Stradanja srpskih sela u Srebrenici (1) Gotovo da nije moguće opisati sve napade, pljačke, paljevine i razaranja kojima su bila izložena srpska sela.
Riječ je, kao što se moglo vidjeti, o preko sto naselja sa srpskim stanovništvom.
Smatramo da dovoljno ubjedljiv dokaz o njihovoj svojevrsnoj epopeji može da bude prikaz stradanja narednih nešto više od dvadeset sela i zaselaka sa područja opstina čiju sudbinu u toku ovog rata pokušavamo da prikažemo.
Ono što se dogodilo njima u izvesnom smislu je karakteristično i za sudbinu ostalih naselja.
Ukoliko, ipak, postoji neka razlika, ona je uglavnom u imenima žrtava i napadača, počinilaca nedjela, ali ne i u konačnom rezultatu njihovih pohoda.
Taj rezultat su uvijek pobijeni ljudi, opljačkana imovina, spaljena i razorena sela.
Ništa manje tragične posljedice imale su i gotovo bezbrojne zasede skrivane po busijama duž magistralnih i lokalnih puteva, u kojima je stradalo na stotine lica srpske nacionalnosti, ali i srebrenički zatvori iz kojih mnogi uhapšeni ili zarobljeni Srbi nisu izneli živu glavu.
Sudbina mještana prvih srpskih naselja koja su muslimani napali - Gnione, Blječeve i Metaljke (zaklani, spaljeni, svirepo ubijeni ljudi, opljačkana, razorena i spaljena naselja) nagovjestila je sve ono što će se uskoro i ostalima dogoditi. Uostalom, o tome treba da posvedoče činjenice koje smo za ovih, više od godinu dana uspjeli da prikupimo. Blječeva (opština Bratunac)Selo sa ubjedljivom muslimanskom većinom u ukupnom stanovništvu (muslimana 532, Srba 71). Napad na ovo mjesto je i početak brojnih nasrtaja muslimanskih šovinista na kompaktna srpska naselja u bratunačkoj opštini. Napad je izvršen 6. maja 1992. godine. Stradali su:Taj deo Blječeve je napusten od srpskog stanovništva koje i danas živi u izbeglištvu. Imovina je opljačkana i razneta po okolnim muslimanskim selima, a kuće popaljene. Neposredni, kolektivni izvrsioši napada su muslimani iz okolnih muslimanskih sela i same Blječeve, među kojima su prepoznati: njihov predvodnik Ibrahimovic Hasib, ali i Dželić Fuzo, Ćosić Meho, Jašarević Ismet, Memišević Šaćir i Muratović Ibran, i dr. Gniona (opština Srebrenica)Zaselak pretežno srpskog sela Gostilj (113 Srba, 35 muslimana). Napad izveden takođe 6. maja 1992. godine. To je prvo spaljeno i do temelja razoreno srpsko selo u srebreničkoj opštini. Napad su izvršili muslimani iz susednog sela Potočari pod komandom Orić Nasera, vođe muslimanskih fundamentalista iz Srebrenice. Žrtve napada su:O tragediji ovog sela svedoče Slijepčević Marko i Vukadinović Miladin. Kao neposredni izvršioci prepoznate su uglavnom komšije: Oparci (opština Srebrenica)Srpski zaselak sela Brezovice u kome muslimani čine većinsko stanovništvo (Srba 64, muslimana 462). Zaselak Oparci napadnut je 1. juna 1992. godine i tom prilikom ubijeno je šest meštana srpske nacionalnosti: Popaljene su sve srpske kuće, a bilo ih je 22. Prepad na zaselak i zločine izvršili su: Svedok napada Petrović Miloje. Metaljka (opština Milici-Vlasenica)Ovo srpsko naselje od 15 domaćinstava koje su muslimanske oružane formacije iz Cerske napale 2. juna 1992. godine. U tom napadu nije bilo ljudskih žrtava, pošto su se meštani iz predostrožnosti blagovremeno izvukli i sklonili u okolna srpska sela. Međutim, za vreme napada selo je potpuno uništeno, pokretna imovima opljačkana, a građevinski objekti spaljeni. Oskrnavljeni su i spomenici na srpskom pravoslavnom groblju. Napad na Metaljku izvršen je pod komandom O napadu i uništavanju ovog sela svedoče ratni vojni zarobljenici Bećirović (Habiba) Halid, jedan od napadača i Sulejmanovic (Šabana) Mirsad, zvani Škejo, rodjen 1967. u Škugrićima, opština Vlasenica. Rupovo Brdo (opština Milići)Pretežno srpsko selo (125 stanovnika, od toga 116 srpske nacionalnosti, 8 muslimana i jedan jugosloven), udaljeno oko 20 km. od Milića, a sačinjavaju ga zaseoci: Žugici, Gligori i Milinkovići, sa ukupno 25 domaćinstava, napadnuto je od muslimanskih formacija 10. juna 1992. godine u ranim jutarnjim časovima. U vreme napada u selu se nalazilo civilno stanovništvo. Napadači na Rupovo Brdo su muslimani iz susednih sela: Tom prilikom ubijeno je pet lica srpske nacionalnosti: Posmrtni ostaci bračnog para Mirjane i Vojislava Milinkovića pronađeni su ugljenisani u njihovoj kući. Prilikom napada teže su povređeni starica Vukica Milinković i Milomir Žugić, a nestali su, najverovatnije uhvaćeni i ubijeni, meštani: Nestalim licima od tada se gubi svaki trag. Selo je opljačkano i spaljeno. Tom prilikom izgorelo je 25 kuća novije gradnje, osnovna škola, radionica i upravna zgrada DP "Birač", Vlasenica. Pored navedenih vođa, od napadača na selo prepoznati su: O stradanju ovog sela svedoče preživeli meštani Milojka Milinković i Žugic Aleksije, kao i Budić Husein, koji je o tom napadu ovlašćenim organima dao informativnu izjavu. Ratkovici (opština Srebrenica)Ovo srpsko selo (338 stanovnika) napadnuto je 21. juna 1992. godine i tom prilikom ubijeno više meštana, od toga pet žena i tri starija muškarca između 64 i 71 godine: Za napad, zločine i pljačku okrivljuju se muslimanske porodice Pozdanovići, Medići, Podkorjenovice, Martići, Osmanovići, a od pojedinaca prepoznati su: Svedoci stradanja Ratkovica su Pavlović Obren, Prodanović Zarja, Stević Dragina i Rankić Radovan. |


Gotovo da nije moguće opisati sve napade, pljačke, paljevine i razaranja kojima su bila izložena srpska sela.
Riječ je, kao što se moglo vidjeti, o preko sto naselja sa srpskim stanovništvom.
Smatramo da dovoljno ubjedljiv dokaz o njihovoj svojevrsnoj epopeji može da bude prikaz stradanja narednih nešto više od dvadeset sela i zaselaka sa područja opstina čiju sudbinu u toku ovog rata pokušavamo da prikažemo.
Ono što se dogodilo njima u izvesnom smislu je karakteristično i za sudbinu ostalih naselja.
Ukoliko, ipak, postoji neka razlika, ona je uglavnom u imenima žrtava i napadača, počinilaca nedjela, ali ne i u konačnom rezultatu njihovih pohoda.
Taj rezultat su uvijek pobijeni ljudi, opljačkana imovina, spaljena i razorena sela.
Ništa manje tragične posljedice imale su i gotovo bezbrojne zasede skrivane po busijama duž magistralnih i lokalnih puteva, u kojima je stradalo na stotine lica srpske nacionalnosti, ali i srebrenički zatvori iz kojih mnogi uhapšeni ili zarobljeni Srbi nisu izneli živu glavu.