|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Policajac 29 Knezevic : Banja Luka Republika Srpska
|
58246 |
25.12.2011 |
RajlovacOvo stvarno nije u redu, svi čitajte i da vam bude jasno, oružje za sva naselja oko kasarne Rajlovac je legalno podjelila tadašnja Komanda Kasarne pod rukovodstvom Boška Miletića, i tim istim oružjem ste vi muslimani 04.05.1992.
godine napadali regularnu formaciju JNA, kada je bilo poginulih i ranjenih, a ne zarobljenih.
Neka ovo bude polazna informacija a po potrebi ćemo otvoriti raspravu, ali samo iskrenu, na laži ne odgovaram.
|
|
|
0069 :
|
52362 |
16.11.2011 |
Sokolje, 27.
januar 1993.
godinePa nisi baš u pravu vezano za Sokolje.
Bez imalo provokacije, ali mi tvoja saznjanja o toj akciji govore da si slušao priče sa druge strane.
Artiljerijska priprema jeste bila furiozna, ali da si bio tamo onda bi znao da se mi nismo ušetali nego smo ušli sa nekoliko oklopa i čistili kuću po kuću.
Ako te interesuju detalji o rasporedu rovova, mitraljeza, mogu ti i to dati.
Ja sam rekao da se neprijatelj povukao do džamije na vrhu što jeste tačno, ali smo mi zaustavili proboj jer je pala noć i uspostavili liniju ispod džamije na nekoliko stotina metara.
Da je dan bio duži i vaša rezervna linija bi bila naša.
Ovo nisu nikakve herojske priče, ovo je istina!
Pozdrav
|
|
|
Odrasli : Sarajevo
|
52223 |
15.11.2011 |
Sokolje, 27.
januar 1993.
godineJavio sam se zbog zadnjeg teksta vezanog za Sokolje.
Neke stvari napisane u njemu nisu tačne.
Istina je da je 27.
januara zuzet dio linije na Sokolju, ali ne tako brijantno kako navodi borac VRS.
Glavni posao je odradila artiljerija, a oni su se samo ušetali.
Borci Armoije BiH su isključivo poginuli ranjavanjem od granata.
Nije tačno ni da su borci VRS i specijalne policije izašli na vrh Sokolja.
Od podnožja Sokolja pa do vrha ima najmanje dva kilometra.
Koja bi to armija izgubila toliki prostor i to u gusto naseljenom mjesta kakvo je Sokolje, imajući pri tome u vidu da se tada u većini kuća još uvijek nalazilo stanovništvo.
Prava istina je da je u reonu izvora zauzeto nekih 200-300 metara i u potezu od crvene kuće 100-150 metara.
Takođe je istina da je zaposjednuta linija Izvor - crvena kuća i da je ona držana jedan dio noći.
Prilikom pokušaja povrata te linije sa naše strane vojska RS je napustila liniju bez borbe.
Pozdrav
|
|
|
Specijalac Momcilo : Rs
|
50542 |
10.11.2011 |
Uhvatili zivog, razmjenili bez glavePostovani Željko,
mislio sam na rečenicu "razmjenjen bez glave".
Opisao sam jedan detalj iz akcije koju je pomenuo i 0069 a vjerovatno da sam i ja "opalio" "enter" pa nešto i obrisao ali nije nam zamjeriti.
Naime u toj akciji je jedan nas pripadnik bio ranjen i vjerovatno u nesvjesnom stanju ušao u njhove transee i tu su ga muslimani zarobili.
Po završetku akcije došao mi je pokojni Srđan (Beli Vuk) i "Beli" iz trojke , zna 0069 o čemu pričam.
Stupio sam u radio vezu sa muslimanima i oni su natjerali tog našeg ranjenika da se javi na radio uređaj.
Konstatovali smo da je živ i ja sam pitao da li dolazi razmjena u obzir jer smo imali dosta njihovih poginulih boraca.
Oni nisu na to pristali i nakon dužeg perioda došlo je do razmjene tijela preko UNPROFOR-a.
Našeg pripadnika razmijenili smo za hodžinog sina, a naš pripadnik je bio u vreći bez glave.
Po odjeću i nekim drugim detaljima konstatovali smo da je to taj pripadnik.
Momčilo,
bilo bi dobro da napišeš i puno ime i prezime ovog našeg, zarobljenog i ubijenog borca.
Priča je jako interesantana, i hvala ti mnogo što si je još jednom opisao.
|
|
|
0069 : Republika Srpska
|
48482 |
03.11.2011 |
SokoljePozdrav svima,
želio bih da odgovorim na par tvrdnji iznesenih u nekoliko tekstova koje sam pročitao.
Što se tiče Sokolja i Karišika odgovorno tvrdim da je na Svetog Savu 1993.
godine Specijalna brigada odradila herojski posao na čišćenju Sokolja u sadejstvu sa tenkovskom jedinicom, čini mi se iz Hadžića.
Ja sam bio direktan učesnik u toj akciji, kao pripadnik 1.
odjeljenja 1.
voda kojem je komandovao Luna, a mojim odjeljenjem Rade S.
Pored ovih jedinica, u akciji je bio uključen i Odred "Ilidža", kao i još neke jedinice.
Da skratim, Sokolje je odrađeno prvog dana kako je i zamišljeno.
Neprijatelj se povukao na rezervne polozaje do iza džamije na vrhu, a mi smo brzo uspostavili liniju odbrane.
Uveče nas je zamijenila Rajlovacka brigada da sačuvaju ono što smo zauzeli dok se mi malo odmorimo i popunimo municijom.
Taj dan im je bio najgori do tada, mislim da je Bato izašao na Stup oklopima, mi smo maltene izasli na vrh..
.
Ujutro je komandir 2.
voda M.
P krenuo sa jednim odjeljenjem da izvidi situaciju i upao je u zasjedu na mjestu odakle smo krenuli prethodnog dana.
Rajlovčani su preko noći pustili sve što smo mi uzeli prethodnog dan.
Eto, to je istina o Sokolju na Savindan 93.
Koliko ja znam, bio je još jedan pokušaj da se uzme Sokolje, mislim da je to bilo u martu, ali o toj akciji ne znam mnogo jer nisam lično učestvovao u njoj.
Sto se tiče 'nadoknada', u početku rata je bilo par darova u znak zahvalnosti iz pojedinih opština.
Kažem u početku, a mislim na nekoliko mjeseci u 92.
godini.
Sve ostalo nije istina.
Da napomenem, bio sam pripadnik ove slavne jedinice a poslije i brigade, od 92 do 96.
Sto se moze vidjeti iz mog imena.
Pozdrv svima
0069
|
|
|
Vucica :
|
38303 |
01.09.2011 |
Sokolje: 1.12.1992.
godinePronašla sam stranicu vezanu za zbivanja u ratu na području Rajlovca i Sokolja.
Molila bih vas, pošto vidim da ima pojedinaca koji su upoznati sa činjenicama, da mi napišu šta se tačno dešavalo 1.
12.
1992.
godine u napadu na Sokolje i kako je poginuo Stevo Janković? Sta se tačno zbivalo oko te famozne crvene kuće i da li se zna ko je taj poginuli borac koji je ostao zakopan kod nje?
|
|
|
Avala Zabrdje : Bih
|
27322 |
18.03.2011 |
Zabrđe i SokoljePoštovani,
slučajno sam naletio na prepisku vezanu za dio ratnih zbivanja u Zabrđu i Sokolju.
Da pojasnim nekoliko stvari:
- Puške iz garnizona, jedinica sa Sokolja je dobila regularno kada i jedinica iz Zabrđa i u koloni su izašli iz garnizona na petnestak dana prije sukoba.
- Napad od 9.
maja je isprovociran sa Sokolja, dokaz za to je činjenica da su sve žene i djeca u Zabrđu bili u kućama a da je dvadesetak momaka bilo u garnizonu na dežuri..
Pa valjda bi ostali kući da štite familiju da su znali za napad..
- Prvi RB ili nešto slično sa Sokolja je ispucan u kucu Siniše Buhaća i to oko 20:00 časova.
Tom prilikom poginuo je i Boro Bjelica.
Tu noć smo smo djecu i žene preko Renovače izvukli u Reljevo.
Napominjem da za ovo postoji i druga varijanta, a to je da ni mi ni vi nismo započeli već politika - zajedno (znate na šta mislim).
- Luna jeste bio tu u ova tri napada, ali je samo ušao u prvu vikendicu i to je bilo sve.
Tom prilikom su poginuli Dragan Tambur, Pero Samardžija, a neki su i ranjeni.
Nije postojala nikakva mogućnost da se sačuva taj rov.
- Borba od 1.
decembra je bila navlakuša za Otes.
Naravno, o tome nismo znali ni mi a ni ovi sa Sokolja.
Mi smo tražili ozbiljan napad ali nam to komanda nije odobravala, a za muslimansku vojsku da se rastereti Otes koji je i oslobođen ako se sjećate, mislim 4.
decembra.
- Jedinu pravu i poštenu borbu su imali Orlovci i niko drugi.
Ostali na četiri tačke se praktično nisu ni pomjerili.
Poginula su četiri vojnika.
Nema potrebe da navodim imena.
- I na kraju jedna napomena.
Zabrđe su cijelo vrijeme rata branili domaći ljudi.
Kroz njega su se tri puta prošepurili neki, nazovi specijalci, koji kao i kod muslimana nisu ništa uradili osim što su krali gorivo i oružje.
Nemojte naravno zaboraviti da smo mi Srbi u ovom slučaju bili branitelji, jer znate na čiju ste se zemlju naselili.
A kada se već žalite na artiljeriju onda znajte da je muslimanski snajper više jada nanio više štete Srbima nego sva naša artiljerija, kako vojsci tako i civilima.
Primjera radi Dara Micukic, Jovanka Krsman ili Vlado Buhać nisu bili vojska.
I samo da znate (u pravu je ovaj sto pominje Smiljeviće i Maksu) Zabrđe je odbranilo stotinjak običnih, poštenih ljudi koji rat nisu ni željeli (većina SDS-ovaca je punulo odmah) a na njega je udaralo praktično dvije brigade.
Ako budete željeli još koju razmjenu, mišljenja o pojedinim datumima, javite se, jer imam zapisan Dnevnik o pojedinim događajima, naravno iz našeg ugla.
|
|
|
Dragan Brestovac : Barajevo-Beograd
|
27317 |
17.03.2011 |
Svakakve priče o SokoljuIzgleda da je bilo više napada na Sokolje.
Tačno je i to što kaže Luna da se prilikom tog napada u kome je on učestvovao, a kada su njegovi ušli u Crvenu kuću, ostali nisu ni krenuli u akciju.
Naši tom prilikom nisu nimalo ušli u Sokolje.
Napad na Zabrđe je nešto sasvim drugo.
Sa Lunom je tada bio Riba.
Sasvim je druga priča kada je na Sokolju ostao leš Steve Jankovića.
Kada smo drugom prilikom ušli u Sokolje, nisu nas potisnuli muslimani nego nam je pukla veza pa oni koji su bili ispod džamije i nisu pucali kad je balijama stizalo pojacanje jer je bio dogovor da se spoje sa jednom grupom pa da tek onda krenu došlo je do nesporazuma.
Od tih zapaljenih kuća niko nas nije vratio, niti nam je neko pružio neki otpor nego smo sami otišli.
Sokolje nam nije bio cilj to bi trebalo da shvati svako normalan.
Nas je bilo malo i jedva smo držali i postojeću liniju koja je bila šuplja na hiljade mjesta.
Bilo bi nemoguće da držimo liniju koja bi bila duža što puta, razmislite.
Muslimani oružije nisu dobili onako kako je "Dijete" napisalo.
Kada su nama djelili oružije u kasarnu je ušla nekolicina vaših, dok mi to nismo primjetili.
Muslimani su imali dogovor sa pukovnikom, čijeg se imena više ne sjećam ali znam da je bio musliman.
Muslimani su trebali da uđu u kasarnu prije nas, ali smo mi njega izbacili iz kasarne sat vremena prije nego što ste vi trebali da uđete.
Muslimani su tada bili kod Doma zdravlja u Rajlovcu i čekali da uđu u kasarnu.
Trebao im je pomoći i onaj vodnik što je bio u policiji, a kojeg smo vam ubili na Stupu.
Sokolje je granatirano zato što je iz Rogatičke ulice, tačnije ispod nje od jajara minobacacima 60 mm gađana kasarna.
Za to ste bili opomenuti, ali vi ste opet nastavili sa time.
Pored toga, muslimani su iz onog šumarka iznad Stopa pucali po kasarni ali smo ih mi ućutkali.
Izgleda da je i kod njih svako ratovao kako je htio.
|
|
|
Vuk : Bih
|
25889 |
24.12.2010 |
Crvena jabuka se izvuklaPovršno sam pročitao priče o napadima na Sokolje, koje je pisalo Dijete.
Očigledno je da ova osoba nije direktno učestvovala u ovim borbama, ali vlada sa djelimično tačnim informacijama.
Luna reče da mu je ostala motorola kod crvene kuće.
Pitam se čija je onda bila ona druga motorola? Tačno je i to da taj dan nije ostao ni jedan srpski vojnik.
"Crvena jabuka se izvukla".
|
|
|
Odrasli :
|
25688 |
03.12.2010 |
Sokolje - početak rataNarod Sokolja nije nikako mogao da vjeruje da bi moglo doći do rata sa komšijama Srbima.
Kako vjerovati da bi mogli biti napadnuti iz Zabrđa gdje su stanovali Aleksa, čija se kuća nalazila na silaznom putu u Zabrđe, Slavko-prodavač, Boro Lemez i mnogi drugi s kojima su izgrađena mnoga prijateljstva.
Kada je rat počeo u Sarajevu, na Sokolju je bilo mirno sve do 9.
maja kada je na naselje u večernjim satima otvorena žestoka artiljerijska i pješadijska vatra.
Tu veče na liniju su izašli najhrabriji dok je većina noć provela u podrumima sa puškama koje dobiše u kasarni Rajlovac.
Spisak za dobijanje pušaka je naprevljen na osnovu rodbinskih i stranačkih veza.
Zauvijek će mi ostati u sjećanju to jutro, mirisao je behar i barut u isto vrijeme.
Naredni dan izvršena je evakuacija žena i djece.
Pošto je naredna noć protekla mirno, sutradan se većina vratila kućama glupo misleći da je rat gotov.
Međutim, sljedeće večeri je bilo mnogo gora.
Ima i jedan interesantan detalj vezan za tu veče: prve dvije granate su eksplodirale u Rajlovcu (vjerovatno je to bio znak za napad).
Po mišljenju pojedinaca, bilo je i pokušaja ulaska pješadije u naselje.
Ipak, jedno je sigurno, negdje u augustu je jedna diverzantska grupa po noći došla do Crvene kuće.
Nakon što su otkriveni, uslijedilo je povlačenje.
Nekoliko dana kasnije, u Crvenoj kući, otkrivene su četiri protiv-tenkovske mine, IC dvogled, veća količina eksploziva, šljem sa petokrakom preko kojeg je bila navučena potkapa.
Na travi se vidio trag prema kojem se moglo zaključiti da su vukli ranjenika ili nekog poginulog.
Ovdje govorim o onoj Crvenoj kući za koju "Dijete" tvrdi da su u njoj zakopane kosti ispod stepenica.
Što se tiče Šemse Jusupovića, on jest dogovarao primirje sa Zabrđem, ali to je rađeno i na drugim mjestima.
Mislim da je to mnogima smetalo i nekom je bilo jako stalo da Sokolje bude veliko ratište.
On nije nikada prodao Sokolje, ali isto tako nije bio sposoban da bude i komadant, kao ni njegov nasljednik.
Jer, da je bio sposoban za to ne bi na najkritičnijem mjestu, a to je potez izvor - Crvena kuća - Borina kuća, postavi samo tri rova (poslije njegovog smjenjivanja ih je bilo desetak).
O ovome namjeravam da pišem nekom drugom prilikom.
Poštovani,
slučajno sam upoznat sa ovim prvim upadima srpske vojske u rovove iznad glavne kapije u Sokolju.
Naime, krajem aprila i početkom maja muslimani su u više navrata otvarali vatru na kasarnu u Rajlovcu.
Upravo u to, relativno mirno vrijeme, u više navrata sam svraćao u tu kasarnu, gdje su mi ispričali da su muslimanski snajperisti u više navrata provocirali (čitaj pucali na) one koji su ulazili / izlazili na glavnu kapiju.
U cilju uspostavljanja ravnoteže, naši su u nekoliko navrata upadali i zauzimali rovove u kućama na brdu iznad glavne kapije.
Vaši "branioci" bi se tada razbježali bez većeg otpora, ali bi ponovo zaposjedali te iste rovove kada bi se naši povukli.
Napad od 9.
maja je isprovociran sa vaše strane.
Mislim da su tada ispaljene dvije granate od 60 mm na poligon na kome se nalazila mlada vojska, ali ovo još treba da provjerim kod moga ujaka koji u to vrijeme bio oficir na službi upravo u toj kasarni.
|
|
|
Odrasli :
|
25668 |
01.12.2010 |
SokoljeŽelio bih da prokomentarišem ratne događaje na Sokolju, na što me najviše ponukalo javljanje "djeteta sa Sokolja", gdje ima dosta istine, ali i dosta izmišljotina.
Mislim da od svih posjetilaca ovog sajta najviše istine govori "Luna", ali me čudi da neće da prizna šta je sve ostalo od naoružanja u Crvenoj kući.
Pitao bih "Dijete" da li se sjeća kada su u dogovoru sa komandom Zabrđa prebačene ovce iz Smiljevića.
Mislim da je gazda bio Hošić.
Taj dan mi smo dobili uzbunu i bili u rovovima, a oni su okretali ražnjeve kod komande.
Sokolje su branili mještani Sokolja, Briješća pa sve do Buća Potoka i svi su znali da brane svoje porodice.
Da su Stup branili mještani a ne razne Zuke i Juke, Stup i Azići nikad ne bi pali.
Što se tiče snajperskog dejstva sa Sokolja, to nisu činili mještani niti obični borci, već ljudi sa strane koji bi nakon izvršenog zadatka odlazili daleko sa linije, ostavljajući obične ljude izložene granatiranju koje je vršeno u odmazdi.
Obični borci su često dolazili u sukob sa snajperistima.
Molio bih sve koji imaju svoje komentare da daju tačne podatke.
Pozdrav!
|
|
|
Cica Jovo : Ssss
|
25663 |
01.12.2010 |
SokoljeZa Dijete: Opiši mi malo kompletnu situaciju u vezi događaja koji su se desiliod 16.
do 17.
juna 1993.
godine.
|
|
|
Dijete :
|
25660 |
29.11.2010 |
Znam sve o Sokolju!Pozdrav svima na ovom sajtu.
Za godine sam lagao i prvi tekst koji sam objavio bio je samo djelimično istinit, a nije bio ni detaljan.
Sve sam to napisao da vidim reakciju drugih.
U svojim tekstovima objavljujem istinu i samo istinu, nikog ne ponižavam niti omalovažavam.
Nisam bio dijete, ali taj dio teksta koji sam pisao kao dijete to nisam doživio ja nego moje dijete, ali to je tako i bilo.
Ne znam šta ti nije jasno u vezi događaja vezanih za 1.
decembar 1993.
godine, kao i od 9.
do 10.
maja 1992.
godine.
Ja pišem samo istinu ali ne sa papira već iz glave.
Svi datumi su tačni, kao i sva imena, i mogu da vam kažem još puno drugih detalja, naravno ako vas zanima.
Međutim, takođe želim da i vi meni saopštite nešto novo, što još nije napisano.
A ja imam još mnogo toga.
Vaš ratni list, ne znam kako se zvao, sam čitao na Treskavici - Lupoč.
Molim sve one koji su bili na ovom ratištu Sokolje - Rajlovac, da napišu svoje viđenje stvari, da opišu doživljaje.
Pogotovu bih bio zahvalan i to da objavite slike sa tog ratišta...
Sa druge strane, sve što vas interesuje vezano za Sokolje-Rajlovac-Briješće-Mijatović strana-Žuč - Bjelašnica-Igman-Treskavica ja mogu da vam napišem.
Pozdrav Dijete.
|
|
|
Luna Jankovic : Rs
|
25658 |
28.11.2010 |
Detalji sa Sokolja Čitam komentare "Djeteta" sa Sokolja, ali mi se tu nešto ne slaže.
Međutim, ne želim nikoga da ubjeđujem u to kako se nšsto desilo jer svi mi različito doživljavamo stvari...
Međutim, mislim da ovo "Dijete" i nije bilo dijete jer zna neke stvari koje djeca ne bi trebala i ne bi mogla da znaju.
Drugo, ne znam tačne datume akcija u kojima sam učestvovao u napadima na Sokolje, ali tada, kad sam sa desetak svojih drugova bio u okruženju u tzv.
crvenoj kući, doista je ostala u toj kući ostala i moja motorola.
Ostala je i jedna zolja i mislim da je to sve.
Izmišljotina je da nam je ostao ranjeni vojnik čije su kosti kasnije pronađene ispod stepeništa crvene kuće.
To je nemoguće jer u toj akciji nismo imali nestalih.
Tačno je i to da je pogođena kupola na jednom BVP-u, ali niko nije stradao jer je ona bila samo okrznuta.
Taj dan nismo imali poginulih, već samo nekoliko ranjenih i to koliko znam svi su bili lakši.
Isto tako, tvrdim da taj dan niko nije ušao u Sokolje dalje od crvene kuće.
Čak su i oni koji su trebali da budu meni sa lijeve i desne strane, uplašeni pucnjavom su odustali.
To je i bio razlog zašto sam ja upao u okruženje.
Toliko o toj akciji oko crvene kuce.
P.
S.
Poruka za dijete: provjeri malo sa starijima, možda ste vi ubili i ubili i zakopali ispod stepenica nekog Srbina iz Sarajeva.
Nisu svi Srbi mogli da završe u Kazanima!
Luna,
meni je već odavno jasno da je "Dijete" doista bilo dijete za vrijeme rata.
Ovo što ono priča, to je priča njegovog oca, koji je (u to sam jako siguran) bio jedan od ključnih ljudi u TO Sokolje.
Čvrsto sam ubjeđen da je otac ovog "Djeteta" učestvovao i u pregovorima u kasarni Rajlovac na početku rata.
Što se tog poginulog borca tiče, i tu postoji sasvim jednostavno objašnjenje.
On nije nastradao u toj akciji, nego u nekoj drugoj.
Vjerovatno je uhvaćen živ, a potom likvidiran odmah tu na prvoj liniji.
Možda je neko planirao i razmjenu za njega, ali je ona propala pa je leš istrulio odmah tu, ispod stepeništa crvene kuće.
Naravno, sve to je zaboravljeno, a onda je nakon završetka rata jedan od boraca pronađen ispod stepeništa "crvene kuće".
Ovdje se otvara pitanje ko je bio taj poginuli srpski borac koji je zarobljen a zatim ubijen u jednom od napada na Sokolje.
Ukoliko neko ima neku ideju ili informaciju, bilo bi dobro da to i napiše.
Možda na taj način riješimo pitanje još jednog nestalog Srbina u prošlom ratu.
Sasvim drugo pitanje je šta se desilo sa tim lešom? Naravno, to nije teško ustanoviti jer treba samo zakucati na vrata sadašnjeg vlasnika crvene kuće i pitati ga za informaciju.
U ovom trenutku, i bez gledanja u pasulj, ja ti sa sigurnošću mogu reći da je taj poginuli srpski borac završio na groblju u Potočarima - kao žrtva srpske agresije.
Ako ne vjeruješ u ovo što pišem, otiđi u našu Komisiju za nestala lica u Srpskom Sarajevu i pitaj ih da li je nakon rata prijavljen leš pronađen na Sokolju!
|
|
|
Oko :
|
25652 |
28.11.2010 |
Dijete i SokoljeDijete,
čitam tvoje tekstove od kako si počeo da pišeš i mogu ti reći da u tvojim tekstovima imao toliko nelogičnosti i nemogućih stvari.
Ako možeš da nam objasniš samo jednu stvar: Kako jedno dijete od 13 godina može da raspolaže tim podacima i tačnim datumima događaja i imenima učesnika istih.
Očigledno je da nisi imao 13 godina nego mnogo više, i vjerovatno si bio učesnik rata ako ne i neki komandir pa si imao mogućnosti da sve to vidiš, zapamtiš, napišeš.
Međutim, sve ovo znači da si lagao već od svog prvog teksta.
Kako onda da ti povjerujemo na svemu ostalom što pišeš jer u laži su kratke noge.
Ako možeš da objasniš i to kako si čitao naše novine na Treskavici, ako si bio dijete.
|
|
|
Dijete :
|
25646 |
27.11.2010 |
Tenk na SokoljuKao prvo, želim da kažem nešto vezano za naouružanje koje smo dobili iz kasrne Rajlovac.
Naveo sam tačno ko je bio na tom sastanku i kako se to odvijalo, čak i koliko je vojnika u to vrijeme bilo u kasarni.
Nemam namjeru da ikoga veličam niti ponižavam ali sam malo izrevoltiran o pisanju drugih o događajima na Sokolju i Rajlovcu, prije svega mislim na 1.
decembar 1992.
godine, 27 januar 1993.
godine i 18.
mart 1993.
godine.
Ne slažem se sa ovima što su bili na tom ratištu, isto tako kao i sa admin.
To što ste rekli da nas je spasio tenk koji je bio zarobljen na Žuči nije tačno.
Napad od 1 decembra je počeo iz pravca Zabrđa, Lemeza - kasarne Rajlovac i iz pravca kuća braće Bore i Miše Lameza, pa sve tako u tom pravcu prema kući babe Joke i Smiljevićima.
Liniju jeste zauzeli i ušli duboko u naselje, i pješadija i oklopna vozila.
Vodile su se jake borbe.
Vaš tenk koji je izašao iz pravca Zabrđa se našao tačno kod kuće Šemsa Jusupovića i tu je pogođen zoljom ali nije uništen niti oštećen već se samo ugasio a zatim nastavio dalje.
Taj tenk se vratio i ispod prvih kuća je krenuo prema kući Bore Lemeza, a transporter koji je luđački pucao i kretao se poput muve po naselju nije bio pogođen već vojnik koji je pucao sa njega pa je tada nastala manja buka i ludilo.
Vi ste u protivnapadu imali 41 žrtvu, dok u pogođenom tenku nije bilo žrtava.
U njemu su se nalazila četiri vojnika, ali niko nije poginuo samo je jedan ostao bez zuba od pada prilikom detonacije.
Sve ovo sam čitao u vašim novinama koje sam našao na Treskavici.
Druga stvar, u crvenoj kući, u kojoj je Luna bio, je ostala njegova motorola, ali i još dvije.
Pored toga, ostala je i jedna zolja, puška na kojoj je bilo nešto ugravirano, tj.
nešto pisalo i malo MTS-a.
Ostavili ste ispod stepenica i jednog vašeg vojnika, koji je bio ranjen i tu su mu kosti nađene kada je neko kupio tu kuću.
Zamolio bih vas da ako neko zna nešto više detalja u vezi ovih događaja da se javi i napiše o tome.
Molim vas da pišete istinu i samo istinu.
Za gospodina "admin": na vaš upit gdje se ulazilo u kasarnu poslije tvog odlaska iz nje.
E ovako, imali ste ulaz na teretnu kapiju iz pravca "Orla" i Kisikane.
U krugu "Orla" su se nalazili minobacaci 80-120 iz koji se dejstvovalo po našim linijama.
Kad bi mi poklopili tu vatru, iz pravca Paljeva bi po nama dejstvovale haubice i patovi.
Pozdrav i molim te da ovo u cjelosti objaviš jer nema u ovoj priči ni psovanja ni vrijeđanja.
Pozdrav pa se čujemo.
Poštovani,
vidim da se u ovom članku obraćaš i meni, a sve to vezano za onaj Lunin članak uz koji sam ja dodao da ste uspješno odbili naš napad upravo zahvaljujući tenku koji ste zarobili na Žuči.
E vidiš, ja to tvrdim na osnovu informacije koju sam čuo u onom vašem lažljivom dokumentarcu, po kome ste vi "vanzemaljci".
To su riječi jednog od vaših komandanata sa Žuči.
To što ti ne znaš ništa o tom tenku ne znači da on u toj akciji nije ni učestvovao.
|
|
|
Dijete :
|
25634 |
25.11.2010 |
Slike Sokolja iz rataPoštovani,
molio bih vas da ako imate neke slike ili nešto slično vezano za Sokolje, Zabrđe i Rajlovac u ratnom periodu.
Volio bih da se podsjetim kako je ovaj kraj izgledao u periodu od 1992.
do 1995.
godine.
Nemam ni jednu sliku, ili nešto slično.
Bio bih vam na tome puno zahvalan.
Unaprijed hvala!
I ja bih volio da imam poneku sliku Sokolja iz tog vremena.
Siguran sam da će se naći neko ko ima neku od njih, pa ću ih objaviti.
Jedine slike Sokolja koje u ovom trenutku imam su one u mojoj glavi: ulaz u kasarnu u Rajlovcu iznad koga su se nadnijele one ogromne kuće Sokolja, sa vašim rovovima iz kojih se mogao kamen dobaciti na stražaru pokraj rajlovačke ceste.
Doduše, u toj kasarni sam bio samo na početku rata, kada se ta kapija još uvijek mogla koristiti, naravno uz veliki rizik.
U periodu od 1993.
pa do kraja rata nikada nisam ulazio u ovu kasarnu jer ona nije pripadala mojoj jedinici.
Interesuje me da li se i u to vrijeme glavna kapija kasarne u Rajlovcu mogla koristiti, ili se u nju u drugom dijelu rata ulazilo isključivo preko teretne kapije iz pravca one poljane između Dogloda i kasarne "Butile".
|
|
|
Dijete :
|
25627 |
23.11.2010 |
SokoljePrvi napad na Sokolje se desio 9.
maja tačno u 19:18 i započeo je sa žestokom artiljerijskom paljbom.
Nakom artiljerijske pripreme otpočeo je pješadijski napad na Sokolje iz pravaca Zabrđa u kome je poginuo predsjednik SDS Zabrđe.
Sledeća dva dana, 10.
i 11.
maja je trajalo je sporadično granatiranje.
Nakon toga, 11.
maja u 19:20 započinje žestoko granatiranje sa svim mogućim artiljerijskim naoružanjem.
Gorilo je i nebo i zemlja.
U 22:00 nastaje zatišje.
Komadant kasarne pukovnik Boško Miletić daje ultimatum tadašnjoj TO Sokolje da predaju oružje ili će sravniti sve sa zemljom.
Komadant bataljona TO Sokolje odbija taj ultimatum te Miletic u 22:30 nastavlja granatiranje.
Po našim saznanjima u tom granatiranju je učestvovalo 13 vrsta artiljerijskog naoružanja raznog kalibra i omo ke trajalo sve do ranih jutarnjih sati, tačnije do 5:00.
Pošto je komanda TO Sokolje dobila znak od jednog oficira JNA te isti ugovorio našoj delegaciji sastanak sa Boškom Miletićem i drugim njegovim suradnicima u kasarni 05.
04.
i 06.
04.
1992.
godine, kada je pao sporazum o zaduživanju pješadijkog naoružanja sa punim BK, i sredstvima veze.
U pregovorima sa naše strane su sudjelovala četiri člana komande TO Sokolje, a sa druge strane pored Miletica tu su bili i oficiri bezbjednaci, logističari i drugi saradnici.
Za vrijeme ulaska u kasarnu 06.
04.
u kasarni je bilo 127 niških specijalaca, oko 600 pitomaca i veći broj rezervista i stariješina JNA.
O dogovoru koji spominje Feniks o predaji teritorije jednog dijela Zabrđa ništa nije tačno i nije bilo nikakve priče o tome.
Šemso Jusupovića nije bio izdajnik i on se maksimalno zalagao za Sokolje i narod Sokolja.
O tome da li sam kompetentan da opisujem događaje iz rata neka drugi odluče na osnovu moje priče.
Pozdrav
"Dijete"
|
|
|
Feniks : Republika Srpska
|
25624 |
23.11.2010 |
Kasarna RajlovacTvoje tvrdnje da ste se naoružali iz kasarne Rajlovac dok je vojska bila na nekoj vježbi, a kasarna bila prazna, su priča za malu djecu.
Samo bi idiot povjerovao da je vojska otišla na vojnu vježbu a vama ostavila otvorene kapije i ključeve od magacina sa napomenom koliko će dana kasarna biti prazna.
Još je teže povjerovati da ste vi bili skromni pa uzeli (kako ti kažeš) samo malu količinu naoružanja.
Tačno je da je naoružanje koje sam pomenuo poticalo iz kasarne Rajlovac, ali ko, zašto, zbog čega i kada vam ga je dopremio, o tome treba da pitaš svoga Šemsu, "našeg" Šemsu i Vuketu.
Informaciju o ovom poslu je ubrzo stigla i do naše bezbjedonosne službe, pa je bilo jasno da se više ne može vjerovati službi koja je vršila obezbjeđenje materijalno-tehničkih sredstava.
Zbog toga je Ratku Adžiću, čovjeku od povjerenja, upućen zahtjev u Ilijaš da pošalje svoje ljude koji će vršiti obezbjeđenje lica i materijalno-tehničkih sredstava te preuzeti uvid u dalja dešavanja u kasarni.
Jedna grupa tih momaka je svoju ozbiljnost u obavljanju sličnih poslova pokazala tako što su punih šest mjeseci vršili obezbjeđenje kasarne Ahmet Fetahagić u Visokom, a kada su dobili naređenje da napuste kasarnu izvukli su u Mokro sva materijalno-tehnička sredstva ne ostavljajući vam ni poderanu čarapu.
Odmah po dobijenom zahtjevu određene su dvije grupe za obavljanje pomenutog obezbjeđenja, a jedna od njih i pored vršenja obezbjeđenja onemogućila je pokušaj spajanja linije muslimanskih snaga na potezu Kralupi (Visoko)- Ahatovići.
Ovo je bila akcija od izuzetnog strateškog značaja za muslimanske snage, i da je izvršeno spajanje ove linije muslimani bi za par dana krenuli na dalje uspostavljanje linije preko Dobroševića, čime bi bila uspostavljena uvezana linija fronta na relaciji Sarajevo-Zenica.
Ovu akciju ću opisati drugi put.
Obezbjeđenje kasarne je izvršeno profesionalno, a u više navrata su odbijeni napadi muslimanskih snaga iz pravca Sokolja i tako osujećeni njihivo pokušaji da zauzmu kasarnu.
Uvidjeviši da je kasarna previše tvrd orah za njih ostalo im je samo da snajperom gađaju civile koji su se sklonili u nju iz obližnjih ugroženih mjesta.
Da zaključimo, i sam kažeš da si imao trinaest godina kada se sve ovo dešavalo, pa mislim da nisi kompetentan da objektivno opisuješ događaje jer imaš iskrivljenu sliku realnih dešavanja a djelići slike koju ti posjeduješ daleko su od prave istine.
|
|
|
Dijete : Sarajevo
|
25620 |
22.11.2010 |
1.
decembar 1992.
godineTo da je Šemso bio manipulator, u to vijerujem.
Kada je 1.
decembra izveden napad na Sokolje, vaši su probili liniju iz pravca Zabrđa i Rajlovca, na mjestu kuće Bora Lemeza pa preko livade do prvih kuća.
Zatim ste osvojili i donji desni dio kuća iz Zabrđa sve do kuće Šemsa Jusupovića.
Bili ste u naselju i počeli ste paliti kuće pa ste zbog toga bili zadržani par sati.
Iz pravca Rajlovca ste uspjeli zauzeti istureni rov, zvani "crvena kuća", a sa druge strane brda prema Zabrđu ste zauzeli i kuću Hilme Gluhića i par kuća oko nje.
Ispod Hilmine kuće ste kroz malu šumicu krenuli sa dva tenka, dok je transporter već bio ušao duboko u naselje.
Desetak do petnaest vaših je pokušalo da formira liniju od navedenih kuća prema naselju.
U roku od jednog sata stigla je ispomoć od strane Druge viteške brigade tj.
jurišnika koji su zajedno sa lokalnim borcima formirali liniju odbrane i krenuli u protivnapad.
Nakon toga je u vašim redovima nastalo radulo a ostavili ste i nešto svojih mrtvih u mahali.
Jedan od tenkova je bio pogođen, ali se nažalost samo ugasio da bi nakon nekoliko minuta krenuo dole naniže prema Zabrđu.
Mi smo vas natjerali u jedan prolaz tj.
kotlinu, nedaleko od kuće Muharema "Profe", ljevo od kuće Hilma Gluhica.
Sve mine koje ste vi postavili blizu naših kuća su skinute i postavljene u ovu dolu tj kotlinu koju spominjem bez ikakvih pravila i nacrta.
Mi da smo zarobili trideset posto vašeg nauružanja, da bismo vas potop protjerali preko Mijatovića kose i preko Paljeva.
Kao što doktor Lazić reče izlazili smo iz zemlje i to je tako i bilo.
Zna se da je bilo poginulih i na našoj, isto kao i na vašoj strani.
Tvrdite da vam Sokolje nije bilo bitno a jeste.
Mi smo se naoružali iz kasarne Rajlovac, za vrijeme dok je ista bila prazna jer je vojska otišla na neku vježbu.
Bilo je samo par vojnika koji su "čuvali magacine".
To su bile prve puške koje su došle na Sokolje a ostalo smo polako sakupljali od onoga što ostane iza vas.
Luna je tačan i realan i vjerujem da je bio u borbama.
Ostale molim da ispričaju istinitu priču za 1.
decembar 1992.
godine, kao što sam je i ja ispričao.
|
|
|
Feniks : Republika Srpska
|
25619 |
22.11.2010 |
Lobista iz Zabrđa Na osnovu članka broj 25618 u kojem se između ostalog pominje i Šemso Jusupović, smatram da o ulozi pomenutog u proteklom ratu treba da upoznamo posjetioce ovoga sajta.
Šemso Jusupović je jedan od ključnih ljudi koji je svojim posredovanjem preko Krajšinika uspjeo da nabavi (kupi) dovoljnu količinu naoružanja za odbranu Sokolja i dogovori sa pomenutim osobama djelove naselja koji će biti pod kontrolom lica koja su se naoružala pomenutim kanalom (uloga Krajšinika u naoružavanju muslimana sa Sokolja bila je identična ulozi Kojića u naoružavanju muslimana na Nišićkoj visoravni).
Međutim, kako čestiti zabrđanski Srbi nisu prihvatili predlog Krajšinika da se povuku iz gornjeg dijela Zabrđa i uspostave liniju odbrane u donjem Zabrđu skoro kod kuće Krajšinika, Šemsi je ubrzo poslan signal da ih neće biti teško pomjeriti sa uspostavljene linije u gornjem Zabrđu iz razloga što pomenutu liniju drži manja grupa boraca koja ne želi da ostavi svoja imanja i kukavički bez borbe preda teritoriju koja je od izuzetnog značaja za zauzimanje Sokolja a samim tim bila bi stečena kontrola nad skoro čitavim gradom.
Ubrzo nakon toga iscrpljenim i malobrojnim srpskim borcima (kojim se odbija bilo kakva pomoć u ljudstvu iz kasarane Rajlovac) na raštrkanoj liniji u više navrata počinju da se ubacuju muslimanske grupe, ubijen je Boro Bjelica, Momo Mlinar, Momo Tambur...
Međutim čvrsta odlučnost Makse Tambura u istrajnosti držanja uspostavljene linije odbrane utiče na ostale borce i linija se ne pomjera unazad ni metra, a on nažalost postaje glavna smetnja za ispunjenje Šemsine i Krajšinikove podjele Zabrđa, a zbog pomenutog dogovora za koji je predpostavljao da postoji ubrzo će izgubiti život.
 Izvršena je dojava da Makso (Vlado) Tambur nema mira i da vrlo često ide ispred linije odbrane.
Tako je i tog julskog popodneva Makso sa još jednim saborcem pošao ispred linije, a oni su znali da će doći i podmuklo u kukavičkoj zasjedi čekali vruću žeravicu, opasan plijen kojem ne smiju pružiti mogućnost da se brani...
Samo par minuta nakon njihovog odlaska, ispred linije se začula pucnjava.
Suborci su pohitali naprijed u pomoć, pa su se hijene razbježale.
Makso je pronađen mrtav, sa jednom ranom kroz junačko srce, dok se njegov saborac vratio neokrznut.
Linija je ubrzo pomjerena nazad.
Međutim, prije nego što se to gododilo, uspjeli smo pomoći Zabrđanima da donekle naplate dug.
Čopor od petnaestak hijena je sačekan u međuzoni i ni jedna se više nije vratila na Sokolje.
I toga dana, koji pominješ, kada se krenulo na Sokolje Šemso je nažalost bio u pravu kada je rekao "neće oni daleko" jer je znao da će njegov brat iz Zabrđa brzo reagovati i obavjestiti svog velikog brata na Palama koji je i izvršio uticaj na komandu da izda naređenje o povlačenju.
Ovo je bila javna tajna u Rajlovcu.
Nažalost, naš "Šemso" iz Zabrđa je lobirao za vas isto kao i vaš Šemso sa Sokolja, pa ako budete nekada podizali spomenik zaslužnim za odbranu Sokolja nemojte ih ni tada razdvajati jer zaslužili su da ih pamtite kao jednog.
|
|
|
Dijete : Sarajevo
|
25618 |
21.11.2010 |
Napad na SokoljeRedovan sam posjetilac na ovom sajtu i morao sam da napišem komentar na priču o napadu na Sokolje.
Kada je počeo rat, ja sam imao trinaest godina.
Ovdje mislim na napad koji je počeo 9.
maja, tačno u 19:30 a završio se 10.
maja.
Ja sam sa svojim prijateljima iz mahale krenuo prema kući Bore Lemeza, tačnije do vikendice Miše Lemeza.
Krenuli smo prema Zabrđu u farmu po jaja.
U tom momentu ispred Borine kuće se nalazilo desetak četnika o kojima sam do tada samo slučao u pričama i gledao u partizanskim filmovima.
Među njima se nalazilo i 5-6 miještana tog naselja, muskaraca koje sam poznavao i često im se javljao sa "dobar dan".
Mi djeca smo bili jako prepadnuti, stali smo kao ukopani i nismo mogli da progovorimo od straha.
Jedan od njih nam je prišao i rekao: "Jeb'o vam Bog majku, otkud vi ovdje.
Marš kući! ".
Trčali smo preko livade, uplakani, ni sami ne znajući šta nas je snašlo.
Pobjegli smo do Mišine vikendice i stali kraj hrasta, kojeg je oborila oluja devedesetih godina.
Odmah potom smo se razišli kućama, a kada sam došao na vrata i ukućanima pošao da ispričam šta mi se desilo, na Izvor su pale tri granate.
Od tada je počelo granatiranje i pješadijska pucnjava.
Napad je trajao sve do jutranjih sati.
Sledećeg dana, 10.
maja, žene i djeca su evakuisana u pravcu grada.
Nama je jedina komunikacija bila tranšeji i vučije jame.
Šemso Jusupović je sa trgovao sa vama i prvog decembra je prodao Sokolje do svoje kuce.
Jer kako su znali koje je negova kuća.
Na vratima je ubijen jedan četnik koji je držao u ruci njegov pasos.
A on se za vrijeme napada nalazio u štabu i govorio onako opušteno: "Neće oni daleko! "
Tada ste zauzeli prve kuće sa dva tenka i jednim transporterom.
Oni su došli iz pravca Borine kuće preko livade pa šikarom do prvih kuća.
Drugi su došli iz pravca Zabrđa, tačnije od Duškine i Mišine kuće.
Jedan tenk je stao pred kućomu Šemse Jusipovića i pokrivao ulicu pravo i desno od nje.
Ispalio je dosta granata, jer je ulica bila pua čaura.
|
|
|
Dragan :
|
24495 |
20.05.2010 |
Sokolje Želio bih da ovdje prokomentarišem borbe na Sokolju.
Svi napadi koje smo mi izveli na Sokolje su bile akcije koje su samovoljno izvodili pojedinci.
Ni jedna akcija nije bila detaljno planirana.
Ja vam to tvrdim odgovorno jer sam čitav rat proveo tamo.
Nikada nam nije bio cilj da zauzmemo Sokolje i to zbog milion razloga.
Pitajte Šemsu Jakubovića i zahvalite se njemu što vas je spasio.
Jedina teritorija koja je prije rata u dogovoru sa SDA formirana kao srpska opština je bio Rajlovac.
Čak je i karta te teritorije je pravljena zajedno sa članovima SDA iz Rajlovca.
Tako su Sokolje, Rogatička, 21.
maja i djelovi Briješća tj.
gdje je god bio većinski živalj muslimani izašao iz karte Srpske opštine Rajlovac.
Drugo vremena su sa Unproforom vođeni pregovori da Rajlovac bude model za prekid dejstava u Sarajevu.
Da smo htijeli mi bi smo ga zauzeli, i to ne samo Sokolje nego sve što smo htjeli ali to nije bio cilj.
Zato nemojte da širite drugu priču.
I ja sam učestvovao u tim borbama i znam kako su one počinjale i kako su se završavale.
Žao mi je poginulih ali oni idu na dušu pojedinim komandantima koji su voljeli da se slikaju, a kada zagusti oni bi se dali u bježaniju.
Takva je situacija bila i kod muslimana, koliko god se oni protivili da to priznaju.
A što se tiče snajpera, znaju oni kako im je prošao Soko sa Sokolja!
|
|
|
Luna :
|
24128 |
17.03.2010 |
Tri napada na SokoljeJoš uvijek poprilično dobro pamtim dešavanja iz rata, ali pošto nisam vodio dnevnik (iz bezbjednosnih razloga) ne mogu tačno da se sjetim datuma.
Ja ja ću ukratko opisati moja tri ulaska u Sokolje, a oni koji prepoznaju događaje neka upišu datume.
Prvi put smo ušli u Sokolje samo do crvene kuće, i jedva sam izvukao živu glavu.
Ovaj događaj sam već ranije opisao.
Ne dugo nakon tog napada smo ponovo krenuli u akciju.
Ovaj put smo imali namjeru da odbacimo neprijateljsku liniju od komunikacije Vogošća-Stupska petlja.
To je bila akcija većeg obima i mene je zakačio isti pravac - opet preko crvene kuće u centru, preko brisanog prostora koji treba savladati.
Krenuli smo naprijed uz podršku tenkova i došli do ježeva koji su bili postavljeni duboko ka nama, a povezani bodljikavom žicom, i to onom UNPROFOR-skom.
Nismo sjekli žicu, provilačili smo se ili preskakali.
Ja sam se čak i posjekao dok sam je preskakao.
Bilo je tu i mina ispred, iskreno ne znam da li su to bile mine naših ili njihovih položaja.
Uglavnom prošli smo naprijed i naišli na pet šest mrtvih vojnika sa puškama.
Mislim da su poginuli od artiljerijske pripreme i tenkova.
U toj borbi je poginuo i Božidar Golijanin(*) iz Podgraba, mlad momak, sportista, fudbaler i omiljen u jedinici.
Bio je blizu mene kad ga je neko malokalibarskom puškom, vjerovatno snajperskim hicem, pogodio u sred čela.
Pao je kao pokošen, a na mjestu ulazne rane nije bilo ni kapi krvi.
Dugo vremena je davao znake života.
Tu na brisanom prostoru smo mu prišli Snježa bolničarka i ja i previli ga.
Tražio sam od nekog tenkiste koji je bio na kupoli da ga izvuče do naših linija na bezbjedno, da bi ga sanitet mogao voziti u "Žicu", našu lokalnu bolnicu.
Kad je ovaj odbio, uperio sam pušku u njega i zaprijetio mu da ću pucati ako to ne učini.
Nakon toga ga je odvezao do zaklona.
Snježa je otišla sa njim a mi smo nastavili dalje naprijed, sad tužni zbog Bobe.
Tom prilikom smo došli, gledajući sa putnom komunikacijom Vogošća - Stup, do zadnjih kuća u Sokolju.
Bila je to do tada uspješna akcija ne računajuči ranjavanje Božidara.
Ove tekstove pišem u prvom licu i ne pominjem druga imena jer nisam siguran da li bi mi neko zamjerio.
Rado bih opisao najhrabrije borce u tim akcijama, ali ne želim da to uradim dok mi ne odobre.
Na tom mjestu smo sačekali da dođu lokalna jedinica i preuzmu osvojene položaje koje je bilo veoma lako čuvati.
Bilo je dovoljno da se linija okrene ka vrhu Sokoljam u pravcu džamije.
Za odbranu linije je bilo potrebno veoma malo ljudi.
Kada su stigli "lokalni", mi smo se izvukli na odmor sa namjerom da sutra nastavitimo napad.
Kad smo se vratili u bazu, rečeno nam je da je Bobo bio živ do bolnice i da je tu podlegao.
Jako me je pogodila njegova smrt, znao sam mu oca, majku, sestru, brata, sve.
On je bio divan momak, u cvijetu mladosti.
Tuga...
Da zlo bude veće, "lokalne snage" su u toku noći bez napada od strane neprijatelja, valjda u strahu od očekivanog napada, napustile osvojene položaje i povukli se na stare položaje u blizini svojih kuća.
Eto, tako su povremeno poništavani naši uspjesi! Vojnički gledano i to je loša procjena komandanata, jer oni su morali poznavati svoje borce i znati šta su u stanju da čuvaju, a šta ne.
Treći put smo krenuli nakon nekoliko mjeseci.
Ja sam ponovo bio na istom pravcu napada.
Mislim da su Ilidžanci bili lijevo, a Dobojlije desno od mene.
A kao rezerva za preuzimanje osvojenog teritorija je bio Trebinjski odred.
I tada smo osvojili otprilike isti teritoriju kao poslednji put.
Ovaj put su hrabri Hercegovci preuzeli osvojene položaje da ih čuvaju preko noći.
Međutim u toku noći su imali strašne napade, tako da su na kraju svi, ili ranjeni, ili poginuli ili zarobljeni od strane neprijatelja.
Bio je to pravi pakao.
Dugo posle toga su razmjenjivana njihova tijela, a mislim da je nekoliko njih razmijenjeno živih.
Najbolje da neko od njih opiše to stradanje i tu hrabru borbu te noći, kao i neko sa druge strane, ali pošteno i iskreno.
Eto, ja sam počeo o tim borbama, pa neka se jave ostali učesnici.
(*) Golijanin V.
Božidar (1970-1993)
Poštovani prijatelju,
Evo da malo pomognem sa datumima:
Prvi napad na Sokolje: 1.
decembar 1992.
godine - muslimanske jedinice su odbranile Sokolje dobrim dijelom zahvaljujući tenku koga su upravo tih dana zarobili na Žuči.
Njihovi izvori tvrde da je Karišik učestvovao u ovoj akciji.
Vjerujem da je tvoj ulazak u "crvenu kuću" bio 4.
januara 1993.
godine, baš kako ovaj Hajrić to tvrdi na ovoj stranici.
Ti vjerovatno nisi ni učestvovao u napadu od 1.
decembra.
Drugi napad koji opisuješ: 27.
januara 1993.
godine - naši su imali osam mrtvih boraca.
Zanimljivo je da su tamo bili i neki dobrovoljci iz inostranstva.
Doktor Lazić pominje da je ranjen bio i Jurij Šarapov (Rus) i Seketi Robert (Mađar).
Zanimljivo je da znam jednog Radoslava iz Beograda koji mi kaže da Seketi Robert živi u Beogradu - u velikom siromaštvu.
Tog dana je izgubio pola stopala a nosi cipele broj 50.
Treći napad koji opisuješ: 18.
mart 1993.
godine - Kontranapad muslimana je počeo u 23:30 i završio oko 6:00 ujutro.
U akciji su, kako si rekao učestvovale specijalne jedinice iz Doboja, Bileće, Trebinja i Bijeljine.
Informacija iz knjige "Dnevnik ratnog hirurga" doktora Lazića.
|
|
|
Luna :
|
24069 |
13.03.2010 |
Sokolje Crvena kućaJa sam bio u crvenoj kući sa još devet ljudi.
Izdali su me oni koji su bili lijevo i desno od mene.
Nisu ušli, kažu zato što je pucalo na njih.
Ja sam im tada vezom govorio, onako iznerviran što sam glupo ušao računajući da će ući i oni, da možda pucaju zato što je rat.
Akcija je planirana na višem nivou i ja nisam birao ko će mi biti lijevi a ko desni.
Da su tu bili moji saborci, ne bi me pustili samog.
Ne znam koje primjedbe ti imaš na moju verziju opisa događaja kad se tačno sve poklapa kako si i ti pišeš.
Jedina razlika je da ja tvrdim da ste nam vi ubacili CS a ti kažeš da niste.
To nije toliko bitno, jer nikoga od nas niste otrovali.
Isto tako sam rekao da je borba trajala dva-tri sata, što i ti tvrdiš.
Na licu mjesta je ostala jedna zolja, ali ni jedna naša puška.
Ostala je i moja motorola i na kojoj je pisalo moje prezime.
Ali, vjeruj mi ta akcija i nije toliko bitna vama, koliko meni.
Ja sam još dva puta ulazio do pola Sokolja, tako da sam taj put imao najmanje uspjeha.
O snajperskom djelovanju po kasarni u Rajlovcu ne želim da polemišem.
Neka neko ko je tamo bio navede preciznije koliko je tačno ljudi ubijeno snajperom, oko restorana u kasarni i oko pumpe za točenje goriva.
Ali, Bože moj, bio je rat! Ako je neki borac i pogođen snajperom to je dejstvo u borbi, ali ako su gađani civili, žene, djeca, to je već problem.
I to problem u glavi onoga ko je gađao.
Ako je to radio, siguran sam da ga danas grize savjest, a ako ne onda nije normalan.
Na svim stranama je bilo bolesnika.
Ja lično ih nisam trpio oko sebe.
Odrastao sam na Baščaršiji i kasnije u centru grada, u ulici Kralja Tomislava, a poslednjih godina pred rat sam živio u Vogošći.
Vjerujem da su ona prava gradska raja, na obje strane, poštovala zakone ratovanja.
Da nisu radili zlo.
Isto tako čvrsto vjerujem da su oni stari Vikićevi specijalci: Mušan, Čičak, Muslić, Ferdo, Grk, Gafa i sam Dragan poštovali ženevsku konvenciju.
Mene, i moje drugove na ovoj strani rat nije nadojio mržnjom.
Mislim da je bio neminovan.
Ja sam na posao u MUP BiH dolazio preko Stupske petlje i svakih sto metara su me kontrolisale Zelene beretke i morao sam se legitimisati.
Ali, i o tom ću nešto napisati nekom drugom prilikom.
Šta je mene koji nikad nisam bio nacionalista i koji sam recimo osnovnu školu Razija Omanović u Lugavinoj na Baščaršiji završio kao jedini Srbin u razredu a da pri tome nikada nisam osjetio da me neko mrzi, natjeralo da učestvujem u ratu.
A iskreno mislim da sam bio u pravu, da sam sačuvao obraz i da sam se borio za legitimne ciljeve.
P.
S.
Ako ima neko sa druge strane, da mi tačno opiše pogibiju Vinka Šamarlića i mjesto, bio bih mu zahvalan.
|
|
|
Jasa Hajric : Sarajevo
|
24067 |
13.03.2010 |
Sokolje, Crvena kućaSlučajno sam naišao na ovaj sajt tražeći jednog prijatelja, i već godinu dana sa zanimanjem čitam komentare o ratnim dejstvima na područjima Rajlovca i Žuči.
U tim tekstovima i sa jedne i sa druge strane ima neistina i hvalisanja.
Cijeli rat sam proveo na Sokolju, Zabrđu i Mijatovića kosi.
Nedavni komentari o crvenoj kući na Sokolju ponukali su me da se i ja javim, ne želeći ikog da vrijeđam i omalovažavam.
Prije rata sam imao dosta prijatelja Srba, kao što ih imam i sada.
Jedan vaš borac spominjao je početak rata u Sarajevu i pogibiju svoga druga na Grbavici, pa je onda spomenuo crvenu kuću na Sokolju.
U njegovom komentaru ima neistine, kao i komentaru borca Armije BiH koji priča o događajima toga dana.
Problem je i to da nam se datumi ne slažu.
Naime, na Sokolju su bila tri velika napada: 01.
12.
1992.
godine, 27.
01.
1993.
godine i 18.
03.
1993.
godine, a događaj koji spominje vaš borac desio se 04.
01.
1993.
godine.
Crvena kuća se nalazila na spoju dva bataljona.
Tačno je da su vaši diverzanti ušli neprimjećeno u crvenu kuću.
Oko osam sati, jedan mještanin je u crvenoj kući primjetio ljude i mislio da su iz susjednog bataljona.
Tada je shvaćeno da je u kući bio neprijatelj.
Iz crvene kuće se samo dva-tri puta oglasila automatska vatra uzvraćajući na našu.
Pošto nismo imali granata za ručni bacač, zapravo smo imali samo jednu, ali smo je čuvali za slučaj da se pojavi tenk, morali smo da kuću gađamo tromblonima.
To se pokazalo kao jako neuspješno.
Jedino rješenje je bilo da u crvenu kuću ubacimo ručne bombe.
Prema crvenoj kući je mnogo ranije bilo započeto kopanje tranšeja, međutim nedostajalo nam je oko 5 metara.
Ona nam je odlično poslužila da priđemo kući.
Bilo nas je trojica, ali nismo znali koliko ljudi ima unutra.
Na kuću smo bacili oko 40 bombi, ali mislim da je tek desetak ubačeno u kuću kroz jedan mali prozor.
Čuli smo kako neko u kući naređuje da se napravi puškarnica.
Nama je nestalo bombi, pa smo se vratili po druge.
U međuvremenu je došlo do povlačenja diverzantske jedinice iz kuće.
Kad smo se vratili u kuću, našli smo dosta zavoja, dvije motorole, puške i zolje, ne sjećam se broja.
Vaš borac kaže da smo mi bacali otrove.
Međutim, istina je da je geler oštetio njihove vlastite koje su ostale u kući.
Sve je to završilo za dva-tri sata, a ne sa onoliko pucnjave koliko tvrdi vaš borac i crvenu kuću nije povratila policija kako tvrdi naš borac.
Možda neki drugi put, ali ovom prilikom nije.
Takođe samo pročitao tvrdnju da je Sokolje napadato zbog stalnih snajperskih djelovanja.
Možda je i tako, ali vas pitam šta se desilo 09.
05.
1992.
godine kada je u večernjim satima otvorena artiljerijska vatra po Sokolju i djelovala do kasno u noć.
Do tog dana ni na Sokolje, ni sa Sokolja nije ispaljen ni metak.
U toku rata sam se nagledao svega i sa jedne i sa druge strane ali se najbolje sjećam juna 1992.
godine kada je po Sokolju u ranim jutarnjim satima dejstvovao VBR.
Možda su i za to krivi snajperisti?
Opisaću vam još jedan neobičan događaj.
Ljeto 1992.
godine.
Veče je, oko 20 sati.
U kasarni Rajlovac čuje se glasna muzika i pjesma.
Vjerovatno izrevoltirani provodom svojih suboraca u kasarni, negdje iznad Zabrđa prema Žuči, ispaljene se dvije granate u kasarnu od strane srpskih vojnika koji su tu veče bili na kiši na položaju.
Iz kasarne je otvorena žestoka vatra na Sokolje misleći da smo mi dejstvovali minobacačima.
Ako ovaj moj komentar objavite, spreman sam se opet javiti, ali samo sa istinom.
Pozdrav!
|
|
