U mojim ranijim tekstovima sam objavi opširan opis "Analize propale muslimanske ofanzive na Srpsko Sarajevo, juna 95'".
Tu možeš da pročitaš sa kojim snagama je rasolagala muslimanska armija u odnosu na Srbe.
Tekst sam dobio od mog prijatelja Razvigora a on je došao do podataka koristeći se muslimanskim izvještajima o toj ofanzivi.
Pretpostavljam da je omjer snaga znatno veći nego što je tu navedeno, pošto je izvještaj pravljen posle ofanzive na Srpsko Sarajevo.
Kada im tako velika ofanziva nije uspjela, mislim da su namjerno umanjili omjer snaga, da bi umanjili svoju bruku.
Ofanziva na Srpsko Sarajevo je pripremana do nasitnijih detalja, uz nesebičnu pomoć američkih generala.
Zbog propasti ove ofanzive, tj.
uspješne odbrane VRS, naši položaji su bili bombadovani od strane NATO aviacije! Neka to služi na čast, tako silnoj armiji!
U tom zločinačkom bombardovanju, gađajuči sve važne objekte, čak i bolnice i djelove borbene linije, ne izostavivši ni ono što se kretalo po cesti pa čak i putnička vozila.
U jedno takvom bjesomučno bombardovanju pogođeno je vozilo Golf, kojim sam ja upravljao.
U tom bombardovanju poginuo je jedan od najvećih junaka sarajevskog ratišta, komandir borbenog voda V.
P.
i moj veli prijatelj, Radenko Galinac-Gali.
Zbot gubitka takvog heroja kakav je bio Gali, NATO snagama neću nikada oprostiti!
Nenad : Novi Sad
56123
14.12.2011
Hvala vam srpski Obilici
Slucajno sam naleteo na ovaj sajt i samo zelim da vam se zahvalim sto dokumentujete na netu vasa svedočenja.
Istina je zlata vredna jer nam sada istoriju pišu dušmani koji su nas (vas) bombardovali 94-95, a mene na Kosmetu 1999.
godine.
Mi u Srbiji možemo od vas iz Repiblike Srpske učiti kako se časno i pošteno bori za otadžbinu.
Profitera i ulizica je uvek bilo i bice ih sve dok je sveta i veka.
Jakovljevićeva tiologija Srba počinje recenicom: "U ratu su heroji i junaci u prvim redovima, a s' mirom na njihova mesta dolaze dobošari, kuvari i pozadinci".
Svako dobro u daljem radu i dogodine ujedinjeni!
Vojislav Radic : Brcko
36582
02.08.2011
Za srpske junake
Postoji mnogo vrijednih pisaca, koji su mi uljepšali ovu godinu.
Na ovoj stranici objavljeno je mnogo lijepih tekstova.
Ipak, za ovu godinu sam se odlučio da za tekst godine proglasim ovaj: Vojislav Radić je imao svega pet godina kada je počeo rat.
Ipak, ono što je on ovdje napisao zaslužuje svaku pohvalu, a vjerovatno ću mu iduće godine poslati i neki prigodan poklon: USB flaš, digitalni foto-aparat ili neku sličnu sitnicu.
Ne znam kako da počnem i šta da napišem.
Već neko vrjeme pratim ovaj forum i fasciniran sam.
Te priče sa ratista, borbe u kojima ste vi živi a i oni o kojima ste pisali pokojni pokazali hrabrost i srce od kojih zastaje dah...
U doba rata sam bio jako mlad i kad je rat počeo imao sam samo 5 godina.
Ali ostale su mi neka sjećanja urezana u pamćenje.
Javljam se ovdje na temu Boro Radić jer vidim da je taj čovjek zaista bio junak kakvog cjene ne samo Srbi već i muslimani.
A isto tako moje porjeklo ide sa Romanije, moj pradjed je kao šumar otišao na Ozren i tu zasnovao porodicu i nastavio život, pa mi možda taj Boro dođe i neki daleki, vrlo daleki rođak jer se i ja tako prezivam.
Rat je zlo koje ne treba niko poželiti ali meni nekada bude žao što nisam imao više godina da i ja stanem u odbranu svoga naroda kao i svi moji u familiji, mada niko ne zna kako bi se pokazao u trenucima kad zagusti.
Hoću još da kažem po svemu što sam do sada našao na netu a i što sam čuo od ljudi, da je Sarajevsko-romanijski korpus po meni učinio nešto nevjerovatno i da svaki pripadnik zaslužuje priznanje.
Zadržati toliku silu i toliko brojnijeg neprijatelja u Sarajevi i samim tim zaštiti i oslabiti snagu njegovu na ostalim ratištima je za divljenje.
Volio bih kad bi bilo ljudi i sa ostalih ratišta da pričaju svoje priče, ali naravno samo istina dolazi u obzir. Živeći u Lukavcu kad je počeo rat, moji roditelji su mene i sestru pokupili i izbjegli na Ozren gdje smo imali vikendicu.
Tamo i nisam osjetio baš toliko rat a i po priči moga oca.
Kada sam trebao krenuti u 1.
razred došli smo u Brčko i tek tada smo vidjeli kakve su strahote zadesile ove prostore.
Hvala Bogu, otac mi je preživio rat ali ne voli da priča o njemu toliko tako da od njega ne mogu da čujem ništa.
Ali ono što sam uspio da čujem od drugih ljudi me je dovelo do jednog imena koji mi je pa mogu slobodno reći uzor.
On je nažalost poginuo prilikom oslobađanja vojnika na Majevici koji su bili u okruženju ali isto postoje teorije neke zavjere od strane srpski ratnih profitera i kriminalaca.
Ime tog Srpskog junaka je Boško Perić - Peša i on je nešto kao Boro Radic u Vogošći tako je on bio u Brčkom.
Nezaposlen sam student u Doboju, tako da nemam nikakvih novčanih primanja a volio bi nekada kada počnem da radim da doniram da se ljudi presele na vojnicka groblja, da se spomenici urade dolični njihovom junaštvu i da se možda neka knjiga ili film napiše o svemu tome.
Jer mi moramo više da radimo na dokazivanju istine o svemu što je bilo.
Takođe porodicama poginulih boraca ili boraca invalida koji teško žive treba pružiti svu neophodnu pomoć.
Sramota je pustiti ljude da se pate a da li su sve za Srpstvo.
Eto, samo nastavite sa pisanjima a ja ću i dalje da uživanjem i divljenjem da vas čitam.
Izvinite na smetnji i upadom na forum.
Bog vam pomogao i blagoslovio.
Zeljko Tomic : Sokolac
26023
05.01.2011
Pjesma: Srce heroja
Malo je ljudi koji, svaki put kada nešto urade, urade pravu stvar.
Jedan od njih je "Vogošćanin Pravi", koji mi je putem email-a poslao sledeću poruku:
Željko,
šaljem ti video snimak pjesme "Srce heroja", ako možeš da ga objaviš na forumu.
Sa ovom pjesmom bih želio da pozdravim sve srpske borce iz otadžbinskog rata i da im poželim sretnu Novu godinu.
Sine moj, bio sam tamo kad nebo je gorilo.
Srce heroja tamo je bilo, tamo se borilo.
Svaki je metar domovina, zastava sine moj.
Zato smo ponosno vodili drugi Kosovski boj.
Srce heroja zauvjek živi, ne mogu da ga ubiju.
Srce heroja kuca vječno, samo za Srbiju.
Ova je zemlja rađala djecu, djecu što znaju čuvati dom.
Srce heroja kuca glasno, glasno kao grom.
Srce heroja kuca glasno, glasno kao grom.
Oče moj, bićemo tamo gde su vaši grobovi.
Tamo gde su heroji pali, naši su domovi.
Svaki je metar domovina, zastava oče moj.
Ako zatreba mi ćemo opet u novi Kosovski boj.
Srce heroja zauvjek živi, ne mogu da ga ubiju.
Srce heroja kuca glasno, samo za Srbiju.
Ova je zemlja rađala djecu, decu što znaju čuvati dom.
Srce heroja kuca glasno, glasno kao grom.
Srce heroja kuca glasno, glasno kao grom.
Ako zatreba mi ćemo opet u novi Kosovski boj.
Ako zatreba mi ćemo opet u novi Kosovski boj.
Razvigor :
24133
17.03.2010
Дан одбране Сарајевско-романиjске регије
1.
део
2.
део
Razvigor :
24052
12.03.2010
Srecan rodjendan
Срећан ти рођендан
ђенерале Младићу,
нека те Бог сачува
од српских душмана
и да те дочекамо
у ослобођеној Србији!
Хвала ти што нас и
данас браниш од
Европске уније!
Nlo ... : Italia
24050
12.03.2010
Istina o Ratku Mladiću
Ratko Mladić je čovjek koji je na poternici već više od petnaest godina.
On je jedna je od onih ličnosti, koja plijeni i odbija...
Na jednoj strani je slavljen, na drugoj optužen bez jasnih dokaza...
Progonjen je kao zvijer i omiljen toliko da ljudi koji ga vole stavljaju ruku u vatru za njega, glavu u torbu...
godinama.
Niko na svijetu nema više jataka i prijatelja od progonjenog srpskog generala i ratnika...
I niko, u isto vrijeme, nema toliko neprijatelja.
Kako dokazati istinu a da ne strada onaj koji je na čelu Vojske Republike Srpske sačuvao toliko srpskih glava na ramenima, samo zato što je u tako teškom i prelomnom istorijskom trenucima bio vojskovođa i časno do kraja obavljao svoju vojničku dužnost, za razliku od političara koji su sve zakuvali, pa digli ruke od naroda, proglašavajući ga koletaralnom štetom.
Hoćemo istinu jer smo sigurni da je istina na našoj strani...
Na strani srpskog naroda i đenerala Ratka Mladića!
Cica Jovo : I.Sarajevo
24045
11.03.2010
Odgovor za 5450
Pokušavaš da me demantuješ i kažeš mi da sam izrevoltiran što uopšte nije tačno! Istina uvek boli.
Moram da ti kažem da smo uvek bili bolji borci od vas i mnogo pošteniji.
Naša jedinica nikada nije počinila ni jedan zločin, a vi i vikićevi specijalci ste to sigurno radili.
Najprije započneš neku temu a onda bježiš od nje.
Sigurno znaš šta se dešavalo tih dana.
Sjeti se malo 17.
6.
1993.
godine, pucali ste u autobus pun vojnika.
Kukavička zasjeda, a ti pričaš da si se borio pošteno prsa u prsa.
Igrom slučaja u autobusu je poginuo samo jedan borac, a dva lakše radnjena.
Da je taj koji je pucao imao hrabrosti da se malo duže zadrži možda bi mu učinak bio mnogo veći, ali je ometen.
I sada mu dobro pamtim facu i njegov cinični smeh.
Jedini problem je da mu je kratko trajao.
Moj prijatelju, smešna ti je priča, pa vi ispadoste cvećke, jer po tvome mi smo se sami ubijali.
Znam ja mnogo stvati za koje ti nisi ni čuo, nemoj više...
Kiki Aco Lazo : Bih
24036
11.03.2010
RE: Komandiri vatrenih linija
Stvarno nisam imao namjeru da nekoga kritikujem po pitanju komandira vatrenih linija, a pogotovu velikog šefa.
Slažem se sa vama po pitanju oficira VRS koji su vredeli.
Znamo svi ko je i kakav je oficir bio naš Gargamel.
Međutim, žalosno je koji su kriterijumi bili prilikom biranja komandira vatreni linija.
Mislim da je ideja bila dobra, i slažem se da su, prilikom dilaska novih jedinica, komandiri bili ti koji su trebali da ih detaljno upoznaju sa linijom i položajima prema neprijatelju.
Međutim, u mom kraju oni su bili obične babe jajare.
Bojali su se i vlastite sjenke.
Prilikom obilaska položaja u pojedinim momentima su se prebacivali kao da su u akciji, a za to vjerujte nije bilo potrebe.
Moje je mišljenje je da je komandire trebalo birati po nekim kriterijumima npr.
hrabrosti, odvažnosti, mogućnosti samoodluke.
Ali, onda bi svi oni bili izvan konkurencije, tj.
rodbinske i prijateljske linije.
Vjerujte da sam solidan poznavalac vojske, a jedinica kojom sam pripadao je imala je više obuka te sam i nakon rata ostao četiri godine u VRS kao profesionalni vojnik u činu vodnika.
Izveo sam osam generacija mladih vojnika.
Mislim da solidno znam šta je vojska i da je bez discipline nema.
Međutim, sve ovo što smo imali je žalosno.
Kiki Aco Lazo : Bih
24021
10.03.2010
Izmisljeni formacijski polozaji
Odavno hoću da napišem nešto o izmišljenim formacijskim položajima u VRS početkom rata, na prostorima gdje sam živio.
U toku cijelog rata, u našoj vojsci su postojali neki formacijski položaji koji nisu zabilježeni ni u jednoj vojsci u svijetu.
Tako su se, pored komandira čete i voda, na linijama postavljani i razno-razni komandiri vatrene linije, pa pomoćnici komandira, i tako dalje da te glava zaboli.
Na te položaje se dolazilo preko rodbinskih i prijateljskih veza.
Ovo je mnogo smetalo nama običnim borcima, ali protiv toga nismo mogli ništa učiniti jer su ti pojedinci pustili jake korjene.
Svi ti komandiri vatrenih linija su se krili po podrumima sa ženama i babama.
Uz dužno poštovanje pojedinaca, moje mišljenje je da smo u ratu i dobro prošli ko nas je sve vodio.
Ne želim na ovom mjestu da ikoga imenujem jer mislim da ti ljudi nisu vrijedni pomena.
Trebalo bi nešto napisati i o donatorima, koji su za kutiju cigareta kupovali slobodne dane i tako se bogatili uz ogromnu pomoć naših komandira i komandanata.
Međutim, o ovome bih drugi put.
Možda će ova tema nekome i zasmetati, a možda biti i dosadna, ali ja osjećam potrebu da i o tome pišem.
Poštovani,
razumjem tvoju ogorčenost na pojedine ljude sa kojima si ti imao loše iskustvo.
Slažem se i sa tobom da je VRS imala dosta nestručnog komandnog kadra, uglavnom zbog toga što se 90% onih ugojenih oficira, koji su u miru uživali sve benificije, ili pobjegli u Srbiju ili se smjestili u neke pozadinske komande.
Vrlo malo je bilo poštenih oficira (poput Grargamela npr.
) koji su u ratu radili ono za šta su u miru obučavani - da komanduju vojskom i da budu sa vojskom.
Međutim, kao inženjer organizacije rada, oficir u VRS, i vođa razno-raznih stručnih timova u profesionalnom životu mogu da kažem dvije stvari:
1) Ideja komandira vatrenih linija je došla iz GŠ VRS, prema tome ovdje kritikuješ i "velikog šefa".
Ona je imala smisla na mjestima na kojima su se jedinice mjenjale često, a na njihovo mjesto dolazili borci (sa komadantima i komandirima) koji nikada prije toga nisu bili na tim položajima.
Svrha komandira vatrenih linija je bila da svoje znanje o specifičnosti konkretne linije, navikama i taktici neprijatelja na toj dionici prenose na komandni kadar koji dolazi u smjenu.
Drugim riječima, koncept je bio dobar ali implementacija na mnogim mjestima više nego očajna, a osobe postavljene na te položaje uglavnom beskorisne.
2) Po teoriji organizacije svaka organizaciona cjelina teži ka haosu.
Zbog toga treba stalno raditi na suzbijanju tog haosa i unapređivanju organizacije.
Vojska je posebno kompleksna organizaciona jedinica, sa vertikalnom strukturom rukovođenja tj.
komandovanja i u njoj nema povratne informacije prema višim strukturama o kvalitetu nadređenih.
Nadređene starješine su postavljale komandire vatrenih linija, i oni su mnogo više radili za svoje šefove nego za tebe.
Drugim riječima, možda ja i ti ne shvatamo pravu ulogu koju su oni imali.
Ratko Obrenovic : Detroit, Usa
24014
09.03.2010
Drinski korpus
1995.
godine Drinski korpus je imao oko 15.
000 vojnika organiziranih u 13 geografski određenih jedinica, a to su:
1.
zvornička pješadijska brigada
1.
vlasenička laka pješadijska brigada
1.
birčanska laka pješadijska brigada
1.
milićka laka pješadijska brigada
1.
bratunačka laka pješadijska brigada
2.
romanijska motorizovana brigada
1.
podrinjska laka pješadijska brigada
5.
podrinjska laka pješadijska brigada
5.
mješoviti artiljerijski puk
5.bataljon vojne policije
5.
inžinjerijski bataljon
5.bataljon veze i
Samostalni pješadijski bataljon Skelani.
In 1995 the Drina corps had about 15 000 soldiers in 13 territorial units:
1st Zvornik infantry brigade
1st Vlasenica light infantry brigade
1st Birac light infantry brigade
1st Milic light infantry brigade
1st Bratunac light infantry brigade
2nd Romania motorized brigade
1st Drina light infantry brigade
5th Drina light infantry brigade
5th mixed artillery brigade
5th Military police battalion
5th engineering battalion
5th signals battalion and
Independent infantry battalion Skelani
Zeljko Tomic : Sokolac
23611
04.02.2010
Gubici Sarajevsko-romanijske regije
Da li su 1.
i 2.
romanijska brigada bile formacijski u sastavu SRK, to sada i nije bitno.
Ono što nas interesuje je koliko je srpskih boraca poginulo na sarajevskom ratištu.
Prva romanijska brigada je bila sastavljena i od Paljana i Sokočana.
Na početku rata je veći dio te brigade bio stacioniran na Grbavici, ali kada su na tom ratištu organizovana jedinice sposobne da drže liniju, dio te brigade je prebačen na goraždansko ratište - najprije na Renovicu kod Pala, a zatim Igman, Treskavicu, Nišiće...
Neka te ne buni što je 2.
romanijska motorizovana brigada najprije bila u sastavu Sarajevsko-romanijskog korpusa da bi u novembru 1992.
godine bila pripojena Drinskom korpusu.
Sa nekih 1300 boraca na prvoj liniji, raspoređenih u dvije smjene, ova brigada je pokrivala nevjerovatnih 420 kilometara ratišta - od Krivajevića do Skelana.
Neko vrijeme sam i sam bio pripadnik ove brigade.
Čak je i Rogatička brigad bila prisutna na sarajevskom ratištu.
Jedan njen bataljon je bio stacioniran na Grbavici.
Nije mi jasno ovo vaše djeljenje na korpse i brigade! Po vama, na primjer, ako je borac poginuo na Grbavici ili na Olovu ne treba da bude uračunat u žrtve sarajevskog ratišta, ili SRK.
To isto važi i za četnike, tj.
dobrovoljce od kojih neki zvanično nisu bili u sastavu SRK, niti na platnom spisku Vojske Republike Srpske.
Prema tome, ako su poginuli ne treba ih ni računati.
Neki misle da specijalci iz 72.
specijalne brigade, koji su poginuli na Betaniji nisu srpske žrtve jer oni po njima ili nisu Srbi ili su Srbi manje vrijednosti jer su došli iz Srbije.
Isto vrijedi i za Sokočane poginule u odbrani Banjaluke - njih bi neki otpisali kao "tehnološki višak" i ne bi ih stavili ni na jedan spisak.
Isto važi i za poginule vojnike VRS iz specijalnih jedinica poslatih kao ispomoć SRK u toku rata.
Međutim, oni su stavljeni pod kontrolu komadanta SRK i Vrhovnog komadanta VRS, pa ako su poginuli na tom ratištu oni bi i trebalo da se vode kao žrtve sarajevsko-romanijske regije.
U koji spisak staviti poginule borce, koji su bili obezbjeđenje naših generala u Glavnom štabu VRS.
Gdje staviti Pida, moga školskog druga koji je poginuo u Krajini.
Još jedan Sokčanin, Kane, je na moje oči umro na Grbavici 7.
novembra 1992.
godine na hirurškom stolu doktora Šupića.
Umro pet minuta nakon što je ranjen kod "11 plavih".
Nije pripadao SRK! Da ga damo muslimanima?
U manastiru Sokolica sam dobio spisak poginulih boraca sarajevsko-romanijske regije.
U manastiru se upisuju i dobrovoljci, ali na spisku nema Miće Vlahovića.
Nisam našao ni Predraga Žarkovića - Božura, niti njegovu sestru Draginju, poginula na Žuči.
Našao sam Boru M.
Radića (1954-1992).
Ovaj podatak govori o tome da još uvijek ima jako puno poginulih boraca koje moramo dodati na ovaj spisak.
U ovom nepotpunom spisku poginulih boraca sarajevsko-romanijske regije nalazi se:
3256 poginulih boraca sarajevsko-romanijske regije
320 boraca ( na 11 novih, mermernih ploča u manastiru ) naknadno dodatih na prethodni spisak
30 poginulih boraca koji su zaključno sa avgustom 2009.
godne, još uvijek čekali da bude dodati na zidove manastira
28 boraca logoraša, žrtava dušmanske torture u logorima "Silos" u Tarčinu i "Krupa" u Pazariću
41 nestali borac VRS sa područja sarajevsko-romanijske regije
136 umrlih boraca VRS sa područja sarajevsko-romanijske regije
___ Neprijavljeni borci.
Neke od neprijavljenih boraca sam i lično poznavao.
Ima i onih koji su sahranjeni na Vojničkom groblju u Sokocu, a nisu na ovom spisku.
Mislim da na zidove manastira treba upisati još bar 400 boraca! Vjerujem da će i ova stranica ispraviti dosta grešaka.
Da ponovim još jednom: umrli borci se tretiraju kao žrtve fronta ukoliko su umrli između smjena (npr.
srčani udar zbog prevelikog stresa) ili od bolesti koje su nastale kao direktna posledica boravka u rovu (npr.
upala pluća).
U ovu grupu ne spadaju borci koji su umrli nakon razrešenja dužnosti, tj.
demobilizacije a zna se čak i da su umrli od posljedica ranjavanja ili izloženosti otrovima i radio-aktivnom zračenju.
U maloj kapeli do manastira "Sokolica" upisani su i Dobrovoljci sarajevsko-romanijske regije u ratu 1912-1918.
godine.
Na ovom spisku se nalazi 548 lica.
U maloj kapeli do manastira "Sokolica" nalazi se i spisak Poginulih, nestalih i umrlih četnika i četničkih jataka u periodu od 1941.
do 1945.
godine i na njemu je pomenuto 796 boraca.
Kao što vidite, ovdje govorimo o 3811 do sada, na zidove manastira "Sokolica" upisanih boraca sarajevsko-romanijske regije, poginulih u otadžbinskom ratu (1992-1995.
godine).
Ovaj broj ne obuhvata lica pomenuta u kapli do crkve, a gdje je navedeno:
548 lica poginulih u Prvom svjetskom ratu
796 lica poginulih u Drugom svjetskom ratu
Pripadnike organizacije "Mlada Bosna"
Vrlo pohvalno je i to da su u kapeli ispisana i imena svih pripadnika "Mlade Bosne", bez obzira na nacionalnu pripadnost.
Tako se uz Gavrila Principa tu nalazi još čedrsetak imena a među njim i velikani srpske istorije: Bogdan Žerajić, Nedeljko Čabrinović, Danilo Ilić, Borivoje Jevtić, Trifko Grabež, Jezdimir Dangić, Veljko Čubrilović i Vaso Čubrilović, Muhamed Mehmedbašić, Ivo Kranjčević, nobelovac Ivo Andrić, Dobrosav Jevđević...
Razvigor :
23605
04.02.2010
Gubici SRK-a
Skoro sam siguran da su brojevi koje sam priložio najbliži istini.
Ti gubici od 4.
000 poginulih se sigurno odnose na broj poginulih u sarajevsko-romaniskoj regiji, a ne u SRK-u.
U taj broj ulaze i gubici 1.
i 2.
romanijske brigade, kao i Rogatičke brigade, koje nisu bile u sastavu SRK-a.
Da je SRK stvarno imao više od 4.
000 mrtvih i uz ogroman broj ranjenih koje je imao, bio bi u potpunosti uništen a Srpsko Sarajevo zauzeto.
Hvala Bogu, SRK je je uz strašna naprezanja malobrojnog ljudstva do kraja rata sačuvao operativnu sposobnost.
Broj koji sam ja naveo od 2333 poginulih i 128 nestalih je objavila Saniteska služba SRK.
Pravi broj poginulih srpskih vojnika na Sarajevskom ratištu je negde oko 2.
700.
a maksima-lan 3.
000.
Razvigor :
23600
03.02.2010
Gubici na sarajevskom ratištu
Po zvaničnim podacima Sarajevsko-romaniski korpus izgubio je tokom rata od 4.
aprila 1992.
do 31.
decembra 1995.
2333 vojnika.
Tome treba dodati i 128 nestalih vojnika korpusa koji se vode kao poginuli.
Kada se tom broju doda i broj poginulih vojnika iz drugih sastava VRS koji su se u početku rata nalazili u sastavu SRK-a ili su dolazili kao ispomoć na Sarajevsko ratište, dolazi se do ukupnog broja od maksimalnih 3.
000 srpskih junaka koji su pali u odbrani Srpskog Sarajeva.
To su veliki gubici.
Ako se uzme da je prosečno brojno stanje SRK-a tokom rata bilo oko 20.
000 vojnika, znači da je poginulo oko 15 odsto pripadnika ovog korpusa.
Treba ipak naglasiti da nisu svi ovi vojnici poginuli u borbi protiv neprijatelja.
Bilo je tu i dosta vojnika koji su poginuli nesrećnim slučajem, umrli prirodnom smrću ili usled neke teške bolesti, ali su kao vojnici ipak ušli u taj ukupan spisak poginulih i umrlih vojnika SRK-a.
Broj takvih slučajeva nije lako utvrditi, ali taj broj svakako nije zanemarljiv.
Na primer; junačka Ilijaška brigada je tokom rata izgubila 531 borca, a čak njih 87 su umrli ili nastradali van borbe, što jasno pokazuje da je udeo ovakvih slučajeva u ukupnom zbiru gubitaka SRK-a značajan.
Prvi korpus 'Armije BiH' imao je mnogo veće gubitke od SRK-a.
Po njihovim podacima koje je objavio general Nedžad Ajnadžić u svojoj knjizi 'Odbrana Sarajeva', 1.
korpus je ukupno imao 6.
585 poginulih vojnika tokom rata.
Od tog broja, 3.
587 vojnika su poginula u delu Sarajeva pod muslimanskom kontrolom, na unutrašnjem frontu, a 2.
998 vojnika 1.
korpusa poginulo je na spoljnom frontu oko Sarajeva.
U ukupne gubitke muslimanske vojske na Sarajevskom ratištu treba dodati i gubitke 2, 3, 4, 6.
i 7.
korpusa "Armije BiH" čiji su pojedini delovi neprekidno bili borbeno angažovani na Sarajevskom ratištu.
Ti gubici sigurno nisu mali, a procenjuju se na najmanje 3.
5000 poginulih vojnika.
Tako da se dolazi do zaključka da je muslimanska vojska na Sarajevskom ratištu izgubila najmanje 10000 vojnika.
Razlog tako velikih gubitaka leži u velikom broju ofanziva muslimanske vojske na Srpsko Sarajevo, koje je srpska vojska uvek odlučno slamala.
Poštovani,
mislim da broj od 2333 poginula vojnika SRK, koje ti navodiš na ovom mjestu, nije tačan.
Najkompletniji spisak poginulih vojnika SRK se može naći u manastiru "Sokolica" na Ravnoj Romaniji, gdje je upisano je gotovo 4000 poginulih boraca SRK.
Međutim, ni taj spisak nije ni približno tačan.
U to sam se i sam uvjerio kada sam pokušao da na istom nađem desetak najčešće pominjanih boraca na ovom forumu, i samo sam par njih našao na spisku.
Isti slučaj je bio i sa mojim rođacima, koji su poginuli na sarajevskom ratištu - od tri sam našao samo jednog upisanog.
Nažalost, veliki broj srpskih boraca je poginuo nesretnim slučajem, kako to Amerikanci kažu od "prijateljske vatre".
Dalje, bilo je i dosta slučajeva pogibije zbog nestručnog rukovanja oružjem, kao i prilikom transporta sa ratišta do mjesta stalnog boravka.
Svi ovi slučajevi, kao i umiranje "prirodnom smrću", što je često indirektna poslijedica stresa (srčani udar) ili prehlade, su takođe indirektne posledice boravka na ratištu i treba da se tretiraju kao vojne žrtve, jer to po svom pravilima ratovanja i jesu.
Uskoro ću na ovoj stranici da objavim spisak žrtava Sarajevsko-romanijskog korupsa koji su upisani u manastiru "Sokolica" na Ravnoj Romaniji.
Tačan broj žrtava nikada neće biti poznat! Najveća nepravda je nanešena poginulim na početku rata.
Ovo je trajalo sve dok Vojska Republike Srpske nije malo bolje organizovana evidenciju poginulih i ranjenih pod komandom generala Mladića.
Pored toga, SRK nikada nije imao 20.
000 vojnika.
Taj broj je bio daleko manji.
Čak i sa nekoliko hiljada vojnika koji su bili samo borci na papiru, ovaj broj je daleko manji.
Danas se mnoge procjene o broju vojnika poginulih na sarajevskom ratištu bazira na podacima razno-raznih službi preko kojih porodice poginulih boraca i invalida ostvaruju svoja prava.
Međutim, treba imati u vidu da je veliki broj onih koji nisu ostvarili svoja zakonska prava, tj.
nisu prijavili svoje poginule tj.
ranjene.
Kao prilog ovoj činjenici mogu navesti nekoliko mojih drugova koji su tokom rata bili pripadnici SRK a nisu ostvarili nikakva zakonska prava, pa čak ni borački staž.
Konačno.
Po svim ratnim statistikama vojska koja napada uvijek ima tri to deset puta veće žrtve nego vojska koja se brani.
Zbog toga, broj poginulih muslimana bi morao da bude bar 12.
000, međutim čak ni muslimanskoj strani nije u interesu da se tačan broj objavi.
Za političare je uvijek bolje da taj broj nakon rata bude manji, a da se i izvjestan broj vojnih žrtave "prelije" u civilne.
Sem političara i generali imaju iste interese - sve u cilju prikrivanja njihove nesposobnosti da komanduju vojskom.
A kada već govorimo o komandnom kadru Armije BiH, po ocjenama Ratka Mladića, muslimanski borci su bili mnogo bolji nego njihov komandni kadar, za koga je rekao da je bio najgori od svih armija u BiH*.
Ovo je i glavni uzrok velikog broja žrtava na muslimanskoj strani.
* Izjavu Ratka Mladića zasnivam na informaciji koju sam dobio od svoga komadanta, pukovnika M.
Š.
Pitar : Sarajevo Bih
22345
13.08.2009
Sarajevsko-romanijski korpus
Dana 22.
maja 1992.
general Ratko Mladić naredio je osnivanje Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK), kao jedan od pet korpusa u sastavu VRS.
Bilo je zamišljeno da se taj korpus razmjesti na širem području Sarajeva, u bivšoj zoni odgovornosti Četvrtog korpusa JNA.
Elementi JNA pristupili su snagama lokalne Teritorijalne odbrane i učestvovali su u organiziranju i popunjavanju redova SRK-a.
SRK je sačinjavalo ukupno oko 18.
000 vojnika, koji su bili podijeljeni u deset do trinaest brigada, čija se brojnost kretala od nekoliko desetina do nekoliko hiljada vojnika, koji su bili raspoređeni u bataljone i čete.
U prvoj fazi svog postojanja, SRK je sačinjavalo trinaest brigada, tri samostalna puka za pružanje podrške i pet bataljona za tehničko održavanje i opskrbu.
Brigade: 1.
sarajevska motorizirana brigada, 2.
sarajevska laka pješadijska brigada, 1.
romanijska pješadijska brigada, stacionirana na Palama, Brigada Novo Sarajevo, 2.
romanijska motorizovana brigada, Lake brigade Koševanska, Vogošćanska, Ilijaška, Ilidžanska, Blažujska, Hadžićka, Rogatička i Trnovska.
Bataljoni su bili: bataljon vojne policije, sanitetski bataljon, inženjerija, transportni i pozadinski bataljon.
U jesen 1992.
organiziranje sastava SRK-a privodilo se kraju.
Brigade su reorganizirane, tako da su brigade Trnovo i Novo Sarajevo pripojene 1.
romanijskoj brigadi, a osnovana je i Igmanska brigada od brigada iz Blažuja i Hadžića.
Krajem novembra 1992.
2.
Romanijska motorizovana brigada i Rogatička brigada prepotčinjene su Drinskom korpusu VRS-a čime se broj brigada SRK smanjio na devet.
Krajem 1993.
i početkom 1994.
brigade Rajlovac, Vogošća i Koševo pripojene su u novu 3.
sarajevsku brigadu, tako da se ukupan broj brigada smanjio na sedam.
Pitar : Sarajevo Bih
22341
12.08.2009
Re:Istine,laži,pravo kaži
Potaknut pisanjem svog "saborca" Željka, odlučio sam da napišem koji redak, naravno, ako cenzura njegovih administratora to dopusti.
Namjerno pišem "saborca" jer smo jedno vrijeme u ratu bili na prvoj liniji samo u rovovima jedan naspram drugog.
Sasvim sam siguran da me gledao kroz puškarnicu, negdje između Strojorada i ulice Milutina Đuraškovića.
Gledao a nije pucao, kao što sam i ja njega posmatrao bez otvaranja paljbe.
Tih dana, iskren da budem, molio sam Boga da mi neko ne dođe na nišan jer sam bio ubjeđen da ću nekad morati odgovarati pred ovim ili onim sudom za oduzimanje nečijeg života.
Bilo me strah, unatoč mladosti i ludoj glavi koja se dobrovoljno prijavila za borbu.
Izvana sam bio borac a iznutra sam bio neiživljeni balavac, neiskusno i nedozrelo derište jer sam tad imao nepunih 20 godina.
Ljudi moji, prvi put kad sam čuo zvuk prage sa Grbavice i turiranje transportera u prvim zgradama iza, umalo nisam dobio proljev od straha.
Pravio sam se da mi je svejedno i da jedva čekam da "nas" napadnu i da zaplijenimo kakav ratni plijen, da narod priča o nama, hrabrili smo jedan drugog, tražeći strah kod nekog od saboraca, da ga izvrnemo ruglu i zajebanciji.
U stvari, svi smo umirali od straha mada su to neki bolje krili od drugih, kako sam i sam radio.
Pošto je čovjek najveća životinja, ogugla i na to tako da mi je poslije bilo svejedno hoće li biti napad ili ćemo mi napadati.
Ušlo se u neku kolotečinu i ratnu rutinu i samo sam čekao svoj red na pogibiju jer se ginulo svakodnevno a ratni rulet će nekad i moj broj izbaciti.
Hvala Bogu, i to stade i ja ostadoh živ.
Ostaje nam uspomena na one koji nisu bili takve sreće.
Što se tiče boraca i sa jedne i sa druge strane, mišljenja sam da su pojedinci rješavali bitke.
Nema tu razlike u naciji nego je to stvar pojedinca, njegove lične hrabrosti i spremnosti na žrtvu.
Sjećam se Sjeničke kose i pokušaja deblokade, juna 1995, kad nas je 53-ojkom za livadu zakovao jedan jedini srpski vojnik, ostali njegovi subroci su pobjegli ili izginuli i taj čovjek nam je upropastio akciju na tom djelu ratišta a uspio nam je ubiti par momaka i još nekolicinu raniti.
Ili primjer sa naše strane kad sam upoznao jednog postarijeg čovjeka-zemuničara kako smo ih zvali mi ufurani "ratnici", koji je sa još jednim čovjekom otkrio i spriječio upad srpskih specijalaca na Orahovom brijegu kad je nastradao kapetan Piksi i još nekolicina pripadnika 72 brigade VJ.
Čovjek, metar i žilet, nema 50 kila sa krevetom, tih i smiren, tromblonom sa par metara je pogodio u prsa vođu specijalaca.
Takvi ljudi su pisali istoriju i mjenjali tokove bitaka, nisu korpusi i brigade.
Naravno, moj "saborac" Željko ne bi bio to što jeste da ne presoli i da previše ne zabiberi neki dobar post komentarima tipa kako su "muslimani bili dobri borci, skoro kao i Srbi", čuj "skoro" i da smo bili podjednako naoružani a za par godina će pisati kako smo mi u Sarajevu imali 60 tenkova (između ostalog) a da je srpska strana bila naoružana sa jednim transporterom MUP-a.
Čuj VRS falilo municije? Možda u nekom periodu, šatro blokade granice od strane SRJ.
O tenkovima, artiljeriji i granatama ne vrijedi pričati.
Ne zamjerite, pozdrav.
Pitar,
Možeš ti da pričati šta hoćeš, ali treba da znaš da nas je u rovovima bilo bar tri puta manje nego što ste vi vjerovali.
Možda je postojala neka prednost u municiji na početku rata, ali se ona vremenom istopila pa ste na kraju vi bili u prednosti, pogotovu u pješadijskoj municiji koju ste od UNPROFOR-a kupovali arapskim novcem a u velikoj mjeri i od Srba.
Na kraju rata, bosanski Srbi su preživjeli i agresiju hrvatske države koja se u istoriji nigdje ne pominje.
Predvođeni najboljim oficirima Zapada i podržani NATO avijacijom i potpomognuti mudžahedinima koje ste na hiljade uvozili iz arapskih zemalja, niste uspjeli da deblokirate Sarajevo, mada su vas u rovovima dočekali, sada već desetkovani Srbi.
Ishod vaše zadnje ofanzive je bio jedno veliko razočarenje za NATO generale, koji nisu mogli da vjeruju da ih je zaustavila šačica ljudi.
A oni su tačno znali koliko je Srba bilo u rovovima jer su njihovi "mirovnjaci" obišli sve naše linije u cilju "kontrole prekida vatre".
Nije vam pomogao ni srpsko-muslimanski dogovor o deblokadi Sarajeva, postignut na najvišem političkom nivou.
Naš Karadžić je prodao Sarajevo, a vi ste nama dali selo zvano Srebrenica, za koje ni Beograđani nisu znali da postoji...
Dozvoli mi i da pomenem vaše glavne saveznike - srpske političare i zvaničnike.
Oni su prodali Bihać za 46 miliona maraka, Goražde (ne sjecam se koliko) a čak su Hrvatima iz Vareša naplatili 80 miliona maraka da prvezu svoje trupe preko cijele Republike Srpske.
Sve ovo ste vi u istoriji prikazali kao "vojne pobjede".
Ispade da ste odbranili Goražde, Igman i Bihać.
E, malo sutra!
P.
S.
Ono za Grbavicu nisi trebao da objaviš, to je bila privatna informacija i obećao si da ćeš to zadržati za sebe...
Kao što već znaš, nisam ti ja bio baš neki borac.
Zeljko Tomic : Sokolac
22340
12.08.2009
Istine, laži, pravo kaži
Podstaknut izvanrednim pisanjem "Olovčića", htio bih da kažem da je odlika mudrog čovjeka da prije svega bavi svojim manama i nedostacima, pa onda pokušava da promjeni one oko sebe.
Samo idioti misle da mogu da promjene svijet.
Za to su potrebni milioni istomišljenika, koji udruženim snagama mogu nešto da učine.
Na ovim stranicama, mi se uglavnom bavimo kritikom srpskih političara, ratnih profitera i ostale gamadi koja je dovela do toga da nam bude tako kao što jeste.
Pokušavamo da se pravi borci ne zaborave, a pošto ne možemo sačuvati od zaborava sve njih namjera nam je da bar sačuvamo od zaborava bar jednog od njih - Miće Vlahovića.
Jer ako ne cijenimo žrtve mrtvih, kako ćemo cijeniti djela živih? Mišljenja sam da i muslimanska strana treba da radi isto, tj.
da poštuje mrtve i optužuje ratne profitere.
Nedavno sam razgovarao sa jednim visokim oficirom VRS, koji po meni spada u nekoliko najboljih oficira zadnjeg rata.
Rat je proveo na prvoj liniji, čak je bio i teško ranjen.
On kaže da je najveća srpska zabluda da su muslimani bili loši borci.
Naprotiv, on ih smatra podjednako dobrim kao i Srbe.
Takođe kaže da je najveća muslimanska zabluda da su Srbi bili bolje naoružani.
Ova laž je fabrikovana od strane muslimanskih političara sa namjerom da opravdaju svoju nesposobnost da vode narod.
Kada sam malo "ohladio", shvatio sam da je zaista u pravu jer i iz ličnog iskustva znam da su mnoge srpske akcije odgođene - zbog nedostatka municije.
Nekada je i gorivo igralo odlučujuću ulogu da se izgubi značajna vojna prednost, dok su benziske pumpe po Romaniji radile punom parom prodajući splitsko gorivo za nevjerovatnih pet maraka.
Zbog toga, pozdravljam svaki glas koji nije napumpan nacionalnim emocijama, onim istim koje su nas dovele do rata.
Ako želiš da kritikuješ - pođi od sebe.
Nenocc : Pescano Selo
20722
21.02.2009
Za sta smo se borili
Htio bih ovom prilikom da zamolim sve Bosnjake koji posećuju ovaj sajt da nam ne postavljaju više pitanje "za šta ste se borili i šta smo dobili ili izgubili u nametnutom nam ratu i koliko nas je izginulo".
Neprestano ponavljajući isto pitanje želite da umanjite veličinu onoga što smo stekli sa našom odbrambenom borbom, da nas pokolebate, da unesete crv sumnje u budućnost naće drage nam Republike Srpske.
Takođe želim da pozdravim "Vogošćanina Pravog" i da mu poželim sve najbolje u životu i da mu poručim da se ne obazire na pojedine komentare, nego da nastavi da piše.
Veliki pozdrav i Milici P.
iz Sokolca.
Svak ti čast čast na komentaru.
Ne moramo uvek stavljati u prvi plan sve negativnosti, nije sve baš tako crno kao što nas neki žele ubediti.
Treba imati malo više optimizma i vere u budućnost.
Živeli!
Neno,
"Pravi" je tražio da pročita neke komentare, pa sam one "umjerene" pustio.
U potpunosti se slažem sa tvojim komentarom.
Sem produhovljenog pisanja, "Pravi" je promjenio neka moja shvatanja, pa ću od sada uvesti još strožiju cenzuru, a i prečistiti komentare koji su do sada objavljeni.
