenutak razbiju sivilo naše svakodnevnice.
Svoj život Aco "Frulaš" je posvetio svirajući nama, pa se iskreno nadam se da će, gore na Nebu, anđeli sa istom takvom ljubavlju svirati njemu...
Jadranka Tomic-Arsic : Foca, Rs
24262
05.04.2010
Milana (Miladin) Tomić
Ovog trenuka sam saznala da je posle teške bolesti preminula moja sestra Milana Tomić-Janković, kćerka pokojnog Miladina i Cvije Tomić.
Kada mi je ovu tužnu vijest javio brat od ujaka Rade Mališ koji živi u Lazarevu, sjetila sam se svoje mladosti.
Milana, Dragica, Stana, Janja i Rajka su moje starije sestre od strica i meni kao najmlađoj su uvjek ispunjavali želje.
Milana je bila moja najdraža sestra, uvjek nasmejana, vedra i mnogo, mnogo lijepa.
Moje srce je danas od tuge zastalo! Ostaće mi sjećanje na najljepši osmjeh.
Počivaj u miru moja seko, anđeli su sada zauvjek sa tobom.
Tvoja Jaca.
Poslednji pozdrav za Milana (Kosta) Tomić, rođenom 1925.
godine u Podromaniji ( Republika Srpska ) a umro 22.
09.
2009.
godine oko 19:00 u Lazarevu, Srbija.
Strikane, neka ti je vječna slava!
Oko : Bijeljina
22088
04.07.2009
Ode još jedan Nemanjić
Dragi moji prijatelji i saborci jutros sam razgovarao sa suprugom našeg prijatelja STRUJE koja mi je potvrdila tužnu vijest da je STRUJA umro i danas mu se daje četrdesetni pomen, mada ga lično nisam poznavao ali sam ga smatrao dobrim prijateljem i drugom mnogo će mi nedostajati njegovo pisanje i druženje sa njim na ovom forumu, a trebao je poslom da dođe u Bijeljinu i da se upoznamo.
Međutim, nije mu se dalo.
Porodici i prijateljima ovom prilikom izjavljujem saučešće povodom smrti našeg i nikada nezaboravljenog Struje.
Neka mu je vječna slava i hvala za sva ovozemaljska dobra!
Moje saučešće Strujinoj porodici.
Mnogi su iz njegovih zanimljivih priča shvatili da je ovaj dobroćudni čovjek bio električar u Ilijašu.
Njegovo ime ću objaviti kada za to dobijem saglasnost njegove porodice.
Izvinjavam se i momku iz Rogatice, koji je u par navrata pokušao da ovu informaciju objavi na ovom forumu.
Pomislio sam da je dezinformacija, pa je nisam propustio.
Sladjana Stefanovi} : Beograd
17357
26.02.2008
Savčić Dušanka
Poslednji pozdrav najboljoj baki na svetu.
Unuka Slađa
Zeljko Tomic : Sokolac
12000
20.03.2007
Milanko Tomic (1935-2007)
Za pokoj duse moga strica, Milanka Tomica, rodjenog 13.
02.
1935.
godine u Sokocu.
Umro 18.
03.
2007.
godine u Sokocu.
Vjecna ti slava!
Zeljko Tomic : Sokolac
11998
20.03.2007
Dara Krsmanovic rodj.
Civsa
Za pokoj duse moje tetke Dare.
Mijat [Uka :
11579
13.02.2007
Pomen
ŠUKA (AĆIMA) BUDIMIR 1930-1994
Na današnji dan si otišao u vječnost, stari moj, umro si mi na rukama....
Vječna ti slava i hvala!
Tvoj Mijat!
Zeljko Tomic : Sokolac
7323
31.03.2006
Jovan Banjanin (1925-2006)
Zivot je kratak, kao treptaj u svemiru! Zbog toga, mnogi ne ostvare svoje ciljeve, te umru nekako "nedovrseni".
Jovan Banjanin (1925-2006) je u Carstvo nebesko otisao sa osmjehom na licu.
Njegov zivotni cilj je bio da bude dobar muz, i dobar otac za njegove kcerke, Ranku iz Rogatice, i Jovanku iz Holandije.
Svijet ovozemaljski je napustio tiho, bas onako kao sto je i zivjeo.
Vjecna ti slava Jovane!
Mrak :
7243
31.03.2006
SAVO MILOVIĆ 1930-2006
Nadam se da će Milan nastaviti da pravi tako dobra ploske kao što si to ti radio.
Striko vječna ti slava i hvala!
Marijan Ponjarac : Bec
3522
29.10.2005
Odgovor za Radomira Colakovica
Novica Ponjarac, sin Krste Ponjarca sa Kostresa, zivio u Sarajevu - Vasin Han.
Mislim da ste prvi rodjaci, molim te javi mi se pod: marijan.
ponjaracŽchello.
at
Radomir ^Olakovi} : Novi Sad
3508
25.10.2005
Pitanje...
Interesuje me, vezano za ovu poruku:" Novica Ponjarac
Mome tetku, Novici Ponjarcu, vjecna ti slava! ", o kojem Novici Ponjarcu se radi? Gdje je živio, čiji je...
itd.
Hvala!
:
2226
10.10.2005
Poslednji pozdrav Vlatku
Posljednji pozdrav Vlatku Mijatovicu.
RECI NE DROGAMA
Zeljko Tomic : Sokolac
2090
06.09.2005
Mile Tomic
Mom stricu, Milu Tomicu, vjecna ti slava!
Zeljko Tomic : Sokolac
2089
06.09.2005
Novica Ponjarac
Mome tetku, Novici Ponjarcu, vjecna ti slava!
Zeljko Tomic : Sokolac
2001
07.08.2005
Dejan Ecimovic
Gledam Dejanovu sliku.
Njegovo lice mi dejluje nekako poznato, medjutim, sve vise sam uvjeren da se nasi zivotni putevi nikada nisu ukrstili.
Njegovo suvo, tipicno romanijsko lice, ocrtava ova teska vremena sadasnjice u kojoj mi posteni zivimo u nadi da cemo se u jednom trenutku probuditi i shvatiti da je zadnjih 15 godina bio samo jedan ruzan san.
U isto vrijeme, kovaci nacionalizma se nadaju da ce ovo vrijeme trajati dovoljno dugo da se sa njiva nasih predaka pokupe svo blago, koje su oni vjekovima stvarali.
Iz Dejanovog lica zraci mladost i ljepota.
Kazu da je sa svojim optimizmom i salama odusevljavao slusaoce.
Medjutim, u njegovim ocima tinja tuga.
Mozda zbog toga sto je bio svjestan da mu je zivot maceha, pa je imao jedan razlog manje da bude srecan.
Dejan je, naime, prije par godina izgubio oca.
Onako kroz maglu, sjecam se tog dobrocudnog covjeka, koji je svoj hljeb posteno zaradjivao kao sev racunovodstva u "Romaniji".
Kada smo svi postali siti komunizma, i odlucili da zajednicki gradimo kapitalizam u korist ovih "nasih" srpskih smradova, Dejanov otac je ostao bez posla.
Kako je bio previse ponosan da bude beskorisan za drustvo i parazit za svoju porodicu, a sebe nije nasao u novim "politickim strujama", svijetu droge i kradje automobila, odlucio je covjek da stavi tacku na svijet mizerije u kome se nasao pa se - objesio.
Oceva je smrt Dejana tesko pogodila, a pogotovu zbog toga sto je Dejan sada postao hranilac porodice, tj.
morao je da se brine i o svojoj majci i sestri.
Dejanovi mladalacki snovi su se srusili vec u ranim dvadesetim godinama, pa je Dejan, kao i mnogi drugi Sokocani, nasao posao kod novopecenih kapitalista - brace Čolović.
Uz pomoc svoga ujaka, Zorana Kosorica, dobio je posao na gradilistu Pivare u Primčićima.
Posao nije bio lak.
Radilo se dugo i tesko, za svega nekoliko stotina maraka, jedva dovoljno da se plate racuni za grijanje (koga nije bilo), telefon i struju.
Ipak, ostajala je i poneka marka za Dejana da popije kafu sa svojim drugovima, koji su ga mnogo cijenili i voljeli.
Jednom prilikom, dok je istovarao robu sa nekog kamiona, na njega su pale neke cijevi.
Tesko povredjen, Dejan se nasao u bolnici u Kasindolu.
Dejan se i tada pokazao kao veliki borac, ovaj put njegov protivnik je bila smrt.
Njegov mladi organizam i njegova volja za zivotom ga nije napustala, pa je dugo vremena davao znakove zivota.
Medjutim, doktori u Kasindolu jos nikome nisu pomogli, pa je na kraju Dejan podlegao povredama, vjerovatno djelom i zbog toga sto bolnica nema kvalifikovano osoblje, medicinsku opremu i lijekove.
Na Dejanovoj sahrani su bili svi njegovi drugovi, ali i mnogi koji ga nisu poznavali.
Dejanova tragedija je primjer nemarnosti politickog i zdravstvenog sistema, koji ne postoje vise zbog ljudi, nego zbog profita.
Dejanova smrt je sramota svih nas.
Djevojka :
1904
12.07.2005
Dejan
Ostaje mi u sjećanju jedan marljiv dječak, sa smeđom kosom i plavim očima.
Dejan je bio razigran i nestašan, pun života, željan igre.
U sjećanju mi ostaje kao predusretljiv dječak čija je ruka često bivala nesebično pružena prijateljima.
Neka ti je laka zemlja Dejane.
Mladen : Sokolac
1864
30.06.2005
Za sve koji zele da znaju, radi se o Dejanu Ecimovicu.
Tragicno izgubio zivot u 27-oj godini zivota, radeci na izgradnji vodovoda za buducu fabriku vode i pivaru koja se pravi u Sokocu.
Da trgedija bude veca i njegov otac je umro prije godinu dana.
Pokojni Dejan nije bio ozenjen i iza njega i oca su ostale majka i sestra.
Zeljko Tomic : Sokolac
1862
29.06.2005
u vezi Dejana
...
u ime svih posjetilaca ove stranice, zamolio bih Radovica, Subasica a i ostale da navedu puno ime osoba koje su umrle.
Molim vas da imate u vidu da polovina posjetilaca ove stranice zivi u inostranstvu, i ovdje dolaze iskljucivo da dobiju informacije vezane za Sokolac.
Ni sam ne znam o kom Dejanu govorite, u svakom slucaju, siguran sam da zasluzuje da se njegovo ime i prezime, starost, uzrok smrti i datum sahrane objave.
Ukoliko mi posaljete i njegovu sliku (grupnu ili pojedinacnu) i nju cu shvatiti.
Svrha ove stranice je da pokaze da su obicni i posteni ljudi vrijedniji od lopova, kriminalaca i politicara.
M. Subasic : Sokolac
1847
27.06.2005
Poslednji pozdrav nasem dragom drugu i prijatelju Dejanu i da pronadje vjecni mir i spokoj.
Nikada te necemo zaboraviti.
M. Radovic : Sokolac
1844
27.06.2005
Danas je more tuge potopilo nas grad, u nasim srcima samo tuga, u nasim ocima i dalje nevjerica, i dalje ne mozemo da vjerujemo da te vise nema.
Zivio si tiho, tiho si i otisao, samo bol je ostala.
I neznamo sta vise da se kaze, prisjetimo se nekih srecnih dana, koji se vise ne mogu ponoviti, u nasim srcima ces zivjeti dok zivimo i mi.
Poslednji pozdrav Dejanu od drugova Grce, Sube, Danka i Moce.
Necemo te zaboraviti.
Zeljko Tomic : Sokolac
1659
02.06.2005
Janko Renovica (1986-2005)
Zeljko Tomic : Sokolac
1657
02.06.2005
Srdjan Tomic (1986-2005)
Zeljko Tomic : Sokolac
1415
30.04.2005
Zoranova smrtovnica
Zeljko Tomic : Sokolac
1211
15.04.2005
Radovan Zečević (1949-2005)
Mom komsiji i prijatelju, Zeku, za sve one bezbjedne voznje do Sarajeva, Beograda i nazad.
Vjecna ti slava!
Zeljko Tomic : Sokolac
15
07.04.2006
Umro Ljubo Tomic
Dana 21.
decembra, 2000 godine, nakon duze bolesti, preminuo je Ljubomir Tomic.
Sahrana ce se obaviti na porodicnom groblju u Podromaniji.
