|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
Sokocanin :
Broj: 17377 Datum: 04.03.2008
Milomir VeljovicTacno je to za Milomira Veljovića, pokojni Miko kako su ga svi zvali, poginuo je na Žepi.
Iza njega su ostali sin Mlađo i supruga Rada.
Ima i brata koji živi negdje u Švetskoj.
Roditelji su mu za vrijeme rata ostali na Benbaši, da bi izašli negdje pred sam kraj rata.
Oboje su preminuli tugujući za sinom u jednom selu kod Pala.
Miko je bio mnogo vezan za Sokolački kraj, mnogo više nego za Paljanski, iako mu je otac sa tog kraja.
Kao što rekoh bio je vezan za Sokolac, jer je kao dijete provodio ljetnje raspuste kod babe Radojke u Tonicama, a i kasnije je kad god je bio u prilici dolazio je i obilazio ujaka Miću Jolovića.
Bio je velki Srbin kad je malo takvih bilo, zato ovo i pisem ne treba da ga zaboravimo.
Mnogo je lijepih priča vezano za Mika, a sjećanje na njegao su lijepa.
Ako neko nešto zna o njemu, zamolio bih da to i napiše.
Da se ne zaboravi!
|
Roka Rodjo : Zemlja Nedodjija
Broj: 16668 Datum: 14.12.2007
Svakom njegova istina neka na cast sluziPoštovani Srbine Forever,
Prvo da te pozdravim i da ti kazem da nema potrebe da se uzbuđuješ jer će narod uvjek pričati gluposti, a Bog je gore pa neka on sudi svakome po zasluzi.
Bitno je da ti znaš pravu istinu, koju ces nositi u sebi dok si živ a tako i mnogi drugi poput tebe, Željka, mene.
Ali evo dok ovo pišem kroz glavu mi leti hiljadu misli i sjećanja na one tužne (ali i ponosne) dane pa se sjetim 15.
avgusta 1992.
godine kada sam sa Zokom Milinčićem, Mlađom i Grgom krenuo za Srbiju na četiri dana.
Kada smo prošli Poljine, zaustavili smo se pred Sokocem.
Izašli smo iz auta, okrenuli se prema Sarajevu i pogledali dolje a pokojni Zoka će meni: "Buraz, vidiš ti ova brda, ma nikome ih ne dam, glavu ću dati ali ovo ne dam nikome! "
Tako je i bilo.
Zoka je dao svoju glavu i svoj život ostavio na Žuči, a kasnije i Grga.
Neka im je vječna slava i hvala!
Umalo da zaboravim i jedan smiješan doživljaj a to je da Janjeta nismo htjeli da povedemo sa nama u Srbiju jer bi tamo nakon "treće" pive tradicionalno napravio sranje i potukao se, po ko zna koji put u svom životu.
Sa vjerom u Boga, i neka vas Bog poživi!
|
Roka Rodjo : Zemlja Nedodjija
Broj: 16658 Datum: 13.12.2007
Srpski junaciPoštovani!
Nije tačno da se niko ne sjeća dobrih ljudi, treba da pročitaš stare postove u kojima se baš oni pominju, a i ja sam pominjao Grgu kao i Zoku Milinčića i ostale.
Oni će zauvjek živjeti u mojim sjećanjima.
Neka im je vječna slava!
Sa vjerom u Boga!
|
:
Broj: 15959 Datum: 14.11.2007
Srđan AleksićUpravni odbor Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH dodijelio je posthumno Srđanu Aleksiću iz Trebinja povelju Helsinškog komiteta za izuzetan doprinos zaštiti i promociji ljudskih prava.
Aleksić je umro 27.
januara 1993.
godine od teških povreda koje je zadobio braneći sugrađanina bošnjačke nacionalnosti Alena Glavovića.
Aleksić je šest dana ranije u centru Trebinja stao ispred raskalašnih mladića koji su nasrnuli na Glavovića.
Odbranio je Alena, a grupa mladića je bijes iskalila na njemu.
Od batina je umro u trebinjskoj bolnici u 27.
godini života.
Srđan je bio vrsni sportista i glumac Amaterskog trebinjskog pozorišta.
U Helsinškom komitetu za ljudska prava u BiH kazali su da će porodici pokojnog Aleksića najveće priznanje Helsinškog komiteta biti uručeno na narednoj sjednici Skupštine komiteta.
Rade Aleksić, otac pokojnog Srđana, kazao je za "Nezavisne" da su ga iz Helsinškog komiteta juče obavijestili o odluci i da ga je ta vijest prijatno iznenadila.
"Čovjeka uzbudi takva vijest.
Tek sam saznao za to i treba mi malo vremena da sakupim utiske.
Smatram da se čovjekova dobrota, ipak, negdje primijeti", kaže Rade Aleksić.
Rade Aleksić, bivši trener Košarkaškog kluba Leotar iz Trebinja, prije Srđanove pogibije izgubio je i mlađeg sina koji je leteći motornim zmajem poginuo iznad Petrovog polja u blizini Trebinja.
|
Fikro Prevljak : Hrasnica
Broj: 15958 Datum: 14.11.2007
Srđan AleksićSrđana Aleksića, vojnika Vojske Republike Srpske, ubila je grupa mladica koja je nasrnula njegovog poznanika, Bošnjaka iz Trebinja.
On je stao u odbranu istog.
Podlegao je od povreda 27.
januara, 1993.
godine
Srđanov otac Rade tada je napisao čitulju u kojoj je naveo:
"Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost.
"
Srđan Aleksić je imao 26 godina kada je umro.
Bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem.
Od svojih poznanika Trebinjaca nisam čuo ništa o ovom događaju.
Što i nije toliko važno, pokazanim čojstvom i junaštvom Srđan je veći od svih spomenika i riječi koji bi mu neko posvetio.
Ali je važno koliko mjesta u našim srcima i molitvama ima za Srdjana Aleksića.
|
Srbin Forever : Svijet
Broj: 11904 Datum: 11.03.2007
Za GromovnikaBilo je jos junaka na Sarajevskom dijelu ratista osim Mice Vlahovica!!!! Ne zaboravi jednog Boru Radica...
Ne zaboravi jednog Galinca...
Ne zaboravi mnoge zive borce kojima sad necu da spominjem imena a kojih je bilo dosta.
Nisu samo mrtvi bili ti koji su zasluzili pomen ovdje i medju Srpskim narodom.
Dosta njih je i dan-danas aktivno i zive svoj zivot...
Dali kao dostojni ljudi ili ne...
Neka neko drugi vodi brigu o tome, ali kad je trebalo da se pokaze "srce u junaka" pokazali su...
Mnogi su bili povuceni i nisu se ni isticali poslije odredjenih vojevanja i akcija tako da se i ne zna za sve te hrabre ljudine medjutim oni koji su bili sa tim ljudinama rame uz rame znaju da su se mogli osloniti na te Srbe...
Zar to nije velicina jednog covjeka? Zar to nije ono sto krasi Srbina?
Svako dobro i Bog vas pozivio!
|
Gromovnik : Republika Srpska
Broj: 11873 Datum: 10.03.2007
Mićo VlahovićVolio bi da neko ko više zna od mene da napiše koju rijeć o pokojnom Mići Vlahoviću, mislim da se može puno lijepoga napisati o najhrabrijem srpskom borcu sa Sarajevskog ratišta (Vogošća- Ilijaš)
|
Sarajlija : Zapadna Evropa
Broj: 11729 Datum: 26.02.2007
Re: Zoran BorovinaPozdrav svima!
Kako se ne bih sjecao Zorana Borovine! U ratu su manje vise skoro svi koji su imali bilo koji cin pa i najmanji gledali da sklone dupe u hladovinu.
Pukovnik Borovina je nesto drugo.
Mislio sam da takvi oficiri ne postoje.
Dosao je na Ilidzu par dana pred pocetak akcije "Otes".
Prvo je otisao da zatvori opstinu i tako neke "civilne" ustanove, i istjera sve kancelarijske guzonje da bi ih natjerao da obuku uniforme i uzmu puske u ruke.
Nije bilo iznimke ni za koga.
To isto je uradio i u komandi brigade i ostalim bataljonima gdje je sve komandire i komandante izveo na prvu liniju fronta.
Sjecam se samo kako smo se uoci same akcije smijali i uzivali gledajuci "guzonje" koje su navikle da preko motorola jurisaju i izdaju naredjenja o napadu, kako se sad znoje sa strahom u ocima.
Do nas je stigla prica da je Zorana Borovinu poslao licno Ratko Mladic da organizuje oslobadjanje Otesa.
Isto tako smo culi da mu je Zoran jedan od najdrazih komandanata.
Napad na Otes je krenuo u zoru 1.
12.
1992 koliko se sjecam.
Napad je vrsen iz tri pravca, a na najtezem pravcu na celu vojske je bio licno Pukovnik Borovina.
Ostavljao je utisak hrabrog i cestitog covjeka.
Po prilicno sutljiv sa konstantnim blagim osmjehom na licu.
Cetvrti dan akcije, vec ulazeci u noc kada su borbe jenjavale, poveo je sa sobom nekoliko momaka koji su se javili dobrovoljno ( poznajem ih sve ) da izvrse diverzantski upad iza neprijateljskih polozaja.
Kretali su se "transejama" sa Pukovnikom Borovinom na celu.
U jednom trenutku je pala bomba direktno u "transej" bas pred njihove noge.
Svi su se bacili nazad na zemlju osim Zorana.
On je pokusao da digne bombu i izbaci je iz "transea".
Bomba mu je eksplodirala u ruci prilikom pokusaja da je baci nazad.
Pukovnik Borovina je donesen u bolnicu "Zica" gdje su ga proglasili mrtvim.
Bas je i pokojni Role bio tada na duznosti.
Te noci je Otes ustvari i pao.
I ta bomba je bacena u povlacenju.
Mi to tada nismo znali.
Nakon Zoranove pogibje moral vojske je pao totalno, i za malo da se odustane od nastavka akcije sutradan u tada vec prazan Otes.
Sutradan smo se prosetali ostatkom Otesa bez maltene ispaljenog metka.
Pukovnik Borovina je imao u planu da se poslije Otesa automatski produzi akcija sve do "Stupske petlje".
Cim je Zoran poginuo nasi "slavni" komandiri, opstinari itd...
vratili su se na svoje stare pozicije.
Htjeli su da nastave juris preko motorola na vec njima poznat nacin.
Naravno od daljne akcije nije bilo nista.
Oni su ga poslije okivali u zvjezde, a vjeruj mi da je mnogima od njih svanulo kad je Zoran poginuo jer su se vec bili dobro "uzentali" za svoje guzice.
Pukovnik Borovina je bio klasicni primjer komandanta junaka!
Ali kao sto ti rece za Rusku poslovicu:
"Domovina te nece zaboraviti, vec te se ne sjeca"
Borovina Zorane nek ti vjecna slava!
|
Ciko :
Broj: 11719 Datum: 26.02.2007
Zoran BorovinaZeljko
Eve ti pjesna o Zoranu Borovini
http://ojkrajino.com/muzika/srpski_junaci/Pjesma%20o%20Zoranu.mp3
A adminu ovog sajta se javi ako imas koju Bozurovu, ili Borinu sliku da covjek aploduje na svoj server.
Pozdrav
Ciko
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 11718 Datum: 25.02.2007
Zoran BorovinaDa li neko nesto zna o Zoranu Borovini.
Ja ga licno nisam poznavao, ali sam cuo da je porijeklom sa Sokoca.
Bio je pukovnik, komadant brigade na Ilidzi.
Sjecam se da je poginuo prilikom oslobadjanja Otesa, od Bombe koju nije uspio da vrati na muslimansku stranu.
Nakon njegove smrti, prozvase Otes - Zoranovo.
O njemu spjevase i pjesmu! Danas, cak i na internetu ne pise nista o njemu.
|
Aco : Beograd
Broj: 11651 Datum: 23.02.2007
Svaka cast za ova pisanja o Roletu!
Najezio sam se dok sam ovo citao.
Poslednje sto sam cuo za njega je bilo da je napravio neku frku na Jahorini i da se nedugo posle toga bacio kroz prozor.
Role je bio mjerna jedinica za sarajevski smek.
Neka mu je vjecna slava...
|
BivšI Mup-Ovac : Sarajevo
Broj: 11650 Datum: 23.02.2007
Generacijo-svaka čast!Pomen na pokojnog "Roleta" ti je pun pogodak! Vjeruj mi da sam ga sa "merakom" pročitao.
Znao sam ga lično i zaista mi je bilo žao kad sam čuo kako je završio.
Ako mogu biti slobodan da i ja dam svoj doprinos pomenu na pokojnog Roleta.
Bio je stariji od mene i moje klape ali smo ga sa divljenjem i uvažavanjem gledali i slušali.
Izuzetno pametan, bio je "lafčina" a imao je i petlju.
Vjerujem da su od njega prezali lokalni Alipašinski "mangupi"-tipa Juke, Kruške, Stanića, Tonija, Lepog, Brneta itd...
Stanovao je u "A" fazi i to baš u ulazu sa onim Jadrankom što ga spominješ.
Dolazio je na basket u "C" fazu gdje sam ja stanovao i po tome ga najviše pamtim.
Inače, na Alipašinom polju se tih godina igrao odličan basket i mi mlađi smo sa divljenjem gledali Roleta, Šaćira, Zoku, Crnog, Radaka pa čak i Predraga Danilovića koji je takođe alipašinska raja.
On je jedini bio uporan sa treninzima i daleko je dogurao.
Bilo je i većih talenata od njega tipa Crni i Zoka ali su oni to više smatrali zezanjem da ubiju vrijeme i da uzmu "kolu".
Igralo se u "kolu".
Role je bio posebna priča.
Uvjek je bio nasmijan i spreman na šalu.
Nikada nikog od mlađih nije dirao i zato nam je pogotovo bio drag.
Bilo je slučajeva da ga cure (ljepotice) čekaju da on odigra partiju basketa.
Ispričaču Vam istinitu anegdotu:
Došla dva "šminkera" iz KK "Bosna" na igralište da pokažu alipašinskoj raji "kako se igra".
Pala je i dobra opklada.
Igrali su Role i Šaćir.
(jedan je pokojni a jedan rahmetli - na žalost).
Sjećam se Roleta ko sada: Imao je neki "jassa" šorc i bezveznu majicu a na nogama - vjerovali ili ne vunene čarape i "šangajke".
Hajde stisni pa mu se nasmij!
Epilog - tako su ih Role i Šaćko "rasturili" da više nikad nisu došli na koševe u "C" fazu.
Role nikad nije imao kompleksa i pričao je otvoreno o svom porijeklu.
Zato su ga i prozvali "Role-Romanija".
Jednom je otjerao "veće" mangupe sa koševa jer nama mlađima nisu dali da igramo.
Čini mi se da je "pola" dana bio sa nama i igrao a da nije dao ovim "mangupima" da uđu u teren.
Nisam znao gdje je bio u ratu.
Drago mi je da je učestvovao u spašavanju života jer onakva "ljudina" nikom nije mislila zlo a na nepravdu je reagovao žestoko.
Nikad ga u životu nisam čuo da psuje ni da spominje naciju i nacionalnost.
Družio se sa svima i svima bio drag bez obzira na vjeru, naciju, zanimanje itd.
Mogao je razgovarati i sa klošarima i sa akademicima.
To za njegovog oca nisam znao a vjeruj mi da je svoj "raji" bilo žao kad su čuli za njega.
I da niko ružne riječi nije prokomentarisao!
Još jednom ti hvala što si spomenuo "našeg" Roleta.
Gospodinu Tomiću - u maju mjesecu imam planinarsku "turu" sa prijateljima po Romaniji.
Relacija bi trebala biti: Careve vode -Dom "Čiča" - Novakovo vrelo - Novakova pećina -vrh Romanije Lupoglav 1652m.
Imam dobar digitalac i zabilježiti ću lijepe prizore pa ako želite da Vam ih pošaljem.
To je ta ponuda!
Pozdrav!
A prijatelju dragi, kako da ne prihvatim takvu ponudu! Tako nesto mi se ne desava ni jednom godisnje.
Ja vapim za dobrim slikama sa Romanije.
I meni je zelja da odem u Novakovu pecinu, ali za to trenutno nemam vremena.
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 11648 Datum: 22.02.2007
Re: Tadic BraneHvala ti za ovu pricu.
Divna je! Kamo srece da bar jednom sedmicno neko objavi nesto ovako.
Moje omiljene teme su veliki ljudi koji su zivjeli obicnim zivotom.
Nisu pljackali, krali, naprotiv - radili su samo dobra djela, a na kraju - ostali zaboravljeni.
Kako Rusi saljivo kazu: "Domovina te nece zaboraviti, vec te se ne sjeca".
|
Sarajlija : Zapadna Evropa
Broj: 11647 Datum: 22.02.2007
Tadić Brane - Romanija ili RoleMnogi od vas su imali priliku da pročitaju priču iz "ratnog dnevnika" od doktora Lazića.
On je dobar dio rata proveo na Ilidži, odnosno u bolnici "Žica" kao hirurg, i spasao je mnoge živote.
Ja, kao srpski borac sa Ilidže, mogu samo da mu se zahvalim za sav njegov trud u spašavanju naših života.
Sjećam se da kada naš Lazo ode na par dana do Srbije da obiđe svoju porodicu, svi hodaju kao po iglama.
O akcijama za vrijeme njegovog odsustva nije bilo ni govora! Svi smo govorili: "Ko će da nas zakrpi, ne daj Bože, ako te šta zakači".
Doktor Lazić je bio i ostaće junak Srpskog naroda!
Međutim, jako mi je žao što u njegovom "Ratnom dnevniku", a ni na drugim mjestima niko nije pomenuo, sada pokojnog Brana Tadića zvanog "Romanija" ili "Role".
Role je stanovao na Alipašinom polju.
Nekako uoči rata je diplomirao na Medicinskom fakultetu kao student generacije.
Bio je veliki drug, nimalo "ufuran" kao što znaju biti oni koji završavaju neki od fakulteta.
U isto vrijeme, bio je i pravi šmeker za "muvanje" riba koje su ga obožavale.
Kada je počeo rat, Role je došao na Ilidžu, a kasnije u bolnici "Žica".
Tamo je tako-reći preko noći postao hirurg.
Bio je jedan od Lazićevih pomoćnika.
Asistirao je u mnogim teškim operacijama, a neke i sam obavljao.
Sve u svemu, dao je veliki doprinos u spašavanju ljudskih života.
Kakvog se užasa Role nagledao u ratu, to je samo on znao.
Pred kraj rata odlazi u Beograd, a ubrzo i na Novi Zeland.
Poslije pet mukotrpnih godina u dalekoj tuđini, gje je radio najteže poslove jer "oni" nisu priznavali njegovo doktorsku titulu, Brane se vraća u Beograd.
Tu se zaposlio kao doktor i počeo da živi koliko-toliko normalan zivot.
Na Novom Zelandu su mu ostali žena, sin i punica.
Roditelji su mu se vratili iz izbjeglištva u stan na Alipasinom polju.
Prilikom jedne njegove posjete Sarajevu, otac mu se bacio kroz prozor njihovog stana na 9-10 spratu.
Role ga je pokušao uhvatiti za nogu, međutim otac mu je iskliznuo, pao i tragično završio.
Pola godine poslije tog velikog šoka, i Role je skočio sa tog istog prozora i završio kao i njegov otac.
Tadiću Brane zvani "Romanija" ili "Role", neka ti je vječna slava i hvala u ime svih srpskih boraca i civila kojima si spasao živote!
|
Dalibor Lazarevic : Novi Sad
Broj: 11628 Datum: 20.02.2007
IspravkaPena je ranio Brneta u Semizovcu, na ulici kod benzinske.
Pratim vas redovno i drago mi je sto postoji ovaj sajt!
|
Srle :
Broj: 9890 Datum: 09.06.2006
Spomenik pokojnog Radenka KrceNa koji emeil da vam posaljem sliku spomenika pokojnog Radenka Krce na Vojnickom groblju na Sokocu.
Da se ne zaboravi...
Posalji na slavicnet@hotmail.com.
Ako je moguce, bilo bi dobro nesto o njemu i napisati!
|
Srle :
Broj: 9791 Datum: 30.05.2006
Ne vedim razloga da se previse polemise o Crnoj Gori, tako su izabrali, a Srbije se rijesila jednog velikog tereta i velikog broja neradnika.
Pa vrijedniji su par hiljada poljoprivrednika iz Banata, Srema i Sumadije od 200 hiljada Crnogoraca koji su zivjeli na racun Srbije.
Nemamo mi sta zaliti za njiima, nek idu u sastav velike Albanije.
Hocu da u rubrici "Zaboravljeni heroji" pomenem vojvodu Aleksica koji se hrabro sa svojom jedinicom borio na Grbavici, Jevrejskom groblju, Trebevicu, Mojmilu...
Sad zivi teskim zivotom u istocnoj Hercegovini zaboravljen od svih.
Takodje, ne treba zaboraviti pokojnog Radenka Krcu, policajca iz Vogošće koji je bio najhrabriji policajac u ovom ratu, kada su u pitanju aktivni predratni policajci.
Poznato je da su se policajci voljeli izvlaciti da ne idu u akcije i na liniju.
O Krci bi vjerujem mogao puno vise napisati Rade jer on odlicno barata svim pojedinostima vezanim za sarajevsko ratiste.
Volio bi znati gdje je dopisnik iz Vogošće Savo Guzina
|
Aco :
Broj: 9705 Datum: 17.05.2006
Mico VlahovicDa li neko moze da napise nesto vise o poručniku Mići Vlahoviću?
|
Srle :
Broj: 9692 Datum: 16.05.2006
Marinko VidovicMolio bih neke od ucesnika foruma da napise nesto o Marinku Vidovicu.
Neki ljudi nisu svjesni koliko je Marinko valjao pocetko rata u Ilijašu, kada je padala Misoča, Luka i Ljesevo.
|
Zeljko Tomic : Sokolac
Broj: 9549 Datum: 29.04.2006
Re: Zaboravljeni herojiMiro,
naslov "Zaboravljeni heroji" mi se mnogo svidio, pa sam odlucio da otvorim posebnu rubriku pod istim nazivom.
Da li u vasem kraju postoji neki od "zaboravljenih heroja".
Mozete li ga opisati u jednom clanku, onako lijepo kao sto je to Miro uradio? Objavite to na ovoj stranici, ne dozvolite da njihova junacka djela padnu u zaborav.
Nasi preci nisu bili pismeni, nisu imali internet, ali su kroz pjesmu, uz gusle, sacuvali mnoge srpske heroje od zaborava.
Mi mozemo vise! Napravicemo o njima i knjigu jednog dana.
|
Miroslav Spiric : Florida,Usa
Broj: 9545 Datum: 29.04.2006
Mladen Jankovic - KeljaDrago mi je procitati sve ovo lijepo sto je napisano o mom sinu, medjutim mnogo je roditelja cija su djeca takodje dala svoje mlade zivote za Republiku Srpsku o kojima se malo zna i koji se polako zaboravljaju.
Zelim da ovdje, gde se govori o borcima Sarajevsko-Romanijskog korpusa spomenem i komandira voda Semizovacke cete V bataljoina Ilijaške brigade, Mladena Jankovica zvanog Kelja.
Inace po prirodi tih, sutljiv, porodicni covjek, otac dvije ili tri kcerke (ne znam tacno), ostace medju narodom Semizovca i okolnih sela upamcen po jednom velincanstvenom herojskom podvigu.
U jeku muslimanske ofanzive na Srpsko Sarajevo 1995.
godine, kad su linije prema Koritima, Marijinom Dvoru, Taracin Dolu popustale uslijed strahovitog pritiska protivnicke strane, i kad su neki mudzahedini sisli do ceste Semizovac - Srednje, prijetila je velika opasnost da dodje do proboja, pa je komandant bataljona ( vjerovatno je to bio Lazo Kondic ) naredio povlacenje na rezervne polozaje.
Mladen Jankovic je odgovorio je:
"Ja se sa svojim vodom ne povlacim, branicemo se do poslednjeg".
Ovaj herojski gest anonimnog komandira ulio je, do tada nevidjenu, hrabrost i ostalim borcima, koji su izdrzali sve nalate i odbranili Semizovac i svoja ognjista.
Poslije Dejtona, kad je Srpsko stanovnistvo masovno napustalo svoje domove, Mladen Jankovic - Kelja, ostavljen je sa svojom familijom isto kao i ja na milost i nemilost muslimanima.
Kako mu nije obezbjedjen prevoz za stvari, ostavio je sve sto je imao i nekoliko kesa u rukama, odveo je zenu i djecu u Rogaticu.
Umro je 2003 godine.
Neka mi je vjecna slava i hvala!
|
Goga :
Broj: 8900 Datum: 22.04.2006
Zeljko Željko svida mi se tvoj sajt...
Slucajno sam ukucala "Sokolac-Vogosca" i naišla sam na tvoj sajt.
Trebala sma ti to odmah napisati ali ni sada nije kasno.
Procitala sam sve jako mi se svida sto se spominju heroji i dobri momci.
Bilo je i hrabrih djevojaka ali niko ih jos nije spomenuo.
Ovom prilikom bi spomenula pokojnu Nadu koja je svoj život dala za Republiku Srpsku ostavljajući iza sebe dvoje djece.
Poginula je negdje na linijama u Vogošći.
|
|
