Srebrenica, Istina o Srebrenici, masakar Srba u Srebrenici, Srbi

Zeljko Tomic : Sokolac

24786

15.08.2010

Identitet Srećka Pavlovića

Nakon što sam objavio članak pod nazivom "Muslimani sa srpskim imenima", dobio sam veliki broj negativnih komentara od Bošnjaka, a neki su me prozvali i lažovom jer nisam naveo i tačan identitet Srećka Pavlovića iz Novog Sada.

Vidno iznerviran komentarom Zlatana iz Sarajeva, koji mi je nekada djelovao i "normalan", danas sam umjesto da odem na pecanje zagnjurio glavu u moju prašnjavu arhivu u namjeri da pronađem dokumenat koji sam pomenuo u istom članku.

Na 11. strani ovoga dokumenta, u predzadnjem paragrafu piše da je jedan od ozbiljnih problema prilikom prečišćavanja spiskova nestalih lica iz Srebrenice bio:

*** početak citata ***

"3. Promjena identiteta, što predstavlja posebnu teškoću prilikom analize (npr. Čelebić (Rašid) Hazim, rođen 10. 10. 1971. godine u Cerskoj, Vlasenica, nalazi se na spisku " Žrtve srebreničke apokalipse" i AOP-a Tuzla, evidentiran je na spisku MKCK - utvrđeno je da je promjenio identitet u Pavlović Srećko koji sada živi u Novom Sadu) (Dokumentacija u prilogu);"

*** kraj citata ***

Da još jednom napomenem da je dokument izdala "Komisija za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10 do 19. jula 1995. godine. "

Puno ime dokumenta je: "Dodatak izvještaju od 11. juna 2004. o događajima u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine".

Na prvoj strani stoji i to da je dokument izdat u Banjaluci, 15. oktobra 2004. godine. Ovaj dokument je verifikovala Vlada Republike Srpske, pa u tačnost informacije ni najmanje ne sumnjam.

Ukoliko ovaj dokument ne nađem na internetu, skreniraću ga i objaviti na mojoj stranici. Da se ne zaboravi!

Ratko Obrenovic : Detroit, Usa

24785

15.08.2010

Komisija za Srebrenicu Vlade RS iz 2004. godine i njen vrlo sporan izveštaj

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Padi Ešdaun naredio je 2003. godine Vladi Republike Srpske da obrazuje komisiju koja će sačiniti izveštaj o događajima „u i oko Srebrenice“ u julu 1995. godine sa posebnim osvrtom na nestala lica. Mandat komisije bio je da prikupi podatke o 49 nestalih lica čije su porodice podnijele tužbu protiv Republike Srpske. Njima je kasnije pridruženo još 1800 nestalih osoba.

U toku rada komisije, njen prvobitni cilj je izmjenjen pa je od nje zahtjevano da pruži i „detaljniji prikaz geneze događaja za navedeni period (10–19. jul 1995)“.

Kada je komisija već duboko zašla u upoređivanje i čišćenje višestrukih spiskova nestalih osoba, njeni članovi su shvatili da joj nedostaje osoblje i resursi da bi mogla uspešno da istraži šira kontekstualna pitanja. Komisija se zato opredelila za preuzimanje unapred upakovane verzije događaja u obliku „istorijskog konteksta i činjeničkog stanja“.

Jedan deo posla koji je komisija obavila pokazao se vrlo korisnim. Komisija je uporedila spiskove prijavljenih nestalih osoba, koji su se često preklapali, i očistila ih je od duplih, a ponekad i troduplih prijava. Ona je smanjila ukupan broj lica koja se vode kao nestali sa preko 12. 000 (uključujući sve duple i troduple prijave) na 7. 108 nestalih koje je prijavljeno da su nestali između 10. i 19. jula 1995. To je – po komisiji – u odnosu na nestala lica bilo statističko stanje 2004. godine.

Međutim, u drugom delu svoga posla komisija je potpuno krahirala. To se odnosi na njen izbor građe za „činjeničku“ pozadinu događaja između 10. i 19. jula 1995. Sa obrazloženjem da nije imala ni vremena ni resursa da samostalno prouči ta pitanja, što je verovatno bilo tačno, komisija je pronašla „solomonsko rešenje“ koje je bilo gore nego da nije pokušala da se ovim činjenicama uopšte bavi. Ona je preuzela i u svoj izveštaj inkorporirala činjeničke konstatacije iz Krstićeve presude, tretirajući to kao sopstvenu „činjeničku“ osnovu. Shodno tome, koristeći nasumice izdvojene fragmente iz Krstićeve presude, komisija je sklopila priču o pozadini srebreničkih događaja. Ali ta priča je podjednako sumnjiva kao i njen izvor. U tom pogledu, članovi komisije pokazali su se kao nedovoljno hrabri da potraže neko drugo tumačenje faktografske pozadine događaja. Teško je izbeći utisak da se oni nisu usudili da rizikuju da se na njih sruči bes Pedija Ešdauna.

Ali kao što se često dešava, stvari nisu tako jednostavne. U izveštaju Republike Srpske iz 2004. godine nigde se ne konstatuje da se u Srebrenici dogodio genocid. Što se brojki tiče, nakon što je pažljivo uporedno proverila i pročistila spiskove nestalih osoba iz raznih izvora, komisija je došla do zaključka da ima 7. 108 imena osoba koje su bile prijavljene kao nestale između 10. i 19. jula 1995, ali o čijoj sudbini se nema podataka. Ta cifra jeste sumnjivo bliska zvaničnom broju od 8. 000 pobijenih, to je tačno. Ali jasno je da „nestao“ nije isto što i „streljan“ i da su to sasvim različite kategorije. Na osnovu svega što bi se moglo zaključiti, veliki broj osoba koje su se tehnički vodile kao „nestale“ 1995. godine mogle bi biti žive i zdrave negde danas, i potpuno je razumljivo ako se ni oni ni njihovi srodnici od tada nisu potrudili da relevantne agencije naknadno o tome obaveste.

Na scenu stupa Mirsad Tokača, direktor sarajevskog Istraživačko-dokumentacionog centra, koji je sastavio „Bosanski atlas ratnih zločina“, dokument koji smo mi ovde nadugačko kritikovali. Dok je bio u poseti Banjaluci 30. marta 2010. da lokalnoj publici predstavi svoj Atlas, Tokača je dao izjavu koja je mnogim Srbima zvučala senzacionalno: njegova organizacija je između 2004. i 2007. utvrdila za 500 osoba, među navodno nestalima, da su zapravo živi. Ali kada se stvar bliže analizira, ispada da je „otkrovenje“ Mirsada Tokače bilo prilično dvosmisleno i da ono svakako nije povlačilo zaključak da bi sada 500 nišana iz Memorijalnog centra u Potočarima trebalo ukloniti zato što su osobe, koje su tamo navodno sahranjene, u stvari žive. Zapravo, vrlo je teško rastumačiti – na osnovu priložene analize Tokačine izjave – da li bi tu grupu od 500 trebalo skinuti samo sa nekog spiska nestalih ili ih treba skloniti sa groblja. Ali pošto je g. Tokača sada javno potvrdio da poseduje važne materijalne dokaze koji se odnose na zločine počinjene u Srebrenici, od njega treba zahtevati da svoje podatke stavi na uvid zainteresovanoj javnosti. Ukoliko on bude odbio da to učini, zadatak je Haškog tribunala da mu naredi da svoj spisak obelodani, sa svim imenima i prezimenima, ili da u protivnom bude sankcionisan za nepoštovanje suda. Podrazumeva se da tribunal ima ingerencije da tako postupi, i on je tako već postupao u drugim prilikama.

Da se vratimo na izveštaj Komisije Republike Srpske o Srebrenici iz 2004. godine – a mi ga ovde ekskluzivno postavljamo radi naših čitalaca – mada je pregled spiskova nestalih zaista bio dobro odrađen posao, ubacivanje „činjeničke“ verzije preuzete iz presude Krstiću predstavlja katastrofu koja skoro da poništava pozitivan učinak komisijinog rada. Pažljivo čitanje stranica 8 do 24 izveštaja, koje su potpuno plagijarizirane iz kontroverzne presude Krstiću, proizvodi nedvosmisleno mučan utisak da je po mišljenju komisije zvanična priča o Srebrenici – u suštini tačna. Kada se navedene „činjenice“ preuzete iz Krstićeve presude saberu u odnosu na navodna streljanja, dobija se suma od najmanje 5. 000 žrtava. Ako komisija Vlade Republike Srpske prihvata priču iz Krstićeve presude da su srpske snage odgovorne za streljanje 5. 000 zarobljenika, onda je time najteža optužba protiv Republike Srpske – potvrđena. Ako je tako, bespredmetno je na drugom mestu, u istom izveštaju, praviti se kao da je 7. 108 stanovnika Srebrenice još uvek „nestalo“. Ako je činjenička matrica iz predmeta Krstić prihvatljiva, onda je sudbina bar 5. 000 od tih „nestalih“ lica implicitno rešena: njih su srpske snage pobile, baš kao što Haški tribunal to tvrdi.

To, naravno, dokazi ne podržavaju i to nije tačno. Ali to je prost i sraman zaključak koji se, na stranicama jednog te istog dokumenta, nalazi uporedo sa rezultatima vrlo ubedljivo odrađenog statističkog projekta. Taj spoj nepomirljivih elemenata Vlada Republike Srpske zvanično je usvojila 2004. godine.

Sada čitaocima predstavljamo ovaj izveštaj kako bi oni mogli doći do sopstvenih zaključaka o njemu. On se sastoji iz dva dela. Prvi izveštaj, koji obuhvata i problematičnu činjeničku priču, bio je dostavljen vladi na vreme, u junu 2004. godine. Komisija je tražila, i dobila, dodatno vreme da dovrši statističku analizu, i to je sada drugi deo izveštaja iz oktobra 2004. Takođe predočavamo, radi znanja, i stranicu sa sajta Tokačinog IDC gde su navedene njegove izjave u Banjaluci, koje se odnose na 500 nestalih osoba za koje je njegova organizacija utvrdila da su živi. Ta stranica je naknadno iz misterioznih razloga bila skinuta sa Tokačinog sajta, ali mi je ovim spasavamo od zaborava.

Zeljko Tomic : Sokolac

24714

27.07.2010

Još jedna istina o Srebrenici

U toku borbi oko Srebrenice, u julu 1995. godine, na području putne komunikacije Han Pijesak - Zvornik, a posebno u rejonu Konjević polja, poginulo je oko 100 srpskih vojnika.

Takođe je utvrđeno da je veliki broj muslimanskih vojnika stradao kada je pod oružjem pokušao da se probije od Srebrenice prema Tuzli. Negdje između 12 i 15. 000 vojno sposobnih muškaraca krenulo je da prevali ovaj put preko srpske teritorije, u dužini od nekih 60 kilometara.

Kao takvi, oni su bili legitimni vojni cilj!

S obzirom da su u tim borbama ubijeno oko 100 srpskih vojnika, procjena stručnjaka je da je u tim borbama nastradalo između 800 i 1000 muslimanskih vojnika. Iako se radi o vojnim ciljevima, svi oni su pripisani žrtvama "Srebreničkog masakra".

Zeljko Tomic : Sokolac

24675

19.07.2010

Istina o padu Srebrenice

Istine radi - članak objavljen 2005. godine

SARAJEVO - Sefer Halilović, bivši načelnik Glavnog štaba Armije BiH, uputio je juče otvoreno pismo Aliji Izetbegoviću, u kojem ga optužuje da je "izdao i prodao Srebrenicu".

"Ovih dana navršava se osam godina od srebreničke tragedije, koju ste ti i tvoji trabanti izdali i prodali", kaže Halilović na početku otvorenog pisma upućenog Izetbegoviću.

Halilovic je juče reagovao na otvoreno pismo Izetbegovića od 28. juna ove godine. U tom pismu Izetbegović je reagovao na tvrdnje Slobodana Miloševica, bivšeg predsjednika SR Jugoslavije, koji je pred Haškim tribunalom izjavio da mu je on, kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, 1993. godine nudio zamjenu Srebrenice za Vogošću. Izetbegović je u javnom pismu tvrdio da je Milošević izjavu izvukao iz svjedočenja Sefera Halilovića u Hagu.

Negirajući da je u Hagu davao iskaze o bilo kojem drugom predmetu osim o zločinima u Grabovici, za koje je optužen u Haškom tribunalu po komandnoj odgovornosti, Sefer Halilović u jučerašnjem pismu kaže Izetbegoviću:

"Dobro si me zadeverao sa ovim podmetanjem kukavičjeg jajeta u Hagu, pa ti nisam stigao ranije odgovoriti. Odlučio sam reagirati, jer tvoje pismo sadrži nekoliko konstatacija vezanih za moje ime i u cjelini sugerira morbidnu laž da sam ja odgovoran za tragediju koja se u Srebrenici dogodila 1995. godine, iako sam ja tvojom odlukom udaljen iz Armije 26. oktobra 1993. godine nakon višednevnih maltretiranja i iživljavanja od strane službi državne i vojne bezbjednosti".

Halilović objašnjava da je njegov iskaz haškim istražiteljima isključivo vezan za pitanja zločina u Hercegovini, a ne u istočnoj Bosni.

On je spomenuo i "tajne sporazume", koje je Izetbegović potpisivao. "Ako si zbog godina ili starosti zaboravio, podsjećam te da si 16. septembra 1993. godine sa Momčilom Krajišnikom tajno potpisao Zajednicku deklaraciju o podjeli BiH na tri etničke republike, koja u stavu pet kaže 'da oformimo radnu grupu za posebna pitanja koja se odnose na teritorijalno razgraničenje između dviju republika u budućoj uniji BiH, uključujuci istočnu Bosnu', a dva dana prije toga sa Tudmanom si potpisao Deklaraciju o bošnjacko-hrvatskom razgraničenju. I u jednom i u drugom tajno potpisanom dokumentu stoji da se Republika Srpska i HR Herceg Bosna, nakon dvije godine, mogu referendumom izjasniti žele li ostati u uniji BiH ili se priključiti Srbiji i Hrvatskoj", navodi Halilović u svom pismu i podsjeća Izetbegovića da mu može poslati ova dva dokumenta koja je potpisao.

Bivši general ARBiH, podsjetio je Izetbegovića i na održavanje bošnjackog Sabora u Sarajevu, septembra 1993. godine, "gdje je trebalo proglasiti bosansku republiku - bošnjačku nacionalnu državu bez Srebrenice".

Halilović kaže da je Izetbegović i tada devetočlanoj delegaciji Srebreničana nudio zamjenu Srebrenice za Vogošću, pozivajući se na svjedočenje Hakije Meholjića koji je potvrdio da je delegacija odbila ovu Izetbegovicevu ponudu.

"Osim Hakije Meholjica, Amerikanac David Rodhe je u svojoj knjizi pisao o tome kako si 'neutralizirao odbranu Srebrenice' izvlačenjem Nasera Orića iz ovog grada", piše Halilović i spominje izjave i pisanja Ričarda Holbruka i Muhameda Filipovića o "pregovorima o prodaji Srebrenice".

Halilović ističe da je pod njegovom komandom Armija BiH oslobodila Srebrenicu 1992, a 1993. godine ju odbranila, nakon čega su došli "plavi šljemovi".

"I umjesto da se u periodu od '93. do '95. iskoristi da se u Srebrenicu i Žepu dovedu novi ljudi i prebace veće količine naoružanja, nego što su to tvoji lojalni, debeli generali uradili, sve si, zajedno s njima, uradio da taj prostor zaboraviš kako bi odgovornost bila prebacena na međunarodnu zajednicu, a da vi ne biste bili odgovorni", kategoričan je Halilović.

On je odbacio optužbe da je sam razoružao Srebrenicu, dodajući da se poslije demilitarizacije tog grada formiralo nekoliko brigada i bataljona, te remonta radionica i ratna bolnica. Halilović to ilustruje i podatkom da je tada u Srebrenici postojla "divizija od 12. 000 ljudi, a da je u trenutku pada Srebrenice bilo svega 6. 000 vojnika".

"Djeci Srebrenice ćeš morati odgovoriti zašto si odbio moj prijedlog o formiranju 8. istočnobosanskog korpusa, zašto si nakon mog udaljavanja iz ARBiH polovinu vojnika u 28. diviziji proglasio viškom, zašto si za dvije godine dostavio manje oružja, nego što sam ja za dva mjeseca u vrijem ofanzive na Srebrenicu 1993. godine", kaže Halilović u pismu upućenom Aliji Izetbegoviću.

Zeljko Tomic : Sokolac

24670

18.07.2010

Memorijalno spomen obilježje u Kravici

Ovoga ljeta, na putu iz Srebenice za Konjević polje, nabasah na Kravicu, najveće srpsko selo na području Birača i srednjeg Podrinja.

Nekada davno, ovo je selo bilo poznato po dobrim majstorima, koji izgradiše mnogo kuća po Sokocu i istočnoj Bosni. Danas je mnogo čuvenije po ogromnom granitnom krstu, visokom 5. 5 metara, koji se po prvi put u svoj svojoj ljepoti zablistao na Petrovdan 2009. godine. Ova jedinstvena građevina na našim prostorima je dio memorijalnog spomen-obilježje za 3. 267 srpskih žrtava Odbrambeno-otadžbinskog i 6. 469 srpskih žrtava Drugog svjetskog rata koji nastradaše od ustaške kame na području Birča i srednjeg Podrinja.

Bilo je planirano da se na ovom prelijepom kompleksu ispišu i imena svih žrtava iz ova dva rata, ali se izgleda (zbog velikog broja imena) od toga odustalo. Umjesto toga, iza ovog impresivnog zdanja će biti izgrađeni sportski tereni, simbol nastavka života na ovom području.

Jedan od mještana mi sa ponosom pokaza ožiljke na svojoj ruci i podsjeti me da je u Kravici između 1992. i 1995. godine, svirepo ubijeno 158 mještana. Samo na Božić 1993. godine, prilikom upada jedinica Nasera Orića u ovo selo masakrirano je 49 osoba. U zadnjem ratu na području Kravice je u potpunosti uništeno oko 700 kuća i 12 društvenih objekata.

Na krstu su ispisane sledeće poruke:

"od 1992. do 1995. godine 3267 srpskih žrtava
od 1941. do 1945. godine 6469 srpskih žrtava"

ispod toga su ispisani stihovi pjesme, koju je (po mojoj pretpostavci) napisao neki od lokalnih pjesnika:

"Mir vašim kostima kraj drumova prašnih,
Pokoj vašoj duši, posle muka strašnih.
Spavajte kraj druma snom predačkih senki,
Spavajte mladići nevini vo vjeka".

Kravica, spomenik žrtvama dva rata

Feniks : Republika Srpska

23511

29.01.2010

Muslimanske manipulacije

Slušajući notorne laži o broju ubijenih muslimana tokom zauzimanja Srebrenice i ukopavanja svake godine "novih" pronađenih srebreničkih žrtava, a sve zbog istine radi o načinu stradanja mnogih sa tog područja koji su nakon rata preneseni iz Visokog u Potočare, treba napisati i kako su oni stradali jer to muslimanske vlasti kriju čak i od njihovih porodica dok naši političari o tome još uvijek ćute.

U maju 1992. godine više otvorenih šlepera (bez cerade) provezli su starim putem za Visoko veći broj muškaraca sa područja pomenutog prostora koji su u mjestu Vratnica pušteni na teritoriju Visokog koje je bilo pod kontrolom muslimanskih snaga.

Od tih ljudi u Visokom su napravili jedinice koje su izvršile napade i progon srpskog stanovništva prvo u pravcu Kula Banjer-Gračanica(prema Brezi), zatim Prijeko i Ozrakovići i dalje prema Kiseljaku. Nakon te izvedene akcije 20. juna su izvršili napad na srpska naselja Topuzovo polje, Bijele Vode, Mašnovići, Kozarci, Gornja i Donja Zimča i Poriječani što im je i uspjelo pa su tako uspostavili vezu sa jedinicama iz Kaknja i Zenice čime su izvršili forminje svojih linija.

Ohrabreni tim uspjehom nad skoro nenaoružanim srpskim stanovništvom dolaze na suludu ideju da ojačani jedinicama iz Zenice i Kaknja mogu zauzeti Ilijaš i spojiti se sa Sarajevom. Ovo bi im omogućilo povezivanje sa jedinicama iz Sarajeva, Breze i Tuzle, a zatim bez mnogo problema izašli i na Drinu. Sve ostalo bi bio rutinski posao.

Međutim, tada im još uvijek nije bilo jsano da se srce Republike Srpske nalazilo u Ilijašu.

Napad je uslijedio na Vidovdan 1992. godine. Otvoreno je još jedno Kosovo polje i započela je nova bitka Nemanjića protiv Azijata, a sve za spas srpske zemlje. I baš tog Vidovdana smo naplatili dio duga za Kosovo. Danima su odvlačili leševe poginulih džihadlija a po izjavi Asmira (Mule) Hodžića, koji je bio zadužen za njihov ukop u zajedničku grobnicu (iskopanu bagerom) sahranjeno je blizu 780 leševa.

Te leševe sada prikazuju kao pobijene civile Srebrenice, za mnoge od njih nije ni utvrđen identitet a forenzički centar je upravo iz tog razloga otvoren u Visokom jer su imali potreban broj poginulih za onaj scenario u Srebrenici nakon rata.

Upravo zbog ovoga želim da objavim spisak žrtava "srebreničkog masakra" do kojeg je Vlada Republike Srpske došla, na osnovu rada od svega par mjeseci.

Svi mi dobro znamo da su Potočari postali cirkus, gdje se dovoze i sahranjuju babe koje su umrle čak u vrijeme Austro-ugarske monarhije. Po mišljenju nekih eksperata, tu se pod turskim nišanima sahranjuju i Srbi koji se još uvijek vode kao nestali.

Nedeljko ŽUgić : Pale, Rerpublika Srpska

23355

18.01.2010

Srebrenica nije predata već prodata

Naser Orić je završio policijsku školu u Zemunu i radio je kao policajac u Beogradu, na Kosovu i u Sarajevu, a 1990. godine postao je pripadnik policijske jedinice koja je brinula o bezbjednosti predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, s kojim je 2003. godine bio na istom spratu zatvora u Ševeningenu.

Sin Slobodana Miloševića Marko imao je telefonske razgovore sa Naserom Orićem, tvrdio je portparol Tužilaštva za ratne zločine Srbije Bruno Vekarić, a čestitao mu je, nakon dvije godine pritvora, kada ga je Haški sud pustio na slobodu.

Za odanost čuvara predsjednika Slobodan Milošević ga je nagradio pištoljem s ugraviranom posvetom.

Uz sve to treba imati u vidu i odgovornosti holandskog bataljona u sastavu mirovnih snaga UN za tragediju u Srebrenici, zbog čega pala holandska vlada.

Početkom rata, po dolasku iz Srbije, Naser u Srebrenici formira jedinicu koja ga slijepo prati, koja je spalila preko sto srpskih sela, i ubila 3. 262 Srba sa područja istočnog dijela Republike Srpske.

Krajem 1992. godine muslimanski okruzi su padali jedan za drugim. Muslimanske snage u ovom dijelu Bosne beznadežno su se borile da zadrže strateški važne teritorije, ali su njihovi napori bili uzaludni.

Savjet bezbjednosti UN je donio Rezoluciju o formiranju četiri zaštićene zone u Bosni: Srebrenica, Žepa, Goražde i Bihać, na osnovu koje je te zone trebalo demilitarizovati i zabraniti sve vojne letove, osim onih koji imaju isključivo humanitarni karakter.

Dolaskom NATO snaga u Bosnu, pod zastavom UN, i Rusi su se probudili. Organizovan je sastanak između vojne obavještajne službe bosanskih Srba i Rusa (iz tzv. grupe GRU), pod nadzorom srpske vojne obaveštajne službe KOS. Tema razgovora bio je Naser Orić, gospodar života i smrti Srebrenickog okruga.

Srpske vlasti u Bosni su zbog toga uputile oštar protest Unproforu, žaleći se na rad "holandske jedinice", koja je u potpunosti upućena u zločine muslimanske vojske, ali ništa nisu preduzimali, jer je Naser Orić za dvije godine uspio da drži pod kontrolom vojsku i kompletan život u Srebrenici. Postao je biološki otac preko 300 djece.

Kao gospodar života i smrti, a za 5. 000 DM izdavao je potvrdu o napuštanju Srebrenice i odlazak u Holandiju, koristeći helikoptere UN.

Srebrenica je bila u okruženju, i da nije proglašena zaštićenom zonom davno bi pala. To je znala i komanda holandskog bataljona UN, pa su počeli pregovorati zajedno sa Orićem i centralom u Sarajevu, da se izvrši zamjena Srebrenice za Ilidžu i Hadžiće, koji su bili pod srpskom vlašću.

Početkom 1995. godine, preko Pala, uz pomoć duvanske mafije, po dogovoru, Oriću je proslijeđeno pet miliona dolara.

Naser je insistirao da niko ne sazna da je Srebrenica prodata Srbima.

Sve se odvijalo po scenariju: Srbi su napali holandski bataljon koji je uzvratio paljbu, kako bi komanda UN pozvala NATO avione da podrže holandsku jedinicu i odbrane zaštićenu zonu u Srebrenici.

Par ljudi iz holandske obavještajne službe otišlo je direktno u komandu Potočari, da se vide sa predsjednikom Radovanom Karadžićem, uz dogovor o povlačenju holandskih trupa iz okruga, da se zaštićena teritorija preda generalu Mladiću, pod uslovom da holandske trupe neće biti diskreditovane.

Nakon toga, desio se sastanak Mladića i Karadžića, koji nisu bili u dobrim odnosima, i predaja ispred televizijskih kamera.

A ta predaja je, u stvari, prodaja za pet miliona dolara. Temeljni dokaz je Naserov odlazak iz Srebrenice holandskim helikopterom u Tuzlu, sa koferima punim novca, gde ga je čekao glavni vođa Alija Izetbegović.

Ratko Obrenovic : Sokolac

16558

04.12.2007

Sumnje u zvaničnu verziju o broju srebreničkih žrtava

Niz krvavih sukoba, a ne masakr

Broj poginulih muslimana nije veći od broja Srba koje su pobile jedinice Nasera Orića, jedna je od ključnih tvrdnji ekspertske grupe

NJUJORK – Bivši zvaničnici Ujedinjenih nacija, eksperti i novinari iz nekoliko zemalja, okupljeni u Istraživačkoj grupi za Srebrenicu, objavili su svoje viđenje događaja u tom bosanskom gradu, u kojem se ističe da je broj žrtava preuveličan, a dosadašnje verzije vlada, nevladinih organizacija i medija – nepouzdane.

U izveštaju na oko 200 strana pod naslovom ”Srebrenica i politika ratnih zločina”, objavljenom na Internetu, navodi se, između ostalog, da su SAD potkopavale mirovne dogovore u Bosni i Hercegovini, postignute posredstvom UN i Evrope, kojima je rat mogao da se okonča još 1992. ili 1993. godine. “Omogućavajući ilegalne isporuke naoružanja muslimanskim snagama, SAD su pomogle da se zone bezbednosti pretvore u poprište sukoba i žokidačež za intervenciju NATO”, ističe grupa, koja će celoviti izveštaj o ratnim događajima u Srebrenici objaviti za nekoliko dana.

Član istraživačkog tima, bivši novinar Bi-Bi-Sija Džonatan Ruper, koji je bio u Srebrenici kad su grad zauzele srpske snage, tvrdi da pretpostavka da su Srbi tamo ubili od 7000 do 8000 ljudi “nikada nije bila moguća”.

On je svoju tvrdnju zasnovao na podacima koje su o broju raseljenih Srebreničana u avgustu 1995. godine dali Svetska zdravstvena organizacija i bosanska vlada, a kasnije i Amnesti internešenel, vlada Holandije, pojedini mediji i muslimanski generali.

U saopštenju ove grupe istraživača za javnost, objavljenom 12. jula, navedeno je da je od 40. 000 stanovnika Srebrenice pad te enklave preživelo najmanje 38. 000. “Bilo je ubijeno oko 2000 muslimana, koji su pobegli sa 28. divizijom, uglavnom u borbama. Ali, stotine su takođe ubile paravojne formacije i grupe plaćenika”, tvrdi se u saopštenju.

SAD su u izveštaju direktno optužene da su ilegalnim isporukama oružja muslimanima minirale napore UN za demilitarizaciju zaštićenih enklava. Precizirano je, uz ostalo, da su Amerikanci to činili avionima S-130 “herkules”, koji su, noću, pristizali na tuzlanski aerodrom.

Operaciju je vodila, navodno, Odbrambena obaveštajna agencija SAD (DIA).

Grupa tvrdi i da su snage muslimana u Srebrenici, uprkos sporazumu o demilitarizaciji, bile dobro naoružane i da su imale naređenje da provociraju srpske snage. “Muslimanski general Sefer Halilović potvrdio je u svom svedočenju pred Haškim tribunalom da je bilo najmanje 5500 pripadnika muslimanske 28. divizije u Srebrenici, kao i da je uredio isporuku najmanje osam helikopterskih tovara sofisticiranog naoružanja”, stoji u izveštaju grupe kojim se osporava ustaljena “priča” o Srebrenici.

Za uveliko prihvaćenu verziju o genocidu koji su izvršili Srbi najviše je, prema uverenju ove međunarodne grupe, zaslužna Madlen Olbrajt, bivši američki državni sekretar, za koju je navedeno i da je postavila najveći deo osoblja Haškog tribunala.

U izveštaj je uvršćena i izjava bivšeg koordinatora za civilna pitanja UN Filipa Korvina, koja glasi: “Ono što se dogodilo u Srebrenici nije bio izdvojeni veliki masakr muslimana od strane Srba, već niz krvavih napada i protivnapada tokom trogodišnjeg perioda, koji dostižu vrhunac u julu 1995. Štaviše, verovatnije je da broj poginulih muslimana nije veći od broja Srba koje su u Srebrenici i njenoj okolini, tokom tri prethodne godine, pobili Naser Orić i njegove bande grabljivaca”.

Na čelu istraživačke grupe je Ed Herman sa Univerziteta u Pensilvaniji.

Originalni Pitar : Sarajevo

16531

03.12.2007

Orić je osuđen!

Željko,

Naser Orić je osuđen na dvije godine zatvora pred MKSJ za nepoduzimanje preventivnih mjera na sprečavanju ubistva pet i mučenja jedanaest srpskih zarobljenika u periodu od 27. decembra 1992. do 20. marta 1993. Ostale tačke optužnice su odbačene radi nedostatka dokaza srpske strane.

Nažalost, u pravu si. Stvarno je osuđen, što je i bolje za njega, jer ga više ni jedna država ne može teretiti za genocid.

Ako hoćeš da znaš, grešku nisam napravio namjerno, jer presudu nisam ni čitao, samo se sjećam da sam negdje pročitao onu čuvenu rečenicu da je sud donio odluku da se Naser Orić odmah pusti.

A ti, ako misliš da je ta presuda adekvatna, ili da Srbi nisu dostavili dovoljno dokaza - grdno se varaš. Sud je odbio da koristi bilo koju vrstu video-zapisa, pa je na kraju presuda kojom je on postao "nedodirljiv" samo kulminacija haškog cirkusa.

Ako hoćeš pošteno, dobio je kaznu zatvora koja se daje nekom maloljetniku za provalu u prodavnicu ili neku benzinsku pumpu.

Presudom od 30. 06. 2006. godine Naser Orić je osuđen na 2 godine zatvora zbog:
- korištenje otrovnih oružja ili drugih oružja smišljenih za nanošenje nepotrebnih patnji;
- bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom;
- napad, ili bombardovanje, bilo kojim sredstvima, nebranjenih gradova, sela, stambenih objekata ili zgrada;
- zauzimanje, uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji, dobrotvornim svrhama i obrazovanju, umjetnosti i nauci, istorijskim spomenicima i umjetničkim i naučnim djelima;
- pljačkanje javne ili privatne imovine.

Svaka čast Majstore!

Bosnjak :

16517

02.12.2007

Pitanje u vezi Nasera Orica

Zdravo Željko,
legao sam da spavam, ali me nešto muči pa se evo opet vratih za kompjuter. Razmišljam nešto, Naser Orić je bio u Hagu i pušten je. Ne shvatam na koju foru?

Ako gospodin Ćetković tvrdi da je kriv za 187 ubijenih Srba, po podacima koje je iznio, ako su tačni.

Zna se još za dva silovanja poslje rata, i dva zgažena dječaka. Može li neko da mi objasni ko čuva Nasera Orića.

Poštovani,
odgovor je veoma jednostavan. Po međunarodnom pravu ne postoji dvostruki krivac, i ako je jedna strana osuđena, drugoj se ne može suditi. U ovom slučaju, da je Naser Orić osuđen, pale bi i optužnice protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, bar što se Srebrenice tiče. Srbi se ne bi više mogli teretiti za "Srebrenički masakr", pa bi se ova fraza morala preimenovati u "Srebrenička osveta".

Zbog toga su američki lobisti, potkupili haški tribunal da Nasera Orića - oslobodi. Pri tome je iz Haga stigla izjava da je Naser "bio mlad, i da je već odležao tri godine, ali pazi sad ovo - protiv njega je Hag donio presudu na dvije godine zatvora, koja se kod nas daje klincu koji opljačka benzinsku pumpu ili neku prodavnicu (granap). Znači, Naser je osuđen skoro šest puta manje nego jedna Biljana Plavšić (11 godina), koja sigurno nikoga nije ubila niti pomislila da tako nešto uradi. Ovo je tipičan primjer kada se politika stavlja ispred pravosuđa.

U toku sudskog procesa, sud je donio čitav niz kontraverznih odluka, kao npr. odbijanje svih video dokaza, odbijanje saslušavanja svjedoka optužbe itd.

Sada se protiv Nasera Orića više ne može podnijeti ni jedna presuda iza koje stoji neka država, na primjer Republika Srpska. Međutim, pojedinci, npr. članovi porodica ubijenih u Srebrenici, to još uvijek mogu uraditi. Naravno za ovo je nadležan sud u Sarajevu. Ipak, ovo bi trebalo uraditi, ako ne zbog pravde, ono bar zbog istine!

Pitaš me ko ga štiti? Pa oni koji bi voljeli da vide još jedan rat u Bosni, pa da i nama i vama ponovo prodaju oružje. Oni koji ne žele da na vidjelo izađe istina, tj. da su ti zločini počinjeni u vrijeme dok je Srebrenica bila pod zaštitom nekakvih međunarodnih snaga, tj. KFOR-a. Oni koji su od Zapadne Evrope naplaćivali padobrane bacane nad Srebrenicom, pune konzervi iz 1964. godine, a huškali Aliju da ne potpiše primirje. Oni koji su i započeli rat u Jugi, podržavajući nacionalizam i separaciju, u cilju njihovih viših interesa: odlaganje ujedinjenja Evrope i stvaranje žarišta u srcu Starog kontinenta koji će da tinja u narednih 50 godina.

Originalni Pitar : Sarajevo

15955

13.11.2007

Naser Oric

Naser nikada nije bio u ličnom obezbjeđenju Miloševića. On je bio u saveznom SUP-u, kadar iz SJB Srebrenica. Jedne prilike je, u sklopu zadataka službe, bio na obezbjeđenju skupa na kojem je Slobo "obećavao sjajnu budućnost srpskom narodu u kojoj ni oružane borbe nisu isključene". Bio je dvije godine u Bg, da bi potom bio prebačen u SJB Ilidža. Pred sami rat je prebačen u SJB Srebrenica. Jedini bliski susret sa Slobom je imao u Haškom tribunalu. Imao sam priliku upoznati Nasera a prije neki dan je imao operaciju - izvadio je geler iz noge.

S poštovanjem!

Mladjo : Sekovici

15951

13.11.2007

Srebrenica i Naser Oric

Pozdrav za Željka, prije svega. U potpunosti bih se složio sa tobom u vezi tvoje izjave za Srebrenicu i Bosanskog zlatnog ljiljana Nasera Orića, kako ga muslimani nazivaju! Od samoga početka se znalo da je Srebrenica sve, a najmanje demilitarizovana zona. Naser je licno vršio selekciju zdravih i fizički sposobnih momaka i obučavao ih za napade i diverzije svega što je Srpsko.

Neki možda ne znaju da je bio jedno vrijeme u ličnom obezbeđenju tadašnjeg predsjednika Yugoslavije, a posle Slobodana Milosevica te odatle stečeno rukovanje oružijem i svim vještinama obučava i okuplja paravojne formacije. Naravno tu je pomoć iz ostalih islamskih zemalja, raznih obavještajnih službi kao i najveće medijsko-propagandne televizije BBC i CNN.

Zaštitom UN-a mogli su da rade sve što su htjeli, tako da je 1995. bila neizbježna. Naser je uspio da se izvuče, ali na kratko! Ovu priliku bih iskoristio da mu lično poručim da ima i drugo poluvrijeme, samo sada neće biti para kojima će kupiti svoj smrdljivi život. Srešćemo se! Bog čuva Srbe, sloboda ili smrt!

Daniel : Beograd

15690

30.10.2007

Pomen

A sto balije ne kažu kako su mučili i klali Srbe po Zagonima, Zalazju, Kravici, pa onda da im odgovorim da su Hranca, Osmače, Žepa i Srebrenica bili odgovor na njihove postupke.

Inače sam bio u Pekijevoj jedinici. Bratunčani znaju ko smo i odakle smo. Pozdrav za porodice poginulih Mitra slikara, Čađa, i Ratka koji poginuše na Kunjercu. Večna im slava. Pošto nisam vičan kompjuteru zamolio bih vlasnika sajta da mi se javi na moj mobilni jer mu mogu ispričati mnogo toga što ne zna. Pozdrav braći preko srpske Drine.

15257

11.10.2007

Kradu srpske kosti

Kradu srpske kosti i sahranjuju u Srebrenicu
Pobijene srpske civile iskopavaju noću i transportuju u Srebrenicu gde se sahranjuju kao muslimanske žrtve, rekao je na današnjoj pres konferenciji predsednik Udruženja porodica nestalih srpskih boraca i civila opštine Brčko, Milorad Zimonjić, za primer navodeći skori nestanak posmrtnih ostataka dvoje Srba sahranjenih u Bukviku, nedaleko od Brčkog. Današnja pres konferencija je zakazana u znak protesta prema oslobađajućoj presudi Peri Kovačeviću (32), Hrvatu iz Marković Polja kod Brčkog. Porodice četiri Srpkinje, koje su nestale u oktobru 1994. godine, uložiće žalbu na oslobađajuću presudu Peri Kovačeviću, koji je pred Osnovnim sudom Brčko distrikta bio optužen za njihovo ubistvo. Sudsko veće Osnovnog suda u Brčko distriktu oslobodilo je 28. septembra Hrvata Peru Kovačevića optužbi za ratni zločin nad civilnim stanovništvom. Kovačević je oslobođen optužbe da je ubio Smilju Gajić, Milku Bogdanović, Maru Jović i Stoju Bogdanović. Udruženje porodica nestalih srpskih boraca i civila opštine Brčko, u saopštenju koje je danas objavljeno iz ove kancelarije, izražen je oštar protest povodom oslobađajuće presude.

novosti. rs. sr/sr/opcija/btg_novosti/0/2833/Kradu/srpske/kosti/i/sahranjuju/u/Srebrenici

Zeljko Tomic : Sokolac

14895

26.09.2007

Srebrenički zločinci proglašeni žrtvama

Na jednom grobnom mestu pokopan je Hajrudin (Šefko) Avdić, koji je bio komandant TO Sućeska, a potom pomoćnik komandanta za bezbednost 281. istočnobosanske lake brigade. Planirao je, neposredno rukovodio i učestvovao u napadu, pljački i uništavanju srpskih sela Osredak, Viogor, Orahovica, Zalazje i Sase na području opštine Srebrenica. Isto je počinio i sa selima Jeremići, zaselak Manovići i Rupovo Brdo opština Vlasenica i Hranča, opština Bratunac. U toku samo tri meseca komandovanja Hajrudin Avdić je učestvovao u ubistvima 74 lica srpske nacionalnosti.

U mezarju su pokopani i istaknuti borci 280. istočnobosanske lake brigade sa sedištem u Potočarima:

Nusret (Salko) Salihović,

Senad (Jusuf) Jusić,

Salčin (Sejfo) Hodžić,

Aljo (Ibrahim) Huseinović,

Hajrudin (Nazif) Osmanović

Hajrudin (Hasan) Suljić.

Oni su odgovorni za stradanja sledećih srpskih sela:

Gniona,
Jeremići,
srpski zaselak Manovići,
Brežane,
Zagoni,
Zalazje,
Sase i dr. 12. jula 1992. (47 srpskih žrtava),

08. avgusta Ježestica, opština Bratunac (9 srpskih žrtava),

24. septembar Podravanje, opština Srebrenica (32 srpske žrtve),

05. oktobra Fakovići, opština Bratunac ((16 srpskih žrtava),

06. novembra Kamenica, opština Zvornik (53 srpske žrtve),

14. decembara 1992. bratunačka sela Loznica, Bjelovac, Sikirić (60 srpskih žrtava),

07. januara 1993. selo Kravica, opština Bratunac (15 srpskih žrtava), i

16. januara 1993. selo Skelani, opština Srebrenica (61 srpska žrtva).

Žrtve njihovih pohoda su 332 lica srpske nacionalnosti. A navedeni borci za ta dela i zločinačke podvige koje su počinili prilikom osvajanja srpskih sela nagrađeni su raznim priznanjima od pretpostavljenih starešina i komandi.

Avdulah (Avdo) Ahmetović, 1960, Sućeska, bio je pomoćnik komandanta, a Hajrudin (Hamid) Avdić, član štaba 281. istočnobosanske lake brigade. Prve žrtve njihovih napada bili su sela:

Osredak,

Viogor,

Orahovica,

Žutica,

Rupovo Brdo,

Brežane,

Hranča i

Ježestica, opština Bratunac,

Podravanje, opština Srebrenica,

Loznica,

Bjelovac,

Sikirić,

Kravica, opština Bratunac i

Skelani, opština Srebrenica.

Iz iste jedinice kao neposredni izvršioci zločina registrovani su:

Adem (Ahmet) Ramić, rođ. 1937. godine, Srebrenica,

Hajrudin (Omer) Alić, 1968, Srebrenica,

Mujo (Muharem) Alić,

Zulfo (Munib) Halilović,

Hasan (Mujo) Beganović,

Mensur (Šefko) Mustafić,

Hasan (Enez) Hasanović,

Hasan (Hasib) Salihović, 1968,

Fikret (Huso) Mehmedović,

Bešir (Sinan)Ajšić, 1971,

Hasan (Mehan) Hasanović.

U tim zločinačkim poduhvatima navedeni komandiri i vojnici proterali su srpsko stanovništvo i učestvovali u ubistvu 228 lica srpske nacionalnosti.

Ibro (Husein) Dudić, rođen 1969. godine, iz Srebrenice, major, komandant 282. istočnobosanske lake brigade rukovodio je napadima na sela Ratkovići, Krnjići, Zalazje, Sase, Milanova vodenica, na putu između sela Peći i Skelana, Podravanje, Boljevići, Loznica, Bjelovac, Sikirić, Kravica i područje Skelana. U navedenim akcijama i selima ubijeno je 328 Srba, a njihova imovina opljačkana i preneta u muslimanska sela.

Oficiri Mehmed (Salih) Salihodžić, Avdulah (Mustafa) Bećirović i Safet (Hamed) Ahmić bili su sve vreme rata na važnim komandnim i rukovodećim dužnostima u štabu 283. istočnobosanske lake brigade. Organizovali su napad na srpski zaselak Vitez, potom sela Oparci, Loznička Rijeka, Krnjići, Fakovići i Boljevići, Loznica, Bjelovac, Sikirić i Skelani (zaseoci Kušići, Ćosići, Žabokvica, Kostolomci, Bujakovina, i dr). U istim akcijama učestvovali su i borci:

Sejdalija (Alija) Mehić,

Azem (Hirkija) Alić, Liplje, opština Zvornik;

Mirzet (Alija) Rizvanović,

Dževad (Kemal) Salihović,

Ahmo (M) Hasanović,

Hajrudin (I) Cvrk,

Bajro (Fadil) Salihović i

Hasib (Rifet) Ahmić

U pomenutim srpskim selima ubijeno je ukupno 189 Srba, meštana stradalih sela.

Zeljko Tomic : Sokolac

14892

26.09.2007

Srebrenica, laži i medijske igre

Originalni tekst možete naći ovdje

Operacija Srebrenica je vođena i planirana u obliku potkovice, namerno ostavljajući otvoren prostor da se muslimanska vojska i civili mogu povući prema Tuzli. To je udaljenost od oko 36 Km i teren koji može prepešačiti svaki čovek sa prosečnom kondicijom. Takav način izvođenja operacije je sproveden da bi bilo što manje žrtava u borbenim dejstvima jer su muslimani na tom prostoru dovukli ozbiljne vojne snage. Ako bi ih hermetički zatvorili došlo bi do žestokih borbi u kojima bi i vojska RS imala ozbiljnije gubitke, pa se stoga pribeglo planu potkovica.

Sve ovo se vidi na američkoj karti povlačenja muslimanske vojske s tim da kod Snagova nije pravljena nikakva zaseda već je glavnina muslimanske vojske planirala da se infiltrira u Zvornik i stvori novi gradski problem vojsci RS. Sukobi kod Nove Kasabe u Konjević Polju su nastali zbog muslimanske blokade magistralnog puta Beograd–Zvornik-Vlasenici–Han Pjesak–Sarajevo, odnosno Pale.

Prema podatcima vojske RS u toj operaciji je nastradalo između 600 i 700 muslimanskih boraca koji su pokušavali da na pojedinim tačkama probiju obruč potkovicu kako bi se spojili sa nekim svojim dislociranim delovima jedinica. Glavnina muslimanskih snaga, kao i deo civila otvorenim planinskim putevima prešao je u Tuzlu.

U Srebrenici i Žepi enklavi u kojoj su se muslimani zadržali skoro tri godine bilo je između 6, 5-7 hiljada muslimanskih vojnika koji su pod zaštitom snaga UN iz te zaštićene enklave stalno istrčavali i napadali okolna srpska sela. Tom strategijom stalnih prepada u okolini Srebrenice potpuno je uništeno 128 srpskih sela i ubijeno oko 2400 srpskih civila. Ovakva muslimanska strategija držanja brojnih snaga u Srebrenici i Žepi imala je više cilja. Da značajan deo srpske vojske veže radi odbrane tog područja od stalnih muslimanskih prepada, te da se ta srpska vojska ne bi mogla prebaciti na Sarajevsko ratište i pojačala opsadu Sarajeva. Osim toga po savetu hrvatsko-zapadnih stratega trebalo je Republiku Srpsku odvojiti od granica sa Srbijom kako bi njeno kasnije uništenje bilo olakšano. Zato su i od strane UN stvorene zaštićene enklave duž Drine kao Srebrenica, Žepa i Goražde. Osim toga Snažnom propagandom o hiljadama pobijenih trebalo je držati tenziju svetske javnosti i potpuno u zaborav potisnuti muslimanska zverstva u Bratuncu, Kravici, Skelanima i drugim spaljenim srpskim selima oko Srebrenice, u kojima su stradali isključivo srpski civili.

Na području istočne Bosne sve tri godine vodile su se borbe sa muslimanskim snagama i sve svoje poginule vojnike kao i civile u tom periodu muslimani su sahranjivali na tom skučenom prostoru često i u grupnim grobnicama pa se sada to otkopava kao navodne žrtve genocida. Par meseci posle zauzimanja Srebrenice naši patolozi su na čelu sa generalom Stankovićem i zajedno sa zapadnim patolozima u svim masovnim grobnicama pronašli 1. 284 leša koja je trebala metodom DNK i ostalim poznatim metodama identifikovati. Ta istraživanja su trajala sve do sredine 1997 i upravo tada sa zapada je stigla naredba da se dalja istraživanja zaustave jer se smatralo da je to što je okvirno i konačna brojka žrtava. I posle pet godina intenzivnog traganja KFOR-a i haških istražitelja na području Srebrenice nije pronađeno više od 1. 700 leševa u svim grobnicama zajedno.

Posle bombardovanja Srbije 1999 ponovo se aktuelizuje Srebrenica i pojavljuju se nove grobnice ali sada to istražuju isključivo zapadni stručnjaci pod okriljem haškog tribunala. Ta istraživanja još do danas nisu završena, pojavljuju se čak i nove grobnice a navodno je identifikovano oko 3. 000 leševa. Neće me začuditi da se cifra popne i na 12-15 hiljada. Valjda će voditi računa da ne premaše ukupnu cifru civilnog stanovništva tog područja.

Ja sam u doba izvođenja operacije Srebrenica bio savetnik Radovana Karadžića i bio sam uz njega sve vreme izvođenja te operacije. Neposredno posle završetka vojne operacije poslat sam u Srebrenicu radi obezbeđivanja autobusa i kamiona za prevoz muslimanskih civila, do tuzlanskog regiona. Ništa nije ukazivalo na takav masakr niti su na to upućivali vojnici UN koji su se tamo nalazili svo vreme izvođenja operacije. Tada oni nisu dali ni jednu izjavu ili komentar koji bi ukazivao da je do masakra došlo. Tek kasnije po instrukcijama svojih komandi oni počinju sa izjavama da je bilo ubijanja civila i masovnih egzekucija a sve u sklopu medijske propagande dirigovane iz lobističkih i ostalih svetskih centara moći.

Osim toga na ovoj fotografiji se lepo vide odrasli muškarci a ne samo žene i deca. Srebrenica ima i bukvalno dve ulice jer je to malo rudarsko naselje u koje se tiskalo oko 35. 000 civila i vojnika Nasera Orića. I na fotografiji se vidi da niko ne kuka i ne zapomaže što bi bilo logično ako pobijete ¼ ukupnih žitelja te enklave, kako se danas to želi da prikaže.

Postavlja se i pitanje kako to da kod tolikog masakra nije stradao ni jedan od komandanata muslimanskih jedinica pod komandom Nasera Orića već su se svi bezbedno izvukli do Tuzle.

Na prvim izborima posle dejtonskog sporazuma zbog muslimanske neopreznosti i želje njihovih stranaka da postignu što bolji izborni rezultat na biralištima širom BiH pojavilo se na hiljade »streljanih« iz Srebrenice i Žepe. Kasnije su svi ti ljudi ekspresno dobijali nova dokumenta sa drugim imenima kako bi se ova farsa o Srebrenici mogla i dalje da eksploatiše.

Posebnu ulogu na tom prostoru imala je i francuska legija stranaca jer je francuski general Morion dugo vremena bio komandant snaga UN za zaštićene zone. On je mimo sporazuma o zaštićenim zonama tolerisao hiljade naoružanih muslimana pa ih kroz humanitarne konvoje redovno i naoružavao. O tome naša država ima i nekoliko video zapisa gde je na licu mesta i uz kamere utvrđeno da je u kamionima sa humanitarnom pomoći isporučivano oružje i municija za srebreničke muslimane. Osim toga mi imamo bogatu arhivu video dokumentacije masakra nad Srbima u selima oko Srebrenice ali ovoj antisrpskoj i marionetskoj vlasti ne odgovara da se ti snimci prikažu javnosti. Tada bi naša a i svetska javnost mogla dobiti drugačiju sliku događanja u Srebrenici i zašto je bilo neophodno neutralisati tu „Slobodnu zonu“.

Žepa se iz cele ove iskonstruisane Srebreničke priče na volšeban način izgubila jer je tamo zarobljeno oko 1500 vojnika sa bogatim arsenalom oružja. Svi oni bezbedno prebačeni preko Drine u Srbiju, kasnije u Bosnu, a da nikome ni dlaka sa glave nije falila. Pre nago što su vraćeni u Bosnu te zarobljene vojnike su u Srbiji obišle brojne “humanitarne ekspedicije” među kojima i gospođa Ogata kako bi se uverile u korektan tretman prema zarobljenicima. Zato se Žepa nigde i ne spominje jer može biti jak dokaz kako se naša vojska ponašala u tom sukobu. Treba napomenuti da je operacija Srebrenica i Žepa izvođena istovremeno pod komandom istih tih komandanata koji su u Srebrenici navodno napravili masakr a valjda su im ovi muslimani iz Žepe bili simpatičniji pa su ih prebacili u Srbiju ne ubivši ni jednoga.

Zeljko Tomic : Sokolac

13411

19.06.2007

Poginuli 4. juna 1992. godine

U četvrtak 04. 06. 1992. godine, kapetan Dragan Šuka iz Sokoca je poveo kolonu vojnika da dostave hranu i smjenu vojnika na repetitor Zlovrh kod Zepe. Prema svjedočenju očevidaca, kolona se kretala bez izviđača, baš kao da se radi o nekoj mirnodobskoj vježbi. Muslimani su ih dočekali i pobili u jednom klancu, gotovo bez otpora. Ubistvo ovih vojnika se uglavnom pripisuje Draganu Šuki, je nije osigurao konvoj prema ratnim uslovima. Dobro se sjećam jednog detalja: na Palama je u jednom danu bilo preko 30 sahrana!

Sva tijela i ranjenici su razmjenjeni. Neki od ubijenih su imali razmrskane lobanje, od udaraca kamenom. Autopsija su vršene na Palama i Sokocu, pa sam o nekim slučajevima i lično upoznat.

Muslimanima se pripisuje što su mučenja i ubijanja digli na jedan svirepiji nivo, do tada nepoznat u tom ratu!

Babić Dušana Risto, rođen 09. 06. 1939. godine, poslednje mjesto prebivališta Hreša (ostali podaci nepoznati),
Borovčanin Riste Radenko, rođen 25. 05. 1937. godine, sa posljednjim prebivalištem u Sarajevu (ostali podaci nepoznati),
Čaić Milanka Slobodan, rođen 20. 02. 1952. godine u mjestu Nepravdići, opština Sokolac, bio nastawen u Palama, ul. 3. april bb,
Cerovina Ranka Mladen, rođen 29. 11. 1958. godine u mjestu Prača, opština Pale, bio nastanjen u Palama, ul Mag. put 29. ,
Cicović Gruje Mićo, rođen 11. 12. 1953. godine u mjestu Sjetlina, opština Pale, vozač, bio nastanjen u Palama, ul. 3. april 49,
Gaćo Miloša Novo, rođen 14. 01. 1951. godine, (ostali podaci nepoznati),
Jokić Neđe Novica, rođen 07. 01. 1959. godine u mjestu Kočare, opština Pale, bio nastanjen u mjestu Bjelogorci, opština Pale,
Jugović Pavla Drago, rođen 22. 04. 1947. godine, sa posljednjim prebivalištem u Sarajevu (ostali podaci nepoznati),
Klačar Maksima Dragan, rođen 05. 05. 1960. godine, sa posljednjim prebivalištem u Sarajevu, (ostali podaci nepoznati),
Klačar Maksima Mile, rođen 07. 12. 1957. godine, sa posljednjim prebivalištem u Ilijašu (ostali podaci nepoznati),
Klačar Tadije Nedeljko, rođen 01. 01. 1951. godine u mjestu Ljubogošta, opština Pale, bio nastanjen u Palama mjesto Donja Ljubogošta,
Komadan Krste Vaso, rođen 28. 05. 1960. godine, sa posljednjim prebivalištem u Palama, Ljubogošta, (ostali podaci nepoznati),
Kostović Ljube Niko, rođen 14. 09. 1948. godine u mjestu Vraževići, opština Foča, bio nastanjen na Palama, ul. M. Simovića 7,
Lazarević Jovana Dragoslav, rođen 22. 01. 1951. godine, sa posljednjim mjestom prebivališta u Ljubogošti -Pale (ostali podaci nepoznati),
Lazarević Mirka Drago, rođen 29. 10. 1948. godine u Palama, po zanimanju bio vozač, bio nastanjen u Palama, ul. Romanisjka 41. ,
Lazarević Tome Radomir, rođen 03. 12. 1965. godine u mjestu Ljubogošta, opština Pale, gde je bio i nastanjen,
Lazarević Vlade Neđo, rođen 01. 04. 1951. godine u mjestu Donji Pribanj, opština Pale, po zanimanju bio metalostrugar, bio nastanjen na Palama, 3. april broj 12/2,
Lopatić Srete Petar, rođene 21. 04. 1954. godine u mjestu Donja Ljubogošta, opština Pale, gde je bio i nastanjen,
Lučić Save Vuka, rođen 20. 02. 1951. godine u mjestu Bare, opština Pale, po zanimanju bio saobraćajni inžinjer, bio nastanjen na Palama, 3. april broj 35,
Mastilo Jove Tomo, rođen 09. 09. 1943. godine u mjestu Ukšići, opština Foča, bio nastanjen u mjestu Kremenita brda opština Pale,

Mihaljović Momira Novica, rođen 24. 01. 1965. godine, sa posljednjim prebivalištem na Palama (ostali podaci nepoznati),
Milutinović Vojislava Branko, rođen 31. 05. 1968. godine u Sarajevu, bio nastanjen u Palama, ul. S. V. Čiče broj 3. ,
Muharemović Spasoje Novak, rođen 20. 02. 1956. godine u mjestu Kalauzovići, opština Sokolac, vozač, bio nastanjen u Palama, ul. S. V. Čiče broj 8. ,
Okuka Momčila Milovan, rođen 16. 07. 1957. godine, sa posljednjim prebivalištem u Sarajevu, vozač sanitetskog vozila,
Pandurević Spase Srđan, rođen 11. 01. 1960. godine u mjestu Jasik, opština Pale, bio nastanjen u mjestu Jasik, opština Pale,
Pavlović Boje Zdravko, rođen 02. 10. 1959. godine u mjestu Gornje Pale, opština Pale, bio zaposlen na Palama, ul. 3 aprila broj 41.
Pavlović Nenad, sin Boje i majke Zorke, rođene Zeljaja, rođen 17. 08.. 1959. godine u mjestu Gornje Pale, opština Pale, bio nastanjen na Palama, 3. april broj 41,
Petronić Milana Branislav, rođen 04. 07. 1955. godine u Sarajevu, bio nastanjen na Palama, ulica 3. april broj 11, nestao
Ljepić Marka Dragan, rođen 26. 07. 1967. godine, sa posljednjim mjestom prebivališta u Sarajevu, (ostali podaci nepoznati),
Radović Momčila Miroslav, rođen 30. 04. 1970. godine u Sarajevu, bio nastanjen u Palama, Mag. put broj 31,
Radović Slobodana Obren, rođen 1950. godine sa posljednjim prebivalištem u Sarajevu (ostali podaci nepoznati),
Radonja Dragomira Mirko, rođen 1965. godine (ostali podaci nepoznati),
Samardžja Malić Delivoje, rođen 17. 08. 1959. godine u mjestu Rogatica, opština Rogatica, bio nastanjen u Palama, ul. 3. april broj 109,
Simanić Gavre Komljen, rođen 02. 07. 1938. godine u mjestu Hotočina, opština Pale, vozač, bio nastanjen u Palama, ul. Jahorinska bb,
Srdanović Sretka Radomir, rođen 15. 10. 1969. godine u Sarajevu, bio nastanjen na Palama, ul. 3. april broj 75,
Stanišić Boško, rođen 06. 02. 1945. godine u mjestu Donja Ljubogošta, opština Pale, bio nastanjen u mjestu rođenja,
Stanišić Petra Radislav, rođen 23. 03. 1952. godine u mjestu Ljubogošta, opština Pale, bio nastanjen u mjestu Donja Ljubogošta, opština Pale,
Stanišić Svetozara Radenko, rođen 14. 07. 1953. godine, sa posljednjim mjestom prebivališta Kozja ćuprija-Stari grad Sarajevo (ostali podaci nepoznati),
Tadić Vase Predrag, rođen 1965. godine (ostali podaci nepoznati),
Tomić Nove Stana, rođena 22. 04. 1955. godine, sa posljednjim prebivalištem u Palama, (ostali podaci nepoznati), bolničarka,
Veljović Stjepana Milomir, rođen 21. 07. 1956. godine u mjestu Podložnik, opština Pale, vozač, bio nastanjen u mjestu rođenja. Majka mu Jolovic iz Tonica kod Sokoca.
Veselinović Mlađana Lazar, rođen 15. 03. 1941. godine, sa posljednjim prebivalištem u Sarajevu (ostali podaci nepoznati),
Veselinović Save Miroslav, rođen 22. 11. 1965. godine u Sarajevu, bio nastanjen u Palama u mjestu Ljubogošta, po zanimanju bio ekonomski tehničar,
Vukadin Koste Branislav, rođen 10. 06. 1956. godine u mjestu Grabovica, opština Pale, bio nastanjen u Palama, ul. S. V. Čiče broj 11,
Vuković Ilije Momčilo, rođen 02. 03. 1943. godine u mjestu Ljubogošta, opština Pale, bio nastanjen u mjestu Ljubogošta,

Zeljko Tomic : Sokolac

13410

19.06.2007

Ranjeni 4. juna 1992. godine

Sledeci pripadnici VRS su ranjeni 4. juna 1992. godine na Zepi.

Babić Petra Dragan, rođen 1950. godine.
Blagojević Gaje Radomir, rođen 01. 02. 1960. godine, u mjestu Gornji Pribanj, opština Pale, nastanjen na Palama, ulica Trifka Grabeža bb.
Božović Zdravka Mile, rođen 13. 02. 1962. godine u mjestu Rogatica, nastanjen u Palama, ul. Milana Simovića bb.
Brezo Gojka Nikola, rođen 11. 11. 1949. godine u mjestu Bulozi, opština Pale, nastanjen u Palama, ul. Pere Kosorića broj 4.
Cerovina Veljka Branislav, rođen 05. 02. 1966. godine u mjestu Donja Ljubogošta, opština Pale, gdje je i nastanjen.
Ćosović Sekule Drago, rođen 01. 08. 1969. godine u mjestu Gluhovići, opština Pale, nastanjen u Palama, ul. Omladinska broj 24.
Dragaš Dušana Boro, rođen 1946. godine.
Drobnjak Radenka Vitomir, rođen 04. 09. 1962. godine u mjestu Resići, opština Rudo, nastanjen u Palama, ul. Pere Kosorića broj 16.
Goreta Miroslava Jovica, rođen 13. 08. 1971. godine u Sarajevu, nastanjen u Palama, ul. S. V. Čiče broj 9.
Grćić Rajka Veljko, rođen 06. 03. 1961. godine u mjestu Nepravdići, opština Sokolac, nastanjen u Palama, ul. S. V. Čiče 161.
Jokić Petka Mirko, rođen 1967. godine.
Kosmajac Pante Goran, rođen 1965.
Kusmuk Boriše Milkan, rođen 09. 12. 1957. godine u Palama, nastanjen u Palama, ul. Vrelo Miljacke bb.
Lazarević Milana Spaso, rođen 21. 10. 1955. godine u mjestu Ljubogošta, opština Pale, nastanjen u Palama, mjesto Ljubogošta bb.
Lazarević Milorada Milinko, rođen 07. 09. 1952. godine u mjestu Ljubogošta, opština Pale, nastanjen u Palama, Ljubogošta.
Lopatić Nikole Arso, rođen 24. 05. 1954. godine u mjestu Ljubogošta, opština Pale, gdje je i nastanjen.
Lopatić Sekule Slobodan, rođen 1969. godine.
Lučić Riste Tomislav, rođen 1963. godine.
Milinković Milana Darko, rođen 19. 02. 1970. godine u mjestu Osijek, Hrvatska, nastanjen u Palama, ul. Mihajla Čvore 105.
Mojović Novaka Desimir, rođen 25. 03. 1969. godine u mjestu Vrbica, opština Foča, nastanjen u Palama, ul. Kremenita brd bb.
Obradović Neđe Aleksandar, rođen 1969. godine.
Pavlović Nebojše Slaviša, rođen 1963. godine
Poljaković Mlađe Zoran, rođen 15. 11. 1963. godine u mjestu Ljubogošta, opština Pale, gdje je i nastanjen.
Samardžić Ranka Zdravko, rođen 1957. godine.
Samardžić Veljka Miodrag, rođen 02. 11. 1959. godine u Sarajevu, nastanjen u Palama, ul. Koran bb.
Savić Krste Nenad, rođen 1948. godine.
Simović Ostoje Miloš, rođen 20. 07. 1957. godine u mjestu Jabuka, opština Foča, nastanjen u Palama, ul. Vrelo Miljacke bb.
Žarac Drage Simo, rođen 28. 02. 1954. godine u mjestu Bogovići, opština Pale, nastanjen u mjestu Gornje Pale bb, Pale.
Timotić Manojla Radoslav, rođen 25. 06. 1958. godine u mjestu Vučija luka, opština Stari grad - Sarajevo, nastanjen u Palama, ul. Drvarska bb.
Tomić Đorđa Boško, rođen 20. 01. 1949. godine u mjestu Zabojska, opština Trnovo, nastanjen u Palama, ul 3. april broj 41.
Veselinović Ljube Slobodan, rođen 27. 07. 1961. godine u mjestu Ljubogošta, opština Pale, nastanjen u Palama, ul. Omladinska broj 11.

R. S. : Sokolac

13181

07.06.2007

I meni je poznata priča o Azemu Begiću jer sam upoznao njegovog sina Ilijaša, koji je predsjednik Udruženja intelektualaca Srebrenice.
Mislim da se radi o čestitim ljudima, njih 6 braće i otac, svi preživjeli rat.
Da je više ljudi kao Ilijaš, Bosna bi bila mirna, svakako. Ne mislim da on voli Srbe, nego čovjek normalno rezonuje.

Postovani,
u potpunosti se slazem sa tobom. Mislim da je Azem pravi vjernik ali i dobar covjek. Kao sto rekoh, za vrijeme komunista je pravio dzamije, ali u ratu nije izgubio glavu, i nije bio opijen nacionalizmom, onako iznenada kao vecina fanatika. Pravi vjernik je samo onaj koji ima dovoljno tolerancije i za druge vjere. Mislim da je Azem takav. A kao sto nas narod kaze: "Ne pada iver daleko od klade", pa to uglavnom vazi i za njegove sinove. Od pet momaka samo je jedan bio ranjen u ratu, i svi izasli zivi i zdravi iz Srebrenice, a ovamo tvrda da su Srbi pobili sve muskarce.

Moj otac je sa Azemom imao kontakt i prije Dejtona, a cim se stanje normalizovalo, Azem je mojim roditeljima slao kafu iz Sarajeve. To vec nesto govori!

Njegov sin Safet (mislim da se tako zove) sada zivi u (mom bivsem) cetverosobnom stanu na Dobrinji koji je otkupio 2000. godine.

Zlatan : Sarajevo

13179

06.06.2007

Re: Gosp .Tomić

Gospodine Tomiću,
Pošto nisam čovjek koji sječe granu na kojoj sjedi-neću se upuštati u dalju polemiku u vezi Srebrenice.
Uostalom, sajt je Vaš i možete napisati što god želite a moje kontraargumente koji Vam nisu po volji - brišete!
Pošto Vam je matematika jača strana, ovom prilikom želim da iznesem sljedeće činjenice a vi ih jednostavno ne možete osporiti.

Nabrojaću opštine koje su graničile sa Srebrenicom i stanovništvo koje je živjelo u njima.

Zvornik 60%, Bratunac 66%, Vlasenica 55%, Srebrenica 75%, Rogatica 60%, Višegrad 72% i Foča oko 60% muslimana. Podaci preuzeti sa Interneta.
Po etničkoj karti iz 1991, Podrinje je "osjenčeno" zelenom bojom što se nije uklapalo u planove SDS-a. Do mjeseca juna 92 sve te opštine su postale 100% Srpske.

Gdje su ti Muslimani nestali?

Šta ste očekivali od nepismenih i neukih seljana, protjeranih i poklanih u prva tri mjeseca rata da se pridržavaju Ženevske konvencije o ratovanju u zimu 92/93???

Odgovorite mi na pitanje - gdje je muslimanski narod iz podrinjskih opština?

Da li je iko od njih dočekao - recimo - juni 1992. godine u svojoj kući?

A što se tiče hrane u Srebrenici... u velikoj ste zabludi. Imali su je jedino "starosjedioci" a izbjeglice su jedva preživljavale.

Pričao sam sa ljudima iz Srebrenice, to je tragedija...

Ali džaba je nekome to objašnjavati...

S poštovanjem
Zlatan

Zlatane,
vidim da su ti vrane popile mozak, ili su ti ga isprali u onoj "fabrici" na Mojmilu. U svakom slucaju prije nego što nešto kazeš, pogledaj ovu tabelu pa ćeš neke stvari malo bolje shvatiti. Podatke sam uzeo iz cenzusa 1991. godine, i odnose se na ukupan broj stanovnika po opštinama. Matematiku uradi sam!

Ko je prošao bolje, govori i podatak da, kada sam prodao svoj četverosobni stan na Dobrinji za te pare nisam mogao da kupim ni dvosoban stan u Sokocu!

Prije par godina su objavili da u Sarajevu živi 3% Srba. Siguran sam da je ovaj podatak "napumpan", jer svakog Srbina koji hoće da otkupi stan u Sarajevu natjeraju da se prijavi kao "stanovnik" te opštine, i da tamo "živi" nekoliko godina. I moja je majka, kada je otišla da proda moj stan na Dobrinji, po prvi put u životu postala stanovnik Sarajeva. Ja tamo nisam bio prijavljen ni prije rata, moje stalno mjesto boravka je oduvjek bilo na Sokocu ili Beogradu.

Naravno 3% je samo brojka bez ikakvog značaja za nas, ali veoma važna za medjunarodnu zajednicu i koncept "multikulturnog Sarajeva". Još jedna prevara ovog tvog Iz(m)etbegovića. Da te podsjetim, prije rata je u Sarajevu živjelo oko 37% Srba.

Sve sam mogao očekivati od tih tvojih "nepismenih seljaka", sem da zbog nepismenosti pobiju 2000-3000 Srba iz okoline Srebrenice.

Potrudiću se da i te spiskove nabavim i objavim na ovoj stranici.

Populacija po opštinama u Istočnoj Bosni

cenzus 1991. godine

Mjesto	Total	Muslimana	Srba	Hrvata	Jugoslovena	Ostalih
Sarajevo	527, 049	259, 470	157, 143	34, 873	56, 470	19, 093
Goražde	37, 573	26, 296	9, 843	80	789	565
Olovo	16, 956	12, 699	3, 193	642	285	137
Bratunac	33, 619	21, 535	11, 475	40	223	346
Foca	40, 513	20, 790	18, 315	94	463	851
Han Pijesak	6, 348	2, 543	3, 674	7	68	56
Rogatica	21, 978	13, 209	8, 391	19	186	173
Sokolac	14, 883	4, 493	10, 195	19	83	93
Srebrenica	36, 666	27, 572	8, 315	38	380	361
Višegrad	21, 199	13, 471	6, 743	32	319	634
Vlasenica	33, 942	18, 727	14, 359	39	340	477
Zvornik	81, 295	48, 102	30, 863	122	1, 248	960

* crvenom bojom su oznaceni oni koji su morali da napuste svoje domove

Ja nisam kriv sto su ti tvoji "nepismeni" seljaci nisu znali da ako se neko igra vatrom na nju moze i da se opekne. To sto su se igrali rata iz "demilitarizovane zone" pa na kraju izvukli deblji kraj je njihov problem. Oko za oko, zub za zub.

Jos jednom ti kazem, u toku rata sam vise puta bio u Skelanima, Bratuncu, Milicima, Rogatici, Jezeru, Majorovom grobu i mnogim drugim mjestima oko Srebrenice, a kao sto juce pomenuh na ovoj stranici, jednom mi se umalo desilo da autom udjem u Srebrenicu tri godine prije Mladica.

U okolini Srebrenice sam upoznao mnogo dobrih i postenih Srba (takodje nepismenih), naslusao sam se njihovih interesantnih, ali stravicnih, prica. Nepismeni jesu, ali o svom zivotu pricaju bolje od Andrica!

Zbog svega ovoga mene "Srebrenicki masakr" ne dotice bas mnogo. Ti tvoji seljaci, rudari i zidari jesu bili nepismeni, ali su izgubili glavu jer su slusali Aliju i Nasera Orica koji je svoje dupe helikopterom UNPROFOR-a izvukao iz Srebrenice a nju iz politickih razloga, i bez borbe, predao Srbima.

Citav ovaj scenario predaje Srebrenice u cilju satanizacije Srba je napravljen u Vasingtonu.

Da si malo pametniji, vidio bi šumu, a ne drveće i shvatio da su Alija i Naser oni koje treba da kriviš što Podrinje više nije "zeleno".

Ako ovo ne mogu objasniti tebi, kako mogu da sve ovo objasnim onima koji su nepismeni, a uz to i zadojeni anti-srpskom mrznjom!

Pozdrav,
Zeljko

Zlatan : Sarajevo

13159

06.06.2007

Re: gospodine Tomić

Gospodine Tomiću,

Ne želim da ispadne muslimanska propaganda, kako Vi često tvrdite za moje pisanje, ali neke činjenice ne idu u prilog vašim tvrdnjama.

Ne znam mnogo o Srebrenici, ali ono što znam je slijedeće:

Rat u Srebrenici nije počeo za Božić 1993 kada jedinice Nasera Orića upali u Srpska sela oko Srebrenice i napravili masakr. Da, bio je masakr, pričali su mi očevici.

Uporno sa srpske strane dolaze optuživanja za Kravice i Skelane a namjerno se zaboravlja činjenica da je rat u Podrinju počeo aprila 1992. Koliko se ja sjećam, Srpska strana je zauzela Srebrenicu aprila 1992. godine uz pomoć Arkanovaca a čini mi se da je napadom rukovodio izvjesni Zekić koji je poslije poginuo.

Naser Orić je tada skupio dobrovoljce i povratio Srebrenicu pod "svoju" kontrolu. Pošteno bi bilo kad bi srpska strana "priznala" da je Podrinje očistila od muslimanskog življa u aprilu 1992. godine: Višegrad, Foča, Bratunac, Zvornik itd. Dosta izbjeglica je završilo u Goraždu i Srebrenici kao jedine enklave pod kontrolom vlade u Sarajevu. Niko od Srpske strane ne pominje šta je bilo u periodu od aprila '92 - do Božića '93.

40. 000 ljudi je bilo nagurano u prostor 20 km2. Konstantno napadano od strane VRS i VJ, od aviona do artiljerije.

Znate li koliko je konvoja sa hranom za to vrijeme ušlo na to područje? Naravno da ne znate a i ne interesuje vas.

Ne bih volio da me pogrešno shvatite ali ti ljudi su se borili za goli opstanak. Hrane i oružja je bilo u izobilju u srpskim selima oko Srebrenice i logičan slijed događaja su napadi na ista. Istočna Bosna je specifična po tome da nijedan ćumez bilo srpski bilo muslimanski nije ostao čitav a kamo li selo. Ranjena zvjer je najopasnija kada je sabijete u ćošak. To je staro lovačko pravilo.

Pošten da budem, da sam ja bio protjeran iz recimo Bratunca ili Višegrada, da mi je tamo poklano i popaljeno sve živo u Aprilu i Maju 92-ne bih imao puno merhameta prema Srpskim selima 1993.

Nadam se da ćete me shvatiti. U Podrinju je rat završen 2:1 za Srbe a produžetaka neće biti.
Nešto drugo hoću da vam kažem. Pomno sam pratio suđenje Oriću u Hagu. Dva svjedoka - Srbina, su izjavila kako im je pomogao Naser Orić kad su bili zarobljeni. To je odbrana dobro iskoristila. Izvedeni su dokazi o tih dvije hiljade ubijenih Srba. Šta mislite koliko je bilo vojnika? Srpska strana je toliko loše napisala optužnicu da je to smješno. Istražitelji su išli čak i na groblja u Bratuncu i Kravicama a na jednom od spomenika su nabrojani vojnici iz Srbije koji su "poginuli" pomažući Srpsku stvar a nabrojani su kao žrtve.

Naser je osuđeni ratni zločinac. Dobio je dvije godine.

Da je bilo politike - jeste! Ne može me ni Bog ubjediti u suprotno!
Jedno upamtite - oni su se branili a VRS je napadala. Znači, trebalo bi kompletan vrh u Srebrenici osuditi što su se branili a VRS osloboditi jer je "vršila osvetu". Pitate li se k jesu li oni imali pravo na osvetu iz Aprila i Maja 92?

Fino sam vam napisao da je 2:1 za Srbe. Po logici Srba mi imamo pravo na izjednačenje i na jedan gol razlike za nas???

Dokle tako?

S poštovanjem.
Zlatan

P. S. Drago mi je što možemo otvoreno razgovarati o svemu bez uvreda i teških riječi.

Zlatane,
e, naprica ti ovdje dosta nebuloza, ali rece i nekoliko pametnih.

Kao prvo, niko ne porice da je 40. 000 muslimanskih izbjeglica bilo "sabijeno" na jedan mali prostor. Sokolacka opstina je prije rata imala 16. 000 stanovnika, a u toku rata jos toliko izbjeglica. Iz jednog malog prostora (Sarajeva) je protjerano 150. 000 Srba, i mnogi se tamo nikada nisu vratili, ukljucujuci i moju malenkost.

Sto se Nasera Orica tice i spasavanja Srba, jeb'o majku onaj koga je on spasio! Ispricacu ti jednu pricu. Azem Begic (mislim da se tako preziva) je vjerovatno jedan od najvecih muslimanskih vjernika u Srebrenici. On je od svojih para, za vrijeme komunista, u svom dvoristu napravio dzamiju. Inace je bio dobar prijatelj moga tate i stalno navraca u moju kucu. Svoj cetvorosoban stan u Sarajevu sam preveo na njegovo ime a da mi nije dao ni jedne jedine marke za kaparu. Nikada nisam sumnjao u njegovo postenje, niti da ce me prevariti.

Prije par godina, krenuo Azem u Srebrenicu pa navrati u moju kucu u Sokocu da me vidi, posto je cuo da sam dosao u Sokolac. I dok smo pili kafu ispricam ja njemu jednu pricu. Za vrijeme rata krenulo sedmero nas u stojadinu iz Milica u pravcu jednog srpskog sela u pravcu Srebrenice. Auto rumske registracije (Srbija) a u njemu cetiri momka i tri djevojke. Rampa na putu za Srebrenicu bila podignuta (vojnik otrcao u WC) i mi, posto nismo poznavali kraj, prodjemo. Kada smo dosli do prvih muslimanskih bunkera, zapuca neko na nas, ali sa "nase" strane. Ja njima kazem da stanemo jer neko puca na nas iz pravca odakle smo dosli, i nekako ih ubjedim da se vratimo. Od srpskog vojnika koji je pucao na nas sam saznao da smo ostali zivi samo zato sto su muslimanski bunkeri bili prazni, bio je Bajram ili tako nesto. U nasim bunkerima je bio samo jedan vojnik, i onaj u WC-u na rampi.

I tako, pricam ja to Azemu, cija sestricina je udata za Nasera Orica. Kazem ja njemu:

"Azeme, umalo da ti u toku rata dodjem na kafu. Da su me tvoji zarobili, valjda bi me ti spasio".

A Azem mi na to odgovori:

"E, da si pao u Naserove ruki, ni sami te Alah ne bi spasio. Ja za tebe ne bih smio ni pisnuti! ".

Eto, toliko od mene. Mozda je Naser stvarno i pomogao toj dvojici Srba, ali 6. aprila 1992. godine, ili za ogromnu svotu para. U svakom slucaju, ni u to ne vjerujem! Uvjek je moguce platiti nekoga (a pogotovu Srbina) da bude lazni Svjedok.

Ja bih Srebrenicu smatrao zlocinom, i stidio bih se toga, da su muslimani bili mirni u toku rata i nisu napadali srpska sela. Koliko se sjecam, oni su trebali da budu razoruzani po pravilima "demilitarizovane zone pod kontrolom UN".

I nemoj da bulaznis da su muslimani napadali sela i ubijali babe i starce zbog hrane! Oni su hrane imali vise nego dovoljno! O tome su se starale UN, a krava i kokosi je bilo vise nego u Sokocu.

nastavice se...

Zeljko Tomic : Sokolac

13154

05.06.2007

Srebrenica na filmu

Zlatane,

treba da shvatis da nakon oslobadjanja Nasera Orica iz Haga, ni jedan Srbin nema ni trunke sumnje da je Haski tribunal samo jedan veliki cirkus, koji se koristi u ime americke globalne politike i anti-evropskih interesa.

I Srbi bi isli u Hag "dobrovoljno" ako bi ih sve po redu oslobadjali krivice. Kako moze jedan Tadic, koji je bio cuvar nekim zatvorenicima na Manjaci dobiti 15 godina zatvora u Hagu, a jedan Naser Oric, koji je naredio ubijanje preko 2000 Srba u okolini Srebrenice biti pusten iz zatvora, zbog toga "sto je bio mlad" kada se to desilo. Eto ti pravde!

U uvodu u film "Zlocin bez kazne" pise:

Naser Oric 1994. godine prilikom proslave dvogosidnjice Staba TO Srebrenica, je potvrdio da su se zlocinacke akcije protiv Srba pocele pripremati znatno prije pocetka gradjanskog rata u kojem je u toku cetiri godine stradalo 3262 Srbina. Vecina od toga broja su bili civili, a milosti nije bilo ni za zene, djecu, starce, iznemogle...

O mnogim zlocinima ne postoje video zapisi, a ono sto je snimljeno dovoljno govori o bestijalnosti zlocinaca i monstruoznosti pocinjenih zlocina. Kratke kadrove iz ovimnog dokaznog materijala o nekim zlocinima nad Srbima u Bircu, koji slijede, tuzioci i sudije Haskog tribunala, iako ih posjeduju, tokom dosadasnjih sudjenja, prije svega tokom sudjena i izricana skoro oslobadjajuce sramne presude Naseru Oricu, nisu htjli ni da pogledaju, a kamo li da uvrste u dokazni materijal...

Pocinjene zlocine nad Srbima u Bircu ne smije da prekrije veo zaborava, kao sto je bio slucaj sa mnogim zlocinima na srpskim narodom u ovom kraju poslije Drugog svjetskog rata. Nemamo pravo da cutimo i da dozvolimo stalna ponizenja srpskog naroda. Nemamo pravo na to zbog buducnosti i zbog istinskog pomirenja naroda na ovoj balkanskoj vjetrometini. Do tog pomirenja moze doci ako, i samo ako, svi zlocini budu sudski procesirani i svi zlocinci, ma kom narodu pripadali, budu zasluzeno kaznjeni. "

Ja bih na ovo dodao samo jedno: ravnopravno kaznjeni.

11777

03.03.2007

srebrenica

Evo jedna pjemsica ya one koji placu ya Srebrenicom.

11764

02.03.2007

Ko se sahranjuje u Potocarima

Vidi Edo ili kako se već zoveš, ja sam pisao po pitanju DNK analiza, sahranjenih u Potočarima. Ili bolje reći o procesu i kontrolama, itd postupcima o utvrdjivanju identiteta, onih unesrećenih koji se nadjoše tamo ne svojom voljom!
Meni ova tvoja objašnjena liče na "masan vic". Kao, "Agrokomerc" plasira "Hamburšku slaninu" na tržište EU, da bi prikrili da svinje potiču sa farmi Srba, registruju farmu svinja u Cazinu na ime Fikret Halimić!! ???

Ar Di : Sokolac

11009

12.12.2006

Srebrenica

U Srebrenici nikada bio nisam a znam od prije za to mjesto poznato po ljudima koji kada se rode dobiju mistriju po guzici i postaju "majstori".
Posljie ovoga najnovijeg rata reputacija te kasbe dosegla je takve razmjere da se pitam da li je to neki kontinent iz sljedećioh razloga:

U julu 1995. pobijeno 100. 000

u Ilijašu živi 10. 000 Srebreničana

u Vogošći živi 10. 000 Srebreničana

U Sarajevskoj opštini Novi Grad Živi 20. 000 Srebreničana

U opštini Ilidža živi 20. 000 Srebreničana. .

... pa kad se dodaju oni u i oko Tuzle, na Ozrenu...

... pa oni koji su izginuli od 92-95. . .

E ako se ne množe kao Gremlini onda su stvarno fenomeni.
Pitanje svih pitanja, pitanje Srebrenice je i dalje prisutno i biće do svekolike spoznaje istine o zbivanjima u BiH krajem prošlog vijeka.

Eto, i ovdje se javljaju glasno-govornici vox populi muslimanskog ili kako se samozadovoljno nazivaju bošnjačkog naroda koji sataniziraju Srbe kao narod odgovoran za sve počinjene i nepočinjene zločine i gadosti.

A jedino su Srbi priznali da je bilo zločina počinjenih sa njihove strane, čak je i tadašnji predsjednik Republike Srpske Čavić u Srebrenici rekao da se desio zločin.

S druge strane, ni jedan musliman, bilo javna ličnost ili običan svijet, nikad i nigdje nije spomenuo da su i oni činili bilo kakve zločine. Čak i na ovom sajtu je jedan intelektualac Akif Šabić za Čemerno je pisao da je to junački poduhvat i da ne nabrajam dalje...

Izgledala nekome kao marsovska, krmska ili Šumska ONA je Srpska i to je "de facto". Snovi o drugojačijem ustrojstvu nisu zabranjeni. A kakav je uticaj Snivača primjer je, recimo, opština Sokolac: U skupštinu je preko sadaka-glasova CIK ušao Šemso Bećar, koji je tu kao jedini predstavnik konstitutivnog naroda. U toku dvije godine za riječ se javio 1 (jednom) i to kada je tražio platu.

SDS mu je dao 1500 KM mjesečno i za to ima stalan glas (problemi povratnika i onih koji bi to bili nikada nisu pomenuti).

Bi vi, ali s kim ili čim?

11004

11.12.2006

Sta se desilo u Srebrenici?

Desilo se što se desilo:

Uspostava Srebrenice kao "demilitarizovane" zone, dakle, na srpski prevedeno, zone bez oružja pod zaštitom UN.

Iz iste te zone "bez oružja" kreću mnogobrojne muslimanske akcije. Ishod 2000 mrtvih Srba, pretežno civila?

Komandant "zone bez oružja" na tkz. "Sudu pravde" u Hagu, tvrdi da nije "nikoga" i biva pomilovan od strane tog kvazi-suda.

Rezultat: "Dobri" momci su pobijeni, sa puškama i uniformama, "loši" momci trebaju biti kaznjeni?
Dobri momci su isli u lov. Zar su Srbi divljač za odstrel?

Problem je da se istina ne moze sakriti. Sve ce se jednog dana saznati!

Zeljko Tomic : Sokolac

11001

11.12.2006

Za `SLO SERB NEKO`

Postovani Srbine iz Ljubljane,

pitanje ti je na mjestu, pa evo da ti ja dam i posten odgovor.

Ova stranica je sva u vezi istine. Eto, pomenuo si Srebrenicu, pa cu ti na njenom primjeru objasniti neke stvari.

Mi Srbi ne poricemo da se u Srebrenici desio zlocin, tj. da su u julu 1995. godine ubijeni neki muslimani. Medjutim, ne slazemo se u broju ubijenih. Muslimani su napravili spisakove od 150. 000 muslimana ubijenih u Srebrenici, da bi se na kraju taj spisak sveo na 7. 000. Medjutim, ni taj spisak nema smisla jer u njemu ima puno duplih i netacnih imena. Ne moze se jedan narod optuziti za ubistvo 7. 000 ljudi na osnovu nekog sumnjivog spiska, koji nema ni maticni broj ubijenog, broj licne karte, pa cak ni mjesto i datum rodjenja. Zasto bosanska vlada nije za svakog ubijenog nije uradila odgovarajucu dokumentaciju, sa slikom i svim ostalim. E, pa zbog toga sto bi onda taj spisak smanjili na nekoliko stotina ubijenih, upravo onoliko koliko je i leseva nadjeno oko Srebrenice u ovih zadnjih 10-tak godina kako se taj nesrecni rat u Bosni zavrsio.

Sa druge strane, zaboravljeno je oko 2000 srpskih staraca, invalida, djece, pa i jadnih vojnika koji su pobijeni od strane Nasera Orica, jednog od najvecih krvnika zadnjeg rata.

Niko ne pokusava da nametne iskrivljenu istinu na ovoj stranici, mi samo pokusavamo da se i srpska strana price cuje. U borbama oko Srebrenice je poginulo podjednako srpskih (oko 2000) i muslimanskih (oko 2000) civila, a Srebrenica je predstavljena kao "najveci masakar civila nakon drugog svjetskog rata". E pa izvini, ja znam da to nije tako. I nemam namjeru da ovdje pisem o "jadnim" muslimanima, kada su Bosnjaci "zaboravili" srpske zrtve oko Srebrenice. Oni su dovoljno pisali o svojima, pa zbog toga mi pisemo samo o Srbima, jer taj dio price nedostaje da bi svi znali istinu.

Pricekaj malo, objavicu ja i spisak tih "7000 ubijenih u Srebrenici", jer ga muslimani po direktivi, da bi sakrili istinu nisu smjeli objaviti. A ni nasi srpski politicari, da im slucajno fotelja ne bi isparila ispod guzice. . .

Objavicu ja i spisak srpskih civila ubijenih u Sarajevu. Imam negdje oko 2600 civila na spisku, od ukupno 5000 koliko ih je mucki ubijeno od strane mudzahedina.

Tebi bih preporucio da malo manje citas muslimanske stranice, i da se vratis tamo gdje pripadas. Uostalom, neki muslimani su redovni posjetioci ovog foruma. Samo pet osoba na ovom forumu ima svoju rubriku, od njih - jedna je muslimanka. Memoriju za ovaj server poklonio mi je jedan moj dobar prijatelj - Hrvat. Za razliku od tebe, on zna da smo svi podjednako jeli govna u ovom zadnjem ratu, ali i da se istorija posmatra u kompletu, a ne samo zadnjih 10 godina kao sto to ti mislis.

Eto toliko. Nadam se da ce ti ovo pomoci.

Pozdrav,
Zeljko

Slo Serb : Lj

11000

11.12.2006

BAAAAH!

Pozdrav svima na ovoj stranici! Prije svega, zelim samo da kazem, da i na ovoj stranici ima toliko razlicitih istina, da nisam siguran, da znam sta vjerovati! U Ljubljani imam puno prijatelja muslimana i ne mogu bas vjerovati, da smo Srbi bas toliko nevini kao sto nisu ni muslimani! Moj kolega Samir je isao ove godine u Potocare radi pronalazenja njegovoga brata, oca te dva strica! E sada dobro. . . Otac, dva strica, to jos mogu da "vjerujem" da su bila vojna lica ali šta njegov brat. . . 12 GODINA?! ?!

Isto tako znam i Srbe koji su izgubili zivote u Srebrenici, bili su moje kolege, ali za sve znam, da su bili vojnici i da su poginuli u ratu (borbi)!

Dobro, da zakljucim, sa moje strane mi je vazno, da SVI!!! odgovaraju za zlocine, negledajuci dali je to Srbin, musliman, hrvat. . .

A traziti izgovor za ubojstva u stilu:
"sta se desavalo za vrjeme Turaka. . . "
"sta se desavalo 1945. . "
ITD. . .

Moram reci, da je to sa moga stava jedan veliki absurd! Nigdje ne pise u Svetom pismu, da treba ubiti, masakrirati itd.

Ja vjerujem, da ce svako, ko je ubijo covjeka. odgovarati pred sudom! Ako ne na zemlji, onda pred bogom!!!

Pozdrav

Besim Gljiva :

10205

24.08.2006

Čemerski gerilac

Za gerilca sa Čemerna:

Tebi je normalno da seljaci (starci, žene... ) budu pobijeni (usput izmasakrirani) jer se artiljerijom iz njihovog sela pucalo po Brezi. To što su oni sticajem nesretnih okolnosti bili u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu i veze nemaju sa haubicama njih ne opravdava. Ako već tako razmišljaš, evo istog rezona:

Naoružani Orićevi "gerilci" su između 1992. i 1995. godine u više navrata izlazili iz Iz zaštićene zone Srebrenica i pobili stotine nedužnih Srba. U julu 1995. godine rodbina, prijatelji i komšije žrtava za odmazdu su pobili uglavnom "gerilaca" 7 do 8000.

Po istom rezonu, ni ti seljaci nisu ništa bolje ni zaslužili. Samo da znaš, ja ne mislim ovako, nego ovo pišem čisto da vidiš koliko si glup!

Zeljko Tomic : Sokolac

9981

09.07.2006

Opet Srebrenica

Iznosim neke crtice iz dokumenta Vlade Republike Srpske - Komisije za istrazivanje dogadjaja u i oko Srebrenice od 10 do 19 jula 1995. godine:

Podaci o "slucaju Srebrenica" su prikupljani iz preko trideset spiskova i drugih izvora. U bazu podataka uneseni su podaci za preko 150. 000 lica.
Iz tih podataka je ustanovljeno da se 13. 569 razlicitih imena pojavljuju u tim izvorima.
U svom kratkom mandatu komisija je ustanovila da je u spiskovima navedeno izmedju 7000 i 8000 imena.
Na osnovu eskhumiranih tijela, prema najnovijim podacima Medjunarodnog komiteta Crvenog krsta, identifikovana su 1482 tijela, od kojih je sahranjeno 1300 lica koja se navode u spiskovima. Medjutim, veliki broj od ovih 1300 lica su poginuli u ratnim zbivanjima prije tkz. "Srebrenickog masakra".
ni jedan od spiskova koji su bili na raspolaganju Komisiji, nema maticni broj, pa je identifikacija i provjera identiteta lica bila nemoguca.
Komisija je ustanovila da su bar 42 lica sa spiska ziva. Vjeruje se da su se mnoga lica sa ovog spiska emigrirala u inostranstvo (Njemacka, Svetska, Kanada, Australija i USA). Takodje se pouzdano zna da su neka lica promjenila identitet. Primjera radi Čelebić (Rašim) Hazim, rodjen 10. 10. 1971. u Cerskoj, opsina Vlasenica, nalazi se na spisku "Zrtava srebrenicke apokalipse", ali je utvrdjeno da je promjenio identitet u Srecko Pavlovic, koji sada zivi u Novom Sadu.

Zvanican dokument, iz koga citiram neke detalje, moze se naci na internetu u. pdf formatu.

Ratko Obrenovic :

9969

02.07.2006

Zlocinac na slobodi

Da pravde za Srbe nema u medjunarodnoj politici, navodi i ovaj clanak koji sam nasao na nekom od islamskih stranica

Naser Orić, bivši komandant Armije RBiH u Srebrenici, osuđen je danas na dvije godine zatvora zato što, navodno, nije spriječio ubistva i zlostavaljanje srpskih zarobljenika u srebreničkoj policijskoj stanici između septembra 1992. i marta 1993. godine. Orić je oslobođen odgovornosti za navode iz optužnice koji su ga teretili za "bezobzirno razaranje srpskih sela u okolici Srebrenice".

Sudsko Vijeće Haškog tribunala je naložilo da Orić odmah bude pušten na slobodu s obzirom na to da se u pritvoru Haškog tribunala nalazi više od tri godine, odnosno od aprila 2003. godine, javlja D-Welle.

U presudi se napominje da nema dokaza da je Orić podsticao mučenje i ubijanje, ali da je odgovoran zato što to nije onemogućio.

Navedeni su i detalji mučenja, kao što je premlaćivanje kundacima i bejzbol palicama, te nanošenje povreda nožem.
Ratni komandant bosanskih snaga u Srebrenici oslobođen je odgovornosti za bezobzirno razaranje, odnosno paljenje brojnih okolnih srpskih sela.

Sudsko vijeće nije našlo dovoljno dokaza da je Naser Orić imao kontrolu nad onima koji su takve napade vršili jer su u paljenju srpskih sela učestvovali i civili i naoružane grupe koje nisu u potpunosti bile pod njegovom komandom.

Sudije u presudi priznaju da je za krivična djela za koja je Orić proglašen krivim kazna od dvije godine blaga.

Oni međutim navode da su u obzir uzeli i niz olakšavajućih okolnosti - jedna od njih je da je u Srebrenici, okruženoj srpskim snagama, u to vrijeme vladao haos, druga je da je Naser Orić imao samo 25 godina kada se našao na čelu gradića u takvom stanju, izvještava BBC news.

Zeljko Tomic : Sokolac

8080

11.04.2006

Uskoro: Spisak

Uskoro na ovoj stranici:

Zvanican spisak svih "zrtava srebrenickog masakra". Po prvi put, spiskovi ce biti sortirani po imenu i prezimenu, zatim po opstinama, mozda cak i po godini rodjenja.

Od vas ocekujem da mi pomognete da raskrinkamo najvecu balkansku prevaru 20-tog vijeka, i najvecu mrlju koja je nepravedno pripisana srpskom narodu. Ja sam 100% siguran da 70% imena na tom spisku ne zasluzuju da budu pripisani "Zrtvama srebrenickog masakra". Vec na prvi pogled, vidim da je ogroman broj poginulih iz perioda 1992-1994, u toku borbi oko Srebrenice, pa mi nije jasno zasto su i oni stavljani na spisak. Ocigledno je da je jako mali broj onih koji su nestali u periodu nakon ulaska Vojske Republike Srpske u Srebrenicku zonu.

Nakon objavljivanja ovog spiska, od vas ocekujem da:

Ukoliko vam je poznato da je "nastradale osobe" ziva, molim vas da upisete svoj komentar, tj. gdje se nalazi (adresa, telefon), kad ste zadnji put culi nesto o njoj itd. . .
Ukoliko je pomenuta osoba umrla prije rata, ili poginula u borbama u toku rata, tj. nije nastradala u periodu izmedju 11. i 15. avgusta 1995. godine, da i to prijavite.
Ukoliko je osoba zavedena vise puta na spisku zbog greske u kucanju, ili zbog razlicitog mjesta i datuma pogibije, dajte svoj komentar. . .
Ukoliko je osoba poginula na drugim ratistima (Sarajevo, Tuzla, Zenica itd. ) da i to prijavite. . .
Sve ostale nepravilnosti takodje da prijavite.

Potrebna nam je kreativnost. Raspitajte se po Srebrenici, Bratuncu, Rogatici, Zvorniku i okolnim mjestima o sudbini muslimana koje ste poznavali. Ukoliko znate nekoga iz Srebrenice, a bili ste sa tom osobom u kontaktu ili ste culi da je ziv(a), provjerite da i ona nije (slucajno) na spisku. Tvorcima bosansko-islamskog fundamentalizma ne treba vjerovati.

Molim vas da na email obavezno posaljete svoje podatke, tj. izjavu da je osoba ziva.

7020

28.03.2006

Da li je to stvarno tako tesko otkriti? Koliko znam citava teritorija opstine Srebrenica je u Republici Srpskoj.

U samom gradu Srebrenici verovatno postoje sva dokumenta o predratnom stanovnistvu tog podrucja. Knjige iz Popisa stanovnistva 1991. g. gde se tacno zna koliko je svako naseljeno mesto imalo stanovnika i sva imena i prezimena mestana, domacinstva , imovina, to se sve zna. Ko kaze da ne moze da se utvrdi koliko je Muslimana ili Srba stradalo ? Isto tako moze se otkriti i dob, pol, d ali je neko u tom periodu bio vojno sposoban, ko je poginuo u borbi , a ko je ubijen na razne uglavnom gnusne nacine, sto je tipicno za pasivne krajeve Istocne Bosne... kao klanja, vadjenja ociju i slicne gadosti na koje normalan covek ne sme ni da pomisli.

Koliko je meni poznato na tom podrucju Srebrenice nema ko koga nije ubijao. Sela su skoro sva spaljena i Srpska i Muslimanska, znaci totalna destrukcija i koliko znam minimalan procenat se uopste vratio u sela oko Srebrenice, pre svega mislim na Srbe, Muslimane i da ne pominjem, u svakom slucaju onaj ko kaze da nije moguce otkriti ko je sve ubijen u Srebrenici i na koji nacin , taj je obican lazov.

Istina treba da se zna, inace ce sve proci kao u proslom ratu kada je u tom kraju ubijeno na stotine i ko zna koliko ljudi tada ugl. Srpskog stanovnistva, koliko znam pogotovu stariji narod koji nije uspeo da pobegne nije bolje prosao ni sada. Dakle, da zavrsim . . najmanji problem je da se otkrije koliko je ljudi uopste bilo tu u toku rata , ko je ginuo, gde je ko otisao, mala su to mesta, sve se to sazna. . . Ko je sa porodicom u inostranstvu...

Bilo je raznih slucajeva, zato postoje statistike. Problem jedini je u tome sto je plan da Srbija bude optuzena za genocid preko Mladica, pa se izgleda mnogima ne zuri da se konacno sazna d ali je poubijano 800, 1500, 2000, 7ooo ili 8500 Muslimana.

Taj kraj je pod kontrolom SFOR-a vec 11 godina, sta se ceka? Sto ne ustanove konacnu cifru. Ovakvo gadjanje ciframa nije dobro ni za jedne ni za druge. Ocigledno, ceka se kakva ce se konacna odluka doneti o sudbini Srba i Srbije i da li smo predvidjeni za konacni kraj kao narod. Videcemo.

Postovani prijatelju,
mislim da nisi bas u pravu! Problem oko popisa navodnih zrtava u Srebrenici je mnogo komplikovaniji nego sto ti mislis. Ako hoces da nesto vise znas o ovom problemu idi na rubriku Istorija--Srebrenica na ovoj prezentaciji.

Na ovom mjestu bih ponovio samo glavne cinjenice. Vlada Republike Srpske je napravila spisak od 7108 lica, koja se vode kao nestala. Spisak je kompilacija tri spiska: Jedan napravljen preko interneta, tako da je svako mogao izmisliti i dodati bilo koje ime, drugi je napravilo nekakvo udruzenje majki iz Srebrenice, dok je treci napravila vlada iz Federacije.

Medjutim, ovih 7108 imena nije ni priblizno konacan spisak. Kao sto rekoh, mnoga imena ne postoje, tj. osobe sa takvim imenima nikada nisu ni zivjele u Srebrenici. Drugo, neke osobe se javljaju na sva tri spiska, ali su neka imena pograsna npr. umjesto "Ismet" pise "Ismeta" ili tako slicno. Za neke osobe se javljaju razlicita mjesta nestanka, ili pogibije itd.

Sve u svemu, spisak je velika prevara, za koju treba mnogo truda da se napravi konacna verzija. Nikome nije stalo da trosi pare na obradi tog spiska, a niko nema namjeru da ga objavi javno. Sto se mene tice, ako nekoga znas, javi ja cu ovaj spisak besplatno objaviti, korigovati, i ubrzati proces za koji sada kazu da treba jos 45 godina da se sazna prava istina, ako se rad na ovom projektu nastavi brzinom kojom se to sada odvija.

Naravno, treba da imas u vidu da nije rijec samo o stanovnicima Srebrenice. Srebrenica je za vrijeme rata imala dva puta vise stanovnika nego prije rata. Veliki broj izbjeglica iz Rogatice, Visegrada, Srbinja, Zvornika, Bratunca i ostalih okolnih gradova su svoje utociste nasli u Srebrenici.

Tadic :

6282

22.03.2006

Nesto malo o Naseru

Kada bi ti znao malo više o Naseru Oriću ne bi ga ni ti volio, kao što ga ni puno muslimana ne voli. Ne znam koliko ga ti poznaješ, ali ja ga poznajem dovoljno a upitaj kako je taj Orić prošao na Dubravama sa jednim Draganom a ako ne znaš da ti kazem.

Dogovorili su se da se pomarišu njih dvojica a Orićevi pratioci došli u vojnim uniformama, kao komandosi a otiši popišani. Dragan sa Dubrava ga ispičkao kao vola. Umalo da se vrate goli bez uniformi!

Ja ti to pišem jer nisam iz Sarajeva ko ovaj moj prijatelj četnik što sjedi pored mene. Ja sam iz tuzlanskog kantona, tačnije iz Zivinica. Ja sam iz kraja gdje su izbjeglice iz Srebrnice, gdje je sam Naser, koji je kriv 50 posto za sve šta se u Srebrenici, na žalost, desilo. A ti što kriješ svoje ime, nemoj misliti da te ja mrzim samo ti kazem kako je bilo.

2615

15.11.2005

Pozdravljam vase pisanje o Srebrenici. Vidim da ima i posebna rublika vezano za tu temu. Jedna me cinjenica navede na razmisljanje. Ko to lezi tamo u Potocarima? Muslimani, jesu, ali koliko? Da nema tu i Srba iz Tuzle, Sarajeva, Srebranice, Skelana, Bihaca.... Ko vrsi analize DNK, ko to kontrolise, cija tijela dovoze kamioni u Srebrenicu? Da li muslimani i mrtve "sunete"?

Cujem da je glad vladala Srebranicom. Muslimani gladovali zbog Srba! General Morlion, nije mogao krava i kokosi da prodje Srebrenicom (pogledaj TF5 snimak).

Cuo sam i presretane razgovore: Sarajevo-Srebranica, sve sam diktat. Radio amateri sve snimili. Željko zna i ko je te razgovre snimao, i presretao.

Namece se jedno pitanje: ko to koga laze? Ko to preko Srebrenice zeli dominirati nakazom koja se zove Bosna i Hercegovina? Ko to laze, ko to kaze da Srbi ne postoje u Bosni i Hercegovini?

Zeljko Tomic : Sokolac

2605

14.11.2005

Eksperti optužuju SAD zbog Srebrenice

NJUJORK (Tanjug) - Bivši zvaničnici Ujedinjenih nacija, eksperti i novinari iz više zemalja, okupljeni u istraživačkoj grupi za Srebrenicu, objavili su svoje viđenje događaja u tom bosanskom gradu, u kojem se ističe da je broj žrtava preuveličan, a dosadašnje verzije vlada, nevladinih organizacija i medija - nepouzdane.

U izveštaju na oko 200 strana pod naslovom: "Srebrenica i politika ratnih zločina“, objavljenom na Internetu, navodi se, između ostalog, da su SAD potkopavale mirovne dogovore u BiH, postignute posredstvom UN i Evrope, kojima je rat mogao da se okonča još 1992. ili 1993.

Omogućavajući ilegalne isporuke naoružanja muslimanskim snagama, SAD su pomogle da se zone bezbednosti pretvore u poprište sukoba i ‘okidače’ za NATO intervenciju. U saopštenju ove grupe istraživača za javnost, objavljenom 12. jula, navedeno je da je od 40. 000 stanovnika Srebrenice pad te enklave preživelo najmanje 38. 000. Bilo je ubijeno oko 2. 000 muslimana koji su pobegli sa 28. divizijom, uglavnom u borbama. Ali stotine su takođe ubile paravojne formacije i grupe plaćenika, tvrdi se u saopštenju.

SAD su u izveštaju direktno optužene da su ilegalnim isporukama oružja muslimanima minirale napore UN za demilitarizaciju zaštićenih enklava. Precizirano je, uz ostalo, da su Amerikanci to činili avionima S-130 herkules koji su noću pristizali na tuzlanski aerodrom. Operaciju je vodila, navodno, Odbrambena obaveštajna agencija SAD (DIA). Grupa tvrdi i da su snage muslimana u Srebrenici, uprkos sporazumu o demilitarizaciji, bile dobro naoružane i da su imale naređenje da provociraju srpske snage.

Muslimanski general Sefer Halilović potvrdio je u svom svedočenju pred Tribunalom da je bilo najmanje 5. 500 pripadnika muslimanske 28. divizije u Srebrenici, kao i da je uredio isporuku najmanje osam helikopterskih tovara sofisticiranog naoružanja, stoji u izveštaju grupe. Za uveliko prihvaćenu u javnosti verziju o genocidu koji su izvršili Srbi uveliko je, prema uverenju ove grupe, zaslužna bivši američki državni sekretar Medlin Olbrajt, za koju je navedeno i da je postavila najveći deo osoblja Haškog tribunala.

U izveštaj je uvrštena i izjava bivšeg koordinatora za civilna pitanja UN Filipa Korvina, koja glasi: "Ono što se dogodilo u Srebrenici nije bio izdvojeni veliki masakr muslimana od strane Srba, već niz krvavih napada i protivnapada tokom trogodišnjeg perioda, koji dostižu vrhunac u julu 1995. Štaviše, verovatnije je da broj poginulih muslimana nije veći od broja Srba u Srebrenici i okolini.

Slavko JovičIć - Slavuj : IstočNo Sarajevo

2604

14.11.2005

Srebrenica - istina (1)

Najveći interes Srba je - da se utvrdi prava istina o svim dešavanjima u, i oko Srebrenice. Tačno je da je komisija Vlade Republike Srpske (RS) utvrdila da je u Srebrenici nestalo, naglašavam NESTALO 7800 muslimana. Ali, svi ti nestali ne mogu ni u kojem slučaju biti podvedeni pod “žrtve srpskih zločina”. Jer, kad bi se prihvatila nastojanja Bošnjaka da svi ti nestali budu tretirani kao žrtve “srpskih” zločina i da apriori budu “fakturisani” srpskoj strani, onda bi to bila ne samo laž, već i notorna glupost?!

Zapravo, onda bi Srebrenica bila jedini grad na planeti u kojem, za skoro četiri godine rata, niko nije umro prirodnom smrću ili, naravno, od bolesti, ili kao vojnik od ranjavanja isl.

Drugo, postoje dokazi koji su iz više izvora, a koji ukazuju da je više hiljada muslimanskih vojnika sa puškom i oružjem, probijajući se iz Srebrenice prema Tuzli, u sukobima sa Vojskom RS - izgubilo živote. Dakle, prema svim međunarodnim standardima i konvencijama – ti i na takav način stradali muslimanski vojnici – bili su legitimni vojni ciljevi.

Uostalom, ne može se krvavi rat u BiH koji je, kako rekoh, trajao skoro četiri godine – svesti na samo devet dana Srebreničke tragedije?! Ima tu i niz drugih pitanja koja se moraju do potpuno otvoriti i do kraja razjasniti - zbog budućnosti i istorije svih naroda na prostorima BiH.

Sigurno je da je jedno od ključnih i do sada nedovoljno razjašnjenih pitanja - kako je bilo moguće da su muslimani vodili oružani rat iz Srebrenice, kad je navodno Srebrenica bila “demilitarizovana” zona??? (sic! ). Naravno, kao realnom i pragmatičnom čovjeku ne pada mi na pamet da kažem da u Srebrenici nije bilo zločina počinjenih nad muslimanima. Taman posla.

Nažalost, pojedinci iz srpskog naroda počinili su zločine nad muslimanima u Srebrenici, ali je božiji i ljudski grijeh licitirati sa brojem onih nad kojima su počinjeni stvarni zločini. Sve dosadašnje spekulacije zvane “slučaj Srebrenica” biće u opticaju sve dotle dok se ne utvrdi prava istina šta se uistinu i stvarno desilo na tom području.

Slavko JovičIć - Slavuj : IstočNo Sarajevo

2603

14.11.2005

Srebrenica - Istina (2)

Ovo sam tek tako i uzgred samo postavio kao suštinske činjenice u rasvjetljavanju zločina u Srebrenici, koji nikako ne mogu biti izdvojeno posmatrani i od zločina koje su nad Srbima počinile zločinačke falange Nasera Orića još 1992. i 1993. godine. U tom vremenu u okolini Srebrenice je spaljeno i potpuno uništeno 56 srpskih sela i naselja. Na tom području zvjerski je i na najsvirepiji način likvidirano blizu dvije hiljade Srba. Nažalost, po svemu sudeći, tačan broj ubijenih srpskih civila - nikada se neće saznati.

Dakle, naš je, srpski, prevashodni interes, da se potpuno demistifikuju svi događaji oko Srebrenice i da se dođe do potpune istine - šta se zapravo dogodilo na tom području, uzimajući u obzir cijelo vrijeme trajanja rata na prostoru Bosne i Hercegovine. Mora se utvrditi ko su zaista nedužne žrtve i na muslimanskoj i na srpskoj strani: ko su pojedinci iz reda i Muslimana i Srba koji su počinioci zločina nad jednim i nad drugim narodom? Jer, pojedinci iz svih zaraćenih naroda su počinili zločine nad pripadnicima iz reda onih drugih naroda. Nijedan narod nije kriv za brojne monstruozne zločine, niti narod može biti kriv za izbijanje rata. Međutim, sve intencije Bošnjaka idu u tom pravcu da se optuži cijeli srpski narod i da mu se nametne hipoteka kolektivne odgovornosti, što je besmislica.

Takođe, što se tiče autentičnih izjava svjedoka o stradanju Srba, e to je “problem”, jer mi posjedujemo ogromnu dokumentaciju, koju je nemoguće prezentovati na bilo koji način, pa ni preko portala. Jer, za to bi trebalo da budu angažovani brojni timovi ljudi koji bi radili samo na ovome.
Ovo sam samo napisao u znak podrške za Vaš rad, a ne kao neku moju opservaciju na trenutno stanje međunacionalnih, političkih, ekonomskih i svih drugih odnosa u BiH.

: Sydney

2524

31.10.2005

Mr

Which ever communist/jew/serb published this site has displayed the biggest bullshit of all time. I may add there are no pictures of the Serb killings during 91 war, pictures of the croats been slaughtered in Vukovar, Skabrnje, and also in Bosna.
Also what about the Croat civilians killed during the Bleiburg death marches and the death of genocide of Croats during Tito's Yugoslavia by Partizans, the slaughter of Catholic priests and destruction of Catholic churches. What about the pictures of Tito's own concentration camps.
i Suggest the Communist/jew/serb who published this site look at the way the Croatians were treated during history and the slaughter which has killed many people in our state, though has only strengthen our people to victory! Pobjednicka Vojska Jaka... !

Mladen : Sokolac

1982

31.07.2005

Srebrenica - malo sutra

Da li se muslimanski obrazi crvene posle Ozrena i Vozuce gdje su mudzahedini sjekli glave i mucili ljude, da li se stide tuzle i 400 ubijenih i mucenih vojnika JNA, Kazana, Zenice, 5000 ubijenih sarajevskih Srba, Mostara, Bratunca, sela oko Milica.

Srebrenica je cista laz i prevara muslimana. U Srebrenici je stradalo oko 2000 uglavnom vojnika armije BiH u proboju prema Kladnju i tzv. slobodnoj teritoriji. To sto se u Srebrenici sahranjuju prazni tabuti i ukradeni lesevi sa Bara, kao i vojnici poginuli na ratistima sirom Bosne, nema nikakve veze. Bitno je da se bulama plati dnevnica da cmizdre po Potocarima i da se u Srebrenici se iskupi i jala i vrana radi reklame SDA i njihovih simpatizera. Nikoga vise nije briga ni za Srebrenicu niti za Bosnjake i njihovu pasju vjeru koja je, poput kuge, donesena sa Turcima iz Anadolije.

Zeljko Tomic : Sokolac

1976

30.07.2005

Istina o Srebrenici 1

Da bismo spoznali ISTINU O SREBRENICI, objavljujem dokazni materijal, ono sto rijetko ko zna na ovom Forumu a mnogi pisu o Srebrenici na osnovu glasina i propagandnih priča i laži.

1. Zekić Novaka Kosana, rođena 1928, Blječava,zaklana u svojoj kući 06.05.1992.g.

2. Milošević Rajka Radojko,rođen 1928,Gniona, zapaljen u vlastitoj kući za vreme slave Đurđevdana, 06.05.1992g.

3. Tanasijević Manojla Simo, rođen 1952,Cicevci,ubijen i kastriran kod sela Osmače, 07.05.1992.g.

4.Zakić Maksima Miloš, rođen 1914, Babuljice, invalid,nepokretan, zapaljen u svojoj kući 14.05.1992.g.

5.Ristanović Nikole Sekula, rođen 1906,Osredak,zapaljen u kući 15.05.1992.g.

6. Petrović Radovana Krsto, rođen 1938, Crni Vrh, zaklan na istom mestu, 15.05. 1992.g.

7. Đurić Vojislava Novak, rođen 1955, Crni Vrh, zaklan na istom mestu, 15.05.1992.g.

8.Đurić Sime Vojislav, rođen 1930, Crni Vrh, zaklan na istom mestu, 15.05.1992.g.

9. Gagić Milovana Milojko, rođen 1947,Karna,prebijen i umro,15.06.1992.g.

10. Perić Stevana Aleksa, rođen 1928, Radoševići, mučen i zaklan, na grudima urezano slovo U, 15.05.1992.g.

11.Matić Ratka Mato, rođen 1966, Postolje, zaklan u kući, 18.05.1992.g.

12.Rankić Bore Nenad, rođen 1967,Srebrenica,prebijen i živ paljen i izgoreo, 26.maja 1992.

13.Vujadinović Jove Milomir,rođen 1960,Konjević Polje, prebijen i preminuo od batina,27.05.1992.g

14.Petrović Drage Dikosava,rođena 1932,Oparci,zaklana 01.06.1992.g.

15.Milanović Marka Radomir,rođen 1966,Toplica, zaklan i zapaljen u kući,02.06.1992.g.

16.Spajić Drage Srećko,rođen 1928,Obadi,zaklan, 08.06.1992.g.

17.Grujičić Anđelka Milovan, rođen 1943,Gostilj, zaklan u selu Zalazje,08.06.1992.g.

18.Cvjetinović Momira Dostana,rođena 1930,Obadi, mučena i ubijena, 08.06.1992.g.

19.Zarić Sretena Živorad,rođen 1956,Tgare, mučen i zaklan u kuči,09.06.1992.g.

20.Milinković Maksima Vojislav.rođen1938,Rupovo Brdo,ubijen i spaljen,10.06.1992.g.

21 Milinković Gojka Mirjana, rođena 1939, Rupovo Brdo, ubijena i spaljena, 10.06.1992.g.

22.Milinković Petra Radoje, rođen 1952, Rupovo Brdo, ubijen i spaljen, 10.06.1992.g.

23.Žugić Koviljka, rođena 1922,Rupovo Brdo, zadavljena u svojoj kući, 10.06.1992.g.

24. Maksimović Milorada Radomir, rođen 1942, Ratkovići, mucen i preminuo od batina,21.06.1992.g.

25.Stanojević Desanka, rođena 1923, Ratkovići, živa zapaljena u kući, 21.06.1992.g.

26.Prodanović Petra Živan, rođen 1966,Ratkovići, zaklan, 21.06.1992.g.

27.Prodanović Drage Zora, rođena 1941, Ratkovići, mučena i ubijena u kući,21.06.1992.

28.Stanojević Todora Nikola, rođen 1958, Ratkovići, masakriran i zapaljen,21.06.1992.g.

29.Pavlović Milovan, rođen 1920,Ratkovići, ubijen i zapaljen, 21.06.1992.g.

30.Stanojević Milorada Radenko, rođen 1940, Ratkovići, zaklan u kući,21.06.1992.g.

31.Novaković Miloš, Ćićevci, glava odsečena i odneta, 23.06.1992.g.

32.Stevanović Dragomira Stojan, rođen 1939, Ratkovići, mučen, izboden nožem, razbijena glava tupim predmetom, nađen kastriran i sa penisom u ustima, 27.061992.g.

Zeljko Tomic : Sokolac

1975

30.07.2005

Istina o Srebrenici 2

33. Lazić Pavla Vidoje, rođen 1937, Brežani, razapet na krst i spaljen, 30. 06. 1992. g.

34. Lazić Pavla Kristina, rođena 1935, Brežani, slepa žena, duševni bolesnik, zapaljena u kući, 30. 06. 1992. g.

35. Rankić Mike Milisav, rođen 1947, Brežani, zapaljen u kući, 30. 06. 1992. g.

36. Rankić Milisava Mirko, rođen 1972, Brežani, zapaljen u kući, 30. 06. 1992. g.

37. Rankić Milisava Dragoslav, rođen 1974, Brežani, zapaljen u kući, 30. 06. 1992. g.

38. Stevanović Radisava Milomir, rođen 1946, Brežani, živ zapaljen u blizini kuće, 30. 06. 1992. g.

39. Novaković Rada Miloš, rođen 1956, Brežani, ubijen sekirom, glava odsečena i odneta, 30. 06. 1992. g.

40. Milošević Milovana Vidoje, rođen 1974, Brežani, zapaljen u kući, 30. 06. 1992. g.

41. Mitrović Dragiše Milivoje, rođen 1930, Brežani, zapaljen u kući, 30. 06. 1992. g.

42. Radovanović Srećka Vidoje, rođen 1949, Zabokvica, ubijen maljem. 02. 07. 1992. g.

43. Simić Borisava Neđo, rođen 1951, Krnjići, zaklan 03. 07. 1992. g.

44. Porača Vaso, rođen 1912, Krnjići, zaklan u kući, 05. 07. 1992. g.

45. Vujić Soka, rođena 1930, Krnjići, probodena vilama i preminula, 05. 07. 1992. g.

46. Milošević Ilije Rada, rođena 1968, Zagoni, masakrirana, 05. 07. 1992. g.

47. Cvjetinović Dragomira Radinka, rođena 1952, masakrirana u Zalazju, 12. o7. 1992.

48. Popović Pere Blagoje, rođen 1907, Magašići, ubijen i sa suprugom zapaljen u kući, 20. 07. 1992. g.

49. Mićić Jakova Marko, rođen 1949, Slapašnica, zaklan, 24. 07. 1992. g.

50. Kovačević Radomira Milovan, rođen 1956, Stedra, zapaljen, 01. 08. 1992. g.

51. Mlađenović Ljubomira Anđelko, rođen 1965, Jezestica, odsečena glava i odneta, 08. 08. 1992. g.

52. Mlađenović Obrena Savka, rođena 1931, Ježeštica, ubijena tupim predmetom, 08. 08. 1992. g.

53. Lazić Svetozara Branislav, rođen 1937, Toplica, masakriran, 10. 08. 1992. g.

54. Lazarević Obrada Rado, rođen 1917, Podravanje, živ rasporen i izvađene iznutrice, 24. 09. 1992. g.

55. Mitrović Jove Mihajlo, rođen 1932, Podravanje, odsečena glava, 24. 09. 1992. g.

Zeljko Tomic : Sokolac

1974

30.07.2005

Istina o Srebrenici 3

56. Mitrović Ruža, rođena 1927, Podravanje, ubijena bodežom i tupim predmetom, 24. 09. 1992. g.

57. Mitrović Marka Drago, rođen 1917, Podravanje, masakriran, 24. 09. 1992. g.

58. Marinković Miloša Milovan, rođen 1956, Podravanje, zapaljen živ, 24. 09. 1992. g.

59. Marinković Miloša Rade, rođen 1961, Podravanje, masakriran i odsečena glava, 24. 09. 1992. g.

60. Tomić Marka Mihajlo, rođen 1941, Podravanje, zapaljen živ, 24. 09. 1992. g.

61. Gordić Mitra Slavko, rođen 1958, Gunjaci, zapaljen živ, 24. 09. 1992. g.

62. Borić Milivoja Mile, rođen 1946, Gunjaci, masakriran, 24. 09. 1992. g.

63. Sušić Todora Milivoje, rodjen 1958, Gunjaci, masakriran, 24. 09. 1992. g.

64. Gligorević Mijata Miodrag, rođen 1956, Gunjaci, masakriran, 24. 09. 1992. g.

65. Salipurević Božidara Slavko, rođen 1971, Gunjaci, masakriran, 24. 09. 1992. g.

66. Salipurević Milorada Vidoje, rođen 1960, Gunjaci, masakriran, 24. 09. 1992. g.

67. Prodanović Milisava Žarko, rođen 1970, Rogosija, ubijen, lobanja probijena i smrskana tupim predmetom, 26. 09. 1992. g.

68. Prodanović Milisava Milomir, rođen 1966, Rogosija, ubijen, lobanja smrskana, 26. 09. 1992. g.

69. Prodanović Milana Mirko, rođen 1964, Rogosija, ubijen, lobanja smrskana, 26. 09. 1992. g.

70. Stanišić Cvijana Nenad, rođen 1972, Rogosija, ubijen, lobanja smrskana, 26. 09. 1992. g.

71. Stanišič Cvijana Neđo, rođen 1964, Rogosija, ubijen, lobanja smrskana, 26. 09. 1992. g.

72. Stanišić Stanka Mile, rođen 1960, Rogosija, ubijen, lobanja smrskana, 26. 09. 1992. g.

73. Rebić Neđe Rajko, rođen 1958, Rogosija, ubijen, lobanja smrskana, 26. 09. 1992. g.

74. Ravnjaković Milorada Zoran, rođen 1960, Rogosija, ubijen, lobanja smrskana, 26. 09. 1992. g.

75. Tešić Rajka Tomislav, rođen 1971, Rogosija, ubijen, lobanja smrskana, 26. 09. 1992. g.

76. Alempić Radislava Dimitrije, rođen 1959, Rogosija, masakriran, 26. 09. 1992. g.

77. Mitrović Ljubomira Mićo, rođen 1955, Rogosija, masakriran, 26. 09. 1992. g.

78. Đokić Milete Sreten, rođen 1938 Boljevići, ubijen i glava odsečena, 05. 10. 1992. g.

79. Đokić Sretena Svetozar, rođen 1965, Boljevići, iskasapljen, izvađene oči, i kastriran, 05. 10, 1992. g.

80. Jovanović Veselina Miloš, rođen 1928, Loznica kod Bratunca, masakriran, 14. 12. 1992. g.

Ovakvih svirepih ubistava je preko tri stotine. Za veliki broj počinilaca zločina postoje dokazi i svedoci.

NASTAVIĆE SE....

1969

29.07.2005

srebrenica v
ako ne rasvijetlimo zbivanja oko potocara, broja poginulih u borbama, broja donijetih sa raznoraznih strana oko srebrenice, nikada necemo zavrŠiti, niti jednu stvar u Bosni i Hercegovini, upamet se braco Srbi!

Licno sam bio u Skelanima, Kravici, Potocarima, Jezeru i mnogim selima oko Srebrenice. Sreo sam mnogo Srba koji su izgubili svoje familije 16. januara 1993. godine. Pricali su mi o strahotama koje su se desavale i koje samo ludak moze da uradi. Kao covjeku, zao mi je onih nekih 700 ljudi koji su pobijeni, ali znam da su Srbi iz okoline Srebrenice imali spisak za likvidaciju muslimana mnogo prije neko sto su Srbi usli u Srebrenicu.

Da su Naserovi mudzahedini kojim slucajem meni pobili familiju, ja ni jednog od njih ne bih postedio. Siguran sam da ni Mladic nista nije mogao uraditi da sprijeci krvoprolice. Nažalost, vi Srebrenicani ste trebali da mislite na to da ce vam doci "sudnji dan" prije nego sto ste pobili Srbe.

Na internetu postoji spisak 100. 000 ljudi pobijenih u Jasenovcu, nekoliko stotina srpskih ljudi, zena i djece pobijenih u Srebrenici, koji cu i ja da objavim ovdje. Zasto i vi Muslimani ne stavite na internet spisak muslimana pobijenih u Srebrenici. Primjera radi, moj poznanik iz Srebrenici Azem, sa svojih pet sinova, se vodi "nestao" a kupio je moj stan, i znam da su mu svi sinovi zivi.

Vi muslimani mislite da ako su Amerikanci na vasoj strani, da ste i vi u pravu. Sto se Mehmeda tice, on nije nikakva izmisljotina, potpisao se kao Mike, srpski jezik mu, kao sto vidite, nije bas najbolji jer vec dugo godina zivi u Americi. Nije "zarazen" vasom ustaskom politikom, nije zedan srpske krvi, i normalan je covjek koji tragajuci za istinom posjecuje i srpske sajtove, kao sto je ovaj. Svaka ti cast, brate Muhamede.

Mehmed Becirovic :

1966

28.07.2005

Zdravo Zeljko

Zelio bih ti se zahvaliti na clanku "Istina o Srebrenici".

Ja nisam znao da su Muslimani bili takvo provokativni ali mi je bilo pod sumnjom zasto su Srbi napravili masakru i zasto je Naser Oric sada na sudenju u Hagu. Sada mi je sve cisto zahvaljujuci vama.

Da te Gospod Bog bagosovi za ovo rasciscenje.
Puno zahvalan na informacijama,

Mehmed Becirovic

Zeljko Tomic : Sokolac

1960

18.07.2005

Istina o Srebrenici (1)

Preuzeto iz novina "The Globe and Mail" (Canada), July 14, 2005
Originalni naslov: The real story behind Srebrenica

Pise kanadski general LEWIS MacKENZIE,
prevod Željko Tomic http://www.slavicnet.com/

Ova sedmica se obiljezavala deseta godisnjica druge najvece greske Ujedinjenih nacija od njihovog osnivanja 1945. godine -- genocid u Ruandi je nesumljivo najveca greska. Sa mnogo fanfara, ceremonija se fokusirala na masakru "oko" 8000 muslimanskih ljudi i djecaka koje je pobila vojska generala Ratka Mladica u Srebrenici tokom jula 1995. godine.

Vecina izvjestaja u zutoj stampi se ne bavi pozadinom i odgovornosti za katastrofu u Srebrenici. Zbog toga vise vole da taj dogadjaj prikazu tako kao da su samo Srbi krivi.

Kao neko ko je odigrao skromnu ulogu u nekim od dogadjaja koji su prethodili ovom masakru, mislim da bi dodatno objasnjenje moglo da rasvijetli situaciju. Pocetkom 1993. godine, poslije moga odlaska iz Kanadske vojske, ja sam pozvan da se pojavim pred nekoliko komiteta americkog kongresa koji su osnovani u vezi Bosne. Nekoliko mjeseci ranije, moj naslednik u Mirovnim snagama UN, general Filip Morilon, je -- uprkos savjeta njegovih UN gospodara -- nasilno usao u Srebrenicu u pratnji malog kontigenta kanadskih vojnika i rekao njihovim stanovnicima da su sada oni pod zastitom Ujedinjenih nacija. Zvanicnici u Ujedinjenim nacijama su bili bjesni na generala Morilona, i sa stampom na njegovoj strani, oni su bili primorani da proglase koncept "sigurnosnog raja" za sest podrucja Bosne, ukljucujuci i Srebrenicu.

Interesujuci se sta ovaj koncept treba da znaci, jedan od americkih senatora me je pitao koliko vojnika bi trebalo da se proglasi "sigurnosna zona". "Negdje oko 135, 000 vojnika, " odgovorio sam ja. Oruzane snage su morale da budu toliko velike posto su Srbi imali artiljeriju dalekog dometa. Novi komadant UN na podrucju Bosne, belgijski general Fransis Brikemont se slozio sa mojom procjenom ali je bio spreman da pokusa da brani taj prostor sa 65000 dodatnih vojnika. Generalni sekretar UN u tom periodu, Butros-Butros Gali, je otisao u Savjet bezbjednosti sa preporkom za 27500 vojnika. Savjet bezbjednosti je odobrio svega 12000 vojnika, a sest mjeseci kasnije manje od 2000 vojnika je dodato u UNPROFOR za tkz. zadatke sigurnosne zone.

Nakon toga je Savjet bezbjednosti promjenio definiciju "sigurnosne zone" rezolucijom koja je rijeci "UN ce braniti sigurnosnu zonu" u "njihovim prisustvom ce UN da odvratu napade na sigurnosne zone". Drugim rijecima, maleni, simbolicni, lako naoruzani kontigent UN ce da bude postavljen kao zrtveno jagnje u Srebrenica da "odvrati" armiju bosanskih Srba od napada na to podrucje.

Bosansim muslimanima nije trebalo mnogo vremena da shvate da UN nisu u stanju da odrze svoje obecanje "zastite" Srebrenice. Sa malo pomoci izvana, oni su poceli da ubacuju hiljade vojnika i oruzja u "sigurnosnu zonu". Kada su muslimanski vojnici postali bolje opremljeni i obuceni, poceli su da izlaze iz podrucja Srebrenice i pale srpska sela i ubijaju njihove stanovnike, a zatim se brzo povlace u sigurnosnu zonu Ujedinjenih nacija. Ovi napadi su dostigli kulminaciju u 1994. godini, a nastavili su se i u ranoj 1995. godini nakon sto se kanadska pjesadijska jedinica, koja je tamo bila jednu godinu, zamjenjena sa vecom holandskom jedinicom.
nastavak na sledecoj strani

Zeljko Tomic : Sokolac

1959

18.07.2005

Istina o Srebrenici (2)

nastavak sa prethodne strane

Bosanski Srbi su mozda imali tesko oruzje, ali su se muslimani izjednacili u pjesadijskim vjestinama koje su jako vazni u nepristupacnim terenima oko Srebrenice. Kada je u proljece 1995. godine okopnio snijeg, komadantu bosanskih muslimana Naseru Oricu, je postalo jasno da bosanski Srbi namjeravaju da napadnu Srebrenicu da bi zaustavili napade na srpska sela. Zbog toga je on i jedan veliki broj njegovih boraca pobjegao iz grada. Srebrenica je ostavljena nebranjena sa strateskom idejom, da ako Srbi napadnu nebranjeni grad, sigurno ce to da izazove NATO i UN da se sloze oko toga da NATO opravda vazdusni napad na Srbe. I tako je srpska vojska usla u Srebrenicu bez mnogo otpora.

Sta se nakon toga dogodilo, tema je za diskusiju. Muslimanski ljudi i stariji djecaci su odvojeni od staraca, zena i djece, koji su transportovani u pravcu Tuzle i sigurnosti. Nije zahvalno komentarisati, ali bi trebalo reci da, ako zelite da pocinite genocid, onda ne treba da dozvolite zenama da idu jer su one kljuc produzetka populacije grupe koju pokusavate da unistite. Mnogo ljudi i djecaka je ubijeno i sahranjeno u masovne grobnice.

Dokazi koji su dostavljeni haskom tribunalu bacaju ozbiljnu sumnju na podatak da je "oko" 8000 bosanskih muslimana masakrirano. Ovaj podatak ukljucuje "do" 5000 onih koji se vode kao nestali. Preko 2000 leseva je pronadjeno oko Srebrenice, ali oni ukljucuju zrtve tri godine intezivne borbe u toj zoni. Podatak od 8000 ubijenih se matematicki ne moze dokazati.

Naser Oric, vodja bosanskih muslimana u Srebrenici, je sada u Hagu na sudjenju za ratne zlocine koje je pocinio u toku njegove "odbrane" Srebrenice. Podaci prikupljeni do sada pokazuju da je on odgovoran za ubijanje isto toliko srpskih civila izvan Srebrenice koliko je armija bosanskih Srba ubila u Srebrenici.

Greske se nikada ne mogu ispraviti, ali ovi trenuci istorije su sramotni za sve nas jer se nasa apatičnost ne bi smjela posmatrati izolovano bez spleta dogadjaja koji su ovaj dogadjaj uzrokovali.

----
General-major Lujis Mekenzi ( Lewis MacKenzie ) je bio prvi komadant snaga Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini.

Uvećan broj žrtava masakra

Identitet Srećka Pavlovića

Komisija za Srebrenicu Vlade RS iz 2004. godine i njen vrlo sporan izveštaj

Još jedna istina o Srebrenici

Istina o padu Srebrenice

Memorijalno spomen obilježje u Kravici

Muslimanske manipulacije

Srebrenica nije predata već prodata

Sumnje u zvaničnu verziju o broju srebreničkih žrtava

Orić je osuđen!

Pitanje u vezi Nasera Orica

Naser Oric

Srebrenica i Naser Oric

Pomen

Kradu srpske kosti

Srebrenički zločinci proglašeni žrtvama

Srebrenica, laži i medijske igre

Poginuli 4. juna 1992. godine

Ranjeni 4. juna 1992. godine

Re: Gosp .Tomić

Populacija po opštinama u Istočnoj Bosni

Re: gospodine Tomić

Srebrenica na filmu

srebrenica

Ko se sahranjuje u Potocarima

Srebrenica

Sta se desilo u Srebrenici?

Za `SLO SERB NEKO`

BAAAAH!

Čemerski gerilac

Opet Srebrenica

Zlocinac na slobodi

Uskoro: Spisak

Nesto malo o Naseru

Eksperti optužuju SAD zbog Srebrenice

Srebrenica - istina (1)

Srebrenica - Istina (2)

Mr

Srebrenica - malo sutra

Istina o Srebrenici 1

Istina o Srebrenici 2

Istina o Srebrenici 3

Zdravo Zeljko

Istina o Srebrenici (1)

Istina o Srebrenici (2)

Malo da razmisljamo...