|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Miner Vogosca : Melbourne
|
18543 |
03.08.2008 |
Da ne odu u zaborav!Mnogi su sa velikim razlogom pomenuti na ovim stranicama, ali ima još puno onih o kojima bi trebalo ponešto napisati.
Bikan, momčina koji dođe iz Prigrevice da brani i pomogne svojoj braci u Vogošći.
Volio bih kad bi neko napisao njegovo pravo ime i prezime.
Poginuo u isto vrijeme kada i Božur.
Jedan od rijetkih ljudi koji je iz osamdesetčetvorke pucao u hodu i išao u napad nepognut.
Tako je i poginuo.
Jedan od najhrabriji ljudi koje sam gledao u akciji.
Slava mu! Trebalo bi otići i na njegov grob negde u okolini Apatina.
Božo H.
, tih čovek, dobar otac i suprug, sa velikim srcem.
Poginuo na Glavici.
Imao je hrabrosti i izađe ispred linija i daje mi obezbijeđenje.
Zaslužuje da stane uz rame sa ostalim Vogošćanskim Herojima.
Slava mu!
Vučko, isto kao Božo.
Uvijek prisutan kad je orilo i gorilo.
Ne znam mu ime i prezime ali oni pravi koji bijahu na liniji ga se sijećaju i bilo bi lijepo da nešto detaljnije napiši o njemu.
Pogonuo na Glavici od iste granate kao i Božo.
Ne znam gdje im je vječni dom.
Ja im uvijek palim svijeće i oni su zauvijek u mom srcu.
Onima koji do kraja ostadoše na linijama i ne uzmakoše do sramotne i kukavičke predaje u dejtonu ( namjerno neću da napišem velikim slovom), a pogotovo ekipi koja sebe iz zezancije nazva " Žuti mravi" veliki pozdrav od Minera.
|
|
|
|
Miner :
|
18420 |
25.07.2008 |
Hvala ti brateE pa Željko hvala ti od sveg srca što zapali i jednu svijeću u moje ime na grobu Mićinom.
Svi oni koji su bili njegovi suborci ili povremeno sa njim učestvovali u akcijama i dan-danas ga nose u svojim srcima i pale mu svijeću širom kugle zemaljske.
Neka mu je viječna slava.
Miner
|
|
|
|
Miner : Vogosca
|
17156 |
28.01.2008 |
Miner iz VogosceDugo vremena sam razmišljao da li da se uključim na ovaj sajt.
Znam da mozda gubim svoj mir koji sam gradio i već stekao živeći u ovoj dalekoj zemlji.
Ali prošlost rovari po meni, ne mogu da zaboravim.
Zbog toga ću da opišem neke događaje između 1992.
i 1996.
godine.
Vrijeme bi trebalo da izliječi rane! Ali bol tinja u meni, i neće da napusti dušu, pa ponovo vaskrsne, pogotovu kada se popije koja više.
Mnogo sam stvari preživio, i puno je ljudskih sudbina upetljano u moj život da se neke stvari zaborave.
Moj cilj je da pomenem u pravom svijetlu neke ljude, koji za Srpstvo dadoše, najveću moguće žrtve - svoje živote.
Počeću od vruće rasprave o pogibiji Bore Radica.
Daću svoj opis tog događaja.
Pomenuću neka imena i nekih ljudi, za koje vjerujem da su još uvijek živi.
Sva prava imena će biti dostupna preko Željka, a ako negdje pogriješim molim vas da me ispravite ili dopunite.
Ovo sve dugujem (ili dugujemo) u ime pokojnog Đidija i malog Lale, heroja ravnih Boru.
Došli su tu na to mijesto prije njega što znači da su u duši bili isti kalibar.
Treba pomenuti i momke koji ostadoše živi: Peša, Jugo, Mišo a nešto kasnije i koji dođoše uz Boru: Slava i Joša.
Svima njima pokojnim, ali i živim treba odati počast jer su bili tu, na liniji ubitačne vatre, a Bog odluči koga da uzme sebi, a ko da pretekne.
Oni koji izvukoše Boru neka im je čast.
Ali mi koji smo bili tu blizu tog dana a ne izvukosmo Đidija i Lalu neka nam je na nečast.
Ovdje i sebe stavljam.
To je za četiri godine ratovanja, najveća vogošćansko-semzovačka izgubljena bitka.
Jer kao pravoslavni vijernik koji vjeruje u Strašni sud moram i o tome razmišljati.
Pitam se da li iko razmislja kao ja.
Kad-tad će nas "gore" postrojiti Boro, Đidi i Lala.
Vjerovatno će na Boro pucatizauške.
Neće nam oprostiti što njega izvukosmo a ostavismo Điđija i Lalu.
Znam da on to nikada ne bi uradio!
Dragi saborci, mi koji smo bili tamo, treba da damo svoj dug istini.
Sa moje strane, ja ću dati svoj opis i imena ljudi koji mogu pomoći da se napokon dođe do prave istine.
Nemojte da zamjerate jedni drugima na nekim slabostima, nego date sve od sebe da se najzad sazna prava istina.
Ovo sve pisem u ime Điđija i Lale, pravim momcima i uz Boru neka im je viječna slava.
Za moje prvo javljanje pozdrav svima zivim borcima Vogošće, Semizovca, Ilijaša, Iliđe, Romanije i cijele Republike Srpske.
A poginulim borcima iz tih krajeva vječna slava.
|
|
|
|
Simo :
|
16940 |
04.01.2008 |
RE: Bijeli tigar Ne znam kako neko može zaboraviti pokojne: Trišu, Mastu, Raku, Gipsu...
Svi oni su bili sa Blagovca i među prvima su stali u odbranu Vogošće zajedno sa mnogim svojim komšijama.
Ne znam kako bi se stvari odvijale da su Turci uspijeli izvuci još granata iz Pretisa u čemu su ih spriječili upravo momci sa Blagovca na samom početku rata.
Naravno da je kao i svugdje bilo i onih koji su kokošarili i krali ali je glupo uopštavati neke stvari u jedno!
Pozdrav za sve Blagovčane!
|
|
|
|
Oko :
|
16936 |
03.01.2008 |
Mico na GorazduTačno, Gromovniče Mići je i na Goraždu stao na paštetu iz koje je izletio ekser to je bilo oko 7 aprila.
Čitam dosta tvojih poruka i od "Srbina Zauvjek" ističem dojam da se dobro znamo i da smo ratovali zajedno.
Imam i jednu mićinu sliku sa Goražda, koju ću nekom prilikom poslati.
Poštovani, najbolje je da tu sliku pošaljes na slavicnet@hotmail.com i ja cu je staviti na ovu stranicu.
Pozdrav, Željko
|
|
|
|
Vogosca :
|
16909 |
30.12.2007 |
|
Ko god da je imalo valjao na Blagovcu taj je otišao iz tog legla kokošara i pljačkasa napuštenih kuća.
|
|
|
|
Bijeli Tigar : Bijeljina
|
16905 |
30.12.2007 |
Pozdrav VogošćanimaPozdrav za sve Vogošćane.
Ovaj sajt je ekstra, ali ne mogu više da čitam laži ovih pojedinih muslimana.
Vogošća ima još mnogo junaka, trebalo bi malo i druge pomenuti, a ne samo jedne te iste.
Volio bih kada bi neko spomenuo i nekog junaka sa Blagovca.
|
|
|
|
Prijatelj :
|
16901 |
30.12.2007 |
Mićo VlahovićNovembra 1992.
godine, kada je Antić postavljen za komadanta zajedno sa njim je došao i Mićo.
Tada je formiran IDV ( izviđačko-diverzantski vod ), koji je imao 13 boraca, ali se broj mjenjao u zavisnosti od zadatka koji su dobijali.
Ipak, "prva postava" je uvjek bila uz njega.
Prvo Mićino ranjavanje u Vogošći je bilo na Perivoju, februara 1993.
godine, u lijevu šaku.
Nikada nije išao doktoru sve do se zadatak ne izvrši.
Tako je bilo i kada su poginuli Nešo i Grga.
Ranjen je u vilicu a Ćurka u lakat.
Ni tada nije otišao doktoru sve dok nismo poginule izvukli.
Zadnje ranjavanje na Treskavici, novembra 1994.
godine, nije preživio.
Ranjen je iz blizine, mada neprijatelja nije bio na vidiku.
Najbliži je bio Šorak (poginuo na Manjači) i od njega sam čuo najuvjerljiviju verziju.
Posle Mićine pogibje, svi koji su bili nerazdvojni Mićini saborci i prijatelji, postali su nepoželjni u jedinici od strane novog komadanta Alija.
Svi smo napustili jedinicu, a nekima su i prijetili.
Da napomenem i to da su svi bili hrabri i dobri borci.
Jedinica je najviše boraca izgubila na Nišićkoj visoravni (Moca, Veki), u Goraždu, Manjači, Poljinama, Žuči.
Bio je i jedan broj onih koji su se samo vodili da su kod Miće u jurišnom, poput Regoje, Cige i ostalih, zbog kojih smo mi imali problema sa korpusnom policijom koja je došla da hapsi, ali smo mi njih razoružali i zarobili.
Ovo je samo jedan mali djelić Mićinog života u Vogošći.
Sahranjen je u Velikim livadama kod Zrenjanina.
Neka mu je vječna slava i hvala!
P.
S.
Ovo je jedna od Vogošćanskih priča, kojih ima mnogo ali biće napisane kada im dođe vrijeme.
|
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
16773 |
21.12.2007 |
|
Unuk riste radića živi u Bijeljini a sin na Blagovcu.
|
|
|
|
Nije Bitno :
|
16698 |
16.12.2007 |
Cijenim samo argumenteRade, čitajuci tvoje priče tu na ovoj stranici, ja imam osjećaj da si ti u toku rata svaki dan bio sa ženama na kafi, a ne u ratu.
Tako se ponašaju osobe koje nisu ni vidjele rat, već se deru na sva usta da bi sebe prikazali kako su bili veliki ratnici.
U svakom svom komentaru isto pišeš.
Jedini koji me je uvjerio tu na ovoj stranici je Gospodin Željko on daje argumente i brojeve, imena i prezimena i godišta osoba koje su poginule i gdje.
Ja ne odobravam zločine, daleko od toga! Svi trebaju da odgovaraju za ono što su počinili ali treba sve da se dokaže a ne samo na sva usta vikati.
Gospodin Željko je to sve stavio tu pa kome ne odgovara neka zaobidže svaka čast za to.
Pozdrav svim dobronamjernim.
Željku hvala.
|
|
|
|
Bijeli Tigar :
|
16677 |
14.12.2007 |
Risto RadicDa li možda nesto znas o četničkom vojvodi iz Vogošće Risti Radiću.
Bio bih ti zahvalan da nešto o njemu napišeš.
|
|
|
|
Srbin Forever : Svijet
|
16673 |
14.12.2007 |
RE: JanjeHa ha ha ha...
mislim da je Janje prestao piti kad se ozenio..
ili se ipak varam ha ha....
Na pocetku ratovanja zajedno smo bili na nekim polozajima a i kad je ranjen bio sam prisutan....
Na mojoj svadbi nesjecam se da se napijo ha ha....
ali ostali jesu...
Mladjo, Grga i ostala ekipa ha ha...
Lijepa je to ekipa bila, uvijek zajedno i uvijek jedan za drugog su bili tu...
svaka cast...
|
|
|
|
Srbin Forever : Svijet
|
16666 |
13.12.2007 |
Vogošća i vogošćanski herojiKad vec spominjete Vogošću i njene heroje, moram da kažem da dosta blatite, ali i dosta hvalite.
Svi zaboravljate neke momke koji su bili u srcu junaci, pa poginuše kao sto je pokojni Tošo, ili Galinac, ili pak Sorak koji je došao iz Srbije da brani Vogošću i Republiku Srpsku.
Mnogi od ovih što ih vi spominjete nisu smjeli ni proviriti na položaje kada su bile žestoke borbe.
Znam to iz ličnog iskustva.
Dođu do rovova, sjednu, pripreme bombe i navijaju kada će artiljerija završiti svoje da pobacaju bombe i ispucaju po par stotina metaka.
Da li znate ko je zaustavio turke na "ježevima"? Znate li gdje su sada ti momci? Ja sam jedan od njih, ali ne pišem ovo radi sebe već radi onih koji su doista bili heroji.
Znate li koji su momci bili na koti 850? Opet ću reći da sam bio i ja, ali i još mnogo dugih o kojima vi nemate pojima.
Znate li koji su momci išli u pomoć Krajišnicima na Manjaču?
Jedini koji je bio sa nama na koti 850 je bio pokojni Špiro i ja mu to nikada ne mogu zaboraviti.
Da li se iko pita šta je sa Miloradom Ticom, koji ostavi nogu na Glavici kad su i Tošo i Maka poginuli?
Zeljko, znaš da te poštujem i cijenim, ali ako već imamo pravo da pisemo i kažemo sta mislimo onda barem nek to bude istina i samo istina!!!
Još bih mnogo toga mogao reći, ali kada su vam heroji samo oni koji su samo gledali kako će otići u TAS, uzeti golfa, prodati ga, otići na more, a pravi junaci tada nisu imali ni hljeba kod kuće! Gledajte istini u oči i molite Boga da vam ne vrati milo za drago!!!
S vjerom u Boga i svako dobro svim dobronamjernima.
|
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
16660 |
13.12.2007 |
Junaci Za Stojadina si u pravu da Viliju nije bilo Joke i Neretve i on bi ležao u Zenici, a ne u Kuli.
Nije on cinkario, jer je bio u vojsci u Splitu.
Mnogi tkz.
"jaki" momci Blagovca, Vogošće i okolone su u ratu bili kokošari, a sad se opet pominju mada ne zaslužuju da im se ime pomene, skupa sa Mićom Škorom, Grgom, Nešom i ostalima koji ostaviše kosti od Goražda do Manjače.
Da pomenem još jednom:
1) Ja pišem o onima koje sam poznavao, i bilo bi mi drago da i vi napišete ponešto o osobama koje su meni poznate, i u koje ne sumnjam da su bili junaci.
2) To što se ovde piše o Gagi ili Viliju, ne znači da su bili junaci.
Na čitaocu je da izvuče pouku ko je "dobar" a ko "loš".
|
|
|
|
:
|
16656 |
13.12.2007 |
O vogoscanskim junacimaPozdrav Zoki, uvjeren sam da će se još mnogo bivših Vogošćana javiti i javno kazati tko su pravi heroji.
Ja sam eto "ugašen", jer mislim drugačije i što pokušavam reći da su veći oni koji su branili porodicu, ognjište, prađedovinu, nas svih, od onih koji su imali prava kako to kažu da dijele ili prodaju golfove, saobraćajne i sl.
Ceca je na Floridi, Desimir je umro jesenas, Rada iz Šekovića se udala u Srbiju.
A što se tiče Vitka (Vilia), pa tko je za njega znao u Vogošći, čak i na Blagovcu su za njega bile face Gipso i Genga.
I kad su na trening dolazili u dvoranu, morao ih je Joka u stojadinu dovlačiti, da se ne zagube.
Za Vilia se prvi put čulo kad je ocinkario Muse za onu zlataru u Švici, pa oni zaglavili u Zenicu, a njega nagradili pomilovanjem.
To što ga je Gaga 92 "sveo" i posjeo kraj sebe da kao fol oni regrutuju kružeći u džipu, ne znači da je skinuo zemlju sa opanaka.
Najkrvavija je ona "munđosi napadnu na kapiju Pretisa, a dodju Vili i Dule i srede stvar" - bježite djeco s prozora.
|
|
|
|
Zoran :
|
16651 |
12.12.2007 |
Ko su bili pravi heroji?Prije nekoliko dana sam "nabasao" na Tvoj sajt i ovo što se tiče Vogošće jako je dobro.
U potpunosti bih se složio sa ovim što je rekao da je Vogošća imala mnogo heroja ali se stalno spominju ovi "heroji" sumnjive kvalitete kao što su Gaga, Vitko...
Kako to da se niko od "pravih" Vogšćana ne sjeća Grge, Điđe, Raseta, Cvrleta, Šorka, Mire Toše, Anđelka Markovića, kapetana Zorića, Blaške, i ostalih pravih heroja i ljudina koji su dali sve.
Niko ne spominje i raju koja su od prvog do zadnjeg dana izdržali u "trapu" kao što su Okac, Pape, Ganga, Šile, Šoja, Brane, Pike, Toronto, i ko zna koliko još njih kojih se sada ne mogu da sjetim i kojim se sada izvinjavam zbog toga.
Ako neko zna šta je sa Papetom, Radom, Cecom neka napiše na sajtu ili nekako neka javi...
i još pozdrav Vladi Marinu ako još lista ovo.
|
|
|
|
:
|
16626 |
09.12.2007 |
Za PitaraNe znam ko si i šta si, ali znam da si veoma neobavješten kad možeš reći za jednog Vitka da je bio seljačić.
Bilo je raje koja ga nije voljela ali generalno gledajući nije bio ni "s" od seljačića.
Vjerovatno su tvoji kompleksi isplivali na površinu posle toliko godina pa sad mlatiš praznu slamu.
Pozdrav svim Vogošćanima!
|
|
|
|
Aldin :
|
16495 |
02.12.2007 |
Saobraćajne dozvoleNe mogu ti reći kako mije drago kad kritikujes pojedince.
O Vogošćanima ti ne mogu ništa reći je nisam iz tog kraja.
Ali za vozačke dozvole znam da su se prodavale i po dijaspori za 500 DM.
Mnogi su ih kupili, u ratu i uspješno prevodili na Njemačke.
Dok ih neko nije provalio.
Bili su mnogo naivni! Pozdrav, Željku.
|
|
|
|
Natasa : N.Banovci
|
16488 |
01.12.2007 |
Za SemizovcankuHvala puno.
Volila bi da znam ko si, pa ako moze (ako želiš) da se javiš na moj email obrati se gospodinu Željku, i dobićeš ga od njega.
Pozdrav od mene!
|
|
|
|
Spiro : Novi Banovci
|
16487 |
01.12.2007 |
Za SemizovcaninaNisam mogao izdržati a da se ponovo ne oglasim u vezi lupetanja ovog takozvanog Semizovčanina.
A šta sam ja to trebao da pričam sa Hetom, Salemom, Hamićem, Biserom, Tahirom i Soldom.
Izuzevši Tahira sa kojim sam vrlo često ribario, sa ostalima sam bio samo komšija, a nikad prijatelj.
Nije mi jasno kako se to sad oglašavaju i pljuju samo po mrtvima.
Po tebi ti koji su svoje živote dali, hajde da kažemo kao i većina poginulih Srba u proteklom ratu, da ne kažem da su branili Srpstvo, ali imam pravo i hoću da kažem da su branili srpski narod, da mu se ne dogodi ono što se dogodilo meni i stotinama hiljada ratnih siročadi u Drugom svetskom ratu.
Dosta je takvih kao ti, koji pljuju po svemu što je Srpsko.
Za tebe su sve golfove iz TAS-a pokrali Boro, Špiro, Gipso i Božur, po tebi oni su i krivi za ovaj rat.
Zašto ništa ne pišeš o Joji Tintoru, o Momi Mandiću, o Krajišniku? Zašto ništa ne pišeš o velikom komandantu Semizovačkog bataljona R.
Jankoviću?
Znam ja kako je poginuo Radislav Djukanović.
Poginuo je na prvoj borbenoj liniji i ostavi njegove kosti da počivaju na miru, jer nisi dostojan da pričaš o njemu ni da spominješ njegovo ime.
Ne znam ko si, koje vjere, ali pretpostavljam da si srpski izrod.
|
|
|
|
Spiro : Novi Banovci
|
16482 |
01.12.2007 |
Nevjerovatne izmisljotineNe znam ko je ovaj što piše o vogošćanskim borcima i izmišlja gluposti i laže.
Kao prvo, Špiro nikada nije vozio nekakvu "alfu".
Nije istina ni da nigdje nije radio, jer sam ga ja nakon dolaska iz JNA zaposlio u Pretis, gdje radio je najteže poslove u kovnici ili "petici" kako su taj pogon zvali radnici Pretis-a, a zatim prešao u "Kones".
Po odlasku iz Pretis-a, on je sa Acom Kablarom i Mišom Jovanovićem držao kafanu u Društvenom domu Semizovac.
Nikada nije imao ni jednu bjanko saobraćajnu dozvolu, jer da ih je imao ja svoga "renoa 4", kojeg sam kupio od Vele Bjelića ne bih legalno registrovao nego bih popunio tu saobraćajnu.
Što se tiče tih stotina hiljada maraka, kamo srece da ih je imao, vjerovatno ne bi išao ni na Žuc ni na Ravni Nabožic, nego bi sa svojom ženom i djecom uživao negde u Srbiji kao što je to radila većina "tatinih sinova" naših "velikih Srba", a roditelji mu se pod stare dane ne bi potucali po bijelom svijetu isto kao i njegova žena i djeca.
Možete sada pričati što god hoćete, ali to pred Špirom da je živ ne bi smjeli reći, jer Špiro nije bio miš, a to što pišem potvrdiće svi oni koji su ga dobro poznavali i sa njim ratovali.
|
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
16481 |
30.11.2007 |
RE: O vogoscanskim junacima Evo kao što vidiš, tekst sam objavio uz minimalno korigovanje.
Slažem se sa tobom da je bilo mnogo junaka i mimo Božura, Bore i drugih o kojima ja pišem, ali ja nisam imao sreću da ih upoznam pa ne mogu o njima ništa napisati.
Ja čak ni Nebojše Špririća ne mogu da se sjetim, mada mi se čini da sam ga upoznao.
Moje mišljenje o Vogošćanima koje sam ja poznavao se kreće u rangu od "jako loš" do "izuzetno dobar" i uglavnom se poklapa sa onim što čujem i pročitam na onom forumu.
Ne sumnjam da su ovi koje si ti naveo bili veliki junaci, ali o njima ništa ne znam i zbog toga ne mogu ništa ni napisati.
Jeste da nisam Vogošćanin, ali to samo služi na sramotu tebi i takvima kao što si ti, jer sam ja o "vašim" junacima napisao mnogo više lijepih riječi nego mnogi od vas! Da imaš i malo kulture, znao bi i onu narodnu mudrost da treba govoriti "o mrtvima sve najbolje", a ne ljagati a da se pri tome i ne potpišeš.
 Sa Borom Radićem nisam bio nikakav prijatelj, kako napisa ona Trapara u BUM-u.
Poznavao sam ga samo par mjeseci, od maja do njegove pogibije.
Za ono što je on uradio za Srpstvo imam izuzetno poštovanje, mada ja i on nismo "isti soj" i nikada ne bismo mogli biti prijatelji.
 Međutim, što se Božura tiče, u njega mi ne diraj jer njegovu sliku držim na ikoni.
Ti o životu ništa ne znaš ako tvrdiš da je on bio pokvaren! Jeste da mi je poklanjao golfa, i to novog iz Fabrike, ali ja nisam htio da ga uzmem.
Međutim, ako baš hoćeš da znaš ni on sebi ni jednog golfa nije uzeo, bar ne u ono vrijeme dok sam ja bio u Vogošći.
Boro i Božur su bili jedini koji su mogli da se ušetaju u Fabriku, prođu Jojine i Koprivičine straže i izvezu golfa a da ih pri tome niko ne priupita šta rade.
Za razliku od njih ti i svi oni tebi slični su po Vogošći vozili ukradene aute bez papira i tablica.
I ne samo to, kako mi Božur jednom reče:
"E vidi ih! Većina njih do rata nije ni sjela za volan, a sada svake sedmice razbijaja po jednog novog golfa.
"
U isto vrijeme znam da je Božur nekim dobrim momcima "izvezao" golfa iz Fabrike, i to bez pare i dinara.
Kaže on meni:
"A šta ćeš, Brate, dobar je borac! Možda će sutra poginuti.
Bolje da on voza nego oni na Palama! "
A što se Špira tiče, i tu sam te uhvatio da lažeš.
Ako baš hoćeš da znaš, kada je počeo rat u MUP-u Vogošća je bilo četiri stotine obrazaca za vozačke dozvole.
U Vogošći je prodato oko 200, od toga je polovina prodata po cijeni od 500 maraka, dok su sve ostale otišle na Pale i dalje tako da nema logike da je Špiro imao svih tih 100 dozvola u džepu.
Kao što rekoh, Špiru nisam poznavao, ali ti niko ko ovo čita neće povjerovati da je on kod sebe "u pancirima imao nekoliko stotina hiljada maraka".
Iz ovih tvojih nebuloza se jasno vidi da izmišljaš i lažeš.
A šta i da je prodao 5 ili 10 saobrašajnih dozvola? Na desetine Vogošćana je prodavalo dozvole! Vjerujem da si i ti preprodavcima saobraćajnih dozvola ljubio ruke i uvlačio im se u guzicu da ti daju jednu na "veresiju" ali ti to oni nisu mogli učiniti jer su, u ono vijeme kada je saobraćajna bila 1500 maraka, preprodavci uzimali samo dvjesta maraka po dozvoli a ostao je išlo u MUP.
Te iste preprodavce ste u toku rata slavili kao heroje, jer su vam preko "veze" nabavljali saobraćajne, a sada pljujete po njima kao da su ti najrođenije pobili.
E baš si karakter! Dođe mi nekako drago da te nisam upoznao.
|
Ako imaš petlju, dokaži to sada.
Potpiši se svojim imenom i prezimenom i napiši nešto protiv ratnih profitera, ali onih koji su i sada živi.
Suprotstavi se Radovanu, Mandiću, Tintoru, Žugiću i svima onima koji i sada pljačkaju narod.
Jer rat još uvjek traje, samo što se sada ne gine od metka nego od mraka.
Lako je biti general nakon bitke, ili biti boj protiv mrtvih.
|
|
|
:
|
16480 |
30.11.2007 |
O vogoscanskim junacimaBudući da Željko kao pravi demokrata sigurno neće ni objaviti ovaj komentar, jer želi da medalja ima jednu stranu, neću se previše truditi da dokumentiram, ali ne želim u sebi zadržati ono što mislim.
Željko želi da kategorizacija koju je on zamislio takva i ostane, po vojnički "moja naredba je izvršna", a moja želja je da kažem da ne sporim junaštvo, ali da je odabrao osobe koje su imale debele razloge da to budu.
Netko je odlučio, a u Vogošći se od početku rata znalo ko predstavlja pokretačke poluge u vlasti.
Zašto? Valjda zato što su znali da se radi o ljudima koji su spremni na sve, ali ne radi junaštva, herojstva, Srpstva, već isključivo, bar na početku radi zbog dobre pozicije i bogatog plijena.
I bez obzira koliko se trudili, obične ljude nećete uvjeriti da je drugačije.
Željko kaže, Božur mu davao golfa, ali ne kaže čijeg golfa, ako je mislio njegovog, vara se, jer Božur je vozao kombi.
Dakle ne kažem da se nije pokazao ili dokazao u ratu, ali na početku rata je bio u poziciji da, eto, dijeli golfove.
Nije tačno da sam slušao priče, već ih toliko poznajem da sam čak znao i što sanjaju.
I odmah da kažem, nista ružno, lažno ne bih mogao reći, već da se radi o sasvim normalnim i običnim ljudima.
Ali istina je da Nebojša do rata nije nigdje radio, a ipak se na početku rata vozio "alfu".
Istina je da je u trenutku pogiblje kod sebe u pancirima imao stotine hiljada maraka.
Istina je kad sam prolazio ispod kuline kafane, da je on sa ekipom provjeravao pancire, da sam ga pitao za saobraćajnu i da je on u džepu imao stotinu saobraćajnih i da mi je tražio 1500 maraka, iako smo odrasli zajedno i istina je da je poginuo ne od muslimana, vec kao žrtva spletke u kojoj su se poklopili interesi onih koji su ga na početku finansirali i onih kojima se upleo u porodični život (Vaso, Zoran B.
).
O svemu tome najbolje može posvjedočiti Aco-popov sin, što vozi episkopa u Sarajevu.
Ja samo hoću da kažem da je Željko kao nevogošćanin izabrao likove za junake po pričama i po tome što su se znali nametnuti.
A za mene, koji nisam ni balija, ni ustasa, kako to misle ili žele reći Željko ili Nataša, postojali su mnogo veći junaci, ali o njima se ne priča.
Također, Miro priča ti je dobra (mora biti kad tako kaze Željko), steta je što je nisi pričao ranije npr.
pred Hamićem, Tahirom, Hetom, Salemom, Biserom, Edibom, Soldom....
Nekako sad zvuči novokomponovano, uklapanje u trend.
Od Željke očekujem da uskoro objavi pricu o Vasiliju Vidoviću, također junaku kojem neki dan zet iz Saudijske Arabije prodade kuću, ali o pokojnicima sve najbolje.
Medalja ima samo lice, ne i naličje, bar tako misle Željko i Miro.
A ako bi o stvarnim, tihim junacima onda neka se raspita o pogiblji M.
Todorovića, I.
Lučića, R.
Djukanovića, R.
Jankovića...
|
|
|
|
Natasa : N. Banovci
|
16463 |
29.11.2007 |
U Semizovac - više nikada!Znam sve i u pravu si! Međutim, jako me zaboli kada neko sa strane piše, a moga brata i ne poznaje kako treba.
Kada sam izlazila iz Semizovca 29.
5.
1992.
godine, Nebojša je taj dan je odvuko Gutinog brata da ga skloni sa familijom tako da ga nisam vidjela, i nisam se sa njim čak ni pozdravila.
Došla sam u Visoko, tamo bila dva dana, i odmah otišla u Dalmaciju jer su mi muslimani, koji su me poznavali, svašta govorili.
U Semizovac se ne bih vartila ni kada bi mi dali vilu, pa da u njoj živim.
Nikada više sa njima! A onaj ko mi je ubio brata, neka ga stigne moja kletva, ma ko bio!
|
|
|
|
Natasa Spiric : Semizovcanka
|
16458 |
29.11.2007 |
RE: PitarPoruka za ovog iz Sarajeva.
Pokojni zet, taj svećenik nikada nije poslao mom bratu pare za pokere i šta ja već znam.
Nisi dobro obavješten a Meša i ako mi je bio bivši muž, čitav je život proveo u zatvoru i jedina mu je sreća bila sto se oženio pa se izvuko iz toga sranja.
A da si mi brata dobro poznavao, a ne čuo neke stvari iz priče, ne bi ovako o njemu pisao.
Da mi je znati gde si ti bio dok je on bio na Žuci i drugim rovovima.
Pitaru ovo što pišes za moju pokojnu kevu.
Žao mi je što ti žena nije bila u tom konvoju ili sestra pa da dobiju jednu pravu turu.
A ova dvojica su ti ako nisi znao u Tuzli i nisu bili u tom konvoju.
Semizovac je na nešto ličio dok su u njemu živjeli Srbi.
Kako ste vi došli, koze i krave na sve strane čak i za prodavnice vežete.
A da ste tako humani vidila sam prve godine kad sam dosla u Semizovac.
Jedan balija sličan tebi me je udario i nazvao četnikušom.
Eto, iako ste znali da sam udata za vaseg.
pokojnoj babi ženi od 85 godina su 3 puta upadali u kuću i poslednji put je spasao prvi komšija musliman, koji je zapucao na tu bagru.
Staricu od 85 godina su vezivali za krevet.
Eto, šta ste radili i šta još radite.
Nataša,
ogovaranjima na od strane primitivaca nikada nema kraja.
I ja sam česta meta ogovaranja, pa mi je tako npr.
neki Vaso Panić sa Sokoca, vjerovatno uvređen što ga je neko direktno (ili indirektno) potkačio na ovoj stranici, šalje meni email sa porukom da sam bio dobar čovjek ne bi se ni razveo.
Ja o gospodinu Paniću ništa ne znam, ali mu poručujem da se mane ćorava posla i neka se brine o svojoj ženi (ako je ima) a ne o mojoj, srećom, bivšoj.
Imam jednog dobrog prijatelja, kome se žena zove Sanela.
Kamo sreće da sam ja oženio neku kao ona! Krstili djecu, ona dobra domaćica.
Vjeruj mi, ne bi mi to ni danas smetalo.
A, pisao bih sve što sada pišem.
|
|
|
|
Roka Rodjo : Zemlja Nedodjija
|
16421 |
27.11.2007 |
Postovani SrleMislim da grijesis kada "Lunu" pominješ u ovom kontekstu! U pravu si, radili smo manje više svi u to doba za Republiku Srpsku tj.
državu kao i Luna ali stvarno griješiš kada njega vezuješ na bilo koji način sa ubistvom Mauzera i Srđana Kneževića.
Istina je da je Luna hapšen od strane SFOR-a u Bijeljini ujutro kada je vodio kćerku u školu nedaleko od kuće.
Na nekoliko sati prije njegovog hapšenja je isti dobio SMS poruku da je paket na sigurnom "šifra za Radovana" i sam se začudio koja budala i zašto to njemu šalje jer tada više nije bio u službi.
A onda se odiseja nastavlja u Tuzli u američkoj bazi.
Sto se pokojnog Srđana tiče, tu su bili već umijesani Francuzi i Slobini poltroni a Car Radovan ga je prepustio na milost i nemilost njima ( zbog hvatanja i vezanja francuskih vojnika za mostove i ostalo.
)
Sa poštovanjem Roka!
|
|
|
|
Enes Sajnica : Vogosca
|
16060 |
18.11.2007 |
Nediraj mi SpiruCijenjeni,
nemoj da napadas postovanog gospodina Špirica, mi (muslimani) znamo da nije loš čovjek, a nije bio ni njegov sin.
Samo su ga ovdje napuhali kao Srbendu, međutim pokojnog Špiru to nikada nije zanimalo, samo se ovi na ovoj stranici služe njegovim imenom da reklamiraju srpstvo, da je Špira živ, sve bi im po spisku, siguran sam!
Špiro, ne daj se, znam te kao dobroga komšiju i čovjeka, ne daj da koriste tvoga sina u ove svrhe, dijelim tvoju bol, i ja sam izgubio najbliže.
Enes
|
|
|
|
Pitar : Sarajevo
|
15823 |
07.11.2007 |
Junaci iz VogosceU Vogošći je se znalo tko su face, a tko su miševi, koji vrebaju svoj trenutak.
Tako je se znalo za Boru Radića da je bio legenda i za njegovog života.
Također Gipso, Genga, Miki Polovina, Paradžići, Đonla, Željko Janković, koji eto postade Luna, a inače smo ga zvali Kinez, spadali su što bi rekli u zeznute likove, ali pozitivne u svakom smislu.
Drugu ekipu činili su Gaga, Zajko, Kenedi, Semir, Muse i ostali Gagini poltroni, čiji je glavni poduhvat bio opaliti čvoku nekom tko je sa strane dolazio u Vogošću.
Treću ekipu bi činili oni koji su se divili prvoj ili drugoj i svoj trenutak su dočekali u ratu, e tu su mnogi hvaljeni i spominjani na ovom forumu (ne znam radi cega, Vitko, Dule, Pice, pokojni Špiro i sl.
) Naježim se čitajuci hvalospjeve kako se tu radilo o velikim srpskim, muslimanskim ili hrvatskim herojima.
Nitko od njih nije imao pojma ni o jednom nacionalizmu.
Njihov ideal je bio doći do lake love i onda imitairati provode što je npr znao provoditi Bori kod "Cige".
Ne sporim da je se neko ili čak i svi pokazali sposobnim i dobrim borcima, ali sporim ono sto piće npr.
Špirin otac da je njegov ideal bio borba za srpstvo.
To je demagogija i prodavanje magle.
Joja je dobro plaćao dovoz oružja iz Novog Sada i to je bio dobar početni kapital, u ratu se na prodaji dijelova iz TAS-a, auta, saobraćajnih dozvola to prilično uveličalo.
Mudri su tada znali stati, pa su se pokupili i u Srbiji započeli posao, a oni koji nisu znali stati platili su glavom.
Božurovi najbolji prijatelji su bili Škore, Špirini Dino-Guto, Hete, Devici.
Volio bih da se o ljudima, posebno o onima kojih više nema piše onako kakvi su doista bili.
U tom smislu, evo ja mogu napisati da je većina likova o kojima se ovdje raspravlja bili raja, da su druženja sa njima ostala u dobrim sjećanjima, da su ostavili traga za vrijeme svog života, ali "idealizirati" ih da su bili borci za srpstvo, ustaštvo, četnistvo, islamizam i sl.
daleko je od istine.
Nebojša Špirić je bio dobar čovjek, zanimljiv za društvo, da su ga djevojke voljele, da su mu profesori u školi ocjene davali za njegove fore, a ne za znanje - jer se nije ni trudio, da je imao cilj i da nije birao sredstva da dođe do njega.
Okolnosti u kojima smo mnogi bili, projektirale su nam neku "sredinu" u društvu i životu, a on je želio uvijek biti netko.
Zato je i bilo druženje sa Hetama, koji su bili imućni (on im se revanširao na početku rata jer ih je izvukao, kao i Gutu kojeg proziva njegov otac, stoga je bio dobar i svećenik iz Semizovca koji mu je oženio sestru i poslao prvu lovu da kupi poker aparate i bilijar, nije bio ni loš Meša sa stanice kao drugi zet i brojna druga druženja i poznanstva sa pripadnicima drugih vjera.
Kad je se otvorila mogućnost da se lova i utjecaj uvećaju na drugi način i tu je se našao.
|
Pitar,
prilično objektivno pisanje, i sa dosta argumenata.
Međutim, molim te da iz svojih klasifikacija izbaciš Božura, jer je on bio drugačiji od svih gore nabrojanih.
Kao prvo, jedino je on imao svoj legitimni biznis od koga je živio, a za vrijeme srpskih (ali i muslimanskih) praznika mnogi prosjaci su se nahranili u njegovom kiosku, koji se zvao "Božur" po na daleko čuvenim kosovskim božuruima.
Tačno je i to da mu je Škore bio najboli prijatelj, da Božur nikada nije bio nacionalista, čak ni u ratu.
To mi je i lično rekao! Ali je tačno i to da je godinama postio svake srijede i petka, kao i to da je jedan od rijetkih koji u ratu nije bio opsejdnut novecem i slavom.
To i zbog toga što je duboko vjerovao da rat neće preživjeti, tj.
da će poginuti.
I to mi je lično rekao.
Znam nekoliko primjera da je poklonio aute (npr.
Vojnoj bolnici na Palama).
I meni je nudio novog golfa, kojeg sam ja - odbio.
U godinama nakon rata sam se naslušao svakojakih priča o Vogošćanima.
O mnogima sam čuo kontraverzne priče, ali jedno je sigurno - o Božuru svi pričaju najbolje.
|
|
|
Vedrana Djurdjic : Tucson, Az
|
14946 |
28.09.2007 |
***Za Ognjena Boskovica***Nažalost ja ne znam odgovor na tvoje pitanje jer ja sam tada imala oko 12 godina kad se sve to desilo i ne znam tačnu priču, ali znam tvoju familiju.
Nemaš pojma koji se osjećaj probudio u meni kada sam skontala ko si.
Toliko sjećanja i uspomena mi sada prolazi kroz misli.
Tanja je živjela preko puta mene u Vogošći sa Djoletom :))) On mi je bila najdraže djete na svijetu, mada sada znam da više nije mali.
Ja bih željela u moje ime i ime moje familije da saznam kako su čika Miro i teta Branka i naravno Tanja i Đole.
Ako ti nije mrsko napiši par riječi da znam kako su i gdje su.
Naravno i tvoji kako su, mada njih slabije znam i majka tvoja vjerovatno se i ne sjeća mene i mojih.
Ali nebitno, možemo da se dopisujemo ovako s' vremena na vrijeme.
Tvoji baka i deda su ljudi koji se nikada ne zaboravljaju a sreću jednom u sto godina.
|
|
|
|
Ognjen Boskovic :
|
14853 |
25.09.2007 |
Miroslav KuzmanVidim pišete o mom djedu Miroslavu Kuzmanu, ako se ne varam.
Moj otac se zove Vaso Bošković.
Mrsko mi je čitat ovoliko, ali je lepo da neko napiše šta se sve dešavalo u mom rodnom mjestu.
:D Jeste da imam 14 godina, ali ovakve stvari je lepo videt u javnosti.
Pozdrav od Boškovića.
Mnogi koji su živeli u Semizovcu su čuli za Miroslava Kuzmana.
On je tragično izgubio život i niko neće da mi kaže kako se to dogodilo.
Ni otac Vaso Bošković? Ni moj stric Zoran Bošković?.
Svi jednostavno ćute i govore da promenim temu.
A ja bih bas voleo da čujem kakav je moj ujak bio.
Sin Miroslava Kuzmana - Mladne Kuzman.
Semizovac: Evo smatram da mi je dužnost na neki način da nešto napišem o Mladenu jer smo bili veliki prijatelji i izlazili zajedno.
Mladen je bio veliki zavodnik, i imao je dosta dobrih cura, volio je brza auta, a onda kad je on vozio Golfa GTI mnogi nisu ni čuli za njega.
Ispričaću ti jednu anegdotu.
Išli Mladeni ja jednu veče na Jahorinu u disko i zaustavi nas policija, traže zimsku opremu i tako slično.
Traže i rezervnu gumu.
Njegov auto je imao onu tanku, punu gumu, pa drot pomisli da ga mi zajebavamo pa se poče derati na nas.
Pita nas zašto ga mi pravimo budalom, jer je to guma od nekog motora i umalo da popijemo batine ali srećom skontao je policajac da je Mladenov otac Miro, a znala ga je sva policija u gradu.
Mladen mi je pričao da je Miro svojevremeno čuvao Tita.
Napričah ja svašta nešto.
Uglavnom, Mladen je bio dobar momak.
|
|
|
|
Roka Rodjo : Zemlja Nedodjija
|
14679 |
17.09.2007 |
Gaga, Boro, GipsoHtio bih da se obratim ovoj gospođi u vezi Gage ako mislimo na istog Gagu junačinu koji se vozio motorom sa crnom šajkačom po Vogošći nakon Borine pogibije.
Ako je to taj ja mu lično želim sve najgore a doći će dan i za to.
Sjeća li se neko mog druga Grge, Zoke Milinčića, Janjeta itd.
Pozdrav svim Vogošćanskim časnim borcima i bivšim pripadnicima Interventnog voda "Jošanica".
Sa verom u Boga!!!!!!!
Ah da Gipso pokojni je poginuo u kafiću poslije kocke, a ubio ga Peđa Jovanović.
Toliko, hvala vam.
|
|
|
|
Natasa :
|
14511 |
07.09.2007 |
Mladenove slikeMladenovih slika imam koliko hoćeš...
i s Mirom i sa Vesnom sam u kontaktu, koliko toliko, valjda život ide dalje, šta znam...
svako je priča za sebe.
Nisam Špirićka, nisam nikome u rodu odatle, a mogla sam biti ;) recimo, Krivoglavčanka :)))) Ostala sa Beograđanka, ebga...
pozdrav,
Nataša
|
|
|
|
Gromovnik : Republika Srpska
|
13129 |
04.06.2007 |
GagaTijana,
Gaga je u Srbiji, drzi kafanu...
|
|
|
|
:
|
12182 |
07.04.2007 |
O junaštvu Vitka i PeneE da vi rečem o čojstvu i junaštvu Vitka i Pene.
Da li ta Snježa ( ako je to ona polušokica udata za Celana iz Omladinske ).
Ako je riječ o njoj, ja razumijem da je zaogrjela k'o kaubojska tava, jer je u najbolje godine ostala udovica, pa sad i na zvijezde laje.
A Solomon reče da je jedno od tri najveća zla, baš to kad se udovica upali.
I sad ona, sirotica traži adekvatnu terapiju, koju joj ja mogu pruziti, ali ne garantujem da će, onako pomršava moći i preživjeti.
A sad da vi rečem o junastvu Pene.
Da Pena nije junak, ne bi mu Željko Subotić (jedan od najvećih srpskih hit-mejkera ) spjevao pjesmu "Hej brate Pena, sretne ti rane junače".
Zar nije junak da preživi 27 mitraljeskih metaka, i da nakon godinu liječenja opet juriša na balijske rovove i da ih ćera, ko soko tiće golubove.
A što se Vilija tiče, koliko su puta lično on i njegov brat Dule sačuvali Pretisovu teretnu kapiju.
Kad se povuče redovna straža, na bojištu ostanu samo Dule i Vili i rašćeraju Turke.
To je bilo barem 20 puta u toku ovog rata, i da osim toga nijesu ništa uradili dovoljno je.
|
|
|
|
:
|
12180 |
06.04.2007 |
Junastva Vitka i VukašinaUvrede upućene na adresu gospođe Snježane ne doprinose uvjeravanju nas koji ne znamo monogo o ljudima o kojima ona piše o (ne)istinitosti navoda.
Svrsishodnije bi bilo da neko, Neocrnogorac (sa dna kace) ili Gromovnik, napiše nešto o čojstvu ili junaštvu npr.
Vitka Jokića ili Vukašina Kuzmana.
|
|
|
|
Dado :
|
12170 |
06.04.2007 |
Svaka cast!Svaka ti čast godpodjo iz Vogošće, stvarno sve što su rekla do rjetko ko kaže ali u biti je tako.
Božura se sjećam, igrali smo pokera kod njega u grilu na stanici a Mila nam pekla ćevape, bio je dobar, galantan, gospodin u duši...
Šaner pravi, a bilo ih je malo u to vrijeme.
Slažem se sa tobom da je zalutao on tu u tom prljavom ratu, kao i većina momaka iz Vogošće.
Za njega je bio zapad, al' šta sad....
Pozdrav tebi i Vogošćanskoj raji pravoj onoj koja je imala svoj šarm i snagu bez obzira na vjeroispovijest.
Dado
|
|
|
|
:
|
12166 |
06.04.2007 |
Onoj kravetiniBozura treba da zoveš herojem koji nije žalio život položiti za spas svoga roda.
Zato će vječno da živi.
I pjesma ga je opjevala.
A Veliki Genije reče:
Blago tome ko dovijek živi
imao se rasta i roditi
vjecna zublja, vjecne pomrčine
nit dogori, niti svjetlost gubi
То što Božurovu porodicu sada niko ne vidi, to je sramota srpskijeh izdajnika koji vladaju 15 godina srpskijem narodom.
Ako Božurove posmrtne ostatke nije srpski narod iznio iz Krivoglavaca u Sokolac, to je zato, što niko od njegove uze porodice izjavio želju, i tu neće biti nikada spora da se ekshumira i sahrani u groblje srpskijeh junaka u Sokolac, mada su i Krivoglavci 100% srpska zemlja.
Dalje, ja sam rek'o da je bratstvo Žarkovića iz okoline Peći, a ti pitaj profesora Laketu, jednog od najvećih srpskih demografa.
Kakve to ima veze koji je vijek.
Čovjek mora znati ko je i okle je.
I paščetu se gleda koga je soja ( da li si kada čula za kereći pedigre, a to je zapravo njegovo porijeklo )? I kako da se čovjeku ne treba znati za porijeklo a paščetu treba?
Ali meni po priči djeluje da si nekakva balijača, pa i ti da se malo zagledaš u svoje porijeklo i od kog si bratstva i plemena, vrnula bi se vjeri pradjedovskoj i Božurovo ime stojeći spominjala.
|
Bozur je poginuo i slava mu!
Nažalost, nije samo on poginuo, a njegova čeljad da su zanemarena.
Da li ti je poznato ime pokojnog Predraga Beatovića (Bog da mu dušu prosti i pomiluje ), kad već spominješ opštinu i opštinare? Čovjek poginuo u prodanoj akciji na Tarčinu, iz njega ostalo jedno dijete od nepunu godinu, a drugo u majčinom stomaku.
Kad se nakon par mjeseci poslije njegove pogibije njegova žena porodila, ode u Dobrotvor (ako znaš sta je "Dobrotvor" i ko je u njemu radio), da traži malo mlijeka u prahu da može hraniti dvoje siročadi.
A ona kuja Milena Popadić je bukvalno nafurili.
Par dana nakon toga, ova kujetina Popadićka ( koja i sad vedri i oblaci u Crvenom krstu, zajedno sa zelenbabom Radovanovom ), i pop Stanko Bosnić bacaju pun Nikolićev tro-osovinac mlijeka u prahu i čokolade u rijeku.
To što svi nijesmo u boju izginuli, ja nijesam Bog pa da određujem koliko će ko da živi.
Bio sam u sve bojeve od Plitvica, pa na ovamo.
A kad će ko da dobije poziv od Gospoda, to samo on zna.
Mene lično što se tiče, ja sam u svaka doba voljan pomoći Bozurovoj porodici i bilo kojoj porodici palog srpskog junaka.
Čak sam i onim balijačama koje su u Vogošći ostale u toku rata, pomogao u granicama svoje mogućnosti.
Prema tome, tvoje pisanije nema nikakva osnova da srpskog junaka koji je branio svoje, zoveš budalom, a da one budale što su iz Sandžaka došli i sa odžinim zapisima jurišali na srpske tenkove ne srpksoj zemlji da zoveš junacima.
No, tvoje pisanije mogu da razumijem kao želju da nađeš na ove stranice nekog romanijskog rokalja, da te umiri po latinskom receptu: penis bonus, paxis dommus.
E tu ti može svako od ovijeh učesnika pomoći, i rado ce se tvome pozivu odazvati.
|
|
|
:
|
12147 |
04.04.2007 |
Boro i BozurDa pokojni Boro i Božur nijesu zaštitili srpski narod u Vogošći, bilo bi jos jedno Grahovište i jos jedno Čemerno.
I zato su oni tjelesno mrtvi, ali će vjecno da žive u srpskom rodu.
Kako jedna pjesna kaže:
zbogom ostaj moj rođeni brate
s guslama koje mnogo pamte
pozdravlje te guslar koji rodu služi
blago tome ko pjesmu zasluži
Ako su Boro i Božur budale po tvojoj "logici", onda je Joja Tintor genije po toj istoj ludosti.
I ko ima veću slavu u srpskom rodu?
A to što je uzeo nekog golfa, pa Rajko Koprivica, je na Vogošćanskom radiju javno rekao, da su golfovi jedina atrakcija, koju srpskoj omladini koja gine po Žuci može dati opstina.
A osim Bore i Božura je poginulo oko 800 srpskih boraca iz Vogošće.
Ali bez mesa ne može ni svadba da bude, a kamo li rat.
Druga je stvar što smo imali mnoge izdajnike, pa su najbolje srpske junake bas oni pobili, a ne turci.
Bozurovo bratstvo Žarkovica je porijeklom iz okoline Peci, pa su kasnije migrirali svugdje.
A ti kujo ne laj na srpske junake (neka im je laka crna zemlja), no im nekad prsiluži svijeću za raj i pokoj duše.
Da njih ne bi, i tebe bi Ačkari kuvali u kazanu, i živoj ti kožu gulili.
|
|
|
|
:
|
11967 |
18.03.2007 |
Za MUP-ovcaPosto kazes da si bio pripadnik rezervnog sastava MUP Sarajevo zamolio bi te da mi odgovoris da li si upoznat da su ljudi iz tog sastava jos prije pocetka ratnih zbivanja u BiH nelegalno pokusali da iz vojne fabrike "Pretis" u Vogošći izvuku ručne raketne bacace poznatije kao "ose" i drugo naoruzanje?
I kako to da su mogli da imaju grb sa ljiljanima na uniformama kad BiH jos nije bila priznata?
|
|
|
|
:
|
11936 |
14.03.2007 |
VebaTaj isti Veba je seljacina nevidjena!!!
Na samom početku rata je došao u sportski centar u Vogošći i heklerom izrešetao staklene koš-table koje su u to vrijeme bile veoma skupe pa ih je malo koja dvorana u Sarajevu imala.
To je bilo sve od njegovog junaštva u ratu.
A da je bio jak u tuči to je istina i malo ko mu je nesto mogao 1:1.
|
|
|
|
:
|
11911 |
12.03.2007 |
PjesmeПјесме о Божуру, Бори и Зорану Боровини на страницу http://ojkrajino.com/muzika/srpski_junaci2.html
Пјесма о Галинцима
http://srpskegusle.com/wdata/multimedia/audio/Bosko_Golijanin_Izgubljene_jabuke_od_zlata.mp3
http://srpskegusle.com/wdata/multimedia/audio/Boro_Lakic_Izgubljene_jabuke_od_zlata.mp3
|
|
|
|
Sado :
|
11797 |
05.03.2007 |
Upad muslimana u VogoscuSado: Ja znam da je jednom Jukina grupa bila došla do spomenika, ali se tad komandir jedinice izvijesni Ćamil Šabanović, mislim da se tako zvao sam ranio od straha i grupa se vratila, bilo je jos nekih pojedinacnih upada u Vogošću, prije svega Mrso je upadao u dubinu sa Izetom Delićem i uglavnom je upadao tamo blizu svoje kuće.
Ok Sado, kakav si bio sa Belom, komandandom 102-ge? Dosao je poslije Berislava Latica - Rikija, dobar borac bio? Pozdrav - Vogošćanin.
Srbin: Nema sanse da je pored samackih baraka mogla i macka da krene prema Vogošći jer je cijeli taj potez bio miniran vise puta.
To da je neko bio dosao do spomenika u Vogošći, pa da se vratio nazad u Ugorsko je suplja prica! Jedino je mogao da prodje rijekom ali sumnjam da je neko smogao hrabrosti da krene ispod "PRZIONICE".
A to da je neko dolazio u Krse je moguce, ali ostaje nejasno zasto nikada nije uradio nesto konkretno ili je mozda dolazio samo da nabere krusaka iz svoje baste! ?
Sado: Mi iz Zajkine brigade smo bili dobri sa svima, pa u isto vrijeme i sa Cacinim i civilnom policijom sto je bilo skoro nemoguce, morao si tamo ili ovamo, ipak najbolji smo bili sa momcima iz Prve slavne Envera Sehovic, s njima smo bilio ko braca, a posebno kada smo zajednicki uspjeli od pocetka pa do 27, 28 jula 1993 godine zaustaviti najjacu ofanzivu na Golo brdo, sto se tice 102 nekoliko puta smo im isli u pomoc oko Doglada i tamo blizu Gusiceve hale.
Srbin: I sta kazes jeste li dolazili do spomenika u Vogošći pa se vracali nazad u Ugorsko ili niste?
Bosnjak: U pravu je Sado, svi mi znamo da se blizu spomenika ranio taj Camil Sabanovic zbog straha, a ulazio je i Mrso do svoje kuce, a i diverziju je napravio blizu kuce sa Izetom Delicem, Mehmedovicem i Nijazom Sehovicem kad je od Pusine dobio pistolj.
Moderator: Ovih "ribarskih" prica iz rata o nekakvim diverzijama sam se naslusao mnogo puta i na srpskoj strani.
Neki, nazovi borci, odu u mrak, bace nekoliko bombi u zbunje, pa se kasnije hvale kako su napravili diverziju.
Vjerujem da je takvih prica bilo i na vasoj strani, a ova mi lici na jednu takvu.
Srbin: O kom spomeniku vi pricate? Mozda o nekom na Kobiljoj Glavi? Nema sanse da je bilo ko mogao da prodje do spomenika pa da se vrati nazad u Ugorsko.
To su lovacke price koje su vam pricali vasi "junaci".
Sto onda ne uzese Vogošću ako su bili dosli do spomenika? Za Krse postoji mogucnost da je bilo tako, a ovo za spomenik je bomba i to zelena!
|
|
|
|
Sado Cupina - Ceta : Sarajevo
|
11790 |
04.03.2007 |
Poziv ratnicima sa ZuciPoštovani posjetioci ovog sajta, želio bih da malo razmijenim mišljenja sa pravim ratnicima, nije važno sa koje strane bili, ponavljam pravim jer pod takve podrazumijevam one koji su zaista osjetili borbu na život ili smrt i koji su kao ja bili srećnici obilježeni da prežive.
Lično sam učestvovao na najjačem sarajevskom ratištu Žuc kao vojnik Zajkine brigade, tj 2.
Viteške.
Sada kad pogledam iza sebe na toj Žuci od Orlica, Kote 850, Golog Brda, Visa, Mijatovića kose, Mujkića brda, Ugorskog, Zabrđa, Perivoja ostalo je preko 2000 mrtvih ljudi.
I muslimana i Srba.
Kako god ko gledao, svaka čast svima jer junaštvo je bilo i sa jedne i sa druge strane.
Činjenica je da su Srbi imali više artiljerije i da su nas znali dnevno gađajati sa stotinama granata, ali je i činjanica je da su imali dobrih boraca koji nisu napustili Žuč.
Imali smo i mi legende, kakvim bi zavidjele sve armije svijeta, ali ponavljam sada treba odati priznanje svim i mrtvim i živim i sa jedne i druge strane koji su bar jednu noć proveli u paklu Žuči.
Pišite o svojim iskustvima sa ovog ratišta i jedni i drugi.
Postovani,
slažem se sa tobom da je Žuc za muslimane ostala u lošoj uspomeni.
Međutim, mišljenja sam da su Nedžarići za Srbe bili najteže ratište, koje je dalo mnogo žrtava, i vojnih i civilnih.
Okruženi snajperistima sa tri strane, gađana iz zgrade "Oslobođenja", visokih solitera iz Vojnickog polja i Dobrinje, ranjenih i mrtvih je bilo svakog sata.
Uostalom neki moji prijatelji bi mogli mogao da kažu o Nedžarićima.
Mnogi od njih su tokom rata držali i svoje porodice u Nedžarićima.
Tamo sam bio samo jedan dan, i to kao turista, ali ti mogu reći da je i sam dolazak u Nedžariće bio veliki izazov.
Kasindolskom ulicom, punom brzinom između kontejnera, koji su bili jedina zaštita od snajpera, je za mene svakako bila jedna od najvećih avantura u čitavom ratu.
Međutim, ono što mene ovdje interesuje je, da li ti znaš nešto o prodaji granata od strane Srba, tj.
zvanične vlasti u Vogošći.
Znaš onu priču: "Srbi dovuku granate na prvu liniju fronta, počnu borbe oni se povuku na pomoćne položaje.
Muslimani zauzmu položaje, odnesu granate a Srbi zatim povrate te rovove.
".
Iskreno da ti kažem, to je bio jedan od razloga zašto smo dolazili na Žuc.
Ovo samo pokazuje koliko su srpski političari bili prljavi u svojoj igri bogaćenja i trgovine sa našim, ali i vašim životima.
Pozdrav,
Zeljko
|
|
|
