|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
22007 |
21.06.2009 |
Kako je poginuo Zoran Jelicic PiceSvima koji smo poznavali i družili se sa Pićetom, veoma je teško da pišemo o nemilom događaju, jer smo svi bili učesnici u njemu.
Bilo je to bolno za sve nas, a naročito za njegovog najboljeg druga, kojem se ta nesreća desila.
Bilo bi najbolje da se taj ružni događaj prećuti.
Ko god danas želi da se o tome piše na ovom forumu, moje mišljenje je da nije dobronamjeran.
Desila se velika tragedija, koju niko od njegovih drugova neće nikada zaboraviti, ali će mu biti teško da priča i piše, za ljubav preživjelih koje će to mnogo zaboljeti kad god se toga sjete.
Zato se pitam, koga danas interesuje, poslije skoro sedmnaest godina kako se dogodio taj nesrećni slučaj? Pogibija Zorana Jeličića-Pićeta je sudskim putem završena, a za mnoga klasična ubistva nisu pokrenute sudske parnice!
Ovako je to bilo: Jedan dan, na liniji odbrane je bilo sporadično puškaranje.
Dva druga iz rova broj devet nisu imali granata za ručni bacač, pa se pitali komandu bataljona da siđu sa linije i uzmu iz magacina potrebna srestva.
Komanda im je udovoljila i oni su krenuli do magacina gdje su preuzeli MTS.
U povratku na liniju, Piće je svratio do stana a njegov drug, kod Djuke koji je stanovao preko puta njega.
Piće je iz svog stana došao do njih, gdje su zajedno popili kafu.
Puška iz koje je izletio smrtonosni hitac, nalazila se na naslonu od kauča na kojoj je Piće držao svoju ruku.
Pretpostavka je da je on slučajno gurnuo krilce kočnice sa puške koju je tom prilikom otkočio.
Krilce kocnice je bilo labavo i puno lakše ju je bilo otkočiti od drugih pušaka.
Njegov drug, kada su se spremali da krenu, uzeo je svoju pusku, ne sluteći da je otkočena, nehotice pritisnuo obarač, kratak rafal od dva metka proletio je kroz tjelo i tom prilikom prošao kroz srce našeg junaka.
Nakon toga je nastala velika borba, koja je trjala danima, da se počinilac nemilog događaja ne ubije, zbog nesreće koja se desila.
Dugo poslije toga, bio je pod stalnim nadzorom doktora, njegovih najbližih, kao i drugova koji su pratili njegovo ponašanje.
Bio je to veliki strah da ne izgubimo jos jednog našeg druga.
Veliku ulogu da Pićetov drug ne izvrsi samoubistvo, su odigrale Pićetova majka i sestra, koje su ga tješile dok su patile u njihovom nenadoknadivom gubitku.
Bilo, i ne ponovilo se.
Nikome i nikada!
Da li je to traženi odgovor na tragediju koja sve nas i dan danas boli i zbog koje pustimo suzi prisjećajuci se svega što se dešavalo!
|
|
|
|
Miner Vogosca :
|
21919 |
09.06.2009 |
BikanPozdrav Somborac,
davno sam spomenuo pokojnog Bikana ali mu do sada nisam znao njegovo pravo ime.
Ja ga se dobro sjećam, a da nije tako rano poginuo o njemu bi se još mnogo toga čulo.
Međutim, i ono malo što sam vidio bilo je dovoljno da mi se zauvijek ureže u sijećanje.
Uvijek sam se divio vama koji ste došli i rame uz rame, zajedno sa nama branili našu zemlju i naše domove.
Da je Bogdom takvih bilo bar 5% iz Srbije, napravili bi mi novo Dušanovo carstvo.
Zato brate svima vama preživjelim neka Bog podari sve najbolje, a poginulima viječna slava.
Miner
|
|
|
|
Juga Ignjatovic : Republika Srpska
|
21827 |
30.05.2009 |
Jurisni bataljonJa sam od početka bio u vogošćanskom, Jurišnom bataljonu.
Sa ovom jedinicom sam učestvovao sam u svim njenim bitkama od 1993.
godine pa sve do 1995.
Bilo nas je samo 6 ili 7 na desnom krilu 1994.
godine u Lađevćima kada je otvorena vatra i uzeta ta motorola.
Najviše sam se družio sa Francuzom (malim), Tušom, N.
Radovanom, pokojnim Draganom Šorkom, Mićom Vlahovićem i ostalima.
Ja sam ostao sa Šorkovom ženom i njihovom bebom u Vogošći kada su u nju ušli muslimani, februara '96.
godine.
Krili smo se 10 dana, dok se nismo izvukli.
Niko nije hteo da joj pomogne! Ima još toga da se kaže o ratu, ali to po običaju najbolje znaju pozadinci.
Ako neko zna šta je sa Šorkovom ženom i detetom neka mi javi.
Takođe me interesuje šta se desilo sa malim Francuzom.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21797 |
27.05.2009 |
Prvi Hrvat u srpskim redovimaZa one koji ne poznaju Ranka Đuriša, napisaću par rečenica da bi demantovao priču, onih koji su borbu gledali durbinom sa terena do kojeg granate nisu mogle doletiti.
Ranko nije bio narkoman, nego hipik.
Prvi Hrvat koji je kao dobrovoljac uzeo pušku i stao u redove srpske vojeske.
U vrijeme, kada smo morali silom tjerati srpske borce da idu na artiljeriju, Ranko je otišao dobrovoljno.
Kao istaknuti artiljerac, postavljen je za komandira.
Pošteno je odradio svoj posao do kraja rata.
Ranko ima bogatu babu u Njemačkoj.
I njegov otac je u Njemačkoj.
On živi u Republici Srpskoj.
Sa sigurnošću tvrdim da je Ranko Đuriš jedan od istaknutijih srpskih boraca u Vogošći.
Njegov doprinos u odbrani naših ognjišta je neizmjeran.
Ranko se može svrstati u isti koš svih hrabrih boraca i ja mu ovom prilikom čestitam na njegovoj hrabrosti i uspjesima.
|
|
|
|
Somborac :
|
21793 |
27.05.2009 |
МангеНисам Ненад, али сам и ја Вогошћански зет, мали Манге који је погинуо на Мисочи је требао напунити 18 година.
Ако си ме препознао јави се биће ми драго да се чујем са старим пријатељима.
Највећи поздрав за мог брата ГАТУ, њега сам првог упознао кад сам дошао у Вогошћу.
|
|
|
|
Rade :
|
21787 |
26.05.2009 |
Re: Vogošćanski Hrvati i muslimaniNe sporim junaštvo Josipa Celana, i lično me je iznenadila njegova pogibija u srpskoj vojsci.
Ali pričati o narkomanu, Ranku Dzurisu, kao nekom junaku je ludost.
Ne znam po čemu se istakao, to što se po Vogošći šepurio sa crvenom trakom na ramenu kao nekakav borac, a u stvari imao je ratni raspored na bateriji 105 mm.
Pošto je Zdravko Gračanin kao načelnik artiljerije ranjen, kao i pukovnik Josipović, voljom izdajnika u 3.
sarajevkskoj brigadi, i voljom portira Vaje, izabran je za komandira baterije 105 mm.
Epilog toga je, da je u Ivančićima, u septembru 1995.
, usmjerio bateriju koja je trebala da tuče oko 430 truskih ciljeva, tako da je mogla gadjati samo 72 ili 73 i to gornjom grupom uglova.
Znači, izdaja!
Prema tome, narkoman Ranko, koji je zajedno sa Slobom Logićem i portirom Vajom, komandantom MAD-a, držao radnike na pijaci da prodaju ukradeno mlijeko u prahu, ikar konzerve i cigare u rinfunzi, naimenjene pripadnicima MAD-a i Josip Ćelan, ne mogu u isti koš.
|
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
21780 |
26.05.2009 |
SomborciHrabri momci iz Sombora i okoline su dali veliki doprinos u proteklom ratu.
Većinu momaka koje Somborac pominje sam poznavao i zajedno smo djelili dobro i zlo.
Čini mi se da je jedan od momaka koji je poginuo na Goraždu tog istog dana trebao da napuni 18 godina, a to je bilo 7.
aprila 1994.
godine iznad Mesića.
Pozdrav Somborcu još ako si ti moj dobri prijatelj Nenad R.
sa kojim sam mnogo toga zajedno prošao neka ti Željko da moju email adresu pa da se čujemo.
Ako nisi onda sigurno znaš o kome pišem pa ga pozdravi i uputi na ovaj sajt.
Biće mi drago da ga čujem a i da on opiše svoje događaje sa naših ratišta.
|
|
|
|
Somborac :
|
21765 |
25.05.2009 |
ПоменДа споменемо и погинуле који нису из Вогошће а дали су своје животе у одбрани србског народа.
У једном дану пет Апатинаца: Милутин Калањ, Марјан Нинић, Ненад Ћирић, Небојша Убојевић
и Биџа у Доњем Хотоњу, мали Дарко Павловић - Манге из Сомбора на Мисочи, Илија Рађеновић - Ица и Милутин Томановић - Бикан на Жучи, Зоран Спасојевић,
Данило Коларић, Гара, Олива, Војин Марић и Антун Дунклер на Горажду у саставу Вогошћанске бригаде 1994.
Зоран Калањ - Зока у околини Добоја,...
Ово су борци из Сомбора, Апатина и Пригревице, за друге немам податке.
|
|
|
|
Spiro : Srem,Srbija
|
21739 |
22.05.2009 |
suza sama kreneJovo, čitam ova tvoja kazivanja, a ovao poslednje me je baš potreslo.
Tvoje pisanje o strahotama 1995.
godine sam pročitao nekoliko puta i suze su mi same krenule.
Pomislio sam na svoga sina Nebojšu Špirića i još hiljade nečijih sinova, braće i očeva o kojima nema ko da nešto napiše, ali su oni zauvijek u našim srcima, u srcima svih nas koji volimo našu Republiku Srpsku.
Koliko je samo bilo neznanih heroja, takvih poput Gorana Gavrića, i pitam se da li je to sve bilo uzalud.
Razmišljam o tome, kako je poginuo moj Nebojša na Ravnom Nabožiću, da li ću ikada saznati pravu istinu, hoće li njegovi sinovi ikad saznati kako im je otac poginuo.
O njegovoj smrti su se ispredale razne priče, od jednih koji su bili u toj akciji, da je poginuo junački, jurišajući sam na neprijateljeski rov, drugi pričaju da je poginuo od metka svog najboljeg prijatelja...
Šta je istina i ko je i zašto krije?
Hošu samo da ti kažem, svaka ti čast.
Volio bih da doživim da na osnovu vasih kazivanja, vas koji ste čitav rat proveli u rovovima i na prvim borbenim linijama napiše knjiga o tim desavanjima na sarajevskom ratištu i na svim ratištima širom Republike Srpske, o svim znanim i neznanim junacima koji će ući u istoriju srpskog naroda na tim prostorima.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21668 |
13.05.2009 |
Granatiranje VogošćeNe želim da demantujem informaciju da su muslimani granatirali Vogošću sa Kobilje Glave.
Ne sjećam se ni tačnih datuma granatiranja.
Ja jedino mogu da tvrdim da su grante padale i sa drugih pravaca.
To potvrđuje haubički projektil koji je pao ispred hotela "Biokovo", od kojeg je ranjen pokojni Zoran Jeličić-Piće.
Nakon eksplozije, svi geleri su odletili u pravcu Kobilje Glave, to je pokazalo da su doletili iz pravca Breze ili Misoče.
Do kraja rata na ulici Moša Pijade ostala je velika rupa u obliku kišobrana.
Nadam se da će i ova informacija vrijediti nešto u odbrani našeg naroda od laži svjetskih moćnika!
|
|
|
|
S.S VogošćA : Beograd
|
21657 |
12.05.2009 |
RE: Početak rataTaj dan, 3 maj 1992.
godine sam dobro zapamtio jer sam ranjen, srećom lakše, u blizini hotela "Park".
Sjećam se da je od istih granata ranjen i Crni Piknjač predratni direktor Eergetike.
Prebačen je na VMA u Beograd gdje se uspješno oporavio.
Granate su došle sa Kobilje Glave.
Pozdrav za sve Vogoščane
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21594 |
04.05.2009 |
Pokušaji vojnog udaraTokom rata generalštab je dva puta planirao vojni udar na civilne vlasti.
Svaki put kada je Mladiću ponuđeno unapređenje na poziciju ministra odbrane uslijedila je akcija koju su uglavnom vodili generali iz glavnog štab.
Iskrno sam se bojao takvog pokušaja koji je prijetio krvoproliću našeg naroda između sebe.
Drugi problem bi bio, kako bi se nastavili pregovori jer bi se prkinuo kontakt sa Republikom Srpskom i svjetom.
Niko ne bi pregovarao sa vojnim vlastima.
Jedina dobra stvar je što bi u tom slučaju bio na snazi prijeki sud, koji bi sigurno uništio profitere.
Prvi put su 1993.
godine, kada je Karadžić vratio osvojeni Igman, naši generali, pod izgovorom da se u ratu ne smije vraćati vojno osvojena teritorija pokušavali pridobiti vojsku za svoj interes.
Drugi put nas 1994.
godine, kada smo napravili velike uspjehe na Bihaću i Goraždu, svjetski moćnici prisiljavaju de vratimo osvojene teritorije.
Generalu Mladiću je ponovo ponuđena fotelja ministra, a naši generali bojeći se svojoj smjeni sa dolaskom novog komandanta pokušavaju napraviti vojni udar.
Ovoga puta je bilo mnogo ozbiljnije nego prilikom prvog pokušaja.
U mnogim mjestima, vojna bezbjednost na čelu sa generalom Tolimirom drži govre u kojima se vidi prijetnja za civilnu vlast.
Nakon Karadžićevog povlačenja predložene ideje sve se smirilo kao da se ništa nije dogodilo.
Bilo je očito da su se Gvero i njemu slični bojali gubljenja svojih pozicija.
Miting u Vogošći je protekao sa jednom žestokom raspravom između Rajka Koprivice i mene.
Vrbas mi je naredio da na parkingu Opštine obezbjedim dva mjeta za njegovo i Tolimirovo vozilo.
Dan prije mitinga sam otišao u opštinu kod Rajka i tražio da se obezbjede dva parking mjesta.
Bilo mi je odobreno pa sam dao zadatak komandiru saobraćajnog voda Bošku Mandiću da nekoliko sati prije dolaska generala rezerviše dva mjesta jedno do drugog za naše pretpostavljene.
Mandić je poveo jedno odjeljenje i stavi kao obozbeđenje oko opštine.
Samo pola sata prije dolaska generala Tolimira dolazi Rajko Koprivica sa svojim golfom i parkira se na rezervisani parking.
Mandić prilazi, kulturno mu se obrća, da je to mjesto rezervisano.
Nakon toga Rajko počinje da viče na Mandića.
Ovaj mu se suprostavio što je izazvalo veliko odobrenje građana na ulici.
Rajko onako ljut poziva mene telefonom da hitno dođem kod njega.
Dolazim u njegovu kancelariju, a on dok sam bio još na vratima počinje da viče i prijeti.
Tražio je od mene da smijenim i izbacim Boška Mandića iz policije, govoreći kako je ovaj lopov.
Nastavlja sa prijetnjom da će mene smijeniti ako ja ne smijenim Boška.
Počeo sam da vičem na njega govoreći da on meni nema pravo naređivati.
Ako mu nešto treba da se obrati Vrbasu, a ne meni.
Na kraju razgovora sam mu rekao kad on pokaže ko je u ovoj opštini pošten, onda će on moći da kaže ko je kod mene lopov.
Izašao sam iz kancelarije onako ljut, zalupio tapecirana vrata za sobom.
Na hodniku su se sakupili radnici Opštine i slušali naš razgovor.
Nijemo su me ispratili svojim pogledima.
Rajko Koprivica je pokušao preko Vrbasa da me smijeni ali ga je on odbio.
Nakon tog su uslijedili pritisci sa civilnog i vojnog vrha.
Sve to su Majo i Vrbas odbili i ja sam ostao na toj funkciji do kraja rata.
Boško je preminuo prije nekoliko mjeseci nakon duže bolesti.
Boško Mandiću neka ti je laka crna zemlja!
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21591 |
04.05.2009 |
Poštovanje mrtvihDanas mi je teško da se sjetim imena mojih boraca koji su poginuli, a kamo li neprijateljskih.
Neki od njih su ostali na drugoj strani i nikad nisu nađeni.
Nedžad nije zaslužio pomoć ali mrtvi jesu.
Za ljubav svih poginulih u ovom ratu treba da se pomogne kako bi bili sahranjeni dostojno čovjeku.
U toku rata smo imali mješovite grupe za otkrivanje i pronalaženje mrtvih na sa obje strane.
Naša strana je dala veliki doprinos u tom procesu.
Raspitivali su se kod boraca da li znaju za neke mrtve koji su ostali na bojištima.
Pravili su se neke evidencije sa opisima mjesta na kojima su bili leševi.
Poštovanje prema mrtvima nije izostajalo kod većine sagovornika.
Sa muslimanske strane je bio jedan arogantan čovjek kojem sam, zaboravio ime.
Nije bio dobar za saradnju sa našom stranom.
Pokazivao je veliko nepovjerenje prema našim učesnicima.
Dobijao se utisak da je dosta znao o zločinima počinjenim nad srpskim narodom.
Njegove komunikacije sa našom stranom su bile usmjerene uglavnom za njihove mrtve.
Ako danas neki od mrtvih nisu pronađeni, on snosi veliku odgovornost za to.
Naša strana je istinski davala veliki doprinos u otkrivanju mrtvih.
Pored tih ekipa imali smo ljude po bataljonima koji su radili na tome kako bi se otkrilo gdje imaju leševi.
Danas ne vjerujem da je neko ostao na našoj strani, a da to nije prijavljeno i izvršena ekshumacija.
Ako neko zna za neki slučaj bilo bi dobro za sve strane da se danas nađe tijelo, kako bi se konačno svi sahranili sa poštovanjem prema čovjeku.
To je sve što mogu pomoći u ovom trenutku!
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21585 |
03.05.2009 |
Potraga za knjigomZamolio bih učesnike Foruma ako neko zna kako da dođem u kontakt sa Mišom Mijatovićem.
Želim da nađem njegovu knjigu "Pismo prijatelju".
Pokušao sam preko mog prijatelja Duke ali on nije pronašao ni knjgu, a ni Mišu.
Ako neko zna broj njegovog telefona ili adresu na koju ga mogu naći neka je dadne Željki.
Čuo sam da živi na Palama.
U knjizi je opisano puno njegovih učešća u akcijama i niko ga ne okrivljuje za to.
To je dobar pokazatelj da je trenutak de se i mi otvorimo.
Ovom prilikom bi zamolio preživjele iz "Plavog Golfa" da se jave na sajt, jer je njihovo ućešće na naši prostorima bilo veliko pa bi bila ogromna šteta da se ta grupa zanemari.
Napiši nešto o vašim uspjesima.
Nije sramota da heroj piše kako je tekla borba u kojoj će sebe spominjati.
Bilo bi mi žao ako si zbog mene prestao da se javljaš!
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21580 |
03.05.2009 |
PoštovanjeŠpiro, poštovanje se zasluži trudom i radom.
Mislim da je moje poštovanje prema tom narodu uveliko uticao upravo Željko, koji je bio rado viđen i čest gost opštine Vogošća tokom rata.
On je bio rodbinski vezan čini mi se sa Blagovačkom porodicom Todorović.
Tokom rata Milošević je zategao odnose sa našim vođama pa su nam u to vrijeme pravi saveznici bili Hrvati iz centralnog dijela Bosne.
Ilidžanska brigada je tokom rata imala kontakt sa Kiseljakom putem poljskog telefona.
To govori koliko su bili blliski kontakt sa njima.
Često su im posuđivali našu artiljeriju tokom rata, kako bi se odbranili od zajedničkog neprijatelja.
Možda bi nam Rammstein mogao nešto više napisti o tome.
Jedne prilike sam sa Jovom Maunagom preko tog telefona kontaktirao njihovu komandu.
Tražili smo da nam "uhapse" Jovinog sestrića koji je trebao da ide iz Sarajeva na vanjski prsten.
Bio je pripadnik armije BiH.
Dali smo im njegovo ime i datum izlaska.
Oni su ga skinuli sa muslimanskog vojnog kamiona, pozvali nas da dođemo i pokupimo tog momka.
Takav vid saradnje je bio čest sa Hrvatskom stranom.
U to vrijeme Hrvati su govorili da će radije biti dio Republike Srpske nego fedracije.
Naše napuštanje Srpskog Sarajeva je pokvarilo njihove planove.
Kada bi se takav nivo saradnje mogao ostvariti danas, mnogi građani vještačke države BiH bi spokojnije živjeli.
Ovako ostaje i dalje, ko god je u dobrim odnosima sa Srbima nije dobro došao u njihov entitet.
Ovo je moje mišljenje i nadam se da će se mnogi složiti sa mnom.
|
|
|
|
Soiro : N.Banovci
|
21570 |
02.05.2009 |
Hrvati iz VogoscePravi, drago mi je da imaš lijepo mišljenje o mom prijatelju Željku Kajiću.
Sa njegovom suprugom sam radio u istoj kancelariji dugo godina i bili smo jako dobri drugovi, a Željko je bio uvijek pravi drug i prijatelj, a to isto mogu reći i za njegovog pokojnoig oca koji je penziju zaradio u Pretisovoj alatnici i bio vrlo omiljen među svojim radnim kolegama.
Sa Željkom i njegovom suprugom Marom se ponekad čujem telefonom.
Htio bih još da napomenem da je početkom rata u Semizovcu bilo desetak hrvatskih familija, jedan broj ih je ostao u Semizovcu cijeli rat i skoro svi koji su bili sposobni za vojsku od prvog dana su bili u vojsci RS.
Isto tako, kad su Srbi nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma napustali svoja ognjišta, sa njima su otišli i Hrvati.
Ne želim ovdje da imenujem ni jednog od njih, ali hoću da kažem da su neki otišli u Konjević Polje, neki u Višegrad, a jedan od njih se vratio i nakon niza neugodnosti i batina koje je primio od svojih bivših komšija, čuo sam da je završio u Jagomiru.
Takođe bih htio da pomenem jednog komšiju Hrvata koji je nekoliko puta dolazio iz Njemačke i dovozio lijekove za stanovnike Vogošće i Semizovca i zbog toga imao velikih problema nakon završetka rata.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21562 |
01.05.2009 |
Pogibija Darke DjurićaPočetkom februara '93 godine major Jovanovski me je postavio na mjesto komandanta Vogošćanskog bataljona! Pokušao sam da odbijem tu naredbu zbog mog mješovitog braka.
Major je iznio razaloge mog postavljenja sa koji me je ubjedio da to prihvatim.
Komanda bataljona bila je smještena u hotelu "Biokovo".
Muslimani koji su izašli iz Vogošće znali su da je tu komanda.
Česta granatiranja Vogošće uvjek su zahvatala prostor oko hotela.
To je bio razlog zbog kojeg nisam smio postrojiti vojsku prije odlaska na liniju.
Počeo sam da radim na preseljenu moje komande.
Sunčani februarski dani su potjerali građane da izađu na ulice Vogošće.
Takvo vrijeme je bila prilika koju je neprijatelj često koristio da nanese zla civilnim stanovnicima.
Civili su bili najčešća žrtve takvih napada! Vogošćom se prolamao jezivi zvuk sirene za uzbunu.
Bila je to najava opasnosti od granatiranja.
Naši vojnici su dobro znali šta to znači.
Nakon nekoliko trenutaka počele su padati granate.
Tlo ispod mene je podrhtavalo od siline topovskih projektila.
Prvi pogodci su uslijedili upravo oko moje komade.
Pogledao sam kroz prozor kako bi ustanovio gdje projektili padaju.
Na trotuaru kod fudbalskog stadiona vidio sam nepomično tijelo nekog djeteta.
Izletio sam na ulicu da vidim da li je živ.
Pozvao sam vozača Mumalo Blagoju da upali Kedija i krene prema djetetu.
Kada sam prišao do tijela prepoznao sam osmogodišnjeg dječaka.
Bio je to Darko Đurić, sin Vase mesara.
Krkljao je kao da se davi od prevelikog zalogaja.
Znao sa dobro tog dječaka.
Bio je čest gost mog bodibilding kluba dok sam ga držao u kući Kajić Željke.
Kao pravo dijete postavljao bi mi pregršt pitanja o bodibildingu.
Voli sam da mu odgovaram na njegova vrlo zanimljiva pitanja.
Ovoga puta ispred mene je bio isti onaj dječak koji nije imao pitanja.
Njegovo tijelo bilo je opušteno kao u neko dubokom snu.
Podigao sam ga sa zemlje i ubacio u vozilo koje je već stiglo do nas.
Blagoja je vozio kroz kanonadu projektila.
Nije se obazirao na opasnost koja nam je prijetila.
Brzo smo stigli do Doma zdravlja.
Zgrabio sa nepomično tijelo malog dječka pred kojim je trebala biti lijepa budućnost.
Utrčao sam u ambulantu u nadi da nisam zakasnio.
Stavi sam tijelo na doktorski sto.
Izašao sam iz prostorije, stisnuo palčeve, očekujući pozitivan odgovor od doktora Popovića.
Ubrzo su se vrata otvorila na kojim se pojavio doktor! Nije mi rekao ni jednu riječ.
Po njegovom pogledi i izrazu lica svatio sam da smo stigli prekasno.
Osmogodišnji Dako Đurić poginuo je zato što su političari željeli da uđu u istoriju svoga naroda.
Neka im je na čast za sva zla koja su počinili građanima bezvrijedne države.
Danas se sa razlogom postavlja pitanje hoće li nova pokljenja biti pametnija od nas pa da više nikada ne potegnu za oružjem kao što su to uradili njihovi preci?
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21482 |
24.04.2009 |
Vogošćanski Hrvati i muslimaniPočetak rata je učinio svoje pa su Vogošću napuštali stanovnici svih nacionalnosti, ne znajući kakav će biti konačan ishod rata.
Jedan broj Hrvata i muslimana su izrazili želju da se angažuju u našoj vojsci.
Međutim, naša vojna vlast zbog nepovjerenja nije im davala priliku da ih mobiliše.
Nakon par mjeseci rata, zbog dobrih odnosa između nas i HVO stiče se povjerenje.
Najprije je Željko Kajić sa svoji vezama uspio da spasi oko tri hiljade stanovnika Zimće.
Neke od njih je svojim kamionom prebacio na srpsku teritoriju.
Nakon tog se veliki broj Vogošćanskih Hrvata dobrovoljno prijavljuje u naše jedinice.
Zbog toga se neke porodice vraćaju u toku rata u svoje stanove, poput vogošćanina Zorana, zvanog Švrljo.
U Domu zdravlja na rengenskom odjeljenju, cijelo vrijeme rata je radio Džuriš Franjo čovjek koji je tom odjeljenje dao veliki doprinos da se ono osposobi, još od prije početka rata.
Njegov sin Ranko Džuriš, je među prvim vogošćanima uzeo pušku i stao u redove srpskih junaka.
Danas je veoma teško sjetiti se svih imena, ali među najistaknutijim su bili, Josip Čelan koji hrabro poginuo braneći Lađeviće.
U proljeće '94 godine, položio je svoj život i Božo Hart koji je inače bio češkog porijekla.
Ovo je bio jedan istinski borac koji je poginuo kao komandir Prve čete Vogošćanskog bataljona.
Ne smiju se zboraviti ni imena kao što su: Jozo, Sabljak Nebojša i Saša, Luka.
Jedan od boljih boraca Vogošćanskog bataljona bio je Mijo, koji se javljao kao dobrovoljac u veliki broj akcija.
Naravno, bio je tu veliki doprinos jednog broj žena, koje su pomagale našu borbu.
U našoj jedinici smo imali jednog borca muslimanskog porijekla, a zvao se Milorad.
Nezadovoljan politikom muslimana, promjenio je ime, kako bi prešao na pravoslavlje i sa svojim drugovima hrabro branio Vogošću.
Jednom prilikom Šešo je prolazio liniju odbrane na vogošćanskom ratištu, na kojoj je vidio plećatog dvometraša Milorada sa gustom bradom i šajkačom na glavi.
Prišao mu je i pozdravio ga sa pomoz' Bog junače.
Milorad mu je odpozdravio sa: "Bog ti pomog'o".
Svi okolo su se slatko nasmijali, a Šešo je nastavio dalje ne znajući razlog smijeha boraca oko njih.
Na Ilidži je je postojao poljski telefon koji je bio direktna vojna veza sa hrvatskom stranom.
O upotrebi te telefonske veze ću pisati nekom drugom prilikom.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21466 |
22.04.2009 |
Radost na praznikVaskrs se u mojoj kući slavi sa puno više emocija nego drugi praznici.
Vaskrs je veliki praznik, koji mi uvijek vrati sjećanje na moga pokojnog oca.
Na taj dan sam sa njim provodio više vremena.
Sa njim sam uvijek vodio veliku borbu ko će izaći kao pobjednik u tucanju jaja.
Ovaj Vaskrs mi je uljepšao moj bivši radni kolega koji mi je mobilnim telefonom čestitao Vaskrs.
Nakon sedamnaest godina sam dobio ponovo glas o njemu.
Prije više od dvadeset godina je bio moj poslovođa.
Početkom rata smo dobili radnu obavezu na istom postrojenju u TAS-u, a koju sam ja odbio.
Kada bi sada pisao zašto sam odbio, mnogi bi rekli da lažem, pa zbog toga ću preskočiti tu temu.
Moj drug, je bio ranjen na samom početku rata.
Pogođen je metkom u kičmu, i tom prilikom je ostao nepokretan.
Ovako je to bilo.
U ta teška ratna vremena, jedina bolnica za pomoć ranjenima je bila na Palama.
Zbog toga su mnogi borci nakon ranjavanja imali veoma male šanse da prežive.
Trebalo je preživjeti put, kroz šume i klizave seoske putove, do bolnice.
Jedan od preživjeli je i moj drug i naš junak Brane Hajder.
Jedan dan se vraćao sa odrđenog vojnog zadatka.
Na domak svoga stana u ulici Partzanskog Odreda "Zvijezda", stiže ga neprijateljski metak.
Bio je pogođen u kičmu, što ga je ostavilo trajno nepokretnog.
Njegovo prebacivanje na Pale po teškim putevima je bilo otežano kišom koja je tih dana obilato padala.
Bilo je pitanje dali će vozilo hitne pomoći uopšte uspjeti da ga dovuče do ljekara.
Njegov život je bio u vozačovim rukama.
Pogrešan potez volanom značio bi i kraj Branetovog života.
Vozač je uspio spasiti našeg junaka.
Dovukao ga je do bolnice gdje su ga preuzeli ljekari na Koranu.
U toku rata sam se raspitivao o njemu.
Jedini koji je nešto znao o njeu je bio naš puškar iz fabrike, inače njegov dugogodišnji prijatelj.
Nakon rata mu gubim svaki trag i nisam imao precinih informacija o tome gdje se on nalazi.
U više navrata sam razmišljao da napišem nešto o njemu, ali nisam mogo da se sjetim njegovog prezimena, pa mnogi ne bi znali o kome se radi.
Inače, rodom je iz Glamoča.
Početkom osamdesteih dolazi u Vogošću u kojoj je stvorio porodicu, gdje je i ostao da se bori za svoj narod!
Odnekud sami Bog je uputio Braneta da dođe do mog broja telefona.
Tako je na Vaskrsenje Hristovo došla njegova poruka sa kojom je vaskrslo i njegovo zaboravljeno prezime.
Zbog toga će ovaj Vaskrs biti posebno zapamćen u mom životu!
Hristos vaskrse!
|
|
|
|
Nicolas : Bosna I Hercegovina
|
21448 |
21.04.2009 |
Pavle SavićNekoliko puta je u dosadašnjim tekstovima spominjan izvjesni Pavle koji je zarobljen u Kršama, pa kasnije razmijenjen.
On se preziva Savić i živio je na Staroj reljevskoj cesti.
Pavle Savić ne pripada Terzićima - Trobocima koji su jedna od starosjedilačkih porodica u tom naselju.
Njegova porodica je doseljenička i mislim da su bili podstanari.
|
|
|
|
Aco :
|
21423 |
18.04.2009 |
Hrvati u VogosciDa li možeš da napišeš nešto o dvojici Vogošćana Hrvatske nacionalnosti koji su se čitav rat borili na našoj strani? Mislim da su se zvali Mijo i Jozo!
Pozdrav i poštovanje!
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21410 |
17.04.2009 |
Socijala Nove Drinčića Ovo je dokaz de se ne treba pisati nešto što se nije vidjelo svojim očima.
Novo Drinčić je bio u mojoj jedinici skoro čitav rat.
Bilo mi je žao šta je proživio na početku rata.
Zbog toga sam počeo da ga sklanjam sa opasnih mjesta tokom rata.
Kada smo izgubili Lađevički potok*, dobio sam naređenje da pokrijemo jedan dio terena u tom regionu.
U mojoj jedinici je bio Novo Drinčić.
Pokrivali smo tri rova na kojim smo organizovali smjene.
Jednu noći, dok sam bio na spavanju, poče pucnjava u jednom rovu.
Nije mi bilo jasno šta se dešava, jer su sa mnom bili sve iskusni borci koji noću nisu trošili municiju na šumske životinje.
Ustadoh i pođoh do rova iz koje se čula rasprava.
U rovu su se Šiki i Novo žestoko raspravljali.
Ušao sam u rov da vidim šta se dešava.
Šiki je bio ljut jer je Novo pucao po krovu od rova.
Svi smo znali koliki trud treba da se izgradi jedan takav rov.
Kiša je neprekidno padala i krov je poćeo da curi.
Rov je bio uništen samo jednim rafalom.
Pitao sam Novu zašto je pucao.
Počeo je da priča nevjerovatnu priču.
Rekao je da se muslimanski borac privlačio prema njegovom rovu.
Gađao ga je čaurom, sa kojom ga je pogodio u nos.
Nakon toga mu se popeo na krov od rova.
Pomislio sam da je Novo puk'o od silnih borbenih događaja.
Sutradan sam ga povukao sa linije.
Nako toga sam ga stavio u saobračajni vod.
Kako je bio polu pismen pravio je često smiješne ispade.
Jednom prilikom kao saobraćajac na punktu pregledao je dokumente nekom vozaču.
Dok mu je pregledao saobraćajnu dozvolu pitao je vozača, gdje ti je slika.
Nakon tog su počele šale na njegov račun.
Ubrzo poslije toga sam ga sklonio i iz saobraćajnog voda.
Stavi sam ga na obezbjeđenje komande, odakle ga je Vrbas otjerao.
Jednom prilikom me nazvao Vrbas na telefon pa kaže "Sklanjaj mi onu mrcinu ispred očiju, jer ako ga vidim sljedeći put onakog, ubiću ga"! Novo je bio na rampi i kada je Vrbas nailazio on je držao cigaru u ustima i podizao rampu.
Njegov stav nije bio vojnički što je komandanta često iritiralo.
Novu Drinčića sam morao skloniti iz komande.
Više ga nisam koristio za borbena dejstva.
Pred sami kraj rata sam ga morao udaljiti iz Vojne policije, zbog nevojničkog ponašanja.
Danas se osjećam prevarenim, saznavši da me je Novo lagao za svoje doživljaje tokom rata.
*Tada je poginulo nekoliko borca Vogošćanskog bataljona, među kojima i moj dobar prijatelj od prije rata srpski borac, Hrvat po nacionalnosti, Ćelan Josip.
Vogošćani ga se dobro sjećaju.
Bio je to dobar čovjek, vedra duha, uvjek nasmijana lica.
Ostao je u našem gradu sa svojom rajom da se bori od zajedničkog neprijatelja.
Neka mu je vječna slava i hvala.
|
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
21364 |
14.04.2009 |
IspravkaPravi, očigledno se nismo razumjeli jer si spomeno Kobilju Glavu i 1992.
godinu, pa sam mislio na onaj dogadjaj kad su kokoti nastradali i bili zarobljeni.
Tog događaja na Grahovištu se sjećam, mada nisam bio tamo.
Nekoliko nas se iskupilo pred Domom u Blagovcu i htjelo da ide tamo, ali ovi naši u komande Blagovca: Miladin, Trobok i Vukota nisu dozvolili da idemo, ne znam zašto.
O njima ću posebno da pišem.
|
|
|
|
Struja Struja : Struja
|
21363 |
14.04.2009 |
PerivojOn sjedi nepomično, sa suvišnim krilima, i samo spava, spava...
Kadikad otvori oči i gleda oblake kako putuju u beskraj.
Kadikad, zacuvsi zov visine, rasiri krila, ali ih odmah skupi: zna da će prvim zamahom udariti o žice kojima su mu ukrali život.
Nemam pojma ko je ovo napisao, ali volim boemsku poeziju i tako mi se uvijek neka glupost valja u glavi.
Međutim, znam zašto sam ovo napisao.
Napisao bih ja mnoge stvari ali me muče datumi, pa se bojim da ako pogriješim da će neko replicirati ili pomisliti da lažem.
Onda ja puknem i jebi ga.
Ako primjećujete uvijek u nekoj svojoj priči izgleda da tražim podrsku "Vogošćanina Pravog" i otprilike je dobijem, tako je bilo i ovoga puta.
Sjećam se da smo jednom prilikom došli na Perivoj.
Trebalo je da se odradi neka akcija na Žuči.
Odjednom stize najgluplja komanda koju sam u ovom ratu doživio.
Svo ljudstvo da se povuče sa položaja jer "Vaske" treba da ispali prvu "krmaču".
Svi su se povukli, a gore pored praznih rovova su ostali tenk T-72, dva tenka T-55, dva BVP-a.
Osim toga za svako od tih vozila bila je istovarena rezervna dopuna granata.
Sva je sreća pa muslimani nisu uhvatili tu vijest na vezi, ko zna šta bi posle bilo.
Ne sumnjam da mi to ne bi povratili, ali pitanje je za koju cijenu.
P.
S.
"Oko" uskoro imam namijeru obici neke svoje prijatelje u Bijeljini i Brčkom, pa ako si za jedno pivce pošalji mi broj preko gospodina Tomića.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21360 |
14.04.2009 |
Braća KecmanDanas mi se stegne oko srca kad se sjetim tih lijepih dana života, prije nego što dođoše ovi novi demokrati što nam nudiše bratstvo i jedinstvo a sablju za pojas zadjenuše.
Mnogi od nas nismo ni slutuli šta nam nosi budućnost.
Uđosmo u mješovite brakove pa kao takvi stekosmo nepovjerenje svoga naroda.
Svi smo dobro znali ko je bio Dragan Kecman - Keca.
Roker kojeg ništa drugo nije interesovalo osim motora i gitare.
Gdje god je imao priliku on je potegao za notama popularnih pjesama.
Početak rata ga je zadesio kao i mnoge druge zbunjenog ali svjesnog kojem narodu pripada.
Uzima pušku za spas svoga naroda.
Hrabro se bori sa svojim drugovima iz mlađih dana.
Jednog dana, dok se vraćao sa linije, zatekao je njegovog novopečenog komšiju kako maltretira njegovu ženu Senadu, mada o njima nije znao ništa.
Keca uzme pušku i ubije svoga "komšiju", a zatim sa porodicom napusti svoj voljeni grad.
Zbog istih stvari sam i ja odlučio da napustim svoju zemlju za koju sam se borio.
U nekom novom gradu, neki novi komšija ne bi znao cijeniti moje učešće u ratu, što bi me povuklo da možda isto reagujem kao i Keca.
Njegov brat, Veličko Kecman, je u toku školovanja uvijek bio najbolji učenik, a tokom rata jedan od najboljih boraca.
Ranjavan je u više akcija.
Dobio je dozvolu da nastavi školovanje, i tamo upao u loše društvo i postao ovisnik od narkotika.
Pred sami egzodus, u naš grad je stigla tužna vijest da je naš dragi saborac premininuo od uzimanja prevelike doze.
Neka mu laka crna zemlja!
|
|
|
|
G6a8 : Bijeljina
|
21357 |
14.04.2009 |
Zuc 1992.
godineJa sam bio gore na Žuci sa Penom, tačnije kod Trifkovića kuća, iznad samog groblja gje je ubijen onaj nesretni Kenan Demirović.
Sve što je napisao Pravi je istina.
Bili su to naši počeci...
Ja ću se osvrnuti na nešto sasvim drugo..
Linija je bila uspostavljena, rovovi stojeći, logistika u svakom smislu prisutna, ali je nešto drugo "usložnjavalo situaciju".
Naime, niko nam nije objasnio da jež, obični mali sumski jež, može disati kao čovjek, lomiti pod sobom grančice kao čovjek i uopšte biti pravi nevidljivi neprijatelj u mrkloj noći, tj.
između 2 i 4 časa po ponoći...
Kakva kafkijanska pozicija nabrijanih srpskih boraca....
P.
S.
Zastavnik iz kasarne u Rajlovcu prezivao se Torbica, ali i on je samo izvršavao naređenje, jer se nije smjelo čačkati dalje da ne bi navukli "mobu na ledja" Jojinom puncu i šurevima koji su stanovali malo iza...
Tada je i nastao sukob između Pene i Joje koji je kulminirao u hotelu Park kad je Pena na sastanku zarobio cijelo ratno povjereništvo za Vogošću...
Padale su tada ostavke ko prezrele kruške, srah u očima za goli život se vidio do Buloga, ali...
|
|
|
|
Slava :
|
21356 |
14.04.2009 |
HaustorcadPokojni Maka je često znao reći: “Uvijek mi haustorčad najebemo”.
Moram za one koji ne znaju da objasnim termin haustorčad.
Naime, haustorčad (haustor – ulaz u zgradu) apsolutno u našem internom slengu nije bila riječ koja označava nekoga koji je odrastao u gradu, nego je označavala sve one koje je ovaj rat iznenadio i zatekao.
Označava sve one koji do aprila ’92 nisu imali pojma šta će se desiti, ali kada se desilo odradili su to kao i onda kada su igrali basket: “sa srcem”.
Haustorčad su bili ti (govorim o sve tri strane) koji su iznijeli ovaj rat.
Tamo gdje su bili haustorčad (još ako su po nevolji na obje strane) uvijek je bio žestoka borba, jer haustorčad nikad nisu bježali.
Tamo gdje su haustorčad nikad nije bilo zločina, jer mi poslije basketa idemo na piće, a plaća onaj koji je izgubio.
Haustorčad nikad nije tražila da joj se plati učešće u ratu.
Jedva smo čekali da sve prođe pa da nastavimo normalno živjeti.
Nažalost mnogi od haustorčadi nisu više živi.
Dosta ih je poginulo u ratu, a dosta i u miru.
Neki od njih nikada više nisu pronašli svoj mir.
Haustorčad se nikad neće hvaliti svojim ratnim putem, jer pobogu to je bilo normalno “ne mogu raju ostaviti na cjedilu”, a tu je bilo takvih heroja da se o njima mogu napisati knjige.
Kad na kraju podvučem crtu zaključim da su u stvari haustorčad svi normalni ljudi.
Svi oni kojima je rat bio nešto užasno i strašno, ali zbog toga nisu bježali, nego su se suočili sa njim kako je ko mogao i umio.
Volio bih da me neko demantuje, ali među majmunima koji su ovo sve zakuvali nije bilo haustorčadi.
Bar ne u Vogošći.
Svi tipovi koji su se kočoperili (“Vogoscanin pravi” zna o kome mislim) na početku rata sa glanc novim puškama nestali su onog dana kada je prvi metak prošao pored njih.
Ostala su samo haustorčad.
Iznenađeni i nespremni.
Oni su ratovanje naučili na najteži način.
Sistemom pokušaja i pogreške, s tim da je greška obicno značila smrt za onog koji je pogriješio.
Oni koji su preživjeli bili su jači za to iskustvo.
Volio bih kada bi moglo da od sada samo ”haustorčad” piše o ratu, jer je jedino to prava istina.
Zamolio bih sve “strasne borce”, “ratnike”, “patriote” “specijalce ove i one” itd.
da svoje doživljaje ostave za one koje to interesuje (ima ih hvala Bogu dosta), a neka crtice iz rata objavljuju ljudi kao “Vogoscanin Pravi” i svi ostali kojima rat nije bio plan, nego im je zajebao sve planove u životu.
Pozdrav svim haustorčadima širom svijeta!
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21352 |
13.04.2009 |
Maj 92'Vojska Jugoslavije je napustila artiljerijska oruđa 12.
maja '92 godine.
Nikome nisu prijavili povlačenje, pa na tim položajima dva dana nije bilo nikoga.
Naši su saznali da je sve prazno.
Postojala je velika opasnost da nastrada stanovništvo koje je ostalo nezaštićeno.
Artiljerija je bila sa one strane prema gradu.
Penina i Borina jedinica su izašle na položaje 13.
maja.
Napravili su kružnu odbranu oko cijele Žuči.
Borini borci su počeli da napuštaju liniju prije nego je došla pomoć.
Krizni štab je napravio jednu jedinicu od dobrovoljaca, pa su oni izašli u pomoć Peninoj jedinici.
Među njima je izašla i naša grupa, sastavljena iz više četa Vogošćanskog bataljona.
Naš komandir je bio Brenjo.
Zaposjeli smo liniju odbrane od Živkovića kuća prema Grahovištu.
Taj dio linije su napustili Borini borci prije nego što smo mi stigli na Žuč.
Bio sam iznenađen da je Grahovište bilo prepušteno na milost i nemilost muslimanskim ekstremistima, koji su već likvidirali veliki broj Srba, nakon hapšenja u tom selu.
Pričalo se da Zelene beretke dolaze po mlijeko kod mještana tog sela.
Selu je bilo gotovo prazno, tek poneki starac je ostao na svom ognjištu.
Svi ostali su napustili selo.
Na Žuč smo došli petnaestog maja.
Napad na Pofaliće je uslijedio dan poslije toga.
Naš kontra-napad je počeo u jutro 17-og.
Najprije je Nele ispalio nekoliko raketa iz ručnog bacača u pravcu Kobilje glave.
Stanovnici tog sela su počeli da bježe u pravcu repetitora na Humu.
Ispod samog repetitora su bile srpske kuće, koje su oni počeli da pale bez ikakve potrebe.
Mi smo krenuli pješadijskim napadom prema selu.
Pena je sa svojim borcima uspio da dođe do prvih kuća.
Tom prilikom je bio ranjen Guz i čini mi se Rašo.
To je bila idealna prilika da se preko Huma u pravcu Hreše izvede akcija koja bi nam smanjila liniju za deset kilometara.
Nakon našeg upada u selo došla je naredba da se povučemo.
Mi smo odbili da to učinimo.
Sa mnom je bio Bodan, Zajko, Nešo i još jedan mladi momak iz Pofalića koji je neprekidno plakao pričajući kako je preživio napad.
Počeli smo da se ukopavamo po rubu šume.
Tada se pojavio jedan zastavnik, niži rastom.
Rekao nam je da se moramo povući jer će dejstvovati naša artiljerija sa Blagovca.
Bilo je čudno da se nakon napada povlačimo.
Mi smo se povukli na početni položaj.
Ovo sam već jedne prilike napisao, a sad pokušavam da podsjetim na te dane Oka koji se toga ne sjeća.
Bilo bi dobro ako bi se još neki učesnik iz ove akcije javio da potvrdi ovo o čemu pišem!
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21347 |
13.04.2009 |
Smješni događaji iz rataBilo je to sedmog januar '94 godine.
Ja sam bio komandir Vojne policije, tadašnje Crnovrške brigade.
U ranu zoru počelo je žestoko pucanje.
Pucnjava je dolazila iz pravca Omladinske ulice.
Kako je to bilo u blizini linije, imao sam osjećaj da je uslijedio žestok napad na naše položaje.
Počeli smo provjeravati na liniji gdje se puca.
Linijaši su nam odgovorili da pucnjava dolazi iz naselja.
Svi na liniji su bili zabrinuti.
Većina njih je imalo porodice u naselju.
Mnogi su pomislili da se vode ulične borbe.
Dao sam uzbunu za Vojnu policiju.
Ubrzo smo uvidjeli da su ljudi malo veselije proslavljali "Božić"! Obavjestili smo liniju šta se dešava kako ne bi došlo do panike.
Nakon dva sata pucnjava nije prestajala.
Uzeo sam megafon i sa jednim odjeljenjem policije krenusmo da pokušamo zaustaviti pucnjavu kojoj se nije vidjelo kraja.
Imali smo jedan BOV za potrebe policije.
Za njegovu upotrebu smo imali samo jednog obučenog vozača koji se, čini mi se, zvao Moca.
On je u međuvremenu počeo obučavati još jednog vozača kako bi se mogli mijenjati u akcijama.
Moca je tražio da povedemo i tog momka u patrolu i da on malo vježba vožnju.
Tako bi se uštedilo na gorivu.
Ja sam se složio i krenuli smo u patrolu.
Vozili smo se po ulicama i na megafon upozoravali stanovništvo da prestanu sa pucnjavom kako je bi došlo do ranjavanja ljudi po naselju.
Kada smo došli do krja Omladinske ulice, Moca je zaustavio BOV i prepustio svoje mjesto novom vozaču da se obučava.
Krenuli smo dalje sa vozilom uz Džindino brdo.
Kada je stigao do vrha brda, kako je vozač bio neiskusan, naglo je skrenuo vozilo u "ulicu vječitih dužnika".
Novo se tog momenta nije držao za rukohvat.
Sjedio je na vrhu BOV-a i sa njega izletio kao ispucano topovsko đule.
Pao je na zemlju.
Brzo je ustao, povukao pištolj iz korica.
Repetiro i uperio u Mocu.
Počeo je da galami na njega i viče, "Sad ću te ubiti".
U jednom trenutku svi smo bili zbunjeni zašto je uperio pištolj u njega.
Tajac je prekinuo gromoglasan smijeh prisutnih, kada smo svatili da Moca ne upravlja BOV-om.
Novo je počeo zbunjeno da gleda po nama čudeći se zašto se smijemo.
Objasnili smo mu da Moca više ne vozi.
Novo je shvatio svoju grešku, stavio je pištolj u futrolu i počeo da se smije.
Zatim se popeo na vozilo, pa smo nastavili vožnju u pravcu komande.
Nakon našeg upozorenja pucnjava po naselju je prestala.
Poslije svega šta se dešavalo Novo je bio dugo predmet zezanja u našoj jedinici.
Novo Drinčić je bio dobar borac i čovjek.
Početkom rata je doživio neviđene strahote rata.
Prilikom napada muslimana na njegovo selo, Drinčiće, uspio je da spasi svoju porodicu.
Kad se dočepao šume sa brda je gledao kako muslimani pale njegovo selo.
Zlo je bilo još veće kad je vidio da mu se sestra sa djecom nije uspjela spasiti.
Bila je zarobljena sa njenom djecom.
Nakon toga su ih ubacili u njenu kuću.
Kuću su iz vana zakovali i zapalili.
Taj nevjerovatan prizor on je gledo, a da im nije nikako mogao pomoći(1).
(1) "Vogošćanin Pravi" je ovu informaciju dobio lično od Nove Drinčića, a selo koje je zapaljeno se zvalo Drinčići.
|
|
|
|
Struja Struja : Struja
|
21345 |
13.04.2009 |
Pravi heroji su skromni ljudiNedavno sam doživio nešto o čemu sam sanjao svo vrijeme nakon ovog nesretnog rata.
Ali da počnem od početka!
Prije par godina sam ostao bez para, pa se prijavim za odlazak u Avganistan.
Na sastanku za izbor "kandidata", sakupili se sve borac do borca, svi lažu kao kerovi.
Ugledam jednog tipa, ćutke stoji i puši cigaru.
Priđem mu da se upoznamo.
On mi reče da se zove Jevđa i opalimo socijalu.
Ali da skratim, odlazak u Avganistan nam propade jer je neki tip htio da zaradi 2500 evra po glavi.
Međutim, meni je u glavi stalno odzvanjalo Jevđino ime.
Na kraju se sjetih da je on bio komandir u Zaštitnom puku, komandir koji je u borbu išao prvi.
U njegovoj jedinici je bilo najviše heroja, invalida, nosilaca ordena Miloša Obilića...
U subotu me pozva jedan prijatelj na slavu.
I on je bio borac u toj jedinici, i njegov zid krasi jedno od najvećih odlikovanja naše vojske.
On je takođe i invalid.
Odoh na slavu, kako da ne odem.
Ulazim u kuću, kad tamo "Jevđa" sjedi na čelu kao u sred bitke (ne vidi 70% na lijevo oko), do njega momak iz Vlasenice (nema lijevog oka)...
Od njih petorice samo je jedan zdrav, barem onako na prvi pogled.
Ono što me je oduševilo je zdrava priča tih ljudi.
Bas ni u jednoj toj ratnoj priči od Jasena, Poloma do Krajine i dalje, niko ama baš niko, nije sebe stavio u prvi plan.
Niko od njih nije pravio heroja u pričama od kojih se krv ledi u žilama.
Svi su pričali kao da je to nešto najnormalnije što su morali da urade za svoj narod.
Dala se primijetiti i pokoja suza na kraju oka kada se pomene neki poginuli saborac, ali se to vješto sakrije.
Svaki od njih mi je bio veliki kao neboder.
Meni, koga ništa više ne može da posebno imresionira, oduševila je skromnost velika kao svemir.
Ipak, to je hrabrost, sakrivati nešto čime bi se ponosio svaki normalan čovjek, stavljati u prvi plan druga, a ovaj se okrene prema meni pa kaže, ma to je on uradio.
Ovo sam morao napisati jer sam dobio kompleks od slava, Bog da mi oprosti.
Pomalo sam počeo i da izbjegavam te vrste svečanosti zbog nekih "junaka" od čijih laži niko riječ ne može da dobije.
A rat su gledali samo preko dnevnika jer je pokojni Đogo stvarno bio slikovit i zanimlji.
Ipak, ova slava mi je vratila vjeru u prave ljude.
Pa eto moj Vogošćaninu za tebe domaćeg zadatka, ti imas stila pa ako nešto znaš o Jevđi volio bih da napišeš nešto čitljivo kako samo ti znaš.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21342 |
13.04.2009 |
ManekenU tim teškim godinama moga života, dane su mi uljepšavali moji drugovi iz rova broj devet i deset.
U vrijeme zatišja mi bi smislili neku ratnu igru, kako bi nam dani bili zanimljiviji i "ljepši".
Sastajali bi se u stanovima nakon povratka sa linije i organizovali fešte.
Bili je smiješnih scena koje nikad neću zaboraviti.
Jedne prilike početkom rata, bili smo na liniji.
Slava i Pesak su bili zajedno u jednom rovu iznad Ježeva.
To je ona mala livadica ispod same kote 830.
Počela je pucnava, pa je jedan metak je okrznuo Slavu.
Sreća njegova pa je na glavi imao pancirni šljem.
Pao je na zemlju i mi smo mislili da je pogođen.
On je brzo ustao i počeo da otresa svoju uredno utegnutu uniformu.
Usput je počeo da im psuje majku zbog tuga što pao pa se isprljao.
On je bio naš maneken, još od prije rata.
Nije mogao da podnese prljavu uniformu, i bio je primjeran vojnika.
Volio sam da ratujem sa njim, i ako mu nikad nisam oprostio što mi dade tabasko a onda rakiju da ga zalijem.
|
|
|
|
Slava :
|
21340 |
13.04.2009 |
Najzad istinaDrago mi je da je najzad neko počeo da piše istinu o ratu u Vogošći.
Puno pozdrava autoru teksta od jednog iz grupe za noćna dejstva, a on će znati ko sam, jer nije nas bilo puno.
Kada mu kažem jedan od trojice iz rova 9.
Takode puno pozdrava svoj braci sa "Ježeva" gdje god se nalazili, jer nas je taj dan kad smo mi i " Žuti mravi" postali jedna ekipa zauvijek spojio.
P.
S.
Još uvijek volim Tabasco sos.
|
|
|
|
Jovo Pejić : Sabanci
|
21323 |
10.04.2009 |
Srpska poslaVeliko poštovanje za srpskog junaka Oko.
Mnogo toga si napisao onako kako i ja mislim.
I ja takođe imam mnogo toga što je ostalo nenapisano zbog "zatrovane atmosfere" nastale kad su počeli da polemišu Rammstein, Čiča Jovo i još neki.
Ako će neko pljuvati po iznesenim činjenicama i borcima zato što je on "veći borac", što je poderao više čizama vraćajući linije i slično, hvalisati kriminalce iz svojih partija a pljuvati po kriminalcima iz suprotnih, onda nema smisla sa takvima se naduravati.
Vidim da se ne javljaju ni Mlađo, Struja i još neki koji su pisali o ratu iz ugla istinskih boraca i junaka.
Sve čestitke Vogošćaninu Pravom na upornosti u borbi za istinu i protiv zaborava.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21318 |
10.04.2009 |
Poruka za OkoNajgore što možeš učiniti svome narodu da prestaneš da pišeš! To je glupo razmišljanje! Ako neko laže i hvali se, stavi repliku na njegov komentar.
Napiši kako je bilo!
Trenutno sam ja jedini koji pišem dešavanja na našim prostorima.
Zato bi želio da mi odgovoriš dali sam ja taj lažov? Nema ljutnje.
Reci ono što misliš.
Vidio si kako je Tihi napisao svoj komentar.
Pišem isključivo ono gdje sam ja učestvovao.
Žao mi je ako si pogrešno informisan pa kroz to misliš da ja lažem.
Jedno prilikom kad sam se vratio sa Žuči, stajao sam sa Bodano i Nešom Lalić pred Domom zdravlja.
Tu su bile neke medicinske sestre.
Bane koji je bio šofer u sanitetu pričao je nama kako je u maju '92 jurišao na Kobilju glavu.
U jednom momentu se sjetio da sam i ja bio tu.
Okrenuo se prema meni pa reće "Hej, pa znaš ti to! I ti si bio sa nama.
"
On je izašao na Žuč kako bi povezao ranjene.
U jednom momentu smo se vidjeli kod Živkovića kuća.
To mu je ostalo u sjećanju.
Nije znao da su i ova dvojica mojih drugova bila u toj akciji.
Kada se Bane udaljio od nas, Nešo prokomentarisa: "Ovako će ti biti poslije rata.
Mi ćemo poginuti u borbi, a ovi iz pozadine i saniteta će da pričaju kako je bilo".
Ako nešto znaš piši i oduži se istini.
Moj indentitet znaju i mnogi muslimani.
To više nije neka tajna.
Dobro znaš ko sam pa onda reci šta nije istina.
Nije fer napisati kako neko laže i sa tim završiti priču.
Argumentuj svoj iskaz! Nemoj dozvoliti da bude sutra napisano nešto u našoj istoriji, a znaš da je laž! Budi iskren do kraja!
|
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
21301 |
08.04.2009 |
Zajkova pogibijaZašto mislis da je zajko, koga je odao dvogled, pogino od sijača smrti? Kao da ga ništa drugo nije moglo pogoditi.
To nije tačno da je pogođen iz 84-ke.
Malo prije toga vi ste iz paprati pogodili Mišu Radovanovića RB-om u glavu.
Ako si bio tamo onda znaš gdje se to dogodilo, mada vjerovatno samo pričaš što si čuo.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21300 |
08.04.2009 |
Racija!U Vogošćanskoj opštini najveći kriminalci su bili upravo oni koji su imali dužnost da ga spriječe! Jedne prilike u razgovoru sa Anđelkom Trifković, policajcem u Vogošći, razgovaram o kriminalu koji oni ne pokušavaju zaustaviti.
On mi na to odgovara: "Vi mislite da mi na tome ne radimo, a vidjet ćete kad se rat završi šta smo mi zapisali".
Ja mu na to odgovorih, a hoćeš li onome koga si upisao da krade dodati i ono što si ti ukrao? Naravno da neće!
Zbog svih tih poštenih policajaca Vogošćanske vlasti su tražili mogućnost da očiste policiju od kriminalaca.
Najlakše im je bilo da policajce iz Vogošće pošalju u Ilijaš, a njhove poštenjačine u Vogošću! Tako bi zbunili stanovništvo opština sa novim kadrovima.
Na čelo policije je došao Jovo iz Vojne bezbjednosti.
Tokom rata, imao sam dobru saradnju sa njim, pa sam pomislio da u zajedničkom radu pokušamo spriječiti kriminal i šverc na tim prostorima.
Ja i Majo smo otišli kod njih na dogovore.
Tada je bio komandir civilne Brane Đurđić, možda jedan od najpoštenijih ljudi tokom cijelog rata.
Bila je to idealna prilika za zajednički rad!
Dogovorili smo da napravimo jednu raciju na prostoru oko pijace.
To je bilo mjesto gdje se prodavalo sve i svašta.
Vojna policija je zatvorila izlaze kako bi provjerila vojne dokumente prisutnih na tom prostoru.
Civilna policija je radila direktno sa prodavčima mješovite robe.
Moje razočarenje je nastalo kada sam vidio da oni oduzimaju robu koja je njima potrebna.
Tu se našao jedan seljanin iz opštine Koševo, koji je prodavao tele da bi prehranio porodicu.
Civilna policija se najviše okomila baš na njega.
Bilo jako bitno odnijeti svojoj porodici svježe teletine.
Svi smo dobro znali da ta roba nije došla sa neprijateljske strane.
Oni su mu oduzeli robu pod izgovorom da to nije pijaca za prodaju mesa.
Pošteni borac iz Koševa se pobunio zbog oduzimanja robe.
To je za policajce bio dodatni motiv da poštenog čovjeka prebiju.
Da je meso prodavao neki poznati lik iz Vogošće, sigurno mu niko ne bi oduzeo robu.
No šta je tu je.
Uzeli su meso i cigare sa pijace i odnijeli u stanicu.
Po završetku operacije ja sam se uputio u njihovu stanicu da sastavimo izvještaje.
U stanici sam vidio nesvakidašnji prizor.
Naš borac je bio svezan za radijator, a Tarza i Jovo iz kriminalne službe su se junačili nad njim.
Otišao sam nezadovoljan akcijom koju smo odradili.
Došao sam kod Maje i ispričao šta se dešavalo na terenu i stanici milicije.
Rekao sam da od danas definitivno prekidam saradnju sa civilnom milicijom.
Dok sam ja komandir policije neće dobiti moju podršku.
Majo se saglasio sa moji predlogom i saradnja je bila prekinuta do kraja rata! Od tog dana naša jedinica je pored vanjskog dobila i unutrašnjeg neprijatelja!
Šlag na tortu bio je Božić '95 godine! Civilna policija je pomogla Ligi iz Ilijaša da ubije svog punca na vratima kuće dok mu je ovaj predavao u naručje svoje unuče, a njegovog sina.
Nakon zločina dali su mu vozilo da sa njim pokuša pobjeći sa naše teritorije.
Njegov punac je bio pripadnik vojne policije! Tražio sam od njih da objave potjeru za ubicom.
Odbili su moj prijedlog.
Ja sam organizovao potjeru za ubicom, kojeg smo stigli u njegovoj kući dok je pakova stvari da bježi.
Uspjeli smo da ga uhapsimo.
Ja sam tom prilikom okrivljen da sam prekoračio teritorijalna ovlaštenja i ušao u zonu Ilijaške brigade bez najave! To je bilo tačno, jer je naša patrola prešla most koji je bio granica, a udaljen je stotinjak metara od Ligine kuće.
Dali je to bilo bitno u tom trenutku.
Vozilo kojim je ubica bježao bilo je poslato od Jove načelnika krim službe Vogošća.
Civilna milicija je u istrazi više govorila o meni nego o ubici!
Tako je to bilo u ratnim godinama! Danas se čudim zašto su me mrzili!
|
|
|
|
Rammstein : Rs
|
21280 |
06.04.2009 |
Odgovor od Rammstein-a!Au, braćo draga, šta je replike? Kako ću svima odgovoriti odjednom! ?
Ajde počeću redom, Šomi-lutalica, jarane, nemaš razlog da se ljutiš na mene, to ti je isto kao da se ljutiš na samog sebe! Bar se tu razumijemo, ja sam postavio link, i prema drugim raspravama, ali Željko ga nije dao na uvid, nema veze, reći ću svojim riječima, pošto nemam namjeru da pojedinačno bilo koga prozivam za nešto, na šta niko od nas ovdje pojedinačno nije imao uticaj!
Ko se dobro sjeća završetka akcije Otes, pet dana borbi u Otesu, i tog istog zadnjeg dana pala je kota 850 kod Žuči?? Šta je za nas sa Ilidže to značilo, možeš sam pretpostaviti, a ta kota je bila na vogošćanskom ratištu? Ispada da su ove akcije Otes-Azići došli ko neka kompezacija! ?
O slučaju „Betanija“ ne možemo ni govoriti, eno sad je neki idiot svjedočio protiv idiota Perišića, o tome!
Dalje, najveći moj revolt je bio negdje u junu 93’ (pošto me je prozvao i T-Saurus Rex, pa da ispričam), ko se sjeća neobjašnjivog pada linija na Mijatovića kosi, prvi smo tu stigli mi sa Ilidže, a zatim i vojvoda Vaske sa Ilijašanima, tu su negdje se našli i oni momci iz Specijale!
U glavnom kroz opšte rasulo, koje je vladalo od Reljeva do vogošanske-petlje, prošli smo prema linijama, kroz šumu, gore smo uspostavili vezu sa našima koji su ostali u rovovima, i to su bili momci iz Osijeka kod Ilidže, dalje od njih desetak rovova su napustili pripadnici neke vogošćanske brigade, bez žrtava, bez ičega su napustili rovove? To je po meni bilo za strijeljati, ništa drugo!
Čini mi se da je taj zadnji rov osiječana bio „osmica“ a ovi momci su na brzinu napravili još dva bočna rova, prema tim napuštenim srpskim rovovima, da bi zaštitili svoj bok od muslimanskog napada!
Cio taj dan smo se lomatali sa turcima po tim šumarcima, da vratimo izgubljene linije, ali nekoliko rovova je bilo na čistini, i nije bilo šanse da se njima priđe, pošto su nas ciljali sa ruba šume, uspjeli smo vratiti samo 3 od 9 čini mi se!
I tada svako zna, da bi bilo ludorija krenuti gore nešto da se radi, a da nemaš podršku praga, bofordsa, BST-a, i ostalih artikala, odozgo iznad Riječice, a za artiljeriju, iskusan borac mora znati, odakle dolaze granate, one što su prelijetale preko nas jezivo zviždale, dolazile sa naše desne strane, to su vjerovatno bile sa Paljeva, a one što ih nismo čuli kad dolaze već samo detonacije, to su one odozgo sa Poljina!
Možda griješim, ali bih se zakleo da je tako bilo, tu noć smo ostali gore na pozicijama, jer nismo uspjeli utvrditi liniju, pa je bilo ludost uvoditi neke druge ljude za zamjenu po mrklom mraku, ostali su u rezervi, izgleda baš oni što su pobjegli, što ih je VP iz Vogošće nafatala, i skupa sa sobom dovela na liniju!
Sjutradan je bio krvav dan, težak, možda meni najteži u cijelom ratu, izgubio sam jednog dobrog prijatelja, ratnog druga, tukli smo se krvavo, u jednom momentu smo se našli pod pravim pljuskom muslimanskih tromblona, na čistini, srećom pa je ta zemlja gore mekana, pa upija sve u sebe, a i ti trombloni neke ručne naprave, pa i nisu sipali gelerima, a izvjesni naš drugar „Kameni“ koga su svi sa tog područja morali poznavati, je motorolama, presretao njihove kanale, i davao nama informacije koje su nam život značile!
Poput, one „idu mravi“, to su oni zarobljeni nesretni Srbi, koje šalju turci, da pokupe oružje od izginulih mudža, i naravno da nekog izvuku, na njihovu stranu, pošto su moj rođak i stric ostali u gradu kao taoci, bilo mi je mučno to što zovemo te „mrave“ da pretrče nama, a oni se dvoume, a onda odustaju, valjda zbog porodica koje su im ostale dole, onda u bjesu naši borci pucaju po njima!
|
„Krtice“ su bile šifre za one što im ukopavaju linije! Vjerovatno isto zarobljeni Srbi!
Sve u svemu, težak dan, od kog mi se i sad prevrće želudac, a negdje poslije podne, smo znatno popravili naše linije i stabilizovali front, na tom dijelu, u to doba „kameni“ nas je obradovao, nekom još neprovjerenom informacijom, „momci ulovili ste krupan plijen, samo još ne znam o kome je tačno riječ“!
To veče smo sišli do kasarne u Rajlovcu, da se odmorimo, a ja sam otišao kod svoje prijateljice u „Orao“, i tu sam prespavao, jer su oni u svojim kancelarijama imali i krevet za spavanje!
Kod nje sam odgledao izvještaj muslimanske televizije, i tu sam vidio Safeta Zajku, kako prolazi tranšejom kroz Sokolje, ispod jedne kuće prokopana kao tunel, i otuda rukom pokazuje, da je presječena komunikacija Rajlovac-Vogošća negdje dole oko Džamba, i „da se ćetnici nalaze razbijeni u okruženju“!
Pomislio sam tad na „kamenog“ dobro bi bilo, da je ta krupna zvijerka baš ovaj komandant zvani „tigar“, kad ono se ispostavilo da je tako i bilo, naknadno muslimanski mediji potvrdili, poginuo od granate proslavljeni komandant neke viteške druge brigade, čini mi se!
Mi smo razmjenili tijelo našeg momka tek za četrdeset dana, iako smo iz te akcije izvukli na našu stranu 5 muslimanskih leševa, samo za tu razmjenu!
Eto, hito sam skrenuti pažnju i na neke nevesele trenutnke, sa sarajevskog ratišta, a to je baš to napuštanje tolikih rovova, bez žrtava, pa i sve da su trpili žrtve, šta znači pobjeći u ratu od borbe? Gurnuti nekog drugog da gine umjesto tebe? Nije to regularno, zamislite samo kakav bi masakr bio da je neko tako napustio samo jedan rov u Nedžarićima, ili Kasindolskoj, gdje odmah iza linije stoje kuće naših Srba mještana?
Nemam namjeru nikom da popujem, bilo je što je bilo, mi smo nažalost sve što smo vojnički sačuvali, Dejtonom morali predati, ali žrtva za Republiku Srpsku je bila ogromna, a danas nam to niko ne priznaje! Danas su nam važniji nekakvi Laktaši od samih nas i naših izginulih boraca! ?
Ja i dalje ne mogu da se pomirim sa ravnodušnošću i kratkovidnosti mnogih, ne vrijeđajući nikog posebno, Dodik je možda bio poslanik NSRS ali u Italiji, ako je mogao to dvoje spojiti, ili je bio ratni ambasador, ali više vremena je proveo u Italiji i Boegradu nego u RS!
Dakle po tom pitanju moj je stav potpuno jasan!
Drugo, ja neću da vrijeđam vaše životne orijentacije, mislim otišli ste da živite u zemljama, koje su na nas vršile otvorenu agresiju, a opet nama otuda solite pamet, kako mi koji smo ostali ovdje treba da mislimo i živimo!
Sva ta fama oko Radovana, je bila u cilju rušenja RS, o njemu su mnogi i ovdje pričali kao o nekom odmetnutom vojvodi, koji sjedi negdje troši naše milione, na obezbjeđenje, koje se sastoji od devet prstenova, a Rašo u sredini ima harem žena i uživa dok se mi patimo! ?
E pa kad su izdajice i rđe uhvatile Radovana, ispostavilo se sasvim druga situacije, čovjek imo kontakt samo sa bratićem pod pravim indetitetom, za sve ostale on bio dr.
Dabić! ? Živio asketski, pisao i liječio i to naplaćivao, a sva fama oko silnog obezbjeđenja nestala!
Sad se sudi ne Radovanu već Republici Srpskoj, a mi ćemo biti glavne žrtve tog procesa!
Htio bih napomenuti, a da se ne ljute naši „emigranti“ pošto imam i ja rodbinu po Čikagu, Dalasu, Sidneju,...
jednom je pjesnik Rajko Petrov - Nogo rekao, džaba sva moja pisanja kad su moja djeca postala moderni janjičari! ?
Djeca su mu odselila u Kanadu! ?
Pazite dobro i ne nasjedajte na razne propagande, recimo propaganda je i da je Momčilo Krajišnik bio ekstra lopov, a ja znam da sad njegov sin, preživljava od iznajmljivanja skija na Jahorini, a ima fakultetsku diplomu u džepu! ?
Tebi takođe Špiro iz Banovaca, mogu reći ako Dodika slaviš samo za to, onda nemaš zašto! ?
To crkavice što ti je on kao povećao, nije ti dao iz svog džepa, već od sviju nas, kojima uzimaju 17% od svega i svačega i sišu nam krv, dok ne pocrkamo do njihovih nameta i poreza!
Znaš li da se svako od nas zdravije i sadržajnije osjećao 96’ nego sad? Osim što su nas popljačkali domaći tajkuni, on nam je najviše privrede upropastio, dovodeći raznorazne majmune kao ministre eksperte, pa su nam ovi doveli i strane oligarhe da nas dodatno eksploatišu, onako za džabe, kako rade i ovi domaći profiteri!
Pogledaj samo šta rade od zdravstva, od bijeljinske „Save“, sa „Šumama Srpske“...
Znate li vi da nekadašnji ponosni Radovanov vojnik, sada prosi po ulicama! ?
Nije li to vrhunski cinizam? Da li bi bilo gore da su Turci zavladali nad našim prostorom! ?
Zašto vi iz inostranstva tako olako padate na šarene laže, dotične gospode, oni vam ispričaju bajku, i vi se odmah primite, pogledaj ove Dodikove, busali su se u referendum o nezavisnosti Republike Srpske, sad ni "a" o tome?
Busali su se za Potočare, pa su dali Turcima i izbore u Srebrenici povrh Potočara! ?
Busao se Slavuj u himnu takozvane BiH, da nikad neće proći kroz parlament BiH, pored njega i Lale Koprivice i ostalih snsd-poslanika, pa dobismo najgoru moguću himnu, u njoj ni S od Srba, niti Srpske! ?
Dokle laži, čemu laži služe? Pod tom firmom su nam sa međunarodnom zajednicom razbili kakav takav srpski centar ovdje na području Srpskog Sarajeva i Vladu na Palama!
Sve su razgrabili i odnijeli tamo u svoje sredine, nama su ostavili ovdje, samo pustoš da sami pariramo velikom muslimanskom centru kakvo je Sarajevo!
Nije tačno da se sve tada prokrijumčarilo, ostalo je dosta toga, ali fabriku ne čine samo mašine, već ugovori, poslovi, ljudi, radnici, stručnjaci,...
Svi vi dobro znate da je sunovrat naše privrede počeo, poslije političkog puča one smrdljive Plavšićke izdajnika Dodika i još nekoliko likova SPS-a, i ostalih budi-Bog-snami političara '98, od tada mi tonemo bez da dotaknemo napokon dno!
Zdravo vi nama bili, i sretno se vratili u domovinu, ako imate namjeru, jer koliko vidim ni tom zapadu se ne piše dobro, ako, tako i treba, sve po zasluzi, a vi se nama vratite, ako ste otkinuli koju kintu, to je odlično, ovjde je još uvijek i vaše mjesto!
Nadam se da će ovo Željko objaviti, malo je nadugačko, ali nek potrpa hronološki redom!
Pozdrav!
Evo, ja objavih, a ostali neka sude! Ne kažem da nema i po koja pametna, ali vidim ja da se tebi osladio "kajmak" koje si ti sa svojim saučesnicima u "zločinu stoljeća" krao i šakom i kapom.
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21240 |
31.03.2009 |
Hapšenje pukovnika MaksimovićaOvo je priča koja može da uđe u našu Vidovdansku istoriju.
Bilo je to davne 1994.
godine.
Nakon zaustavljene naše uspješne ofanzive na Goraždu od NATO snaga.
Zbog čega smo hapsili UNPROFOR.
Uslijedio je nekakav "sporazum" o prekidu neprijateljstava.
Ratište je bilo mirno.
Samo je poneka granata znala da iznenadi civilno stanovništvo.
Ni snajperski hici nisu poštovali sporazume.
To je bio period kada si bio najsigurniji na liniji odbrane.
Približavao se Vidovdan, dan vojske Republike Srapske.
U prostorijama vojne policije organizovali smo slavlje.
Bila je to lijepa fešta u teškim uslovima života.
Nakon naredbi o povlačenju sa dostignutih linija oko Goražda, Vrbas revoltirano napušta komandu Treće sarajevske brigade.
Njegovo mjesto preuzima pukovnik Maksimović.
Prilikom hapšenja UNPROFOR snaga na prostorima naše brigade, Makso se pokazao kako velika kukavica.
Zbog toga nije bio omiljen u službi vojne bezbjednosti.
U međuvremenu, oficir bezbednosti saznaju da se Makso tajno sastajao sa svojim zetom, inače hrvatskim oficirom.
Još čudnije u svemu tome je da je tajno otišao u Mađarsku kako bi bio sigurniji da niko nije saznao za njihov sastanak.
Njegov povratak usledio je pred sami Vidovdan.
Došao je i taj dan.
Slavilo se i pjevalo.
U neko doba dođe vijest da će se Makso priključiti slavlju.
To je bila dodatna injekcija za našu službu bezbjednosti.
Prilikom Maksinog dolaska, umjesto da ga uvedemo u prostorije gdje se slavilo mi smo ga odveli u kancelarije referenta bezbjednosti.
Pokušali smo sa njim obaviti službeni razgovor.
On se žestoko suprostavio našim ispitivanjima, nakon čega smo uputrebili silu.
Poslije obavljenog razgovora Makso je napustio naše prostorije.
Otišao je do komande brigade, a zatim u komandu korpusa.
Sutradan, u ranim jutarnjim časovima, na vratima zgrade V.
P.
nastade neka galama.
Policajac Gata na vratima je zaustavljao generala da uđe bez prethodne najave.
To je bilo pravilo koje su svi poštovali.
General ljut ulijeće u moju kancelariju i urla na mene kao sumanut.
Govori kako sam oko sebe sakupio bandu, a ne vojsku pa mu ne daju ni ući do mene.
Rekao sam da je to jedan od najboljih mojih vojnika.
On je vrisnuo na mene: "Kakvi su ti ostali kad ti je on najbolji".
Nakon toga general je poćeo da viče na mene zašto sam hapsio pukovnika.
Rekao mi je da su moje nadležnosti do potpukovnika, a sve iznad tog čina je nadležnost korpusa.
Ja sam ljutito odgovorio: "Ja ću ovde da hapsim i generala ako treba kad vidim da radi o glavi mome narodu.
General, uvidjevši ozbiljnost u mojim riječima spusti tenzije i poče normalnije voditi razgovor.
Objasnio sam mu u detalje šta se dešavalo u posljednje vrijeme i zašto je pukovnik bio uhapšen.
Nakon našeg razgovora general je otišao u komandu korpusa.
Ja sam ostao na funkciji komandira, a Makso je bio povučen u komandu korpusa.
Sa Maksom sam se često sretao kada sam išao na sastanke u korpus.
Uvjek mi je prigovarao zbog batina koje je dobio prilikom saslušavanja.
Ja sam mu se uvjek slatko nasmijao jer je izgledao kao da će zaplakati.
Tako su prolazile velike ribe.
Nakon skandala idu stepenicu naprijed.
Makso je bio kum sa admiralom Gojkom Zecom! Čin koji je imao Maksimović bio je kapetan bojnog broda.
Ne znam šta je tržio kod nas, kad mi nismo imali ni čamce! Vjerovatno mu je trebalo staža za dobru penziju!
|
|
|
|
KošPicar : Sarajevo
|
21186 |
24.03.2009 |
Ne optuzuj bez dokaza, ali...I dok si hodao sa Gagom, Zajkom, Kenedijem, uživao si ugled sposobnog i hrabrog, ali iznad svega iskrenog i nepokvarenog lika, tako da svi događaji o kojima pišeš, pored toga što su interesantni, nose oznaku autentičnosti.
Kao i ti ne bih da optužujem bez dokaza i vjerujem da si ti dobro razmotrio sve okolnosti.
Međutim, Pape je imao isto šesnaest kada je po omladinskoj pucao po prozorima, tako da mu taj stil nije nepoznat.
Iako tvrdiš da se radi o dobroj osobi, razloga za to imam mnogo, ja njemu i Desimiru nikada ne bih povjerovao.
Vjerujem da te je pozdravljao, jer ipak ti si spadao u uži krug onih prepoznatljivih Vogošćana, tako da mu je na neki način i imponovalo da te zna.
Ljudima koji su nosali partizansku spomenicu, doduše od ženine familije, kako bi dobili stan, a kasnije titrali Joji, ja vjerovati nikada ne bih mogao.
Iskeno žao mi je što se dogodilo tvom ocu, svakako da to nisi zaslužio da se dogodi na takav način, ali čuvaj se Danajaca i kad poklone nose.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21172 |
23.03.2009 |
Nema greškeUbistvo moga oca nije bila greška! U moj prozor je pucano jer sam ja trebao biti na njemu kako bi se spremio za uzbunu.
Na prozoru tog momenta kada i moj otac bili su Miloš Nikolić-Nina, kojem su obadva sina pobjegla iz Vogošće.
Stariji sin je otišao u grad muslimanima.
Pričalo se da je zvao civilnu policiju iz Sarajeva i provocirao.
Nina mi je rekao da je u jednom trenutku pomislio da pucaju u njega.
Na drugom prozoru do našeg stana, je bio Omer.
On mi je takođe rekao da je stajao na prozoru u trenutku pucnjave.
Svi su meci završili u naše prozore.
Pape je tada bio u Borinoj jedinici i nije mogao počiniti zločin! Imao je šesnaest godina.
Sa njim sam se sretao dosta puta u ratu.
Volio me je i to sam mogao osjetiti.
Nijednim gestom nije pokazao neprijatnost koju bi zločinac morao pokazati.
Pred samu pucnjavu, kapetan Zorić, vršio je smotru boraca!
Sa Marinkom, koji je glavni krivac, sam se sreo par dana poslije sahrane.
On je čudno okretao glavu od mene govoreći da me ne poznaje.
Nije mi izjavio saučešće niti me je pogledao u oči.
Tada mi to nije bilo ništa sumnjivo.
Bio mi je komšija i radio je u TAS-u gdje smo se svi poznavali.
Kada sam saznao mnoge pojedinosti shvatio sam da je to zbog zločina u kojem je učestvovao! Komšije su mi rekle da je njegov sin pucao sa balkona dok je on trčao preko mosta.
Marinko je često pucao pred zagradom kad je bio u pijanom stanju.
Stalno je prijetio komšijama.
Nisam ni slutio da je to bilo upućeno meni.
Jedne prilike sam mu oteo pušku.
Nisam bio siguran da li je on ubica pa ga nisam htjeo ubiti sa njegovom puškom.
Odveo sam ga u policiju i rekao im zašto sam ga doveo.
Nakon par dana sreo sam se sa njim na ulici kada mi je rekao "Još mi nismo završili".
Nisam ni slutio koje crne misli ima u svojoj glevi!
Kada sam složio sve kockice znao sam i zašto je to uradio.
Razlog je bio Haris Hastor dječak koji je živio u mom ulazu.
Ja sam ga zaštitio na početku rata.
Marinkov sin i Haris su zajedno otišli u obližnju školu iz koje su pokupili čokolade.
Čokolade su odnijeli kod Marinka.
Došla je neka patrola da pretrese stan kod Harisa, a ne kod Marinka.
Rekao sam da i tamo odu pretresati stan.
Vođa patrole je bio njihov zet.
Marinkov stan nije pretrešen, ali je njemu preneseno šta sam ja rekao.
To je razlog zbog čega je moj otac ubijen!
Svi koji su bili u šumi znaju kako se to desilo.
Zato ih molim da se jave kako bi zločinac izašao na vidjelo.
Ne krivim nikog ko je bio obmanut.
Ubica je onaj koji je navukao sve ostale ostale da pucaju u mog oca.
Gojku Šojić sam isto to rekao u razgovoru sa njim.
Bio je u stanu odmah poslije ubistva.
Tačno zna zašto su pucali.
Dali je pošteno sakriti zločinca? Dali sam ja to zaslužio?
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21147 |
22.03.2009 |
PatriotČitam neke članke na kojim se spominje naš heroj Boro Radić koji nesebićno položi život za spas našeg naroda.
Odakle nekom pravo da nakon svega, pomene njegov patriotizam za srpski narod.
I mene je čekala ista sudbina kao našeg heroja.
Ja sam bio sretniji ili možda veći profiter pa ostadoh živ, kako reće moj prijatelj Duka u jednom svom tekstu.
Ovo su samo neke strahote koje vam pišem, a koje proživi moja porodica u svom ubjeđenju da će i to proći!
Bio je septembar 1992.
godine.
Bližio se kraj ljeta.
Naše borbe po brdu Žuč nisu prestajale.
Nisam imao mogućnosti da zadržim porodicu u Srbiji.
Morao sam da ih vratim u Vogošću, a vojne vlasti mi nisu dale dozvolu za odlazak.
Moj brat je dobio dozvolu i ja sam ga zamolio da povede moju porodicu kad se bude vraćao! Na povratku iz Srbije naši graničari, koji možda nisu znali ni šta je prava borba, izvode moju ženu iz autobusa, guraju je sa kundakom ispred moga četvorogodišnjeg sina sa prijetnjom da će je strjeljati.
Mij sin vrišti i moli da mu puste njegovu mamu.
Moj brat sa njima vodi žučnu raspravu ali se neki "junak" ne obazire na njega, kao da ne postoji.
Tada moj brat gubi kontrolu nad sobom.
Počinje da prevrće sve oko sebe.
Uvidjevši da će doći do problema oni puštaju moju ženu da nastavi vožnju.
To nije kraj našim mukama.
Dolaskom u Vogošću moj sin se neprestano tuče sa djecom u komšiluku.
Zbog toga stalno dobija batine od mene i žene.
Jedne prilike ga pitam: "Zašto se sine stalno tučeš sa djecom".
On mi stidno odgovori: "Zato što mi psuju balijsku majku".
Njegova tableta za bol od tog kompleksa, bio je njegov otac koji se hrabro borio za srpski narod.
U ljeto 1993.
godine, bio sam komandir svih jurišnih grupa Vogošćanske brigade.
Planovi za tu akciju bili su u mojim rukama.
Poslije mnogo priprema približavao se dan napada.
Pred sami početak akcije na moja vrata dolazi civilna milicija koja zabranjuje kretanje iz kuće mojoj ženi.
Naredbu su dobili od Rajka Koprivice! Odlazim ljut u komandu.
Predajem planove napada i saopštavam da u narednoj akciji neću učestvovati.
Akcija je odgođena za neko vrijeme.
Uslijedila su ubjeđivanja da je to nesporazum.
Raspitao sam se kod mojih saboraca koji su bili u mješovitom braku kao ja.
Saznao sam da nikom drugom nisu dolazili na vrata.
Bio sam razočaran.
Počele su da me more misli ako poginem kako će moja porodica završiti u tom gradu.
Imao sam prijatelje u koje sam vjerovao pa sam se vatio u borbe i vodio tu akciju.
Ljeta 1994.
godine, bio sam u komandi V.
P.
kada se na vrata pojavili moja žena i sin, oboje uplakani.
Rekli su mi da ih psihički bolesna Ceca ganja po pijaci sa prijetnjom da ih zakolje.
Odlazim na pijacu da vidim šta se dešava, a u kafani od mojih ratnih "drugova" Kljopija i Zgure, sjedi Ceca, jede ćevape, pije sok, a na stolu puna kutija cigara i upaljač.
Moji "dobri drugovi" su častili Cecu za dobro odrađen posao.
Mnogi koji su poznavali Cecu znaju da ona to sebi nije mogla priuštiti!
Moja žena zbog takvog odnosa prema njoj, noću kada ja nisam kući nagurava teški šporet na vrata da bi se zaštitila.
U toku rata moja žena od mene nikada nije tražila da napustimo Vogošću, zanjući za moje obećanje pokojnom ocu!
|
|
|
|
Spiro Spiric : Novi Banovci
|
21143 |
21.03.2009 |
Provale stanova u VogosciOvo sto se desilo "Vogošćaninu Pravom", nije jedinstven slučaj.
U Vogošći je to u toku rata bila normalna pojava, a znamo da je u istoj ostala šačica muslimana i da oni i ako su htjeli nisu smjeli provaljivati u stanove.
Sličan događaj desio se u mom stanu u kojem je sa ženom i djecom živio pokojni Špiro.
Negde u maju ili junu 1994.
godine, poslije godišnjice Špirine pogibije došli su iz Niša njegova supruga i djeca da budu malo sa nama.
Pošto je Vogošća u to vrijeme imala struju, odnio sam im televizor marke Šarp, da djeca imaju šta da gledaju.
Ko je od Špirinih prijatelja dolazio da vidi djecu ne bih znao tačno reći, ali odmah nakon njihovog povratka u Niš, stan je provaljen pa je između ostalih stvari koje su odnijete, odnešen i taj televizor.
Međutim, na veliku provalnikovu žalost, televizor se nije mogao koristiti bez daljinskog upravljača sa kojim se televizor dekodirao.
Nekoliko dana nakon provale, u dnevnim informacijama koje svakodnevno izlazile u Vogošći, pojavio se i oglas da se traži se daljinski upravljac za TV marke Šarp, a uz to i broj telefona na koji se može javiti.
Odmah sam otisao u policiju, posto je provala bila prijavljena policiji i obavijestio ih da se obijač sam javio.
Međutim, sve je ostalo na prijavi ali sam čvrsto ubjeđen da je provalu izvršio neko od onih sa kojima se Špiro družio u ratu, i koji su tačno znali šta sve ima u stanu.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21141 |
21.03.2009 |
Borba bez podrškeU toku rata nikada nisam dobio podršku civilnih vlasti! Bio sam okrenut borbi za naš narod.
Civilna milicija je "ganjala kriminalce".
Svaki moj pokušaj u da zaustavim kriminal dobio bih problem od civilne vlasti!
Kada smo postavili kontrolne punktove iz komande korpusa je došao Lugonja.
Poslao ga je generalštab VRS da vidi ko je taj komandir oženjen muslimankom, radi kao drumski razbojnik.
Kad je saznao o čemu se radi rekao je da zaboravima sve i nastavimo sa radom.
Civilna vlast u Vogošći je preko Radovana i Mladića htjela da me smijeni!
Na sastnku SDS-a u Vogošći bilo je prijedloga da budem komandir civilne milicije, što ja sigurno ne bi prihvati zbog njihove mržnje koju su ispoljavali prema meni tokom čitvog rata.
Vodeći ljudi bili su protiv toga zbog mog mješovitog braka!
Poslije rata sam otišao u Rogaticu da uzmem dokumente iz opštine pošto su prenešeni tamo.
Rečeno mi je da nema mojih dokumenata jer su iznešeni samo do slova "K".
U stanici je bio Motika Petar što znači da ni on nema dokumenata! Kada sam napustio zgradu pošao sam do auta koje sam posudio od mog brata.
Guma je bila probušena sa nožem kako se nebi mogla ponovo zakrpiti! To su uradili dobri policajci iz Vogošće kojisu stajali na vratima svoje nove stanice i sa smijehom posmatrali kako mijenjam gumu!
U toku rata pijani civilni policajac istukla je vojnika Ljucu koji je čekao djevojku ispred srednje škole.
Ovaj se požalio svom komandantu Radovanu.
Komandant je pozvao mene i rekao o čemu se radi! Dogovorili smo se da odemo u policiju i ispitamo slučaj! Komandant, bezbednjak Ljuco i ja, smo otišli u policiju da vidimo šta se desilo! Ušli smo u prostorije i pitali gdje je njihov komandir? Rekli su nam, nema komandira, repetirali oružje i uperili na nas govoreći da napustimo stanicu ili će nas pobiti.
U tome je bio najagresivniji upravo taj pijani policajac.
Pokušavao sam da objasnim zašto sam došao ali je bilo uzalud.
Uvidjevši da može doći do neželjenih scena pošli smo prema vratima.
Tada je izašao zamjenik komandira Petar iz kancelarije praveči se kao da ništa nije bilo.
Ušli smo u kancelariju i razgovarali o problemu koji je nastao.
Završili smo razgovor i otišli svako svojim poslom! Civilna policija je napravila tužbu protiv mene da sam izvršio oružani napad na stanicu.
Kada sam dobio poziv nisam mogao da vjerujem!
Rajko Koprivica je bio pokretač svih akcija protiv mene od početka rata!
Kada su osuđeni Dabić i Lubina zbog zločina koji su počinili, Vogošćani su krivili mene što su ovi osuđeni zbog ubistva majke moga bivšeg prijatelaj Feđe.
Umjesto da osude zločince koji su to radili.
Čitavo vrijeme rata sam u džepu svoje uniforme nosio pištolj 5, 65mm kako bi se mogao zaštititi od "svog naroda".
Nakon završtka rata nisam imao od čega da živim, a Budi i Briga su počeli raditi na obezbeđenju političkih ličnosti.
Moj dobar prijatelj Ljubo Lalić mi je savjetovao da napustim Vogošću i ne čekam zadnji dan, zbog moga bračnog stanja i mogućeg napada na moju porodicu.
Nisam ga poslušao jer ako mi je suđeno da mi moj narod presudi neka tako bude.
Ostao sam do zadnjeg dana, i pomagao ljudima da isele iz Vogošće.
Iz policijskog magacina koji smo imali napravio sam 126 paketa hrane i podijelio po spisku svim pripadnicima vojne policije!
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
21104 |
18.03.2009 |
Pogibija srpskog patrioteNa ovom svijetu nema ništa vrijedno da nadoknadi moj gubitak u otadžbinskom ratu! Živio sam u miješanom braku pa su mnogi sumnjali u moju opredeljenje.
Početkom aprila 1992.
godine, moj brat odlazi sa svojom porodicom u Suboticu i sa sobom odvodi moga četverogodišnjeg sina.
Nakon pet dana, moja žena, ne mogavši da izdrži bez djeteta, odlazi za njima.
U međuvremenu, ja se dobrovoljno prijavljujem u hotel "Biokovo", i uzimam pušku da bi branio svoj narod.
Pošto je bilo rizično da živim u Omladinskoj ulici, preselio sam se kod roditelja u sigurniji dio Vogošće.
Jednom prilikom, moj otac mi je rekao: "Moj sine ja sam mislio da češ nas ti izdati, a ono izdade nas tvoj brat"! Tata je sve one koji su napustili Bosnu smatrao izdajnicima, pa i sina koji će se vratiti.
Ocu sam dao zavjet da ću braniti naš narod dok god sam živ!
Nakon povratka sa Žuči, 21.
maja 1992.
godine, zatekao sam presrećnog oca jer sam - dobio poziv za mobilizaciju.
On je donosiocima poziva rekao: "Mome sinu ne treba poziv za mobilizaciju, on je već na Žuči! " Bio je ponosan na mene i to nije prikrivao!
Samo dva dana nakon moga povratka sa linije, u šumi pokraj zgrade u kojoj je otac živio, počela je pucnjava.
Za mene je to bio znak da se hitno javim u jedinicu.
Utrčao sam u stan, uzeo pušku i uniformu i trčeći sam krenuo prema komandi.
Na ulici meci lete na sve strane.
Bio sam zbunjen pošto su meci iz šume letjeli iznad moje glave, a tamo su se nalazili "naši borci".
Morao sam da se krećem između zgrada, jer je tako bilo sigurnije.
Kada sam došao u četu, prišao mi je Brenjo i rekao da se vratim kući jer mi je otac teško ranjen.
Rekao sam da to nije moguće, jer ja upravo dolazim i njegovog stana! On je insistirao da se odmah vratim kući! Kazao mi je i da je pogođen kroz prozor u stanu.
Okrenuo sam se i potrčao kući.
U stanu našao nepomično tijelo moga oca kako leži na podu.
Iza mene je u stan utrčao i Gojko Šojić, koji je počeo da viče "Ko je pucao u vojnika na mostu"? Kad je vidio mrtvo tijelo na podu, pobjegao je ne okrećući se za sobom.
Civilna milicija je došla i napravila zapisnik.
U zpisniku je napisano, da je moj otac poginuo od snajpera iz sela Krše!
Sve mi je to bilo sumnjivo pa sa sam pokušao da ispitam cijeli slučaj.
Provjerio sam rupe od ispaljenih metaka u prozore.
Bili su ispaljeni iz pet različitih mjesta u šumi ispod prozora.
Neki meci su proletili kroz stan i završili na zidu druge zgrade.
Bilo je očito da su metke ispalili srpski borci! Tragao sam za istinom koju niko nije htjeo da mi kaže.
Nakon dugo vremena, Zoran Živković mi je obećao da će mi biti svjedok za ubistvo moga oca, ali tek kad se rat završi jer u to vrijeme nije smio.
Zoran je poginuo jula 1995.
godine.
Zorane Živkoviću neka ti je slava i hvala na obećanoj pomoći da istjeram istinu na vidjelo.
Eto, ratna sudbina te spriječi u tome!
Maja 23 oko 20:00 časova, Marinko Ivanović je istrčao iz svog stan u pravcu šume.
Njegov maloljetni sin je sa balkona pucao u zrak kao bi se stvorila slika da neko puca na vojnika! Kada je Marinko ušao u šumu naveo je "naše borce" da pucaju u mog oca koji je tada bio kod prozoru u svom stanu.
Ispaljeni hici su usmrtili mog oca koji ode na onaj svijet ne znajući da ga ubiše "njegovi borci"!
Nakon svega toga nikada nisam pomislio da napustim Republiku Srpsku, a ubistvo je bilo planirano meni.
To sam ustanovio na osnovu sakupljenih informacija!
Ovo pišem sa namjerom da ako neko prepoznao ovaj slučaj, a ima želju da pomogne da mi se javi! Komandir te jedinice je bio pokojni Desimir Lukić, neka mu je laka crna zemlja!
Možda vam je sada malo jasnije, zašto ne želim da pišem o profiterima!
|
|
|
|
Duka Centar : Srpska - Bih
|
20963 |
09.03.2009 |
komentariVeoma mi je drago što mogu da pročitam, na ovom forumu, pojedinosti o sudbinama dragih ljudi koji su se rodili, odrasli, školovali se i dio svog života proveli u Vogošći.
Što bi rekao Vojo Govedarica "lijepo mjesto u centralnoj Bosni".
Nekim čudom sudbina me povezala sa tim ljudima.
Zahvalio bih se Pravom što mi je rekao za ovaj forum, gazdi foruma što nam je dao priliku da ponešto i napišemo, bar će nekome to uljepšati dan i obnoviti sjećanje na predratna i ratna dešavanja.
Mnogi su pitali za pokojnog Pićeta.
Poginuo je nesrećnim slučajem na kućnom pragu.
Sahranjen je u Vogošći, sestra mu se udala ima troje djece.
Muža joj znaju mnogi Vogošćani a i Vogošćanke.
Đuka živi na Sokocu, lako ga je naći, Slobo Jekić je u Švedskoj, Radan je u Beogradu.
Moram da iskažem i svoje razočarenje kad pročitam kako se daju olako ocjene o pojedincima.
Meni je drago kad se sretnem sa nekadašnjim poznanicima i prijateljima iz Vogošće, ponašamo se ko nekad Hercegovci, Krajišnici...
Sjednemo i evociramo uspomene, dosta toga se i zaboravi ali likovi su duboko usađeni.
Držimo se ko Šiptari.
Vogošća i jeste bila Juga u malom pa smo imali i direktora, učitelja, doktora, inžinjera, glumaca, pjevača, mangupa, lopova i čega sve još.
Svi su oni porasli i odrasli.
Svi smo mi imali i različita iskustva sa pojedincima.
Boru sam poznavao i prije rata i za vrijeme rata i bio sam sa njim dva sata prije smrti pred Domom Zdravlja u Vogošći.
Došli smo da vidimo povrijeđene i poginule iz kombija.
Bio je strašno nesretan i kivan.
Jedino što sam mu rekao u tom trenutku jeste da ne ide putem jer pada sumrak i da postoji mogućnost da je zasjeda ostala...
ostalo je istorija.
Nastavak dešavanja toga dana mi je ispričao Mišo Ž.
A sve je počelo nesretnom Misočom.
To je opisao Vogošćanin pravi.
Na sahrani mu je održao govor moj prijatelj Dragoslav Bokan.
Ali o tome nekada...
Sa braćom Jokić sam se upoznao negdje na treningu džudoa u staroj školi, te odatle datira i moje poznanstvo sa njima.
Dule ili "oči moje lijepe" živi na Jahorini ima dijete, a ponekad mu dođe i buraz Vitko.
Onaj ko je živio u Vogošći znaće da su Vitko, Sirar i Mujo bili nerazdvojni.
Crnčili su napolju, to je život koji su mnogi izabrali pa prema tome ne treba ni osuđivati.
Mislim da je u ratu Vili bio maksimalno korektan to je opisao i "Vogošćanin Pravi".
Šta reći o Gagi sem da je izranjavan i da živi negdje u Zemunu.
Svi mi imamo i mane i vrline.
Ovaj je imao više ovog prvog.
Takav se rađa.
Moram reći da sam dobro poznavao i pokojnog Špiru, njegovu suprugu Snježanu V.
dj.
Kad god smo se sreli uvijek je bio nasmijan i vedar i optimista ali mi nikad neće biti jasno što je nosio onoliko prstenje na rukama.
Nebojša Lazić ga je volio ko sina.
Šta reći o Mladenu Kuzmanu, djete čovjek.
Bebi faca, mnoge cure su zbog njega vene sjekle.
Sva ta djeca su brzo odrastala a mi stariji smo imali tu privilegiju da učimo od starijih mangupa, pa smo imali i više iskustva.
Svim poginulim borcima koji utkaše svoj život u ovu Srpsku neka je vječna slava i hvala.
Jednom je jedna dama rekla da smo svi mi profiteri.
Kad sam je pitao zašto odgovorila mi je: ostali smo živi.
I za kraj bih poručio onima koji osporavaju opravdanost srpskog otpora prema nezavisnoj BiH 92.
Ničije maslo nije za ramazana, pa ni vaše.
Vi ste više galamili pa se svijet digao, mi smo ćutali i trpjeli a tralo nas je dobro.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20946 |
07.03.2009 |
DiverzantiOčito da si bio borac na liniji, pa tako i ne vjeruješ da je neko imao petlju da ode na drugu stranu grada.
Pravo da ti kažem ti da si mene vidio u gradu, ne bi posumnjao da sam neprijatelj.
Možda bi još popričao koju sa mnom.
Pitanje je samo da li smiješ to uraditi a da li je to moguće o tome se ne može pričati, jer ti to ne vjeruješ pa te je apsurdno i ubjeđivati.
Ja sam upravo radio onako kako ti ne očekuješ i to je najbitnije za uspjeh u akciji.
Ja nisam jurišao kao Rambo ja sam bio kukavica ali sa dobrim rezultatima.
Zato sam danas živ!
|
|
|
|
Pitar : Sarajevo Bih
|
20943 |
07.03.2009 |
Prelasci na drugu stranuLjudi su skloni svakojakim vjerovanjima i pričama a i na našoj strani je bilo kojekakvih priča o pojedincima koji su išli čak do Pala na kafu.
Nema ni promil šanse da je neko sa "vaše" ili "naše" strane, pored svih rovova, patrola i punktova, mogao sa nekim poznanikom šetati po kafanama i prepoznavati svoje bivše komšije.
Jedino mjesto na kojem su se mogli nalaziti "prijatelji" su Delminijum i pojas između dvije linije na mjestima poput Hrasnog brda, Zečije glave, Stupskog brda i Kobiljače.
Znam i za slučaj (dogovorenog) prelaska linije ali to je bilo pokriveno sa toliko očiju i cijevi da je svaki pogrešan korak bio fatalan.
Radilo se o razmjenama na Grbavici i u Aerodromskom naselju.
Također, zasmetalo mi je pisanje o "našem" pokušaju diverzantskog upada u Vogošću i to tako da su se dva diverzanta prikradala iza psihičkog bolesnika koji je galamio.
U to može vjerovati samo onaj koji nije okusio rata i linije.
|
|
|
|
Mike Andjic : Kanada
|
20941 |
06.03.2009 |
Miladin i GuzBio sam prisutan one noći kad je poginuo Miladin Musić i momak kojeg smo zvali Guz, čini mi se da je bio izbjeglica iz Visokog.
Bio je haos, poginuo je jos jedan momak, Babić i bile su ranjene dvije djevojke od "nenaoruzanih" mudžahedina.
Gazda, zamoli Forevera i Pravog da mi se jave na E-mail, ako hoće, jer moramo se znati.
Pozdrav!
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20911 |
04.03.2009 |
Opticke spraveVojna policija je imala pasivnu optiku koju ni jedna druga jedinica nije imala.
Izgledala je ovako: nosač optike sa gumenim kaišima sa podešavanjem za šljem ili direktno na glavu, sličan onom za gas-masku, laganim pokretom rukom skida se sa očiju prema vrhu glave i obrnuto.
Na sredini izmedju dva okulara bilo je kuciste za dvije AA baterije.
Bile su veličine dvogleda za konjske trke, tako da je bio lagan za nošenje pa se zbog toga zovu naočare a ne dvogled.
Uređaj je bio praktičan za rukovanje.
Danju se mogao koristiti kao običan dvogled, kada se baterije isključe iz upotrebe.
Prilkom noćnog korištenja bile su veoma male šsanse da se uleti u minsko polje zbog kontrasta zelenih boja.
Na terenu se mogao vidjeti neko ko je zapali cigaru na velikoj daljini, čak i ako je u zaklonu.
Onaj ko je prvi put uzeo taj uređaj na korištenje, dobio bi veliku sigurnost za izvođenje noćnog dejstva.
Bilo veoma bitno nabaviti radio opremu sa mikrofonima za svakog pojedinca, oružje sa prigušivačima i pancire.
Jedinica bi se vrlo brzo popunila ljudstvom od vec postojećih junaka.
Za tu hrabrost bilo je poželjno da bude i novčana nagrada, kao što je to imala Specijalna policija.
Tako je, kada smo vratili Jasen 1995.
godine, Sara nagradio cvoje borce sa 50 DM po čovjeku.
Kada smo otjerali mudžahedina sa ceste prema Kameničkim stjenama dobili su 100 DM.
Naša jedinica ne bi koristila artiljeriju za posjedanje linije pa samim tim pravili bi veliku uštedu našoj armiji.
Međutim, naš plan za noćna dejstva je - propao.
|
|
|
|
Tihi : Rusija
|
20908 |
04.03.2009 |
PrelasciU ljeto, 1992.
godine, posle višednevnog izviđanja muslimani su u zoni Blagovačkog bataljona napali na kotu 850 na Žuči.
Bilo je to za vrijeme ručka, pa su gotovo svi su napustili rovove izuzev dva starija borca, Žuge i Košarca.
Košarac je poginuo, dok su Žugu uhvatili živog.
Pad linije nas je koštao još jedne žrtve, mislim da je to bio jedan borac iz Rajlovačke brigade.
Veoma brzo, preostali borci na liniji su se organizovali i krenula je akcija vraćanja položaja.
U pomoć su došli Penini i Borini vojnici, pa je prilikom povratka linije poginuo i Milorad Skrkar zvani Zajko, upravo onako kako je to nedavno opisao neko na ovom forumu.
Sledećeg dana, Vitko je na samo njemu znani način otišao u Sarajevo, da bi sa Ćelom obilazio zatvore tražeći svoga tetka Žugu.
Međutim, nije ga našao jer su izgleda ovog borca zarobili mudžahedini.
Ovo su vam it prelasci o kojima pošete.
Vitko je i jednog od osnivača Zelenih beretki iz Vogošće ( H.
H.
) prebacio u Sarajevo, u stan svoga kuma S.
G.
, i čitav rat ostao u kontaktu sa njim preko motorole.
Bio je u kontaktu i sa svojim drugovima po poslu kojim se bavio, a koji su vodili napad na Pretis, početkom 1992.
godine.
Bili su to V.
P.
, P.
P.
, Đ.
M.
i H.
H.
Vjerujem da je on i danas u kontaktu sa njima.
Eto, tako je ratovao Vitko!
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20901 |
04.03.2009 |
Sumnjive pogibijeMnogi borci su mogli da poginu od naših pušaka.
To nije čudno ako neko pogine sa vatrom iza naših leđa ili od naše granate.
Navešću nekoliko primjera za to.
Prilikom napada na njihove položaje, kada naiđemo na rov koji nisu napustili muslimani, pokušavali smo da ih istjeramo sa artiljerijskim projektilom.
Prišli bi rovu što bliže, a to je uglavnom na tridesetak metara od njih i navodili bi artiljerca da gađa.
Svi koji smo to radili znali smo da mi navodimo artiljeriju na sebe jer se precizan pogodak računa i pedeset pa i sto metara od cilja, što znači da se nalazimo u tom krugu.
Često sam razgovarao sa artiljercima koji kažu da u tom slučaju samo pomjere nišansku spravu lijevo ili desno i vrate je na isto mjesto.
Poslije toga ispucaju projektil i mole se Bogu da ne pogode nas.
Takva navodjenja artiljerije Vrbas je često koristio baš na samog sebe, kao i naš Mićo Vlahović.
Druga stvar je što smo prilikom osvajanja rovova uglavnom išli jedan za drugim.
Komandir ili najhrabriji krene napred a ostali ga prate.
Kada nastane pucnjava, mnogi bi mogli da ispucaju rafal baš u onog ko je ispred svih.
Treća stvar je kako sam ja ratovao.
Kad bi se krenulo naprijed niko ne bi očekivao nekog svog da dođe sa te strane.
U slučaju da se neko pojavi velika vjerovatnoća je bila da će biti ubijen.
U jednom mom tekst na Mošavačkom brdu sam spomenuo jednu situaciju.
Kada smo se povukli u sred noći, sa brda prema nama su došla dva naša borca koji nisu znali šta se dešava.
Prijetila im je velika opasnost da ih ubijemo.
Kad smo ih razoružali počeli smo ih tući zbog velike psihološke napetosti u nama.
To je bila instiktivna reakcija.
Nismo ni znali da ih tučemo.
Jos jedna stvar koju mnogi ne pominju.
Kad se odluči da se ide naprijed u osvajanje rovova svaki borac je svjestan da može poginuti na izvrsenju zadatka.
To je bio veliki psiholoski pritisak pa se u takvim situacijama mogu desit neželjene scene.
Mnogi koji nisu išli naprijed nisu ni svjesni tereta u borcima koji ulaze u okršaj bez zaklona.
Ja lično sam prvo pucao, pa onda gledao ko je bio ispred mene.
Jedne prilike me je moj dobar prijatelj pitao "Kako bi ti reagovao kada bi vidio nekog svog druga ispred sebe".
Moj odgovor na to pitanje je bio kratk i jasan: "trrrr...
".
Zato bi bilo dobro da se danas ne spominju takve mogućnosti.
Moje mišljenje je da su naši heroji poginuli zato što su oni tako odlučili.
Dobrovoljno i hrabro! Mogu samo da kažem neka im je vječna slava i veliko hvala za sve što su učinili za svoj narod.
Svi naši jurišnici su bili dobrovoljci u svojim jedinicam i akcijama.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20890 |
02.03.2009 |
Diverzanti u VogosciPošto smo imali solidnu opremu za noćna dejstva, Vrbas je povremeno davao zadatke u cilju osposobljavanja nove jedinice za noćna dejstva.
Plan sa presednikom opštine je propao ali Vrbas nije htjeo da izgubi priliku za stvaranje takve jedinice.
Davao je zadatke koji su ličili na policijske, a ujedno i ojačavanje te jedinice za ozbiljnije zadatke kada se za to ukaze potreba.
U jednom dijelu linije od "Pržionice" pa do šume ispred Fakulteta, nije bilo postavljeno ni jedno osmatračko mjesto pa je postojala mogućnost od upada neprijatelja iza naših leđa.
Taj dio linije je držao Blagovački bataljon.
Po nekim informacijama livada je bila minirana u više navrata a nije postojala minerska šema.
Mnogi borci su vjerovali da je livada dobro obezbjeđena.
Jedne prilike tom livadom je izašao psihički bolesnik Đoko Djokić i otišao u pravcu Sarajeva.
Tako se došlo do zaključka da livada i nije tako dobro obezbjeđena kako su mnogi mislili.
Vrbas je posumnjao da bi taj prostor mogao da bude povoljna za šverc sa neprijateljom.
Dao je zadatak vojnoj policiji da utvrdi koliko je livada bezbjedna i ima li targova koji bi ukazali na trgovinu.
Otišli smo u komandu Blagovačkog bataljona i najavili ulazak na taj dio terena.
Komanda je obavjestila borce na liniji da će grupa ući ispred linije da se osmatra oprezno kako ne bi došlo do neželjenih scena.
Sa nama je pošao i miner iz Blagovačkog bataljona koji je poznavao minsko polje.
Ušli smo od samačkih baraka i polako se prebacivali kroz minsko polje.
Išli smo oprezno u pravcu Fakulteta.
Po livadi nismo našli nikakvih tragova koji bi pokazali da se trgovalo na tom dijelu terena.
Prišli smo blizu muslimanskim položaja po livadi koja nije košena par godina.
Sa nama smo ponijeli bijeli konac koji smo razvukli po zapuštenoj travi.
Taj konac je trbalo da povrmeno obilazimo kako bi utvrdili dali se neko kreće tim djelom linije.
Zadatak još nije bio kompletno završen, a niz Glavicu u pravcu Fakultet čuo se dobro poznat glas našeg Vogošćanina.
Psihički bolesnik Zdravko koji je za jednu cigaru pjevao raji po Vogošći nekako je dospio i do njihovih linija.
Njegov glas se prolamao po Ugorskom.
Neprestano je pjevao i kretao se prema Vogošći.
Kada stigao do rova ispod TAS-ove kapije nastalo je pucanje sa naše linije.
Meci koji su ispaljeni počeli su da ugrožavaju našu grupu.
Nastala je žestoka pucnjava sa obje strane.
Morali smo da se zalegnemo i sačekamo da se situacija smiri.
Kada je sve utihnulo, mi smo se bezbjedno izvukli i otišli u Blagovačku komandu da vidimo zašto je otvorena vatra.
Tamo smo dobili informaciju da je Zdravko pokušao da uvede dva muslimanska vojnika u našu teritoriju.
Borci iz rova su ih primjetili pa su bili prisiljeni da otvore vatru na njih.
Zdravko je išao glavnom cestom a oni su išli paraleleno sa njim pored ograde od "Ogreva".
Plan je bio da Zdravko privuče pažnju na sebe, a oni da se neprimjećeno provuku u naselje.
Tako su naši borci spriječili upad diverzantske grupe u našu teritoriju.
Ja im ovom prilikom čestitam na odlično obavljenoj odbrani tog dijela linije.
Zdravku smo ujutro našli u njegovom stanu.
Njegova žena je potvrdila da on nije bio kući nekoliko dana.
Kući je dosao rano toga jutra i da je bio putpuno mokar.
Sve činjenice su ukazivale da su muslimani pokušali iskoristiti bolesnog čovjeka kako bi se ubacli iza naših leđa.
Zdrvko na ispitivanju nije priznao ništa, a kako je bio umni bolesnik pušten je kući.
Kada muslimani pišu da su ulazili u Vogošću, možda misle na taj njihov pokušaj.
|
Ja mislim da se tu radi o pojedincima koji su dolazili u Vogošću da sklapaju svakojake poslove sa nekim profiterima: trgovinu ljudima i robom.
Za par takvih "loših Srba" iz Vogošće znam i ja.
Naravno, kada bi se ti muslimanski lopovi vratili u Sarajevo, hvalili bi se da su "upadali do spomenika".
Naravno, njihove prave namjere nisu odavali.
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20829 |
27.02.2009 |
IspravkaNakon objavljenih komentara Mlađe i Razvigora došao sam do zaključka da se opis naše borbe na putu Semizovac-Srednje dogodio kod Korita i Lipe, a da smo ih protjerali u pravcu Kameničkih stijena.
Prošlo je mnogo vremena pa mi je veoma teško da se sjetim tačnih naziva svakog dijela linije.
Vi koji poznajete teren a bitku možete prepoznati bilo bi dobro da je dopunite tačnim podacima.
Hvala vam za ovaj komentar koji me je vratio u ta vremena!
|
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
20826 |
26.02.2009 |
Srdjan VukovicDa li misliš na Dugog što je poginuo na Moševačkom, dan posle pada Jasena.
Bila su dva Francuza, veliki i mali, Stafan i Danijel.
Pisaću i o njima uskoro da se ne zaborave.
Pozdrav tebi Srđane, mislim da te se sjećam iz tog perioda.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20825 |
26.02.2009 |
Za SrdjanaSa tim momcima nisam puno ratovao ali sam opisao jednu našu zajedničku akciju na Lađevićima 1995.
godine.
Poslije Mićine pogibije Dugi je preuzeo taj vod.
Bili su dobra ekipa.
Oni su napunili olovom onog njihovog komandanta koji se prestavljao na motoroli kao Dule.
Na pitanje: "Da li ste vi 126.
brdska brigada" ovi momci su im dali žestok odgovor.
Francuz je bio strašn momak, uvjek spreman za šalu pa mu i u najtežim trenucima padne neka ludorija na pamet.
Bilo je puno dobrih priča o tim momcima ali je vrijeme učinilo svoje.
O njima bi Oko mogao puno toga da kaže pošto je bio dio njihove ekipe.
Nadam se da će to učiniti.
Da je ovaj sajt bio prije 10 godina ja bi tu svašta mogao da napišem i veselog a i tužnog života.
Ovako šta je tu je.
Hvala za podršku!
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20817 |
26.02.2009 |
Za Oko Hoću da ti se zahvalim za tekst o napadu na PSC i tačnosti podataka koje si naveo.
Sjećam se tog nemilog događaja i svih detalja koje si naveo.
Mićo je rekao da polazi jer ne može više čekati Minju i njegove borce!
Poslije pogibije Neše i ranjavanja Grge, Curke i njega počeo je da psuje na nas misleci da lažemo za uspjeh na Šabanovoj kući i Glavici.
Te dvije tačke su dominirale tim terenom iznad Fakulteta i PSC-a, pa je bilo pravo čudo da ste vi imali toliko problema u vašem napadu.
Kasnije smo ustanovili da je to bila borba za Fakultet pošto su imali veliki broj boraca smještenih u njemu.
Sedam dana su izvlačili ljudstvo i opremu iz te zgrade.
Ovom prilikom bi te zamolio da pišeš još neke tekstove u kojim bi svi mogli da učetvujemo i dopunimo iz više uglova.
Tako bi svaka bitka mogla da se detaljnije opiše i stvori bolja slika o toj akciji.
Nadam se da moja dopuna neće biti pogrešno protumačena i da želim samo pomoći kao što očekujem da se i moji tekstovi dopune na isti način.
|
|
|
|
Vogoscaninp Pravi : Vogosca
|
20806 |
25.02.2009 |
Nebojsa Lalic-NesoKo je bio Nebojša Lalić - Nešo? Oko srca mi se steže čim pomislim na tog heroja.
Za njega nemam pravu riječ da kažem kako bi vam dočarao koliki je on heroj bio.
U mojim tekstovima često se moglo pročitati njegovo ime i uvjek u nekoj drugoj jedinici sa novim herojskim podvizima.
Poceo je rat u Peninoj herojskoj jedinici.
Bio je jedan od najhrabrijih, a poslije Peninog ranjavanja odlazi u Vojnu policiju gdje se ponovo isticao velikim junaštvom na svim ratištima gdje je ta jedinica učestvovala.
Nakon pada Žuči odlazi u Jurišni vod Vogošćanske brigade.
Dolaskom Miće Vlahovića priključuje se izviđačkom vodu.
U operaciji "Prsten" u jurišu kako je samo on mogao da izvede nesebično daje svoj život za slobodu srpskog naroda.
U svim akcijama u kojim sam bio sa njim išao je uspravan i ponosan pa je kao takav i ostao u mome sjećanju.
Nebojša Lalić - Nešo je poginu zajedno sa našim herojem Grgom, u jurišu iz kojeg se nikada nisu vratili.
Neka i je vječna slava i veliko hvala za takva junaštva.
Ostali su duboko urezani u mom pamćenju.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20805 |
25.02.2009 |
Dragan ShorakKo je Dragan Šorak? Dragan je kao dobrovoljac došao u naš grad da pomogne svom narodu u odbrani od neprijtelja koji vjekovima teži i pokušava da istrebi srpski narod na tim prostorima.
Po dolasku se priključuje herojskoj jedinici Miće Vlahovića i kao uzoran borac nize uspjehe i stice povjerenje Vrbas.
Nakon Mićine pogibije, brigada formira Jurišni bataljon a Dragan Šorak dobija značajnu ulogu u daljem ratnom vihoru.
Postaje komandir voda mladih boraca sa kojima se istakao u odbrani Srpskog Sarajeva.
Poslije uspjeha na tom ratištu odlazi u Krajinu.
Tamo se istakako velikom hrabrošću i u toj borbi dao je i svoj život.
Dragane Šorak, neka ti je vječna slava i velika hvala za tvoje viteške borbe na svim bojištima u kojim si učestovao.
Tvoje ime se nikada neće zaboraviti.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20803 |
25.02.2009 |
Za posjetioce ove straniceDragi saborci, čini mi se da smo konačno krenuli u odlučujuću bitku za oslobođenje naših heroja od zaborava.
Ova bitka je možda i najteža koju smo imali do sada, ali je odlučujuća.
Nakon četrnaest godina mnogi borci su zaboravili šta su radili, a kamoli šta su radili poginuli heroji.
Ja sam ima 31 godinu kad je počeo rat, a sada imam 48 godina.
Ako budem čekao bolje vrijeme da nekome kažem šta je bilo mislim da će biti i suviše kasno.
Da li ću doživjeti taj dan? Hoće li našu djecu interesovati naša priča? Da li će je podržati? Sva ta pitanja me tjeraju da kažem sve ovo u nadi da mi se priključite i kažete vašu priču.
Vašu istinu!
Ne treba da se stidite.
Pišite i samo pišite.
Ako si u ratu bio junak, ispričaj svoju priču - nemoj da se kriješ.
Hvala svima onima koji su se uključili na ovaj forum i pomogli da se otrgnemo od zaborava, jer naš narod je to zaslužio!
|
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
20796 |
25.02.2009 |
Grga, Neso, PSCJa sam o Grginoj i Nešinoj pogibiji nedavno pisao, a vidim da i "Pravi" ima nešto da doda.
Mnogo prije nego što je krenula akcija na PSC i Glavicu, dogovorena je razmjena Grginog brata, ali se desilo da je i akcija krenula na isti dan.
Krenuli smo rano kroz ogradu TAS-a, pored "Zorine kafane" pa sve do Jaranove.
Tu sMo se rasporedili u grupe i obezbjedili smo desnu stranu mosta i potok da nam muslimani ne bi mogli doći sa te strane.
Neki su bili na spratu jaranove kafane, da osmatraju "Plivu" i Fakultet.
Samo je još trebalo da pristigne Minjina grupa da nam čuvaju lijevo krilo tj.
pravac "Plive" i vrh Menjaka.
Minja je kasnio a Koko i njegovi su već krenuli i imali uspjeh na Glavici.
Krenuli smo i mi.
Prvo su Mićo, Nešo, Grga i Ćurka pretčali cestu.
Mićo je nožem od automatske puške rasjekao ogradu da možemo proći.
Nas četvorica smo čekali da nam Mića da ugovoreni znak da pređemo cestu.
U jednom trenutku je počela pucnjava.
Broving iz pravca "Plive" sipao je vatru po njima.
Bili su primjećeni od muslimanske straže čiji se rov nalazio odmah pored vrata "Tehničkog pregleda".
Prije nego što je poginuo, Nešo je uspio eliminisati jednog njihovog stražara.
Mi nismo mogli da predjemo cestu jer nas je sa Menjaka tukao broving.
Pored toga, nismo imali ni lijevo krilo tj.
Minja je došao kasno.
U toj akciji Mićo Vlahović je ranjen u vilicu, Ćurka u lijevi lakat a Grga u nogu.
Ćurka je pokušao da izvuče ranjenog Grgu, ali nije mogao zbog rane na ruci.
Mićo je vukao poginulug Nešu.
Moram napomenuti i to da je Nešo imao na sebi dva pancira.
Miću smo jedva natjerali da ode i previti vilicu.
Vratio se brzo i to sa transporterom iz kojeg je istjerao Alija, jer nije htjeo da krene sa transporterom da nam daje podršku da izvučemo Nešu i Grgu.
Ovom prilikom se zahvaljujem linijašima Blagovačkog bataljona koji su nam svojom paljbom i pravljenjem dimnih zavjesa omogućili da iznesemo pale drugove.
Prvog smo izvukli Nešu.
Skino sam škorpion koji je Nešo uvijek kod sebe i nakon akcije sam ga dao njegovom bratu Lakiju.
Grga je bio čovjek vedra duha i uvijek raspoložen za šalu.
Kada smo ga izvukli desna ruka mu je bila stisnuta i napravljen šipak dok mu je lijeva ruka bila puna zemlje.
Grgina supruga i djete su u to vrijeme bili u Srbiji.
Njegov sin je bio jako puno vezan za njega, pa je pao u nesvjest kada je čuo da mu je otac poginuo.
Čuo sam i da je kasnije imao problema, ali ne znam ništa o njima.
Nešina supruga je bila u sedmom mjesecu trudnoće.
Rodila je sina kome su dali ime Filip.
Izvinjavam se ako sam nešto zaboravio, jer puno je godina prošlo od tada.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20769 |
24.02.2009 |
Treba pisati o nasoj borbiPoštovani Aco,
sve što si napisao je potpuno tačno, ali je činjenica da su podržani od Amerike pa se svaki američki film na tu temu takođe pravi da se naš narod predstavi u negativnom svijetlu.
Američki ambasador u Zagrebu je izvještavao o radu Franje Tuđmana i njegovim ustašlucima, ali to nikada nije objavljeno u javnosti iz istih razloga.
Ni jedan film još nije napravljen o stradanjima srpskog naroda.
Nažalost i naša matica pravi slične greške iz razloga da bi zaradila novac, a to se negativno odrazilo na nas.
Film "Turneja" je odličan i dosta realan ali opet negativan po nas.
Rat se desio, i bilo je svašta na svim stranama, ali treba pisati i o našim stradanjima, ali i o junaštvima.
Naši junaci to neće, nego kritikuju jedni druge i otimaju se za slavu.
Mi moramo promjeniti tu situaciju u našu korist, a ovi tekstovi bi uveliko mogli da pomognu nekom srpskom patrioti da počne snimati takav film.
Ja se ne osjećam zločincem što sam branio svoj narod, pa iz tog razloga ću da pišem šta smo sve radili.
Pominjem mnoga imena učesnika tih slavnih dana, ali i danas mi tražimo da se pišu samo nadimci.
Pitam se dokle ćemo tako? Mnogi heroji odoše u zaborav, a to i jeste njihov cilj.
Muslimanski heroji dobijaju nazive ulica, a vidi koliku mi borbu vodimo za našeg heroja Miću Vlahovića.
Čak smo spremni da platimo troškove za taku akciju.
Zato pišite, pa taman kad bi svi završili u zatvoru jer i to će proći, ali heroji moraju ostati upisani u našu istoriju.
Narod mora pritisnuti političare da se bori za svoje heroje jer su im oni omogućili da dođu na vlast.
Ja sam izabrao ovakav put u nadi da će mi se mnogi pridružiti.
Sve to ide nekako stidno jer se boje da ne bude hvalisanje.
Mnogi pokućavaju du upiću sebe u neke bitke i ako tu nisu ni bili.
Zato piši o svemu onome čega se sjećaš.
Ako bude dovoljno tekstova o našim junacima i biće dovoljno materijala i za nać projekat.
|
|
|
|
Dragomir : Republika Srpska
|
20753 |
23.02.2009 |
IspravkaKljopi je ranjen od tenkovske granate, Pesak u ruku.
Takođe Toće nikada nije bio u navedenoj ekipi na Žuči.
Zaboravio si Popu.
Među prvima gore u đipu je izašao i Vitko.
|
|
|
|
Struja : Rogatica
|
20745 |
22.02.2009 |
Moj komentarIma jedna stara izreka koja otprilike ovako glasi: "Nije sramota pasti, sramota je ne ustati! ".
Po prirodi se teško odlučujem na izvinjenje, ali zbog "ljudina" koje posjećuju ovaj forum treba zanemariti i neke lične principe.
Mislio sam da će moj komentar djelovati stimulativno, ali eto posle ovog teksta mislim da će ti biti sve puno jasnije.
Moje lično mišljenje je da su čitaoci ovog foruma oni koji su za Republiku Srpsku dali ono koliko su mogli i da se sutra njihovi potomci neće stidjeti imena svojih djedova.
Za nas koji se sakupljamo ovdje treba puno više od jedne riječi da bi se uvrijedili.
Živjeli vi meni moji gastarbajteri.
Umalo da zaboravim, evo sada je 02:55, da se zahvalim "Vogošćaninu Pravom" na komentaru o Mladenu Saviću, drago mi je da dijelimo isto mišljenje, u šta nisam ni sumnjao.
Posebno se zahvaljujem za pojasnjenje o pokojnom Mići Vlahoviću.
|
|
|
|
Zuti Mrav : Srbija Novi Sad
|
20716 |
20.02.2009 |
JezeviTesa, Koko, Maka, Oka, Veba, Mića, Željko, Toče, Zgura, Kljopi, Denis i čovjek koga uopšte ne spominjete a jedan je od najzaslužnijih u toj ekipi - mali Taka! To je bila prva postava Ježeva i prva u formiranju linije i tako su ovi junaci omogućili opstanak Vogošće! Poslije toga su počeli dolaziti i drugi dobri borci, kojima isto tako treba spomenuti ime! Jer na Ježeve su išli samo probrani što se kasnije i potvrdilo.
Jer kada idu Žuti Mravi na Ježeve, tu noć stanovnici Vogošće miro spavaju, vjerujte da je tako bilo.
A krenulo je sve iz hotela Biokovo...
do sledećeg javljanja,
Veliki Pozdrav!
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20664 |
15.02.2009 |
RE: Tenk na ZuciTačne detalje o uništavanju muslimanskog tenka ne znam ali po opisu događaja kako ih iznosi Salko, muguće da je to istina.
On je ostao zaglavljen u tranšeu i nije uspio da se iščupa.
Taj potez je bio velika greška muslimanske komande jer nam je dao hrabrost i moral da dođemo do njega.
U napadima muslimana na Mujkića brdo, ili kako smo ih mi zvali "Ježevi", taj tenk je zadavao puno muka našoj odbrani.
Bio je ukopan u jedoj velikoj tranšei koju naša artiljerija nije mogla posredno da gađa.
Tenk je direktno pogađao naše rovove, pa smo za njega na Hrastiku pripremili BST i malo iznad toga posadu za "Fagot" tj.
vođene rakete.
Sedam dana smo čekali da se tenk pojavi, i pošto se to nije desilo, Koko je naredio da se ispali "Fagot" u tranše koji se vidio sa naše linije.
Tenk je bio pogođen u gusjenicu ali nije uništen.
Tu informaciju smo dobili od prislušnog centra, a glasila je "kornjača nam je oštećena".
Tenk je ubrzo nakon toga popravljen, i u toku noći prebačen na neku drugu lokaciju.
Uništavanje tenka je za naše borce je bila velika pobjeda, i moralni podstrek da se ide u dalje akcije u cilju vraćanja kompletne Žuči.
Međutim, uslijedila je intervencija svijeta, i Žuč koja je bila totalno prazna zbog međusobnih borbi u Sarajevu, ipak nije uzeta.
Muslimani su kasnije prokopali tranšee ispod Golog brda, pa su na koti 830 bili i oni i mi, pošto je ta kota imala dva mala uzvišenja pa je svaka strana držala jedno od njih.
Na tom dijelu ratišta pojedini rovovi su bili trideset metara jedni od drugog.
To je bila najmanje rastojanje između zaraćenih strana na svim ratištima u BiH.
|
|
|
|
Salko :
|
20658 |
15.02.2009 |
RE: Unistavanje muslimanskog tenkaKad je u pitanju tenk na Golom brdu postoji samo jedna istina jer nam je to pričao čovjek koji je bio tu.
Enver Šehović, komadant 1.
S.
B.
, je pod pritiskom generala Alije Ismeta i Sabre Haskovića odlučio da sa tenkom pregazi izgubljeni rov na vrhu Golog brda, mada su ga njegovi saradnici savjetovali da to ne čini jer je isuviše rizično.
Tenk je u prvi mrak krenuo u akciju i zaglavio se u tranšeima po izlasku na Golo brdo, tako da nije ni pokušao ono što je naumio.
Nije se mogao izvuči iz tranšea, pa ga je posada napustila, tokom noći nije došao niko da ga izvuče i tenk je ujutro uništen 27.
jula kad se magla digla, uništile su ga haubice sa Krivoglavaca.
Ispred tenka su ostali odsječeni Vikićevi momci, njih 16.
Nisu to bili oni klasični specijalci, bila su to djeca iz čete koja do tada nije imala ni jednu borbu.
Oni su bili u četi za obezbjeđenje lica i objekata i držali dio linije kod Muzeja prema Grbavici gdje se nikada nije desila ni jedna akcija, ni sa srpske a niti sa muslimanske strane jer se tu isključivo švercovalo ljudima i robom.
Tu djecu je založio njihov komandir neki šupak Enver Velić koji nije bio s njima na položaju.
Pobio ih je sijač smrti dok su pokušavali zaobići zaglavljeni tenk jer nisu mogli se provuku ispod njega, tako da su morali izlaziti na ledinu.
Bila je to velika ofanziva, najveća tokom srpskih napada na Sarajevo.
Srpske snage su zauzele taj vrh Golog brda i tu ostale do kraja rata, a mi smo ostali na potezu 830 pa malo ispod Golog brda prema Visu.
Šehović je poginuo od granate 27.
jula kod svog IKM-a u Jezerima, a Golo Brdo su spasili najodvažniji momci Prve slavne, četa Nedžada Bublina Čupe i Sade Šatrovića iz Druge viteške i odred Lasta koje su vodili Rus i Jozo Andžić.
To je istina, druge nema, možemo i jedni i drugi lagati stvarati mitologiju.
Bilo je teško i jednima i drugima.
Neka se ne ljute ostali, ali najbolji ratnici i sa jedne i sa druge strane su bili na Žuči, ništa drugo nije bilo ravno tom ratištu.
Zvanične muslimanska verzija ovog događaja je malo drugačija:
Vaši generali su napravili plan da se 26.
jula vrate osvojeni rovovi na Golom brdu.
Tom planu se jedino usprotivio Ibro Dervišević.
Prilikom izlaska na Golo brdo, tenk je ispalio nekoliko granata a zatim se zaglavio u tranšeu koji je bila jedina saobraćajnica za izlaz Vikićevih specijalaca na potezu sela Jezera.
U toku noći je bilo nekoliko pokušaja izvlačenje tenka.
Jutro, 27.
jula 1993.
godine je bilo maglovito, i magla se razišla tek oko 9 sati.
Tenk je neutralisan granatom 155 mm, iz prvog hica.
U pokušaju da doturi malo municije Vikićevim specijalcima ranjen je i Mirsad Bekrić - Pice, redovan posjetilac ovog foruma.
Nekoliko sati kasnije, dok je ležao i čekao za pomoć, ranjen je i po drugi put.
Ovaj put je ostao bez noge.
|
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
20656 |
15.02.2009 |
RE: Prodavanje granataPravi objekat je TAS, onaj dio fabrike prema Jaranovoj kafani.
Šta se dešavalo ne znam, ali nešto jeste dok su nas poslali da ih tražimo.
Vidim da znaš za ice-uredjaje.
Onda znaš i mene, jer su samo tri osobe vidjele i isporbale te uređaje one noći.
Još uvijek pamtim riječi: "Kada se rat završi, i mi ćemo imati beneficije i pogodnosti za bolji život kao što su imali borci posle drugog svjetskog rata".
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20654 |
15.02.2009 |
RE: Prodaja granataDali možeš da kažeš o kom se objektu radi.
Rat je završen, pa sada to više i nije tajna da se zna.
Pored toga, o kom periodu govoriš? U vrijeme kada je Vrbas bio komandant na našim prostorima je bila mala vjerovatnoća da se tako nešto ostvari.
Sumnjalo se da ima sitnih švercera, ali krupne niko nije spominjao.
Naša jedinica je radila na tome i to uglavnom noću.
Tragala je za mjestom na kojem bi moglo da se trguje.
Jedino mjesto koje je ostalo sumnjivo je dio Hotonja gdje je pogino unaj borac što je pošao da popuni prazan rov.
Musliman je tu nesto čekao, pa je naš borac kad ga je vidio vjerovatno pokušao da puca u njega.
Musliman ga je ubio i pobjegao.
Mi smo sumnjali da je on naletio na dogovoren sastanak.
Na tom mjestu je otkrivena utabana staza prema muslimanskoj liniji po kojoj smo ustanovili da je više puta korišćena.
Ako bilo prodaje granata, onda je u to morao biti umješan Motika, direktor Pretisa, a organizacija je dolazila od nekoga sa vrha.
Te stvari mi "mali" ne bi mogli zaustaviti.
Po meni, to što ti pominješ, ne mogu biti granate.
Ja sa radio uređajem dogovaram prodaju, pravim granatu, prevozim do mjesta prodaje, pravim sebi obezbeđenje od naših i njihovih da me ne uhvate u tom poslu i na kraju preuzimam novac.
Po meni, to je nemoguće.
Možda ja još uvijek vjerujem našim ljudima više nego što treba, ali je bolje i to nego da budem sumnjičav na svakoga oko sebe.
Jedino što se moglo desiti je da su prazne čaure prilikom vraćanja sa oruđa prebacivane na drugu stranu.
Nisam pristalica pisanja o švercu jer to može da poljulja moral kod našeg naroda i ako, ne daj Bože, ponovo dođe do nekih sukoba naš narod neće imati volje da brani svoj narod.
Jedne prilike sam razgovarao sa jednim Šiptarom u Srbiji i on mi je ovako rekao "Vidite vi kakvi ste vi ljudi.
Do juče ste se kleli u Mladića kao u Boga a danas ćete da mu skinete glavu! "
Tada mi je rekao i da svi oni, ma gdje da žive, daju mjesečno minimum 30 DM za "Kosovo Republiku" pa i oni što djecu marmeladom podižu.
Lopove kriju od srpske vlasti pa kad stvore državu on će da im sude ali neće dozvoliti to srbima.
Od tog monenta sam i ja odlučio da budem kao Šiptar jer se samo tako se može stvoriti i odbraniti Republika Srpska.
Poštovani prijatelji, zato vam je moj savjet da zaboravite na šverc i borite se za svoju državu jer je u ovom trenutku to naš jedini cilj.
Tada ćemo pričati ko je ko, ko je šta.
Tada ćemo svi moći da napićemo svoje ime na ovom sajtu.
Neka vas Bog cuva i svako dobro!
|
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
20638 |
14.02.2009 |
Prodaja granataSa sigurnošću ne mogu reći da li je bilo prodaje granata, ali gdje ima dima ima i vatre.
Sa obzirom da smo imali veoma dobar prislušni centar, jedne prilike smo dobili naredbu da se jedan određeni objekat velike površine pretraži i nadje osoba koja je preko stanice dogovarala prebacivanje neke robe na drugu stranu.
Sumnjalo se na granate ali to nikada nije dokazano, osobu koja je to dogovarala nismo uspjeli naći jer je objekat bio veliki.
Kada bi počela da se piše Crna knjiga štamparija bi trebalo da radi dugo za to, a sve zaraćene strane bi imale šta da napišu.
Jedna takva je nađena je u Crnoj Rijeci i predata korpusnoj policiji, sumnjam da je po tom pitanju nešto urađeno.
Da li može neko da opiše zarobljavanje Legije stranaca u kasarni Rajlovac, kao i opremu koju su imali.
Kako su samo plakali ti strašni legionari?
|
|
|
|
Slavisa B..A : Mokro
|
20636 |
14.02.2009 |
TromblonZa Vogošćanina Pravog,
Druže, da li misliš na mene sa ovim "Slava"? Onaj tromblon što nije pravo eksplodirao, što me ona "ploha" spucala u leđa!
Ako na to misliš, znam ko si, puno te pozdravljam, čuvaj se...
Slaviša
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20620 |
13.02.2009 |
RE: Iza neprijateljskih linijaSada kad si napisao taj tekst ja sam se sjetio da je tako nešto desilo.
Nemam nikakvih dodatnih informacija.
Ja lično ne vjerujem da je Žuč bila prodata.
To se nije moglo desiti bez znanja boraca na prvoj liniji.
Sve dok se borci ne povuku iz rovova, od dogovora ništa.
Kada je Žuč pala, za mene su jedinu odgovornost snosili borci koji nisu izdržali psihološki pritisak i počeli se povalačiti.
Neki nisu ni osjetili borbu, a napustili su svoje rovove.
Ježevi su imali najteži dio odbrane pa se nisu povukli.
Nema te sile koja je mogla to prodati ako ja ostanem da se borim.
Mnogi ljudi bi bili umješani, ako dođe do prodaje teritorije.
Čitava komanda bi znala za tako nešto.
Imali smo telefone po rovovima i rupove za kontakt sa komandom.
Ljudi pobjegnu sa linije i odmah, dok još bježe viču kako je to prodato.
Možda griješim, ali mislim da na našim prostorima nije bilo prodaje.
Za neke druge prostore ne znam.
Bilo bi mi drago kada bi napisao tekst o tome kako su se naši borci našli iza leđa muslimanima.
Čuo sam za još jedan takav slučaj, ali na vanjskom prstenu, gdje su naši borci ostali iza leđa muslimana nakon njihovog prodora u naše teritorije.
Lutali su tim prostorom nekoliko dana jer nisu znali gdje je naša nova linija.
Bojali su se da ih mi ne pobijemo.
|
|
|
|
Aco :
|
20595 |
11.02.2009 |
Smesna strana rata U toku akcije na Orlić, zbio se i jedan događaj koji je, pored svih tužnih trenutaka u tom danu bio i pomalo smešan.
Nisam bio tu, ali su mi ga ispričali neposredni učesnika u njemu.
Bilo je jako toplo u septembru te godine, pa nije bilo baš prijatno nositi debele čarape u vojnickim čizmama.
B se žalio i prije samog kretanja u akciju da nije trebao da obuje debele čarape, jer mu je vruće u njima...
Slušao je njega njegov komšija Jaro, saborac u mnogim prethodnim akcijama, koga prozvaše tako jer mu to biješe uzrečica.
Prilikom jednog pretrčavanja zasuše ih balije rafalima, pa se oni skloniše iza nekog drveta tako da ni glave nisu mogli dići.
Sve se odigravalo jako brzo, zujalo je sa svih strana...
Nedaleko od njih se nalazio neki stari, napušteni rov pa B predloži Jari da pretrče do njega i tu se malo dopune i konsoliduju...
I dok su pretrčavali do rova, mudžahedini otvoriše još žešću paljbu po njima.
B prvi stiže do rova, i uskoči u njega...
Međutim, kako je prethodnih dana padala kiša, rov je bio napunjen vodom gotovo do koljena...
B je štitio Jaru dok je pretrčavao, pa i on uskoči u rov bez i jedne ogrebotine...
U trenutku kada je uskoči u rov, zapljusnu blatnjava voda njegovog saborca, koga on odmjeri pa reče: "Eto, Jaro, rashladi i ti malo noge! "
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20581 |
10.02.2009 |
RE: Politika je kurvaJa se potpuno slažem sa Željkom u vezi ovog teksta.
Zbog toga ne amnestiram neke koji po mom mišljenju dadoše dio sebe u ovom ratu.
Moje mišljenje je da Joja poslije Dejtonskog sporazuma nije imao takvu moć kakvu je imao Rajko Koprivica koji je sebe proglasio generalnim direktoron Unis-a znajući da više neće biti presednik opštine.
Kamioni koje spominje Špiro nisu mogli doći zato što su odlazili u "Pretis" da bi novi direktor imao čime da rukovodi.
Joja je u to vrijeme otišao na Pale.
Kad sam ja došao u "Panoramu" gdje je bio smješten, shvatio sam da u državi za koju sam se borio neće biti baš onako kako sam ja zamišljao.
Njegovo obezbeđenje su bili Budi i Briga.
Niko od Vogošćanskih junaka nije bio kraj njega.
Definitivno sam odlučio da napustim državu za koju sam se borio.
Takvi pokraj njega mogu samo da me iznerviraju i da napravim neki nepromišljen potez, koji bi moju porodicu i mene mogao skupo koštati.
Napusti sam Republiku Srpsku i evo već 13 godina tumaram po svijetu sa tugom i sjećanjem na sve te junake koji dadoše svije živote za ono u šta su vjerovali.
Neka im je vječna slava i hvala.
Zato danas u mojim tekstovima amnestiram sve koji su se istinski borili za nasu državu.
Samo tako možemo doći i do konačne pobjede koju svi priželjkujemo.
Nezavisnost!!!
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
20568 |
10.02.2009 |
Politika je kurvaNedavni komentari o Joji i Koprivici me natjeraše da malo razmišljam i o politici i njenim sudionicima na tim našim nesrećnim prostorima.
U prethodnom ratu je bilo mnogo nepotrebnih pogibija u dubokoj pozadini.
Povodi za takva ubistva su bila razno-razni: alkohol, borba za vlast, prisvajanje materijalnih dobara, kriminalne aktivnosti, a bilo je dosta i ubistava političke prirode.
Mogao bih ja mnogo da napišem o Danilu Veselinoviću, Risti Đogi, Nikoli Koljeviću i mnogim drugi uvaženim ličnostima ali ovom prilikom želim da se ograničim na područje Vogošće.
Političari poput Joje i Koprivice su imali mnogo teži zadatak od mnogih drugih u regionu, pa me zbog toga i ne čudi što su poklekli i oprljali svoje ruke tako da ih više ni Miljacka ne može oprati.
Iz istog razloga je i mnogo mladih i dobrih boraca nastradalo u Vogošći u kojoj je za vrijeme rata zabilježeno nekoliko desetina ubistava i mnogo više ranjavanja u kojima je brat Srbin digao ruku na Srbina.
Za razliku od Ilijaša, Vogošća je bila prepuna fabrika i razno-raznih materijalno-tehničkih srestava koja su na kraju postala vogošćanska nesreća jer su se tamo skupili svi lešinari sarajevskog regiona sa namjerom da svoje prljave šape stave na poneki masan zalogaj.
Na ovom mjestu bih se osvrnuo samo na lopove visokog renomea: pogađate - govorim o političarima.
Joju Tintor i Rajko Koprivica su bili marionete politike sa Pala, uglavnom Radovana i Mome koji su preko svojih poltrona nižeg ranga odrađivali prljave poslove i tako vješto prikrivali svoje učešće u mahinacijama.
Jer da Joja i Rajko nisu prihvatili njihovu igru desilo bi im se upravo ono što se dešavalo sa svima onima koji su se pobunili: završli bi političku karijeru a ako bi znali previše - bili bi i ubijeni.
Za primjer navodim istinitu priču jednog političara, koji se u ratu pobunio protiv svojih poslodavaca.
Kako mi je njegov brat dobar prijatelj, negovo ime ne navodim mada će ga mnogi moji sugrađani prepoznati iz ove priče.
Dotični političar je imao jednu od najvećih političkih funkcija u svojoj opštini.
Jednoga dana dođe u njegovu kancelariju Milovan Žugić sa ceduljicom na kojoj je rukom napisano: "Daj ovom čovjeku papire za 600 kubika građe! ".
Na papiriću nije bilo potpisa niti pečata, ali je dotični funkcioner odmah prepoznao rukopis Radovana Karadžića.
Ne želeći da padne ljaga na njegovo ime, nazove Radovana i usprotivi se takvom radu.
Zatraži od njega da mu u buduće šalju zvaničan dokumenat Vlade.
Nekoliko dana nakon toga, našao se naš pošteni političar na prvoj borbenoj liniji na Kruševu, i to u onom čuvenom rovu u kome su mnogi Sokočani izgubili glavu.
Gledao sam ga kako pognute glave ide u smjenu, očigledno žaleći što je postao buntovnik "bez razloga".
U njegovu fotelju se istoga dana uselio podobniji kadar, ili bolje reći poslušniji.
Nakon mjesec dana, podvio je taj naš političar rep i otišao na Pale, iskoristio svoje veze da nađe posao u nekom od ministarstava.
Samo da nije u rovu! Nakon rata, ni barutni dim se nije razišao iznad Sarajeva, otišao je taj naš homo politikos trbuhom u za kruhom da radi u - zajedničkim organima BiH.
Njegova politička karijera u rodnom mjestu je bila uništena za sva vremena!
|
Dobro poznavajući prilike u Vogošći, siguran sam da ni jedan političar nije ostao pošten, jer je to po zakonima politike - nemoguće.
Impresioniran sam pisanjem "Pravog" o Joji Tintoru jer sam tako upoznao i onog drugog Joju, koji mi je do sada bio nepoznat.
Moj komentar na njegovo pisanje je da je velika šteta što jedan takav Srbin, perfektne biografije do maja 1992.
godine, moralno posrnu a kasnije i propade.
Malo je tužno završiti kao moler, onako kako je prije četrdeset godina počeo svoj radni vijek.
A da se Joja nije uhvatio u mrežu političkih mahinacija danas bi o njemu pjevali guslari - a da on to ne mora da plati.
Ipak, treba biti pošten pa im svima dati kredit za sve ono što su uradili za Vogošću.
Jer da nije Joje, Bore i Božura istorija Srba na tim prostorima bi bila mnogo tragičnija.
Uzmimo Boru Radića za primjer.
Iako je imao veoma kratak ratni staž, Boro je ostao primjer za herojstvo, pa su ga oponašali gotovo svi vogošćanski patrioti.
Mnogi od njih izrastoše u istinske heroje pa se, po mom mišljenju, vogošćanska opština može pohvaliti da je imala više junaka nego bilo koja druga opštine u Republici Srpskoj.
Teško je danas govoriti ko je bio najbolji u ratu, ali sam siguran da je Vogošća imala najviše heroja.
Nisam rođen u Vogošći pa nisam morao da dijelim sudbinu vogošćanskih Srba.
Nisam tamo nikada ni živio, pa mislim da je ova moja tvrdnja dosta objektivna.
U Vogošći sam ostao kratko, ali će ovaj grad u mom srcu ostati do kraja života.
|
|
|
Spiro : Novi Banovci
|
20562 |
09.02.2009 |
Vogoscanski SDSPrijatelju dragi, svaka ti čast za sve što si do sada napisao.
Međutim, ne slažem se sa tobom u vezi tvoga mišljenja o Joji Tintoru.
Mada mi je jako žao pokojnog Ace Tintora, koji je bio dobar momak, za Joju to ne mogu reći mada smo se jako dugo poznavali a i družili smo se dosta a pogotovu kada je držao kafanu "Čikin vir" u Semizovcu.
U to vrijeme sam dosta puta išao sa njim u ribolov na Drinu i Drinjaču.
Mnogo toga bih ja njemu oprostio, ali ne mogu da mu zaboravim 1995.
godinu.
Prilikom napuštanja naših ognjišta, porodicama poginulih boraca je obećan prevoz do njihovog odredišta.
Međutim bilo je po onoj narodnoj "obećanja ludom radovanje" a oni koji nisu pušku ni uzeli u ruke dobiše i po dva do tri kamiona.
A ja sa pokojnom suprugom ostah u Semizovcu.
Jedan dan, spremim se i odem na Pale i pravo kod Joje, čekao sam nekoliko sati a on neće da me primi, pa naiđe jedan Nebojšin prijatelj, zaboravio sam mu ime, pa me on uvede kod Joje.
Kad sam mu rekao da je sramota da su nas ostavili na milost i nemilost našim bivšim komšijama, on izvadi novčanik, pa mi se pravda kako sad nema uza se novca, kao da sam ja došao da prosim i da tražim od njega milostinju.
Nedugo nakon toga, upade u moju kuću sin Seje Gajevića - Nail sa još petoricom pajdaša, pa prebiše mene i pokojnu suprugu.
Meni slomiše nogu i dva rebra i dadose nam pet minuta da napustimo Semizovac uz pretnju ako nas poslije toga nađu da će nas pobiti.
Eto, takvi su bili ti funkcioneri i veliki Srbi ili SDS-ovci kao što su Joja Tintor, pokojni Rajko Koprivica i da ne nabrajam ostale koji su vodili opštinu Vogošća a svoje sinove krili negde u Srbiji.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20560 |
09.02.2009 |
Prodaja granataCinjenica je da je neko proizvedene granate u "Pretis"-u prodavao i one su padale na nas.
Ja mozda nisam kompetentan da o tome kazem bilo sta, a i nebih da mi Goran kaze njima amnestija, a ovim ne.
Ja o Miladinu i Kenjicu imam visoko misljenje pa s toga sumnjam u njihovo učesce u tome.
Navešću par primjera zašto mislim da je tako.
Ko god da proda nekoliko kamiona punih granata završio bi u Srbiji i nastavio miran život.
To sa njima nije bio slučaj.
Major Škipina je mogao da bude taj čovjek ali samo preko civilnih vlasti.
Miladin je ostao na ratištu do posednjeg dana i kad je god nekom od komandanata trebala pomoć u rukovođenju i komandovanju tražili su pomoć od njega.
Čak ga je i Vrbas angažovao i ako je on lično smijenio Miladina sa mjesta komandanta brigade.
Kenjić takođe ostao do kraja rata u Brigadi i vodio personalne poslove.
Po otvaranju tvornice UTL-a dobija odgovornu funkciju.
Trobok nije mogao to da uradi bez znanja ove dvojice.
Ljudi su čudni i vole da kažu svašta pa su pravili od muve medvjeda.
Ja bi o takvim slucajevima moga napisati citavu knjigu.
Počev od Bore da mu je Vikic nudio 2 miliona maraka da pusti da oni uđu u Vogošću.
Da je Vogošća pala svasta bi se pričalo.
Minja po meni veoma hrabar i dobar borac kao i čovjek posle pada Žuči rekli su da je uzeo 2 miliona maraka.
On danas nema dovoljno ni djecu da podigne.
Ja nisam pristalica da prozivam ljude koji su nesto uzeli da bi prehranili porodicu ali pod uslovom da su svome narodu na drugi način dali svoj doprinos.
Neki su se obogatili pa se i ne pominju.
Poput Željka i Mome Stanić.
Do kraja maja 92 proturili preko 50 golfova u Srbiju i nikada se nisu vratili u borbene dejstva.
Jedne prilike sam sa Vitkom pričao o kriminalu u Vogošći i on mi je rekao da bi on bio naj sretniji kada bi kriminal stao.
To nije kriminal to je drumsko razbojništvo i ja ne mogu da radim kad je tako.
Mislim da razumijete šta je htjeo da kaže.
Za njega je to zanat kao bravar električar ili slično.
Dobar majstor dobro i zaradi.
Ali Vitko je izašo na svako mjesto kad je bilo guravo.
Ja to poštujem.
Mnogi su uzeli nešto da bi prehranili porodicu.
Neki manje neki više ali ja to neću da vagam.
Bitno je da su izašli da pomognu u odbrani.
Leka koji se pominje kao galvna spona za šverc sa Varešom je na pijaci u Vogošći posle pada Vareša upalio upaljačem novčanicu od 1000 maraka i rekao: "Taman da zaokružimna na milion kad pade Vareš".
Po Vogošći se sepurio i trošio pare a niko ga nije mogo privesti jer njegova komanda ga nije tražila a imao je ratni raspored.
Po zakonu je čist ko Sunce.
Takve treba danas ganjati.
Moram da ispricam jednu pricu vezanu za presu iz "Pretisa-a".
Nekada, u toku procvata "Pretis"-a, u fabriku je iz Njemačke stigla presa toliko velika da su se na pojedinim djelovima pravili veći putevi i kresale šume da bi mogla proći tim putem.
Kada je rat završio ta presa je nestala iz fabrike.
Presa je danas ponovo u funkciji.
Nekim čudnim putevima došla je ta informacija do mene.
Presa je stacionirana u Kaliforniji a američki inžinjeri su je renovirali i ubrzali rad.
Sad radi tri puta brže za potrebe NATO snaga.
Pravi,
Znam dobro istoriju te prese.
To je presa od 600 tona i samo je još jedna takva postojala u bivšoj Jugoslaviji.
Mislim da se radi o Užicu ili Kraljevu, znam da je grad negdje u centralnoj Srbiji.
Za neupućene, ovo su bile jedine dvije fabrike u bivšoj Jugoslaviji koje su mogle da proizvedu čaure od 100 mm i više.
Nisam siguran, ali mislim da je Pretis imao dvije takve prese.
|
Ispričaću ti jednu priču: Za vrijeme rata dođe u Komandu jedan kapetan, rođen u Sarajevu, bio na službi u VJ pa dobrovoljno prešao u VRS.
Ispriča mi on kako šleperi čaura iz Vogošće idu za Srbiju a onda te iste čaure od 100 mm vraćaju u Vogošću.
Naravno, Karadžić je grčkim donacijama debelo plaćao te čaure.
Ne bi me iznenadilo da su iste kupovane od Mome Mandića (ovo nije informacija, samo spekulacija ).
Ne mislim ja da je Škipina kupio kajmak od prodaje granata / čaura ali vjerujem da je nešto znao.
Informacija o Miladinu i Kenjiću je krajnje neprovjerena, i potiče od jednog borca iz Vogošće.
Drago mi je da ti misliš da oni nisu upleteni, jer u tom pogledu nemam nikakvih pouzdanih informacija.
Što se tiče sitnih lopova i uzimanja jednog manjeg dijela imovine, sa tim ja nemam problema.
Niko to nije rekao bolje nego Božur kada je otišao u Fabriku da jednom borcu izvezao auto.
Ne sjećam se o kome se radi, čini mi se Slava.
Božur mi je tada rekao: "Ma pusti ga Brate, ovo mu je već drugi u zadnjih petnaest dana.
Ali šta ćeš, dobar je borac! Možda će i sutra poginuti, pa neka se malo provoza.
Bolje je da ga vozi on nego neki guzonja sa Pala".
Božo je izvezao dosta auta iz Fabrike ali ih nikome nije naplatio.
Kao što već jednom napisah, nudio je i mene ali sam ja odbio jer sam malo religiozan, a još više sujeveran.
Izvinjavam se za ovo sujeveran, jer to ne ide sa pravoslavljem!
Tek mnogo kasnije, kada Božura više nije bilo, vidio sam da je bio u pravu.
Biljana Plavšić je u svojim memoarima objavila da su ministri u Vladi RS u prosjeklu "izgubili" pet golfova u Srbiji.
Rekorder je Ilija Guzina, kome su u Beogradu "ukrali" čak osam golfova.
Razumjem jedan, možda dva, ali osam.
Hej, nisam lud!
Pitam se samo kako je za ono kratko vrijeme dok su golfovi trajali u Vogošći uspio ode osam puta u Beograd.
Ja sam prvi put u Beograd otišao devet mjeseci nakon početka rata.
Sjećam se dobro, ušli ja i jedan moj prijatelj sa Ilidže u neku kafanu u Malom Zvorniku, pa on povika: "Konobar, daj nam dva pive.
Ali molim te požuri već sedam mjeseci nisam popio ni jednu! "
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
20559 |
09.02.2009 |
Kamikaza i Sinisa CorovicMiner sa Nišićke visoravni je Kamikaza.
Mnogo toga smo prošli u ratu ali i u izbjeglištvu.
Kamikaza životari držeći ovce.
Oni koji ga se sjećaju, znaju ga po tome da je uvijek nosio bradu i nikada nije vezivao pertle na čizmama.
Ispričaću vam jedan njegovih doživljaja:
Ode Kamikaza 1997.
godine sa još dvojicom komšija u Sjenicu da kupe ovce Počeli ga muslimani zagledati i okupljati se oko njega, zapitkivati ga kakva mu je to brada i što će mu.
Na to on odgovori da ima raznih brada - zvanja i sranja - a i da je Muhamed nosio bradu pa to nikom nije smetalo i zašto im onda smeta njegova brada.
Zatim su slijedili verbalni sukobi ali nije došlo do tuče jer se umješala policija i odvela Kamikazu u stanicu da da izjavu.
Kamikazu nisam vidio od 2001.
godine jer sam se odselio iz mjesta u kome on živi.
Nakon toga sam bio komšija sa roditeljima i braćom Slaviše Ćorovića.
Kada sam ih prvi put vidio, nisam mogao da ih poznam.
Slavišina majka Milena je morala da stalno bude uz Sinišu i da mu daje lijekove, kome su nakon silnih maltretiranja u logoru popustili živci.
Živjeli su paćeničkim životom sve dok se Siniša nije ubio iz automatske puške.
Kada se to desilo niko od komšija nije smio da priđe.
Ja sam otišao prvi, našao Sinišinog oca na stubištu i sa njim sam otvorio vrata sobe u kojoj smo našli Sinišino tijelo.
Detalji su bili stravični i to se ne može opisati.
Siniša Ćorović je još jedna žrtva muslimanskih logora.
Ne tako dugo nakon sahrane, Sinišina porodica se odselila u Hercegovinu, odakle su porijeklom.
|
|
|
|
G6a8 : Bijeljina
|
20557 |
09.02.2009 |
Milorad SkrkarNaravno Željko da Tebi ide i pohvala i kritika, ali ne negativna kritika....
Za "Pravog", mog ratnog druga i prijatelja nada sve, ne treba pohvala, jer on nikad nije ni živio da bi ga neko "pohvalio"..
On je svoje na vrijeme odradio kako treba i gdje treba...
Imam malu ispravku za "Pravog"...
Čovjek se ne sjeća baš "svakog imena", jer realno, svi nismo mogli biti na svakom mjestu u svakom trenutku, a moralo se reagovati na poziv za pomoć...
Ja moram da reagujem samo na ono sto zaista znam.....
Milorad ( Živka ) Skrkar, zvani "Zajko", Penina desna ruka, se bacio na bombu (zelenu) pokućavajući da je odgurne, i da zaštiti i sebe i ostale prisutne u tom nesretnom danu na koti 850...
Nažalost nije uspio..
Šta reći...
osim, Slava ti junače...
!
O detaljima njegove pogibije, kao i imenima prisutnih upoznao me je Oko.
Meni se sviđa verzija "Pravog" pa mislim da treba tako da ostane.
Svojim hrabrim gestom ovaj junak je spasio život Peni, Boru, Oku i još nekim borcima.
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
20556 |
08.02.2009 |
Prodavanje granata na ZuciPravi,
znam da nisi pristalica ogovaranja, ali me već duže vremena muči jedna te ista priča o Vogošći a to je prodavanje granata muslimanima.
Ja mogu da shvatim da su rovovi padali, i da su neka MTS prelazila iz ruku u ruke.
Takođe mogu da shvatim da je na Žuči u rovovima bila municija pa čak i granate 80 mm, ali ne mogu da shvatim da se dešavalo (po nekim pričama) da i pun kamion granata velikog kalibra padne u ruke muslimana.
Kažu da bi naši nakon toga vrlo lako povratili te rovove, što opet ukazuje da bi moglo da se radi o dogovoru.
Svima nama je jasno da je u toku rata cvjetala trgovina i sa najžešćim neprijateljem.
Na primjer:
- Sokočani, Rogatičani i Paljani su prodavali su cigarete muslimanima iz Goraždu za nevjerovatnih sto maraka za jednu šteku.
- Cigarete namjenjene Varešu, koje je Mladić zaplijenio u Semizovcu, lično sam istovarao.
- Vojni policajci na punktu prema Kiseljaku su mi pričali da su tuda svakodnevno prolazili srpski kamioni - ponekad i dvadeset kamiona u jednoj smjeni.
Njih čak nisu smjeli ni da pretresaju jer su pripadali Karadžiću.
- Za vrijeme sankcija prema Srbiji, vozači iz Srpskog Sarajeva su išli u Split po gorivo, kako za civilnu vlast tako i za vojsku.
Cijena goriva u to vrijeme je bila pet maraka.
- Juka je na Alipašnom polju klao i po nekoliko volova u jednom danu i prodavao meso po nevjerovatno visokoj cijeni.
- Lično sam išao sa nekim Vogošćanima da kupimo pivo od Mirka iz Delminijuma.
- O trgovini živim ljudima ću pisati drugom prilikom.
Izlazak iz Sarajeva plaćan je i do 50, 000 maraka.
Sve ovo gore mogu da shvatim, ali ne opravdavam.
Međutim, ono što ne mogu da shvatim je priča da su pojedinci (Trobok, Miladin Tr.
, Kenić Mo.
) prodavali granate muslimanima.
Šta ti misliš o tome? Za mene važi ona narodna "gdje ima dima, ima i vatre".
|
|
|
|
Iskreni :
|
20555 |
08.02.2009 |
Joja Tintor i njegove zaslugeJoju Tintora ili Rajka Koprivicu ne mozes stavljati u istu ravan sa Borom Radićem, Penom, Mićom Vlahovićem, Božurom, Nešom Lalićem itd.
Da li su sinovi Koprivice i Joje bili u ratu?? Nisu!! Zna se i zašto...
Pusti ti zasluge na početku, šta je to bilo mudro slovo zauzeti stanicu milicije?? Da li je Joja bio u prvim redovima?? Da li je i on bio od prvih majskih dana bio na liniji oko Semizovca kada se nije znalo šta sve muslimani iz Švraka imaju? Niko nije zaštitio Berovice, Mumale i ostale Srbe koji ostaše među muslimanima u Švrakama! Da li je Joja Tintor veći srpski patriota od pokojnog Koste Nešića iz Švraka koji poginu ponosno.
Da li je veći patriota od Špire, Bore, ili od ljudi iz Krivoglavaca, Poturovića, Semizovca...
Joja Tintor jeste bio donator na početku i dao je neke pare SDS-u i Radovanu, ali ga ne vidjeh na Orliću, Žuči, Nabožiću, Mijatovića Kosi i općenito upoređivati Joju Tintora i jednog sposobnog Srbina i vođu Ratka Adžića iz Ilijaša je baš neumjesno.
Joja je na početku preko Bore Radića i Božura prikupio poene, ali kako je vodio borbu za srpstvo se vidjelo kada pade kota 850 i Orlić, što se nije moglo desiti na Bioči, Ljubnicima, Čekrčićima...
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20551 |
08.02.2009 |
(Ne) zasluzni momciTeško je nabrojati sve zaslužne momke pa su obično komandiri kojih se najlakše sjetiš jer su oni uglavnom bili najhrabriji.
Toče je taj Z; Kljopi i Zgura su kroz svoj bataljon učestvovali u svim akcijama kao dobrovoljci.
Oni su bili rovci kako smo zvali ljude na liniji i njihova veličina je što su dobrovoljno učestvovali u svim akcijama njihovog bataljona.
Ja sam sa njima išao na Glavicu, a posle su nam se putevi razišli.
Pusa i Ganga su bili jedni od najredovnijih vojnika na liniji što me je iznenadilo jer ni na posao nisu išli tako redovno.
Mada je Pusa najbolji kao remijaš.
Toronto je bio uvjek tu uz njih.
Bilo je tu puno dobrih momaka.
Teško mi je da se sjetim svakoga, pa ovako kroz akcije neke od njih pomenem.
Opet ću se vratiti na Simu i Gagu.
Vjeruj mi da ne zaslužuju da budu spomenuti jer to može sam da stavi ljagu na ovaj forum.
Sima je nosio pušku ali je nije koristio, a Gaga je koristio samo protiv nas.
U tu jedinicu je došao da bi se izmirio sa Borom.
Bori je trebalo da ostvare planove, i nije imo izbora.
Poslije Borine pogibije više nije nigdje išao.
Kada je pogino Božur ta jedinica je rasturena najviše radi Gage jer Slava nije imao autoriteta da je vodi.
Da je neko uklonio Gagu iz te jedinice, ona bi opstala.
Bilo je u njoj još dobrih momaka koji su se isticali kroz druge jedinice.
Da ne dužim sa ovimo postom jer su se mnogi uključili na forum i stavili Željku na muke, pa ne bih još i o oveme da ga opterećujem.
Drago mi je da ti se sviđaju ovi tekstovi.
Budi pozdravljen i neka te sreća prati!
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20549 |
08.02.2009 |
Za Rasu Koprivicu Prvo da te pozdravim, i poželim svako dobro! Drago mi je da pratiš ovaj forum i da imaš mogućnost da se javiš.
Vjerovatno si prepoznao sebe u "Miner-u" u mojim tekstovima, iako te nisam spomenuo.
Tvoje poznavanje situacije na našim terenima i jedinicama bi moglo pomoći Željki da sastavi istoriju sa Sarajevskog ratista.
Mogao bi da nam opišeš prve događaje na Žuci maja 1992.
godine kada smo išli na Kobilju Glavu, ili prvoaprilska ratovanja po Krivoglavcima.
Ja se tih stvari ne sjećam ali znam da ste tada imali borbe sa ministrom unutrasnjih poslova BiH.
Piši svoja ratna iskustva jer si ih imao dovoljno.
Tvoj drug te nije zaboravio!
|
|
|
|
Goran Djokovic : Bih
|
20548 |
08.02.2009 |
Slavisa CorovicBas mi je drago da si spomenuo Slavišu Ćorovića.
Nisam ga poznavao lično, ali mi je poznata ova priča, i o sportskoj karijeri a i o ratnoj sudbini njegovog brata i njega, pa bih ovom prilikom pozdravio tog čovjeka gdje god da se nalazio!
Ali opet bih imao nekih stvari da kažem iz svoga ugla.
Eto vidiš, ti kažeš da si bio u Omladinskoj kad je zauzeta stanica, a taj Sima je bio kod stanice, a bogami i Gaga.
Podrazumjeva se da je tu bio i Božur! Ne bih želio da ispadne da nekoga branim, ali pročitah tvoj tekst o Joji, pa vidim da amnestiraš neke stvari, pa mislim da onda i ovi ljudi zaslužuju da ih amnestiraš jer su i oni imali porodice.
Za Joju si sve u pravu, i stvarno je ta cifra u pitanju.
Joja se ne krije, ponovo je stao na noge, i neka je hvala Bogu, šta god ko mislio o njemu.
Naravno ovo pišem i radi tvoje konstatacije, da njega nije bilo nikad Vogošća ne bi bila srpska a možda ni veci dio regiona.
Jojina jedinica su uglavnom sačinjavali ljudi iz njegove ulice, a Boro i Božur su često dolazili u kancelariju u dom po instrukcije, i niko više iz poslije nastale jedinice nije.
Što se tiče ovog oko Omladinske, nisam baš puno upoznat jer sam u to vrjeme bio u stabu prema Kršama, odnosno tad se već znalo da je taj dio bitan radi Žuči, nadam se da se u tome slažeš.
Ja vidim da si starija generacije pa mi je čudno da ne spominjes Zguru, Kljopija, Pusu, Toronta i ostalu iz ekipu sa Ježeva, i ispod, rovovi istureni, Djedo, Grožđe i ostali.
@elio bih ovom prilikom da pozdravim ljude iz Hotonja, proveo sam kod kuća Šucura par mjeseci rata, doduše pred kraj, mislim da je tu bilo najmanje rastojanje izmedju linija bar što sam ja vidio.
Eto morao sam i ja koju iz svog ugla.
Volio bi samo da mi kažeš da li se Toče zvao sa Z, ako jeste znam, strašan čovjek i borac.
Puno pozdrava tebi, Željku i svim posjetiocima sajta.
P.
S.
Pišeš lijepe tekstove i zavidim ti na memoriji nakon svog ovog vremena.
Samo nastavi!
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20538 |
08.02.2009 |
Ko je bio JojaJovan Tintor - Joja je bio djete četničke porodice iz Drugog svjetskog rata.
Njegov otac Vlado nije mogao dobiti posao u državnom sektoru pa se bavio poljoprivredom.
Teškim radom je podigao svoju porodicu.
Bio je poštovan kao pravoslavni vjernik i preko popova je za Joju obezbjedio siguran posao i dobru zaradu.
Joja je bio poznat i priznat moler.
Dobro je zaradjivao i živio.
Njegov najveći problem je bio što nikada nije mogao da pokaže koliki je Srbin.
To je nadoknađivao tako što je u Semizovcu držao kafanu "Čikin Vir", pa kada zatvori kafanu muzika ostaje da svira za njega i njegovo društvo sve one pjesme koje su u to vrijeme bile zabranjene.
Ta kafana nikada nije pravila profit, ali njemu to nije ni bilo važo.
Kao srpski patriota prilikom osnivanja "ozloglašene" SDS stranke za pomoć stranci daje 350, 000 DM i svoga blindiranog mercedesa.
Nakon pobjede na izborima, dobija počasna mjesta.
Početkom rata organizuje odbranu Vogošće koja objetivno rečeno je bez njega vrlo lako mogla pripasti muslimanima.
Strah od njegove jedinice koja se zvala Specijalna jedinica Bore Radića, sa kojom je lako postavio srpska obilježja na objektima od velikog značaja.
Formiro je Krizni štab i sa tim žrtvovao sebe i svoju porodicu.
Pravio je neke greške koje se danas spominju, ali mi srpski patrioti trebali bi da pređemo preko toga i da ne zaboravimo njegovo ime.
Da smo ostali na našim ognjištima njegovo ime bi bilo upisano zlatnim slovima u Vogošćanskoj istoriji.
On se danas krije i ko zna kako živi.
Mnogi mali ljudi su profitirali u ratu, a moje mišljenje da je Jovan Tintor - Joja jedan od najvećih gubitnika.
Srbi su u ratu dobili više nego što su pred početak rata tražili za sebe, a Joja Tintor je jedan od stvaralaca svega toga.
Muslimani veličaju svoje političare i ako su svjesni da su posle rata dobili manje nego što su mogli dobiti bez rata.
Ovom prilikom molim sve dobre Srbe da oproste greške Joji Tintoru i da ga uključe u našu istoriju jer vjerujte da je on to i zaslužio.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20537 |
08.02.2009 |
Ratno sjecanje - Omladinska ulicaPočetkom rata sam stanovao u Omladinskoj ulici.
Naša vlast je nudila muslimanima realnu podjelu Vogošće.
Njihova opština Vogošća je trebala da bude od Sprtskog centa i desnom stranom puta do Kobilje Glave.
Taj dio je bio naseljen pretežno muslimanima.
Lijeva strana puta je bila naseljena 100% srpskim življem.
Naše vlasti su tu granicu dugo poštovale i nisu htjeli da je povrijede.
Uvidjevši da muslimani ulaze u rat bez pokušaja da se dogovore mi smo iz bezbjednosnih razloga odlučili da naše linije pomjerimo do samog kraja Omladinske ulice.
@ivio sam ma samom kraju Omladinske ulice kada je Boro zaposjeo opštinu i stanicu milicije.
Kada je nastalo pucnjava u Vogošći, ja sam izašao na balkon.
Muslimani iz sela Uglješići su se raspoređivali na borbene položaje.
Kad se sve smirilo, komsije muslimani su mi rekle da ako sljedeći put izađem na balkon oni će pucati u mene.
Postalo mi je jasno koliko je situacija bila ozbiljna, pa sam se dobrovoljno prijavio kod Brenje u njegovu četu.
Naši vojnici su u to vrijeme čuvali stražu kod Sporskog centra i to isključivo noću.
Tako sam i ja sa njima stražario, a u jutro kada bi svanulo, ostavljao sam pušku u hotelu "Biokovo" i vraćao se u stan na spavanje koji se nalazio u muslimanskom dijelu.
Mnogi Srbi, stanovnici Omladinske ulice, su odlazili na spavanje u sigurnije dijelove Vogošće kod rodbine i prijatelja.
Muslimani iz Ugorskog i Uglješića su bez ikakve kontrole ulazili u Vogošću, kao što su i muslimani iz Vogošće nesmetano odlazili u ova prigradska naselja.
Ovo je bila naredba naših civilnih vlasti.
Sada, kada se sjetim tih dana digne mi se i ovo malo kose što je ostalo na mojoj glavi.
Iz bezbednosnih razloga sam odlučio da se prselim kod roditelja u sigurniji dio Vogošće.
Kako pregovori sa muslimanima nisu imali uspjeha, Tešini vukovi samovoljno odluče da počnu patrolirati danju po Omladinskoj ulici.
To je bio odličan potez, jer smo muslimanskom stanovništvu dali do znanja da je taj region pod kontrolom srpskih vlasti.
Poslije nekoliko dana izmjestili smo naša stražaska mjesta do samog kraja Omladinske ulice i postavili dnevne straže, tako da je kompletno naselje bilo zaokruženo pod našu kontrolu.
Stanovnicima Uglješića je bilo dozvoljeno nesmetano kretanje po Vogošći.
U avgustu su naše linije pomjerene u pravcu Ugorskog pa su Uglješićani ostali u okruženju.
Poslije toga muslimani iz Uglješića su otišli u pravu Saobraćajnog fakulteta.
Te linija je ostala nepromjenjena do kraja rata.
U toku rata, muslimani iz tog dijela Vogošće su se na linijama odbrane sretali sa našim borcima i vodili razgovore.
Kada bi oni završavali smjenu rekli bi nam da veše ne izvirujemo jer na liniju dolaze Sandžaklije pa bi mogli da nas pogode.
Pretpostavljam da je taj njihov odnos prema nama bio posledica poštovanja zbog našeg korektnog ponašanja prema njima na samom početku rata.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20534 |
07.02.2009 |
Za Djokovic GoranaGorane imas fantastično prezime i ja ti na tome zavidim.
Možeš dobiti vizu za sve zemlje svijeta.
Pravo da ti kažem da sam ja mislio na našeg Šulca iz Vogošće.
On je u poreenju sa Simom junačina jer dok je sa nama bio, doista je bio junačina.
Sima Hipik kao Briga, Gaga, Budi su pušku uzeli da bi bili frajeri ali kad su se počele gubiti glave oni su ostali po strani pa ih i ne cjenim kao borce.
Toče je na početku rata bio komandir čete, ali je kao hrabar borac nazadovao a ne napredovao što je kod nas bio čest slučaj, pa je na Ježevima bio komandir.
Što se tiče Božura i ja sam imao nekih verbalnih duela, ali se na tome i završilo.
On je znao završiti priču bez tuče.
Najbitnije je da ljudi budu pomenuti po zaslugama, a naše lične stavove treba da ostavimo po strani.
Ja sam i sa Penom imao žestoke sukobe, ali to ne smije da mjenja moj stav prema njegovim ratnim zaslugama.
Nema ljutnje na ovom forumu! Mora se reći on što se zna.
Budi mi pozdravljen i neka te sreća prati!
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20530 |
07.02.2009 |
Ratno sjecanje - Zaboravljeni HotonjPočetkom rata 1992.
godine, Hotonj je imao svoj bataljon.
Njihov bataljon je dao ogroman doprinos da se održi fabrika "Pretis" zajedno sa Blagovačkim bataljonom.
Prva četa je čuvala sami krug Fabrike, a druga četa je imala zonu od fabrike do Močevića kuće i treća četa je bila stacionirana na Orahovom brijegu.
Mještani Hotonja nisu imali dovoljno boraca, pa im je brigada krajem 1992.
godine poslala u pomoć i dio ljudi iz Vogošće.
Njihove linije su često napadane, a posebno dio oko Fabrike i Poljina.
Te napade je izvodio muslimanski zlikovac Crvenjak, za koga se pričalo da je pohapsio Srbe sa Grahovišta i negdje na Kosevskom brdu ih streljao i zapalio.
Zbog njegovih zločina, razmjena mrtvih tijela sa Grahovišta nikada nije obavljena.
Jedna od takvih njegovih akcije je bila planirana i na Hotonj.
Domace stanovništvo je hrabrom borbom uspjelo da odbije njihove napade i nanese velike gubitke njihovoj jedinici.
Najteži položaj je imala treća četa, kako zbog konfiguracije terena tako i zbog neorganizovane odbrane.
Ova četa je pretrpjela i najveće gubitaka jer je na Orahovom brijegu od snajpera poginulo čak 57 ljudi.
Njihov glavni problem je bila linija koja nije formirana do proljeća 1993 godine.
Stražarska mjesta su bila kraj njihovih kuća i štala pa niko nije htio da se izmjesti naprijed.
Dolaskom Laze na taj dio linije krajem 1992.
godine i preuzimanjem čete počela su pomjeranja i stvorila se sigurnija odbrana za taj prostor.
Pored toga, smanjene su mogućnosti djelovanja snajpera i pogibije su bile mnogo manje.
Lazo je odlikovan kao komandir čete, i ja mu na tom uspjehu čestitam.
Hotonjski bataljon je imao i interventni vod kojim je komandovao Đajić Spasoja.
Njegova jedinca je bila herojska za taj dio ratišta, i kao takvu brigada ih je koristila kao interventnu jedinicu za najteže akcije.
U toj jedinici su se isticali Ranko Radovanović i Radenko Galinac-Gali.
Njihova udarna trojka je nizala uspjehe na svim djelovima sarajevskog ratišta.
Kao takve, komanda Brigade ih je pridodala četi "Ježeva" i njihov doprinos za odbranu Vogošće je bio jako veliki.
Hotonjski bataljon zbog nedostatka ljudstva i komandnog kadra pridodat je Blagovačkom bataljonu krajem 1993.
godine.
Junački su se borili i sa velikim brojem žrtava uspjeli da očuvaju borbene linije do kraja rata.
U to ime ja im ovom prilikom čestitam, a poginulim borcima neka je vječna slava i hvala.
|
|
|
|
Goran Djokovic : Bih
|
20515 |
06.02.2009 |
O Zutim mravima, Bozuru ...Hm, ne znam da li te nesto uvrjedilo, ja sam rekao da nisam čuo za Žute mrave, a sve ove navedene ljude lično poznajem i znam da su skoro cjeli rat odradili na Ježevima ili u blizini Ježeva, a pucala se i Nišićka visoravan.
Doduše, ima i nekih koji su u međuvremenu "pucali" i za Kiseljak.
Uglavnom imam stvarno lijepo misljenje o njima svima, poznajuci ih znam da je dosta njih imalo opciju i da odu, vjerovatno i ti, a i ja sam.
Zato mi ne pada na pamet da se prepucavam, ni sa onim koji su bili u Vogošći, a kamoli sa ljudima borcima.
Što se tiče Sime Hipika, spomenuo sam radi Željka, pošto sam čitao njegove članke i kako je upoznao Božura pa sam onako naveo, iako je Sima zadužio pušku kad su mnogi sjedili sa komšijama, po "Vitražu", "Orionu" u "Sebastijanu", ali shvatam šta hoćeš reći i donekle se slažem.
Ne znam da li ti je poznata anegdota o pokojnom Božuru, kada se ispred "Mimoze" zakačio sa nekim lolom iz Tihovića.
Kada mu je Božur rekao: "Znaš ti da sam se ja hrvao sa Ćentom, pokojnim beogradskim mangupom? " Lola će njemu: "Nisam ti ja Ćenta! " pa nokaut za Božu.
Levat nikad čuo za Ćentu.
Doduše, dok ih posmatrači nisu razvadili, povalio je Božur Lolu i dobro ga obradio.
Eto, mala pričica, znam još neke ali su ljudi isto pokojni pa ih ne bi navodio.
Samo da naglasim da se to događalo samo kada pokojni Božo popije koju.
Točeta se ne mogu sjetiti, ali mi je to ime nikako pravo poznato.
Sto se tice Šulca, ja govorim o Šulcu Srbijancu.
Ne znam da li si ga upoznao, pred kraj rata se ubio u Beogradu.
Eto toliko za sada, nadam se da ti je bar malo jasnije da nemam namjeru nikog da vrjđam i da se prepucavam, ako ne nađem za shodno.
Pozdrav "Vogošćaninu Pravom! "
P.
S.
Željko izvini za greške.
Imam dosta problema sa tastaturom.
Pozdrav svim posjetiocima sajta.
|
|
|
|
Plavi Golf GŽ : Republika Srpska
|
20512 |
06.02.2009 |
Samo zarad istineNa početku da rastumačim neke stvari, nisam bio bripadnik Blagovačkog bataljona, niti sam učestvovo u borbama u Pretisu.
Rat sam započeo u Ilijašu zajedno sa Vrbasom, joji je prilikom dolaska u Ilijaš bio kapetan prve klase a mi obični vojnici).
Pod mi mislim na ekipu vrlo mladih ljudi izbjeglih sa prostora od Visokog do Zenice, koju nažalost nigdje niko ne spominje.
Iskreno sam razočaran zbog toga, jer masa tih ljudi je položilo svoje živote za Republiku Srpsku.
Zbog toga i pišem jer znam da bi svima njima bilo drago da se iznese i naša istina i da nas ne zaobilaze jer da nije bilo tih ljudi pitanje je šta bi bilo sa tih teritorija.
Sve što sam napisao sam vidjeo sopstvenim očima, znači nije tipa onih priča "čuo sam ili pričali su".
To mogu da potvrde i ljudi iz naše jedinice koji su preživili sve to, a nije nas ostalo mnogo.
Meni je žao, neki detalji u pisanju "Pravog" i Pejića o borbama za Moševićko nisu tačni.
Ne želim da se prepucavam, ali iskreno mislim da bi me svi oni koji su učestvovali u tim borbama podržali u ovome što sam napisao.
Jer ako bismo prihvatili onu drugu verziju te priče, onda tu ne bi bilo nas koji smo svoju krv ostavljali po tim brdima i kotama.
U toj akciji su pored nas učestvovali: Beli vuk (pokojni Knežević), Ružini dobrovoljci, elitne jedinice iz Ilijaša i "Munje" iz Hadžića.
Poslije su tu stigle i jedinice Gardiske brigade, tj.
mladi vojnici.
Moja jedinica je na Vrbasovu inicijativu prešla iz Ilijaša, najprije u Taktičku grupu "Sonja", a zatim smo svi prešli u 3.
sarajevsku.
U većini akcija Vrbas je bio sa nama, a par nas je konstantno bilo uz njega.
Sad bi trebalo da vam bude mnogo jasnije ko smo mi, i šta smo značili u proteklom ratu.
Mislim da mogu dosta pomoši oko opisa događaja, i to ću uraditi od sra samo zarad istine o svim našim herojima koji položiše svoje živote za sve ovo što mi sada imamo.
Na kraju se svima izvinjavam jer su neki vjerovatno i stariji od mene, i ujedno molim da se ovaj tekst objavi u cjelosti jer samo doprinosi sagledavanju naše borbe a vjerujem da će se i mnogi obradovati i naći u ovom mom iznošenju nekih činjenica.
Mnogo hvala i do skorog susreta.
Pozdrav od preživjelih iz PLAVOG GOPLFA.
|
|
|
|
Oko Oko : Bijeljina
|
20504 |
06.02.2009 |
Ne treba da se prepucavamoVeliki pozdrav svima onima koji pišu o ratnim danima, i na taj način ne dozvoljavaju da se zaborave naši poginuli drugovi, kada ih je već naša država zaboravila.
Zamolio bih vas da ne pišete puna imena onih koji su živi, nego nadimke koje smo svi imali.
Takođe molim da budete malo precizniji prilikom opisa dogadjaja.
Znam da je svako drugačije doživio neke stvari pa zato nema potrebe da se prepucavamo da li se nešto desilo ili nije.
Pored toga, nije sada bitno ko je bio hrabriji, i koliko je ko dao doprinos pobjedi.
Najvažnije je da smo sada živi i da treba da se uzajamno poštujemo zbog svega onoga što smo zajedno prošli.
Veliki pozdrav svima od Oka.
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20499 |
05.02.2009 |
RE: Zuti mravi i Tocini vukoviDagi Gorane, da ti kao rođenom Vogošćaninu kažem da je Toce bio komandir Zutih mrava i to je bilo ime koje su oni sami sebi dali.
Svi koji smo sa njima ratovali znamo ko su ti momci.
Pošto si Vogošćanin onda bi trebo da znaš ko su: Maka, Okac, Tile, Denis i da ne nabrajam dalje.
Tešini vukovi su Popa, Šulc, Pice, Gata, Koko, Pesak, Slava, Kelja i posle se mijenjalo tokom rata.
Te dvije ekipe sastavljene u onoj noći kad je Žuč pala samo njih osam su počeli kopati rovove na "Ježevima", iako desno od njih, prema Krivoglavcima, nije bilo nikoga na liniji.
Tako su spasili neminovan pad tvog rodnog grad i ja im kroz moje pisanje želim odati posebno priznanje.
Ti ako nisi našao sebe u ovim tekstovima ne mora da znači da nisi bio nigdje.
Svi imamo priliku, kao nekad u školi da napravimo jedan sastav "kako sam proveo ljetni raspust".
Možda u tvome tekstu bude jedna lijepa priča za našu istoriju.
Samo pokušaj da ne spominješ Simu koji nije od Orlića izašao ni na jednu liniju.
Ili Šulca sa kojim sam prvih šest mjeseci dijelio dobro i zlo.
Ti znaš u kojoj je on jedinici bio zadnje tri godine, a to što je on prije rata nosio pušku za to mu skidam kapu.
Rat je trajao 43 mjeseca.
Pošto si tako dobro poznavao našeg Božura, ja bi te ovom prilikom zamolio da kažeš barem jedno ime sa kim se Božur potukao u poslednjih desetak godina njegovog života.
Na kraju zašto mene pitaš gdje su bile seoske straže.
Posle toga mnogi više nisu osjetili metak sa pričom: "Gdje si ti bio kada sam ja čuvao seosku stražu? " Ja sam pušku uzeo krajema aprila.
Ja ne pišem istoriju pa da se neko nađe uvrijeđen što njega nisam spomenuo.
Ja samo pokušavam da našem Željki pomognem u tome, a bilo bi mi bilo drago da se svi koji ste učestvovali u ratu javite sa svojom pričom, a ne sa nekom zajedljivom i ljubomornom pričom ko si ti, a ko sam ja.
|
|
|
|
Plavi Golf : Republika Srpska
|
20495 |
05.02.2009 |
Cvrle i PavlicaU toku borbi u Krajini, ja sam se zamjenio sa Cvrletom da zapali cigaretu sa Pavlicom.
Cvrle je sjeo pored Pavlice i oni su zapalili cigarete.
U tom trenutku poklopio nas je artiljeriski plotun.
Nastao je opšti haos.
Jedna granata je pala pod glavu Cvrletu i Pavlici, tako da se nisu ni javili.
Pavlici je cigareta ostala u ustima.
Pored toga, još dva mlada vojnika su bila ranjena, a i ja sam bio ranjen.
U opštoj pometnji, ja izvukao pokojnog Pavlicu ali se ne sjećam ko je izvuko pokojnog Cvrleta.
Bilo je jako žalosno da nije bilo nikoga da nam pomogne da ih, onako mrtve, normalno prebacimo do naših, nego smo morali da ih vučemo.
Nakon toga je došlo do rasula linije, pa su Šorak i još dvojica boraca, mislim da su bili iz Koševskog bataljona, otišli pravo u ruke Turcima.
Pronašli smo ih mrtve mnogo kasnije, kada je ta teritorija ponovo povraćena.
Ja ne znam detalje, jer sam bio povučen zbog ranjavanja.
|
|
|
|
Zeljko Pejovic : Njemacka-Fürth
|
20487 |
05.02.2009 |
Zaboravljeni HotonjPomaže Bog,
Ovo pisanje "Vogošćanina" je lijepo i zanimljivo, ali brate, isto kao i prije rata, Vogošća pa Vogošća...
ostalo je nebitno.
Ja sam stanovao iznad OŠ " Zagorka Dragović" - sad su je balije preimenovale u nekog lokalnog mudžahedina, ne znam tačno kao se zove.
Tu sam bio na liniji cijeli rat i branio unaj put kojim su ovi "mangupi" iz Vogošće ponekad "odšetali" do Betanije, naravno u novim uniformamam i sa pancirima, koji ja nisam obukao ni jednom u ratu, sa trakama oko glave tako da sam ponekad imao dojam daje i sam "Rambo" postao četnik.
Mislim, znamo svi ove napuhane heroje sa naušnicama, koji su samo dolazili da zakuhaju, ispale par okvira i nazad u Hotel na novi dernek! A onda po nama balije deru tri dana.
Čast izuzetcima, kojih je malo.
Hoću kazati braćo, da nije samo Vogošća i Vogošćani odbranili Srpsko Sarajevo, i mi smo pomalo puškarali.
Zašto niko ne pomene Terzu iz Hotonja, Terzić Nebojša, koji je svoj život ostavio u Hotonju, ili onih par Velešićana, Goju Nikolića, Buhe sa Huma, Mariće, Plazaniće, koji su po par puta bili ranjavani.
Neka nam "Vogošćanin Pravi" napiše koliko je puta bio ranjavan jer ko god je išao u akcije ili je poginuo ili je bio ranjavan bar dva-tri puta.
Koliko Boro Radić balija otpratio u Sarajevo radi njegove "Zere" koji bi sledeći dan zalegli na PAT-a na Mujkića brdu i derali se po Vogošći cjeli dan, da sa kao osvete...
sve se zna!
Meni je uostalom svejedno, hvala Bogu da živim gdje živim, ne zanima me ni Republika Srpska ni usrana BiH, tamo ne mislim nikada više da se vratim, samo me srce boli za običnom rajom, a ove mudonje palamude li palamude.
E dosta brate, i ja sam bio nakav četnik, jebi ga.
I to kažem sa ponosom, ne krijem se iza nekakvog nadimka, pa ko hoće neka me potrazi, samo sam branio svoji otadžbinu i svoj grad, Srpsko Sarajevo - zauvjek.
Željko Pejović
Fürth - Njemačka
|
|
|
|
Goran Djokovic : Vogosca
|
20484 |
04.02.2009 |
Bozur, Boro, Mico, Cvrle, Tosa...Dragi Željko,
rođeni sam Vogošćanin, i bio sam dole cijeli rat ali sad prvi put čujem za Žute mrave.
Istina je za Crvleta, on je znao da će poginuti na Krajini, i mislim da je Cvrčak sretan zbog toga jer se u svojoj psihi borio sa mnogo stvari, ali šta ćeš...
Božur, hm, šta reci za Božura? Jeste trenirao je rvanje i bio dobar sa Škorom, ali gdje se on nije volio pobiti? Ma jeste, i to obavezno sa nekim ko je glavu i po veći od njega i 20 kilograma teži.
Joj, visio sam ja kao klinac kod njega.
A kada bi 1991.
godine naišao sa žutim kedijem, pa digne tri prsta a ja njemu otpozdravim.
Kada je sjebo prst prilikom ispaljivanja tromblona, bio je hladan onako kao da puca.
O hrabrosti njegovoj je suvišno govoriti.
Stojeći je poginuo na Orlicu, tu je bilo još pet ljudi Spaso, Patak, Bikan, Cvrle i mislim Sima Hipik.
Kada je Božur poginuo tad je uslijedio juriš i stiglo se do zadnjeg rova na Orliću ali je našima nestalo municije, pa smo dali šansu Turcima da se konsoliduju.
Ma ta je akcija je mnogo smrdila, ali o tome neki drugi put.
O Bori nemam šta reći, veliki čovjek, iskonski pošten mangup, i veliki borac, o njegovim borcima imam djelimičo dobro mišljenje, izdvojio bih: Božura, Tošu, Cvrleta, Vitka, iako je tu bilo još dobrih momaka, ali bilo je dosta onih sto su voljeli spavati u hotelu "Park" povremeno izlazili na Žuč, ispucali par okvira i time pravili probleme ljudima koji su ostajali nakon toga na liniji.
Mićo Vlahović, strašno dobar momak, mislim najveći borac Vogošće, i po hrabrosti i po umjeću ratovanja, iako su domaći momci odradili mnogo važne stvari da Vogošća bude srpska.
Mići svaka čast i neka ga anđeli čuvaju, neću navoditi sve njegove borce ali Šorak i Šulc su se izdvajali.
Pena je bio strašan patriota od samog početka u srpskoj stvari, neustrašiv borac, pogotovo poslije rana zadobijenih na Misoči i povratka sa VMA, to je za klanjanje.
Joj mogao bih do ujutra, ima mnogo ljudi koje ne spominjete, ali eto želio bih pitati "Vogošćanina Pravog", gdje se nalazio prvi ratni štab naoružanih Srba u Vogošći? To je bilo mnogo prije dešavanja u "Pretisu", i Svraka i poziva za mobilizaciju, i gdje su bile prve seoske straže uspostavljene.
Puno pozdrava Željko, i stvarno svaka čast za ovu akciju u vezu Miće Vlahovića, i mnogo mi je drago što si našem dragom Božuru poklonio prostora.
Toliko za sad...
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20469 |
04.02.2009 |
Za Jovu Pejic Hvala ti Jovo što si me dopunio, pošto sam tada prvi puta bio na tim prostorim pa ne poznajem baš najbolje taj teren.
Naša oklopna vozila su bila na livadi kod škole, a ti znaš kako se to vidi sa Gradine.
Ja sam u mom tekstu napisao Kruške ali se radi o Kruševu, kako si ti napisao.
Okolna brda dominiraju nad tim terenom i pravo je čudo da se u Ajdanoviće moglo i doći.
Svako ko je u to vrijeme izlazio na borbenu liniju znao bi da se sa tog mjesta ne može krenuti u napad jer je sve kao na tanjiru.
Bilo bi dobro kada bi mogao da napišeš još neke tekstove vezane za vaš dio terena.
Kako je pao Vareš ili nešto slično.
Hvala ti od Vogošćanina Pravog!
|
|
|
|
Jovo Pejić : DonjosabanačKi
|
20462 |
03.02.2009 |
GradinaBrdo Gradina je dominantna kota između Krivajevića i Bakića, ključna za odbranu Olova.
Od početka rata pa do decembra 1992.
godine na Gradini nije bilo utvrđenih položaja.
Prostorom između Ajdanovića i Malinovice krstario je sa svojom grupom Fehim Đogo i ubijao sve srpsko na šta je naišao.
Nakon nekoliko bezuspješnih potjera Đogo je ubijen u septembru 1992.
godine i na „njegovoj“ teritoriji nije bilo incidenata u periodu do decembra.
Komandant brigade potpukovnik Krstić insistirao je da taj položaj bude utvrđen od strane naših jedinica ali je naš komadant Mlađo Motika tih dana bio preokupiran planovima za zauzimanje muslimanskog uporišta u Medojevićima, koje je jedino bilo preostalo unutar naše teritorije.
Muslimani se iz te „enklave“ kretali ka Kruševu i Polomu i usput ubijali one na koje nalete.
Nije bilo naših utvrđenih linija jer nismo imali dovoljno boraca.
Prilikom zauzimanja Medojevića, Mlađo je poginuo 07.
12.
1992.
godine a taj ili naredni dan muslimani su se utvrdili na Gradini.
Naš borac S.
J.
se napio, izašao sam na Gradinu, na vrhu je postavio srpsku zastavu i vratio se.
Iritirani zastavom muslimani su izašli na vrh i tu se utvrdili.
Nakon što je komandant Mlađo sahranjen i dužnost preuzeo Dragislav Motika Daca, odmah je krenuo da zauzme Gradinu.
Po dubokom snijegu 12.
12.
1992.
godine krenuli smo iz pravca Jelovca a na vrhu smo naišli na prostor koji nije obrastao šumom, sa kamenim gromadama idealnim za utvrđivanje položaja.
Iz onog kamenja muslimani su otvorili jaku vatru i nije se moglo dalje.
U martu 1993.
godine ponovo je pokušano zauzimanje od strane interventnog voda, ali su tada muslimani pustili napadače u potkovicu, otvorili unakrsnu vatru i ovi su se jedva izvukli, zahvaljujući onom istom kamenju.
Tek nakon ovoga pristupili smo izradi „prokresa“ u šumi i utvrđivanju linije od Malinovice do kuća Jelisića koji su tada bili jedina odbrana na tom potezu dugom oko 2 kilometra.
Zauzimanje Kruške, brda koje je neposredno u podnožju Gradine, idealno za dejstvo snajperom i svačim drugim po našim položajima, bilo je praktično neizvodljivo.
Sama konfiguracija terena, brdo je u obliku ogromnog mravinjaka, otežavala je gađanje iz artiljerijskih oruđa.
Prilikom granatiranja muslimani su se povlačili sa Kruške na padinu Gradine odakle su osmatrali naše položaje i prostor između položaja.
Pri kretanju naše pješadije ponovo bi zaposjedali svoje rovove i tukli po nama.
Mislim da je razlog zašto se krenulo na Krušku u novembru 1993.
godine bila nedovoljna priprema i nepoznavanje uslova na terenu od strane naredbodavaca.
A nije ni čudo, kad oficir zaliježe na zvuk maljutke.
Prilikom borbi za Krušku o kojima piše "Pravi" poginuo je i Milutin Mitrović iz Ajdanovića, jedan od najhrabrijih i najvećih boraca Visoravni.
Vječna mu slava i milost Božja.
|
|
|
|
Aco :
|
20424 |
02.02.2009 |
SkrkaraE brate, svaka ti čast na ovim tekstovima! Ježim se svaki put kada ih čitam.
Za ovog Skrkara koji se hrabro bacio na bombu i spasao bar pet boraca znam da se zvao Milorad a raja ga je zvala Zajko.
Nastavi da pišeš, molim te!
Poštovanje!
Slažem se sa tobom Aco! Jedna molba: ukoliko nemate naša slova na tastaturi, koristite sledeće znakove prilikom kucanja nadimaka, vlastitih imena i prezimena, tako da bar ona budu tačna, jer neka od njih su jako zbunjujuća.
Koristite sledeće znakove:
ž - ` Ž - @ Š - [ Đ - \ Ć - ] Č - ^ š - { đ - | ć - } č - ~
|
|
|
|
Razvigor :
|
20419 |
01.02.2009 |
Borbe u ljeto 1995.
godineSvaka ti čast brate na ovim tekstovima, sa zadovoljstvom te čitam.
Opiši, molim te, i one strašne borbe iz juna i jula 1995.
godine, kad su balije krenule da zauzmu Srpsko Sarajevo.
Živ bio i svako ti dobro!
|
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20418 |
01.02.2009 |
Aco Marin - CvrleCvrle je bio Vogošćansko siroče i odrastao je kod dede i babe.
Majka mu je nastradala kad je on bio sasvim mali.
Poginula je kada je udario auto kod Ogreva, dok se vraćala od svojih roditelja.
Nakon toga, otac mu je poginuo na tom istom putu, samo jedan kilometar dalje.
Njegovo ime je Aco Marin-Cvrle.
Kad je Vrbas postrojio našu jedinicu i rekao da se ne smije pljačkati jer će on osjeći ruku svakome koga uhvati u krađi, Cvrle je na to dodao onda će se Grila iz Krajine vrati kao ćutuk, bez nogu i ruku.
Bio je uvjek pun šala iako je imao govornu manu.
Učesnik je mnogih akcija.
Neka mu je vječna slava i hvala.
|
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
20414 |
01.02.2009 |
Cvrle i ŠorakKrajem 1995.
godine poslati smo na ispomoć u Krajinu.
Bio je dogovor da nam Krajišnici obezbjede MTS, pa smo ponijeli samo ličnu opremu.
Međutim, na kraju samo morali da sve to naručujemo iz Vogošće.
Spavali smo po kućama jer su Arkanovi tigrovi spavali u kasarni na Manjači.
Nakon dopremanja naše tehnike, počele su borbe za vraćanje izgubljenih teritorija.
Na lijevom krilu su bili Tigrovi, a desno od nas 16.
kraiška.
Prvo smo prošli kroz Strićiće, koje je neprijatelj u bjekstvu napustio.
Nailazili smo da stare ljude koji su bili zvijerski pobijeni, kao i naživotinje na kojima je farbom bio ispisan neki znak.
Sledećeg jutra, u predahu između borbi, sjedili smo Cvrle, Šorak i ja na nekim balvanima i razgovarali o akciji koja je bila pred nama.
Dok smo mi pili kafu, skakutao je Grila oko nas tražeći morfijuma, kojeg sam ja uvijek imao u zalihi za ranjene borce.
I dok smo tako razgovarali, Cvrle mi je na njemu svojstven način ( ponekad je i malo mucao ) rekao:
"Ne brini, ako budeš ranjen, tu sam, opet ću te nositi! "
Ovo je rekao kao da želi da me ohrabri.
I doista, prilikom moga ranjavanja na Goraždu, Cvrle je bio taj koji me je izvukao.
"A ja ću da štitim Cvrleta dok te bude nosio! " - nadoveza se na to Šorak.
Meni takva diskusija nije prijala, pa sam im odbrusio nešto ljutito.
Uvijek sam smatrao da takvi razgovori priziva nesreću.
Na to nam Cvrle tužnim glasom reče:
"Nemojte da brinete! Ja sam došao u kraj u kome sam rođen, i siguran sam da se kući neću živ vratiti.
"
U napad smo krenuli 29.
9.
1995.
godine.
I već u prvim satima akcije do mene stiže tužna vijest da je Cvrle poginuo.
Da nesreća bude još veća, Draganu Šorku javiše da dva njegova mlada vojnika ranjena, pa ovaj pođe da ih nađe, ali je zalutao i naišao na neprijatelja.
Našli smo ga tek nakon nekoliko dana.
Tog dana sam izgubio još dva dobra druga.
Neka im je vječna slava i hvala za sve ono što su učinili za srpski narod.
PS.
Bio bih zahvalan svima onima koji znaju nešto više o ovim događajima da to i napišu.
U toku rata, svi smo imali nadimke, pa se nažalost Cvrletovog imene ne sjećam.
Dragan Šorak je rođen 1969.
godine u Bačkoj Palanci, pogino je 29.
9.
1995.
godine, u 25 godini života.
|
|
|
|
Neko :
|
20309 |
26.01.2009 |
Mijatovica kosaVogošću je spasio Dragan Josipović kada je postao komadant Vogošćanske brigade.
Vogošća je imala dosta junaka i dobrih boraca, ali treba priznati i neke poraze na Žuči, ali i pobjede na Golom brdu i Mijatovića kosi.
Svi muslimanski junaci sa Žuči su poginuli upravo na Mijatovića kosi.
Ovdje uključujem i njihova dva komadanta.
|
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
20277 |
25.01.2009 |
RE: Piksi, Janjus, BetanijaTod dana na Betaniji, zajedno sa kapetanom Piksijem je poginuo i Ranko Bunjevac, a pokojni Sorak lakše ranjen u ruku a Janjuš u nogu.
Piksi je par dana prije pogibije postao tata.
Stupar je bio jedan arogantni idiot koji je nas nazivao "običnim teritorijalcima" koji ne znaju ratovati, a svaki naš borac je bio sposobniji za rat od njegovih.
Sama ta akcija je bila jako čudna! Sticajem okolnosti 1997.
godine u Crnoj Gori sam upoznao jednog Stuparovog vojnika koji se u Vogošći predstavljao pod sasvim drugim imenom (srpskim).
Od njega sam saznao da su u toj jedinici bili pretežno ugovorci.
Njihov zadatak je bio da omoguće nekome sa druge strane da izađe iz okruženja.
Taj vojnik je bio musliman ali nije bio jedini! Dok su bili pod ugovorom imali su srpska imena.
Pričalo se da su neki iz Beograda dan ranije ušli u "Plivu" sa namjerom da iznesu neku dokumentaciju, tako da ispada da su ljudi izginuli zbog recepata.
Taj vojnik se posle rata vratio u rodno mjesto, ali tamo ga niko nije prihvatao, ni Srbi a ni muslimani pa je radio teške fizičke poslove da bi preživio.
U toku rata je bilo sitnijih prelazaka sa jedne na drugu stranu.
Neki su prelazili liniju kao da se ništa ne dešava.
|
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
20242 |
24.01.2009 |
Za Vogoscanin PraviSvaka čast brate, imas dobro sjećanje.
Čini mi se da smo te kišne noći bili zajedno.
Sve se to tako odigralo, međutim da se Gargamel nije vratio ranjen i držeći infuziju u jednoj ruci rukovodio vraćanjem položaja, ko zna šta bi se tada desilo! Dobro se sjećam mudžahedina koji su primili kilograme olova, a nastavljali da idu po par metara dok ne padnu.
Nije jedini Sara tada ostao...
U Srednjem ni Mauzer nije pokrenuo svoje ljude.
Nemam pojima zašto, ali i bolje je tako jer smo se sami svojim snagama odbranili.
Meni se čini da smo tada trebali da padnemo, i da je sve to tada bilo isplanirano i dogovoreno.
Radmila Bunjevac je bila u Višegradu.
Nisam siguran da li je otišla dalje.
Znam da su joj sestra i zet u Zvorniku.
|
|
|
|
Miner Vogosca : Melbourne
|
18543 |
03.08.2008 |
Da ne odu u zaborav!Mnogi su sa velikim razlogom pomenuti na ovim stranicama, ali ima još puno onih o kojima bi trebalo ponešto napisati.
Bikan, momčina koji dođe iz Prigrevice da brani i pomogne svojoj braci u Vogošći.
Volio bih kad bi neko napisao njegovo pravo ime i prezime.
Poginuo u isto vrijeme kada i Božur.
Jedan od rijetkih ljudi koji je iz osamdesetčetvorke pucao u hodu i išao u napad nepognut.
Tako je i poginuo.
Jedan od najhrabriji ljudi koje sam gledao u akciji.
Slava mu! Trebalo bi otići i na njegov grob negde u okolini Apatina.
Božo H.
, tih čovek, dobar otac i suprug, sa velikim srcem.
Poginuo na Glavici.
Imao je hrabrosti i izađe ispred linija i daje mi obezbijeđenje.
Zaslužuje da stane uz rame sa ostalim Vogošćanskim Herojima.
Slava mu!
Vučko, isto kao Božo.
Uvijek prisutan kad je orilo i gorilo.
Ne znam mu ime i prezime ali oni pravi koji bijahu na liniji ga se sijećaju i bilo bi lijepo da nešto detaljnije napiši o njemu.
Pogonuo na Glavici od iste granate kao i Božo.
Ne znam gdje im je vječni dom.
Ja im uvijek palim svijeće i oni su zauvijek u mom srcu.
Onima koji do kraja ostadoše na linijama i ne uzmakoše do sramotne i kukavičke predaje u dejtonu ( namjerno neću da napišem velikim slovom), a pogotovo ekipi koja sebe iz zezancije nazva " Žuti mravi" veliki pozdrav od Minera.
|
|
|
|
Miner :
|
18420 |
25.07.2008 |
Hvala ti brateE pa Željko hvala ti od sveg srca što zapali i jednu svijeću u moje ime na grobu Mićinom.
Svi oni koji su bili njegovi suborci ili povremeno sa njim učestvovali u akcijama i dan-danas ga nose u svojim srcima i pale mu svijeću širom kugle zemaljske.
Neka mu je viječna slava.
Miner
|
|
|
|
Dragan Tasic : Beograd
|
18089 |
18.06.2008 |
Potrebna pomoc...Ja sam član Tima za odbranu Profesora Dr.
Vojislava Šešelja i sasvim slučajno sam naleteo na vaš sajt.
Potrebna su nam svedočenja ljudi koji su poznavali Muju Džafića i njegovog sina, a posebno detalji koji se odnose na sve ono što su doživeli nakon povratka muslimana (mučenje u policiji,....
).
Inače, i Mujo Džafić i njegov sin su bili borci u jedinici Vasilija Vidovica - Vasketa...
Unapred se zahvaljujem svima koji će se odazvati uz napomenu da je to HITNO!!!
Možete me kontaktirati ili na mejl
dragan.
tasic@yahoo.
fr
ili na telefon
064 80 77 025
|
|
|
|
Miner : Vogosca
|
17156 |
28.01.2008 |
Miner iz VogosceDugo vremena sam razmišljao da li da se uključim na ovaj sajt.
Znam da mozda gubim svoj mir koji sam gradio i već stekao živeći u ovoj dalekoj zemlji.
Ali prošlost rovari po meni, ne mogu da zaboravim.
Zbog toga ću da opišem neke događaje između 1992.
i 1996.
godine.
Vrijeme bi trebalo da izliječi rane! Ali bol tinja u meni, i neće da napusti dušu, pa ponovo vaskrsne, pogotovu kada se popije koja više.
Mnogo sam stvari preživio, i puno je ljudskih sudbina upetljano u moj život da se neke stvari zaborave.
Moj cilj je da pomenem u pravom svijetlu neke ljude, koji za Srpstvo dadoše, najveću moguće žrtve - svoje živote.
Počeću od vruće rasprave o pogibiji Bore Radica.
Daću svoj opis tog događaja.
Pomenuću neka imena i nekih ljudi, za koje vjerujem da su još uvijek živi.
Sva prava imena će biti dostupna preko Željka, a ako negdje pogriješim molim vas da me ispravite ili dopunite.
Ovo sve dugujem (ili dugujemo) u ime pokojnog Đidija i malog Lale, heroja ravnih Boru.
Došli su tu na to mijesto prije njega što znači da su u duši bili isti kalibar.
Treba pomenuti i momke koji ostadoše živi: Peša, Jugo, Mišo a nešto kasnije i koji dođoše uz Boru: Slava i Joša.
Svima njima pokojnim, ali i živim treba odati počast jer su bili tu, na liniji ubitačne vatre, a Bog odluči koga da uzme sebi, a ko da pretekne.
Oni koji izvukoše Boru neka im je čast.
Ali mi koji smo bili tu blizu tog dana a ne izvukosmo Đidija i Lalu neka nam je na nečast.
Ovdje i sebe stavljam.
To je za četiri godine ratovanja, najveća vogošćansko-semzovačka izgubljena bitka.
Jer kao pravoslavni vijernik koji vjeruje u Strašni sud moram i o tome razmišljati.
Pitam se da li iko razmislja kao ja.
Kad-tad će nas "gore" postrojiti Boro, Đidi i Lala.
Vjerovatno će na Boro pucatizauške.
Neće nam oprostiti što njega izvukosmo a ostavismo Điđija i Lalu.
Znam da on to nikada ne bi uradio!
Dragi saborci, mi koji smo bili tamo, treba da damo svoj dug istini.
Sa moje strane, ja ću dati svoj opis i imena ljudi koji mogu pomoći da se napokon dođe do prave istine.
Nemojte da zamjerate jedni drugima na nekim slabostima, nego date sve od sebe da se najzad sazna prava istina.
Ovo sve pisem u ime Điđija i Lale, pravim momcima i uz Boru neka im je viječna slava.
Za moje prvo javljanje pozdrav svima zivim borcima Vogošće, Semizovca, Ilijaša, Iliđe, Romanije i cijele Republike Srpske.
A poginulim borcima iz tih krajeva vječna slava.
|
|
|
|
Simo :
|
16940 |
04.01.2008 |
RE: Bijeli tigar Ne znam kako neko može zaboraviti pokojne: Trišu, Mastu, Raku, Gipsu...
Svi oni su bili sa Blagovca i među prvima su stali u odbranu Vogošće zajedno sa mnogim svojim komšijama.
Ne znam kako bi se stvari odvijale da su Turci uspijeli izvuci još granata iz Pretisa u čemu su ih spriječili upravo momci sa Blagovca na samom početku rata.
Naravno da je kao i svugdje bilo i onih koji su kokošarili i krali ali je glupo uopštavati neke stvari u jedno!
Pozdrav za sve Blagovčane!
|
|
|
|
Oko :
|
16936 |
03.01.2008 |
Mico na GorazduTačno, Gromovniče Mići je i na Goraždu stao na paštetu iz koje je izletio ekser to je bilo oko 7 aprila.
Čitam dosta tvojih poruka i od "Srbina Zauvjek" ističem dojam da se dobro znamo i da smo ratovali zajedno.
Imam i jednu mićinu sliku sa Goražda, koju ću nekom prilikom poslati.
Poštovani, najbolje je da tu sliku pošaljes na slavicnet@hotmail.com i ja cu je staviti na ovu stranicu.
Pozdrav, Željko
|
|
|
|
Vogosca :
|
16909 |
30.12.2007 |
|
Ko god da je imalo valjao na Blagovcu taj je otišao iz tog legla kokošara i pljačkasa napuštenih kuća.
|
|
|
|
Bijeli Tigar : Bijeljina
|
16905 |
30.12.2007 |
Pozdrav VogošćanimaPozdrav za sve Vogošćane.
Ovaj sajt je ekstra, ali ne mogu više da čitam laži ovih pojedinih muslimana.
Vogošća ima još mnogo junaka, trebalo bi malo i druge pomenuti, a ne samo jedne te iste.
Volio bih kada bi neko spomenuo i nekog junaka sa Blagovca.
|
|
|
|
Prijatelj :
|
16901 |
30.12.2007 |
Mićo VlahovićNovembra 1992.
godine, kada je Antić postavljen za komadanta zajedno sa njim je došao i Mićo.
Tada je formiran IDV ( izviđačko-diverzantski vod ), koji je imao 13 boraca, ali se broj mjenjao u zavisnosti od zadatka koji su dobijali.
Ipak, "prva postava" je uvjek bila uz njega.
Prvo Mićino ranjavanje u Vogošći je bilo na Perivoju, februara 1993.
godine, u lijevu šaku.
Nikada nije išao doktoru sve do se zadatak ne izvrši.
Tako je bilo i kada su poginuli Nešo i Grga.
Ranjen je u vilicu a Ćurka u lakat.
Ni tada nije otišao doktoru sve dok nismo poginule izvukli.
Zadnje ranjavanje na Treskavici, novembra 1994.
godine, nije preživio.
Ranjen je iz blizine, mada neprijatelja nije bio na vidiku.
Najbliži je bio Šorak (poginuo na Manjači) i od njega sam čuo najuvjerljiviju verziju.
Posle Mićine pogibje, svi koji su bili nerazdvojni Mićini saborci i prijatelji, postali su nepoželjni u jedinici od strane novog komadanta Alija.
Svi smo napustili jedinicu, a nekima su i prijetili.
Da napomenem i to da su svi bili hrabri i dobri borci.
Jedinica je najviše boraca izgubila na Nišićkoj visoravni (Moca, Veki), u Goraždu, Manjači, Poljinama, Žuči.
Bio je i jedan broj onih koji su se samo vodili da su kod Miće u jurišnom, poput Regoje, Cige i ostalih, zbog kojih smo mi imali problema sa korpusnom policijom koja je došla da hapsi, ali smo mi njih razoružali i zarobili.
Ovo je samo jedan mali djelić Mićinog života u Vogošći.
Sahranjen je u Velikim livadama kod Zrenjanina.
Neka mu je vječna slava i hvala!
P.
S.
Ovo je jedna od Vogošćanskih priča, kojih ima mnogo ali biće napisane kada im dođe vrijeme.
|
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
16773 |
21.12.2007 |
|
Unuk riste radića živi u Bijeljini a sin na Blagovcu.
|
|
|
|
Nije Bitno :
|
16698 |
16.12.2007 |
Cijenim samo argumenteRade, čitajuci tvoje priče tu na ovoj stranici, ja imam osjećaj da si ti u toku rata svaki dan bio sa ženama na kafi, a ne u ratu.
Tako se ponašaju osobe koje nisu ni vidjele rat, već se deru na sva usta da bi sebe prikazali kako su bili veliki ratnici.
U svakom svom komentaru isto pišeš.
Jedini koji me je uvjerio tu na ovoj stranici je Gospodin Željko on daje argumente i brojeve, imena i prezimena i godišta osoba koje su poginule i gdje.
Ja ne odobravam zločine, daleko od toga! Svi trebaju da odgovaraju za ono što su počinili ali treba sve da se dokaže a ne samo na sva usta vikati.
Gospodin Željko je to sve stavio tu pa kome ne odgovara neka zaobidže svaka čast za to.
Pozdrav svim dobronamjernim.
Željku hvala.
|
|
|
|
Bijeli Tigar :
|
16677 |
14.12.2007 |
Risto RadicDa li možda nesto znas o četničkom vojvodi iz Vogošće Risti Radiću.
Bio bih ti zahvalan da nešto o njemu napišeš.
|
|
|
|
Srbin Forever : Svijet
|
16673 |
14.12.2007 |
RE: JanjeHa ha ha ha...
mislim da je Janje prestao piti kad se ozenio..
ili se ipak varam ha ha....
Na pocetku ratovanja zajedno smo bili na nekim polozajima a i kad je ranjen bio sam prisutan....
Na mojoj svadbi nesjecam se da se napijo ha ha....
ali ostali jesu...
Mladjo, Grga i ostala ekipa ha ha...
Lijepa je to ekipa bila, uvijek zajedno i uvijek jedan za drugog su bili tu...
svaka cast...
|
|
|
|
Srbin Forever : Svijet
|
16666 |
13.12.2007 |
Vogošća i vogošćanski herojiKad vec spominjete Vogošću i njene heroje, moram da kažem da dosta blatite, ali i dosta hvalite.
Svi zaboravljate neke momke koji su bili u srcu junaci, pa poginuše kao sto je pokojni Tošo, ili Galinac, ili pak Sorak koji je došao iz Srbije da brani Vogošću i Republiku Srpsku.
Mnogi od ovih što ih vi spominjete nisu smjeli ni proviriti na položaje kada su bile žestoke borbe.
Znam to iz ličnog iskustva.
Dođu do rovova, sjednu, pripreme bombe i navijaju kada će artiljerija završiti svoje da pobacaju bombe i ispucaju po par stotina metaka.
Da li znate ko je zaustavio turke na "ježevima"? Znate li gdje su sada ti momci? Ja sam jedan od njih, ali ne pišem ovo radi sebe već radi onih koji su doista bili heroji.
Znate li koji su momci bili na koti 850? Opet ću reći da sam bio i ja, ali i još mnogo dugih o kojima vi nemate pojima.
Znate li koji su momci išli u pomoć Krajišnicima na Manjaču?
Jedini koji je bio sa nama na koti 850 je bio pokojni Špiro i ja mu to nikada ne mogu zaboraviti.
Da li se iko pita šta je sa Miloradom Ticom, koji ostavi nogu na Glavici kad su i Tošo i Maka poginuli?
Zeljko, znaš da te poštujem i cijenim, ali ako već imamo pravo da pisemo i kažemo sta mislimo onda barem nek to bude istina i samo istina!!!
Još bih mnogo toga mogao reći, ali kada su vam heroji samo oni koji su samo gledali kako će otići u TAS, uzeti golfa, prodati ga, otići na more, a pravi junaci tada nisu imali ni hljeba kod kuće! Gledajte istini u oči i molite Boga da vam ne vrati milo za drago!!!
S vjerom u Boga i svako dobro svim dobronamjernima.
|
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
16660 |
13.12.2007 |
Junaci Za Stojadina si u pravu da Viliju nije bilo Joke i Neretve i on bi ležao u Zenici, a ne u Kuli.
Nije on cinkario, jer je bio u vojsci u Splitu.
Mnogi tkz.
"jaki" momci Blagovca, Vogošće i okolone su u ratu bili kokošari, a sad se opet pominju mada ne zaslužuju da im se ime pomene, skupa sa Mićom Škorom, Grgom, Nešom i ostalima koji ostaviše kosti od Goražda do Manjače.
Da pomenem još jednom:
1) Ja pišem o onima koje sam poznavao, i bilo bi mi drago da i vi napišete ponešto o osobama koje su meni poznate, i u koje ne sumnjam da su bili junaci.
2) To što se ovde piše o Gagi ili Viliju, ne znači da su bili junaci.
Na čitaocu je da izvuče pouku ko je "dobar" a ko "loš".
|
|
|
|
:
|
16656 |
13.12.2007 |
O vogoscanskim junacimaPozdrav Zoki, uvjeren sam da će se još mnogo bivših Vogošćana javiti i javno kazati tko su pravi heroji.
Ja sam eto "ugašen", jer mislim drugačije i što pokušavam reći da su veći oni koji su branili porodicu, ognjište, prađedovinu, nas svih, od onih koji su imali prava kako to kažu da dijele ili prodaju golfove, saobraćajne i sl.
Ceca je na Floridi, Desimir je umro jesenas, Rada iz Šekovića se udala u Srbiju.
A što se tiče Vitka (Vilia), pa tko je za njega znao u Vogošći, čak i na Blagovcu su za njega bile face Gipso i Genga.
I kad su na trening dolazili u dvoranu, morao ih je Joka u stojadinu dovlačiti, da se ne zagube.
Za Vilia se prvi put čulo kad je ocinkario Muse za onu zlataru u Švici, pa oni zaglavili u Zenicu, a njega nagradili pomilovanjem.
To što ga je Gaga 92 "sveo" i posjeo kraj sebe da kao fol oni regrutuju kružeći u džipu, ne znači da je skinuo zemlju sa opanaka.
Najkrvavija je ona "munđosi napadnu na kapiju Pretisa, a dodju Vili i Dule i srede stvar" - bježite djeco s prozora.
|
|
|
|
Zoran :
|
16651 |
12.12.2007 |
Ko su bili pravi heroji?Prije nekoliko dana sam "nabasao" na Tvoj sajt i ovo što se tiče Vogošće jako je dobro.
U potpunosti bih se složio sa ovim što je rekao da je Vogošća imala mnogo heroja ali se stalno spominju ovi "heroji" sumnjive kvalitete kao što su Gaga, Vitko...
Kako to da se niko od "pravih" Vogšćana ne sjeća Grge, Điđe, Raseta, Cvrleta, Šorka, Mire Toše, Anđelka Markovića, kapetana Zorića, Blaške, i ostalih pravih heroja i ljudina koji su dali sve.
Niko ne spominje i raju koja su od prvog do zadnjeg dana izdržali u "trapu" kao što su Okac, Pape, Ganga, Šile, Šoja, Brane, Pike, Toronto, i ko zna koliko još njih kojih se sada ne mogu da sjetim i kojim se sada izvinjavam zbog toga.
Ako neko zna šta je sa Papetom, Radom, Cecom neka napiše na sajtu ili nekako neka javi...
i još pozdrav Vladi Marinu ako još lista ovo.
|
|
|
|
:
|
16626 |
09.12.2007 |
Za PitaraNe znam ko si i šta si, ali znam da si veoma neobavješten kad možeš reći za jednog Vitka da je bio seljačić.
Bilo je raje koja ga nije voljela ali generalno gledajući nije bio ni "s" od seljačića.
Vjerovatno su tvoji kompleksi isplivali na površinu posle toliko godina pa sad mlatiš praznu slamu.
Pozdrav svim Vogošćanima!
|
|
|
|
Aldin :
|
16495 |
02.12.2007 |
Saobraćajne dozvoleNe mogu ti reći kako mije drago kad kritikujes pojedince.
O Vogošćanima ti ne mogu ništa reći je nisam iz tog kraja.
Ali za vozačke dozvole znam da su se prodavale i po dijaspori za 500 DM.
Mnogi su ih kupili, u ratu i uspješno prevodili na Njemačke.
Dok ih neko nije provalio.
Bili su mnogo naivni! Pozdrav, Željku.
|
|
|
|
Natasa : N.Banovci
|
16488 |
01.12.2007 |
Za SemizovcankuHvala puno.
Volila bi da znam ko si, pa ako moze (ako želiš) da se javiš na moj email obrati se gospodinu Željku, i dobićeš ga od njega.
Pozdrav od mene!
|
|
|
|
Spiro : Novi Banovci
|
16487 |
01.12.2007 |
Za SemizovcaninaNisam mogao izdržati a da se ponovo ne oglasim u vezi lupetanja ovog takozvanog Semizovčanina.
A šta sam ja to trebao da pričam sa Hetom, Salemom, Hamićem, Biserom, Tahirom i Soldom.
Izuzevši Tahira sa kojim sam vrlo često ribario, sa ostalima sam bio samo komšija, a nikad prijatelj.
Nije mi jasno kako se to sad oglašavaju i pljuju samo po mrtvima.
Po tebi ti koji su svoje živote dali, hajde da kažemo kao i većina poginulih Srba u proteklom ratu, da ne kažem da su branili Srpstvo, ali imam pravo i hoću da kažem da su branili srpski narod, da mu se ne dogodi ono što se dogodilo meni i stotinama hiljada ratnih siročadi u Drugom svetskom ratu.
Dosta je takvih kao ti, koji pljuju po svemu što je Srpsko.
Za tebe su sve golfove iz TAS-a pokrali Boro, Špiro, Gipso i Božur, po tebi oni su i krivi za ovaj rat.
Zašto ništa ne pišeš o Joji Tintoru, o Momi Mandiću, o Krajišniku? Zašto ništa ne pišeš o velikom komandantu Semizovačkog bataljona R.
Jankoviću?
Znam ja kako je poginuo Radislav Djukanović.
Poginuo je na prvoj borbenoj liniji i ostavi njegove kosti da počivaju na miru, jer nisi dostojan da pričaš o njemu ni da spominješ njegovo ime.
Ne znam ko si, koje vjere, ali pretpostavljam da si srpski izrod.
|
|
|
|
Spiro : Novi Banovci
|
16482 |
01.12.2007 |
Nevjerovatne izmisljotineNe znam ko je ovaj što piše o vogošćanskim borcima i izmišlja gluposti i laže.
Kao prvo, Špiro nikada nije vozio nekakvu "alfu".
Nije istina ni da nigdje nije radio, jer sam ga ja nakon dolaska iz JNA zaposlio u Pretis, gdje radio je najteže poslove u kovnici ili "petici" kako su taj pogon zvali radnici Pretis-a, a zatim prešao u "Kones".
Po odlasku iz Pretis-a, on je sa Acom Kablarom i Mišom Jovanovićem držao kafanu u Društvenom domu Semizovac.
Nikada nije imao ni jednu bjanko saobraćajnu dozvolu, jer da ih je imao ja svoga "renoa 4", kojeg sam kupio od Vele Bjelića ne bih legalno registrovao nego bih popunio tu saobraćajnu.
Što se tiče tih stotina hiljada maraka, kamo srece da ih je imao, vjerovatno ne bi išao ni na Žuc ni na Ravni Nabožic, nego bi sa svojom ženom i djecom uživao negde u Srbiji kao što je to radila većina "tatinih sinova" naših "velikih Srba", a roditelji mu se pod stare dane ne bi potucali po bijelom svijetu isto kao i njegova žena i djeca.
Možete sada pričati što god hoćete, ali to pred Špirom da je živ ne bi smjeli reći, jer Špiro nije bio miš, a to što pišem potvrdiće svi oni koji su ga dobro poznavali i sa njim ratovali.
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
16481 |
30.11.2007 |
RE: O vogoscanskim junacima Evo kao što vidiš, tekst sam objavio uz minimalno korigovanje.
Slažem se sa tobom da je bilo mnogo junaka i mimo Božura, Bore i drugih o kojima ja pišem, ali ja nisam imao sreću da ih upoznam pa ne mogu o njima ništa napisati.
Ja čak ni Nebojše Špririća ne mogu da se sjetim, mada mi se čini da sam ga upoznao.
Moje mišljenje o Vogošćanima koje sam ja poznavao se kreće u rangu od "jako loš" do "izuzetno dobar" i uglavnom se poklapa sa onim što čujem i pročitam na onom forumu.
Ne sumnjam da su ovi koje si ti naveo bili veliki junaci, ali o njima ništa ne znam i zbog toga ne mogu ništa ni napisati.
Jeste da nisam Vogošćanin, ali to samo služi na sramotu tebi i takvima kao što si ti, jer sam ja o "vašim" junacima napisao mnogo više lijepih riječi nego mnogi od vas! Da imaš i malo kulture, znao bi i onu narodnu mudrost da treba govoriti "o mrtvima sve najbolje", a ne ljagati a da se pri tome i ne potpišeš.
 Sa Borom Radićem nisam bio nikakav prijatelj, kako napisa ona Trapara u BUM-u.
Poznavao sam ga samo par mjeseci, od maja do njegove pogibije.
Za ono što je on uradio za Srpstvo imam izuzetno poštovanje, mada ja i on nismo "isti soj" i nikada ne bismo mogli biti prijatelji.
 Međutim, što se Božura tiče, u njega mi ne diraj jer njegovu sliku držim na ikoni.
Ti o životu ništa ne znaš ako tvrdiš da je on bio pokvaren! Jeste da mi je poklanjao golfa, i to novog iz Fabrike, ali ja nisam htio da ga uzmem.
Međutim, ako baš hoćeš da znaš ni on sebi ni jednog golfa nije uzeo, bar ne u ono vrijeme dok sam ja bio u Vogošći.
Boro i Božur su bili jedini koji su mogli da se ušetaju u Fabriku, prođu Jojine i Koprivičine straže i izvezu golfa a da ih pri tome niko ne priupita šta rade.
Za razliku od njih ti i svi oni tebi slični su po Vogošći vozili ukradene aute bez papira i tablica.
I ne samo to, kako mi Božur jednom reče:
"E vidi ih! Većina njih do rata nije ni sjela za volan, a sada svake sedmice razbijaja po jednog novog golfa.
"
U isto vrijeme znam da je Božur nekim dobrim momcima "izvezao" golfa iz Fabrike, i to bez pare i dinara.
Kaže on meni:
"A šta ćeš, Brate, dobar je borac! Možda će sutra poginuti.
Bolje da on voza nego oni na Palama! "
A što se Špira tiče, i tu sam te uhvatio da lažeš.
Ako baš hoćeš da znaš, kada je počeo rat u MUP-u Vogošća je bilo četiri stotine obrazaca za vozačke dozvole.
U Vogošći je prodato oko 200, od toga je polovina prodata po cijeni od 500 maraka, dok su sve ostale otišle na Pale i dalje tako da nema logike da je Špiro imao svih tih 100 dozvola u džepu.
Kao što rekoh, Špiru nisam poznavao, ali ti niko ko ovo čita neće povjerovati da je on kod sebe "u pancirima imao nekoliko stotina hiljada maraka".
Iz ovih tvojih nebuloza se jasno vidi da izmišljaš i lažeš.
A šta i da je prodao 5 ili 10 saobrašajnih dozvola? Na desetine Vogošćana je prodavalo dozvole! Vjerujem da si i ti preprodavcima saobraćajnih dozvola ljubio ruke i uvlačio im se u guzicu da ti daju jednu na "veresiju" ali ti to oni nisu mogli učiniti jer su, u ono vijeme kada je saobraćajna bila 1500 maraka, preprodavci uzimali samo dvjesta maraka po dozvoli a ostao je išlo u MUP.
Te iste preprodavce ste u toku rata slavili kao heroje, jer su vam preko "veze" nabavljali saobraćajne, a sada pljujete po njima kao da su ti najrođenije pobili.
E baš si karakter! Dođe mi nekako drago da te nisam upoznao.
|
Ako imaš petlju, dokaži to sada.
Potpiši se svojim imenom i prezimenom i napiši nešto protiv ratnih profitera, ali onih koji su i sada živi.
Suprotstavi se Radovanu, Mandiću, Tintoru, Žugiću i svima onima koji i sada pljačkaju narod.
Jer rat još uvjek traje, samo što se sada ne gine od metka nego od mraka.
Lako je biti general nakon bitke, ili biti boj protiv mrtvih.
|
|
|
:
|
16480 |
30.11.2007 |
O vogoscanskim junacimaBudući da Željko kao pravi demokrata sigurno neće ni objaviti ovaj komentar, jer želi da medalja ima jednu stranu, neću se previše truditi da dokumentiram, ali ne želim u sebi zadržati ono što mislim.
Željko želi da kategorizacija koju je on zamislio takva i ostane, po vojnički "moja naredba je izvršna", a moja želja je da kažem da ne sporim junaštvo, ali da je odabrao osobe koje su imale debele razloge da to budu.
Netko je odlučio, a u Vogošći se od početku rata znalo ko predstavlja pokretačke poluge u vlasti.
Zašto? Valjda zato što su znali da se radi o ljudima koji su spremni na sve, ali ne radi junaštva, herojstva, Srpstva, već isključivo, bar na početku radi zbog dobre pozicije i bogatog plijena.
I bez obzira koliko se trudili, obične ljude nećete uvjeriti da je drugačije.
Željko kaže, Božur mu davao golfa, ali ne kaže čijeg golfa, ako je mislio njegovog, vara se, jer Božur je vozao kombi.
Dakle ne kažem da se nije pokazao ili dokazao u ratu, ali na početku rata je bio u poziciji da, eto, dijeli golfove.
Nije tačno da sam slušao priče, već ih toliko poznajem da sam čak znao i što sanjaju.
I odmah da kažem, nista ružno, lažno ne bih mogao reći, već da se radi o sasvim normalnim i običnim ljudima.
Ali istina je da Nebojša do rata nije nigdje radio, a ipak se na početku rata vozio "alfu".
Istina je da je u trenutku pogiblje kod sebe u pancirima imao stotine hiljada maraka.
Istina je kad sam prolazio ispod kuline kafane, da je on sa ekipom provjeravao pancire, da sam ga pitao za saobraćajnu i da je on u džepu imao stotinu saobraćajnih i da mi je tražio 1500 maraka, iako smo odrasli zajedno i istina je da je poginuo ne od muslimana, vec kao žrtva spletke u kojoj su se poklopili interesi onih koji su ga na početku finansirali i onih kojima se upleo u porodični život (Vaso, Zoran B.
).
O svemu tome najbolje može posvjedočiti Aco-popov sin, što vozi episkopa u Sarajevu.
Ja samo hoću da kažem da je Željko kao nevogošćanin izabrao likove za junake po pričama i po tome što su se znali nametnuti.
A za mene, koji nisam ni balija, ni ustasa, kako to misle ili žele reći Željko ili Nataša, postojali su mnogo veći junaci, ali o njima se ne priča.
Također, Miro priča ti je dobra (mora biti kad tako kaze Željko), steta je što je nisi pričao ranije npr.
pred Hamićem, Tahirom, Hetom, Salemom, Biserom, Edibom, Soldom....
Nekako sad zvuči novokomponovano, uklapanje u trend.
Od Željke očekujem da uskoro objavi pricu o Vasiliju Vidoviću, također junaku kojem neki dan zet iz Saudijske Arabije prodade kuću, ali o pokojnicima sve najbolje.
Medalja ima samo lice, ne i naličje, bar tako misle Željko i Miro.
A ako bi o stvarnim, tihim junacima onda neka se raspita o pogiblji M.
Todorovića, I.
Lučića, R.
Djukanovića, R.
Jankovića...
|
|
|
|
Natasa : N. Banovci
|
16463 |
29.11.2007 |
U Semizovac - više nikada!Znam sve i u pravu si! Međutim, jako me zaboli kada neko sa strane piše, a moga brata i ne poznaje kako treba.
Kada sam izlazila iz Semizovca 29.
5.
1992.
godine, Nebojša je taj dan je odvuko Gutinog brata da ga skloni sa familijom tako da ga nisam vidjela, i nisam se sa njim čak ni pozdravila.
Došla sam u Visoko, tamo bila dva dana, i odmah otišla u Dalmaciju jer su mi muslimani, koji su me poznavali, svašta govorili.
U Semizovac se ne bih vartila ni kada bi mi dali vilu, pa da u njoj živim.
Nikada više sa njima! A onaj ko mi je ubio brata, neka ga stigne moja kletva, ma ko bio!
|
|
|
|
Natasa Spiric : Semizovcanka
|
16458 |
29.11.2007 |
RE: PitarPoruka za ovog iz Sarajeva.
Pokojni zet, taj svećenik nikada nije poslao mom bratu pare za pokere i šta ja već znam.
Nisi dobro obavješten a Meša i ako mi je bio bivši muž, čitav je život proveo u zatvoru i jedina mu je sreća bila sto se oženio pa se izvuko iz toga sranja.
A da si mi brata dobro poznavao, a ne čuo neke stvari iz priče, ne bi ovako o njemu pisao.
Da mi je znati gde si ti bio dok je on bio na Žuci i drugim rovovima.
Pitaru ovo što pišes za moju pokojnu kevu.
Žao mi je što ti žena nije bila u tom konvoju ili sestra pa da dobiju jednu pravu turu.
A ova dvojica su ti ako nisi znao u Tuzli i nisu bili u tom konvoju.
Semizovac je na nešto ličio dok su u njemu živjeli Srbi.
Kako ste vi došli, koze i krave na sve strane čak i za prodavnice vežete.
A da ste tako humani vidila sam prve godine kad sam dosla u Semizovac.
Jedan balija sličan tebi me je udario i nazvao četnikušom.
Eto, iako ste znali da sam udata za vaseg.
pokojnoj babi ženi od 85 godina su 3 puta upadali u kuću i poslednji put je spasao prvi komšija musliman, koji je zapucao na tu bagru.
Staricu od 85 godina su vezivali za krevet.
Eto, šta ste radili i šta još radite.
Nataša,
ogovaranjima na od strane primitivaca nikada nema kraja.
I ja sam česta meta ogovaranja, pa mi je tako npr.
neki Vaso Panić sa Sokoca, vjerovatno uvređen što ga je neko direktno (ili indirektno) potkačio na ovoj stranici, šalje meni email sa porukom da sam bio dobar čovjek ne bi se ni razveo.
Ja o gospodinu Paniću ništa ne znam, ali mu poručujem da se mane ćorava posla i neka se brine o svojoj ženi (ako je ima) a ne o mojoj, srećom, bivšoj.
Imam jednog dobrog prijatelja, kome se žena zove Sanela.
Kamo sreće da sam ja oženio neku kao ona! Krstili djecu, ona dobra domaćica.
Vjeruj mi, ne bi mi to ni danas smetalo.
A, pisao bih sve što sada pišem.
|
|
|
|
Roka Rodjo : Zemlja Nedodjija
|
16421 |
27.11.2007 |
Postovani SrleMislim da grijesis kada "Lunu" pominješ u ovom kontekstu! U pravu si, radili smo manje više svi u to doba za Republiku Srpsku tj.
državu kao i Luna ali stvarno griješiš kada njega vezuješ na bilo koji način sa ubistvom Mauzera i Srđana Kneževića.
Istina je da je Luna hapšen od strane SFOR-a u Bijeljini ujutro kada je vodio kćerku u školu nedaleko od kuće.
Na nekoliko sati prije njegovog hapšenja je isti dobio SMS poruku da je paket na sigurnom "šifra za Radovana" i sam se začudio koja budala i zašto to njemu šalje jer tada više nije bio u službi.
A onda se odiseja nastavlja u Tuzli u američkoj bazi.
Sto se pokojnog Srđana tiče, tu su bili već umijesani Francuzi i Slobini poltroni a Car Radovan ga je prepustio na milost i nemilost njima ( zbog hvatanja i vezanja francuskih vojnika za mostove i ostalo.
)
Sa poštovanjem Roka!
|
|
|
|
Enes Sajnica : Vogosca
|
16060 |
18.11.2007 |
Nediraj mi SpiruCijenjeni,
nemoj da napadas postovanog gospodina Špirica, mi (muslimani) znamo da nije loš čovjek, a nije bio ni njegov sin.
Samo su ga ovdje napuhali kao Srbendu, međutim pokojnog Špiru to nikada nije zanimalo, samo se ovi na ovoj stranici služe njegovim imenom da reklamiraju srpstvo, da je Špira živ, sve bi im po spisku, siguran sam!
Špiro, ne daj se, znam te kao dobroga komšiju i čovjeka, ne daj da koriste tvoga sina u ove svrhe, dijelim tvoju bol, i ja sam izgubio najbliže.
Enes
|
|
|
|
Pitar : Sarajevo
|
15823 |
07.11.2007 |
Junaci iz VogosceU Vogošći je se znalo tko su face, a tko su miševi, koji vrebaju svoj trenutak.
Tako je se znalo za Boru Radića da je bio legenda i za njegovog života.
Također Gipso, Genga, Miki Polovina, Paradžići, Đonla, Željko Janković, koji eto postade Luna, a inače smo ga zvali Kinez, spadali su što bi rekli u zeznute likove, ali pozitivne u svakom smislu.
Drugu ekipu činili su Gaga, Zajko, Kenedi, Semir, Muse i ostali Gagini poltroni, čiji je glavni poduhvat bio opaliti čvoku nekom tko je sa strane dolazio u Vogošću.
Treću ekipu bi činili oni koji su se divili prvoj ili drugoj i svoj trenutak su dočekali u ratu, e tu su mnogi hvaljeni i spominjani na ovom forumu (ne znam radi cega, Vitko, Dule, Pice, pokojni Špiro i sl.
) Naježim se čitajuci hvalospjeve kako se tu radilo o velikim srpskim, muslimanskim ili hrvatskim herojima.
Nitko od njih nije imao pojma ni o jednom nacionalizmu.
Njihov ideal je bio doći do lake love i onda imitairati provode što je npr znao provoditi Bori kod "Cige".
Ne sporim da je se neko ili čak i svi pokazali sposobnim i dobrim borcima, ali sporim ono sto piće npr.
Špirin otac da je njegov ideal bio borba za srpstvo.
To je demagogija i prodavanje magle.
Joja je dobro plaćao dovoz oružja iz Novog Sada i to je bio dobar početni kapital, u ratu se na prodaji dijelova iz TAS-a, auta, saobraćajnih dozvola to prilično uveličalo.
Mudri su tada znali stati, pa su se pokupili i u Srbiji započeli posao, a oni koji nisu znali stati platili su glavom.
Božurovi najbolji prijatelji su bili Škore, Špirini Dino-Guto, Hete, Devici.
Volio bih da se o ljudima, posebno o onima kojih više nema piše onako kakvi su doista bili.
U tom smislu, evo ja mogu napisati da je većina likova o kojima se ovdje raspravlja bili raja, da su druženja sa njima ostala u dobrim sjećanjima, da su ostavili traga za vrijeme svog života, ali "idealizirati" ih da su bili borci za srpstvo, ustaštvo, četnistvo, islamizam i sl.
daleko je od istine.
Nebojša Špirić je bio dobar čovjek, zanimljiv za društvo, da su ga djevojke voljele, da su mu profesori u školi ocjene davali za njegove fore, a ne za znanje - jer se nije ni trudio, da je imao cilj i da nije birao sredstva da dođe do njega.
Okolnosti u kojima smo mnogi bili, projektirale su nam neku "sredinu" u društvu i životu, a on je želio uvijek biti netko.
Zato je i bilo druženje sa Hetama, koji su bili imućni (on im se revanširao na početku rata jer ih je izvukao, kao i Gutu kojeg proziva njegov otac, stoga je bio dobar i svećenik iz Semizovca koji mu je oženio sestru i poslao prvu lovu da kupi poker aparate i bilijar, nije bio ni loš Meša sa stanice kao drugi zet i brojna druga druženja i poznanstva sa pripadnicima drugih vjera.
Kad je se otvorila mogućnost da se lova i utjecaj uvećaju na drugi način i tu je se našao.
|
Pitar,
prilično objektivno pisanje, i sa dosta argumenata.
Međutim, molim te da iz svojih klasifikacija izbaciš Božura, jer je on bio drugačiji od svih gore nabrojanih.
Kao prvo, jedino je on imao svoj legitimni biznis od koga je živio, a za vrijeme srpskih (ali i muslimanskih) praznika mnogi prosjaci su se nahranili u njegovom kiosku, koji se zvao "Božur" po na daleko čuvenim kosovskim božuruima.
Tačno je i to da mu je Škore bio najboli prijatelj, da Božur nikada nije bio nacionalista, čak ni u ratu.
To mi je i lično rekao! Ali je tačno i to da je godinama postio svake srijede i petka, kao i to da je jedan od rijetkih koji u ratu nije bio opsejdnut novecem i slavom.
To i zbog toga što je duboko vjerovao da rat neće preživjeti, tj.
da će poginuti.
I to mi je lično rekao.
Znam nekoliko primjera da je poklonio aute (npr.
Vojnoj bolnici na Palama).
I meni je nudio novog golfa, kojeg sam ja - odbio.
U godinama nakon rata sam se naslušao svakojakih priča o Vogošćanima.
O mnogima sam čuo kontraverzne priče, ali jedno je sigurno - o Božuru svi pričaju najbolje.
|
|
|
Vedrana Djurdjic : Tucson, Az
|
14946 |
28.09.2007 |
***Za Ognjena Boskovica***Nažalost ja ne znam odgovor na tvoje pitanje jer ja sam tada imala oko 12 godina kad se sve to desilo i ne znam tačnu priču, ali znam tvoju familiju.
Nemaš pojma koji se osjećaj probudio u meni kada sam skontala ko si.
Toliko sjećanja i uspomena mi sada prolazi kroz misli.
Tanja je živjela preko puta mene u Vogošći sa Djoletom :))) On mi je bila najdraže djete na svijetu, mada sada znam da više nije mali.
Ja bih željela u moje ime i ime moje familije da saznam kako su čika Miro i teta Branka i naravno Tanja i Đole.
Ako ti nije mrsko napiši par riječi da znam kako su i gdje su.
Naravno i tvoji kako su, mada njih slabije znam i majka tvoja vjerovatno se i ne sjeća mene i mojih.
Ali nebitno, možemo da se dopisujemo ovako s' vremena na vrijeme.
Tvoji baka i deda su ljudi koji se nikada ne zaboravljaju a sreću jednom u sto godina.
|
|
|
|
Ognjen Boskovic :
|
14853 |
25.09.2007 |
Miroslav KuzmanVidim pišete o mom djedu Miroslavu Kuzmanu, ako se ne varam.
Moj otac se zove Vaso Bošković.
Mrsko mi je čitat ovoliko, ali je lepo da neko napiše šta se sve dešavalo u mom rodnom mjestu.
:D Jeste da imam 14 godina, ali ovakve stvari je lepo videt u javnosti.
Pozdrav od Boškovića.
Mnogi koji su živeli u Semizovcu su čuli za Miroslava Kuzmana.
On je tragično izgubio život i niko neće da mi kaže kako se to dogodilo.
Ni otac Vaso Bošković? Ni moj stric Zoran Bošković?.
Svi jednostavno ćute i govore da promenim temu.
A ja bih bas voleo da čujem kakav je moj ujak bio.
Sin Miroslava Kuzmana - Mladne Kuzman.
Semizovac: Evo smatram da mi je dužnost na neki način da nešto napišem o Mladenu jer smo bili veliki prijatelji i izlazili zajedno.
Mladen je bio veliki zavodnik, i imao je dosta dobrih cura, volio je brza auta, a onda kad je on vozio Golfa GTI mnogi nisu ni čuli za njega.
Ispričaću ti jednu anegdotu.
Išli Mladeni ja jednu veče na Jahorinu u disko i zaustavi nas policija, traže zimsku opremu i tako slično.
Traže i rezervnu gumu.
Njegov auto je imao onu tanku, punu gumu, pa drot pomisli da ga mi zajebavamo pa se poče derati na nas.
Pita nas zašto ga mi pravimo budalom, jer je to guma od nekog motora i umalo da popijemo batine ali srećom skontao je policajac da je Mladenov otac Miro, a znala ga je sva policija u gradu.
Mladen mi je pričao da je Miro svojevremeno čuvao Tita.
Napričah ja svašta nešto.
Uglavnom, Mladen je bio dobar momak.
|
|
|
|
Roka Rodjo : Zemlja Nedodjija
|
14679 |
17.09.2007 |
Gaga, Boro, GipsoHtio bih da se obratim ovoj gospođi u vezi Gage ako mislimo na istog Gagu junačinu koji se vozio motorom sa crnom šajkačom po Vogošći nakon Borine pogibije.
Ako je to taj ja mu lično želim sve najgore a doći će dan i za to.
Sjeća li se neko mog druga Grge, Zoke Milinčića, Janjeta itd.
Pozdrav svim Vogošćanskim časnim borcima i bivšim pripadnicima Interventnog voda "Jošanica".
Sa verom u Boga!!!!!!!
Ah da Gipso pokojni je poginuo u kafiću poslije kocke, a ubio ga Peđa Jovanović.
Toliko, hvala vam.
|
|
|
|
Natasa :
|
14511 |
07.09.2007 |
Mladenove slikeMladenovih slika imam koliko hoćeš...
i s Mirom i sa Vesnom sam u kontaktu, koliko toliko, valjda život ide dalje, šta znam...
svako je priča za sebe.
Nisam Špirićka, nisam nikome u rodu odatle, a mogla sam biti ;) recimo, Krivoglavčanka :)))) Ostala sa Beograđanka, ebga...
pozdrav,
Nataša
|
|
|
|
Gromovnik : Republika Srpska
|
13129 |
04.06.2007 |
GagaTijana,
Gaga je u Srbiji, drzi kafanu...
|
|
|
|
:
|
12182 |
07.04.2007 |
O junaštvu Vitka i PeneE da vi rečem o čojstvu i junaštvu Vitka i Pene.
Da li ta Snježa ( ako je to ona polušokica udata za Celana iz Omladinske ).
Ako je riječ o njoj, ja razumijem da je zaogrjela k'o kaubojska tava, jer je u najbolje godine ostala udovica, pa sad i na zvijezde laje.
A Solomon reče da je jedno od tri najveća zla, baš to kad se udovica upali.
I sad ona, sirotica traži adekvatnu terapiju, koju joj ja mogu pruziti, ali ne garantujem da će, onako pomršava moći i preživjeti.
A sad da vi rečem o junastvu Pene.
Da Pena nije junak, ne bi mu Željko Subotić (jedan od najvećih srpskih hit-mejkera ) spjevao pjesmu "Hej brate Pena, sretne ti rane junače".
Zar nije junak da preživi 27 mitraljeskih metaka, i da nakon godinu liječenja opet juriša na balijske rovove i da ih ćera, ko soko tiće golubove.
A što se Vilija tiče, koliko su puta lično on i njegov brat Dule sačuvali Pretisovu teretnu kapiju.
Kad se povuče redovna straža, na bojištu ostanu samo Dule i Vili i rašćeraju Turke.
To je bilo barem 20 puta u toku ovog rata, i da osim toga nijesu ništa uradili dovoljno je.
|
|
|
|
:
|
12180 |
06.04.2007 |
Junastva Vitka i VukašinaUvrede upućene na adresu gospođe Snježane ne doprinose uvjeravanju nas koji ne znamo monogo o ljudima o kojima ona piše o (ne)istinitosti navoda.
Svrsishodnije bi bilo da neko, Neocrnogorac (sa dna kace) ili Gromovnik, napiše nešto o čojstvu ili junaštvu npr.
Vitka Jokića ili Vukašina Kuzmana.
|
|
|
|
Dado :
|
12170 |
06.04.2007 |
Svaka cast!Svaka ti čast godpodjo iz Vogošće, stvarno sve što su rekla do rjetko ko kaže ali u biti je tako.
Božura se sjećam, igrali smo pokera kod njega u grilu na stanici a Mila nam pekla ćevape, bio je dobar, galantan, gospodin u duši...
Šaner pravi, a bilo ih je malo u to vrijeme.
Slažem se sa tobom da je zalutao on tu u tom prljavom ratu, kao i većina momaka iz Vogošće.
Za njega je bio zapad, al' šta sad....
Pozdrav tebi i Vogošćanskoj raji pravoj onoj koja je imala svoj šarm i snagu bez obzira na vjeroispovijest.
Dado
|
|
|
|
:
|
12166 |
06.04.2007 |
Onoj kravetiniBozura treba da zoveš herojem koji nije žalio život položiti za spas svoga roda.
Zato će vječno da živi.
I pjesma ga je opjevala.
A Veliki Genije reče:
Blago tome ko dovijek živi
imao se rasta i roditi
vjecna zublja, vjecne pomrčine
nit dogori, niti svjetlost gubi
То što Božurovu porodicu sada niko ne vidi, to je sramota srpskijeh izdajnika koji vladaju 15 godina srpskijem narodom.
Ako Božurove posmrtne ostatke nije srpski narod iznio iz Krivoglavaca u Sokolac, to je zato, što niko od njegove uze porodice izjavio želju, i tu neće biti nikada spora da se ekshumira i sahrani u groblje srpskijeh junaka u Sokolac, mada su i Krivoglavci 100% srpska zemlja.
Dalje, ja sam rek'o da je bratstvo Žarkovića iz okoline Peći, a ti pitaj profesora Laketu, jednog od najvećih srpskih demografa.
Kakve to ima veze koji je vijek.
Čovjek mora znati ko je i okle je.
I paščetu se gleda koga je soja ( da li si kada čula za kereći pedigre, a to je zapravo njegovo porijeklo )? I kako da se čovjeku ne treba znati za porijeklo a paščetu treba?
Ali meni po priči djeluje da si nekakva balijača, pa i ti da se malo zagledaš u svoje porijeklo i od kog si bratstva i plemena, vrnula bi se vjeri pradjedovskoj i Božurovo ime stojeći spominjala.
|
Bozur je poginuo i slava mu!
Nažalost, nije samo on poginuo, a njegova čeljad da su zanemarena.
Da li ti je poznato ime pokojnog Predraga Beatovića (Bog da mu dušu prosti i pomiluje ), kad već spominješ opštinu i opštinare? Čovjek poginuo u prodanoj akciji na Tarčinu, iz njega ostalo jedno dijete od nepunu godinu, a drugo u majčinom stomaku.
Kad se nakon par mjeseci poslije njegove pogibije njegova žena porodila, ode u Dobrotvor (ako znaš sta je "Dobrotvor" i ko je u njemu radio), da traži malo mlijeka u prahu da može hraniti dvoje siročadi.
A ona kuja Milena Popadić je bukvalno nafurili.
Par dana nakon toga, ova kujetina Popadićka ( koja i sad vedri i oblaci u Crvenom krstu, zajedno sa zelenbabom Radovanovom ), i pop Stanko Bosnić bacaju pun Nikolićev tro-osovinac mlijeka u prahu i čokolade u rijeku.
To što svi nijesmo u boju izginuli, ja nijesam Bog pa da određujem koliko će ko da živi.
Bio sam u sve bojeve od Plitvica, pa na ovamo.
A kad će ko da dobije poziv od Gospoda, to samo on zna.
Mene lično što se tiče, ja sam u svaka doba voljan pomoći Bozurovoj porodici i bilo kojoj porodici palog srpskog junaka.
Čak sam i onim balijačama koje su u Vogošći ostale u toku rata, pomogao u granicama svoje mogućnosti.
Prema tome, tvoje pisanije nema nikakva osnova da srpskog junaka koji je branio svoje, zoveš budalom, a da one budale što su iz Sandžaka došli i sa odžinim zapisima jurišali na srpske tenkove ne srpksoj zemlji da zoveš junacima.
No, tvoje pisanije mogu da razumijem kao želju da nađeš na ove stranice nekog romanijskog rokalja, da te umiri po latinskom receptu: penis bonus, paxis dommus.
E tu ti može svako od ovijeh učesnika pomoći, i rado ce se tvome pozivu odazvati.
|
|
|
:
|
12147 |
04.04.2007 |
Boro i BozurDa pokojni Boro i Božur nijesu zaštitili srpski narod u Vogošći, bilo bi jos jedno Grahovište i jos jedno Čemerno.
I zato su oni tjelesno mrtvi, ali će vjecno da žive u srpskom rodu.
Kako jedna pjesna kaže:
zbogom ostaj moj rođeni brate
s guslama koje mnogo pamte
pozdravlje te guslar koji rodu služi
blago tome ko pjesmu zasluži
Ako su Boro i Božur budale po tvojoj "logici", onda je Joja Tintor genije po toj istoj ludosti.
I ko ima veću slavu u srpskom rodu?
A to što je uzeo nekog golfa, pa Rajko Koprivica, je na Vogošćanskom radiju javno rekao, da su golfovi jedina atrakcija, koju srpskoj omladini koja gine po Žuci može dati opstina.
A osim Bore i Božura je poginulo oko 800 srpskih boraca iz Vogošće.
Ali bez mesa ne može ni svadba da bude, a kamo li rat.
Druga je stvar što smo imali mnoge izdajnike, pa su najbolje srpske junake bas oni pobili, a ne turci.
Bozurovo bratstvo Žarkovica je porijeklom iz okoline Peci, pa su kasnije migrirali svugdje.
A ti kujo ne laj na srpske junake (neka im je laka crna zemlja), no im nekad prsiluži svijeću za raj i pokoj duše.
Da njih ne bi, i tebe bi Ačkari kuvali u kazanu, i živoj ti kožu gulili.
|
|
|
|
:
|
11967 |
18.03.2007 |
Za MUP-ovcaPosto kazes da si bio pripadnik rezervnog sastava MUP Sarajevo zamolio bi te da mi odgovoris da li si upoznat da su ljudi iz tog sastava jos prije pocetka ratnih zbivanja u BiH nelegalno pokusali da iz vojne fabrike "Pretis" u Vogošći izvuku ručne raketne bacace poznatije kao "ose" i drugo naoruzanje?
I kako to da su mogli da imaju grb sa ljiljanima na uniformama kad BiH jos nije bila priznata?
|
|
|
|
:
|
11936 |
14.03.2007 |
VebaTaj isti Veba je seljacina nevidjena!!!
Na samom početku rata je došao u sportski centar u Vogošći i heklerom izrešetao staklene koš-table koje su u to vrijeme bile veoma skupe pa ih je malo koja dvorana u Sarajevu imala.
To je bilo sve od njegovog junaštva u ratu.
A da je bio jak u tuči to je istina i malo ko mu je nesto mogao 1:1.
|
|
|
|
:
|
11911 |
12.03.2007 |
PjesmeПјесме о Божуру, Бори и Зорану Боровини на страницу http://ojkrajino.com/muzika/srpski_junaci2.html
Пјесма о Галинцима
http://srpskegusle.com/wdata/multimedia/audio/Bosko_Golijanin_Izgubljene_jabuke_od_zlata.mp3
http://srpskegusle.com/wdata/multimedia/audio/Boro_Lakic_Izgubljene_jabuke_od_zlata.mp3
|
|
|
|
Sado :
|
11797 |
05.03.2007 |
Upad muslimana u VogoscuSado: Ja znam da je jednom Jukina grupa bila došla do spomenika, ali se tad komandir jedinice izvijesni Ćamil Šabanović, mislim da se tako zvao sam ranio od straha i grupa se vratila, bilo je jos nekih pojedinacnih upada u Vogošću, prije svega Mrso je upadao u dubinu sa Izetom Delićem i uglavnom je upadao tamo blizu svoje kuće.
Ok Sado, kakav si bio sa Belom, komandandom 102-ge? Dosao je poslije Berislava Latica - Rikija, dobar borac bio? Pozdrav - Vogošćanin.
Srbin: Nema sanse da je pored samackih baraka mogla i macka da krene prema Vogošći jer je cijeli taj potez bio miniran vise puta.
To da je neko bio dosao do spomenika u Vogošći, pa da se vratio nazad u Ugorsko je suplja prica! Jedino je mogao da prodje rijekom ali sumnjam da je neko smogao hrabrosti da krene ispod "PRZIONICE".
A to da je neko dolazio u Krse je moguce, ali ostaje nejasno zasto nikada nije uradio nesto konkretno ili je mozda dolazio samo da nabere krusaka iz svoje baste! ?
Sado: Mi iz Zajkine brigade smo bili dobri sa svima, pa u isto vrijeme i sa Cacinim i civilnom policijom sto je bilo skoro nemoguce, morao si tamo ili ovamo, ipak najbolji smo bili sa momcima iz Prve slavne Envera Sehovic, s njima smo bilio ko braca, a posebno kada smo zajednicki uspjeli od pocetka pa do 27, 28 jula 1993 godine zaustaviti najjacu ofanzivu na Golo brdo, sto se tice 102 nekoliko puta smo im isli u pomoc oko Doglada i tamo blizu Gusiceve hale.
Srbin: I sta kazes jeste li dolazili do spomenika u Vogošći pa se vracali nazad u Ugorsko ili niste?
Bosnjak: U pravu je Sado, svi mi znamo da se blizu spomenika ranio taj Camil Sabanovic zbog straha, a ulazio je i Mrso do svoje kuce, a i diverziju je napravio blizu kuce sa Izetom Delicem, Mehmedovicem i Nijazom Sehovicem kad je od Pusine dobio pistolj.
Moderator: Ovih "ribarskih" prica iz rata o nekakvim diverzijama sam se naslusao mnogo puta i na srpskoj strani.
Neki, nazovi borci, odu u mrak, bace nekoliko bombi u zbunje, pa se kasnije hvale kako su napravili diverziju.
Vjerujem da je takvih prica bilo i na vasoj strani, a ova mi lici na jednu takvu.
Srbin: O kom spomeniku vi pricate? Mozda o nekom na Kobiljoj Glavi? Nema sanse da je bilo ko mogao da prodje do spomenika pa da se vrati nazad u Ugorsko.
To su lovacke price koje su vam pricali vasi "junaci".
Sto onda ne uzese Vogošću ako su bili dosli do spomenika? Za Krse postoji mogucnost da je bilo tako, a ovo za spomenik je bomba i to zelena!
|
|
|
|
Sado Cupina - Ceta : Sarajevo
|
11790 |
04.03.2007 |
Poziv ratnicima sa ZuciPoštovani posjetioci ovog sajta, želio bih da malo razmijenim mišljenja sa pravim ratnicima, nije važno sa koje strane bili, ponavljam pravim jer pod takve podrazumijevam one koji su zaista osjetili borbu na život ili smrt i koji su kao ja bili srećnici obilježeni da prežive.
Lično sam učestvovao na najjačem sarajevskom ratištu Žuc kao vojnik Zajkine brigade, tj 2.
Viteške.
Sada kad pogledam iza sebe na toj Žuci od Orlica, Kote 850, Golog Brda, Visa, Mijatovića kose, Mujkića brda, Ugorskog, Zabrđa, Perivoja ostalo je preko 2000 mrtvih ljudi.
I muslimana i Srba.
Kako god ko gledao, svaka čast svima jer junaštvo je bilo i sa jedne i sa druge strane.
Činjenica je da su Srbi imali više artiljerije i da su nas znali dnevno gađajati sa stotinama granata, ali je i činjanica je da su imali dobrih boraca koji nisu napustili Žuč.
Imali smo i mi legende, kakvim bi zavidjele sve armije svijeta, ali ponavljam sada treba odati priznanje svim i mrtvim i živim i sa jedne i druge strane koji su bar jednu noć proveli u paklu Žuči.
Pišite o svojim iskustvima sa ovog ratišta i jedni i drugi.
Postovani,
slažem se sa tobom da je Žuc za muslimane ostala u lošoj uspomeni.
Međutim, mišljenja sam da su Nedžarići za Srbe bili najteže ratište, koje je dalo mnogo žrtava, i vojnih i civilnih.
Okruženi snajperistima sa tri strane, gađana iz zgrade "Oslobođenja", visokih solitera iz Vojnickog polja i Dobrinje, ranjenih i mrtvih je bilo svakog sata.
Uostalom neki moji prijatelji bi mogli mogao da kažu o Nedžarićima.
Mnogi od njih su tokom rata držali i svoje porodice u Nedžarićima.
Tamo sam bio samo jedan dan, i to kao turista, ali ti mogu reći da je i sam dolazak u Nedžariće bio veliki izazov.
Kasindolskom ulicom, punom brzinom između kontejnera, koji su bili jedina zaštita od snajpera, je za mene svakako bila jedna od najvećih avantura u čitavom ratu.
Međutim, ono što mene ovdje interesuje je, da li ti znaš nešto o prodaji granata od strane Srba, tj.
zvanične vlasti u Vogošći.
Znaš onu priču: "Srbi dovuku granate na prvu liniju fronta, počnu borbe oni se povuku na pomoćne položaje.
Muslimani zauzmu položaje, odnesu granate a Srbi zatim povrate te rovove.
".
Iskreno da ti kažem, to je bio jedan od razloga zašto smo dolazili na Žuc.
Ovo samo pokazuje koliko su srpski političari bili prljavi u svojoj igri bogaćenja i trgovine sa našim, ali i vašim životima.
Pozdrav,
Zeljko
|
|
|
|
:
|
11592 |
16.02.2007 |
IspravkaPena je iz Krivoglavaca a ne iz Svraka!
|
|
|
|
Dado :
|
11467 |
02.02.2007 |
Meni su Srbi pomogli!Meni je komsija Srbin pomogao da izađem iz Vogošće, između ostalog i šofer, neću ga imenovati, komšija također, Radan isto...
iza Mominog restorana smo ispraćeni, tako je neko pomagao vamo Srbima, neko kenjao, a neko ubijao.
Elem, svakom svačije i neka svako odgovara za svoja djela pred ovim gore iznad...
Sve se vidi i zna...
U zdravlje dobronamjernima!
Dado
|
|
|
|
Djura :
|
11053 |
19.12.2006 |
Vitko i Dusko, NijazDa, spomenuti su mnogi dobri borci iz Vogošće, steta sto smo neke izgubili, sjecam se svih...
Drago mi je sto niko nije "hvalio" Vitka Jokića kao i njegovog brata Duška koji nisu prezali da napadaju i poštene Srpske porodice radi pljacke.
Čujem ovdje u inostranstvu da je prije par godina opljačkao i neke Srbe po Sokocu, i da je u bjekstvu.
I Vitko je bio u "akcijama" ali je pokvaren ko pas.
Pozdrav preživjelim članovima voda za posebne namjene MUP-a Vogošća, (mislim na mladu ratnu ekipu) kao i sve preživjele borce Srpskog Sarajeva.
Dodao bih par rijeci onom Muslimanu koji spominje Drazevice ( djedove i babe) i ostala Srpska sela sa Ilijaše Opstine, vi se predstavljate mnogo naivni turci, imamo i mi Srbi mnoge spiskove o vama, pa kad ih poturimo gdje treba biće svašta.
"Slučajno" sam se zadesio u kafani "Zamak" u Čevljanovicima pred sami rat gdje sam sjedio za stolom gdje je bio i Nijaz Duraković posle njegove "misije" predstavljanja stranke, gdje je izjavio Srbima ce biti "večera i curica".
A kada su ga lokani Muslimani upitali kao to,
a on odgovori pa kad mi osvojimo Bosnu natovarićemo im isti zakon kao i Turci dok su vladali.
Mozda si i ti bio tu i čuo to isto?
Sa takvom ste vi idejom i ušli u rat sa Srbima, a mi smo ušli u rat sa vama znajući šta mislite.
Kako vi to kazete niste bili naoruznai, a odakle vam granate u ljeto 1992 kojim ste gadjali kucu u selu Ladjevici zeleci da pobijete to domacinstvo koje bilo stub odbrane sela, a na stabilizatorima granata su bila ispisana "Arapska slova".
Sjecam se odnosenaja tih stabilizatora i jedne neeksplodirane granate u Nisice gdje je neko prepoznao "tempirani" upaljac namijenjen za borbe u pijesku porijeklom iz-"Saudiske Arabijea" vi ste to imali u ljeto 1992 godine, dok smo mi vecinom imali "Brne" i ostala neispravna govna.
Isto tako treba da se zna da su Suno, Muharem i ostali Sabanovici presreli kolonu vojnih vozila koja se kretala sa Čemerna (mnogo posle pokolja na Čemernu) i pobila mnoge borce (nazalost i neke koji su bili rodom sa Čemerna, a nisu bili na Čemernu kad je poklano, tako da su citave famelije prosto nestale).
Takodje se zna da je Mirsad Sabanovic sa ekipom napravio zasjedu na putu Nišići-Cevljanovici u kojoj je poginuo Ljubisa Trifkovic iz sela Krcevine.
Takodje znamo imena svih Kakanjaca(kao i vas lokanih Muslimana i Hrvata) koji su postavljali zasjede na putu Nišići Semizovac, ukljucujuci i zasjedu na koju je naletio pokojni Boro Radic.
Tako.
.
.
doci cete na red, nemojte se puno sekirati.
|
|
|
|
Veljko Hajduk : Bijeljina
|
10925 |
01.12.2006 |
Dogodilo se 18.09.1992.Čitam svakakve tekstove o raznim, manje-više poznatim Srbima iz rata a pogotovo o Božuru i Bori, pa me to potaklo da i ja napišem par riječi o onome što mene tišti a i da odgovorim današnjim Vogošćanima na par pitanja koja su tako neoprezno postavili i istakli u prvi plan.
Ružan dan u mome sjećanju bi bio ovaj iz naslova.
Tada je moj otac poginuo sa polovinom svoje jedinice u pokušaju zauzimanja kote Orlić.
Poginuo je zadnji, oko 18:30 na 50-tak metara od neprijatljskog bunkera sa samo jednim metkom u pušci.
Ma bio je to krvav, ali prije svega sramotan dan za Srbe.
Tada se stvarno krenulo u Vogošći sa obračunom sa srpskim junacima koji su očito smetali vladajućoj oligarhiji u trgovini naoružanjem i municijom sa Alijinim sljedbenicima.
Jedinice koje su na samom početku rata odradile najteži posao, su slate na pogibeljne zadatke.
Preživjeli su poslije ubijani na najrazličitije načine, uvlačenjem u zamke u dogovoru sa balijama kakva je bila ona sa Borom Radicem.
Takva je bila i akcija u kojoj je moj otac, Bog da mu dušu prosti, poginuo.
Balije su imali dojavu o akciji najmanje tri dana prije nego što je ista otpočela i dobro se pripremili da nas dočekaju.
Malo su se preračunali po pitanju stvarnih sposobnosti onih koji su ih napali pa su pretrpjeli značajne žrtve.
Čovjek, koji je moga mrtvog oca nosio dva kilometra da ne bi ostao balijama, mi je rekao da je cijena, ako se za jedan život može nekako iskazati, plaćena i da nismo ostali dužni.
Zbog toga mi je nekako lakše!
Što se tiče Ahatovićana (oko 40 ako se dobro sješam) koji su pobijeni u nekakvom autobusu znam da su dobili što su i zaslužili, ali na žalost ne od ruke Srba nego od ruku istih onih koji sada za njima navodno žale.
(Bio mi je simpatičan onaj njihov kedi sa ugrađenim PAM-om, volio bih upoznati konstruktora.
) Žalosno je da je masakrirana srpska nejač, za koju su muslimani iz Ahatovića trebali biti razmjenjeni.
|
|
|
|
Veljko Hajduk : Bijeljina
|
10924 |
01.12.2006 |
Prokleta ZucZuč mi je ostala u sjećanju kao ružna jedna uspomena.
Moj otac je poginuo na Orlicu 18.
09.
1992.
baš u toj akciji u kojoj su se srpski Brankovići ( čitaj ispičuture, ološi, fukare i degenerici ) pokazali u svome punom sjaju obavjestivši turke o onome što im se sprema.
A čini mi se da je u istoj akciji poginuo i Božur jer tada je zaglavilo pola Krivoglavačkog interventnog voda.
Moj otac je zadnji poginuo, pod samom kotom sa samo jednim metkom u okviru, opet zahvaljujuci danas cijenjenim i priznatim građanima Republike Srpske i Srbije, srpskim izdajnicima.
Ja nisam za neku osvetu i klanje, ali čitam poruku od ovog maloumnog turčina pa se sjetim svih onih miliona njemačkih maraka koje je Alija isplatio srpskim izdajnicima kako bi balijama dali Srpsko Sarajevo.
Ja sada živim u nekoj selendri, dok su golje došle u moj grad da glume cipelu a u glavi im opanak ukaljan balegom iz Janje ili Srebrenice.
Svanulo i njima da budu građani, zahvaljujući "hrabrim" Srbima koji su svoje poštenje prodali za pare.
Hajde pozdrav, i ako Bog da da i mi sebi izgradimo jedan Kineski zid.
|
|
|
|
Aso :
|
10369 |
08.09.2006 |
|
Zaboravili ste ko vas je tukao po Vogošći!!! Ha, h, a ha...
Miševi Pozdrav za Gricu i Vanju...
|
|
|
|
Igor Music : Bl
|
10318 |
05.09.2006 |
Miladin MusicDa pomenm svoga oca Miladina Musica, koji je poginu 22.
9.
1992.
godine
na Orliću, pokošen je mitraljezom.
Možda ga neko od njegovih ratnih drugova i prepozna!
|
|
|
|
Miso : Beograd
|
10316 |
05.09.2006 |
Za AsuI kako te primise bivše komšije? Je li lijep Beograd? Svih vjera i kultura u njemu ima i što je najvažnije ne jebe niko nikog 2%.
Evo moj prvi komsija je musliman iz Crne Gore i bolje se slažem s njim nego s komšijama iz Srbije.
Toga u Vogošći i Sarajevu nema.
Da ima ne bi ti prvi zapalio odozdo i dolazio jednom godišnje, o katoličkom Božiću i Novoj godini.
A hoću pozdravicu ti Gricu i Borisa i ostale, ako hoćeš...
|
|
|
|
Slavko JovičIć Slavuj : IstočNo Sarajevo
|
10299 |
01.09.2006 |
Naknadna pamet - nova glupost!Slučaj Vogošće je samo paradigma svih ostalih identičnih slučajeva u svim drugim gradovima širom BiH.
Dakle, bez obzira na pozive o nekom eventualnom povratku i stvaranju imaginarne predratne atmosfere, važi za sve gradove - to je samo iluzija i nemoguća misija.
Čak i da se vrate mnogi Vogošćani u svoj predratni grad, naravno mislim na Srbe - šta bi se time dobilo? Zapravo, šta bi Srbi dobili? Dobili bi trajnu neizvjesnost za sebe i za budućnost svoje djece.
Naravno, to više niko ne želi.
Zato, mislim da se ne smije manipulisati sa naivnošću naroda, jer više takvih naivnih Srba nema, kao što nema ni Bošnjaka, niti Hrvata.
Očekivati da se neki Bošnjak koji je otkupio za bagatelu srpski stan u Vogošći vrati u prijeratnu Žepu - je isto kao očekivati da vaskrsne Josip Broz.
Jednostavno, ne postoji više mogućnost da se sadašnje stanje vrati na predratnu situaciju i dalje nema!
|
|
|
|
Bivsi Ucenik :
|
10296 |
31.08.2006 |
Kako je pocelo u VogosciGospodine Ovčina,
Iako sumnjam da ste ovaj tekst napisali Vi, jer isti ima gramatičke greške, koje su Vama kao profesoru srpskoga jezika nedopustive, prije svega da Vas pozdravim kao bivšeg nastavnika i komšiju, a onda da odgovorim, na ovaj članak.
Kamo sreće da je u muslimasnkom narodu u Vogošći, preovladalo Vaše razmišljanje! Zasigurno bi Vogošćom manje krvi poteklo, ne bi bilo izbjeglica i žrtava sa obje strane, ne bi bilo ovoliko sirotinje, a Vogošća i njeni Vogošćani bi se u svijetu poznavali kao Danica među zvijezde, što su uvijek bili.
Nažalost, muslimani su posli za putem Emine Baručije, njenog muža Zahida, i putem Derviša Đuderije, koji su odmah na početku rata, bez ikakvog razloga otvorili vatru na srpske kuće i stanove, a onda i muslimane odveli na onu kasapnicu kod pretisove kapije.
Nakon toga, Đuderija je hrabro pobjegao u Austriju, a svoje naivne sunarodnike zadojio mržnjom da je bez potrebe potekla rijeka krvi.
Zahvaljujući takvoj nakaradnoj politici, umjesto doktora nauka, magistara, vrsnih umjetnika i sportista, Vogošća je sada samo poznata po golubaru Picetu, Enesu Duraku i Ačkarima, kojih se i ratni zločinac Amor Mašović odriče i stidi.
Zahvaljujući njima, ali i s druge strane Krajišniku, Karadžiću i Mandiću, Vogošćani ne žive više u Vogošći, nego se potucaju, ko Čifuti po pustinji šesnaest godina.
Samo se bojim da se i Vogošćanima, kao Čifutima ne desi, da pustinjom tumaraju 400 godina, a Vi kao jedan pošteni musliman, kojih Vogošća ima na stotine, ne nastradate od ruke golubara Piceta, koji je smakao i poštenog Ibru Softića.
Ja zaista cijenim Vaše razmišljanje da Vogošća treba Vogošćanima, a ne nekim poludivljim primitivcima, ali kako da se Vogošćani vrate u Vogošću, kada su ovi gore zločinci na slobodi, kada se na zemlji koja je prije rata bila dodijeljena Srpskoj pravoslanoj crkvi za gradnju crkve, sada pravi džamija, i sad je ta munara na zvaničnom grbu Vogošće umjesto fabrika, po kojima je prije rata bila poznata čitavoj Evropi i Balkanu, i sve do Bliskog Istoka, i zahvaljujući kojima je Vogošća bila druga opština po životnom standardu u čitavoj bivšoj SFRJ, kako jedanaest godina nakon paljenja dvanaest srpskih sela( neposredno nakon 23.
02.
96 ) na području MZ Blagovac, braća Halilovići, koji su popalili ta sela i dalje na slobodi, a imovina ni obnovljena, ni vraćena u posjed, niti je plaćena šteta vlasnicima popaljenih kuća.
Kako da se Vogošćani vrate u Vogošću, kad se na lokalitetu Slatinsko - naseljeno mjesto Vrapce, obučavaju mudžahedini?
U koju školu da idu djeca, kad se škola zove Zahid Baručija, koji je kriv za potoke i srpske i muslimanske krvi? U kojoj fabrici da rade prijeratni Vogošćani, kad im je dokumentacija uništena, ( ili je sadašnje vlasti opstruišu da dadnu), i kad za mašinama sada rade čobani, i kad velikim preduzećima rukovode zločinci poput Akifa Šabića koji je kriv za Čemerno, koliko i sam Enes Durak?
Zato, komšija, ako želite svoje prijeratne komšije Vogošćane da vidite u Vogošći, najprije poradite da se zločinci smjeste iza rešetke, da se na amblem Vogošće stavi prikladan simbol, po kojem je Vogošća poznata od postanka, a ne simbol koji iritira polovonu, a možda i visš prijeratnih građana, i poradite malo ažurnije oko povratka imovine, odnosno oko pravične naknade za poslije-dejtonsku namjerno uništenu imovinu, za koju se izvršioci znaju, i na kraju da rasformirate teroristički kamp na Slatinsku, a pomenuti rejon deminirate.
Toliko
Srdačan pozdrav od bivšeg učenika.
|
|
|
|
:
|
10277 |
28.08.2006 |
SeaduA šta bjese u prosli rat?
Zar si mislio da će vam Srbi oprostiti 1941.
godinu, i da li misliš da ćemo ostati samo na Novoseocima.
Upamti:
Nestaće vjere
koja dupe pere
|
|
|
|
Kemo :
|
10239 |
25.08.2006 |
ZucZdravo, da li mi neko iz Vogošće reći nešto o petorici Nahorevljana koje je Damijanović Dragan navodno pobio na Žuči.
Hvala unaprijed.
|
|
|
|
Besim Gljiva :
|
10238 |
25.08.2006 |
Davitelju iz VogošćeKomšo napaćeni,
Mnogo mržnje prema nama sadrži tvoje pisanije, a mrziti cijeli narod osobina je koja priliči neljudima.
Mnogo si se priča naslušao u tvom rovu a učesnikom i svjedokom baš svake mogao biti nisi, jer:
- Egzekutori vašeg dičnog podviga sa Čemerna bili su iz Breze i Kaknja, a od domicilnih bili su uključeni Šime Pavlović kao moderator i par vodiča iz Korita,
- Pavijani (kao i drugi primati) još ne koriste internet, pa samim tim ni neko ko je na nižem stepenu evolucije poput spodoba iz tačke prve.
U svome pre-idealizovanom hiper-zanosu otišao si zaista predaleko pa si u kontradikciji sa samim sobom: Kažeš da si ubijao samo one koji su pucali na tebe pa tvrdiš da si nekakve četnike davio golim rukama.
Udaviti nekoga ko prethodno puca na tebe iz vatrenog oružja je možda moguće u bolesnoj mašti isfrustriranog mediokriteta, vjerovatno si se u maldosti previše ložio na hongkonške i druge ha-hu filmove.
Nisu svi Srbi pljačkaši, koljači, silovatelji i upražnavatelji drugih animalnih djela, mada je bilo i takvih, nažalost.
Ni vi niste u tom pogledu deficitarni, bilo je i kod vas ubistava oko plijena i drugih odvratnosti, htio ti to priznati ili ne.
Tačno je da su Okilj i slični ližisahani i podrepaši profitirali na tuđoj muci, ali takvih je kod vas u izobilju.
Dok si ti gledao kako tvoja kuća gori oni su slagali profiterske novce, sada ti gledaš kako njihove kuće (i druga zdanja) niču i dičiš se, kao, vi gradite i živite bolje.
U prosjeku svi jedete sarmu.
Sarajevski kanton sada je etnički čist, nemaš više tu Bogom danu okolnost da sa nama dijeliš svakodnevna priključenija.
Tu su bivši sandžački biznismeni, pa radite kod njih i gradite svijetlu budućnost.
Izgradili ste mnogo veće džamije, to se mora priznati.
To vam je nadomjestak za Pretis, TAS i sve druge fabrike, koje ne rade niti će, ali tu je ezan i reisova ideologija, pa bujrum.
Ja sam takođe učesnik ovog nesretnog rata a mislim da nisam nikoga ubio niti smatram normalnim one koje se ponose ubijanjem, pogotovo bespomoćnih.
Moja kuća je takođe izgorjela, doduše godinu dana poslije Dejtona.
Ja takođe znam zapalitelja, a zbog toga nisam nimalo sretniji.
Tom bijedniku sudiće zajednički sudija kao i svakom kojeg je stvorio.
Zvuci sedam truba važiće za sve.
Mislim da se lično ne poznajemo iako nam je božje proviđenje dodijelilo zajednička brda i nebo zavičaja ali ne i nešto što nazvaše suživot.
Kao i ti koristim pseudonim, jednog našeg zajedničkog poznanika, ex-revizora a sada uglednog vašeg tribuna.
|
|
|
|
Rade :
|
10236 |
25.08.2006 |
baliji za krajAjmo braco ko će prvi
da pijemo turske krvi
Puško moja, pomalo šarena
uspomeno Đurka sa Ozrena
Oj ustaše sa Taračin dola
četnici vam oćerase vola
Neka gone i imaju pravo
jer naredi Derikonja Savo.
U narod postoji izreka da, koga Bog kazni prvo mu pamet uzme.
Ali, meni se čini da je nikad nijesi ni imao dok buncaš da si nevin, a onda kažeš da si heroj đe si babi Mirosavi sa trnokop glavu razbio.
Reci i da su one Damjanovićeve djevojčice bile artiljerci i snaperisti, pa ste ih vi pogani neljudske silovali, a onda im oči povadili i polužive zapalilili.
I ti nađi ijednog civila da smače Josipovićeva brigada, a ja sam se nasjekao turskih glava više nego moj djedo Serdar Jole.
I reci pavijane jedan šta ste vi po Brezi radili onijem Subotićima, Gunjcima...
u bazenu?
I da smo vam i svu djecu od po litra poklali, malo je za ono što ste onijem mučenicima uradili.
Ti majmune nedstojni kad spominješ ime poručnika Derikonje i vojevode Đurka, ustani, pa ih stojeći pomeni!
Oni đe su bili tu je srpski narod ostao i opstao, i nije nikakva genocida bilo.
I kad se praviš pametan, nabroj barem jedan zločin od ovijeh slavnijeh vojvoda?
A ja ću ti spomenuti Abida Kozljaka koji je u Otonj u onaj rat Zagorsku Dragović skuva u kazan i jeo supu od nje.
I ona djeca u Narevu što su oko sijena popaljena.
Ali ona nijesu ostala neosvećena.
Ali ti balija pomiri se jednim: Nit' je Turčin moga' kad bit vojnik, nit' su dva Srbina mogla biti složna, da jedan drugom glavu ne skine.
Vi nikad nijeste u istoriji mogli nijednu bitku dobit', ako nije bila il' izdaja Brankovića, il' prevara Ćuprilića.
Ali đje su god Srbi došli do pameti niđe im nijeste mogli pera odbiti!
Od Kruša, preko Vučijeg dola, Duge krvave, i Vasojevića, do ovamo Žuča, Trebevića i Igmana, vi ste bili samo heroji nad babama i djedovima, i na prevaru zarobljenijem Srbima.
A đe bilo da se junački stane na biljegu, koji je vas aga il beg dobio megdan?
Da slavni Njegoš ne reče:
Bog ubio svakog Riščanina
koji vjeru drži u Turčinu
Sad bi te na megdan živa, da biraš mjesto i oružje, i da ti dokažem ko je unuk slavnog Serdar Jola Piletića, ali vi ste Turci kukavice ka i vaš beg Mušovic, sto ne smjede na megdan izici popu Milu Jovoviću, nego ga kurvanjski strazž s Nikšića iz džeferdara ubi.
Nijesam odavno bio u Pale, ali čim dođem tamo, imašeć svjedočenje i one djece i babe Dobrile, ali i onaj dnevnik vašeg šehida sa Čemerna što je iz Zenice doša' da kolje srpsku djecu, babe i djedove.
To što su vas babe razgonile i djeca zarobljavala, je 100% tačno.
Možda si ti onaj krepani i usukani Žućo, što se u kedi i usra i upiša, kad fasova kundak među pleća.
Kad spomenu Svrake, ko kome prvi dade ultimatum? I da li viđe šta tvoja braća u Visoko pišu kako su bili "nenaoružani"?
|
I što ne spomenu Fejzoviće koji su u sijeno na traktorske prikolice i konjska kola vukli oružje jos 1991.
godine?
Tako đubre kako si ti i treba smaći, bar iz ekoloških razloga da ne pogani okolinu.
A ako si ti onaj pogani i krepani Žućo, što je na Jabuku zarobljen, ja nemam šta sajlu prljat', a još više zube poganit' da te zubima koljem.
Nego, dok si jos u život, ti i tvoji Turci za koje uzaludno ginete, vrćite se vjeri pradjedovskoj, jer si lijepo srpsko ime sebi odredio, i jer ćemo jopet da trijebimo gubu iz torine, ka naš slavni vladika Danilo,
Onda kako vaš starac Fočo reče:
Drumovi će poželjet' Turaka
a Turaka nigdje biti neće.
|
|
|
:
|
10135 |
05.08.2006 |
Slobodan BalordaZna li neko šta se dogodilo sa oficirom Slobodanom Balorda????
|
|
|
|
: Canada
|
10084 |
21.07.2006 |
Pad Golog brdaPisao jedan muslimanski borac
Osvanuo je lijep, sunčan julski dan ( mislim da je bio 21.
ili 22.
juli 1993.
godine).
Rat je bio u punom jeku i stalno su se dešavali belaji.
Toga dana u osam sati ujutro sam krenuo na smjenu na Žuč.
Prvo sam svratio do Marsalke, gdje smo se pobrojali, pokupili sljedovanje i lagano krenuli (pjeske, naravno) nekih sat i po do vrha Žuci.
Taj put nikad nisam volio, mada je prolazio kroz zivopisan krajolik, koji je nakon pocetka rata postao avetinjski pust uprkos prirodnim ljepotama.
Dok se dodje do Žuci, treba proci kroz nekoliko naselja: Pofalice, Buca potok, i jos par sela.
Pred samu Žuc, uvijek se prilazilo sa stisnutim mudima i nekim iskonskim strahom.
Tu se vodilo mnogo borbi, i nasa brigada je jedina zaista pomakla liniju od centra grada, za otprilike 8 kilometara "(zamislite da je svaka brigada u Sarajevu uradila isto).
Dosta ljudi je stradalo, imali smo jako mnogo ranjenih, ali smo nekako opstajali.
Prije samog naseg ulaska u selo Jezera, poceli su da granatiraju nase polozaje na Golom brdu.
Odmah smo zastali i uletili u jednu praznu spaljenu kucu.
To je trajalo nekoh 10-tak minuta i onda je stalo.
Pomislili smo da su nesto primijetili pa zasuli granatama cisto zbog "mira u kuci".
Prosli smo kroz selo, i ispod samog Golog brda imali smo jednu kucu u kojoj smo uglavnom boravili kad nismo na smjeni na liniji.
Usli smo u kuću, preuzeli smjenu i pogledom otpratili raju koja su trkom krenula za grad.
Tek kasnije sam skontao koliko su imali sreće.
Da su ostali jos deset minuta, možda neki od njih ne bi bili zivi, jer je u tom momentu počela ofanziva.
Nisam ni postao svjestan sta se dešava, a napolju je krenulo da pljusti sa svih strana.
Nismo više znali otkuda sve padaju.
Pod kisom granata otrcali smo do prve transeje i krenuli do naseg topa jer smo znali da ce tamo biti mnogo belaja.
Utrcali smo u rov, i svi zadihani smo se gledali isprestravljeni...
Šta je ovo? Detonacije su postale nesnosne.
Sve oko nas je gorilo.
Ja asm se držao rukama za korjenje jer su detonacije bile toliko jake da su nas bacale po podu.
Neki su već krenuli da paniče i da kukaju, a ja sam samo pržio cigaru za cigarom.
Imao sam samo jednu kašikaru i držao sam je čvrsto u ruci.
Imali smo samo jednu pušku na nas trojicu, jer smo bili posluga na topu.
Duboko oranje nije prestajalo.
Granate su padale i padale.
Ubrzo smo čuli krike, i pored našeg tranšeja su dvojica boraca nosila trećeg, koji nije imao noge.
Đavo je odnio šalu!
U jednom momentu nakon nekih sat i po granatiranja, pucnjava prestade.
Mrtva tišina...
U sebi sam se poradovao da je sve gotovo, i da će se sve polako smiriti.
Nakon par minuta poče žestoka pješadijska pucnjava.
"Eto ih! " - neko se prodere.
Bojan je izletio sa puškom i krenuo da puca niz brdo.
Mi ostali smo samo sjedili i blejili u prazno.
U tom momentu, počeše da protrčavaju borci sa golog brda, i vrište "Pala linija! ".
Većina ih je pobacala puške, koje smo mi prihvatili.
Ja sam zgrabio kalaš, i krenuo da gledam niz padinu.
U tom momentu je neko iz blizine krenuo da "sijačem smrti" dere po zemlji oko mene.
Zgrabio sam bombu i samo je bacio ispred bunkera.
Bomba sastavi, a ja samo proturim kalaša i krenem nasumice da derem nizbrdo.
|
Odbili smo napad na nas rejon, ali je iznad nas palo Golo brdo.
Više nije bilo nikoga na liniji, što znači da je naša desno krilo bilo skroz prazno.
Granatiranje je opet počelo.
Rokali su ko ludi slijedecih sat vremena.
Nakon toga opet pjesadijski..
Nas nisu direktno napali, ali paljba na našoj desnoj strani je skoro skroz prestala.
Više nije bilo iluzija da tamo ima neko živ.
U tom momentu, kroz tranšej ugledasmo kako prilaze dvojica ranjenika bukvalno noseći jedan drugog.
Jedan je bio ranjen u glavu, a drugi u leđa.
Više nismo imali šta da tu tražimo, počela je i nas hvata panika i napustili smo položaj.
|
|
|
Rade :
|
9847 |
02.06.2006 |
Balinski `podvizi`Pa da,
sad mi je jasno zašto svoje leševe niste htjeli da sakupljate.
Čim kažeš da niste imali gubitaka na Golom brdu, a oni se brojali hiljadama, čiji je smrad vjetar nanosio skroz do ulica Vogošće.
Smrad leševa "muđahedina" nije dao narodu Vogošće, da prošeta svojim ulicama do pekare i pijace.
Kakav Zajko? Kakvi bakrači?
Da li znaš da je čitava komanda Vogošćanske brigade zatvorena nakon te bitke koju su vam prodali Sreto Skipina, Vukota Vukovic.
Pošto ste dobili šifre od naše radio-stanice i predstavili se kao pojačanje, Slavica Taušan vas je navela na svaki rov i vi ste mogli bez ikakve borbe da uđete u njih.
Da li ste napravili i jedan pomak nakon te prodate bitke, kad je Josipović preuzeo komandu?
Da nabrajam, sve vase gubitke na Ž | | |
