|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Kiki Aco Lazo : Bih
|
24244 |
03.04.2010 |
Srpski izdajnici Moram da se javim i prokomentarišem nešto o srpskim izdajnicima u toku ovog zadnjeg, krvavog rata.
Poznato je da smo mi Srbi još od Vuka Brankovića imali svoje izdajnike.
Ništa bolje nije bilo ni za vrijeme Karađorđa i Miloša Obrenovića, pa sve do rata na prostorima bivše Jugoslavije.
U hrvatskoj vojsci ih, Bogu hvala, i nije bilo puno ali su ih i oni vodali kao mečke i prikazivali na njihovoj televiziji.
Sa početkom rata u Bosni počinju i naši problemi jer se javljaju srpski izdajnici: među ploitičarima, generalima i vojnicima.
Lista je dugačka ali da pomenem samo one koji su nanijeli najviše zla srpskom narodu: Pejanović, Šućur, Divjak (bolje mu priliči ono "divljak").
Svi oni, a i mnogi drugi su velika sramota za sve dobre i poštene Srbe.
I svi su oni, poput Jove Divjaka, stavili svoje lične interese ispred interesa svoga naroda.
Jovo Divjak je zbog svoga ličnog interesa promjenio stranu i prešao u Armiju BiH.
Sličan primjer je i Slaviše Šućura, koji je žestoko udarao po srpskom narodu, i gdje se njegov tenk pojavio nismo baš najbolje prošli.
Ipak, mene još uvijek bole dešavanja oko Sarajeva, tj.
kako smo onako lako "izgubili" tenk, i odakle da granate koje su danas proizvedene u Pretisu, sutra padaju u ruke neprijatelju.
Htjeli mi to priznati ili ne, imali smo mi još mnogo izdajnika, a da toga još nismo svjesni i to još uvijek ne znamo.
A njih je bilo i na vrlo visokim komandnim mjestima.
Jedan od njih je bio i Vukota Vuković, kapetan bojnog broda.
Treba ovdje napisati i šta je sa šleperima sa hranom koji su završili u Kiseljaku, Varešu i Brezi.
Pitam se i da li je u tim šleperima bila samo hrana ili i nešto drugo.
Hoću da ovdje pomenem i neke Srbe koji su poslije Dejtona ostali na prostoru oko Sarajeva i za svoje zasluge dobili "zlatne ljiljane" zbog saradnje sa neprijateljem u toku rata.
Vjerujte mi, ima i takvih!
Međutim, ne želim da ovdje navodim imena ali znam i takve primjere, lično su se muslimani hvalili da ima i takvih.
Nisam htio da ikoga prozivam, ali morao sam da napišem i molim da se jave i oni koji znaju više pojedinosti o ovim dešavanjima i pitanjima koje sam postavio.
Pozdrav!
|
|
|
Ratko Obrenovic : Detroit, Usa
|
24241 |
02.04.2010 |
Jovan DivjakVeć više puta na ovim stranicama je pominjan i Jovan Divjak.
Ja ne sumnjam da je on bio brilijantan um i vojni strateg, međutim radi se o izuzetno lošem čovjeku.
Što se tiče postavljanja linije odbrane oko Sarajeva, mogu samo reći da su sve linije koje je on lično nadgledao i postavljao bile ogroman problem za Srbe.
Jedna od njih je i ona na Kruševu, između Sokoca i Olova.
Međutim, treba napomenuti i to da je on bio izuzetno loš čovjek.
Pred sami rat u Bosni, negdje u toku 1991.
godine, Jovan Divjak je Hrvatima iz Kiseljaka je prodao 120 komada razno-raznih lakih oklopnih sredstava, kao i 20, 000 metaka.
Zbog toga je osuđen na devet mjeseci zatvora ali kaznu nikada nije odležao jer je napustio JNA i pobjegao u Sarajevo.
Vojna karijera je Jovanu Divjaku bila sve na ovome svijetu! Iako rođeni Beograđanin, postao je izdajnik i pridružio se neprijatelju sopstvenog naroda.
U srpskoj istoriji će ostati zabilježen, uz Vuka Brankovića, kao najveći izdajnik svoga naroda.
|
|
|
Ratko Obrenovic : Detroit, Usa
|
23444 |
23.01.2010 |
Bumerang metakZa "Nin" napisao Nenad Kovačević
|
Municija iz užičke "Namenske proizvodnje" posredstvom dve firme u Derventi i Travniku završavala u redenicima pripadnika muslimanskih i hrvatskih snaga u vreme rata u Hrvatskoj i Bosni, a kada je švercerski kanal postao rizičan, u posao se uključio Alija Delimustafić.
|
Municija iz užičke vojne fabrike ispaljivana je na Srbe iz cevi pripadnika hrvatskih i muslimanskih snaga u ratu u Hrvatskoj i Bosni.
Sumorna istina prljavih srpskih poslova izašla je na videlo kada je počelo da se odmotava klupko afere "Alija Delimustafić".
Od ovakvog "plasmana", radnici ove užičke fabrike primali su plate, u to doba vrlo visokih iznosa.
Tadašnjem poslovodstvu bilo je važno da fabrika radi i da se očuva radnički socijalni mir.
Sadašnje poslovodstvo sa direktorom Dobrosavom Andrićem na čelu, koji je na ovu funkciju izabran 1998.
godine, zvanično kopa po fabričkim arhivama kako bi pronašlo istinu, a nezvanično traži modus ko će i na koji način srpskoj javnosti da saopšti dugogodišnju fabričku i gradsku javnu tajnu.
Zasad je rukovodstvo zvanično priznalo da je municija "Prvog partizana" uz blagoslov državnog vrha odlazila u Bosnu 1991.
godine, kada se u Hrvatskoj onoliko pucalo na Jugoslovensku narodnu armiju.
Arhiva
Iz jedine domaće fabrike streljačke municije u Užicu, uoči rata u Bosni, bilo je isporuka, ali ne na adresu MUP-a BiH, svedoči izvor iz ove fabrike i navodi da su se isporuke realizovale posredstvom firme "Kolt" Rešada Mujkića iz Dervente, i jedne firme iz Travnika, čijeg se naziva ne seća, a čiji je vlasnik bio Marinko Marelja.
On dodaje da se u fabrici proveravaju dokumenta o svim isporukama municije, te da je pre neki dan angažovana i jedna službenica, inače penzionerka, koja bi trebalo da olakša posao u fabričkoj arhivi.
"Tek kada se arhiva prekopa, moći će da se utvrdi da li je bilo isporuka i u vreme rata i koliko je municije prodato muslimanskim snagama", kaže ovaj izvor i dodaje da "ovako rizičan i u suštini, ako se dokaže, nemoralan posao, nije mogao da se realizuje bez znanja i odobravanja pojedinih ljudi iz vrha tadašnje države i vojske".
Prema navodima drugog svedoka, konvoj šlepera s municijom izlazio je iz fabričkog kruga u pratnji policije i potpuno je bezbedno stizao do odredišta u Bosni.
"Ali, kasnije su se dešavali problemi.
Dvojica vozača iz pogona PP-Transport sa kamionima su upali u zasedu hrvatskih paravojnih snaga u blizini Travnika.
Ove ljude, kako su oni kasnije pričali, pripadnici hrvatskih paravojnih jedinica su tukli, maltretirali, i terali ih da pasu travu.
Međutim, neko im je javio da je municija namenjena njima i zbog toga su ih pustili", kaže ovaj izvor, a potom dodaje: "Kada je postalo rizično transportovati municiju pravcem od Sarajeva do Travnika, jer su pojedine deonice tog puta kontrolisali muslimani, a druge Hrvati, onda se taj posao obavljao posredstvom sarajevske firme 'Ceneks', a jedan od njenih vlasnika, kako se kasnije saznalo, bio je Alija Delimustafić.
Tako je Delimustafić koordinisao ovaj posao i municiju dalje distribuirao.
"
Ovaj izvor dalje navodi da je desna ruka direktoru Radomiru Višnjevcu u isporukama municije u Bosnu bio njegov brat koji je u to vreme živeo u Travniku.
Tamošnji Srbi otvoreno su pretili Višnjevcu da će mu ubiti brata ukoliko se ne okane trgovine municijom u korist druge strane.
Milovan Petrović, koji je nakon jedanaest godina rada kao tehnolog u užičkoj "Namenskoj proizvodnji" dobio otkaz zbog angažovanja u Nezavisnom sindikatu, tada je ukazivao na sumnjive poslove direktora Višnjevca.
Petrović je od pre nekoliko meseci izabran za potpredsednika užičkog OO SSJ, a takva biografija navodi na pretpostavku da je on bio "čovek dugog jezika" i da je stranačkom šefu u Beogradu razotkrio detalje dugogodišnje fabričke i gradske javne tajne.
Međutim, Petrović u razgovoru za NIN to energično demantuje.
"O toj aferi saznao sam iz medija i ja nisam izvor tih informacija iz Užica.
Detalji o toj aferi potekli su iz Beograda.
Jednostavno, klupko se odmotavalo i cela stvar je otkrivena, a prema mojim saznanjima, vrh stranke će ići do kraja, sve dok se ne otkriju akteri ove afere.
"
Petrović je pre nekoliko godina na jednom sindikalnom skupu na gradskom trgu u Užicu upozoravao da municija iz "Namenske" dospeva do muslimanskih snaga u Bosni.
"Ne znam koliko je municije prodato, ali metak na crnom tržištu je koštao jednu nemačku marku i treba pitati Višnjevca gde su ogromne pare od tog posla.
To su znali svi u fabrici, ali i u gradu.
Kada sam govorio da se municija iz naše fabrike prodaje Muslimanima u ratu protiv Srba, mnogi radnici su mi tada govorili da nema veze kome je prodajemo i da je važno da primamo plate", svedoči za NIN Petrović.
On navodi da je jedan visoki oficir bivše JNA u to vreme celu stvar sagledao iz neobičnog ugla, rekavši: "Da im nismo prodali municiju, kupili bi je od nekog drugog.
"
Istraga
Fabričko poslovodstvo danima je pod pritiskom javnosti, a ono što su novinari zvanično saznali, jeste činjenica da se pretražuje arhiva preduzeća i da će direktor Dobrosav Andrić uskoro održati konferenciju za novinare ili će se obratiti saopštenjem.
Osim loše reklame koju je fabrika stekla pozicijom u epicentru slučaja Delimustafić, poslovodstvo ima i dodatne probleme i nije naivno da veruje kako je suština afere u nemoralnoj ili sumnjivoj prodaji metaka.
Iza krupnih reči krije se politički obračun dve jake stranke u zemlji, a poslovodstvo ne želi da se stavi na bilo koju stranu.
U protivnom, ogoljena istina značila bi paljenje fitilja.
Eksplozija činjenica sigurno bi lansirala stranačkog pobednika, ali je pitanje kakvu bi korist od takve eksplozije imala užička fabrika municije.
Iz tih razloga oprezan je direktor Dobrosav Andrić, koji je za NIN rekao da bi "pravu kvalifikaciju tih poslova i da li su bili u skladu s propisima, jedino mogli da ponude istražni organi".
"Nama bi to najviše odgovaralo, kako bi se skinula anatema sa fabrike, a to bi odgovaralo i onim akterima koji ne bi trebalo da se plaše bilo čega, ako su radili po zakonu.
Na bazi raspoložive dokumentacije istražni organi mogli bi da sagledaju i utvrde da li se poslovalo po zakonu", kaže Andrić u razgovoru za NIN i zaključuje da se, do otkrivanja cele afere, u fabrici nije pominjalo ime Alije Delimustafića.
Višnjevac
Radomir Višnjevac, koji je u dva navrata bio direktor "Namenske proizvodnje" (od 1990.
do 1994.
i od 1996.
do 1998.
g.
) koja je tada poslovala u okviru poslovnog sistema "Prvi partizan", slovio je za moćnog čoveka.
Tadašnji čelnici ovog poslovnog sistema podnosili su krivične prijave protiv njega, jer su se radnici iz drugih pogona, koji su prevozili municiju iz "Namenske proizvodnje", žalili da su ih maltretirali pripadnici hrvatskih paravojnih jedinica u Bosni.
Međutim, protiv njega nije vođen postupak i cela stvar je zataškana.
Višnjevac je tokom radničkog štrajka pre nekoliko godina i sukoba s grupom inženjera bio optužen da je osnivanjem firme s grčkim partnerom u Grčkoj oštetio ovo preduzeće, a oprema izuzetno vredna koju je fabrika izvezla u ovo preduzeće, još je predmet spora novog poslovodstva i grčkog partnera.
Nakon ovog štrajka Višnjevac je napustio fabriku i preselio se u Beograd.
Višnjevac potiče iz Gacka, pa oni koji ga poznaju, navode da su njegove veze sa vlasnicima firmi, kojima je municija isporučivana, uspostavljene mnogo ranije, te da, kako procenjuju, odatle potiču i poznanstva s mnogim ljudima iz vlasti u tadašnjoj Bosni, a mesto direktora jedine domaće fabrike municije omogućilo mu je prodor i uticaj u državnom i vojnom vrhu zemlje.
Po jednoj proceni nekada bliskih ljudi Radomiru Višnjevcu, Alija Delimustafić nije bio uključen od početka u posao s municijom iz Srbije, ali je njegovo kasnije i veoma uspešno posredovanje u snabdevanju muslimanskih snaga municijom, navelo Aliju Izetbegovića da ga nagradi mestom ministra unutrašnjih poslova BiH.
U vreme hiperinflacije, radnicima "Namenske", uoči Nove 1994.
godine, Višnjevac je podelio po 100 maraka, što je tada bio astronomski iznos, jer su prosečne plate bile desetak maraka, hvaleći se da je to zarada od jednog njegovog izuzetnog poslovnog poduhvata, a zaposleni se tada nisu bunili.
S druge strane, Užice će ga pamtiti i po senzacionalnom dolasku u grad, nakon jedne od njegovih poslovnih misija po Bosni.
Krajem 1993.
godine, naočigled mnogih Užičana, zanemelih od prizora, Višnjevac se vojnim helikopterom prizemljio na Trg partizana, a potom su usledili komentari o njegovoj moći i zaleđini koju mu obezbeđuju tadašnji generali.
|
|
|
Nenocc : Pescano Selo
|
22983 |
02.12.2009 |
Nesposobni oficiri JNANe znam zašto, uvijek kada čitam nešta o nesposobnim oficirima bivše JNA; odmah mi padnu na pamet general Kukanjac (po meni odgovoran za "Dobrovoljačku") kao i oni odgovorni za " Žepu" i "Tuzlansku kolonu"...
Pitam se zašto ovi naši iz Beograda ne jednostavno isporuče u Den Haag; Kukanjca, Stupara i još par starih nesposobnih ganerala i nižih oficira u zamjenu za Generala Mladića.
P.
S.
Kada napišem General onda odmah pomislim: Mladić, Perišić...
Prezime Kukanjac baš i ne ide uz "General".
|
|
|
Ljubo Vasilic : Slovenija-Kranj
|
21879 |
04.06.2009 |
Srpski izdajniciJedan od komentara koji napisa Rade, a nalazi se u rubrici "Srpski izdajnici", podstaknu me da se i ja oglasim.
Na prvoj liniji sam bio dvije godine i sedam mjeseci, i dobro mi je poznato naše tadašnje stanje.
Pravo kaže Rade da su prodavani gradovi za ogromne svote novca a mi bijednici smo ležali u rovovima i jeli slaninu dijeleći ono malo rakije što smo imali.
Da nije bilo onoga "kreni, stani pa se nazad vrati" mi bismo sa mudžahedinima završili za 24 sata.
Ne smijem da dodajem mnogo ličnih viđenja i doživljaja da me neko ne bi prepoznao, jer nam je danas ostalo samo da ćutimo i da se ne javljamo.
Ja sam, na moju sreću, krajem 1996.
godine dobio garantno pismo da sam napustito moj rodni kraj.
Međutim, uvjek se vraćam svojoj kući.
U ratu smo imali sreću da nije bilo pucnjave na mom kućnom pragu.
Onih par susjednih sela smo protjerali za samo dva dana.
Ipak, neki muslimani su se priključili našoj lakoj pr...
diviziji i ostali sa nama do kraja rata.
Dvojica od njih sada rade u SUP-u, a jedan je pogino.
Za preostalu trojicu ne znam gdje se sada nalaze, valjda su negdje u inostranstvu.
Još bih prokomentarisao i Rašu Karadžića.
Poznavao sam ga i lično jer sam radio sa medom pa sam tako obišao mnogo gradova i ljudi.
Mislim da nema čovjeka na kugli zemaljskoj da ne bi učinio isto ako bi se našao na vlasti.
Svako bi smišljao da obezbjedi sebe i svoju porodicu, pa tek onda narod - ako za njega šta ostane.
Za kraj bih samo rekao: " Živa bila glava, a ko se bogatio na našim smrznutim plećima neka mu Bog sudi! ".
|
|
|
Ika Vujic : Bgd,Srbija
|
21316 |
10.04.2009 |
Branka SovrlicBranka Sovrlić je takođe izdajica srpskog naroda.
|
|
|
Sa :
|
17866 |
10.05.2008 |
Slavisa SucurSlaviša Sućur je sa Blagovca, bio je najbolji tenkista u Armiji BiH, i odigrao bitne uloge u osvajanju Orlića i kote 850, a kasnije i osvajanju Bjelašnice i Treskavice, kao i u bitki za Vozuću.
On je danas ugledan političar jedan od prvih saradnika Zlatka Lagumdžije u SDP-u, i dalje živi u svojoj kući na Blagovcu.
|
|
|
:
|
16054 |
18.11.2007 |
Srpski ološU kojoj bici je jedinicama Armije BiH komandovao Jovan Divjak?
Da li je Desanka Domuz ona žena koja je poznata po "govoru" na I kongresu SGV, kada je poslije par nesuvislih rečenica pobjegla sa govornice?
Zašto vrijeđaš Marka Vešovića smještajući ga u Srbe, njemu veoma omrznut narod? Marko je Crnogorac, sa dna kace.
Ostali su sve samo ne Srbi: Slaviša Šućur, istaknuti ubica Srba i rušitelj srpskih objekata, Mirko Pejanović, pravim imenom Triša Pejanović, pobjegao od ličnog i nacionalnog identiteta...
|
|
|
Pero :
|
15580 |
27.10.2007 |
Izdajnici medju SrbimaKod nas postoje pojedinci koji su veoma bliski sa muslimanima i koji im za doručak serviraju slaninu sa Romanije.
Ovi pojedinci su pripadnici obavještajne Sarajevske službe izdajnika, kupljeni za sitniš.
Srećom, ima ih samo par, i kod nas se pretvaraju da su veliko-srbi.
Međutim, provaljeni su, a uskoro će biti povaljeni.
|
|
|
:
|
12322 |
16.04.2007 |
Srbi izdajniciJovan Divjak, da bi izbjegao vojni sud pobjegao iz JNA u Armiju BiH.
"Istakao" se zajedno sa Ejupom Ganićem u Dobrovoljačkoj kod masakra kolone pripadnika njegove bivše vojske.
I nije Srbin iz Bosne nego Srbijanac.
Slaviša Šućur, ubica iz tenka.
Lično sam gledao 6.
11.
1994.
godine kad je pobio trojicu ljudi u kuhinji smještenoj u zgradi (montažnoj) osnovne škole u blizini Crne Rijeke i gađao crkvu u Nišićima sagrađenu 1889.
godine.
Srbin, nema šta.
Bogić Bogićević, izdajnik, najveći u 20.
vijeku.
Tifa nije Srbin nego Hrvat.
Poznati student svih tehničkih fakulteta, prve godine, iz prve polovine osamdesetih.
Brisao tablu na vježbama iz matematike kod Drinke Bičakčić.
Zaboravio si Mirka Pejanovića.
E to je tek pravi "Srbin".
A pravo mu ime Triša, pa se stidi i imena i porijekla.
Ekipa za ugled, nema šta!
|
|
|
Zlatan : Sarajevo
|
12320 |
15.04.2007 |
Losi SrbiSpomeni mi generala Jovu Divjaka, majora Slavišu Šućura, pukovnika Milojevića, Čedu Domuza - heroja, Igora Pavlovića, Mladena Vojičića - Tifu, Bogića Bogićevića itd.
To su ljudine i karakteri a ne Nele i Nemanja koji bi guzova dali da prohodaju po Sarajevu.
Nek' stisnu!
|
|
|
Don Marcom : Gavle Swe
|
10573 |
02.10.2006 |
Zeljko Komsic Željko Komšić oženjen muslimankom, nosilac "zlatnog ljiljana".
Svaka čast majstore odlično urađen posao.
Pozdrav staroj raji!
|
|
|
Rade :
|
5603 |
17.03.2006 |
Vukota, Komanda u 'Sonji'ja sam rekao da smo imali 15.
08.
najvece gubitke, poginulo je 12 momaka na Orliću, zahvaljujući vašem zetu Vukoti Vukoviću koji vam je odao plan akcije na 3 dana prije početka iste.
Vama je naša personala ostavila u pansionu "Sonja" kompletnu ratnu arhivu koju je objavljivao "Dnevni avaz", pa nema potrebe to ni objasnjavati vise.
Samo za ilustraciju, recite koliko ste vi imali žrtava na Žuči, i da je najmanji broj bio 500 u akciji koji su mjesecima smrdili i gavranove hranili.
Uostalom, voju hrabrost ste dokzali jedino na golorukim i svezanim Sikirašima i Vladušićima, za šta je taj vaš pice dobio neke kurčeve ljiljane...
Sama činjenica da su on i Slaviša Šućur najhrabriji vaši borci govori o vašem junaštvu...
|
|
|
Gligor Terzic : Bijeljina
|
5026 |
10.03.2006 |
Radmila KalabaSta se ima javljati Radmila Kalaba kad je poznato da je ona samo trčala za Turcima.
Za one koji ne znaju, ona je bila zena Muharema Serbezovskog sa kojim ima kćerku Ramajanu, a svima je dobro poznato da je Serbezovski veliki muslimansko-ciganski nacionalista.
Sad nam se ona nešto hvali "srpstvom".
Radmila, ti si zahvaljujući onom šupku Momi Mandicu ušlepala se da mu budeš sekretarica u školi na Vracama i siguran sam milion posto da si tada samo šmekala Turcima naše aktivnosti.
To što ti spominješ pokojnog Spiru ja znam i zbog čega to radis, jer si ga uspjela zavesti i naravno da se pokazao kao dobar j....
Slušao sam snimak tvog razgovora kad si pokušavala zavesti Arkana, kao navodno Zoran Kalezić te preporučio njemu da si ti nešto sad mu bitna.
Naravno, da mu nisi bila bitna jer Arkan nije nikada spadao na takve "licemjerke".
Rado, nemaš pravo da ti nešto sudiš o Srpstvu, to imamo pravo samo mi koji smo ginuli za njega.
Pozdrav vojvodi Brnetu Gavrilovicu od onog sto te je najčešće služio u Kasindolu.
Nisam ni siguran da je ovo Radmila Kalalaba, jer "osoba" koja koristi internet se javila iz Sarajeva, provajder Baščarsija, Stari Grad.
|
|
|
Rade :
|
4562 |
03.03.2006 |
Pozdrav SrbinuSrbine:
pozdrav tebi i svima koji me znaju.
Onoj nuli se nisam ni htio obracati, jer je svako normalan u Vogošći od njega glavu okretao kad ga sretne.
Tako je to jarane, narod je davno rekao: Kome ne daš krepati, taj te ne da živjeti.
Tako je i ova nula od čovjeka od Baće pojela hljeba više nego u svojoj kući, a ubio mu je brata Miru.
A da ima imalo mozga, sam bi otišao u Hag i rekao za šta je dobio te kurčeve ljliljane, i ko mu je to sve naredio da radi, imao bi šansu da poživi jos koju godinu.
Onako je pitanje dana kad će od njega da budu samo 2-3 kabasa sapuna.
Jasno je i vrapcima sa grane da onih nasih izdajnika nije bilo da bi mi za mjesec dana zavrsili čitavu Bosnu.
Hvali se nekakvim kurčevim ljiljanima koje je dobio koljući babe i djedove po Grahovištu i Pofalićima, a nema muda da kaže koliko su Joja i Radovan para primili da padnu Pofalići, Grahovište, kad je izdajnik Joja uz svaku cijev dijelio samo 40 metaka, a ostatak preko Slave Kojića prodavao u Olovo.
Zato momak nije zauzeo neki rov, pošto je Josipović preuzeo Vogošću?
Prica da ima popis.
Naravno, jer ga je Momčilio šoškic namjerno ostavio u kafani "Sonja", pa je "Dnevni avaz" pisao, ko je kad u Vogošći i koliko je municije zadužio.
Sta je mislio?
On da vadi oči i da pali žive Vladušiće, Pajdake, Sikiraše, koje je direktno Joja izdao, a da mu srpska vojska hrani majku?
Mislim, ipak, iako smo bili izdani od svih, iako smo razoružani, kad alijina i njofrina vojska nije imala boljih vojnika od ove nule, da će naša Srbija ubrzo ako Bog da opet biti u Karlovcu!
|
|
|
Pice : Vogosca
|
4426 |
01.03.2006 |
Srbi u Armiji BiHJa Srbe nisam imao potrebe spasavati jer su se oni samnom borili, bilo ih je preko 200 samo u mojoj Prvoj slavnoj-viteškoj brigadi, a neki od njih su bili heroji poput Slavise Sucura koji je tenkom pogadjao u stotu, Perice Simonovica, Branka, Jovana, Ilije Ristovica, Mladena, Deje, Igora, pokojnog Predraga Lasice...
Oni su u bili Bosanci u pravom smislu riječi i rame uz rame sa nama, a tebi je lako lajati iz Amerike, trebao si imati petlju pa ostati u Vogošći, ovako je lako lajati, valjada ćeš jednom skupiti snage da dođeš da mi sve to u oči kažeš, ali nećeš znam ja vas, ti si trebo ostati kao pravi Srbin negdje blizu Vogošće da nam ne daš mira, da svetis braću u miru, da Vogošća i nije naša ja bih osto negdje blizu da se ne možete mirno šetati, ali ti si pobjego, ja poštujem prave ratnike Srbe koji su tu okolo Sarajeva i dođu kad završavaju papire da popijemo koju pivu i odu.
čudi me to da Gaga ne smije doći u Vogošću, ja sam uvijek vjerovo da je on mangup i da ima petlju, ali ne smije.
Ipak, opet pozdravljam i vaše ratnike koji imaju petlju, a čini mi se da je to ovaj Obrenovic.
|
|
