Nalazite se na Rat1992-VISOKO
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

Početak rata i okolina Visokog

visoko - 68937 - 28.04.2012 : Realista B. Visoko -  ⁽⁰⁾

Vidim da mnogi pišu o sukobima oko Visokog i šire pa ja odlučih da nešto napišem. Bio sam svjedok događaja sa početaka rata u Visokom, iako sam bio klinac u osmom razredu škole. Iako mi je mozak još bio u razvoju sve sam zapamtio. Kažu da dječiji mozak najbolje pamti. Znamo da je bio rat u Hrvatskoj i da je bilo pitanje kada će puknuti rat i u BiH, a samim time i u Visokom. Vidjelo je se da ćemo se razdvajati i tako je i bilo.

Normalno je da se i Visoko pripremalo za rat, ali se vjerovalo da će on kratko trajati i da ćemo ipak ohladiti glave. Nažalost tako nije bilo. Sjećam se i svojih školskih drugova koji su pričali šta nam se sprema i neki su donosili članske kartice od svojih roditelja da se malo pohvale, ali na stranu sve to jer to su bila vremena političkih stranaka, a nacionalizam se uveliko uvlačio u nas.

Međutim, hoću da kažem da je dok smo mi vjerovali da se pravi gasovod kroz Visoko i postavlaju neke kao cjevi naprotiv vozio se beton u Cekrcice koji je sluzio za bolje utvrdjivanje buducih rovova iznad Visokog. Ne znam kakva je bila strategija prema Visokom odbrambena ili napadacka ali obje mogu se prokomentarisati ovako. Oko Visokog je bilo dosta sela u kojima je živjelo većinsko srpsko stanovništvo. E sada, za Zimču i Muhašinoviće znam da je tu većina Srba bila naoružana i da su sa te strane blokirali Visoko sa barikadom. To je bilo kada gledamo od Čekrčića prema naprijed. Sa lijeve strane izvjesni Golubovići, poznati i u miru kao sirovi ljudi do zuba naoružani htjeli su zagospodarati brdom ravne ( kasnije su potjerani normalno napadom kao i ovi u Zimči) Međutim, biću realan pa ću reći da za srsko stanovništvo na Banjeru nisam znao da li nešto spremaju, i da li je plan isti kao kod ovih navedenih.

Sve nalaže da je Visoko trebalo ili biti okruženo i onda možda i zauzeto, ali ovo ne mora da bude tačno. Ipak, jedno je sigurno: većina tih Srba koji su bili naoružani ili su samovoljno otišli, ili su otjerani ili su zarobljeni. Nažalost, neki su ni krivi ni dužni stradali ili su pritvoreni.

Što se tiče logora u Visokom, samo ću da kažem da je bilo zatvora i u njima Srba, ali kada je rat počeo posljedice su na svim stranama snosili vrlo često i nevini.

Takav je bio taj pogani rat. Ipak, zatvor koji je trajao nekoliko mjeseci nije logor da se o njemo pišu knjige. Većina Srba je razmjenjena, a čuo sam da je bilo i onih koji su podlegli od batina. Samo da kažem da ko je to radio, čak i ako nije osuđen, odgovaraće pred onim na drugom svijetu.

Moram reći da je većina Srba koji su živjeli po selima oko Visokog morala otići jer nije bilo garancije da neće biti incidenata.

U Visokom je tada bilo dosta raznih terminatora željnih dokazivanja. Kazem opet, hvala Bogu, da su neki otišli ranije možda bi i glavu spasili.

Što se tiče Srba koji su živjeli u gradu, svi su bez ikavih značajnijih problema dočekali kraj rata. Naravno da su bili neki praćeni i više puta su im stanovi pretresani.

Nakon odlaska tih Srba iz okolice Visokog, ostala je priča o srpskoj granici do rijeke Bosne i Fojnice i njenih spajanja zadnja tačka selo CČkrčići.

Može se pričati o ovome u nedogled. Srbi iz Ilijaša su znali šta će se dešavati, a mi iz Visokog smo imali namjeru da probijemo koridor do Sarajeva, dok su Srbi imali odbrambenu strategiju.

Nikako mi nije jasno kako naši nisu uzeli Čekrčiće i svaka čast na odbrani.

Na kraju su Srbi iz Ilijaša izgubili teritoriju, pa još uvijek svoje mrtve otkopavaju i nose u Zvornik i Bijeljinu. Tako ti je to moj prijatelju, sa ovim ratom nismo ništa dobili a svi smo se raselili.

Ako neko ima bilo kakav video iz Čekrčića iz rata bilo bi mi drago.
Pozdrav!

Visoko u ratu

visoko - 66182 - 01.03.2012 : Velimir Adzic -  ⁽⁰⁾

Pročitao sam na jednom portalu neke komentare koji se odnose na aktivnosti SDA u Visokom prije početka rata. Mislim da nedostaje prava istina i zato ću dodati svoje komentare kao odgovor muslimanima iz Visokog.

Vi kažete:Godina 1991. je na ovom, kao i na drugim područjima, godina previranja i nespokojstva nastalog raspadom Jugoslavije. Bivša JNA organizovano i tajno naoružava pristalice SDS-a. U to vrijeme kasarne u gradu se pretvaraju u četnicka "legla" iz kojih dolaze najveće prijetnje gradu i stanovništvu Visokog.

Što ne kažete javnosti da je u to vrijeme u kasarnama još uvijek bila legalna JNA " vojska Jugoslavije. Da je ta legalna vojska bila u opasnosti od strane muslimana i da je jedinu pomoć imala od strane Srba koji su dolazili u kasarne da brane i kasarne i vojnike u njima zajedno sa vojnicima. Te posade u kasarnama nisu bile nikakava opasnost za grad i njegovo stanovništvo.

2. U tom periodu formiraju se krizni stabovi po mjesnim zajednicama, a kao manevarska jedinica formiran je Vod Patriotske lige (PL-a). Kad Sarajevo biva blokirano barikadama pripadnika SDS-a, Visočani patriote, blokiraju svoj grad.

Meni nije čudno što se u to vrijeme formiraju krizni štabovi. Oni se formiraju svugdje. Ali da se još tada u Visokom formira navedena jedinica " vod Patriotske lige, odudara od vaše priče da su muslimani ušli u rat nespremni. Govorite o samo srpskim barikadama u Sarajevu, kao da nije bilo i muslimanskih barikada. Ali, nikakvo čudo. Lagali ste tada, lažete i danas. Ne znam ko vas je ubijedio u to da će laž ponovljena tri puta postati istina. Ovoga puta neće moći.

3. 06. 04. 1992. godine " proglaseno je vanredno stanje na podrucju opcine. Istog dana formiran je i postrojen Protivdiverzantski vod TO. U Visoko je iz skladista "Bratstva" Novi Travnik, dovozena veca kolicina artiljerijskih orudja koja su bila izradena i nalazila se u skladistima "Bratstva".

Jadni vi, žao mi vas je. Ko vas je tako isprepadao da vam prijeti nekakva opasnost.

Ovo je još jedan dokaz da ste vrlo rano počeli sa pripremama za rat, kako formiranjem jedinica tako i naoružavanjem.

4. 19. 04. 1992. godine formiran je Rejonski stab TO u Gracanici. Paralelno sa organizovanjem odbrambenih snaga, vrsen je permanentni pritisak na preostale pripadnike bivse JNA i novopridosle cetnike u kasarni "Ahmet Fetahagic" i "Majevica" da predaju naoruzanje ciji je vlasnik Stab TO Visoko i da napuste kasarnu.

Vi otvoreno tražite od legalne vojske JNA da vam preda naoružanje i da napusti kasarnu. Štab TO i naoružanje u njegovom vlasništvu nije samo muslimanski nego i srpski, a vi tražite da se oružje preda samo muslimanima. A pitajte odgovorne muslimanske predstavnike u Ilijašu koji to znaju, kako je podijeljeno oružje TO iz skladišta u Misoči.

06. 04. 1992. godine " proglaseno je vanredno stanje na podrucju opcine. Istog dana formiran je i postrojen Protivdiverzantski vod TO. U Visoko je iz skladista "Bratstva" Novi Travnik, dovozena veca kolicina artiljerijskih orudja koja su bila izradena i nalazila se u skladistima "Bratstva". Vi proglašavate vanredno stanje, formirate i postrojavate još jednu specijalnu jedinicu i dovozite oružje iz navedene fabrike, a ne pitate se da li je ta fabrika bila samo muslimanska. Na kraju, od koga vam je prijetila opasnost da proglašavate tako rano vanredno stanje. 25. 04. 1992. god. u 10. 00 sati na gradskom stadionu postrojena je prva jaca manevarska jedinica TO " Mjesoviti artiljerijski divizion a u 12. 00 sati i 1. Odred TO Visoko. Tog dana, u ranim jutarnjim satima, preostali pripadnici JNA i novopridosli cetnici napustaju Kasarnu "Ahmet Fetahagic" ostavljajuci za sobom "krs" i prelazeci dijelom u Kasarnu "Majevica".

Vi 25. aprila 1992. godine postrojavate još dvije i to jače vojne formacije i konačno prisiljavate pripadnike JNA da napuste kasarnu i zamjerate im što su kako vi kažete za sobom ostavili "krš". Šta su trebali da urade, da vam oribaju i dezinfekuju i takvu predaju. Dobro bi bilo kad bi vi htjeli se sjetiti šta ste sve radili sa JNA dok je niste očistili od muslimana pa su u njoj ostali samo Srbi, i to samo Srbi iz BiH, a onda ste je proglasili agresivnom u rukama srpskog rukovodstva.

6. 26. 04. 1992. u ranim jutarnjim satima izvrsena je opsada i napad na kasarnu "Majevica" kojom prilikom je zarobljeno 7 cetnika dok su ostali pobjegli i presli u selo Kute, preko rijeke Bosne.

Vi otvoreno napadate kasarnu i zarobljavate 7. Srba koje vi nazivate "četnicima" i čini mi se žalite što su vam ostali pobjegli. U ostalom, potrudite se da prnađete objašnjenje šta znači riječ "četnik". Mnogo bi bilo od mene da vam i to objašnjavam.

7. Rat je počeo. Na prvi veći napad se nije dugo čekalo. U prvim danima maja (2. i 3. ) 1992. godine, kada agresor pokušava da zada odlučan udarac bosanskoj državnosti, angažujuci sve svoje snage i usmjeravajući ih samo na jedan cilj, na simbol te, međunarodno priznate državnosti. 03. 05. 1992. godine pripadnici jedinica sa ovog prostora izvrišili su Prvi Kombinovani Artiljerijsko-pješadijski napad na neprijateljska uporišta i položaje u Ilijašu, Sovrlama, Ljubinićima i Čekrčićima, što je izazvalo šok i opštu pometnju među ilijaškim četnicima, koji su hitno morali svoje snage sa pravca prema glavnom gradu da vrate na pozicije prema našoj općini.

Pa i mi iz Ilijaša kažemo da je za Ilijaš rat počeo 3. maja 1992. godine, samo ne pod tim uslovima o kojima vi govorite. Nikakvih srpskih uporišta od strane Ilijašana još nije bilo. Pogotovo ne usmjerenih snaga prema Sarajevu ni tada niti ikada kasnije. Vi treba da znate da su Ilijašani sve do tog 3. maja 1992. godine izlazili, svako iz svoje mjesne zajednice, na granice sa Visočkom opštinom i to u civilnim odijelima i stražarili i čuvali se od eventualnog napada. To se slobodno može reći da su to bili nekakvi vodovi civilne zaštite. Predsjednik opštine im je stalno govorio da ne ulaze u područje druge opštine. U Ilijašu još nije formirana niti jedna vojna formacija. Naredba za formiranje Brigade je stigla tek 20. maja 1992. godine. Dakle, 3. maja 1992. godine nije bilo ni naredbe o formiranju vojne jedinice, a kamo li da je bila već formirana. Čak, nema ni te naredbe u pismenom obliku u arhivi Brigade i vjerovatno je naredba saopštena samo telefonom od strane Komande SRK. Treba da znate i to, da tokom cijelog rata ni jedna jedinica Ilijaške brigade nikada nije postrojena jer nije bilo uslova za to zbog vaših dejstava. Jedino postrojavanje, i to samo jednom, je bilo prilikom formiranja Jurišnog bataljona 1994. godine. Formiranje Brigade nije išlo tako brzo niti jednostavno. Ona je dobila svoju formu tek 1. septembra 1992. godine.

Međutim, da ste se vi spremali za rat mnogo ranije, ja moram to potkrepiti slijedečim činjenicama koje vi znate, ali ih nećete da iznesete javnosti.

Odmah nakon sprovedenih višestranačkih izbora 1990. godine nije više bilo normalnih i prijateljskih odnosa muslimana i Srba.

Predsjednik opštine Ilijaš, i predsjednik SDS Ilijaš, Ratko Adžić, je stalno kontaktirao sa predsjednicima političkih stranaka Ilijaš (SDA-Mešetović Fehimom i HDZ " Vidović Jozom) u cilju stvaranja normalnih odnosa. Međutim, sve je to bilo uzalud jer su oni, vjertovatno, dobijali smjernice iz Centrale Sarajevo.

Predsjednik opštine Ilijaš je pokušavao i sa predsjednicima opština Visoko i Breza stvoriti prijateljske odnose. Čak je preko uvezanih radio stanica Ilijaš-Visoko-Breza organizovao i održao razgovor, javno, preko tih radio stanica sa predsjednikom opštine Visoko - Jusufbašić Kenanom i predsjednikom opštine Breza - Opačin Salkom. Taj razgovor su mogli slušati svi građani pomenutih opština. Predsjednici opština su čak obečali jedan drugom da neće niko nikoga napadati, a taj razgovor je obavljen samo par dana prije vašeg napada na opštinu Ilijaš.

U Ilijaš je dolazio i vaš ugledni privrednik MULO HODŽIĆ generalni direktor "KOŽARE" na razgovor kod Ratka Adžića u cilju održavanja dobrih ranijih odnosa. Niste ga poslušali i on je, čini nam se, od muke umro. Kod nas se kaže, kad neko tako naprasno umre, da je "crko od muke".

Sve to govori da ste se vi od ranije spremali za napad na Ilijaš, po nalogu iz Centrale Sarajevo.

Napad je za Ilijašane bio nenadan. Iznad Banjera ste ubili 9 Srba u civilnim odijelima koji su forme radi bili na liniji i to ležali u šljiviku raskomoćeni i odmarali se.

Ja vjerujem da to pravi Visočani ne bi uradili, ali su to lako uradili došljaci. Pa nije čudo što vaš posjetilac sajta kaže:

Visoko je žrtva ratnog i poratnog mafijaša, kriminalca i profitera Kenana Jusufbašića i njegovih odanih saradnika kao što su Rašđid Kalota, Halid Čengić i drugi! Oni su najodgovorniji, zajedno sa tadašnjim čelnicima armije na tom području što naše snage nisu zauzele Čekrčiće ili što se nije ušlo u Kiseljak.

Moram reći i ovo. Ilijaška Brigada nikada u toku cijelog rata nije imala namjeru napadati Visoko u cilju njegovog zauzimanja. Ona je dejstvovala svojom artiljerijom samo u slučajevima napada vaše artiljerije da bi je odvratila od toga. Ne krijemo mi da smo imali dobru i jaku artiljeriju. Ilijaška Brigada, da je htjela, bila je u situaciji da svu svoju artiljeriju okrene na Visoko I da ga sravni sa zemljom, pogotovo u onom trenutku kada je istu morala udaljiti od Sarajeva 20 km pa je sva bila skoncentrisana vama na vratu u blizini Usijele. Vi dobro znate koja je to udaljenost.

Strasna tragedija Srba iz Visokog

visoko - 52504 - 16.11.2011 : Ratko Obrenovic Detroit, USA -  ⁽⁰⁾

PATRIOT (Republika Srpska)
BROJ 168
09. 05. 2005.
Svedočenje Dušana Nikolića iz SAD

Povukao je obarač i pištolj nije opalio. Preživio sam taj Jusićev "ruski rulet" i on razočaran kaže: "Vidi, neće četnika ovaj metak, što je sretan!" Potom ponovo izgovara lozinku za nove batine: "Ne dirajte ga!" Odmah su pritrčali specijalci i udarali me čim su stigli sa svih strana. Izgubio sam ponovo svijest i više nisam znao šta je bilo. Tek negdje oko 22 časa osjetio sam hladnu vodu i hladnoću, uz trzaje nogama i rukama. "Jebo mater četničku, živ je!" " rekao je iznenađeno jedan od specijalaca.

piše: Marko Ručnov

Kazivanje Dušana Nikolića, Srbina iz Visokog, o svojim zatočeničkim danima u muslimanskom logoru za Srbe u Visokom više je nego potresno. Danas on živi u SAD, ali posledice svakodnevne torture u ovom logoru i dalje traju, a zlikovci se šepure po Visokom i Zenici, kao novopečeni poslovni ljudi sa ogromnim kapitalom. Nikolić se potpisniku ovih nevoljnih i crnih redova javio pre nekoliko meseci i bio je veoma iscrpan u svome dramatičnom svedočenju o ličnom stradanju, kao i stradanju ostalih Srba na području Visokog, kojih je po poslednjem predratnom popisu bilo tačno 7. 377 ili oko 16 procenata. Nikolić spominje broj od 402 logorisana Srbina u Visokom, a mi prenosimo njegovo svedočenje o tome kako je "izgledalo" njegovo hapšenje.

Svedočenje

" Moram naglasiti da su u mom kraju sjenke prošlosti, posebno stradanja srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu, bile još uvijek žive. Masovni zločini su počeli prvo nad viđenijim Srbima, a potom su slijedila ubistva na kućnom pragu, sveobuhvatne pljačke i logori. Isto to se desilo i u ovom ratu. Prvo sam istjeran sa posla 1990. godine, a potom slijede razna maltretiranja. Bio sam prisiljen da pošaljem svoju porodicu za Beograd, a potom u Kostolac, da bih ja na kraju 2. juna 1992. bio uhapšen bukvalno na kućnom pragu, iako su moje muslimanske komšije mene stalno hrabrile:

"Ne boj se, brate Srbine, mi te čuvamo!"

Bila je to njihova dogovorena lozinka da nas što više unište. Tog jutra u moj stan su stigli specijalci, kako se to govorilo, Buza i Samir i uz pomoć komšija muslimana me hapse. Tuku me tupim predmetima i rečeni Samir mi stavlja nož pod vrat i kaže:

"Ne boj se, četniče, samo ćemo ti presjeći dvije žile. "

Okolo je bilo puno djece i ljudi, a Samir im naređuje:

"Sklonite se jer će vas uprskati četnička krv", no drugi specijalac ga odvraća od te namjere i oni me odvoze u logor. Vezali su me bodljikavom žicom i debelim užetom i pri tom mi vezali oči. Tučen sam do besvijesti.

Optužen sam da sam zlikovac i da imam sprave za davljenje i nekakve kuke za vađenje očiju i to prvenstveno muslimanskoj djeci, te da sam zbog toga na listi za likvidaciju. Tako sam od osam ujutro do 14 časova tog, 2. juna 1992. proveo u nekoj vrsti bunila, tučen najrazličitijim predmetima. Tada su me izvukli do nekog džipa, jer nisam mogao da hodam. U džipu sam malo došao sebi i vidim još četvoricu zatočenika. Svi su premlaćeni, krvavi i u modricama. Bili su to Sveto Vujisić (podlegao od batina), Branislav Čebić, Jovan Bilal (umro u Visokom) i neki meni nepoznati čovjek po imenu Marijan.

Vode nas ponovo na neka ispitivanja i to u bivšoj kasarni JNA "Ahmet Fetahagić". Tuča se nastavlja uz povike: "Četnici, zaklaćemo vas, spalićemo vas žive na ražnju." I slično. Vučeni smo kroz neke duge hodnike i to je za mene trajalo celu večnost.

Na kraju sam dovučen na prvi sprat do kancelarije Kadira Jusića, upravnika logora. Odvezali su mi oči i onako krvavog po cijelom tijelu pitaju me (bilo ih je desetak): "Da li te je neko dirao." Morao sam da kažem da me niko nije dirao. Neko od njih kaže: "Vidiš, to je u redu!" I odmah poslije te rečenice nastavljaju sa najtežim batinama. Ubačen sam u kancelariju kod upravnika Jusića. Zapravo dovučen do njegovog stola. Za mnom je ušlo desetak specijalaca u kompletnoj opremi. Ja sam im bio okrenut leđima i nisam ih mogao vidjeti. Odvezali su mi krvave ruke od bodljikave žice i debelog užeta.

Upravnik logora mi tog momenta kaže: "Neće te niko dirati!" Ja sam se tada malo opustio i nisam bio u grču. Na meni je bila samo majica kratkih rukava. Čim je to Jusić izgovorio, bio je to znak ili lozinka za nove batine. Jedan od prisutnih specijalaca se zaletio i svom snagom me čizmom udario u leđa i oborio sa stolice. Slijedili su potom udarci tupim predmetima. Koliko je to batinanje trajalo, ne znam, ali stali su konačno.

Uspio sam ponovo da sjednem na stolicu. Upravnik Jusić me uhvatio za kosu i podigao moju krvavu i natečenu glavu i pokazao mi mali metak, dug 2-3 cm: "Vidiš ovaj metak, on može da ubije slona." Potom je stavio metak u pištolj kolutaš. Drugom rukom je okrenuo kolut i prislonio mi cijev pištolja na sljepočnicu.

Povukao je obarač i pištolj nije opalio. Preživio sam taj Jusićev "ruski rulet" i on razočaran kaže: "Vidi, neće četnika ovaj metak, što je sretan!"

Potom ponovo izgovara lozinku za nove batine: "Ne dirajte ga!" Odmah su pritrčali specijalci i udarali me čim su stigli sa svih strana. Izgubio sam ponovo svijest i više nisam znao šta je bilo. Tek negdje oko 22 časa osjetio sam hladnu vodu i hladnoću, uz trzaje nogama i rukama. "Jebo mater četničku, živ je!" " rekao je iznenađeno jedan od specijalaca. Bacili su me na neku drvenu paletu u hodniku i tako sam ostao ležeći nepomično nekoliko sati. Nakon toga, pošto nisam mogao ići, vukli su me opet kroz neke hodnike i ubacili u jednu prostoriju. Ležeći na keramičkim pločicama podigao sam glavu, bojeći se da će me zaklati, ali specijalaca nije bilo. Čujem kao u daljini promukle glasove: "Nema ih, otišli su!"

Bila su to ona četvorica s kojima sam bio dovoden u ovaj logor. Nisam ih mogao prepoznati, a ni oni mene. Spavali smo u tom podrumu na pločicama i svaki dan smo odvođeni na saslušanje uz obavezne batine. Od mučitelja u tim mojim logorskim danima 1992"1993. samo da spomenem one najgore kojih se ovog trenutka mogu sjetiti:

1. Hajrudin Halilović Mrčo (Seferov brat),
2. Asim Hamzić, milicioner iz Visokog,
3. Amir Murtić,
4. Miralem Čengić,
5. Samir Selimović, zvani Domac,
6. Esnaf Pulić, zvani Esno,
7. Kadir Jusić, upravnik logora,
8. Fejzić, zvani Dajdža,
9. Kengur i
10. Cikota.

(Nastaviće se)

Za Nikolu - RS Trebinje

visoko - 38202 - 30.08.2011 : Jura Muratovic ZUPCA- Breza -  ⁽¹⁾

Čitam ovaj sajt redovno. Imam 24 godine i želim da saznam priče sa svih strana i svih učesnika rata, jer ovdje nešto definitivno ne štima. Nikada mi nece biti jasno čemu i zašto nikada nije došao niti jedan ozbiljan napad iz Ilijaša (pravac Kostrača) prema Vidonji, Popovićima, Salkanovom Hanu, Vrboviku, Turcu ( malo brdo na sredini velike čistine)- pravac Podžupča. Da li je to sve samo bio dogovor viših činova ili nešto drugo?

Usput da kažem da je naša strana raspolagala sa malim brojem puškica(po onome što smo kasnije kao djeca nakon rata saznali i obišli) i to pravljenim, jednim bestrzajnim topom kojeg su vozali duž cijele linije i par sulunara od peći, jednim tenkom koji se nalazio na Goricama i jednim PAM-om. Svaku noć smo se smijali dovikivanju i pjevanju zajedničkih pjesama boraca sa obje strane ratišta, pozivanjem na sijela i druženje u mjestu Sovrle. Kasnije se i saznalo da su i jedni i drugi uz rakijicu i meze sjedili u istom mjestu.

Što se tiče snajperista, Nikola niko neće da otkrije svoja imena a ako nešto saznam možemo ostati u kontaktu. A pretpostavljam o čemu je riječ, vjerojatno o ubistvu nekih pretpostavljenih na strani Armije BiH jer se i o tome priča.

Pozdrav za sve poštene ljude ma gdje bili!

Poštovani,

Velimir iz Ilijaša je već ranije pisao da je cilj Ilijaške brigade bio da očuva teritorije na kojima je bilo naseljeno većinsko srpsko stanovništvo i nisu imali nikakvih pretenzija da zauzmu teritorije koje su držali muslimani i Hrvati. To je vjerovatno bilo jasno i generalima Armije BiH pa na tim položajima nisu imali nikakvog značajnijeg naoružanja.

Sa problemom nedostatka naoružanja se suočavala i srpska strana. Na mnogo "seoskih linija" borci su uglavnom raspolagali sa puškama M48 i poluautomatskim naoružanjem.

U svakom slučaju, hvala ti što si se javio. Vjerujem da će ti i drugi odgovoriti na ovu poruku.

Ratni aktvisti u Brezi kod Ilijaša

visoko - 38042 - 26.08.2011 : Nikola Republika Srpska, Trebinje -  ⁽¹⁾

Prvo pozdrav svima!

Zamolio bih ako neko može da mi samo napiše da li je poznavao neke snajperiste u Brezi. Ako jeste neka oda njihova imena. Veoma mi je bitno jer želim da razriješim jednu, možda istinu a možda i zabludu. Hvala.