U vezi postavljenog pitanja od strane Ivice Lazarevića objavljenog pod brojem 24760 od 10.
08.
2010.
godine mogu reči samo ovo:
U mojoj knizi "Ilijaški Nemanjići" na osnovu prikupljenih podataka napisano je sljedeće:
Lazendić (Radoje) Ljubiša
pripadnik 1.
pč.
6.
pb.
(Okruglica), rođen 09.
03.
1971.
godine u Brgulama, neoženjen.
Poginuo 10.
06.
1992.
godine na Čemernu prilikom muslimanskog napada na selo kada je izvšen i masakr.
Pronađen je kao izgorio u zgarištu.
Sahranjen je u groblju u Brgulama (Šikulje), a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
Posmrtno odlikovan 1994.
godine Medaljom za vojne zasluge.
Drugi Lazendić Ljubiša se ne spominje u navedenom masakru, ali ni u popisu poginulih boraca Ilijaške brigade.
Jela Samardzic - Vukicevic : Brcko
24499
22.05.2010
Vojnicko groblje
Tek danas sam pronašla ovaj sajt! Moje suosjećanje za sve porodice koje su vezane za Vojničko groblje Sokolac.
Dunja Adzic : Beograd
24477
14.05.2010
Bogdan Kosanović
Malo sam gledala sajt i videla tab Groblje SRK.
Našla sam među poginulim borcima mog rođaka Bogdana Kosanovića.
Interesuje me, kada će biti ažuriran sajt, da bismo unili biografiju i priču o njemu.
Hvala puno!
Dunja,
ti možeš već i sada da upišeš tekst, koji ću ja naknadno da objavim na toj stranici.
Jednostavno, ne moraš da čekaš na to, upiši isti u ovaj forum.
Pozdravi tatu i vidimo se na ljeto! Ove godine ću se sigurno javiti!
Olivera Petrovic : Srbija
24443
08.05.2010
Branko Novaković
Postovani gospodine Željko javljam Vam se opet u vezi Branka Novakovića.
Tražili ste da Vam pošaljem sliku ako je imam.
Ja sam to prenela njegovoj sestri u Makedoniji i rekla mi je da će mi je poslati.
Ja to još uvijek čekam i čim dobijem proslediću je Vama.
Još jedan detalj u vezi Branka Novakovića.
Sjetila sam se i da su ga svi zvali Brane.
Veliki pozdrav za Vas i veliko hvala za sve što činite za sve nas.
Ja sam Vam već rekla da su to zaista velika djela.
Sad veoma često posjećujem vašu stranicu i čitam komentare, razne sudbine i sve ono što vi već radite.
Zaista sam oduševljena! Svi mi koji smo otišli imamo sve veću potrebu za vezom sa našim rodnim krajevima.
Valjda to dolazi sa godinama, kako starimo postajemo emotivniji tj.
slabiji.
Ne znam ni sama kako bih to nazvala.
Veliki pozdrav od Olivere Petrović.
Olivera, još jednom hvala na lijepim riječima.
Optimista sam po prirodi, pa se još uvijek nadam da će neki od vaših tekstova doprijeti i do zakržljalih mozgova "nevjernih Toma" koji dolaze na ovu stranicu.
Meni ovakvi komentari ne trebaju jer ja sve ovo radim zbog mojih rođaka, prijatelja a ponajviše zbog jednog Božura kojem sam, nekada davno dok je još bio živ, obećao da ću pisati o njemu kada pogine.
Nadam se da si shvatila da mi je slika Branka Novakovića potrebna zbog toga što želim da i za njega napravim jednu stranicu, pa da ga se sjećaju svi, ne samo njegova sestra i ti.
Sa druge strane, duboko sam ubjeđen da će se neko sjetiti Brana iz rata i napisati nešto lijepo o njemu.
Ovom prilikom apelujem na sve one koji posjećuju ovu stranicu, a imaju sliku bilo kojeg poginulog borca sarajevsko-romanijskog regiona da mi je pošalju na moju email adresu slavicnet@hotmail.com.
Ukoliko raspolažete nekim podacima o njemu, upišite ih na ovom mjestu.
Naša sveta dužnost je da ne dozvolima da imena naših žrtava padnu u zaborav.
Sve ono što se zaboravi, može da se i ponovi!
Srdačan pozdrav, Željko Tomić
Ornela Kljajic : Toulouse France
24401
02.05.2010
Branislav (Milenko) Kljajić
Hvala vam za ovaj sajt na kome sam mogla da vidim grob moga brata Branislava Kljajića.
Hvala do neba!!!!!!!
Sjećam se, kao da je bilo juče: bila sam u 6.
mjesecu trudnoće i trebala sam da idem u Beograd, da budem bliže doktorima.
Moj brat me je autom dovezao preko Vučje Luke do Sumbulovca.
Bio je to jedini put za nas Srbe sa Ilidže.
Inače Branislav je bio u Srpskoj gardi sa Ilidže i nadimak mu je bio Brano!
Nakon duge vožnje preko brda i dolina, oko Sarajeva i preko onih lokacija po kojima su djelovali muslimanski snajperisti, stigosmo živi i zdravi do Sumbulovca.
Kad smo stigli na autobuski stanicu u Sumbulovcu, u nedostatku znanja iz geografije, upitah svoga brata:
- "Braco, jesmo li sada bezbjedni? "
On se samo nasmijao i odgovorio:
- "Nemoj, Sele, ništa da brineš! Ovdje nikad nije bilo Turaka niti će ih ikada biti!!!! Ovo je prava srpska zemlja! "
Brat mi je poginuo u martu 1993.
godine, 40 dana nakon moga porođaja.
Poginuo je herojski u teškoj bici za Hladnjaču na Stupu.
Sahranjen je na Vojničkom groblju u Sokocu, baš tamo gdje mi reče da je to srpska zemlja i da Turaka nikada nije bilo niti će ih biti.
Neka mu je vječna slava i daj Bože mir svima nama koji tugujemo za njim!!!
Nenocc : Pescano Selo
24399
02.05.2010
Mali Zejtinlik Sokolac
Željko,
Nedavno si napisao jednu dirljivu priču o Jeli Đuričić iz Vogošće.
Danas sam slučajno na YouTube našao jedan video sa Vojničkog groblja Mali Zejtinlik u Sokolcu, snimljen za Zadušnice ove godine.
U njemu se može vidjeti i majka Jela, dok uređuje grobove poginulih sinova Milana i Milomira i muža Borka.
Podlugovcanin Danijel : Bijeljina
24383
29.04.2010
Jovan (Đorđe) Joksimović
Svi podaci koje je dostavio Velimir a koji su vezani za pogibju Jovana (Đorđe) Joksimovića zvanog Lola su potpuno tačni.
Jedino što bi se moglo dopuniti je da je poginuo između rovova br.
3 i br.
4 između kojih nije bila sastavljena tranšea.
Njegova porodica (koju je Velimir već naveo), majka Dobrila i brat Milan žive u Bijeljini.
Bio je izuzetan čovjek i veoma hrabar borac koji se među prvima uključio u u sve potrebne aktivnosti a svima koji su ga poznavali njegova pogibja stvorila je veliki gubitak.
Hvala vam na veoma lijepim riječima i informacijama u vezi moga strica.
Hvala još jednom što pišete o tome!
Zeljko Tomic : Sokolac
24381
28.04.2010
Predrag (Vojislav) Tomić
U projekat "Virtualnog groblja" dodao sam i prvog Sokočanina.
Nije slučajno da sam pri tome, od gotovo 150 Sokočanina poginulih u zadnjem ratu, krenuo od moga dragog rođaka, Tomić (Vojislav) Predraga.
Na Predragovu stranicu možete da odete ako kliknete ovdje.
Predrag (Vojislav) Tomić je rođen 12.
04.
1965.
godine u Sokocu.
Inače, njegovi preci pripadaju onoj grani porodice Tomić koja se prilikom doseljenja na Romaniju naselila u Krnije.
Predrag Tomić je, koliko je meni poznato, bio pripadnik Interventnog voda Prve romanijske brigade.
Poginuo na Dobrinji 21.
06.
1992.
godine.
Sahranjen je na brdu Gradac, Staro gradsko groblju u Sokocu.
Za Predraga me vežu mnoge lijepe uspomene! Toma je bio jako skroman čovjek, i krasile su ga sve najljepše ljudske osobine, poput dobrote i izuzetne hrabrosti.
Zbog svih ovih stvari Predraga nikada nećemo zaboraviti!
Dan uoči Predragove pogibije njegova jedinica je bila "u rezervi".
Proveo sam nekoliko sati u hangaru aerodromske zgrade pričajući sa svojim rođom.
A pričalo se tu o svemu i svačemu: ratu, porodičnom stablu, djeci, životu.
Obećao mi je sakupljati podatke za porodično stablo koje sam pravio tako što će ga dopuniti sa podatima o Tomićima iz Krnija.
Sa Predragom sam se dogovorio da sledećeg jutra u 9 sati zajedno krenemo na Dobrinju.
Ovu akciju sam sa nestrpljenjem čekao od samog početka rata i ne bih je propustio ni za šta na svijetu.
Na Dobrinji 3, odmah do Aerodromskog naselja, sam do rata imao stan.
Negdje oko 8:45 sam bio na dogovorenom mjestu ali sam saznao da je transporter došao po Tomu i njegove saborce mnogo ranije nego što je planirano, pa su oni pola sata ranije prebačeni u Aerodromsko naselje.
Nije bilo nikakvog smisla da ih tražim po liniji pa sam i taj dan ostao u hangaru.
Ne dugo nakon toga, do mene je došla tužna vijest da je Toma poginuo.
Njegova grupa, u kojoj se nalazio još jedan moj blizak rođak, a i par meni dobro poznatih Sokočanina, su nakon Predragove pogibije povučeni iz akcije.
Tu noć nisam mogao ni oka da sklopim! Iz pravca Aerodromskog naselja na Ilidžu je dopirala pucnjava i težak miris namještaja.
Dobrinja je bila u plamenu! U mislima mi Predragov lik, u svojoj maskirnoj, crno-bijeloj uniformi.
U istoj ovoj sa slike.
U njoj je i poginuo!
Taj dan mi se duboko urezao u sjećanje! O Predragovoj smrti nisam dugo želio da pričam jer sam, od vozača oklopnog transportera koji je Tomu izvukao sa mjesta pogibije, sa prilično velikom sigurnošću utvrdio da je Predrag preminuo baš u ulici u kojoj sam ja nekada imao stan.
Bolno je kada znaš da ti je rođak poginuo, takoreći na kućnom pragu.
Ova činjenica je jedan od glavnih razloga što u Sarajevo nakon rata nikada nisam otišao.
A ubjeđen sam i da neću.
Bar ne u ovom životu!
Velimir Ilijas : Ilijas
24363
24.04.2010
Mirić (Dušan) Zoran
pripadnik 6.
pč.
3.
pb.
, rođen 04.
08.
1958.
godine u Visokom.
Dana 19.
01.
1993.
godine na liniji u rejonu Počivala-Čekrčići iz PAM-a teško ranjen u glavu pa je hitno prebačen u bolnicu «Žica» u Blažuju gdje je izvršen operativni zahvat, ali je nakon operacije preminuo.
Sahranjen je u groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokolcu.
Posmrtno odlikovan 1993.
godine Ordenom Miloša Obilića.
Od uže porodice ostali su:
- supruga Snježana
- kćerka Željka
- sin Vladimir 1986.
Ilijaš ne bi bio herojski grad da nije imao herojsku Ilijašku brigadu, a ova opet ne bi bila takva da nije u sebi imala heroje – Ilijaške Nemanjiće.
Ni heroji nisu svi isti.
Jedan od cjenjenijih u Ilijaškoj brigadi je bio Zoran Mirić.
O njemu je u opštinskom „Biltenu“ broj 244.
od 7.
februara 1993.
godine nepotpisani autor napisao sljedeće:
Učesnik je prvih straža prije ratnih dejstava ovog rata.
Radio je ono što niko nije smio.
Preuzimao je punktove koji su bili najopasniji.
Od početka ratnih dejstava držao je najopasniji punkt na cijeloj liniji odbrane u Čekrčićima.
Znao je rukovati svim mogućim oružjima od puške do topa.
Svojim aktivnim dejstvima iz raznih oružja blokirao je muslimanima put Visoko – Buci.
Na tom dijelu puta uništio je oklopno vozilo i više kamiona sa municijom.
Muslimani su zbog toga morali otvoriti novi put preko Tušnjića za Buke i Kralupe.
Muslimani su znali da se on nalazi na tom punktu pa su ga gađali iz raznih oruđa (PAM-om, PAT-om, tenkom, vođenim raketama).
On se ničeg nije bojao.
Oko 4-5 mjeseci nije nigdje odlazio od rova niti je tražio smjenu.
Svojom hrabrošću ulivao je veliko povjerenje ostalim borcima.
Kad je on na liniji, tada se ne pita da li su ostali došli.
I sami građani, mještani, su pričali da su znali kad on puca, jer se njegova vatra razlikovala od ostalih.
Nije htio da bude nikakav komandir.
Jedva su ga natjerali da bude komandir voda.
Imao je svog „fiću“ koga je prilagodio tamošnjim uslovima.
Maskirao ga raznim bojama i u njemu razvozio municiju od rova do rova i izvlačio ranjene i poginule borce i to sa mjesta odakle niko nije smio.
On se jednostavno šetao linijom, tako da su njegovi saborci mislili da se njemu ništa ne može dogoditi.
U najtežim trenucima kad muslimani napadaju, on bi u rovu nastavio kafu, govoreći: „Kako ću komšije dočekati, a da im kafu ne ispečem? “
Imao je jednog crnog mačka koga je volio.
Kada bi granate počele da padaju po liniji, ako mačak nije ušao u rov, on bi izašao iz rova i tražio mačka ne računajući da bi mogao biti pogođen od granate.
I kao čovjek bio je veliki.
Htio je svakome pomoći.
Feniks : Republika Srpska
24340
19.04.2010
Jovan Joksimović
Svi podatci koje je dostavio Velimir a koji su vezani za pogibju Jovana (Đorđe) Joksimovića zvanog Lola su potpuno tačni.
Jedino što bi se moglo dopuniti je da je poginuo između rovova br.
3 i br.
4 između kojih nije bila sastavljena tranšea.
Njegova porodica (koju je Velimir već naveo), majka Dobrila i brat Milan žive u Bijeljini.
Bio je izuzetan čovjek i veoma hrabar borac koji se među prvima uključio u u sve potrebne aktivnosti a svima koji su ga poznavali njegova pogibja stvorila je veliki gubitak.
Velimir Ilijas : Ilijas
24322
15.04.2010
Joksimović (Đorđe) Jovan
U vezi pitanja Podlugovčanina u prilogu broj 24321 od 14.
4.
2010.
godine, mogu reči sljedeće:
U uvjerenju o pogibiji je napisano:
Joksimović Đorđe Jovan, pripadnik 3.
pč.
2.
pb.
rođen 20.
01.
1962.
godine u Brezi.
Poginuo 21.
12.
1992.
godine na Zajezdi - Lješevo.
Prilikom prelaska iz komandnog rova tranšejom u susjedni rov pogođen iz snajpera u stomak i na licu mjesta preminuo.
Komanda Brigade je organizovala sahranu i isti je sahranjen u groblju u Podlugovima.
Posmrtno je odlikovan 1994.
godine Zlatnom medaljom za hrabrost.
Pregledom stranice na ovom forumu "Groblje SRK" vidljivo je da je prenesen u Vojničko groblje u Sokocu.
Iz podataka Opštinske komisije opštine Ilijaš koja je regulisala pitanje novčane naknade porodicama poginulih boraca, vidljivo je da su iza njega
od uže porodice ostali:
- supruga Cmiljka
- sin Đorđo 1992.
- kćerka Tijana 1987.
Upoređujući sve podatke, uočljivo je da se ne slaže upis godine pogibije jer je na spomeniku upisana godina 1995.
kao godina pogibije.
Gdje je nastala greška, ja ne mogu tvrditi.
Ako neko sigurno zna godinu pogibije, dobro bi bilo da se oglasi kako bi se na određenom mjestu ispravila greška.
To je sve što o njemu znam.
Podlugovcanin : Bijeljina
24321
14.04.2010
Jovan Joksimovic
Pozdrav svima.
Želio bih da saznam malo više o tome kako je poginuo Jovan Joksimović, vojnik Samostalnog Voda INE iz Podlugova.
Znam da je poginuo na Zajezdi-Lješevo prilikom prelaska iz komandnog rova tranšejem, kao i to da je pogođen snajperskim metkom u stomak...
Ako znate nešto više o tome, molim vas da to i napišite na ovom mjestu...
Veliki Pozdrav za sve vas....
Još jednom hvala!
Rale Kovac : Rs
24163
23.03.2010
Danilo Lazarević
Danilo Lazarević, od oca Miloša i majke Zore Lazarević.
Živjeli su u selu Podlipnik, opština Ilijaš.
Na početku rata su protjerani iz svoga sela i doselili su se u selo Sići opština Ilijaš.
Danilo je poginuo u semptebru 1992.
godine.
Ubijen je iz zasjede.
Sneza Lalovic : Rep.Srpska
24155
22.03.2010
Danilo Lazarević
Pročitala sam na ovom forumu nešto o pogibiji Danila Lazarevića.
Molim sve one koji znaju nešto više da opišu o kome se to Danilu Lazareviću radi.
Jedan Danilo Lazarević je prije 30 godina živeo u kući do moje.
U poslednjih 20 godina ne znam ništa o njemu pa molim da neko ko zna Danila Lazarevića, poginulog vojnika, da opiše odakle je inače, od kojih Lazarevića, i gde je poginuo...
Hvala!
Zeljko Tomic : Sokolac
24094
14.03.2010
Vojnicko groblje postalo virtualno
Danas sam na stranice "Vojničkog groblja" dodao i tri borca sahranjena izvan Vojničkog groblja "Mali Zejtinlik" u Sokocu, sva tri u Srbiji.
Na taj način, ovaj moj projekat i zvanično prelazi u Virtualno groblje.
Nije čudno što sam to počeo sa sledećim borcima:
Poručnik Mićo Vlahović jedan od najvećih boraca sarajevsko-romanijske regije.
Rođen je 20.
04.
1970.
godine na nepoznatoj lokaciji.
Od majke Slavice je ostavljen u Beogradu u domu za siročad, odakle je u avgustu 1970.
godine kao beba donesen u jednu hraniteljsku porodicu u Velikim Livadama, gdje je i proveo djetinjstvo.
Kao srpski dobrovoljac u avgustu 1992.
godine odlazi u Vogošću gdje zbog svojih neustrašivosti, vojnih sposobnosti i ljudskih kvaliteta ubrzo postaje komandir I.
D.
V.
Vogošćanske brigade.
Poginuo je 07.
12.
1994.
godine.
I petnaest godina nakon Mićine pogibije sjećanje na Miću Vlahovića ne umire.
Dirljiv je bio i parastos Mići Vlahoviću održan 2.
avgusta 2009.
godine u Aleksandrovu gdje se na Mićinom grobu okupilo preko pedesetak njegovih saboraca, prijatelja i drugova iz djetinjstva.
Uspomenu na Miću Vlahovića čuvamo i mi koji smo donatori akcije za preimenovanje Željezničke ulice u Ulicu Miće Vlahovuća.
Na Mićinu stranicu možete otići ako kliknete OVDJE.
Stanko (Milorad) Stanić, rođen 03.
07.
1936.
godine a poginuo 22.
04.
1992.
godine.
Živio je na Ilidži (Lužanima) a sahranjen je na groblju "Dovarje" u Užicu, Srbija.
Uspomenu na njega čuvaju supruga Nada, kćerka Snežana, unuci Aleksandar i Stanko koji je rođen poslije dedine smrti i nosi njegovo ime.
Na Stankovu stranicu možete otići ako kliknete OVDJE.
Alesandar (Milan) Tomić - rođen 1970.
godine u Sarajevu, poginuo 14.
05.
1992.
godine na Ilidži - Luna park.
Dan u kome su svoje živote izgubili Aleksandar - Aco Tomić i tri njegova saborca slavi se kao Dan odbrane Srpske Ilidže.
Uvijek kada se sjetim našega Ace zapitam se zašto Bog uzima samo najbolje! Zašto umjesto njega nije uzeo mene ili nekoga drugog iz moje familije, jer niko Aci nije bio ravan, ni po dobroti a ni po ljepoti.
Aleksandar je sahranjen u Lazarevu, mjestu u kome živi gotovo polovina mojih Tomića koji su tamo kolonizirali nakon Drugog svjetskog rata.
Aco nije bio oženjen, a njegovi roditelji, Milan i Ana, kao i brat Radomir žive u Zrenjaninu.
Na Acinu stranicu možete otići ako kliknete OVDJE.
Stanko Stanić i Aleksandar Tomić su bili pripadnici Ilidžanske brigade, u kojoj je u prošlom ratu poginulo 1050 boraca.
Više informacija o ovoj brigadi možete pogledati na video zapisu koji objavljujem uz ovaj članak.
Jasna : Sokolac
24051
12.03.2010
Grobovi nikada ne griješe
Već 16 godina Jela Đuričić, 86.
- godišnja starica iz Sokoca, svakoga dana obilazi grobove, svoja dva sina i muža, koji su poginuli za RS, pali svjeće za pokojnike i moli Boga za zdravlje kćerke i četvoro unučadi, te za zdravlje premijera RS, Milorada Dodika i njegove porodice.
Nakon strašnog gubitka članova njene porodice, najveću podršku baka Jela, kaže, osjetila je od Vlade RS, koja joj je obezbjedila krov nad glavom.
Suze majke Jele, ne prestaju da teku, jer tugu za izgubljenom djecom, svjedoči starica, vrijeme ne liječi.
"Šesnaestog septembra 1992.
godine poginuo mi je muž Borko, a za mjesec dana, devetnaestog oktobra, sin Milomir.
Pošto nisam imala para, pitala sam sveštenika da mi odobri da obojici skupa izdam godišnjicu.
I odobrio mi je.
A onda stiže još jedan zao glas.
Javiše mi petnaestog novembra 1993.
godine da mi je poginuo sin Milan" - prisjeća se tužna starica.
Baka Jela dodaje da su kćerka i četvoro unučadi sada jedina svjetlost njenog života.
Moleći se za njihovo zdravlje, kaže, svaki put pomene i porodicu predsjednika Vlade RS, Milorada Dodika.
"Volim ga kao da mi je najrođeniji i zbog toga njemu i njegovoj porodici palim svijeće za zdravlje.
Imam želju da mu lično, na svemu zahvalim" - rječi su bake Jele.
Iz lista "Informator", septembar 2008.
godine
Jasna,
hvala ti za ovu priču.
Neko šesto čulo mi je govorilo da Jela ima na Sokocu kćerku, ali nisam htio da nagađam.
Ako ti je poznato, molim te da napišeš na kom ratuštu su Borko, Milomir i Milan poginuli i gdje su živjeli!
Zeljko Tomic : Sokolac
24037
11.03.2010
Ispričali mi grobovi
Odmah tu, na ulazu u Vojničko groblje na Sokocu, nalazi se krst na kojem je upisano ime Jele Đuričić.
Primjetih da na njemu stoji godina rođenja, ali ne i godine smrti.
Jednom prilikom zatekoh nekakvu ženu kako spretnim pokretima uređuje cvijeće na Jelinom grobu.
Njen lik me neodoljivo podsjeti na sliku starice sa krsta, pa je umalo ne upitah u kakvom je srodstvu sa pokojnicom.
Ipak, učtivost savlada znatiželju i ja nijemo produžih prema suprotnom dijelu groblja.
U povratku, ponovo prođoh pored istog groba.
Ovaj put mi postade jasno da je grob prazan i da sam ja upravo vidio Jelu Đuričić kako stoji kraj sopstvene humke.
Ipak, još uvijek me je kopkalo pitanje kako to da živa žena ima grob na vojničkom groblju.
Pogledah na susjedni grob.
I u njemu počiva jedan Đuričić.
Radi se o brkatom Borku, tri godine starijem od Jele.
Iz Borkinog mršavog lica izrasli bujni brkovi, koji kao da mi govore da je Borko za života bio pošten domaćin i veliki radnik.
Bacih pogled na susjedna dva groba u istome redu.
Ostadoh bez daha jer shvatih da u njima počivaju Borkovi sinovi, Milan i Milomir.
Povezah i to da je Jela Borkova žena, a samim time Milanova i Milomirova majka.
Postade mi sve jasno i odakle Jeli legitimno pravo da bude sahranjena na Vojničkom groblju.
Tu, pokraj Jeline prazne humke, počiva vjerovatno kompletna njena uža familija.
Ovu priču mi ispričaše grobovi, pa se izvinjavam ako su u nečemu pogriješili.
Jela (Rade ) Đuričić
Borko (Miloš ) Đuričić
Milan (Borko ) Đuričić
Milomir (Borko ) Đuričić
Kiki Aco Lazo : Bih
24018
10.03.2010
Danilo Lazarevic - pogibija
Molio bih one koji znaju kako je poginuo Danilo Lazarević da o tome nešto i napišu.
Velimir Ilijas : Ilijas
24015
09.03.2010
Groblja
Dragi Rale,
Tvoje informacije date u prilogu broj 23998 od 09.
03.
2010, su dragocjene i one daju ono što i jeste bitno, a to je saznanje gdje je koji poginuli borac sahranjen.
Polemika oko toga kojoj jedinici je borac pripadao u ovom slučaju nije bitna.
Ali, kad već detaljišemo, onda želim reći ovo:
Bataljon Srednje, kao 6.
pb.
u sastavu Ilijaške brigade je formiran 03.
02.
1993.
godine, a u njegov sastav su ušle čete: Srednje, Visojevica i Kalauzovići.
Po naredbi SRK ovaj bataljon faktički nestaje 20.
10.
1994.
godine, jer četa Srednje prelazi u sastav 3.
Spbr.
, a čete Visojevica i Kalauzovići u sastav 1.
Rpbr.
Šta je sad iz ovoga i Tvog priloga jasno, a šta nije?
1.
Jasno je da Vlastimir Blaške Rajić u momentu pogibije nije pripadao Ilijaškoj brigadi jer je poginuo 17.
06.
1995.
godine.
2.
Opet nije jasno za Vidaka Mihajlović i Gorana Barjaktarević kada su poginuli i kojoj su jedinici u momentu pogibije pripadali, ali je bitno da su oba preneseni u Vojničko groblje u Sokocu.
To i jeste ono što želimo znati..
Pozdrav,
Velimir
Rale Kovac : Rs
23998
09.03.2010
Danilo Lazarević
Tačno je da je borac Danilo Lazarević bio pripadnik Baranjske čete, a ona je tada pripadala Drugoj romanijskoj brigadi, pa ti zbog toga nemaš podatke o njemu.
Idući na sahranu Danilu poginuli su Vidak Mihajlović i Goran Barjektarević, borci Visojevačke čete.
Ove dvije čete su pripadale Sredanjskom bataljonu a istovremeno i Ilijaškoj brigadi od februara 1993.
godine.
Danilo Lazarević nedavno prenesen iz groblja Vrhovine u groblje Repča na Palama, gdje mu je sahranjen i otac.
Što se tiče borca Vlastimira Blaške Rajića on je bio pripadnik Sredanjskog bataljona.
Poginu je 17.
06.
1995.
godine na Jasenu a sahranjen je u groblju Vrhovine.
Pozdrav za sve koji posjećuju ovaj forum, i hvala Bogu svakim danom nas je sve više.
Goran (Aleksa ) Barjaktarević
Vidak (Vido ) Mihajlović
Velimir Ilijas : Ilijas
23988
08.03.2010
Groblja
Željko,
Već vidim da će biti dosta dodavanja promjena u odnosu na moj spisak sahrana poginulih boraca.
Bez obzira da li se radi o borcu pripadniku Ilijaške brigade ili ne, te prijave su dobro došle.
Pa Tebe i ne interesuju samo borci Ilijaške brigade nego cijele Sarajevsko-Romanijske regije.
Zato pozivam sve pisce na ovom forumu da i dalje dopunjuju spiskove sa izmjenama za koje znaju.
Tebi, Željko, predlažem da moje spiskove koje sam Ti dostavio i sve ove nove dopune i izmjene stavljaš na posebnu stranicu, kako bi na kraju mogao sačiniti potpuni pregled.
Pozdrav,
Velimir
Srdjan Vukovic :
23985
07.03.2010
Rajko Lakić
Veliki pozdrav Velemiru za veliki trud, i svim ostalim koji pišu na ovom forumu.
Svakodnevno posjećujem ove stranice, jutarnja i večernja doza.
Posebno se obradujem kad vidim da se i novi posjetioci uključuju u pisanje, to u isto vrijeme znači da ljudi čitaju tj.
da je posjeta ovoga foruma dobra.
Želio bih samo da dopunim spisak ilijaških boraca, sahranjenih u groblju Srednje.
U navedenom spisku nema Aleksandra Cvijanovića, oca poginulog borca, veziste Svjetlana Cvijanovića.
Obojica su preneseni na Vojničko groblje u Sokocu.
Nedjeljko Rašević, ne znam podatke o godištu, poginuo je 1995.
godine od granate dok je obavljao dostavu municije na prvu liniju i nije prenesen na Sokolac.
Vezano za borce koji su na spisku objavljenom od strane Velemira.
Borac Nenad Tanasić, bez živih nasljednika, nije prenesen na vojničko groblje.
Neki njegovi saborci su pokrenuli incijativu da se njegovi posmrtni ostaci prenesu na Sokolac, nadam se da ce se to ove godine i realizovati jer na grobove boraca koji su ostali na teritoriji federacije rijetko ko dolazi i dosta je njih zaraslo u korov i trnje.
Milivoje Lakić je prenesen na Sokolac, sahranjen do brata Rajka.
Za vrijeme dok je Željko pravio fotografije za SRK groblje, njegov grob je bio bez nadgrobnog krsta.
Krst je sada zamjenjen spomenikom, pa Željko ako budem u prilici ovih dana da uslikam spomenik poslaću ti sliku njegovog groba.
I želio bih samo da još kažem par riječi o Rajku Lakiću, a nadam se da će uskoro i stranica za upis biografija palih boraca da bude u funkciji.
Rajko Lakić je poginuo na Malom Jasenu, rame uz rame sa tadašnjim komadantom 6 bataljona, Željkom Mičićem.
Poginuli su 23.
05.
1994.
godine, prilikom pokušaja deaktiviranja mine "mrud" ispod muslimanskog rova, da bi mogli nesmetano da se podvuku pod rovove.
Rajko je bio borac vrijedan pomena ovdje i svugdje, obišao je sva ratišta oko Sarajeva, od Žuči do Nišićke visoravni, hrabar i požrtvovan, nemam riječi kako bih ga opisao ali želio sam da ga pomenem.
Možda ga se neki borci sjete pa napišu nešto više o njemu.
Neka mu je vječna slava i hvala!
Kao što bi Velimir rekao, ako nije na njegovom spisku, onda vjerovatno nije ni bio borac Ilijaške brigade u trenutku pogibije.
Međutim, ovo vas ne treba da sprečava da o svakom borcu pišete, jer time podstičete i druge da to rade.
I nemojte da vas mnogo brine to što forme za unos biografija nisu gotove jer sve što je zapisano u rubrici "Vojničko groblje" jednoga dana će biti prebačeno na odgovarajuću stranicu.
Ja se izvinjavam što sam malo usporio sa radom na "Groblju SRK", ali stvarno imam dosta posla i u svakodnevnoj borbi za "hljeb naš nasušni" pa ne stignem da uradim onoliko koliko bih želio.
Veoma bitan podatak iz ovoga teksta je i to da borac Nedjeljko Rašević nije upisan u spisak manastira "Sokolica", bar ne u onoj prvoj grupi od 3256 poginulih boraca za koju imam spisak imena.
Napominjem da je naša obaveza prema mrtvima da se svaki poginuli borac sarajevsko-romanijske regije upiše na zidove manastira jer će se drugi njih sjećati onoliko dugo koliko i ovo prelijepo zdanje bude postojalo.
A svi oni koji ne budu dodati na ovaj spisak zbog našeg nemara biće zaboravljeni kao da nikada nisu ni poginuli.
Za dodavanje poginulih na spisak potrebno da neko od bližih rođaka ili poznanika odnese potrebnu dokumentaciju.
U planu mi je i da ovaj spisak od približno 3500 - 3700 imena poginulih boraca sarajevsko-romanijske regije uskoro objavim i na ovoj stranici.
Velimir Ilijas : Ilijas
23983
07.03.2010
Vojnicko groblje
Svaka čast Raletu Kovač na ovakvoj intervenciji.
Tako bi trebali svi koji znaju za neke promjene da ih jave na ovakav način.
Međutim, ja želim da kažem sljedeće:
Moji podaci o sahranama poginulih boraca Ilijaške brigade temelje se na dokumentaciji Brigade prije izlaska Srba iz Ilijaša i prije ukidanja Ilijaške brigade.
Niko mene ne obavještava niti sam ja ta ličnost koju treba obavještavati o promjenama.
Ovi spiskovi su jedna dobra osnova da ponuka i druge da javljaju promjene, evo ovako kao što si to Ti uradio.
Praveći sada svoje spiskove ja sam kontrolisao na stranici „Groblje SRK“ koji su borci preneseni u Vojničko groblje u Sokocu.
Normalno, tamo nisam mogao naći Milorada Save Trifković koji je prenesen u groblje Dikalji-Romanija i Raska Krste Košarac koji je prenesen u Višegrad.
Previdio sam Milivoja Novice Lakić.
Za Rajka Novice Lakić sam napisao samo da nam se ne slaže godina rođenja, a ne i da nije prenesen.
Što se tiče Danila Miloša Lazarević i Vlastimira Blaške Rajić, ja ih nemam u evidenciji poginulih boraca Ilijaške brigade.
Trebali ste napisati kada su poginuli i kojem bataljonu su pripadali.
Ovo zbog toga što je:
Semizovački bataljon ušao u Ilijašku brigadu 14.
11.
1992.
godine i ponovo izašao u oktobru 1994.
godine.
Što su Okruglički i Nišićki bataljoni bili u Ilijaškoj brigadi bili do 14.
11.
1992.
godine i od 18.
9.
1993 do oktobra 1994.
god.
Što su čete Visojevica i Kalauzovići bile u bataljonu Srednje Iilijaške brigade od 3.
2.
1993.
do oktobra 1994.
godine.
Svi borci koji su poginuli iz tih jedinica u vrijeme kad iste nisu bile u sastavu Ilijaške brigade, ja ih nemam u svojoj evidenciji niti trebaju biti.
U koliko još neko uoči nedostatak imena u mojim spiskovima, neka prvo provjeri na osnovu napred navedenih podataka da li je borac pripadao Ilijaškoj brigadi.
Pozdrav,
Velimir
Rale Kovac : Rs
23977
07.03.2010
Dopuna spiska
Pozdrav za Velimira i sve čestitke za ove obimne podatke.
Želim da te obavijestim za još nekoliko boraca koji su u skorije vrijeme preneseni, a što ti nemaš u svojoj evidenciji:
Braća Lakić, Milivoja i Rajko Lakić, su prije par godina preneseni iz groblja u Srednjem na Vojničko groblje na Sokocu.
Milorad Trifunović sa groblja Visojevica je prenesen u groblje Dikalji - Romanija tu mu je sahranjena i majka.
Rasko Košarac iz groblja Boksići prenesen u Višegrad jer mu tu živi sestra.
Ima još dva borca Ilijaške brigade koi su sahranjeni u groblju Vrhovine ali nisam našao da su ovdje pomenuti.
To su: Lazarević Miloša Danilo i Rajić Blaške Vlastimir.
Mnogo ti hvala za korisne informacije! Sigurno će mi biti od koristi kada budem išao da slikam i preostale grobove.
Grobovi Milivoja i Rajko Lakić se doista nalaze u 33.
redu (trenutno poslednjem) Vojničkog groblja u Sokocu i mislim da su tamo prenešeni 2009.
godine.
Kada sam prošlog ljeta bio na Vojničkom groblju u Sokocu, Rajkov grob je već bio završen, a na grobu Milivoja (ne Milivoje) zatekao samo krst.
Ako želiš da vidiš stranicu Milivoja Lakića klikni OVDJE, a za stranicu Rajka Lakića klikni OVDJE.
Milivoja ( ) Lakić
Rajko (Novica ) Lakić
Velimir Ilijas : Ilijas
23976
07.03.2010
Dopune i prijedlozi
Željko,
Pregledao sam stranicu “Groblje SRK” i pronašao da nedostaju sljedeći podaci kod imena boraca Ilijaške brigade:
Duško Alekse Barjaktarević - 1970 - 1994
Milenko Dušana Bilal - 1962 - 1995
Petar Vladimira Bilal - 1940 - 1995
Radenka Petra Bilal 1969 - 1993
Vukan Ljubomira Bilal - 1959 - 1995
Tihomir Rajka Bujak - 1965 - 1992
Radomir Boška Bukarac - 1964 - 1992
Radoja Stojana Eskić - 1947 - 1995
Bojan Bogdana Govedarica - 1969 - 1994
Todor Vojislava Jeftić 1948 - 1992
Kapetanović Mihajla Svetomir, a kod Tebe piše Svetozar 1941 - 1992 On je poginuo 10.
06.
1992.
u masakru na Čemernu kada je spaljen.
Janko Milorada Košarac - 1973 - 1994
Anđelko Marka Kesmanović - 1940 - 1992
Milenko Uroša Lazarević - 1946 - 1994
Đorđe Davida Mališanović, a kod Tebe piše Đorđija - 1952 - 1992
Radomir Neđe Marić - 1938 - 1994
Jovo Nikole Mirković - 1945 - 1995
Zdravko Stojke Mirković - 1948 - 1992
Branka Rajka Motika - 1970 - 1993
Zoran Veselina Ostojić, a kod Tebe piše Vese - 1956 - 1994
Borislav Milorada Radišić - 1963 - 1992
Srđan Mirka Radić - 1960 - 1992
Rajko Vladimira Rašević - 1969 - 1993
Borko Vojina Stanković - 1954 - 1992
Savo Slavka Subotić - 1969 - 1992
Momir Bogdana Šurbat - 1950 - 1992
Savo Velimira Šurbat - 1937 - 1995
Velimir Ljube Todorović, a kod Tebe piše Ljubomira - 1967-1992
Vasilije Ostoje Živković - 1944 - 1992
U prednjem pregledu upisao sam podatke koje si imao i podatke koji su nedostajali.
Pored ovoga imam i dva prijedloga:
1.
Slike koje ubacuješ u priloge, dovodiš ih sve u jedan isti format (visina-širina) pa slika izgubi u proporciji.
Izobliči se, pa je neka lica teže prepoznati.
Moj prijedlog je da odrediš istu visinu radi jednakih redova, a širina slike ne mora biti ista, ali će zadržati pravu proporciju.
Razlika će biti samo u tome što, ako ima više redova slika, neće biti isti broj slika u svakom redu.
2.
Ako Ti ne predstavlja neku poteškoću, bilo bi dobro da priloge koje šaljemo u više dijelova, poredaš tako da idu od početka ka kraju.
U sadašnjoj situaciji, kad otvorim stranicu takvog priloga, čitam knjigu od kraja ka početku.
To je malo nezgodno, pogotovo, kod priloga koji imaju više dijelova.
Još ako nisu jedan do drugog, onda ne znamo koliko ih ima.
Pozdrav,
Velimir
Velimire,
hvala za još jedan koristan spisak i izvanredno obavljen posao.
Kao što moj prijatelj Nedeljko Žugić reče: "Da te nema, trebalo bi te izmisliti".
Što se neslaganja u imenima tiče, u mojoj i tvojoj evidenciji stvar je sasvim jasna.
Primjera radi kod Velimir Ljube Todorović ne podudara nam se ime oca: kod mene je Ljubomir a kod tebe Ljubo.
Isti slučaj je bio i kod moga oca: svi su ga znali kao Ljubo i malo je ko znao da je njegovo pravo ime Ljubomir.
U drugom slučaju, Zoran Veselina Ostojić na grobu piše Veso, a njegovo pravo ime je Veselin.
U ovom slučaju, tvoja evidencija je u pravu, jer je porodica na grobu upisala očev nadimak, onaj pod kojim je on bio poznat u narodu.
Što se slika tiče, ja na tome još uvijek radim.
Napravio sam ih onako na brzinu, kada sam pravio stranicu “Groblje SRK”.
Naime, imam jedan program koji mi omogućuje da isječem selektovanu zonu na ekranu i snimi je na disk - sa jednim klikom miša.
To je korisno za mene jer sam uspio da napravim oko 1000 slika za dva sata.
Međutim, slike nisu ni iste dužine a ni visine, pa moram svaku da otvorim i isječem na rezoluciju od 250x150.
Nažalost, nisam još uvijek stigao da sve to završim, uglavnom što imam jako puno posla na ovom forumu.
Evo, ovom prilikom obećajem da ću ovo završiti u bliskoj budućnosti.
Međutim, ovo je samo početak jer dosta slika moram ponovo da napravim.
Što se tvog drugog prijedloga tiče i on je na mjestu! Tvoje priloge u vezi lokacije groblja na kojima su sahranjeni borci Ilijaške brigade namjeravam da stavim na posebnu stranicu, koja će biti sortirana u "obrnutom" redosledu, tj.
u redosledu tvoga pisanja.
Trenutno se ti postovi nalaze na stranici "Ilijaš Nemanjići", koja je sortirana u "normalnom" redosledu, tj.
najnoviji članci su na vrhu.
Ovo sam namjeravao da uradim danas.
Velimir Ilijas : Ilijas
23972
06.03.2010
Radomir Neđe Maric
Željko,
Praveći spiskove poginulih boraca po grobljima i upoređujući neke podatke sa tvojim podacima u stranici Groblje SRK, primijetio sam da nemaš godinu smrti za Radomira Neđe Marić.
On je poginuo 1994.
godine.
Pozdrav,
Velimir
Velimire,
hvala ti na ovom izvanrednom spisku.
Već na prvi pogled primjećujem da je jako mnogo onih koji su svoje mrtve ponijeli sa sobom, jer im je odmah bilo jasno da sa muslimanima nema zajedničkog suživota.
Na ovom spisku će ti biti zahvalni mnogi borci i prijatelji poginulih boraca, koji se još uvijek interesuju gdje je neko sahranjen tj.
prenesen nakon rata.
Hvala ti i za primjedbu za godinu smrti Radmomira (Neđe) Marića.
Poznato mi je da za 10 do 15 boraca sahranjenih na Vojničkom groblju na Sokocu nemam datum smrti (a u par slučajeva i rođenja).
Ovo je zbog toga što se isti ne vidi na slikama koje sam napravio na Vojničkom groblju u Sokocu.
Imam namjeru da prilikom moje sledeće posjete ponovo napravim neke slike, a potom ću da dopunim i sve datume.
Što se mojih podataka tiče, ja sam ih unio direktno sa fotografija grobova, i vjerujem da su tačni.
Po meni, mnogo je manja vjerovatnoća da je datum rođenja pogrešan na grobu nego u podacima koje su ti dali (ponekad i daljni) rođaci.
U svakom slučaju, ako imaš mogućnost, ja bih te zamolio da provjeriš.
U manastiru "Sokolica" je upisano skoro 4000 poginulih boraca sarajevsko-romanijske regije i taj spisak nema gotovo nikakve veze sa Vojničkim grobljem u Sokocu.
Interesantno je i to da neki borci sa Vojničkog groblja nisu upisani na zidove manastira.
Ja namjeravam da ovaj propust jednoga dana ispravim.
U mojim ranijim komentarima sam već napomenuo da ima još dosta boraca SRK koji nisu upisani u spisak manastira Sokolica a među njima i Predrag Žarković - Božur, Mićo Vlahović i mnogi drugi.
I tu nepravdu ću, jednoga dana uz vašu pomoć, da ispravim.
Svakoga dana sam sve više oduševljen podacima koje raspolažeš, ali i sve više žalim što i ostale brigade nisu vodile sličnu evidenciju.
Siguran sam da i ostali posjetioci ove stranice dijele moje mišljenje!
Zeljko Tomic : Sokolac
23662
10.02.2010
Obavještenje
Molim sve posjetioce foruma koji primjete i najmanju grešku u imenu, imenu oca, ili prezimenu poginulih boraca na stranicama koje se odnose na Vojničko groblje SRK, da mi iste ODMAH prijave.
Na pojedinim slikama se ne vidi godina smrti, pa istu nisam unio u moju bazu.
Ima i slika koje nisu baš najbolje tj.
nije bio dobar fokus na mojoj digitalnoj kameri.
Ovo ću da ispravim prilikom moje sledeće posjete Vojničkom groblju, kada ću dosta grobova ponovo slikati.
Da još jednom napomenem, mene možete kontaktirati putem email-a slavicnet@hotmail.com, a može te mi poslati i "privatnu poruku" tako što ćete istu da upišete u ovaj forum na isti način kao i svaku drugu poruku.
Međutim, vrlo je važno da stavite naznaku da je to "Privatna poruka za Željka", tako da ne bi došlo do zabune pa da neko od moderatora tu poruku i objavi.
Vaša email adresa je sigurna na ovom serveru, i niko sem mene nema pristup tom podatku.
Velimir Ilijaš : Ilijaš
23408
21.01.2010
Vojničko groblje Sokolac
VOJNIČKO SPOMEN GROBLJE SOKOLAC
Željko,
Ti si opisujući neke karakteristike ovog groblja u prilogu naveo neka imena i ubacio slike pripadnika Ilijaške brigade.
Pa samo iz ovog priloga je moguče zaključiti kakva je to bila brigada.
Među tri najmlađe osobe nalazi se:
Golubović Cvijana Slobodan rođen 1977.
godine.
To je sin sveštenika SPC u Ilijašu, Golubović Cvijana, koji je umro i on je sahranjen u tom groblju u dijelu za civile i grobnica mu se nalazi odmah na početku tog dijela groblja.
Mali Slobodan je poginuo od muslimanske granate 1992.
godine na regionalnom putu Semizovac - Visoko u neposrednoj blizini Ilijaške crkve.
Među onima koji su imali po 16.
godina naveo si:
Lalić Mlađena Miodrag, rođen 22.
1.
1976.
godine u Visokom.
Bio je pripadnik 1.
pč.
3.
pb.
Čekrčići - Ilijaška brigada.
Poginuo je 22.
8.
1992.
godine u Čekrčićima.
Kao kurir pošao je u štab jedinice da pozove kola hitne pomoći jer je telefonska linija bila u prekidu.
Na putu je pogođen granatom.
Posmrtno je odlikovan Medaljom zasluga za narod 1995.
godine.
Samardžić Nenada Jadranka, rođena 10.
7.
1976.
godine u Ljubnićima.
Bila je pripadnica 3.
pč.
3.
pb.
Čekrčići.
Poginula je 5.
8.
1992.
godine u Ljubnićima kod Samardžića kuća kao član sanitetske ekipe.
Granata je pala ispred kuće sanitetskog odjelenja gdje je podlegla na licu mjesta.
3.
Među onima sa 66.
godina je opet pripadnik Ilijaške brigade i to:
Stolica Neđe Relja, rođen 14.
9.
1929 godine.
Bio je pripadnik 2.
pb.
Podlugovi.
Umro je prirodnom smrću u svojoj kući 9.
1.
1995.
4.
Među osobama ženskog roda su opet pripadnice Ilijaške brigade:
Bilal Petra Radenka-Lala, rođena 9.
10.
1969.
godine u Visokom.
Bila je pripadnica 3.
pb.
Ljubnići-Čekrčići.
Poginula je u saobračajnoj nezgodi 27.
6.
1993.
godine u Podlugovima.
Vraćajući se iz Ilijaša prema komandi u Ljubnićima, iza leđa na petlji u Podlugovima, naletilo je putničko vozilo gdje je na licu mjesta podlegla.
Motika Rajka Branka, rođena 25.
8.
1970, godine u Sarajevu.
Bilaje pripadnica 2.
pč.
7.
pb.
Nišići.
Nakon kraće bolesti umrla je 1o.
12.
1993.
godine u bolnici VMA u Beogradu.
Dabić Mladena Olivera.
Ja imam podatke za Dabić Pere Olivera, rođena 19.
5.
1973.
godine.
Bila je pripadnica 2.
pb.
Podlugovi.
Poginula je 21.
12.
1993.
godine u mjestu Gora na magistralnom putu Semizovac - Olovo nesretnim slučajem.
Na vozilo u kojem se nalazila pucala je patrola VP 8486.
Nemam podatak da je prenesena u Vojničko spomen groblje u Sokolac, a sahranjena je u groblju u Ilijašu.
Provjeri da se ne radi o ovoj osobi, a da je, možda, pogrešno napisano ime oca.
Velimire,
svi moji podaci su uneseni sa slika na spomeniku, koje i sam možeš da vidiš ako otvoriš stranicu posvećenu Oliveri.
U slučaju Olivere godine rođenja i smrti se slažu pa vjerujem da je greška u tvojoj arhivi.
Teško je povjerovati da je neko pogriješio ime oca na spomeniku, jer spomenik je mogla podići samo uža porodica.
P.
S.
Svakim danom me sve više oduševljavaš sa informacijama koje posjeduješ.
Podlugovcann Danijel : Bijeljina
23382
19.01.2010
Joksimović Đorđe Jovan
dopuna biografije
Joksimović Đorđ(o) Jovan, pripadnik 3.
pč.
2.
pb.
, rođen 20.
01.
1962.
godine u Visokom.
Poginuo 21.
12.
1992.
godine na Zajezdi - Lješevo.
Prilikom prelaska iz komandnog rova tranšejom u susjedni rov pogođen iz snajpera u stomak i na licu mjesta preminuo.
Sahranjen je na Vojnickom Groblju na Sokocu.
Posmrtno odlikovan 1994.
godine Zlatnom medaljom za hrabrost.
(Jeste) prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
Od uže porodice ostali su: supruga (S)miljka, sin Đorđ(E) 1992.
godište, kćerka Tijana 198(6).
godište.
Ja sam ispravio neke greske koje ste vi napravili....
i stavio ispravno u zagrade...
Ja cu reci nekim ljudima za vas sajt da bi mogli pisati za Podlugove..
Hvala najlepsa...
Danijel...
Ilijaš : Ilijaš
23362
18.01.2010
Joksimović Đorđe Jovan
DOPUNA BIOGRAFIJE
Joksimović Đorđe Jovan, pripadnik 3.
pč.
2.
pb.
, rođen 20.
01.
1962.
godine u Visokom.
Poginuo 21.
12.
1992.
godine na Zajezdi - Lješevo.
Prilikom prelaska iz komandnog rova tranšejom u susjedni rov pogođen iz snajpera u stomak i na licu mjesta preminuo.
Sahranjen je u groblju u Podlugovima.
Posmrtno odlikovan 1994.
godine Zlatnom medaljom za hrabrost.
Nije prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
Od uže porodice ostali su: supruga Smiljka, sin Đorđo 1992.
godište, kćerka Tijana 1987.
godište.
Podlugovcanin Joksimovic : Bijeljina, Rs, Bih
23354
18.01.2010
Biografija: Jovan Joksimovic Lolo
Ime: Jovan,
Prezime: Joksimović,
Nadimak: Lolo - Jole,
Datum i mjesto rodjenja: 20.
01.
1962 - Visoko,
Ime majke: Dobrila Vujadinović Joksimović,
Ime Oca: Đorđo Joksimović,
Mjesto stanovanja: Podlugovi,
Zavrsena OŠ i SŠ: Osnovna Skola "VLado Vuković" Srednja:"Auto mehaničar",
Radio: Auto mehanicar (privatno),
Datum pogibije: 21.
12.
1992 godine,
Mjesto pogibije: Podlugovi (linija),
Pripadao jedinici: Samostalni Vod Ina (VRS),
Odlikovanje: Borac prve kategorije,
Supruga: Smiljka,
Sin: Djordje,
Kćerka: Tijana,
Brat: Milan,
Snaja: Sretanka,
Bratičina / bratići: Dajana, Danijel, Bojan,
Mjesto stanovanja: Bijeljina.
Podlugovcanin Joksimovic : Bijeljina,Rs, Bih
23348
17.01.2010
Biografija
Kako mogu da napišem biografiju o nekoliko poginulih boraca na srpskom Vojničkom groblju na Sokocu.
Hvala unapred...
Poštovani,
kao što napisah na glavnoj stranici, program za unos biografija još uvijek nije gotov.
Međutim, ne moraš da čekaš, iste možeš upisati u ovaj forum, isto kao što si upisao ovu poruku.
Biografije ću staviti pod "Istorija-Vojničko groblje", a kada dovršim moj program prebaciću ih na odgovarajuću stranicu.
Prilikom unosa biografija, ukoliko ti je poznato, napiši i tačan datum i mjesto rođenja, koju je školu završio i gdje je radio, tačan datum i mjesto pogibije, kojoj je jedinici pripadao u trenutku pogibije, odlikovanja ako ih je imao, imena užih članova porodice i gdje sada žive...
Velimir Ilijaš : Ilijaš
23322
16.01.2010
Vukićević Miće Ranko
Vukičević Miće Ranko je bio borac Ilijaške brigade.
Njegovi posmrtni ostaci su preneseni u Vojničko spomen groblje.
Spomenik mu se nalazi odmah na ulazu u groblje sa lijeve strane, negdje među prvim.
Ti ga nemaš u sekciji SRK Groblje.
Pogledaj pa to dopuni.
Velimire,
mnogo hvala na ovoj ispravci.
Vjerovatno sam preskočio grob prilikom slikanja, ili nisam objavio sliku.
Znaš, dosta grobova sam slikao po dva puta pa pored ovih 948 slika imam i dosta onih koje su ostale neobjavljene.
Bio bih zahvalan svima onima koji primjete neku grešku u imenu, imenu oca, prezimenu, godini rođenja ili smrti, da mi to i jave kako bih to ispravio.
Prilikom slikanja, na nekim fotografijama se ne vidi godina pogibije pa ću i to dopuniti.
Imam namjeru da prilikom moje sledeće posjete Vojničkom groblju u Sokocu ponovo slikam neke grobove, jer ima nešto slika na kojima slike na spomeniku nisu najjasnije.
Takođe moram da provjerim broj reda u kome je sahranjen neki borac, a nakon toga ću objaviti i redni broj u redu, što bi bilo nešto kao "x" i "y" kordinata Vojničkog groblja u Sokocu.
Pogađate, ovo je zbog toga što namjeravam da napravim mapu groblja i da je objavim.
Velimir Ilijaš : Ilijaš
23294
14.01.2010
Vanovac Dalibor i Velibor
Pregledao sam stranicu SRK groblje i pod slovom "B" našao grešku.
Pod rednim brojevima 16 i 19 nalaze se imena BANOVAC Rajka Dalibor i BANOVAC Rajka Velibor.
To su braća poginuli istog dana.
Pošto su to borci iz Ilijaške brigade, ja ih poznajem.
Oni se ne prezivaju Banovac nego Vanovac.
Velimire,
puno ti hvala za ovu ispravku.
Podaci o poginulim borcima unošeni su na osnovu slike nadgrobnog spomenika, pa je moguće da ovakvih grešaka ima još.
Pored toga, bojim se da negdje nisam obrnuo ime oca i sina.
Kada program za unos biografije i ostalih tekstova o poginulim borcima bude gotov, bio bih ti zahvalana da o svakom borcu koga si lično poznavao napišeš po nešto.
Vjerujem da će i drugi slijediti tvoj primjer.
Pored toga, imam namjeru da napravim nešto kao "lični karton" o svakom borcu.
Pored postojećih podataka (ime, prezime, ime oca, godina rođenja, godina smrti, mjesto gdje je sahranjen) nalazili i sledeći podaci: tačan datum rođenja, tačan datum smrti, mjesto gdje je poginuo, jedinica kojoj je pripadao itd.
Snezana Stanic-Gutalj : Usa, Florida
23264
11.01.2010
Stanko Stanic, 22.04.1992.
Željela bih da u rubriku sa imenima poginulih boraca unesete i ime moga oca koji je poginuo u odbrani Ilidže 22.
04.
1992.
godine.
Stanko Stanić, rođen 03.
07.
1936.
godine a poginuo 22.
04.
1992.
godine, je sahranjen u Užicu.
Uspomenu na njega čuvaju supruga Nada, kćerka Snežana, unuci Aleksandar i Stanko koji je rođen poslije dedine smrti i nosi njegovo ime.
Srdačan pozdrav
Snežana, Aleksandar i Stanko Gutalj.
Snežana,
rado ću to učiniti, ali bih vas zamolio da mi obezbjedite sliku groba vašeg oca, kao i jednu sliku malog formata, a zatim sve to pošaljete na moju email adresu, slavicnet@hotmail.com.
Srdačan pozdrav,
Željko Tomić
Zeljko Tomic : Sokolac
23239
08.01.2010
Novih 948 stranica
Poštovani,
od juče na ovoj stranici svaki sahranjeni borac na Vojničkom groblju u Sokocu ima svoju lični kutak, tj.
forum je bogatiji za 948 novih stranica.
Uskoro ću na horizontali meni, odmah do linka "Istorija", dodati i prečicu za glavnu stranicu ovog projekta.
Za sada, tamo možete otići ako kliknete OVDJE!
Ovo je samo prva faza projekta koji sam ja nazvao "Virtualno groblje" a koji bi trebao da obuhvati svih 4000 poginulih boraca, pripadnika Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske.
Kažem, "virtuelnog groblja" jer ću u sledećoj fazi dodati i slike boraca sahranjenih na ostalim grobljima širom Republike Srpske i Srbije.
Želja mi je da na taj način sakupim sve poginule borce SRK na jedno mjesto, pa da ih se tako sjećaju i svi oni koji nemaju priliku da obilaze njihove grobove.
Primjera radi, sledeće dvije stranice će biti sa slikom groba Miće Vlahovića, sahranjenog u Aleksandrovu i Aleksandra (Milan) Tomić, sahranjenom u Lazarevu (Banat) a poginuo kao borac VRS u Luna parku na Ilidži, ako se ne varam 26.
maja 1992.
godine.
Moram da napomenem da sve opcije ovog mog novog programa još uvijek nisu kompletirane.
Naime, i vi ćete moći da na ove stranice upisujete tekstove, ali po strogo definisanim pravilima.
Imaćete dvije opcije:
Da napišete biografiju nekog borca.
Ukoliko takva postoji, vi možete napisati dopunu postojećoj, ili dopuniti postojeći tekst.
Opisati neki događaj (npr.
mjesto i vrijeme pogibije, primjer njegovog junaštva, neku ratnu akciju), ili pak anegdotu, vic ili bilo šta drugo što bi tog borca opisalo onakvog kakav jeste i kakvog bismo trebali da ga se sjećamo.
Ukratko, molim vas da se suzdržite od vaših ličnih komentara i razno-razna naglabanja, da budete objektivni i ne previše negativni.
Što bi se reklo "novinarsko izvještavanje".
Na ovim stranicama postoji mnogo odličnih primjera kako takav članak treba da izgleda.
Neka se ne naljute ostali, pomenuću samo neke autore koji su u zadnjih mjesec dana napisali tako nešto: Velimir, Vojo Pejić, Miner, Vogošćanin Pravi itd.
Podaci na ovoj stranici su preuzeti sa slika.
Na nekim slikama, nažalost, nije nisu vidljivi neki podaci, npr.
godina pogibije pa ću to naknadno dodati.
Na nekoliko slika nije dobar fokus, pa ću neke grobove morati ponovo slikati.
Vas bih zamolio da mi pomognete i da mi pošaljete fotografije grobova svih boraca SRK, bez obzira gdje se oni nalazili.
Na taj način bismo zajedničkim snagama priveli ovaj projekat kraju.
Stranice su organizovane po prezimenima! Na primjer, ako ste na stranici sa slikom Mlađa Motike, imate dvije mogućnosti da odete na bilo koju od ukupno 100 boraca čije prezime počinje sa slovom "M": možete kliknete na neko od imena na lijevoj strani ili da listate stranice (kao u knjizi) pomoću komandi sličnih onima na video rekorderima.
Ukoliko niste sigurni kako se neki borac preziva, možete da pretražujete po imenu borca.
Konačno, imate i mogućnost da odete na stranicu na kojoj su izlistana prezimena koja počinju sa nekim drugim slovom.
Zamolio bih vas da sve grećke, dopune i savjete vezi boje organizacije ovog projekta upisujete na postojeći forum.
Izvinite i za reklame na vrhu novih stranice, ali one svaki klik na njih mi donosi nešto novca neophodnog za održavanje ove stranice.
Srdačno Vaš,
Željko Tomić
Zeljko Tomic : Sokolac
22608
24.09.2009
Uskoro: Virtualno groblje 4000 boraca SRK
U toku poslednjeg rata, u opštinama sarajevsko-romanijskog regiona poginulo je oko četiri hiljade boraca.
Oni su položili svoje živote na braniku otadžbine, suprotstavljajući se najezdi džihad fanatika, koji su se po ko zna koji put drznuli da napadnu srpske zemlje.
Imena ovih boraca su ispisana na spomen-pločama ugrađenim u zidove manastira Svetog velikomučenika Georgija na Ravnoj Romaniji.
Nedavno sam došao do ovog spiska, te uskoro namjeravam da ga objavim.
Napominjem i to da spisak nije potpun, tj.
da se stalno dopunjava.
Desetak novih ploča je nedavno ugrađeno u zidove manastira.
I vi možete dodavati imena onih koji su izostavljeni sa spiska.
U nekom od budućih postova ću vam objasniti i kako da to uradite.
Vojničko groblje u Sokocu je još jedan svjedok herojskog otpora romanijskog naroda.
Groblje pomalo liči na ono solunsko pa je nazvano "Mali Zejtinlik".
Do ovog trenutka na njemu je sahranjeno 949 osoba.
Slikao sam svaki grob i uskoro ću za svakog borca na ovom forumu da napravim posebnu stranicu.
Namjera mi je da obiđem svih 4000 grobova i da sve fotografije objavim upravo na ovom mjestu.
Mislim da će ovo biti jedinstven projekat, a možda prvi put u istoriji da neko napravi virtuelno groblje.
Posao mi je otežan činjenicom da su grobovi rasuti po raznim porodičnim grobljima, tj.
na mnogo lokacija.
Imam i mnoštvo fotografija iz "Spomen sobe" u Višegradu ali ne i fotografije sa Vojničkog groblja ovog prelijepog grada Republike Srpske gdje je sahranjeno i dosta boraca iz Srpskog Sarajeva, posebno iz Vogošće i Ilijaša.
Nadam se da ćete mi pomoći da identifikujem sva groblja, tj.
lokacije na kojima su ovi borci sahranjeni.
Sve ostalo preuzimam na sebe.
ĆUrćIja : Srbija
22461
02.09.2009
Vojničko groblje Sokolac
U jednom od prethodnih mojih napisa naveo sam da na Vojničkom groblju na Sokocu ima mnogo mojih saboraca i rodbine.
Na ovim slikama koje su prikazane u prethodnom napisu su dvije osobe koje sam poznavao i želim da dam više podataka o njima.
Prvo, Olga (Jovo) Tešić je iz Krivoglavaca, sestra Milinka Koprivice koji je hrabro poginuo na Žuči.
Olga je umrla od posledica ranjavanja.
Drugo, Slobodan (Cvijan) Golubović je sin sveštenika Cvijana Golubovića iz Ilijaša.
Poginuo prilikom granatiranja Ilijaša.
Sveštenik Cvijan poslije rata raspoređen na službu u Vojkoviće gdje je preminuo 1996.
god.
I on je sahranjen na groblju u Sokocu ali na civilnom dijelu groblja.
Zeljko Tomic : Sokolac
22458
31.08.2009
Vojnicko groblje Sokolac
Na Vojničkom groblju u Sokocu pomenuto je 949 osoba, sahranjenih u 942 groba.
U jednom grobu je sahranjeno 6 osoba, a na dva spomenika upisana su po dva borca, vjerovatno zbog toga što se vode kao "nestali" pa je rodbina samo upisala njihova imena sa druge strane krsta.
Saša (Mato) Perić (1978-1993)
Miodrag (Jagoš) Puketa (1977-1992)
Slobodan (Cvijan) Golubović (1977-1992)
Dragan (Jovo) Gutović (1976-1992)
Tri najmlađe osobe sahranjene na Vojničkom groblju u Sokocu su u trenutku pogibije imale svega 15 godina.
To su Saša (Mato) Perić (1978-1993) iz 12.
reda, Miodrag (Jagoš) Puketa (1977-1992) iz 13.
reda, Slobodan (Cvijan) Golubović (1977-1992) iz 19.
reda.
Po 16 godina su imala tri osobe, sva tri rođene 1976.
godine a poginuli 1992.
godine.
To su Dragan (Jovo) Gutović iz 10.
reda, Miodrag (Mlađen) Lalić iz 19.
reda i Jadranka (Nenad) Samaržić iz 20.
reda.
Po 17 godina su imali Božidar (Damjan) Marković, Nevenko (Vukašin) Starčević, Rajko (Milenko) Trifković i Saša (Ranko) Šikuljak kada je ratni vihor ugasio njegove mlade živote.
Miodrag (Mlađen) Lalić
Đuro (Nikola) Kenjić
Dragutin (Milan) Kakuša
Momčilo (Luka) Subotić
Najstarija osoba sahranjena na groblju je stara 82 godine.
Radi se o Zorki Sikiraš (1910-1992), jednoj od desetak civila sahranjenih na ovom groblju.
Ustvari, u grobu se nalazi samo nekoliko ljudskih kostiju koje su pronađene kao svjedok ovog stravičnog pokolja na Grahovištu 1992.
godine: jedna ruka, par lobanja i još nekoliko kostiju.
U devetom redu Groblja počiva Đuro (Nikola) Kenić (1920-1994) star 74 godine i vjerovatno najstariji borac VRS, dok Momčilo (Luka) Subotić i Jovo Vladušić (1920-1992) takođe počivaju u 31 redu i imali su 72 godine u trenutku smrti.
Tu je i Miroslava (Risto) Bunjevac (1924-1992) stara 68 godina i počiva u 30.
redu groblja.
Isto toliko je bio star i Dragan (Milan) Kakuša (1925-1993) sahranjen u 25.
redu, a samo godinu dana mlađi (67 godina) su u trenutku pogibije bili stari (1925-1992) Vojislav (Spasoje) Mrkajić sahranjen u 31.
redu i Branko (Jovo) Terzić sahranjen u 30.
redu.
Relja (Nedeljko) Stolica je imao 66 godina u trenutku pogibije (1929-1995), a Neđo (Todor) Sikiraš iz 6.
reda i Milinko (Dušan) Kovačević iz 11.
reda su imali po 65 godina u trenutku pogibije (1927-1992).
Radenka (Petar) Bilal
Olivera (Mladen) Dabić
Nada (Novica) Manojlović
Milanka (Mitar) Motika
Na Groblju se nalaze i posmrtni ostaci 23 osobe ženskog pola: Branka, Divna, Jadranka, Janja, Koviljka (2), Milanka, Miroslava, Nada, Olga, Olivera, Radenka (2), Radoslava, Ranka, Ravijojla, Slavojka, Snježana, Spasenija, Staka, Stana, Stanoja, Vukica, Zorka.
Izvinjavam se ako sam nabrojao ili izostavio neko ime, ili pak naveo neko ime koje je muško.
Branka (Rajko) Motika
Jadranka (Nenad) Samardžić
Koviljka (Neđo) Šepur
Olga (Jovo) Tešić
Što se prezimena tiče, najviše žrtava su dale porodice Bunjevac (15), Damjanović (12), Trifković (11), Marković (10), Gavrić (10), Đurđić (9), Janjić (9), Petrović (9), Lalić (8), Đurić (7), Motika (7), Rašević (7), Mirković (7), Tešanović (7), Cvijanović (7) i Košarac (7).
Ostalo su porodice sa šest ili manje poginulih.
Interesantno je i to da čak 33 sahranjena borca na Vojničkom groblju u Sokocu se zovu Dragan.
Od ostalih imena najviše ima boraca sa imenom Zoran (27), Željko (19), Milorad (18), Rajko (18), Mirko (15), Slavko (15), Ranko (15), Nenad (15), Milan (13), Branko (12), Radomir (12), Neđo (11), Slobodan (11), Milenko (11), Savo (10), Borislav (10) i tako dalje...
Dva groba na Vojničkom groblju su prazna.
Grob u kome će počivati Brano Trifković (1958-1992) se nalazi u 33.
redu, sa drvenim krstom položeni na zemlju što je kod nas Srba običaj kada se u grobu ne nalazi leš.
U 22.
redu, odmah kod ulaza u groblje, nalazi se humka u kojoj će jednoga dana počivati Jela (Rade) Đuričić, rođena 1942.
godine.
Jela je još uvije živa i u jako dobrom fizičkom stanju.
Imao sam priliku da je vidim kraj svoje humke, u kojoj će počivati kada se jednog dana upokoji.
Naime, Jeli je odobreno da bude sahranjena na Vojničkom groblju jer tu počivaju i njena dva sina Milan (Borko) Đuričić (1967-1993) i Milomir (Borko) Đuričić (1964-1992) kao i njen muž Borko (Miloš) Đuričić (1939-1992).
Dodao sam i nešto fotografija kako bih upotpunio sliku ove moje tragične statistike.
Uskoro ćete na ovim stranicama moći da vidite slike svih 942 groba koliko ih trenutno ima na Vojničkom groblju na Sokocu.
Kako svaka žrtva rata zaslužuje pomen, dozvoliću vam da svaku fotografiju ukrasite sa nekom lijepom pričom.
O mrtvima sve najbolje!
Na nekoliko grobova upisana je godina smrti koja pada u vrijeme kada se rat uveliko bio završio.
Radi se o borcima koji su vođeni kao "nestali", neki od njih su završili kao ratni zarobljenici pa nije jasno koje godine su ubijeni.
U takvim slučajevima praksa je da se upisuje godina identifikacije posmrtnih ostataka putem DNK, a ne godina nestanka.
Valjda zbog toga što sve dok nema leša, ima nade za porodice...
Izvinite ako sam ponegdje pogrešio, imao sam dobre namjere a nadam se da ćete me i vi ispraviti.
Sve ovo što ovdje napisah, bazira se na pretpostavkama i mojim ličnom zapažanjima.
Ipak, najviše su mi "ispričali" grobovi.