|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Zoran Janković : Republika Srpska, Rogatica
|
58062 |
24.12.2011 |
Edicija „Pisanje uz vjetar“ by Zoran Janković
Pisma drugu Milu
(Pismo broj 1.)
Dragi druže Mile,
Pišem Ti polako jer znam da Ti ne možeš brzo da čitaš.
Obnevidio si.
Hoće to, s godinama.
A oči se ne mogu ofarbati kao kosa.
Polako pišem, rekoh, jer sam čuo da Ti više pisma ne čita onaj frfljavi i frljavi Pero Simić.
Džabe mu što je novinar sto godina kad nikad nije naučio izražajno čitati.
A i ne čita Ti onako kako jeste napisano.
Izmišlja.
Improvizuje, da Tebi ugodi.
Zato Ti pisma sad čitaš sam, a i ja Ti, zato, sam i polako pišem.
Da možeš polako čitati.
Poslao bih Ti i para u pismu, ali sam se sjetio tek pošto sam ga zatvorio.
A ne znam ni odakle mi.
Jer pare nisu problem, para nema! Ženin minimalac i majčina penzija otišli su nam na režije i podmiru i nismo sve ni isplaćali.
Ponešto smo uzeli i „na fišek“.
Trebalo bi da pošaljem onoj starijoj, na studijama što je, koju marku, a ne znam kako ću.
Ti dobro znaš da ja, iako imam skraćenice i ispred i iza imena – ne radim.
Šta, ne znaš? Pa kako ne znaš kad si me Ti bez posla ostavio.
I niko više ne smije da me primi.
Od Tebe ne smije!
No, neka Te sve ovo ne sikira, imaš Ti i preča posla: strukturni dijalog, pa evroatlantske integracije, pa autoputevi, lobiranje i ludiranje, administracije i zajebancije, Kopanje, Bobari, Stankovići, Antonići… djeca na studijama po Kipru i Milanu… nije Tebi ni malo lako.
Nemoj se samo sikirati, molim Te.
Matere Ti, nemoj.
Ako Ti zapne za šta para, samo kaži.
Tu smo, naši smo.
„Zovi, samo zovi, svi će sokolovi…“! Samo jaši svi smo naši.
Prodaćemo mi nešto iz kuće i doturiti Ti.
Mi, Jankovići.
Ako ništa drugo dići ćemo kredit za Tebe.
Na naše ime.
A Ti nam nastavi, onako lijepo kako samo Ti umiješ, da handriš onu Sarajčad; da im prkosiš Republikom Srpskom; to je nama najvažnije.
Ništa nam bitnije od toga nema.
Kad ih ono Ti karaš nama je srce ko Trebević.
Skupa sa predajničkim tornjem.
To nam je duševna hrana.
Malo su nam problem ove duge zimske noći; godina prođe noć nikad; nikako da svane, a crijeva krče, ali… nema veze.
Gledaćemo RTRS sve do svunoća.
Banjalučko a naše.
A na proljeće će trava da ozeleni.
Ako zimus ne zaplati svo korijenje.
Izvini što Ti ne persiram.
Glupo mi, nekako.
Jesi predsjednik ali nisi trudan da Ti se obraćam u množini.
Ni razlika u godinama nije tolika da me tjera na to.
No, kad čujem da sam sebi persiraš, kao nekad Njihova Veličanstva što su činila, počeću i ja.
A, koliko vidim i čujem, taj dan i nije tako daleko.
Možda već u nekom narednom pismu.
Ja Te oslovih sa „druže“! Ljutiš li se? Izvini ali… ne znam kako bih drugačije.
Gospodin – nisi! Ne može biti gospodin neko ko novinaru FTV-a kaže da „se jebe“.
I to još novinarki! To gospoda ne radi.
Ne, ne, fuj to, Mile! Aport! Možda su njeni preci građani, Sarajlije i gospoda unazad pet generacija, a Tebi još praziluk viri iz… ahm! A, ako ćemo istinu govoriti, nisi Ti ni Banjolučanin, pa čak ni Laktašanin.
Ti si seljak-čo’ek i to se iz Tvog ponašanja – vidi.
Jer gospodin-čovjek nikad ne bi gledaocu, u tv programu uživo, rekao „Aj’ ne seri!“ A Ti si to rekao!
Ja te oslovih „druže“ iako mi nisi drugar.
Prije bi ovdje „legao“ pojam antipodan drugarstvu.
A ni meni se samom ne sviđa ovo „drugaranje“ koje su koristili još u Frankovom, fašističkom režimu, a kasnije preuzeli komunisti.
Tebi možda odgovara jer si bio komunista, sve dok si od toga ima koristi.
Ja nisam.
Onda si bio reformista.
Ja nisam.
Onda si bio nacionalista.
Ja nisam.
Onda si bio Europljanin.
Ja nisam.
Danas si – šta? Šta god da jesi ja to – nisam.
I neću biti! Nikad!
Izvini na ovom mome golemom ekskurcu upućenom Tebi.
Pardon, ekskursu.
Nego, bloga Ti Tvoga, kako si mi, ’nako Milorade.
Ni druže ni gospodine.
Ja sam dobro i zdravo koje i Tebi želim.
Na isti način.
Vele da Tvoj (naš) budžet ima problema sa likvidnošću!? Ako stvarno hoćeš to da riješiš poslušaj mene, ćelavu budalu.
Sve goste sa svoje krsne slave spakuj pravo u Foču, u „onu ustanovu“ od republičkog značaja.
Pola budžeta će Ti odmah ostati u leru.
Svi ti oni dolaze isključivo zbog golemih sinekura i sinekurčina (sinekura: dobro plaćen, državni posao bez ikakvog rada i odgovornosti, op.
aut.
) koje primaju kod Tebe i od Tebe.
Odbi to od kuće.
Motkom.
Govnjivom.
Ostavi samo one koji su Ti prije rata na slavu dolazili.
Pomenućeš me.
Nego, kad smo već kod slave, Hoćeš li sad za Nikoljdan kod nas, u Rogaticu.
Imenjak ti Milorad, Milorad Jagodić, počinje da slavi krsnu slavu.
Kako „kako“ – lijepo: „počinje da slavi krsnu slavu“! Do sada je nije slavio, išao je kod brata u Beograd.
A prije rata bježao je napolje dok se lomio slavski kolač.
Ovo mu je prva godina da on slavi.
Kad je čuo da si ga planirao za kandidata za načelnika opštine Rogatica na sljedećim izborima i da ne voliš ljude koji ne slave, odmah je odlučio da počne.
„Ko ne slavi krsnu slavi izijo mu međed kravu!“ Partija to do njega očekuje, nije šala.
Navikao je on da ispunjava partijske zadatke.
Rat je bio ohoho odmakao dok su ga uspjeli ubijediti da iz SKJ pređe u SDS.
I prešao je.
Onda je, dok je SDS bio u krizi, na partijskom sastanku izjavio kako će svi prije njega napustiti i preći u SNSD; kako je on posljednji ušao u SDS ali će ga posljednji i napustiti.
Od riječi je čovjek, nema tu šta.
Međutim, prešao je kod Tebe čim si mu obećao da će ostati direktor šumarstva.
Nađi mu se, mene Ti.
Sevap je.
Ne zna on uz koju čašu se iznosi kolač, kad se prislužuje svijeća, kojim redom se kraci pale, kad se uzima prekadnja, kad se lomi kolač, gdje ko sjeda za časnu trpezu, ko koju čašu nazdravlja… Razumi ga, prvi mu je put.
Nije šala: prvi put u šezdesetoj godini! Kad si mogao organizovati sjednicu Vlade RS u Rogatici samo da bi najavio njegovu kandidaturu za načelnika možeš mu i pomoći da proslavi.
Eto, toliko od mene.
Za ovaj put.
Pisaću Ti još, budi siguran u to! Ne moraš mi odgovarati, nemaš ti kad.
A da mi odgovaraju Simići i Bokićke –nemoj.
Jelenskih Ti rogova.
I… pozdravi sina-studenta.
Kad se uščujete.
Gdje ono, bješe, on studira, u nekakvoj Milanki ili Milanu? Da, Milanu.
Je li to Krajina? Visoka ili niska? Ne znam ja baš mnogo geografije, samo od Drine do Romanije, dalje ne ’odam.
Auto mi u januaru puni dvadeset dvije godine, pa od kuće smijem da odmaknem samo onoliko koliko ga žena i ja možemo dogurati nazad.
Kažu mi da je taj Milano nekakvo inostranstvo.
Lažu, ja im ništa ne vjerujem.
Pogan je narod.
Pogan i zavidan.
Znam ja da si ti najveći Srbin, Srbenda-patriota i da nipošto ne bi dijete poslao da (na)kupi znanje izvan Republike Srpske.
Ti si dosljedan u akciji „kupujmo domaće“.
Imamo mi sad fakulteta kao prije rata fabrika.
Isto si se tako ponio i kćerka kad Ti je studirala.
Poslao si je na Kipar.
Je li to ono lijevo od Srbca? Kod Čekrčića, odmah iznad Haj Nehaja? Jeste, pa da, zašto da djeca gooooooooooleme pare ostavljaju po bijelom svijetu kad mogu i kod nas ovdje.
Kupiti fakultet.
Kupujmo domaće.
Neka se mali ništa ne sikira ako padne koji ispit, neka čuva zdravlje i nek ne pije vruć vode.
Svašta se ovdje čulo, pa i da se dijete zabavlja sa nekakvom muslimankom.
Lažu smradovi, ne bi on to ocu u atar.
Nego… sad mi pade nešto na pamet: ako on studira, ko mu vraća milionske kredite i od kojih para, i ko mu vodi firme?
Vita jela zelen bor molim brzi odgovor!
Srdačno Tvoj, Zoran Janković, Rogatica na Istoku
|
|
|
Nlo :
|
45862 |
07.10.2011 |
Zbog TV pretplate plijene svinju! Dušanki Adžić iz Dervente biće zaplijenjena svinja od 30 kilograma zbog neplaćanja tri računa TV pretplate.
Svinja pripala RTRS-u!
Pored uobičajenih "komada" pokretne imovine neplatiša RTV pretplate, sudovi u RS po osnovu duga za ovu taksu nerijetko zapljenjuju i životinje!
Tako je Osnovni sud u Derventi krajem septembra donio rješenje da Dušanki Adžić bude zaplijenjena svinja težine 30 kilograma, a jednom njenom sugrađaninu kobila stara 30 godina, teška oko 350 kilograma, a vrijedna 400 maraka!
Svinju Adžićeve je RTRS, "kao najbolji ponuđač", kupio za 12 maraka i potpisao da će, po po preuzimanju kupljenje stvari, u cijelosti biti namireni svi dugovi, piše "Press RS".
Dušanka Adžić kroz suze kaže da joj je svinja oduzeta zbog tri neplaćene pretplate, što sve zajedno košta manje od 20 maraka.
Ona naglašava da je, uprkos siromaštvu u kojem živi, uredan platiša ove takse i dodaje da neplaćeni računi datiraju od prije desetak godina!
| "Kada su me obavijestili o dugu, trenutno nisam imala para da ga izmirim! Onda se desilo što se desilo! U maju su došli sudski radnici i popisali mi jednu od dvije svinje koje sam imala! To je tada bilo moje jedino blago, jer sa nezaposlenim sinom živim od 150 maraka invalidnine.
Muž mi je poginuo u ratu, tako da sam još više ogorčena na činjenicu da su me ostavili bez važnog izvora egzistencije", kaže Adžićeva.
|
Ona dodaje da je sud procijenio da njen dug za RTV pretplatu sa kamatama iznosi oko 120 maraka!
| "Toliko su procijenili svinju, pa su odlučili da će njome biti pokrivena dugovanja prema RTRS-u.
Plakala sam i molila da mi je ne oduzimaju, ali nije pomoglo! Prije toga su prijetili da će mi oduzeti jednu invalidninu, ali je njihov izbor ipak pao na životinju.
Još je nisu odveli, ali svaki dan strahujem kada će doći.
Sud je tri puta slao obavještenje da će preuzeti svinju, ali su se prije nekoliko dana oglasili da je ona nadalje u nadležnosti RTRS-a i da će oni doći da je preuzmu.
Baš me zanima šta će RTRS uraditi sa njom, jer je više nego neuobičajeno da se dugovi namiruju na ovaj način", kaže Adžićeva.
|
U Osnovnom sudu u Derventi kažu da se životinje tretiraju kao i svaka druga pokretna imovina, koja su u postupku prinudne naplate može oduzimati.
| "Pomenutim licima oduzeti su konj i svinja, jer oni nisu raspolagali ničim drugim što bi se moglo zaplijeniti i prodati.
Bitno je da se vrijednost zaplijenjene robe poklapa sa dugom, kako bi se oštećena strana mogla namiriti.
Nakon sudskog rješenja, RTRS ima mogućnost ili da odmah preuzme robu, ili da je ostavi kod bivšeg vlasnika do prodaje", kaže sudski izvršilac Nedeljko Tanasić.
|
U banjalučkom Osnovnom sudu kažu da se do sada nisu susretali sa pljenidbom životinja i dodaju da se od pokretne imovine najčešće popisuju i plijeni nakit, električni uređaji, namještaj i automobili.
|
|
|
Feniks : Republika Srpska
|
37482 |
17.08.2011 |
Vlast u Republici SrpskojGledajuči realno možemo da zaključimo da živimo u pokorenoj zemlji u kojoj je samo jedna vlast bila izabrana srcem i nepotkupivošću naroda, a to je bila ona koju smo izabrali '92 godine, kada smo svi mislili jednako i o jedino realnim vrjednostima.
Vlast je krenula dobro a i njen narod je slijedio njen pravac, a onda je vlast nažalost počela da zanemaruje narod i usmjerila svoj pravac prema novcu i ostvarivanju ličnih materijalnih interesa.
Krenuli su razno-razni švercerski kanali na određenim punktovima koje su bili dužni da obezbjede određena lica komandnog kadra.
Kanalima je prolazila sva deficitarna i dobro plaćena roba: hrana, cigarete, municija, naoružanje pa čak i informacije o planiranim vojnim akcijama.
Rat je za mnoge bio unosan binis, lokalni komandanti koji su nalogom ljudi iz vlade vršili ovaj posao, svjesni količine novca koji se obrće počeli i sami pod istim motom da proturaju poneku turu i za svoj račun.
Nažalost vrzino kolo se tako počelo širiti do mnogih prvih borbenih linija (koje su u toku rata skoro uvijek prve padale), dijelovi linija počele su da se dijele na boračke i trgovačke a borci na bose i bosove koji su tako i dočekali Dejton.
Tako je došao kraj rata, mislili smo da smo sačuvali Srpsku nesvjesni da ćemo biti pokoreni i prodati od onih kojima smo dali povjerenje - od onih kojima je jedina svetinja novac.
Nakon rata sa stečenim kapitalom podjelili su na partije i biznis službe, počeli su da osnivaju svoje i rade za mnoge strane službe koje će ih ojačati i dovesti na vlast ili održati na njoj.
Problem je ako neko dodje na vlast uz pomoć stranih sila počne da radi za nju a ne za narod ("Nije postojala pretorijanska garda da bi čuvala Cezara.
Postojao je Cezar da bi pretorijanska garda držala vlast").
Koji bi to dobar domaćin ovako raskućavao, zaduživao, i siromašio svoje imanje sem ako ga neko primorava ili nije zdrave pameti kao što to radi naša vlast sa imovinom Srpske.
Pitamo li se šta slijedi dalje, mislim da je odgovor davno izrečen kada je 1854.
godine Abraham Linkon ponudio Indijancima da otkupi svu njihovu zemlju a na šta je dobio slijedeći odgovor "Kako se može prodati nebo i toplina zemlje.
Znamo da nas ne razumete jer Vama je jedan dio zemlje isti kao i drugi.
Vi ste stranac koji dođe noću i uzme sve što mu treba.
Zemlja Vam nije brat, već neprijatelj.
Kad je pokorite vi krećete dalje.
"
Nažalost kada je '92 godine pulicerovac Raj rekao da ćemo biti pokorena zemlja i da će uzalud biti sve naše žrtve izgleda da je bio u pravu.
|
|
|
Feniks : Republika Srpska
|
37463 |
15.08.2011 |
Odnos vlastiRečenica koju sam pročitao na jednom od sajtova u kojoj se pominje kako smo iz rata izašli sa Republikom Srpskom kao dobitkom za šve što smo izgubili počinje da mi para uši jer nije dorečena do kraja a to je da smo sa njom najviše dobili mafijaši na vlasti koji su produžili svoj mandat i preusmjerili svoj biznis na pljačku svog naroda, donacija i sačuvane imovine.
Ja kao i mnogi oni koji su doživjeli izbjegličku sudbinu dobili smo to da smo ostavili sačuvanu teritiriju, grobove svojih saboraca i svojih predaka, uspomene iz djetinjstva, rasutu rodbinu i prijatelje, kuće i imanja a svo bogatstvo smo povezli u jednom kamionu (ko je uspjeo da ga nađe i krvavo plati prevoz) - sve smo to uradili za Republiku Srpsku.
Ne želim da kažem da je sve što sam nabrojao vrjednije od nje i da to ponovo ne bi učinio ali čovjeka boli odnos "vlasti" koja nije svjesna svih naših odricanja i koja zauzvrat nastavlja još više da oduzima.
Nakon izlaska a i danas mi para uši rječ "izbjeglica", nismo mi izbjeglice jer nismo mi bježali ni koraka četiri godine krvavog rata pa mi ova riječ zvuči slično kao pobjegulja pa bi bilo logičnije da su nas zvali "žrtvenici" za sve što smo žrtvovali za stvaranje i očuvanje Srpske.
Od vlasti nisam, kao ni mnogi drugi, dobio ni vreću kreča, a ta ista vlast me je tjerala nakon povrata imovine da se vratim sa djecom u izdani grad pod muslimansku vlast i muslimansku kamu.
Nisam se vratio, opet sam zahvaljujući njima gubio ali pred Bogom dobivao, prodavali smo imovinu za onoliko koliko su davali a ne za onoliko koliko je vrjedjelo ali smo opet obezbjedili svoj krov nad glavom.
Komentar Mirka Šarovića od neki dan je bio kako ova sadašnja "vlast" ne ulaže u istočni dio RS je tačan ali ga pitam šta je on izgradio kao predsjednik RS istom tom istočnom dijelu RS.
Taj isti "čovjek" je bio '96 godine prvi gradonačelnik Istočnog Sarajeva koji je zajedno sa Mirkom Lemezom (obavljao funkciju predsjednika Izvršnog odbora grada), premijerom Gojkom Kličkovičem i Zdravkom Kneževićem (direktorom robnih rezervi) i braćom Krajšinik više od 70% građevinskog materijala (koji je bio namjenjen za pridošlu populaciju sa prodate teritorije)prodavao muslimanima u Sarajevo, poklanjao novopečenim ratnim biznismenima i na svoje prijetelje otvarao skladišta građevinskog materijala koji su zajedno sa njima nastavili da se bogate od tuđe muke.
Ove navode je vrlo lako provjeriti za vozačima angažovanih firmi za prevoz materijala a koji tvrde da su materijal vozili u federaciju i na pomenuta mjesta a na Palama su im u otpremnice upisivali da je materijal skladišten na Palama i u magacinima u okolnim srpskim gradovima.
Kako je sa zloupotrebama nastavljeno i nakon redovnih izbora, na moje pitanje sledećem premijeru vlade Mladenu Ivaniću da li je upoznat sa zloupotrebama i da li planira da izvrši reviziju, uslijedio je nelogičan odgovor koji je glasio da je njihov posao da odobre isporuku a da je nadležnost drugih da sprovedu kontrolu gdje je isporuka izvršila.
Sadašnja vlast predvođena SNSD-om na specifičan način infrastrukturno izgrađuje Istočni dio RS po sistemom ako opština kupuje materijal ili angažuje firme SNSD-a iz zapadnog djela RS za izvođenje radova našto će se i odobriti za izgradnju.
Sve je i dalje pod starom parolom "Narode dobro nam čuvajte Republiku Srpsku - da bi vaša vlast imala šta da pljačka ".
|
|
|
Zoran Janković : Republika Srpska, Rogatica
|
37262 |
10.08.2011 |
Da bi postao državni službenik moraš počiniti nasilje u porodici
U (preveliki) niz parazitskih ustanova, institucija i organizacija u BiH (i RS) čiji se zaposlenici primaju isključivo po stranačkoj i familijarnoj liniji, i to da bi primali ogromne plate a ništa ne radili, spada i Agencija za državnu službu BiH – ADS.
Njen osnovni posao jeste da organizuje proces zapošljavanja službenika u institucije BiH.
Koliko, pri tom, i sama zapošljava ljudi vrlo je teško dokučiti (uostalom ovaj podatak sve institucije kriju kao „zmija noge“).
Inače, kako radi naša AIDS, pardon ADS?
Čovjek ne mora biti posebno inteligentan pa da se zapita a kome to ADS neprestano organizuje kurseve rada na računarima i kurseve engleskog jezika kad za, bezmalo, svaku poziciju za koju raspisuje konkurs traže poznavanje računara i engleskog.
Ali evo jednog njihovog svježeg konkursa za Riplija („Vjerovali ili ne“) ili za Ginisa (rubrika „najveći bezobrazluci“): Nedavno je raspisan javni oglas za izbor i imenovanje članova Odbora državne službe za žalbe - tri izvršioca.
U tački 2.
(„opći uvjeti“), a lineja 5.
stoji i ovaj uslov: „ - da je prema njemu prestala pravna posljedica presude za krivično djelo nasilja u porodici, izrečene pravosnažnom sudskom presudom, u skladu s krivičnim zakonima“.
Ko ne vjeruje evo linka: http://www.ads.
gov.ba/v2/index.
php? option=com_content&view=article&id=1923&catid=41&Itemid=61&lang=bs
Jednostavnije rečeno traži se čovjek koji je osuđen za nasilje u porodici i kome je presuđeno za to djelo, ali je „odrapio“ kaznu.
Zamislite o kakvoj se „šteli“ tu radi, dobro je i da mu ime i prezime nisu naveli! Traže osuđivanog nasilnika da sprovodi proceduru žalbi na rad ADS-a!!!! E pa možete zamisliti onda kako organizuju zapošljavanje u institucije BiH (što im i jeste osnovni posao) i koga i kako tamo primaju.
Koji je uslov za posao državnog službenika u nekom od ministarstava, možda da ste osuđivani ubica! ? Ima li kraja bezobrazlucima u BiH administraciji.
|
|
|
Velimir Ilijas : Ilijas
|
31562 |
02.06.2011 |
Igre sa penzionerimaSporazumom o penzijama između Fonda PIO RS i Fonda PIO/MIO Federacije BiH je dogovoreno da će nosilac osiguranja, koji je vršio isplatu penzije korisniku na dan stupanja na snagu sporazuma, nastaviti sa isplatom, bez obzira na mjesto prebivališta ili na mjesto boravka korisnika penzije.
Dakle, pomenutim sporazumom je jasno definisano da će penzioner koji je u toku rata promijenio prebivalište, a koji se nakon rata vratio na svoju prijeratnu adresu, primati penziju od fonda od kojeg je penziju primao u vrijeme kada je Sporazum o penzijama stupio na snagu.
No, Fond RS je u februaru 2002.
godine jednostrano, uz saglasnost Vlade RS, raskinuo Sporazum o penzijama, vrativši se na princip prema kojem penzije treba isplaćivati penzioni fond entiteta u kojem su i ostvarene, ali je nastavio sa isplatama naknada penzionerima kojima je već priznao status korisnika.
S druge strane, Federalni fond je nastavio postupati u skladu sa Sporazumom o penzijama.
Tada su, očigledno, započele nesuglasice vezane za pomenuti Sporazum, koje još traju i koje su svoj epilog dobile i u sudskom postupku koji je Fond RS 2005.
godine pokrenuo protiv Federalnog fonda.
U ovom postupku zatražena je naknada štete Fondu RS, u visini od gotovo dvadeset i dva miliona KM (uvećano za zakonske kamate) na ime isplaćenih penzija za period od 01.
01.
do 31.
03.
2005.
godine, za 38.
000 penzionera koji su, prema navodima iz tužbe, penzije ostvarili u FBiH do 30.
4.
1992.
godine.
Osim toga, tužbom je traženo da Federalni fond od 01.
04.
2005.
godine počne isplaćivati penzije svim korisnicima koji su to pravo ostvarili na teritoriji sadašnje FBiH, a penziju primaju na teret Fonda RS.
Postupajući u ovom predmetu, opštinski sud u Mostaru je tužbu Fonda RS odbio kao neosnovanu, dok je Kantonalni sud odbio žalbu Fonda RS i potvrdio prvostepenu presudu.
Pomenuti sudovi su, naime, zaključili da je Sporazum o penzijama još na snazi i da su u skladu s njegovim odredbama oba fonda preuzela obavezu isplaćivanja naknada određenom broju penzionera koji su prije rata ostvarivali penziju na teritoriji koja sada pripada drugom entitetu.
Prema tom modelu preraspodjele korisnika penzionih fondova, RS-u je pripalo više penzionera iz pomenute grupe nego FBiH, i čini se da je upravo u tome suština ovog problema.
Fond Penzijsko-invalidskog osiguranja Republike Srpske podnio je Sudu BiH tužbu za naknadu štete u iznosu od 545 miliona maraka protiv BiH, Federacije BiH i Federalnog zavoda PIO/MIO.
Predmet ovog spora su penzije korisnika koji su pravo na penziju ostvarili do aprila 1992.
godine na teritoriji sadašnje Federacije BiH.
Tih penzionera bilo je 38.
000, a danas ih je 25.
845, budući da se radi o najranjivijoj populaciji i da ih je do sada preminulo oko 13.
000.
Zahtjev za naknadu štete odnosi se na iznos koji je Fond PIO RS isplatio korisnicima penzije koji su to pravo imali na teritoriji FBiH, i to za period od 1.
oktobra 2004.
do 30.
novembra 2010, sa zateznom zakonskom kamatom počev od utuženja do konačne isplate i troškovima parničnog postupka - saopšteno je iz Fonda PIO.
Vrhovni sud FBiH je odbio tužbu Fonda RS protiv Federalnog zavoda PIO/MIO koja je pokrenuta radi preuzimanja 35.
000 penzionera, koji su pravo na penziju do 30.
aprila 1992.
godine ostvarili na području današnje Federacije.
Fond PIO RS podnio je 10.
08.
2009.
godine apelaciju Ustavnom sudu BiH.
Apelacija je dostavljena direktno Ustavnom sudu u Sarajevu.
Ovaj najveći i krajnji pravni lijek pred pravosuđem BiH pokrenut je u vezi sa sporom koji Fond PIO vodi protiv Federalnog zavoda PIO/MIO za preuzimanje korisnika penzije i nastavljanje isplate penzije svim korisnicima koji su do 30.
04.
1992.
godine pravo na penziju ostvarili na području sadašnje Federacije BiH.
Apelacijom je zatraženo prihvatanje i poštovanje univerzalnog principa ostvarivanja prava na penziju tamo gdje je to pravo i ostvareno.
Istovremeno zahtrijeva se i isplata 175.
587.
316, 13 KM.
bez kamata, kao naknada za penzije koje je Fond PIO RS u proteklom periodu isplaćivao za 35.
411 korisnika.
Ustavni sud BiH odbio je kao neosnovanu apelaciju Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja RS koja se odnosi na isplate penzija za korisnike koji su to pravo ostvarili na teritoriji FBiH.
Kako Fond PIO RS nije uspio pred pravosudnim organima BiH ostvariti spor,
Fond PIO Republike Srpske pozvao je korisnike koji su pravo na penziju do 30.
aprila 1992.
godine ostvarili na teritoriji sadašnje Federacije BiH (FBiH) da pojedinačno podnesu zahtjev Federalnom Zavodu PIO/MIO za isplatu penzija u ovom entitetu.
Riječ je o 25 845 korisnika, koliko ih je danas živih, u odnosu na 38 000 koliko ih je bilo 2005.
godine kada je pokrenut sudski postupak protiv federalnog Zavoda zbog nepreuzimanja penzionera i isplate koju je za te korisnike vršio i vrši Fond PIO Republike Srpske.
Rok za podnošenje zahtjeva je 60 dana, a Fond PIO RS nastaviće isplatu penzija dok Federalni zavod konačno ne preuzme te korisnike, saopšteno je iz republičkog fonda.
Iz Fonda PIO ističu da podjela korisnika koji su ostvarili pravo na penziju do aprila 1992.
godine treba da bude zasnovana na principu da se penzija isplaćuje prema mjestu ostvarivanja prava i uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, a ne prema mjestu prebivališta ili boravka korisnika.
Nakon ovog poziva pojedinci korisnici navedenih penzija su podnijeli zahtjev za preuzimanje na isplatu penzije Federalnom zavodu za PIO/MIO, centralna služba u Sarajevu sljedećeg sadržaja (sadržaj je pripremila služba Fonda PIO RS):
Pravo na penziju kao i isplata penzije univerzalno je pravo iz socijalnog osiguranja i ne može zavisiti od socijalnog statusa, etničke pripadnostri, mjesta stanovanja ili statusa raseljenog lica.
U skladu sa utvrđenim principima penzija se isplaćuje prema navršenom osiguranju i ostvarenom pravu, a moje poslednje osiguranje prije ostvarivanja prava, penzija ostvarena prije 30.
aprila 1992.
godine, bilo je na teritoriji sadašnje Federacije BiH.
Iz tog razloga se obraćam Federalnom zavodu PIO/MIO Mostar, Centralna služba Sarajevo sa zahtjevom da preuzme isplatu moje penzije, kako bi se eliminisala potreba da se obraćam međunarodnim sudovima u cilju zaštite svojih prava jer je većutvrđeno da se prema nama vrši diskriminacija.
Osnov za ovakav zahtjev, pored navedenih principa, nalazim i u presudi suda u Strazburu u slučaju “Karanović protiv Bosne I Hercegovine” iz 2007.
godine.
Na osnovu ovih zahtjeva Federalni zavod za PIO/MIO, kantonalna administrativna služba za Kanton Sarajevo poziva korisnike-podnosioce zahtjeva da u roku od 30 dana od prijema obavijesti dostave sljedeću dokumentaciju:
1.
Ovjerenu fotokopiju osobne/lične iskaznice
2.
Uvjerenje o prebivalištu
3.
Rješenje o priznavanju prava na mirovinu/penziju u Fondu za PIO Republike Srpske, odnosno rješenje po osnovu kojeg Vam se vrši isplata mirovine/penzije u tom Fondu
4.
Uvjerenje o isplatzi mirovine/penzije od strane Fonda za PIO Republike Srpske u kojem ćebiti naznačen datum početka isplate i visina mirovine/penzije na dan izdavanja uvjerenja
5.
Uvjerenje o kretanju prebivališta iz kojeg se vidi da je poćetkom 1992.
godine podnositelj zahtjeva imao prebivalište na području današnje Federacije BiH.
Podnosioci zahtjeva, korisnici navedenih penzija, su uz velike napore i određene troškove pribavili traženu dokumentaciju i na vrijeme je dostavili Federalnom zavodu PIO/MIO, i što je najbitnije na njihov zahtjev je to urađeno.
Takav postupak je obećavao da će zahtjevi biti prihvaćeni.
Međutim, nakon svega toga, Federalni zavod PIO/MIO podnosiocima zahtjeva dostavlja:
|
Zaključak
Odbija se zahtjev kao preuranjen.
Obrazloženje
U provedenom postupku, nakon izvedenih dokaza i njihove ocjene na osnovu člana 9.
Zakona o upravnom postupku (“Sl.
novine FBiH” broj 2/98) utvrđeno je:
- da ovaj organ ne može voditi upravni postupak, jer po važećim propisima nema uslova za pokretanje istog iz razloga što u Federaciji BiH nisu nastupile izmjene propisa iz oblasti penzijskog I invalidskog osiguranja, pa se nisu stekli uslovi za odlučivanje o predmetnom zahtjevu.
–
|
E, šta sad reći? Zar je trebalo penzionere toliko maltretirati da bi dobili ovakav zaključak? Kakva nam je to država? Zar se, prije svega, nije mogao postići novi sporazum a ne jednostrano raskidanje ranije postignutog.
Ima tu još mnogo pitanja koja može svako iole pametan postaviti.
|
|
|
Vuk Grradinski : Srpska
|
27433 |
31.03.2011 |
Orden NjegošaNajnoviji laureati Ordena Njegoša su vrhunski laktaški tajkuni.
Doduše, kolo je bez kokana (Stankovića) ali ni ovi nisu male mace.
Kako bi se osjećao veliki Njegoš da može vidjeti ko mi se kiti imenom, nije teško zaključiti poznavaocima njegovog opusa.
Orden Njegoša je ustanovljen 1993.
godine sistemom odlikovanja Republike Srpske definisanim Ustavom Republike Srpske u kome se kaže: "ordeni su javno priznanje Republike Srpske koje se dodjeljuje licima ili instituciji za izuzetne zasluge prema Republici Srpskoj.
"
Orden Njegoša ima tri reda.
Njime se odlikuju pojedinci, preduzeća, ustanove i druge organizacije za izvanredne radne podvige i zasluge u privredi, nauci i kulturi te duhovnom razvitku i opštem napretku Republike Srpske.
Dodjeljivali su i dosadašnji predsjednici ovaj orden, doduše ne baš ovako masovno, ali su naši najsvježiji dobitnici, zbog svojih "izuzetnih zasluga za Republiku Srpsku", dodati u zanimljivo društvo.
Ovaj orden je dodijeljen (posljednjih godina):
- Ukazom predsednika Republike Srpske od 9.
januara 1994.
godine list "Glas srpski" odlikovan je Ordenom Njegoša prvog reda.
- Za posebne zasluge i doprinos za Republiku Srpsku, a povodom krsne Slave MUP-a, Svetog Arhangela Mihaila, Predsednik Republike Srpske Dragan Čavić je 20.
11.
2003.
godine posmrtno odlikovao Ordenom Njegoša prvog reda Željka Markovića, načelnika Centra javne bezbjednosti Srpsko Sarajevo.
- Predsednik Republike Srpske Dragan Čavić odlikovao je Gimanziju u Banjoj Luci Ordenom Njegoša prvog reda, povodom stote generacije maturanata.
Ovo priznanje primio je najbolji učenik stote generacije Miljan Petković.
- Bivši predsednik Skupštine grada Srpsko Sarajevo, bivši gradonačelnik Srpskog Sarajeva Predrag Lasica posmrtno je odlikovan 25.
juna 2005.
godine od predsednika Republike Srpske Dragana Čavića Ordenom Njegoša drugog reda.
Na predlog mitropolita Dabrobosanskog gospodina Nikolaja, Sinod Srpske pravoslavne crkve odlikovao je Predraga Lasicu Ordenom Svetog Save drugog reda.
- Predsednik Republike Srpske Mirko Šarović odlikovao je 13.
05.
2002.
godine JODP za telekomunikacije Republike Srpske Ordenom Njegoša I reda za sveukupni razvoj Republike Srpske.
- Srpsko pjevačko društvo "Jedinstvo", Banja Luka, 1996.
godine je odlikovao Predsednik Republike Srpske Ordenom Njegoša trećeg reda.
- Kolo srpskih sestara, Banja Luka, je odlikovao Predsednik Republike Srpske Ordenom Njegoša trećeg reda.
- Ordenom Njegoša prvog reda 2001.
godine odlikovano je KUD Veselin Masleša, Banja Luka.
- Ministar nauke i kulture Republike Srpske Mitar Novaković u prisustvu predsednika Narodne skupštine i Vlade Republike Srpske, Dragana Kalinića i Mladena Ivanića, uručio je 12.
09.
2002.
godine šefu Kancelarije francuske ambasade u Banjoj Luci Ivu Manvilu Orden Njegoša trećeg reda.
Manvil je prvi strani državljalin odlikovan ordenom Republike Srpske.
Orden mu je dodijeljen za uspješnu višegodišnju diplomatsku misiju i unapređenje kulturne saradnje Republike Srpske i Francuske.
- Orden Njegoša drugog stepena Republike Srpske, odlikovanje kao najboljem naučniku Rusije u 1993.
godini dobila je Jelena Jurjevna Guskova, doktor istorijskih nauka iz Moskve.
|
|
|
Milan Tomicevic : Brod, Bih
|
27430 |
30.03.2011 |
Da bi bili jednakiPoštovani gospodine, Jankoviću,
da bih shvatio smisao ljudi koji su odlikovani, kao i da bih u nekom daljem kontekstu shvatio smisao svojih odlikovanja, zamolio bih vas da objavite i novčane naknade koje iz toga proizilaze.
Htio bih da u daljem razmišljanju shvatim smisao novčane naknade koje po tom osnovu i ja dobijam.
Doduše, nisam razmišljao na tu temu da sve ove spodobe, od kojih većinu poznajem, tu novčanu naknadu već ranije uzeli kao ratni plijen.
Unaprijed zahvalan,
Mungos
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
27429 |
30.03.2011 |
Odlikovanja sramaČitajući Zoranonv tekst sa imenima odlikovanih ljudi došao sam do zaključka da se pokušava omalovažiti naša borba za Republiku Srpsku.
Ovaj sramni čin vladara Republikom Srpskom, jeste još jedan šamar istinskim borcima iz proteklog rata.
Na ovu odluku, BORS mora da reaguje!
Ovaka čin obara moral, tako da niko ne treba da se bori za takvu državu.
Ja sam sigurno jedan od tih!
Koliko danas imaju godina logoraši iz Drugog svjetskog rata?
Šta znači danas za njih to odlikovanje?
Kojom plačkom i korupcijom su direktori zaslužili da budu odlikovani?
Ako ovi ljudi imaju časti i poštenja, neće prihvatiti da budu odlikovani za svoj rad!
Tito je znao koga i kada treba odlikovati, bar tu nije pravi greške prema narodu, a ova današnja gospoda nemaju osjećaj kad treba da stanu(zinula im guza.
)
U RS-u je sazrelo rumunsko(Čaušesku)cvijeće! Neznam, dali su ovi vladari iz Sarajeva ili ovi iz Banja Luke opasniji za srpski narod.
Danak mora da se plaća, kao u Tursko doba!
SRAMOTA!!!
|
|
|
Zoran Jankovic : Rogatica, Rs
|
27426 |
30.03.2011 |
Ordenje za kačenje na klin(ac)
Ne kažem da nije bilo i onih drugih.
Međutim, mnogo srbskih vitezova u proteklom, nesretnom ratu borilo se časno.
Časno da časnije ne može biti.
Branili su svoj narod opirući se neprijateljskoj vojsci, a civile su štitili ma koje da su nacionalnosti.
Bili su to, što bi rekao Marko Miljanov żPrimjeri čojstva i junaštvaż.
Jer junaštvo jeste braniti sebe od drugog, ali je i čojstvo braniti drugog od sebe.
Zbog ovakvih ljudi i postoji ordenje.
Za njih je i izmišljeno.
Moraju imati jednu od ove dvije osobine.
Poželjno je ż obje.
Samo takvima se daje orden!
Zašto naši pravi vitezovi nisu dobili ordenje? Pisano je o tome ovdje par puta.
Tragajući za nekim potrebnim mi dokumentima slučajno otkrih zašto ordenje nisu dobili oni koji ga jesu zaslužili.
Zato što su ga dobili oni koji ga zaslužili ż nisu: tajkuni iz ovog i żborciż iz onog (Drugog svjetskog) rata.
Ako išta znam żOnajż rat počeo je 1941.
godine.
Sada je 2011.
To je, ako znam imalo računati, sedamdeset godina razlike! Koliko li je taj junak imao godina kad je počeo żOnajż rat, da je bio dorastao za puške i herojski se borio protiv Švaba, a da je i danas živ.
I kako ga za sve te (silne) godine niko nije odlikovao nego to danas (2010.
) učini Rajko Kuzmanović??? Da li to nema junaka iz ovog rata koji su neopravdano ostali neodlikovani? O ordenju żprivrednicima i radnicimaż neću ni da trošim riječi! Odnosno hoću, reći ću jednu: bezobrazluk!
Sjećate se kako su nekad i kod nas, dok se još ordenje dijelilo (samo) vitezovima, ljudi ponosno hodali dok im je na prsima zveckalo to znamenje najveće ljudske časti! Svi su ih gledali i divili im se.
I zavidili im.
A jeste li vidjeli da se danas (neko-nekad) kod nas zakitio ovim novim ordenjem? Niste! ? U čemu je, onda, problem? Poznajem mnogo onih koji su ordenje dobili, a da su zaslužili żneštoż sasvim suprotno tome.
Poznajem i mnogo onih koji ordenje nisu dobili a zaslužili su ga.
Najmanje znam onih koji su ga zaslužili a jesu ga dobili.
Zato i jeste ovo današnje ordenje za kačenje na.....
tamo gdje ga niko ne vidi.
Izvinjavam se ovim malobrojnim koje sam posljednje nabrojao.
Amerikanci od svog građanskog rata 1861.
godine nikada više nisu ratovali na svojoj teritoriji.
A neprestano ratuju.
Svako borbeno dejstvo oružanim snagama na teritoriji druge suverene države po definiciji jeste ż agresija.
Još 1974.
godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija Rezolucijom 3314 definisala je agresiju ovako: żAgresija je upotreba oružane sile od strane neke države protiv suverenosti, teritorijalne cjelokupnosti ili političke nezavisnosti druge državeż uključujući:
A.
Invaziju ili napad oružanim snagama neke države na teritoriju druge države, ili bilo kakvu okupaciju, uključujući i privremenu, koja proizilazi iz takve invazije,
B.
bombardovanje od strane oružanih snaga neke države područja druge države ili upotrebu bilo kojeg oružja od strane neke države protiv područja neke druge države;ż
Uprkos tome Amerikanci danas ratuju na svim meridijanima.
Dižu pobune protiv legitimnih državnih vlada.
Ako li pobunjenici dobiju po turu onda pokrenu svoju silnu vojsku i pomažu odmetnicima u obaranju vlada (Kosovo, Libijaż).
Uprkos tome (a možda i baš zbog toga) američki predsjednici ponosno postrojavaju svoje jedinice koje čine akte agresije širom svijeta.
Čine to povodom iole značajnijeg praznika.
Prsa njihovih vojnika prepuna su odlikovanja, a porodice i oni ekonomski su zbrinuti do kraja života.
Predsjednik Amerike odaje im najveće počasti i priznanja.
A kod nas?
Borci VRS ratovali su na svojoj teritoriji, branili svoje porodice i svoju zemlju.
Koliko ratnih jedinica nikad nije postrojeno nakon potpisivanja dejtonskog mira.
Da li se to naši predsjednici nas stide? Gdje bi to oni bili predsjednici da im mi nismo napravili Republiku Srpsku? I (konačno) evo kome ti i takvi nam predsjednici oni daju odlikovanja:
Na osnovu člana 80.
stav 1.
tačka 6.
Ustava Republike Srpske, Zakona o odlikovanjima i priznanjima (żSlužbeni glasnik Republike Srpskeż, br.
4/93, 26/93 i 48/02) i Statuta ordena i medalja Republike Srpske (żSlužbeni glasnik Republike Srpskeż, broj 12/95), povodom 1.
maja - Međunarodnog praznika rada, a na prijedlog Privredne komore Republike Srpske i Saveza sindikata Republike Srpske, donosim
UKAZ
O DODJELI ODLIKOVANJA SLJEDEĆIM PRIVREDNICIMA I RADNICIMA
ORDEN NJEGOŠA I REDA:
- Ćubić (Mile) Ljubomir, vlasnik i direktor privrednog društva żNiskogradnjaż Laktaši,
- Čičić (Dušan) Milenko, vlasnik i direktor privrednog društva żKaldera kompaniż Laktaši,
- Pandurević (Miloš) Miladin, vlasnik i direktor privrednog društva DI żDrvolikż Rogatica,
- Lalović (Marko) Savo, direktor privrednog društva żMarvelż Istočno Sarajevo,
- Vukoje (Radovan) Obren, vlasnik i direktor privrednog društva żPodrumi vina Vukojeż Trebinje,
- Federiko Zeketo, direktor t.
o.
żSportekż Kotor Varoš;
ORDEN NJEGOŠA II REDA:
- Ninić (Stanko) Nebojša, vlasnik i direktor privrednog društva żLanakoż Banja Luka,
- Tasovac (Lazar) Milutin, izvršni direktor Rudnika i termoelektrane Ugljevik,
- Baranac (Krsman) Milutin, izvršni direktor Hidroelektrane na Drini Višegrad;
ORDEN NJEGOŠA III REDA:
- Mirković (Savo) Milan, rukovodilac radne jedinice Rudnik i termoelektrane Ugljevik;
MEDALJA ZASLUGA ZA NAROD:
- Gnjatić (Milan) Dragan, nastavnik - OŠ żDesanka Maksimovićż Prijedor,
- Milutinović (Vinko) Zoran, medicinski tehničar - Opšta bolnica Zvornik,
- Božić (Stanko) Slavko, inspektor policije MUP RS - CJB Doboj,
- Đuđić (Niko) Goran, elektrotehničar - żAtlantikż BB Banja Luka,
- Voškar (Gojko) Slavko, tehničar drvne struke - żFačoż Čelinac,
- Topić (Gorčin) Milenko, predsjednik sindikata żTelekomunikacija RSż Banja Luka,
- Gostić (Dušan) Branka, KV trgovac - Banja Luka,
- Furtula (Bogdan) Slobodanka, ekonomski tehničar -
Olimpijski centar żJahorinaż Pale,
- Knežević (Branko) Radovan, VKV vozač - żAutoprevozż Gradiška,
- Bjelajac (Stevo) Zorka, poštonoša - żPošte Srpskeż RS Banja Luka,
- Ilić (Zdravko) Zdravka, KV galanterista - tvornica obuće żDermal-Rż Kotor Varoš,
- Kosić (Milenko) Radoslav, radnik - SHP żCeleksż
Banja Luka,
- Marković (Cvjetko) Milan, mašinski tehničar - żBiračż Zvornik,
- Tomović (Branko) Marko, dipl.
inž.
šumarstva - ŠG żSjemečż Rogatica,
- Lazić (Miladin) Mitar, radnik - GP żPutż Istočno Sarajevo,
- Tomić (Manojlo) Aleksandar, poljoprivredni tehničar - żSaničaniż Prijedor,
- Rodić (Jakov) Stana, ekonomista - Savez sindikata Republike Srpske,
- Pejčić (Stojko) Momir, KV automehaničar EFT - Rudnik i termoelektrane Stanari Doboj,
- Aljić (Hasan) Nezir, VKV radnik - GP żRadż AD Bijeljina,
- Dr Pašalić (Idriz) Azra, predsjednik Skupštine opštine Prijedor.
Broj: 01-136-450/10 Predsjednik
4.
maja 2010.
godine Republike,
Banja Luka Akademik dr Rajko Kuzmanović, s.
r.
UKAZ
O DODJELI ODLIKOVANJA SLJEDEĆIM UČESNICIMA NOR-a I BIVŠIM LOGORAŠIMA II SVJETSKOG RATA
ORDEN ČASTI SA ZLATNIM ZRACIMA:
- Gajić (Božo) Blagoja, predsjednik Republičkog odbora SUBNOR-a Republike Srpske i nosilac partizanske spomenice 1941.
godine;
ORDEN ČASTI SA SREBRNIM ZRACIMA:
- Gaković (Đuro) Tanasije, predsjednik Opštinskog odbora SUBNOR-a Gradiška,
- Džajić (Danko) Rade, predsjednik Gradskog odbora SUBNOR-a Banja Luka,
- Rodić (Žarko) Pero, potpredsjednik Udruženja bivših logoraša II svjetskog rata Republike Srpske,
- Skrobić (Rade) Milinko, predsjednik Podružnice Udruženja bivših logoraša II svjetskog rata za opštine Doboj i Petrovo.
Broj: 01-136-474/10 Predsjednik
11.
maja 2010.
godine Republike,
Banja Luka Akademik dr Rajko Kuzmanović, s.
r.
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
27421 |
29.03.2011 |
Srpski jezikTekst o "hrvatskom jeziku", sam postavi na forum, zato što me asocirao na Federaciju Bosne i Hecegovine, na stavove bošnjačkih političara i njihovih građana, koji bezkrupulozno pokušavaju da izbrišu, unište i obezvrijedne sve što je srpsko i što ih podsjeća na srpski narod.
Zbog takvih odnosa prema srpskom narodu, smatram da je opstanak BiH kao cjelovite države nemoguć.
Danas možemo vidjeti šta se dešava Hrvatima u njihovom demokratskom suživotu.
Demokratsko etničko čišćenje Hrvata je počelo! Hrvatska poulacija u BiH je sa 17% pala na 15%.
Šta bi se desilo Srbima, da je Republika Srpska ukinuta? Da li je to cilj muslimana u Bosni?
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
26542 |
20.02.2011 |
Politika"Graditi ću BiH, ali uz uvažavanje i prihvatanje Republike Srpske" - Izvor: MOJ portal
Predsjednik Republike Srpske /RS/ Milorad Dodik poručio je da RS sigurno neće doprinijeti destabilizaciji BiH, te da je lično spreman da pokuša da gradi BiH, ali uz uvažavanje i prihvatanje Republike Srpske.
"Graditi ću BiH, ali uz uvažavanje i prihvatanje RS" Predsjednik Republike Srpske /RS/ Milorad Dodik poručio je da RS sigurno neće doprinijeti destabilizaciji BiH, te da je lično spreman da pokuša da gradi BiH, ali uz uvažavanje i prihvatanje Srpske.
Istakavši da je BiH moguće graditi samo u duhu uvažavanja i poštovanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali i da je realnost da se RS i Federacija BiH sve više udaljavaju, Dodik je rekao da bilo čija dominacija u BiH ne vodi ničemu dobrom, kao i ni cinizam političkog Sarajeva.
"Postoji nametnuti stereotip da sam ja i moja politika protiv BiH, što nije tačno.
Ja sam protiv koncepta koji pokušava da razgradi autonomiju RS i njene nadležnosti.
Želimo da Republika Srpska bude što jača i mislimo da možda time jačamo i cijeli projekat BiH", rekao je Dodik za TV1.
On je dodao da može argumentovano tvrditi da ja manja arogancija i neuvažavanje iz Banjaluke prema Sarajevu, nego što je to iz Sarajeva prema Banjaluci.
"Govorili smo o referendumu, statusu RS, ali to su uvijek bile reakcije na način na koji se RS osporavala i na njeno neuvažavanje", istakao je Dodik, posebno apostrofirajući da je "koncept nametanja" od stranaca u BiH u bilo kom smislu neprihvatljiv i da sugurno ne može uroditi plodom.
On je poručio da će se zalagati da BiH što prije podnese aplikaciju za kandidatski status u EU, te istakao da je neophodno vršiti pritisak na evropske zemlje kako bi ona bila prihvaćena.
Govoreći o odnosu prema predsjedniku SDP-a BiH Zlatku Lagumdžiji, Dodik se upitao kako da mu vjeruje kada kao predsjednik Bošnjačkog instituta organizuje panel na kojem se kaže da su Srbi genocidan narod ne samo po genima nego i dokazivim istorijskim činjenicama.
Govoreći o odnosu SNSD-a, čiji je lider, sa HDZ-om BiH Dragana Čovića, Dodik je rekao da ne postoji apsolutno nikakav dogovor "dva protiv trećeg".
Dodik je istakao da je suštinski problem BiH neoliberalni model ekonomije, koji su stranci uspostavili nakon rata, a koji je kasnije doprinio neracionalnom tržišnom otvaranju granica BiH i potpuno spekulativnom procesu privatizacije.
|
|
|
Velimir Ilijas : Ilijas
|
26522 |
17.02.2011 |
Jedan građanin, jedan glasNe mogu da shvatim toliku upornost muslimanskih političara iz Sarajeva koji ideju żjedan građanin, jedan glasż poturaju ili bolje reći hoće da je proture ili Srbima poture.
Prvo u Bijeljinu dolazi gospodin Haris Silajdžić pa na BN televiziji kaže da je żjedan građanin, jedan glasż najbolje za sve, a ne obrazlaže kako je to najbolje.
Pa normalno, ne obrazlaže jer to ne može ni obrazložiti.
Poslije njega dolazi gospodin Zlatko Lagumdžija pa na istoj televiziji izjavljuje da je żjedan građanin, jedan glasż najbolje za sve.
On se trudi i da to obrazloži nabrajanjem evropskih zemalja u kojima postoji takav izborni sistem.
Ne trudi se da obrazloži razliku u političkoj situaciji u tim zemljama i Bosni i Hercegovini.
Normalno, u to ne ulazi da se ne bi zapetljao i sam sebe doveo u ćorsokak.
Kako to oni misle da znaju bolje od Srba šta je Srbima bolje.
Pa to i ona obična nepismena baba zna da to Srbima ne odgovara.
Uvođenjem izbornog sistema żJedan građanin, jedan glasż u Bosni i Hercegovini ovakvoj kakva je ona danas bi dovelo do sljedećeg:
- Ne bi vrijedila ustavna odredba o konstitutivnosti naroda.
- Ne bi vrijedila ustavna odredba o povredi nacionalnog interesa.
- Ukinuto bi bilo entitetsko glasanje.
- Ukinuti bi bili entiteti i kantoni, a samim tim ukinuta bi bila i Republika Srpska.
- Ne bi vrijedio višestranački sistem jer bi ovo dovelo do jednopartijskog vladanja.
- To bi dovelo do unitarne Bosne u kojoj bi muslimani dominirali i kroz ovakav izborni sistem imali obezbijeđene sve važne izborne funkcije za svoje kadrove.
- Pa to bi automatski izbrisalo i sadašnje Predsjedništvo i dovelo do jednog predsjednika države na koju funkciju nikada ne bi bio izabran niko drugi sem muslimana.
Ja nabrojah toliko, a možda bi ona nepismena baba znala još.
O ovim temama je jednostavno besmisleno raspravljati i gubiti vrijeme.
Imali smo mi Bosnu i Hercegovinu jedinstvenu u SFRJ koju smo zvali żJugoslavija u malomż pa je rasturena.
Sad bi je opet sastavljali, ali na drugi način.
Bez nacionalnog ključa i rotiranja nacionalnih kadrova na izbornim funkcijama.
Imali smo i jednopartijski sistem koji smo preveli u višepartijski, a sad bi nuđenim izbornim sistemom ponovo doveli do toga samo zaobilaznim putem.
Muslimanski političari sve čine samo da se domognu dominacije nad ostalim narodima u BiH.
Dižu glas protiv Velike Srbije koju zagovara samo Dr.
Vojislav Šešelj koji je to i javno rekao na svjedočenju Miloševiću u Hagu čija stranka izdaje i novine żVelika Srbijaż.
Javno je rekao i da to ne misli ostvariti ratom već političkim putem.
Ali, poturanje te ideje o stvaranju żVelike Srbijeż je kap vode u more u odnosu na ono što žele muslimani u okrilju islama ż islamiziranje i osvajanje cijelog svijeta.
|
|
|
Zoran Jankovi} : Republika Srpska, Rogatica
|
26454 |
13.02.2011 |
Dodikova supruga Snježana iz predsjedničkog kabineta istjerala Željku Dragičević
Preuzeto iz żSlobodne Bosneż
żNedugo nakon pisanja żSlobodne Bosneż da je Milorad Dodik svojoj omiljenoj novinarki Željki Dragičević odobrio kredit od pet miliona KM preko Investicione-razvojne banke RS-a i udomio je u svom kabinetu kao specijalnu savjetnicu, a zatim prolongirao otplatu milionskog kredita, u kući Milorada Dodika nastala je velika svađa.
Naime, njegova supruga Snježana, koja je kada je pročitala tekst u našem listu bila izvan sebe, insistirala je da njen muž izbaci hitno iz kabineta lijepu savjetnicu i zatražila objašnjenje čime je Dragičevićka zaslužila njegovu blagonaklonost.
żSlobodna Bosnaż je pisala da Dragičevićka za svoju firmu żPrehranaż dobila pet miliona od IRB-a RS i još dva miliona od komercijalnih banaka.
Kredit je odobren bez valjanog pokrića, a Dragičevićka ga već duže vremena ne vraća.
Da ne bi izazvao bijes lijepe saradnice Dragičevićke, koja je u kabinetu predsjednika RS-a bila svega nekoliko mjeseci, Dodik je našao kompromisno rješenje: Željku je żinstalisaoż u kabinet premijera RS-a Aleksandra Džombića.
Upućena banjalučka čaršija spekuliše da će Željka biti imenovana za šefa Džombićevog kabineta.
Izvor żSlobodne Bosneż tvrdi da slanjem Željke Dragičević u Džombićev kabinet Dodik želi da ima potpunu kontrolu nad Džombićem koji je u posljednje vrijeme pokazao da ima ambicije da bude potpuno autonoman, odnosno da se otme Dodikovom patronatu.
Da Dodik nema namjeru prepustiti vođenje vlade Džombiću, nedavno je potvrdio petljajući se u isplate naknada borcima, za šta po zakonu nema nikakvih nadležnosti.
Željki Dragičević se, kako saznaje żSlobodna Bosnaż, nije rastajalo od šefa Dodika, ali je vijest o Snježaninom ljubomornom ispadu, čiji je ona bila razlog, brzo došla i do nje.
Osim toga, Dragičevićka je predsjedniku morala vratiti nemale usluge koje joj je učinio u prethodnim godinama.
U svakom slučaju, dolazak Željke Dragičević u kabinet premijera RS-a, zbog njenih milionskih dugova državi i bankama, predstavlja, tvrde upućeni, klasični sukob interesa, zaključuje żSlobodna Bosnaż.
|
|
|
Zoran Jankovi} : Rogatica, Republika Srpska
|
26304 |
31.01.2011 |
PolitikaRepubliku Srpsku - RS preimenovaće u: Društvo Jednog Lica - DJL Milorad Dodik!
żPrema mišljenju Karla Fridriha, kao predstavnika liberalne teorije, fašistička i komunistička totalitarna diktatura pokazuju šest zajedničkih karakteristika, koje omogućavaju da ih pojmovno odredimo kao totalitarne i istorijski jedinstvene.
To su:
- jedna zvanična ideologija sačinjena od zvaničnih doktrina koja obuhvata sve bitne aspekte čovjekove egzistencije,
- jedna masovna partija,
- sistem terorističke policijske kontrole koji podržava i nadgleda partija,
- tehnološki uslovljen gotovo potpuni nivo kontrole u rukama partije i kadra koji joj je potčinjen,
- sličan tehnološki uslovljen gotovo potpun monopol nad svim oblicima efektivne oružane sile,
- centralizovano upravljanje i kontrola cjelokupne ekonomije.
(1)
Organizaciona struktura političke vlasti, manipulativna propaganda i brutalni teror, bili su, manje-više, zajednička sredstva za izvršenje ideološki postavljenih ciljeva svih totalitarnih režima.
ż(2)
(1) Friedrich C.
The Unique Character of Totalitarian Society, u: C.
Friedrich Totalitarianism, p.
47.
(2) Z.
Keković, Teorija sistema bezbjednosti, Fakultet za bezbjednost i zaštitu Banjaluka 2009.
str 160.
P.
S.
Ko je rekao da govorim o Miloradu Dodiku i SNSD-u? Ja nisam! Ovo su navodi mišljenja eminentnih naučnika, defendologa, naših i stranih, o totalitarizmu.
Ali zato ja kažem da u glavi čovjeka čija se stranka zove njegovim imenom: SNSD ż Milorad Dodik, nešto nije u redu.
Debelo ż nije.
Bojim se da će preimenovati i Republiku Srpsku.
Naime male, samostalne, radnje, koje se u RS zovu STR, samostalne trgovinske radnje, u Federaciji se zovu DJL, društvo jednog lica.
Ako se nastave trenutne tendencije bojim se da će Republika Srpska - RS biti preimenovana u Društvo Jednog Lica ż DJL Milorad Dodik!
|
|
|
Velimir Ilijas : Ilijas
|
25847 |
22.12.2010 |
Napad na životPredloženim izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju u Republici Srpskoj koje predviđaju ukidanaje boračkih penzija, oko 40.
000 boraca Republike Srpske iz prethodnog rata od januara mjeseca 2011 godine više neće primate boračke penzije.
Vlada Republike Srpske predloženim izmjenama Zakona o PIO po hitnom postupku ukida garantovani penzijski osnov za demobilisane borce VRS i učesnike NOR-a.
To znači da se borcima prve kategorije oduzima garantovani osnov penzije koji je do sada bio na nivou neto plate iz 2006.
godine uvećane za 30%.
Nažalost, ne zna se tačno koliko je ljudi bilo u borbenim dejstvima, ali se može pretpostavljati da ih je bilo oko 100.
000 ż 150.
000.
Oni su branili svoju, srpsku, zemlju, svoje porodice i svoja imanja.
Mnogi su dali svoje živote, a sve u cilju stvaranja Republike Srpske što su i uspjeli.
Ostvarili su slobodu koju danas svi uživaju.
Nakon Odluke Predsjedništva RS broj 03-11/92 od 15.
04.
1992.
godine o proglašenju neposredne ratne opasnosti i Odluke broj 04/398/92 od 20.
05.
1992.
godine o neposrednoj opštoj mobilizaciji svih vojnih obveznika na teritoriji Republike Srpske od 18-60 godina starosti, niko više nije pitao ove borce pitao hoće li se odazvati ili neće.
Oni koji su bili zaposleni morali su napustiti posao, a oni koji ga nisu ni imali nisu ga mogli ni tražiti.
Sve je to za njih bila viša sila i mimo njihove volje.
Pa i u miru, prije rata, je vrijeme provedeno na vojnim vježbama priznavano u radni odnos i plaćano.
Ali i u takvoj situaciji je bilo onih koji nisu ratovali nego su dezertirali i danas se time diče.
Nažalost, takvi se danas nalaze u vlasti i takvi predlažu navedene izmjene Zakona o PIO.
Ove izmjene su napad na život.
Borci su sabijeni u obruč iz koga ne mogu živi izaći.
Nemaju oružje da prave proboj, nemaju ni hljeba da prežive.
Iz obruča mogu izaći samo u kovčezima.
Samo lude i usijane glave mogu tako nešto zamisliti.
Nevjerovatno je ako misle da će borci to sebi dozvoliti.
Pa šta su zamislile te usijane glave.
Kakvu poruku time šalju budućnosti.
Je li to poziv da borci više nikada ne stanu na branik svoje domovine? Je li to poziv da za srpskog borca više ne važi maksima żZa krst časni i slobodu zlatnu.
ż
Šalju li to oni novu maksimu da u slučaju napada neprijatelja muškarci dižu ruke a žene noge.
Te usijane glave i dezerteri ne misle na budućnost svoje djece u ovoj zemlji, oni su njima obezbijedili udoban boravak u tuđoj zemlji.
Zato, borci, dignite svoj glas na vrijeme, a vi to znate kako.
Pokažite tim budalama da to ne može tako!
|
|
|
Nlo :
|
25319 |
25.10.2010 |
Nema ukidanja Republike SrpskeSve češće iz Federacije BiH stižu preteće poruke o tobožnjem ukidanju Republike Srpske...
Ni manje ni više nego iz najviših političkih krugova.
Republika Srpska koju danas Srbi imaju je naša duševna hrana, a muslimanima diže pritisak.
Ima neki musliman da voli Republiku Srpsku? Nema! Ima neki Srbin da ne voli Republiku Srpsku? Nema! Da li vi možete išta da uradite da je ukinete? Ne možete! Kukanje je odlika onih koji su izgubili.
Da ne bude dobro nama? A šta nama u BiH fali??? Imamo državu u državi, zaštićeni smo kao beli medvedi.
Dodik uživa i podjebava, a Haris Silajdžić se dere na mikrofon i ne može da sakrije svoju nervozu zbog postojanja Republike Srpske.
Proglasili ne proglasili, vi ste Republiku Srpsku zauvek izgubili.
Onog trenutka kad je stvorena, kad je dobila predsednika, premijera, Vladu, skupstinu, glavni grad, grb, amblem, himnu (sve sto ima i drzava), i danas kad ima svoju policiju, poštu, resurse, školstvo, drugačiju teritorijalnu podelu...
Šta više imamo da pričamo? Ako se vaša bošnjačka politika zasniva samo na nadanju da će to da se ukine, onda bolje da se odmah ubijete, eto to vam je moj savet.
Nezavisnost skoro da nije ni potrebna, jer entitet totalno drugacije funkcioniše od Federacije.
Republika Srpska je tako-reći nezavisna, jer Srbi u njoj ne zavise od vas u brojnim stvarima, donose svoje zakone, uče školu i fakultet na svom jeziku i ćirilici, ne slušaju federalnu televiziju, mašu slobodno srpskim barjacima, imaju sprecijalne odnose sa Srbijom i u Srbiji nisu strani državljani za razliku od BH muslimana i Hrvata.
Toliku nezavisnost unutar jedne države nema niko kao Srbi u BiH.
E sad...
da je bilo zločina nad Bosnjacima jeste.
To će priznati svako ko realno razmišlja...
Međutim, bilo ih je i sa muslimanske strane! Žao mi je, ali takvo nesto neće pomoći da se Republika Srpska ukine ili oslabi.
Ako su Republiku Srpsku priznale sve države sveta kao trajnu kategoriju unutar BiH, ona će to i ostati, jer je garant mira.
Njen nestanak dovodi do nestanka garanta mira i novih ratova.
To niko ne želi, ili možda ne...
?
Ali da danas ima i paradoksa sa vaše strane, takođe ima.
Npr.
priča kako u BiH ne postoje Srbi i Hrvati vec samo Bosanci sa tri vere je vredjanje identiteta i obicaja, kako srpskog, tako i Hrvatskog.
Ili jos gora prica, Bosna je za muslimane, a Srbija i Hrvatska za Srbe i Hrvate je ekstemna politika koje se pridrzava jedan broj muslimana, direktno ili prikriveno.
Takva politika slabi BiH.
A vrhunac svega je da BH Hrvatima i Srbima negiraju identitet oni koji su od njih nastali promenom vere...
Republika Srpaka da nije stvorena u ratu stvorila bi se nova u miru.
Ne može BiH niti će ikad biti unitarna.
Tri naroda, tri vere, tri običaja, tri mentaliteta ne mogu skupa i nikad neće moći.
Pravedna BiH je BiH iz tri dela, srpskog, muslimanskog i hrvatskog.
Ako to muslimani neće da prihvate, pre ćete podstaći njen raspad.
Što se mene tiče, ovakva Republika Srpska kakva postoji je nesto jedinstveno i najbolje sto su Srbi dobili zadnjih godina, tako da nezavisnot skoro da nije ni potrebna, ovo je sasvim dovoljno.
No, onaj ko neće dati da se Republika Srpska ukine su više sile, nikom ne treba turska džamahirija u sred hrišćanske Evrope.
Turci vas stvorili na nemestu pa sad na hiljadu jada sa vama.
|
|
|
Feniks : Republika Srpska
|
24753 |
09.08.2010 |
'Pametni sporazumi'Otkako Željko citira onu misao: "Da se ne zaboravi, jer ako se zaboravi može da se ponovi", stalno me progoni pitanje da li ima naroda da zaboravlja kao mi? Upravo ta naša zaboravnost kroz istoriju nas je i dovela u situaciju u kojoj se sada nalazimo, a izgleda vodi nas u još goru budućnost.
Kada ovo kažem mislim na onu izreku "Srbi sve bitke dobiju u ratu, ali ih izgube u miru! " Ovo je notorna činjenica da smo vrlo slabe diplomate, počevši od greške našeg kralja koji posluša jednog od svojih najbližih saradnika da je umjesto velike Srbije napravi još veću kraljevinu, pa prihvati njegov predlog o Kraljevini SHS i izjednači sa istim građanskim pravima sve one koji su nosili austrougarsku uniformu i učestvovali u okupaciji Srbije sa onim junacima koji su je iz njihovih ruku otimali i čiju su slobodu krvavo platili.
Ponovo smo nekim sporazumom uz ogromne žrtve i egzoduse uspjeli da dođemo do jedne male srpske teritorije slične onoj do koje smo došli nakon nakon prvog svjetskog rata, ali ponovo su u njoj izjednačena prava onih koji su se borili za nju sa pravima onih koji su se borili protiv nje i onih koji su se borili samo za svoj interes.
Međutim, upravo zbog toga nastavlja se aktivnost jednih da je održe, drugih da je nestane i trećih koji se drže one narodne "muzem kravu dok je imam.
"
Svjesni smo mi koji je branimo da nas iz dana u dan ove druge dvije frakcije sve više guraju u stranu i onemogućavaju da se čuje naš glas a ono što se priprema nakon ovih izbora učiniće nas potpuno nijemim a bojim se da će biti kasno kada nam se tada otvore sada zasljepljene oči...
Planirana izmjena Ustava BiH (u kojem se sada nažalost čuva identitet Republike Srpske, prenesene nadležnosti iz Ustava RS na Ustav BiH) je neminovna jer taj Ustav nije u skladu sa ustavom zemalja EU, izmjena tog pravnog akta nije moguća bez revizije tj.
izmjene Dejtonskog sporazuma a njegove izmjene utiču na izmjenu mnogih zagarantovanih prava datih pomenutim sporazumom a i samih granica zbog kojih je i planirana regionalizacija BiH na pet regija (Sarajevo, Tuzla, Mostar, Bihać i Banjaluka) o kojima se svaki dan sve više priča i posmatra reakcija građana koji će na predstojećim izborima izabrati vlast koja će sprovesti u djelo sporazum iz Pruda koji su podpisali i obavezali se u njegovo sprovođenje vodeći predstavnici srpskih parlamentarnih stranaka.
Nažalost tako dolazimo do zaključka da smo zaboravili da je olovka u rukama naših diplomata najubojitije sredstvo za naš narod.
|
|
|
Velimir Ilijas : Ilijas
|
24377 |
28.04.2010 |
Vjekovna seljenjaDobrivoje Ostojić - Foksi je u svojoj knjizi żIzvorište i tokovi Zavičajnog udruženja Ilijašana, Visočana, Brezana, Varešana i Vogošćanaż osvrnuo se na temu ż vjekovna seljenja.
On kaže, jedan vijek u istorijskim mjerilima je gotovo beznačajan, a za pojedine porodice veoma bitan, često sudbinski, odlučujući.
Prema istorijskim podacima i bilježenju sjajnog erudite akademika Milenka Filipovića, veoma su rijetke porodice koje su autentični viševjekovni domoroci.
Stanovnici mnogih mjesta u Visočkoj nahiji, muslimanske vjeroispovijesti, dolazili su iz Foče, Sandžaka, Albanije, Turske.
Mnogi su hrišćani promjenom vjere, iz ekonomskih razloga, mijenjali staništa.
Iz Dalmacije su stizali pečalbari katoličke konfesije, a posebno iz Zapadne Hercegovine, Pravoslavci su najčešće, zbog duga krvi, dolazili iz Srbije, naročito Crne Gore i Stare Hercegovine, Vojne Krajine i Krajine.
Sve se to događalo u posljednjih vijek i po, dva.
U toku Prvog svjetskog rata, tokom Drugog, a naročito za vrijeme Građanskog rata (misli na rat 1992-1995), iz ovih krajeva (misli na područje Visočke nahije) iselilo se na desetine hiljada stanovnika.
Rasuli su se širom svjetskih meridijana, od Toronta, do Melburna, Štokholma, Južnoafričke Republike, zapadnih prestonica do američkih oblakoderskih visina.
Širom Hrvatske, Slovenije, Srbije, a posebno Republike Srpske, na hiljade je žitelja iz ovih krajeva.
Mnogi su prihvatili nove krajeve kao neminovnost, mnogi kao šansu za normalan život.
Jedno je ipak sigurno, većina se nikada neće vratiti.
Vrijeme čini svoje.
Sjećanja na djedovinu, na rodni kraj, na groblja predaka, čuvaće u uspomenama.
Uspomene su snažne kod prve iseljeničke generacije, kod novih, u novom kraju rođenih, sjećanja blijede, nestaju.
Pa i to su Božiji i prirodni zakoni.
On dalje pronalazi da se prema statističkim podacima za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, Drugog svjetskog rata, SFRJ, građanskog rata u BiH 1992-1995, a posebno poslije Dejtonskog sporazuma 1995.
godine sa područja Ilijaša iselilo 11.
139, Vogošće 13.
501, Visokog 7.
330, Vareša 5.
678 i Breze 3.
128 građana.
Znači, s područja ovih pet opština otišlo je u emigraciju 40.
776 stanovnika.
Najveći broj tog stanovništa odselio je u sjeverne i istočne krajeve BiH, pa zatim u Srbiju, Hrvatsku, Crnu Goru, Sloveniju, Kanadu, Ameriku, Njemačku, Švedsku, Dansku, Holandiju, Norvešku, Austriju i Australiju.
Dalje konstatuje da svi ratovi nose sobom nepravde i nesreće.
Čak i oslobodilački, koji su uslovljeni nekim osvajačkim.
A Bosna i Hercegovina, nije mimoiđena ni u jednom koji se događao u posljednja dva vijeka.
Možda je najstravičniji bio posljednji Građanski rat.
On je razorio privredu, prosvjetu, grad, sela, ali najtragičnije je što je razorio dušu čovjeka.
Na svojoj sudbini su ga osjetili stanovnici svih nacija i vjerskih konfesija.
Ostale su majke bez sinova, sestre bez braće, djeca bez roditelja, porodice bez kućnog krova.
Umjesto slavlja u toku rata, najveća okupljanja bila su na grobljima prilikom sahrana, ukoliko je i to bilo moguće.
Vjekovno čuvani dobrosusjedski odnosi su uništeni.
Prijateljstva raskinuta.
Suživot onemogućen.
Sigurno je da će vrijeme učiniti svoje.
Doći će generacije novih naraštaja koje će shvatiti besmisao ratnih nesreća i opet krenuti na stvaranje novih puteva suživota.
Zaboravljanje je brže od pamćenja.
Daj Bože, da bude tako!
|
|
|
Feniks : Republika Srpska
|
23725 |
15.02.2010 |
Kud plovi ovaj brodČitajući članak o "raspadu Bosne" i podjele na tri djela, što bi sigurno odgovaralo i nama i Hrvatima, želim da primjetim da su muslimani svojim pametnim lobiranjem muslimani postavili prepreku koju bez njih nećemo moći ukloniti.
Oni su na vrijeme, još u toku rata, shvatili da se novcem može sve kupiti.
Svi znamo šta je bilo sa Bihaćem, Goraždom, Jajcem, Trebevićem...
Nakon rata, istu politiku su vodili i prema Međunarodnoj Zajednici pa je čak 28 američkih kongresmena podržava njihove stavove.
Takođe su potkupili političare i u našoj vlasti, pa tu tako potkopali temelje Republike Srpske, koja je na krvlju izgrađena u toku rata.
Svaki normalan čovjek zna da se svaka država oslanja na četiri stuba: vojska, policija, tajne službe i finansije (ekonomija).
Sva četiri stuba, koja su nam bila zagarantovana Dejtonskim sporazumom, su prenijeti na zajednički nivo, pa je sada teško izgraditi svoju kuću kada su temelji razrušeni a i ono što je ostalo od Republike Srpske vladajuće partije koje su prenijele ove nadležnosti (SDS, SNSD i PDP sa svojim satelitima) raskućavaju i ono malo što je od nje ostalo.
U zadnjih 15 godina svaka nova vlada je prvo mijenjala upravnike carine i direktora policije da bi preuzela kriminalne radnje i da posao sa inostranim "partnerima" ne trpi zastoj.
Svi znamo da su glavni inostrani poslovi šverc cigareta (na tovaru jednog kamiona Marlbora razlika između oporezovane i neoporezovane pakle cigareta može da ostvari profit oko 1 milion KM), nafte, oružja(gde je završilo i gdje završava "zastarjelo" naoružanje iz onoliko ugašenih kasarni), narodno blago (umjetnine, bakar, drvo..
), građevinski materijal i ostala pomoć koja je stizala i stiže od međunarodnih organizacija i dijaspore.
Mafijaši među političarima traže svoga "tajkuna", nudeći novac, usluge i dosijea političkih protivnika radi njihovog kompromitovanja, zbog čega ne postoji civilna kontrola policije.
Prave patriote, oni koji su na vrijeme pokušavali da ukažu narodu na navedene kriminalne radnje i bile spremne uđu u proces razbijanja kriminala: Srđan Knežević, Ljubiša Savić, Željko Marković, Risto Jugović, Nikola Koljević (srpska sramota je dalje nabrajati) uklonjeni su da bi pokazali svoju moć i upozorili potencionalne kriminalne prebjege šta ih sleduje ako ugroze "klijentelističku strukturu".
Da li ima potrebe pominjati i kriminalnu privatizaciju koja je potpuno uništila privredu i poštenog radnika (kada se jedan čovjek pojavi na 117 licitacija i kupi 74 preduzeća neko mora da iza njega stoji).
Umijesto uvođenja poretka otvorene i tržišne ekonomije uveden je poredak štićeničke i prestupničke privrede.
Zašto ove tri političke parije koje paralelnom rotacijom vode RS nisu pronašle kompromis i iskoristile istorijsku šansu o raspisivanju referenduma o otcjepljenu Republike Srpske u vrjeme kada je raspisan referendum na Kosovu.
Da li je takvo ponašanje bila podrška i zahvalnost Zapadu za sve nevolje i razaranja koja su nanijeli ovoj našoj jadnoj zemlji i narodu koji je spolja ponižavan i osiromašivan a iznutra osujećen i uvrijeđen.
Da li je takvo ponašanje, ljubljenje tuđinskih lanaca koje Srbi nikada nisu podnosili, mada te lance nazivaju "demokratski" lanci "civilizovane" Evrope i Zapada.
Takvo ponašanje je bilo, nažalost, još jedan za Srbe poguban politički dogovor, ali sigurno uspješan posao za one koji su se sa njima dogovarali.
Međutim, šta nam govore politički i poslovni dogovori koje je Buš imao sa Bin Ladenom, Donald Ramsfeld sa Sadamom Huseinom, Ričard Holbruk sa Miloševićem i gdje su ti pregovori odveli pregovarače, njihov narod i njihovu zemlju.
Na to pitanje naš narod, koji će sigurno snositi ogromne posledice, radi svojih pokolenja treba da pronađe odgovor ali on nažalost nijemo ćuti i tone u svome brodu koji svakoga dana ima sve više rupa.
|
|
|
Nedis @Ugar : Republika Srpska
|
23704 |
13.02.2010 |
Iz dnevnika Ratka Mladića KARADŽIĆ I KRAJIŠNIK POKRALI MILIONE
Bivši komandant Vojske RS u svojim bilješkama zapisao kako je Momčilo Krajišnik odnio u Grčku 2, 5 miliona evra i kako je Luka Karadžić prodavao gorivo koje je namejnjeno Vojsci RS.
Političari iz RS sa biznismenima iz Srbije, umijšani su u milionske krađe i šverc! Momčila Krajišnika je ukrao 2, 5 miliona dolara, a brat Radovana Karadžića, Luka, uzeo je milione od šverca goriva!
Momčilo Krajišnika naziva żobrvan" je 26.
maja 1993.
iz Republike Srpske, sa bratom Mirkom, prebacili su 2, 5 miliona dolara, u u banku Ergos u Atini.
U tome su im pomagali Vlado Perović, vlasnik kafane żKrokodil" na Dedinju i doktor M.
Prokić sa suprugom.
Krajišnik je obezbijedio logističku pomoć za ovu transakciju, uz pomoć Branka Ostojića, tadašnjeg potpredsjednika Vlade RS.
Mladić naglašava da je početkom februara 1994.
godine taj novac, po nalogu Krajišnika, iz Grčke prebačen u Bugarsku, a potom je njime plaćeno gorivo koje je prodato u Srbiji!
żKupljeno je 1.
600 tona D2 (dizel) i 1.
200 tona MB (motorni benzin), koje su Krajišnik i Protić prodali u Srbiji, pri čemu su oprali novac! Zarađeni novac Krajišnik, Protić i Perović, uz pomoć Ostojića, prebacuju u Ženevu.
Mladić u ratnom dnevniku otkriva kako je u januaru 1994.
godine u Republiku Srpsku uvezena jedna veća količina goriva, od koga je Vojska RS trebalo besplatno da dobije dio za svoje potrebe, ali u taj posao se umiješao Luka Karadžić, brat Radovana Karadžića.
"Uz pomoć generala Đukića" uvezeno je 1.
260 tona D2 (dizel).
Dogovoreno je da se kao poklon VRS ustupi 200 tona.
Ali, brat Krajišnika, brat Karadžića, i savjetnik Radovanov Joja Tintor, pa čak i njegov vozač, te šef DB iz Trebinja, uzimaju 150 tona, prodaju i dijele novac, a 50 tona od obećanih 200 daju VRS.
Mladić je zabilježio i svoja saznanja o razgovorima Slobodna Miloševića i tadašnjeg ministra spoljnih poslova Rusije Andreja Kozirjeva.
Prema ovim navodima, Milošević je u pregovorima prihvatio da prizna Hrvatsku i Bosnu, da RSK prihvati żplan Z4", da Srbija ostane po strani u slučaju napada na Republiku Srpsku i još čvršću blokadu RS i RSK od strane Srbije.
żMilošević je tražio: automatsko skidanje sankcija, prijem Srbije u organizaciju za evropsku bezbednost (OEBS), zajam i finansijsku pomoć od Zapada, 100.
000 dolara (prva tranša), isključenje SRJ od izručivanja Haškom sudu, prijem SRJ u EU, brzi oporavak privrede i garancije da će NATO braniti RSK", piše Mladić, dok u fusnoti dodaje da "SAD i Nemačka ne prihvataju uslove".
Objavljivanje Mladićevog ratnog dnevnika, otvorilo bi oči narodu da vide ko ga je vodo i da je Radovanova lopovska oligarhija ratovala za svoj džep.
Nadamo se da će Mladićevi memoari uskoro biti dostupni javnosti.
|
|
|
Velimir Ilija{ : Ilija{
|
23453 |
25.01.2010 |
Izborne i postizborne koalicijeIzbornim zakonom je regulisano ko može učestvovati u izborima, a to su:
1.
Političke stranke
2.
Koalicije
3.
Nezavisni kandidati
Političke stranke odlučuju da li će u izbore ići samostalno ili sa još nekom strankom u koaliciji.
Neke političke stranke, odmah prije izbora, odlučuju da ne idu same nego traže sebi partnere i sa njima stvaraju koaliciju.
Pojedini ljudi smatraju da njihov program koji će izložiti narodu vrijedi toliko da oni sami mogu ići u izbore i to su nezavisni kandidati.
Sve mi je ovo normalno, legalno i demokratski zato što narod zna koja politička stranka ide sama, koje su u koaliciji i koji su to nezavisni kandidati.
Svi će oni na predizbornim skupovima narodu iznositi svoje programe.
Narod će cijeniti koji je program po njihovom mišljenju najbolji i tako će se odlučiti kome će dati svoj glas.
Nakon zatvaranja glasačkih mjesta i sumiranja rezultata, saznajemo koliko su koja stranka, koalicija i nezavisni kandidat dobili glasova.
Obično niko ne dobije nadpolovičnu većinu da može sam da formira vladu.
Pa zar sada ne bi bilo normalno da vladu formiraju oni subjekti koji su osvojili izborni konsenzus proporcionalno osvojenom broju glasova.
Tražili smo višestranački sistem, pa evo nam ga.
Međutim, šta se dešava? Sad se traže partneri koji mogu sastaviti večinu za formiranje vlade i stvaraju postizbornu koaliciju.
Ovu koaliciju stvaraju sami lideri stranaka.
Narod nema nikakvog uticaja na njih.
Sve se to radi mimo naroda.
Zato su za mene te koalicije nedemokratske, nelegalne i po meni bi ih trebalo eliminisati iz izbornog zakona.
Na ovaj način se dešava da se male stranke udruže i potpuno eliminišu stranku koja je osvojila najviše glasova, kojoj je narod poklonio največe povjerenja.
Bačena je u opoziciju.
Dakle, osvojila najviše glasova, a ne učestvuje u vlasti.
Pa nije to narod htjeo.
To su napravili lideri stranaka ne pitajući narod.
Malim strankama i nije bitno sa kojom će strankom ući u koaliciju, njima je bitno da se dočepaju bar komadića vlasti i da ostanu u životu.
Izbornim zakonom bi trebalo regulisati da stranke koje ne osvoje izborni konsenzus ne mogu biti finansirane iz budžeta, a taj konsenzus bi trebao biti veči od 3.
Ako ne mogu da žive od nekakvih svojih prihoda, neka se gase.
Tako bi došlo do smanjenja enormno mnogo političkih stranaka.
Ovo je samo moje jedno razmišljanje za koje smatram da ima smisla.
|
|
|
Visoki Napon : Banja Luka
|
22788 |
27.10.2009 |
Dobitak-GubitakPoštovana braćo Srbi ili da nas nazovem "gospodo" posto smo samo to dobili u zadnjem ratu, možda ja ne vidim ali ni naši ljuti protivnici muslimani nisu dobili ništa više osim što se sada zovu Bosnjaci.
Objasnite mi, jer vidim da ovdje ima veoma dosta pametnog naroda ove napaćene zemlje.
Po meni, mi smo samo izgubili našu omladinu koja je uzalud dala svoje živote, a dobili smo razno-razne tajkune tj velike gazde koji ti kožu oguliše za neku bijednu crkavicu za koju radis po 12 sati dnevno a na kraju mjeseca ti ni te pare ne isplate.
Oni sebi daju za pravo da ti uskrate godišnji odmor, pa čak i bolovanje.
Na bolovanje možeš otići ali kada se vratiš čeka te otkaz.
U mnogim velikim firmama u Republici Srpskoj sefovi su muslimani pa moraš da paziš šta ćeš reći da se, ne daj Bože, ne bi naljutili i dali ti otkaz.
A narod jadni radi, trpi i šuti a sve zbog staha da ne ostane bez posla jer gdje naći drugo radno mjesto da prehraniš porodicu.
Sa druge strane, političari BiH na razno-raznim binama i skupovima govore da su oni izabrani od strane naroda da zastupaju njegove interese a ustvari oni zastupaju samo svoje interese i nije ih briha za narod.
Sada uvode i razne-razne poreze, a najavljuju i poskupjenja, mijenjaju tablice na autima da narodu uzmu novac.
Pa šta smo to mi dobili kad nam muslimani rukovode firmama a i nekim državnim ustanovama, kako je kod njih u Fedraciji ne znam ali mislim da su samo u prednosti to sto nemaju ni jednog Srba za šefa u firmi.
Samo još da napomenem da ako kažeš da si učestvovao u ratu neće te ni primiti da radiš ili će naći način da dobiješ otkaz, mnoge firme na razgovoru za posao te pitaju da li si bio učesnik rata jer ako jesi "stvarno nam je žao ali mi imamo namjeru da poslijemo sa firmama iz Federacije i bilo bi nezgodno! " Naime, to je u nekim našim srpskim firmama razlog da te ne prime na posao.
|
|
|
Enes Kefic : Bih, Sarajevo
|
22636 |
29.09.2009 |
Ratna dogadjanja (2)Za početak bih da se zahvalio na objavljenom članku! On je prije svega namjenjen da svi narodi u BiH priznaju makar one najočitije zločine što su se desili u BiH.
Već vidim da smo se složili oko nekih pitanja, prije svega oko oduzimanja imovine tokom rata.
Kažem da se imovina u Sarajevu oduzimala kako Srbima tako i muslimanima, tj.
bez ikakvog obzira na nacionalnu pripadnost i to najčešće od strane onih koji prve linije nisu očima ni vidjeli.
To tvrdim i iz ličnog iskustva jer mi se upravo tako nešto i desilo.
Većina ljudi u BiH ima neke rezerve prema zajedničkom suživotu, ali mislim da bi ljudi, bez obzira na nacionalnu pripadnost i mjesto prebivališta, trebali krenuti od toga da priznaju makar one najočitije zločine koje su počinili pripadnici njihovog naroda.
Tu prije svega mislim na Sarajevo i Srbrenicu...
Većina ljudi se više i ne obazire na izujave Dodika i Silajdžića koji se ratnih tema dohvate kad god na vidjelo izađe priča o kriminalu u koji su upleteni.
Daleko više mi je stalo da prosječan čovjek prizna te zločine nego političari jer mislim da kada obični ljudi dignu glas da kažu da je dosta ove getoizacije Bosne i Hercegovine i shvate da svako krade od svog, a ne od tuđeg naroda mi i imamo neku šansu za bolje sutra.
Sto se tiče Sarajeva, opet spominjem Kazane jer na jednom od najpoznatijih sarajevskih portala (mislim da moderator i zna koji a ako treba i navešću link) svi postovi optužuju Cacu za zločine koje je počinio.
Kažem svi jer čitavu temu nisam pročitao, ali od 50-ak postova ni jedan nije govorio u prilog Caci, iako ne tvrdim da mozda nećete naći jni dvije osobe, mozda bas Srbina ili Hrvata koji bi da "potpiruju strasti" koje drugačije misle ali garantujem da je procenat preko 90% ljudi iz Sarajeva koji optužuju taj zločin.
Očekujem da isto tako većina prizna da je bio veliki broj civilnih žrtava i da se ne lažemo u lice.
Mislim da biste trebali i priznati da je sa nebodera na Grbavici snajperima gadjano civilno stanovnistvo Sarajeva.
Otac moje prijateljice, inace Srbin, je ubijen na taj nacin, metak mu je prosao kroz srce.
Što se tiče čovjeka za koga ste napisali da je uhvaćen na Žuči, inače Srbin, rekli ste da je on bio zapovjednik neke jedinice u Armiji.
Ja ne kažem da su neki Srbi bili primorani da se bore u Armiji zato što su se zatekli na područjima gdje su muslimani imali kontrolu, ali mislim da se čin zapovjednika treba zaslužiti.
Mislim da smo se u nekim stvarima već složili, npr.
što se tiče kriminala, za neku bolju budućnost, možda ne suživot ali makar neke malo bolje odnose, možda da krenemo sa priznanjem nekih zločina.
Unaprijed hvala!
Enese,
ovaj put sam morao da "cenzurišem" neke "citate" Dodika, sa kojim nisam upoznat, a koji (moram priznati) i ne liče na njega.
Njih ću objaviti samo u slučaju da mi pošalješ valjan izvor informacija.
Poželjan je video zapis.
Za razliku od prošlog puta, ovdje si mnogo toga "nadrobio".
Krenuo si od Kulina bana i na putu do danas si dotakao mnogo tema.
Zbog toga nemoj da očekuješ da ti na sve odgovorim jer imam ja i privatni život...
Ne slažem se sa tobom oko tvoje definicije "oduzimanja imovine".
Tačno je da je imovina poneka oduzimana i muslimanima, ali samo u rijetkim situacijama, a radilo se o sitnijim stvarima.
Međutim, ogroman procenat Srba su doživjeli (a samo neki i preživjeli) takvo iskustvo.
Dalje, ti hoćeš da priznamo "najočitije zločine koje su počinili pripadnici njihovog naroda".
Stani čovječe, narod je stoka i šta narod ima da priznaje! Koliko si ti ubistava lično vidio? Ja nisam ni jedno, pa šta da ti ja mogu priznati? Zločin treba prvo da se utvrdi tj.
da se istraži, ispita, da se istina servira narodu kako bi se onda nešto "priznalo" i natovarilo na grbaču nekom narodu.
Mi treba da od vlasti tražimo da se utvrdi faktičko stanje, ili da se udružimo i pokušamo da to uradimo preko nevladinih organizacija.
Imam osjećaj da ti malo previše forsiraš Kazane i misliš da su oni jedini sarajevski grijeh.
Koliko ja znam iz Kazana su 11.
novembra 1993.
godine izvađena smo 47 lica, dok je u Sarajevu ubijeno najmanje 5000 Srba.
Ja sam objavio spisak od nekih 3000 osoba ali postoje i drugi spiskovi koji nikada nisu integrisani sa ovim koji ja posjedujem.
Do istine se može doći samo sabiranjem i oduzimanjem!
Ne slažem se ni sa tim da je Caco isključivi krivac za Kazane.
Ne slaže se ni FTV, pa evo pogledaj ovaj snimak:
|
|
|
Enes Kefic : Bih, Sarajevo
|
22632 |
28.09.2009 |
Ratna događanja (1)Što više čitam ovaj forum sve više vidim da je s*anja bilo na svim stranama i nadam se da se makar u tome možemo složiti.
Ja sam iz Sarajeva, i iako možda vama izgleda čudno, zbog stvari koje su se dešavale u Kazanima većina Sarajlija osjeća stid i prezir.
Drugih stvari, kao što su nasilno ulaženje u kuće i uzimanje predmeta i ostalih stvari koje bi mogle biti korisne za Armiju se nisu događale samo srpskom stanovništvu, kako to ovdje pokušavate predstaviti, nego i muslimanima.
To su obično radili ljudi koje danas zovemo ratnim profiterima, uzimali su pod izgovorom da treba Armiji, a siguran sam da je dosta toga završilo u njihovim džepovima.
Dalje, vidim priču na forumu o Argeti.
Ljudi su u Sarajevu gladovali bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.
Ja nisam probao čokoladu dok se rat nije završio, samo neke pakete iz humanitarne pomoći koji su jednaki djeljeni i muslimanima i Srbima i Hrvatima.
Sumnjam da će u ovoj državi nekada biti stanje kao recimo na zapadu, ali možda da krenemo od toga da se prestanu omalovažavati žrtve Srebrenice i da jednom priznate zločine, kao što većina Sarajlija priznaje Kazane.
Ne svi, to ne očekujem ni od vas, ali makar oni ljudi sa zdravim razumom, a takvih je uvjek većina.
Kažete da ste na Žuči, tokom pomjeranja linije u kući zatekli Srbina u redovima Armije BiH, koji je kao slučajno zatečen na području Sarajeva i prisiljen da se bori na strani Armije.
U istom tom tekstu kažete da je bio zapovjednik neke jedinice.
Zar mislite da su se ljudi u ratu mobilizirali i postajali zapovjednici bez neke zasluge? I kako objašnjavate da je veliki procenat Srba i Hrvata bio u sastavu Armije, dok su VRS i HVO bili isključivo jednonacionalni?
Možda ovaj tekst nećete ni objaviti na forumu, ali bi volio da ga makar moderator pročita i ostavi komentar!
Unaprijed hvala.
Poštovani Enese,
ne samo da sam objavio tvoj tekst, nego nisam ispravio ni jednu-jedinu riječ, što se veoma rijetko dešava pošto ja "doradim" bar 90% tekstova.
Ovo ti je najveći kompliment koji možeš dobiti od mene, tj.
mislim da si natprosječno pismen pa vjerujem da si toliko i inteligentan.
Kao prvo, da krenemo od Srebrenice.
Niko ne sumnja da je bilo žrtava u Srebrenici.
Ja se samo zalažem da se onih 7108 imena prečešlja i da se svako ime tretira kao potencijalno ubistvo.
Samim time da se utvrdi da li je, kako je, kada i gdje nastradala svaka osoba sa te liste.
Da li si se ikada zapitao zašto nikada nije objavljen detaljan spisak žrtava "Srebreničkog masakra", sa svim ličnim podacima...
Boje se političari da će pasti kritike, utvrditi se da je npr.
neki Mustafa poginuo ili umro u toku rata a ne u julu 1995.
godine.
Iz izvještaja Komisije za ispitivanje slučaja "Srebreničkog masakra" vidi se da su imali samo par mjeseci da rade na ovom slučaju.
Tih nekoliko ljudi je odradilo solidan posao jer su spisak od potencijalnih 150.
000 žrtava sveli na 7108 i na tome se stalo jer Vlada BiH nije odobrila dodatna finansijskia sredstva za daljni rad.
Istina nema cijenu i na njoj treba raditi sve dok se i ja i ti ne složimo da je brojka tačna.
Još jedna stvar o Srebrenici.
Da se zaustavi onaj cirkus donošenja i mrtvih muslimana (a i neidentifikovanih Srba) i da se tamo sahranjuju samo žrtve masakra iz juna 1995.
godine.
Ili da se bar Potočari u obilježe kao grobnica svih muslimana nastradalih u građanskom ratu, a ne žrtava "Srebreničkog masakra".
Neka mi oproste mrtvi, ali muslimani su od "Srebreničkog masakra" napravili "Srebrenički cirkus".
Ne bih se iznenadio ni da je moj prijatelj, rahmetli Azem Begić koji i nakon rata pojede dosta hljeba u mojoj kući - sahranjen u Potočarima.
Što se Sarajeva tiče - ista stvar.
Muslimanska strana je dugo godina odugovlačila da se formira komisija za utvrđivanje tačnog broja srpskih žrtava u "Sarajevskoj klaonici".
Ni srpskim političarima nije mnogo stalo da se na tome radi jer su ucjenjeni foteljama od strane muslimana i međunarodne zajednice koja snosi veliki dio odgovornosti za sve ono što se dešavalo u Bosni.
Do sada su mnogi svjedoci umrli, pa se prava istina o Sarajevu nikada i neće ni saznati.
Niko ovdje i ne sumnja da su muslimani krali od poštenih muslimana, jer se to isto dešavalo u Sokocu.
Znaš li ti koliko je samo stoke ukradeno od Srba na Stjenicama? Na kilometar od Stjenica se nalazi Vrbarje, selo koje je u toku rata bilo muslimanska enklavica u srcu Romanije.
U više navrata se desilo da neki šibicar, koji prvu liniju nije vidio ni kao turista, sa livade ukrade srpsku kravu ili ovcu.
Čak i u slučajevima kada se znalo ko je počinilac te prljave rabote, policija se nije angažovala da rasvijetli slučaj.
U ratu, svaki kriminal sitiniji od ubistva je na Sokocu prolazio nekažnjen.
A tu "rupu u zakonu" su koristile fukare.
Ovo će nas nakon rata skupo koštati jer su sitni lopovi evoluirali u auto mafiju i plaćene ubice u službi sokolačkih političara.
Što se dobrovoljaca tiče, nemoj, molim te, da lažeš ni sebe a ni mene.
Vjerujem da si hiljadu puta u toku rata (a naročito na početku) pomislio da zbrišeš iz Sarajeva.
Međutim, i ja i ti smo ostali, vjerovatno što nismo imali gdje.
U mom slučaju nisam mogao da ostavim paralizovanog oca, staru majku, sina bez majke...
Pročitaj moj članak "Državna klaonica ili nešto drugo", pa će ti moj stav o srpskim "dobrovoljcima" u Armiji BiH biti mnogo jasniji.
Ne kažem da nije bilo i "zavedenih" jer ljudi su u prsjeku jako glupi i njima je veoma lako isprati mozak.
To sam prvi put shvatio 1985.
godine dok sam služio vojsku u Bihaću.
Jedan slučajan "uzorak" našeg društva - film strave i užasa.
U Psihijatrijskoj bolnici u Podromaniji je bilo manje budala nego u Četi veze u kojoj sam odrađivao svoj dug prema JNA.
Da sam ostao u Sarajevu, možda bih se i ja našao na Žuči, samo da sačuvam ženu i djecu, roditelje, sestre.
I da ne umrem od gladi! Kos nas je bilo mnogo muslimana koji su htjeli u srpske dobrovoljce (pogotovu u Krajini) ali su glupi Srbi u 90% slučajeve rekli "ne".
Sokočani su svoje muslimane protjerali u Olovo.
Kasnije su oni (čast Sulju i još nekim izuzecima) bili najžešći ratnici na tom ratištu.
A mogli smo ih i mi staviti na prvu liniju pa neka ginu umjesto Srba.
Vi iz Sarajeva ste u nama sa Pala i Sokoca vidjeli bradate četnike koji "lupaju" po vama sa Hreše.
Zbog toga klali i ubijali lojalne Srbe.
E vidiš, i meni je tako "puklo" pred očima pa nisam htio da odem.
Samo što je moja perspektiva ( i nekad a i sada ) mnogo drugačija i mnogi muslimani to ni danas ne žele da shvate.
Ja to vidim ovako: mene su muslimani najurili iz mog četverosobnog stana.
U moj stan je 6.
aprila došao Ferid (iz njegove kuće prokopan tunel) i naredio da niko ne izlazi na terasu jer će pucati.
Moj komšija Ahmo je tri dana kasnije upao u moj, tada već prazan, stan da "traži oružje" a odnio je - džak brašna i promjenio bravu na ulazu u stubište.
Eh, da mi je tada pao u ruke, bio bi prvi i poslednji koga sam zaklao.
Konačno, ja ovdje teretim Aliju Izetbegovića što nije bio u stanju da spriječi maltretiranje i ubijanje Srba u Sarajevu.
Tvoje je pravo da ga optužuješ za maltretiranje muslimana.
Kako po Aliji, tako ćemo udruženim snagama i po Radovanu.
Što se otimanja imovine tiče, ja ti za vrijeme rata nikome ništa nisam uzeo, a meni su muslimani ispraznili četverosoban stan koji se nalazio na Dobrinji, 50 metara od ulaza u tunel.
Oni pederi iz Vojnog odsjeka su mi zaprijetili da ako ne stavim na raspolaganje moj laserski štampač za potrebe vojske "dobiću nalog za mobilizaciju dotičnog materijalnog sredstva".
E, tad mi je puklo pred očima! Sedam dana nakon toga, taj se štampač "pokvario" otišao na servis u Beograd, i to sa urednim papirima iz Vojnog odsjeka Sokolac, i otuda se više nikada nije vratio.
Još uvijek ga čuvam u podrumu moje zgrade; stan u Beogradu sam kupio nakon rata od novca koji sam dobio kada sam stan na Dobrinji prodao za iznos jednak onome koji sam potrošio za namještaj.
Nemoj da me pogrešno razumješ, dao sam ja za potrebe VRS magacin koji je prije rata vrijedio preko 400.
000 maraka, ali štampač nisam htio jer je mi je on trebao da nakon rata imam od čega da živim.
Sa druge strane, gledam ja one aktivne oficire kako kradu.
Sedamdeset i dvije zubarske stolice iz Butila su "otišle" za Srbiju i tamo prodate na crnoj berzi.
Angažuje mene vojska da pregledam svu računarsku tehniku na Palama, onu istu zbog koje je izginula vojska u Dobrovoljačkoj.
Šest mjeseci kasnije, pošalju mene da popišem taj isti magacin.
Nisam vjerovao svojim očima: sve ono što sam procijenio kao "vrijedno" i prstom pokazao mom budućem komadantu - nestalo je iz magacina.
A on kaže: "Ćuti, nikome ne pričaj! " I ja ćutao, evo sve do sada.
Do kraja rata svaki aktivni oficir koji je ostao u Republici Srpskoj se "snašao" i u Srbiji napravio kuću ili bar kupio stan.
Krčmili vojnu imovinu a zinulo im dupe na moj bijedni laserski štampač!
Ne mogu da kažem da je nama na Sokocu bilo gore, ali nije ni mnogo bolje nego vama u Sarajevu.
Jer, i ja sam živio od humanitarne pomoći kao i ti.
Vi ste čak, po glavi stanovnika dobijali mnogo bolju pomoć ali su vam je vaši ratni profiteri prodavali, a ne dijelili.
Zbog toga su oni krivi što ste gladovali, a ne Srbi.
Što se Srba u Sarajevu tiče, oni su bili izostavljeni sa spiska, jer ste vi njihovim paketima plaćali vojsku.
A gladan Srbin bi i svoju vjeru prodao za večeru, ne samo ratovao u redovima Armije BiH.
Rat ima svoju cijenu, a ti što si gladovao krivi ratne profitere i Bakira Izetbegovića, koji je u ime svoga oca Alje udarao tarife na sve što prođe kroz tunel ispod Aerodroma.
Nadam se da znaš da su neki članovi porodice Izetbegović i oficiri Armije BiH nakon rata bili najbogatiji građani Sarajeva.
Ne znam da li vidiš sličnost? U mom primjeru ne pomenuh Rašu, ali da je u svoje duboke džepove stavio samo pare koje je dobio od Grka, bio bi najbogatiji čovjek u Republici Srpskoj.
Da ne pominjem nekoliko milijardi maraka zarađenih u trgovini sa Hrvatima iz Kiseljaka! Imao sam prijatelja koji radio u Vojnoj policiji na Ilidži.
Stajao čovjek na granici prema Hrvatima i kaže da je svakih sat pored njega prolazio kamion pun robe.
Imali su nalog da ih ne pretresaju, jer su papiri bili sa Rašovim potpisom.
Nakon rata, firmi koja se bavila tim poslovima - su izgorjeli papiri.
Kakva slučajnost!
I još jedna stvar! Nacionalizam je za naše političare "rajski cvijet" u bašti zla koja je mnogo poznatija pod nazivom Bosna.
Jer da nije nacionalizma, svi mi bismo udruženim snagama pisali o otimačini, ratnom profiterstvu, štrajkovali i tražili svoja prava.
Ovako, od šume ne vidimo drveće, oslabljeni u svojoj nacionalnoj podijeljenosti svoju pozitivnu energiju trošimo na trivijalne stvari!
Puno pozdrava sa Sokoca.
Da svi u Bosni misle kao ti, još bismo ja i ti i mogli da živimo u istoj državi!
|
|
|
Boro Janji} : Pale
|
21840 |
31.05.2009 |
Imena naših ulicaImenovanje ulica u nadležnosti je opštinskih skupština.
Poslije ovog żnašegż rata sve opštinske skupštine su pristupile davanju imena ulicama.
Ishod ovih aktivnosti je da ime junaka iz poslednjeg rata ne nosi gotovo ni jedna ulica u opštinama Istočnog Sarajeva.
Među zaboravljenima je i Mićo Vlahović koji se junački borio i život dao na ovim područjima.
Ime Srđana Kneževića nosi jedan żtrgż na Palama.
Niko nema adresu stanovanja na tom żtrguż, radi se o oko 300 kvadrata popločane površine sa kipom Srđanovim u centru.
Na żtrgż se naslanjaju dva kioska, improvizovane piljare.
Od aktera poslednjeg rata u Sokocu je ulicu dobio Simo Drljača.
Ne radi se o Sokočaninu nego o ratnom čelniku policije iz Prijedora koji je stradao poslije rata na pecanju u obračunu sa snagama NATO, kad su ga pokušali uhapsiti zbog optužnice za počinjeni ratni zločin.
Sjetili ga se Sokočani!
Zoran Borovina je imao ulicu u Dobrinji I, koja je pripala Federaciji.
Sada se jedna ulica u naselju Pavlovac zove njegovim imenom.
I to je sve o našim borcima.
Za razliku od nas, muslimanska strana je svim svojim istaknutijim poginulim borcima dodijelila ulice.
Naši su to ostavili za neka druga vremena.
Ili zauvijek ad akta.
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
18772 |
29.08.2008 |
Saradnja sa Norveškom i ŠvedskomTužilaštvo za ratne zločine Srbije intenzivno sarađuje sa organima Norveške i Švedske povodom zločina nad Srbima u BiH.
Radi se o istrazi zločina nad srpskim civilima u logoru Dretelj u BiH, 1992.
godine, izjavio je portparog Tužilaštva Bruno Vekarić.
On kaže da je saradnja sa norveškim organima počela u martu 2007.
godine kada je pokrenuta istraga protiv Mirsada Repka, norveškog državljanina za koga se sumnjalo da je počinio ratni zločin nad srpskim zatvorenicima u logoru Dretelj kod Čapljine 1992.
godine.
from B92 Vesti
|
|
|
Andonkey :
|
17693 |
23.04.2008 |
Idemo daljeDobri i pošteni Slavuj je jedan od prvih poslijeratnih boraca i govornika protiv tajkunizacije, lopovizacije i svih oblika brzog i enormnog bogaćenja pojedinaca koji su postali "ukras" centara moći i odlučivanja.
Svakako da takva brzina sticanja ekonomskog bogatstva za sobom povlači i niz pitanja kao: kako, odakle, s kim, čim itd.
a i odgovori su vidljivi na svakom koraku.
Elita novokomponovanih bogataša pokazala je i veliku sposobnost prilagođavanja svakoj vrsti vlasti i krpeljskog pričvršćivanja za nosice vlasti.
Ova vještina omogućila je opstajanje bogatih tajkuna bez obzira na propast njihovih političkih mentora.
Bez problema se nabave nove članske knjižice, "slučajno" iste kao u premijera i njegove partije, pa idemo dalje.
Koje su šanse da se neko obračuna sa ovim kameleonskim talogom društva? Kad bi to moglo da se desi? U dogledno vrijeme-teško.
Primjera je mnogo, a možemo se, recimo, zadržati u sferi benzinskih pumpi, koju pominje i Slavuj.
Predsjednik udruženja pumpaša RS, vlasnik većeg broja pumpi širom RS, je uspješno i na vrijeme promijenio boje partije (kao i bar 80% pripadnika njegovog esnafa), uspješno se snašao u Slavujevoj partiji koja je na vlasti i sada vedri i oblači kao predsjednik OO SNSD Bijeljina.
Partija je, opet, znatno ojačala u Semberiji otkako je ovaj predsjednik (bar tako tvrde zvanična glasila partije).
Pare kojima su izgrađene sve ove pumpe i pokupovano još sijaset firmi od strane gospodina (i druge gospode među onih 80%) vjerovatno nisu narodne.
A zakon o tajkunima će već stići, jednoga dana.
Svima koji vjerujemo u to ostaje da budemo uporni i ne lipšemo, dok proljeće ne dođe.
|
|
|
Pero :
|
17620 |
14.04.2008 |
Za gospodina SlavujaIz pouzdanih izvora ja vam kažem, reforma na nivou BiH je dobro odrađena, ali u MUP-a RS Stanislav Čađo će je sprovesti veoma brzo.
U prvom naletu od 600-800 policajaca, dok za kraj novembra 200-500.
Reci da nije tako, Americi je to obećano i mora se sprovesti Martinsov plan veoma brzo dolazi.
Nikada lošijeg ministra nije bilo u MUP-u Republike Srpske, ovaj mali nema pojima ni o čemu nego samo o rasturanju, vidjećeš za koji dan.
Dok Federalci ništa, šute i čekaju...
|
|
|
Roka Rodjo : Zemlja Nedodjija
|
16004 |
16.11.2007 |
Republika SrpskaOno sto ti zoves "okupiranim" nije ništa drugo nego naše, i to vjekovima.
To sto tebi i takvima poput tebe smeta što Srbi postoje, niko vam nije kriv sem vas samih.
Shvatite da smo mi ovdje na svome a vi imate alternativu da odete za Tursku.
Pored toliko drugih ti se uhvatio mene i Cice Romanijskog ko pijan plota.
Uostalom ja da sam bio na tzv.
barikadama '92 i vjeruj mi da danas ne bih ovdje dolazio i smetao mnogobrojnim poštenim Srbima na ovom forumu.
S vjerom u Boga i za vjeru "čistu pravoslavnu"!
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
14875 |
25.09.2007 |
Smrt Nikole KoljevicaIz knjige Biljana Plavšić, "Svedočim", koju je objavio banjalučki TRIO PRINT.
Za originalni članak kliknite ovde
U januaru 1997.
objavljena je tužna vest da je preminuo Nikola Koljević, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, član Predsedništva BiH, član Predsedništva i potpredsednik Republike Srpske.
Ova reč, żpreminuoż, u slučaju Nikolinom, krije neku veliku tajnu koju je on sa sobom poneo na onaj svet i još mnogo pretpostavki nas koji smo posle njega ostali, koji smo sarađivali sa njim i zajedno prošli kroz jedan pretežak put naše istorije.
Zato često, kada govorimo o ovom slučaju, o ovom gubitku, o smrti ovog čoveka, često se kaže: tragično preminuo, misteriozna smrt...
Ima ih koji su mnogo određeniji u tim kvalifikacijama, oni vele: "radi se o samoubistvu" ili: "radi se o ubistvu".
Četiri godine posle ovog događaja, rekla mi je Nikolina supruga da nikada nisu dobili službeni izveštaj uviđaja koji je tada učinjen.
Poslednji put videla sam Nikolu kod našeg mitropolita na slavi Sveti Nikola, 19.
decembra 1996.
Bio je sa suprugom Milicom.
Iako sam ranije čula da je oslabio, svejedno sam se začudila jer nije bilo ni traga od onog živahnog čoveka koji je uvek bio raspoložen za razgovor.
Bio je potišten.
Milica mi objašnjava da je sada dobro, kakav je bio.
Iz razgovora sam zaključila da je Milica neprestano sa njim, što mi je bilo drago, a i to je bila garancija da će se brzo oporaviti.
Vrlo dobro sam zapamtila kada mi je rekao, ali sa nekim posebnim naglaskom: żRadovan me leči nekim tabletama.
ż A najviše vremena je provodio na Palama.
Od toga našeg susreta nije prošlo ni dve nedelje, javljaju mi da je Koljević pucao sebi u glavu i da je prenesen u bolnicu na Sokolac, a posle nekoliko dana na VMA.
Radovan i Momo kažu: - Ubio se.
Sve vreme bio je u besvesnom stanju.
Otišla sam da ga obiđem, bio je u šok sobi.
Tom prilikom lekar mi reče: żDa znate, gospođo Plavšić, dva metka ne može čovek sam sebi da upuca u glavu.
ż Pogledala sam Nikolu, bolje rečeno, samo zavoje i izašla.
Ta rečenica nekada jače a nekada slabije, odzvanja mi u ušima i često je povezujem sa nekim sličnim događajima koji će se tek desiti, posebno sa onim što se meni desilo 29.
juna iste godine.
Kasnije su mi pričali kako je Nikola noću hodao i govorio: żUbiće mi decuż i to ponavljao više puta u poslednjih mesec dana pred smrt.
I o tome sam često razmišljala, naročito iza one Radovanove pretnje upućene meni i sinu moga brata.
A Nikolina rečenica: żRadovan me leči nekim tabletamaż veže se na ono što je meni rečeno na našoj granici, u noći 29.
juna: żNa Pale, na lečenje.
ż Samo nije rečeno ko treba da me leči.
Kada sam to čula, sve sam povezala, sećajući se Nikole.
Nikola Koljević sahranjen je u porodičnoj grobnici u Banjaluci, u gradu svog detinjstva i svoje mladosti, u gradu koji se ponosi svojim Nikolom.
Kada je obavljena sahrana i svet se već polako razilazio, prilikom prolaska Krajišnika koji je prisustvovao sahrani, čuli su se za njim povici: żUbico, ubico.
ż
Iako me od ovog događaja deli osam godina, nije mi lako o ovome da pišem.
Više bih volela da je ovo, i mnogo čega drugog ružnog, iščezlo iz moga sećanja.
Ali, nije.
Nažalost, prisutno je do detalja i ja o ovome, kao i o svemu drugom, moram da govorim.
Bilo bi neljudski prećutati.
Postavljam pitanje: Šta bi pokazala istraga o samoubistvu Nikole Koljevića? Ali, sa kojim tužiocima i sa kojim sudijama? To je naša bolna tačka, ne samo tada, nego sve do današnjih dana.
|
|
|
Work&Co Dreamwalley : Sokolac
|
10168 |
13.08.2006 |
O političarima i poštenjuPrijatelju Željko,
Ne poznajemo se u lično, ali imamo slične etičke čipove u glavi (znam iz čitanja tvojih članaka ali i iz razgovora o tebi sa Bogdanom ).
Slažem se oko dvije stvari koje jedine poštuješ kod političara, ali malo je koji ih ispunjavaju.
Na romanijskom području ti misliš 2 a ja - cca 2.
Oni koji ih ispunjavaju neće dogurati visoko na hijerarhijskoj ljestvici političara, jer će im mnogo nogu biti potureno, ligura natureno, mašni svezano, guma izbušeno, noseva razbijeno itd.
O Nikoli Poplašenu lično nemam neko visoko mišljenje; prvi put sam ga vidio na mojim Nišićima 1992.
godine kada je bio neki povjerenik SDS-a i nije mi se dopao njegov image: crna odjeća, duga masna kosa i nož čija je drška virila iz desne čizme(baš kako su nas Oni godinama indokrinirali da su izgledali četnici).
Ja mislim da on nije rasformirao Radikalnu stranku ali ju je uništio bratstveničkim savezom sa svojom matičnom SDS.
I sada on vodi SRS i pored zabrane "svevišnjeg predstavnika" s tim da kulise predstavlja Mihaljica Milanko.
Dići ruke od politike! To nisam rekao niti mislim.
Da nije vjetra pauci bi nebo premrežili.
Po meni je normalno da se kritički ili čak kritizerski odnosim prema stranci iz koje sam nogiran.
U vrijeme kad je suprotstavljanje tvrdoj liniji bila jeres poput Arijeve, kad su po prstu kazivani bili srpske ustaše, u Sokocu je grupa sa Zokom na čelu nastojala narodu oči otvoriti.
Oko nas je bilo i smutljivaca i kalkulanata koji su čekali svoj trenutak.
Sada, kada je i običan i dugotrajno zamlaćivan svijet progledao "pacovi iz podruma uzeli su vlast", što reče Bora Čorba.
- Ako je svrha bavljenja politikom promjena koja se manifestuje u tome da iz šume bude istjeran Savo Krunić a utjerani braća Čolovići i Rajko Bulajić, šta se dobija time?
- Ako je Slavujeva stranka u Republici Srpskoj na vlasti i u koaliciji sa SDA rahmetli Alije i reis Efendije i Strankom za BiH Harisa Silajdžića, ta ista koalicija biće i u skupštini BiH u kojoj će Slavuj biti (i formirati Vladu BiH )i on će dobiti, naravno, direktivu (koju mora slušati) i neće u istupima moći reći nešto što bi uvrijedilo koalicione partnere.
U tom slučaju umjesto njega može u skupštini biti Mića Šuka, Vova Marić ili bilo ko - svejedno je.
- Da li je logično da na čelu nevladine organizacije bude neko ko u predizbornoj kampanji skuplja glasove vladinoj stranci (i obrnuto)-jedino ako, poput Rahmetlije, misli do podne jedno a od podne drugo?
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
839 |
11.02.2005 |
Tantalove muke komadanta Ljubečitam na internetu: Sokolac, najhladniji grad u Evropi, već peti dan za redom.
U isto vrijeme piše i to da nema grijanja, sokolačka toplana ne radi.
Pošto sam imao više od dvojke iz matematike, umijem da saberem dvije činjenice pa mi je tako rezultat već poznat.
Naime Sokočani već odavno znaju da je uvaženi gradjanin Sokoca i pulen SDS-a, Ljubo Erić, zvanični vlasnik toplane u Sokocu.
Kupio je Ljubo toplanu vaučerima koje je besplatno dobio od države, ali i tako što je prodao i poslednju kap svog postenja SDS-u.
Kažu, toplana bankrotirala pa ni cijena nije bila visoka kada ju je on kupio.
Sada Ljubo grčevito drži u rukama glavni ventil za paru i neće da ga otvori.
Zar treba da dozvoli da Toplana opet bankrotira?.
Ko bi onda smio njegovu toplanu da kupi?
Placale neke firme ali i pojedinci grijanje preko cijele godine, a sada grijanja nema.
Plaćao i Ljubo sam sebi dok je bio (grado)načelnik Opštine.
Vjerujem da je te račune plaćao prije nego što je izmirio obaveze i prema svojim zaposlenim.
Pa šta se tu može! čitav svijet je nepošten, pa takav je i Ljubo.
Dao je Ljubo svoju riječ mnogima (uključujući i piscu ovog teksta) pa je nije ispunio.
Zar sad Ljubo treba da sagori i ono malo svoje uštedjevine koju je sa mukom stekao u poslednjim minutama prije nego što ga je Svevišnji predstavnik za BiH poslao na klupu za rezervne igrače da čeka kraj utakmice.
Mora i Ljubo od nečega da živi! Neće više biti besplatne seljačke jagnjetine, koja je nekako došla skupa sa funkcionerskom foteljom.
Samo da znate da je Ljubo već počeo da gubi kilograme i buši rupe na svom dugačkom kaišu.
Ali nemojte misliti da je i Ljubi lako! Zeznuo se Ljubo pa sazidao veliku kuću, i to od blokova lošeg kvaliteta jer su bili namjenjeni izbjeglicama.
Zbog toga je morao da instalira i kotlovnicu u kući, kako mu ne bi bilo hladno.
Sada ne može da loži na dva mjesta, pa neko mora da se malo i strpi!
Kad okopni snijeg, sve ce opet biti na svom mjestu.
Kao da nista nije bilo! Sokolac umije da oprašta svojim zaslužnim gradjanima, pa da ih i slavi kada nesto loše urade.
Zar nije taj isti Sokolac slavio Ljuba Erića, i proglasio ga za velikog vojskovodju sa Krusevu.
Dobio bi on i lordovsku titulu, samo da je to kod nas Srba običaj.
Sve četiri godine bio je Ljubo na svom mjestu.
Bojevao bitku sa neprijateljem, nije se makao ni metra naprijed, ali bogami ni metra nazad.
A kada za dva-tri mjeseca grane Sunce, niko nece ni primjetiti da je sokolačko groblje dobilo pedesetak novih stanovnika.
Uglavnom baba i djedova, koje ni neke porodice nisu žalile.
čak ce se neki ukućani i radovati, ako je iza tih istih baba i djedova ostao stan ili poneka hiljada evra ušivena u slamarici.
To je kod nas Sokočana postala i tradicija.
Njihovu smrt niko to nece povezati sa toplanom koja nije radila, ili ne daj Bože sa Ljubom Erićem.
Isto kao što niko nije povezao stotinjak poginulih boraca na Kruševu sa činjenicom da se Ljubo igrao rata.
|
|
