fix
Logo
fix
Nalazite se na Rat1992-ZABORAVLJENI
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

zaboravljeni- 90803 - 13.07.2014 : Vera Pantić Novi Sad - best (0)

Malešević Žarko


Dragi moje Žare,

nema dana a da te se ne setimo. Zauvek su nam te zlikovačke ruke uzele. Oni su još na slobodi , a ti nam se nikad nešeć vratiti.

Vera
zaboravljeni- 90309 - 25.05.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (3)

Petar Kuzman - Peca


Na današnji dan poginuo je, u to vrijeme, za mene, najveći heroj Crnovrške beigade, kako se tada zvala brigada na teritoriji Opštine Vogošća.

Moj prvi susret sa Pecu u toku rata je bio na Žuči 15. maja '92. On je u to vrijeme bio jedan od organizatora odbrane Žuči, rame uz rame sa svojim bratom, Penom. Bio je veoma hraba i zbog toga je na mene ostavio veoma jak utisak.

Dok sam boravio na Žuči, u nekoliko navrata muslimanka vojska je izvela napad na to brdo. U toku borbe, Peca je istrčavao da pojača liniju odbrane, nije se zaustavljao u našim rovovima, podigao bi ruku prema nama dao bi nam znak da prestanemo pucati, a on bi nastavljao da se približava prema muslimanskim vojnicima koji su nas napali. Tako je on sam odbijao napade koji su dolazili sa muslimanske teritorije.

Gledajući kao je on to izvodio u toku žestoke borbe, počeo sam da vjerujem u priče o borcima koji su herojski ratovali u Drugom svjetskom ratu. Pokojni Peca je baš tako ratovao, kao Joja sa Kozare, kao Valter u Sarajevu, kao Čiča sa Romanije, uspravno i ponosno, ne razmišljajući da bi u toj borbi mogao poginuti! Za mene u to vrijeme je takav način ratovanja bio propaganda tadašnje KPJ, ali zbog Pecinog načina ratovanja i herojstva koje je iskazao, počeo sam da vjerujem u herojske podvige ljudi iz prijašnih ratova. Takav je bio i naš Peca!

Iako nas je napustio prerano, Peca je svojim primjerom pokazao kako se treba boriti za svoj narod. Put njegove slave i herojstva su slijedili njegove komšije iz Krivoglavaca, poput Zajke i Neše Lalića, koji takođe položiše živote na oltar otađbine!
Vječna im slava!!!

Iako nisam bio očevidac Pecine pogibije, u mojim tekstovima sam pisao o ovom događaju i dešavanjima vezanim za njega a koji je napravio velike promjene u Vogošći.

Sjećam se nekih priča o tom događaju:

Opštinske vlasti su uputile prijedlog selu u kojem su živjeli stanovnici muslimanske vjeroispovjesti, da mirno predaju oružje i budu lojalne srpskim vlastima Opštine Vogošća. U tom selu su živjeli pretežno domačini sa prezimenom Kršo, a koje je se nalazilo na putu iz Vogošće prema brdu Žuč. Stanovnici sela su bili vrijedni i pošteni, pa je bilo velika šteta da zbog građanskog rata koji je počeo ti ljudi nedužni stradaju. Zbog geografskog položaja tog sela nešto se moralo učiniti, pa se krenulo u mirovne pregovore sa mještanima.

U pregovore je krenuo Vlačo, koji je bio određen kao vođa grupe za pregovore, a ujedno kao njihov dugogodišnji komšija bio je čovjek kojem su mještani tog sela mogli vjerovati. Vlačo je sa sobom poveo malu grupu ljudi kao lično obezbeđenje. U toj grupi je bio i pokojni Peca. Pregovori su krenuli željenim tokom i neki mještani sela su prihvatili prijedlog civilnih vlasti. Kada se očekivalo da će se sve završiti bez prolijevanja krvi, iznenada se pojavio Maunaga sa grupom dobrovoljaca iz Srbije. Mirovna misija je tako postala kao vojna formacija i pretpostavljalo se da je ostatak mještana tog sela zbog toga izgubio povjerenje. Pošto su sarajevske vlasti saznale za ove mirovne pregovore i oni su poslali jednu grupu muslimanskih vojnika da spriječe taj proces. Muslimanska vojska je napravila zasjedu na jednom dijelu puta, odakle su otvorili vatru prema srpskoj mirovnoj misiji. U toj paljbi je smrtno pogođen Petar Kuzman-Peca i ranjeno nekoliko ljudi iz grupe za obezbjeđenje. Peca, iako smrto pogođen uspio je da izvuče osigurač iz bombe i baci je na muslimansku zasjedu. Srpska misija se povukla iz sela, a tom prilikom je tijelo pokojnog Pece ostalo. Muslimanska vojska je osim Pecinog tijela uspjela da zarobi Pavla, koji je nekad živio u Reljevskoj cesti. U oružanom sukobu je uz Petra Kuzmana - Pecu stradalo još devet žitelja tog sela.

Nakon tog nemilog događaja svi mještani sela su pobjegli prema Ugorskom i selo je ostalo avetinjski pusto. To je jedina borba koja se dogodila na tom prostoru tako da priča o pogibiji četrdeset srpskih boraca je čista izmišljotina FBiH.

Nakon što je poginuo Peca, razmotrilo se šta se sve desilo i došlo se do zaključka da je Joja poslao Maunagu sa dobrovoljcima iz Srbije i da su zbog toga mještani sela izgubili povjerenje i otvorili vatru na mirovnu misiju. Pena, brat pokojnog Pece je podigao svoju Jurišnu jedinicu postavio kontrolne punktove na putevima kojim bi se Joja i Maunaga mogli kretati i poveo svoju jedinicu na Jojinu kuću da ih ubije. Kada su ova dvojica saznali šta se dešava u Vogošći pobjegli su preko brda u nepoznatom pravcu i tako izvukli žive glave.

Dugo vremena nakon toga Joja i Maunaga se nisu smjeli vratiti u Vogošću.
zaboravljeni- 90283 - 22.05.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Petar Kuzman - Peca


Ovo je moje sječanje na heroja Petar Kuzman - Peca, koji je poginuo 25. 05. 1992. godine. Tog dana, u ponedeljak 25. 05. '92. godine u vrijem pogibije pokojnog Pece obavljala se sahrana moga oca. Sa sigurnošću tvrdim da je tog dana poginuo i naš veliki heroj Petar Kuzman - Peca.

Mnogi krivoglavčani su slijedeći primjer ovog heroja išli njegovim putem, putem slave!

Vječna im slava i hvala!
zaboravljeni- 89345 - 19.03.2014 : Novica Bogdan Futog - best (4)

Spomenko Gostić


Draga braćo, danas se navršava 21 godina od smrti dečaka, srpskog heroja SPOMENKA GOSTIĆA. Ranjen od granate ispaljene sa muslimanskih položaja na teritoriju Ozrena, preminuo je 20. 03. 1993 godine. Sa nepunih petnaest godina on je najmlađi odlikovani borac VRS. Nadam se da neće pasti u zaborav. Neka mu je večna slava!
zaboravljeni- 88331 - 24.01.2014 : Nada Kolundzija Banja luka - best (0)

Šta je sa djecom porodice Sarajlić?


Da li neko poznaje porodicu čije je dvoje djece odvedeno u Njemačku za vrijeme rata preko humanitarne organizacije? Djeca su iz porodice Sarajlić iz okoline Mostara.
zaboravljeni- 87954 - 03.01.2014 : Zoran Beograd - best (0)

Košarac Božo


Božo je bio učesnik mnogih akcija još iz prvih dana rata, počevši od odbrane Pretisa, zauzimanja Orlića, napada na Saobraćajni fakultet, bitke na Betaniji i Orahovom brijegu pa sve do akcija VRS na Olovu, Goraždu, Tarčinu, Teočaku...

Bio je komandir Blagovačkog izviđačko-jurišnog voda, poznat između ostalog što je sa par svojih ljudi ulazio duboko u neprijateljsku teritoriju, posebno na području Srednjeg i Ljubine u vremenu dok još nisu bile učvršćene linije na tim prostorima, u svrhu izviđanja i diverzija.

Božo je bio čovek koji je štitio komšije muslimane, te muslimanima iz radne obaveze, delio cigarete i konzerve koje je dobijao za sebe.

Pred početak akcije na Betaniju raportirao kod Stupara iznevši mu opasnosti i predviđanja o neprijatelju na toj liniji, koja su se nažalost ispostavila kao tačna jer njegovi saveti nisu prihvaćeni od strane Stupara.

Preminuo je od posledica rata posle teške bolesti. Božo je 2003. godine sahranjen na Vojnickom groblju Sokolac jer je to bila jedna od njegovih poslednjih želja.

Slava mu!
zaboravljeni- 87951 - 03.01.2014 : Zoran Beograd - best (0)

Šikuljak Saša


Poginuo od snajpera kod Pržionice u Vogošći, novembra '93. godine. Imao je svega 17 godina! Bio je kurir na vezi, ali je u trenutku pogibije dejstvovao po Glavici.

Njegova pogibija je izazvala veliki gnev kod boraca VRS na svim okolnim linijama, pa su usledila nezapamćena dejstva po neprijateljskim linijama. Mnogi, pa i najhladnokrvniji borci Blagovačkog bataljona su tog dana pustili suzu.

Neka mu je večna slava i hvala!
zaboravljeni- 87950 - 03.01.2014 : Zoran Beograd - best (0)

Starčević Radenko


Sin poznatog sarajevskog obućara Švabe. Poginuo na Žuči '92. ili '93. godine. U vreme pogibije njegov otac je bio na istoj liniji. Imao je svega 20 godina. Njegov mlađi brat je do kraja rata išao na prvu liniju na TAS-ovoj kapiji. Neka mu je večna slava i hvala.
zaboravljeni- 87845 - 27.12.2013 : Predrag i Leposava Pavić Beograd - best (0)

Pavić P. Branko


Naš sin BRANKO P. PAVIĆ je poginuo u borbi 25. 08. 1992 godine.
Mesto pogibije: Jakomošlje - Kalinovik
BORAC: Dobrovoljac Srpske Vojske VP. 4120 Kalinovik
POTVRDA: 495-1 27. 08. 1992 g. Komadant, pukovnik Ratko Bundalo

Koliko ja znam, tada je poginulo desetak boraca - omladinaca iz Beograda i okoline.

Molimo sve osobe koje ovo pročitaju a imaju saznanja o ovoj borbi da nas obaveste putem telefona ili mail adrese, do sada smo malo saznali, imali smo zakazan susret sa Generalom R. Mladićem na Palama alo je on više puta odlagan u toku 92/93 godine.

Takođe ako mi neko može data kontakt sa Komadantom Ratkom Bundalom premda sam imao neka neproverena saznanja da ga policija BiH uhapslia, a vole bih da to nije tačno.

Verovatno neko ko poseduje dokumentaciju može po navedenoj potvrdi imati i saznanja o toj borbi.

Takođe bi želeli da se u dokumentaciju upiše ako do sada nije i naš sin:
BRANKO Predraga Pavić - Beograd rođ. 1. 08. 1964 vozač-automehaničar.
Dobrovoljac brigada-TENKOVSKA JEDINICA-ODBRANA BEOGRADA učesnik svih borbi oko Vukovara 1991 god. ranjenik-invalid iz tih borbi 50% i kao oporavljni ranjenik otišao je u Vojsku Republike Srpske.

I na kraju podatak da je i Brankov deda Pero-Petar Pavić upisan u knjigu žrtava 2. svetskog rata kao prva streljana žrtva rata u Hercegovini, nadzornik pruge Trebinje - Bradina, uhapšen u Bradini streljan na mostu preko Lašve ali kao ranjenik uspeo da preživi skokom u reku. Nažalost oporavljen odlazi u ilegalni rad ali ga Nemci hapse i streljaju u Beogradu - Jajinci 1992 godine.

Beograd 011-6502830
zaboravljeni- 87829 - 26.12.2013 : Stari Blizo - best (0)

Ko je Iso Hreljić?


U današnjem (27. 12. 2013) spisku poginulih boraca pod rednim brojem 5, pročitah ime poginulog borca, Hreljić (Omera) Iso.

Ne znam o kome se Hreljić Isi radi, jer ne znam ime oca od Ise Hreljića koga ja poznajem, pa zbog toga bi molio one koji bolje poznaju borce iz Vogošće, da mi pobliže objasne o ovom poginulom borcu.

Koliko ja znam, a znam dobro, da je jedan Hreljić Iso prije rata radio u Pretisovoj alatnici, ali nije mi poznato ime njegovog oca.

Ako se radi o poginulom borcu Hreljić (Omera) Iso, koga sam ja poznavao, koliko me sjećanje služi, čini mi se da sam ja ove godine vidio Isu iz Alatnice u Vogošći. Gledao sam kada je parkirao svoj auto, u neposrednoj blizini gdje sam stajao s jednim poznanikom.
zaboravljeni- 87531 - 07.12.2013 : Natasa Ignjatić Prnjavor - best (1)

Nikolić (Nedeljko) Jovo


Želim da Vam saopštim da ni na jednom spisku nema moga oca Jovana Nikolića koji je zbog svog patriotizma i brige o svojim saborcima na dan 19. 07. 1992. godine, kad je bio napad na Misoču , umjesto da se javi u svoje preduzece Pretis u Vogošći ostao taj dan da pomogne svojim saborcima. A nažalost taj isti dan poginuo u Ljubini na postavljenoj barikadi.

Mislim da svakog borca treba jednako verifikovati i ni jednu žrtvu umanjiti. Zbog svoje dobrote i brige za bližnjim nije napustio Misoču ni svoje saborce.

Želim vam poslati njegovu sliku i podatke kako bi se i njegovo ime našlo tamo gdje pripada.

Takođe je moj djed, Nikolić Nedeljko - Neđo ranjen ispred kuće u Misoči a potom preminuo u bolnici Blažuj. 4. 8. 1992. godine, 15 dana nakon očeve smrti.

U nadi da ćete sve ovo uzeti u obzir unaprijed sam zahvalna zahvalna.
zaboravljeni- 86473 - 22.08.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Minja


Za Slobodana Popovića, Kraljevo:

Mislim da Minja živi u Šepku kraj Zvornika. Bio je jedno vrijeme taksista. Imao je visok šećer i bio je u kritičnoj situaciji. Neki ljudi su u Americi i Kanadi su skupljali pomoć za njegovo lijećenje. Šta je danas sa njim ne znam ali pokušaću da dobijem informacije od mojih prijatelja pa ću ti javiti.
zaboravljeni- 86471 - 22.08.2013 : Slobodan Popovic Kljajicevo - best (0)

Bato Knežević


Na danasnji dan 1992. godinr na brdu Žuč je poginuo SRPSKI dobrovoljac Bato Knežević iz Kljajićeva, Srbija. Neka mu je večna slava!

Da li neko zna sudbinu , mislim da se zvao Minja. Bio je komandir na Zuci te 1992. godine. Bio bih zahvalan ako neko zna informacije o njemu!
zaboravljeni- 86355 - 11.08.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

Rosić (Petar) Zoran - Gliga


Bilo je to strašno! Krenula je akcija 10. avgusta '92. godine u pravcu Ugorskog. Sve je bilo dobro isplanirano i teren se osvajao bez poteškoća...

U to vrijeme, bio sam pripadnik 1. voda 1. čete Vogošćanskog bataljona. Komandant bataljona Kljunić izdao je zadatak da naša četa zaposjeda osvojenu linijiju i čeka nastavak ofanzive, koji će uslijediti narednih dana. Krajnji cilj ofanzive bio je izlazak na Menjak, kako bi se spriječila snajperska djelovanja po naseljenim dijelovima Vogošće, a koji su najviše ugrožavali živote civila, uglavnom dijece.

Prvi dio ofanzive je završen po planu i počelo se sa ukopavanjem. Teša, koji je bio komandir voda, podijelio je zonu odgovornosti po odjeljenjima i odredio brojeve po osmatračkim mjestima. Mene je zapalo da sa Gligom i Popom zaposjednem dio terena iznad puta koji je vodio prema Šabanovoj kući. Za to osmatračko mjesto bio je određen broj 10. Kako je to bio srednji dio naše linije, Teša je odlučio da bude sa nama u tom rovu. Počeli smo sa ukopavanje. Iskopali smo na prednjem nagibu prama Ugorskom jedan rov za osmatranje u stojećem stavu i počeli da kopamo tranše prema zadnjem nagibu i još jedan rov kao IKM voda u kojem bi boravili ljudi koji nisu trenutno na straži.

Neki borci koji su vidjeli šta mi radimo počeli su da nas zafrkavaju. Govorili su nam: "Sutra se ide dalje na Menjak pa nam to nije potrebno da kopamo". Mi smo bili odlučni u kopanju rekavši im, "Sutra ćemo kopati na Menjaku, ali danas smo ovdje i kopamo rov za ovde".

Zanimljivo je i to da je taj rov do kraja rata ostao kao osmatračko mjesto i bio jedan od najbolje odrađenih roivova na tom dijelu linije.

Na toj novoj liniji smo proveli dva ipo dana. U večernjim satima, 12. avgusta, dolazi do nas vijest da je komandant konačno organizovao smjenu za ljudstvo i da uskoro stižu da nas zamjene. Nakon što je smjena stigla, naša jedinica je krenula niz liniju prama Uglješićima, gdje će pred nas izaći "TAM" da nas što prije odveze do komande bataljona. Za smjenu je čula civilna policija i prevrmeno napustila liniiju odbrane, ostavljajući prazne rove. To su iskoristili muslimanski borci i uletili u njih. Mi, i ne sluteći šta se dešava, smo u koloni po jedan krenuli šumskom stazom. Kada smo izašli iz šumice i stigli kod Blekića kuća, po nama su zapljuštali rafali sa linije koja je trebala da bude popunjena našim borcima. U trenutku sam primjetio da su rafali koji su odjekivali tim terenom, ustvari bili usmjeren prema nama. Pogađali su zid jedne kuće ispred nas i primicali se strahovitom brzinom prema nama. U koloni ispred mene je išao Gliga i vidio sam kako je kroz njega proletio metak, izletivši na njegovu lijevu plečku, napolje kroz šinjel iz kojeg se od toga digla prašina. Povikao sam lezi i bacio se naglavačke u duboku, nepokošenu travu. Zatim sam pogledao naprijed i ispred sebe vidio nepomično Gligino tijelo. Dopuzao sam do njega, pokušao da ga povučem prema zaklonu, ali je njegovo opuštano tijelo bilo preteško. To je vidio Popa i dopuzao da nas. Zajednički smo počeli da ga vučemo do zida obližnje kuće. Ubrzo potom smo shvatili da mu više nema spasa.

Nakon što je pucnjava prestala, uzeli smo tijelo i ponijeli ga do TAM-a. Za nama je šepajući došao i Teša. Bio je ranjen u koljeno i stopalo desne noge. Rekao nam je da se brzo sklonimo sa tog mjesta jer se civilna policija povukla iz svojih rovova, pa nas je iz njih sa rafalima dočekala muslimanska vojska.

Kamion je odvukao Gligu a mi smo se polako povukli sa tog terena. Odmah smo otišli do Doma zdravlja, ali su nam tamo doktori saopštili da je Rosić Zoran-Gliga sa direktnim pogotkom u srce bio mrtav na licu mjesta.

Eto, tako je naš drug, krivicom neodgovornih ljudi, okončao svoj mladi život.

Vječna ti slava druže moj!
zaboravljeni- 86217 - 02.08.2013 : Sasa Kraljevo - best (0)

Željko Đukić


Juče je na sajtu objavljeno ime mog brata od strica Đukić Željka koji je nestao u avgustu 1994. godine. Pronađen je pomoću DNK analize desetak godina kasnije i sahranjen na Bežanijskom groblju u Beogradu. Rođen je u Sarajevu, a u VRS je došao dobrovoljno iz Beograda.

Molim ljude koji znaju nešto više od njemu i njegovom nestanku da mi se jave. Pričalo se da je zarobljen, ranjen itd. Spremam se da obiđem neka mesta u Srpskoj i Federaciji jer sam i sam devedesetih godina učestvovao u ratovima.

Pozdrav svim borcima i slava palim junacima!
zaboravljeni- 86109 - 27.07.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Živković (Milivoje) Zoran


Zoran Živković je poginuo na Lipi u odsudnoj odbrani Srpskog Sarajeva. Bio je pripadnik Blagovačkog bataljona. U trenutku kada su muslimani krenuli u odlučujuču bitku za Sarajevo, Zoran je hrabro stao u odbranu i u toj borbi poginuo.

Zoran je ostao duboko u mom sječanju kao pošten i iskren čovjek. U trenutku pogibije moga oca on je bio svjedok tok događaja. Nakon toga napušta Vogošćanski i odlazi u Blagovački bataljon. Iz tog bataljona mi poručuje preko zajedničkih prijatelja iz državne bezbjednosti da će kada se završi rat biti svjedok na suđenju za ubistvo moga oca i moli me da ga do tada o tom slučaju ništa ne pitam, jer se boji za svoj život. Ja sam uradio upravo kako me je Zoran molio, a Zoran gine na samom kraju rata i tako sa sobom u grob odnosi istinu o ubistvu moga oca.

Zorane, hvala za iskrenost i poštenje! Vječna ti slava bila!
zaboravljeni- 85735 - 03.07.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

Dan kada je Vogošća bila u crnom


Na današnji dan prije dvadeset godina, na početka ofanzive "Operacije Prsten" u kojoj je Vogošćanski bataljon uspio da ovlada brdom Glavica, a u toj borbi je poginuo srpski junak Vlado Makić, sve je krenulo neželjenim tokom. U nastavku operacije poginuli su:

  • Lalić (Ljubomir) Nebojša i
  • Kujundžić (Janko) Dragan,

    Oni su bili pripadnici izviđačkog voda Miće Vlahovića.

    Kada je zaposjednuto osvojeno brdo Glavica i formirala linija, desila se velika tragedija za Vogošću i njene građane. Poginuli su sve sami junaci:

  • Hart (Karlo) Božo k-dir 1. čete,
  • Kovačević (Pero) Živojin,
  • Lučić (Savo) Ilija,
  • Vučković (Jovan) Radovan k-dir 2. čete.

    Bol i tuga za ovim borcima evo i nakon dvadeset godina ne jenjanjava.

    Vječna vam slava dragi moji saborci!
  • zaboravljeni- 85662 - 29.06.2013 : Novica Bogdan Futog - best (0)

    Preminuo general VRS Slavko Lisica


    Draga braćo i sestre tužna srca Vam javljam de je danas preminuo legendarni general VRS Slavko Lisica. Generale večna Vam slava i hvala.
    zaboravljeni- 85457 - 12.06.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Šoja (Jovo) Zoran


    Šoja (Jovo) Zoran 21. 06. 1953 - 13. 06. 1993

    Zoran, je bio veoma poštovan i uzoran građanin Vogošće. Bio je jedan od direktora čuvene Tvornice Automobila Sarajevo.

    Početkom rata, svojim marljivim radom i autoritetom doprineo je mnogo u organizaciji odbrane njegovog rodnog mjesta, Srpske Opštine Rajlovac. Jedan od rijetkih viskoko kvalifikovanih ljudi na tim prostorima koji u ratu nije sebi namjestio radno mjesto u fotelji. Po funkciji koju je imao pred početak rata za očekivati je bilo da preuzme funkciju generalnog direktora TAS-a, ali njegovo poštenje mu nije dozvolilo da stane na čelo tvornice i dozvoli pljačkanje pod njegovim imenom. Svjestan da lopove neće moći zaustaviti milom, a ni silom, stao je rame uz rame sa svojim komšijama i prijateljima u odbranu srpskih teritorija. Njegov autoritet je doprineo da se Rajlovačka brigada brzo formira i pruži žestok otpor okupaciji muslimanske vojske na teritorijama Opštine Rajlovac koje su bile sa većinskim srpskim stanovništvom.

    Šoja Zoran je poginuo na samom početku muslimanske operacije "Koverat". Prilikom napada muslimana na rajlovačku zonu odbrane, Zoran je izašao na liniju da pomogne svojim saborcima i u toj borbi dao svoj život. Za sobom je ostavio dvije predivne djevojćice i suprugu Sretanku, da vjećno tuguju za predivnim ocem i mužem.

    Zorane Šoja, bila mi je čast što sam te poznavao. Nekati je vjećna slava!
    zaboravljeni- 85233 - 27.05.2013 : Novica Bogdan Futog - best (0)

    Kitić (Spasoje) Goran


    Željko,

    molim te da objaviš ako imaš neke informacije o vojniku JNA, Kitić Goranu, kako je poginuo u Sarajevu. To je sin od brata tj. nećak Mileta Kitića. On je 1972. godište.

    Novice,

    Ovo je sve što znam: Kitić (Spasoje) Goran, rođen 23.02.1974 godine a poginuo 12.09.1992. godine u Kijevu kod Sarajeva.
    zaboravljeni- 84489 - 19.04.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Grad u kojem je ubijena Hipokratova zakletva


    Piše: Željka Domazet

    Sarajevo - U Sarajevu je od 1992. do 1996. godine ubijeno i iz tog grada protjerano oko 460 srpskih ljekara. Veliki broj njih mučen je u sarajevskim logorima.

    Navedeno je to u nepotpunom spisku sarajevskih ljekara srpske nacionalnosti koji su u tom gradu ubijeni, zatvarani, mučeni, maltretirani i protjerani. Kroz logore je prošlo njih pedesetak, a na desetine ih je ubijeno.

    Spisak je po sjećanjima i svjedočenjima preživjelih ljekara pripremio Strahinja Živak, koji je u sarajevskim logorima "Viktor Bubanj" i Centralni zatvor proveo dvije godine.

    Ubijeni ljekari

    Na tom spisku, koji je u posjedu "Glasa Srpske", je i ugledni sarajevski ljekar Milutin Najdanović, koji je ubijen u avgustu 1992. godine, o čemu je "Glas Srpske" nedavno pisao. Njegovo tijelo sa više prostrelnih rana pronađeno je na ulazu stadiona "Koševo". Odgovorni za ovaj zločin nikada nisu pronađeni.

    Tu je i doktor Milica Gutović, koja je ubijena pri pokušaju izlaska iz Sarajeva. Kako tvrde svjedoci, bačena je u Miljacku 1994. godine. Na spisku je i doktor Milica Lopandić, čija je smrt nastala pod nerazjašnjenim okolnostima 1993. godine, radiolog Živojin Savčić za koga se tvrdi da je poginuo u saobraćajnoj nesreći 1994. godine, ortoped Branko Stančić koji je u decembru 1992. godine ubijen u stanu, internista doktor Milorad Tomašević za koga svjedoci kažu da je ubijen 1993. godine, doktor Gojko Šurbat koji je takođe ubijen...

    Mnogi od uglednih ljekara prošli su kroz Centralni zatvor, u kome je pet mjeseci proveo i prof. dr Marko Vuković.

    Ovaj bivši potpredsjednik Poslovodnog odbora hirurških klinika i šef Odjeljenja na Traumatološkoj klinici u Sarajevu "Glasu Srpske" je ispričao u kakvom su strahu ljekari živjeli poslije ubistva doktora Najdanovića i drugih nerazjašnjenih smrti njihovih kolega.

  • Pričalo se o ubistvu doktora Najdanovića. Poslije toga zavladao je veliki strah među ljekarima. Prije toga ranjen je i doktor Boriša Starović. Ranjen je u rame, a prema analizi, očigledno je bilo da je pucano sa nekog nebodera i to tamo gdje je stanovao. Ubrzo je poginuo i doktor Ranko Šurbat. Prema onome što mi je rekao njegov brat Gojko, takođe ljekar, bio je ubijen. Rekao mi je da na njegovu terasu metak nikako nije mogao zalutati - svjedoči dr Vuković.

    Hapšenja

    Iz svoje kuće u Centralni zatvor dr Vuković odveden je 2. januara 1994. godine u pola dva ujutro, bez povoda i razloga.

  • Spavao sam u kući i negdje oko pola dva noću čula se lupa na vratima i poziv: Otvorite, policija. Otvorio sam i ušla su petorica. Jedan mi je držao upereno svjetlo u lice, drugi oružje u tijelo, a ona trojica su se razletjela po kući. Poveli su me u stan doktora Igora Sabljaka koji je Hrvat. Izveli su ga iz stana i u ista kola nas strpali i poveli na Drugu internu kliniku. Tražili su doktora Nemanju Veljkova. Doktora Dejana Kafku su uhapsili na ulici na Dolac Malti, a doktora Medića, čijeg se imena ne mogu sjetiti, a radio je kao ginekolog, uhvatili su u kući - kazao je Vuković.

    Protiv njega je podignuta optužnica po kojoj se teretio za "genocid, slabljenje odbrambene moći RBiH, napuštanja vojne obaveze".

    Dodaje da su ljekari u Sarajevu umirali pod nerazjašnjenim okolnostima. To je među Srbima izazvalo veliki strah.

    Ovo potresno svjedočenje doktora Vukovića samo je dio onoga kroz šta su prošli sarajevski Srbi u ratu.

    Veze

    Doktor Vuković kaže da su sva ova ubistva, maltretiranja i šikaniranja bila naručena.

  • Vjerujem da su oni koji su izvršavali zločine "Ševe", Ćele, Prazina imali direktan prohod do vrhova muslimanske vlasti, a naročito do Ejupa Ganića i Alije Izetbegovića. Naloge za ubistva ne znam da li su davali, ali ničim nikada nisu ni pokušali spriječiti da se ta ubistva ne dešavaju. Vjerujem da je bilo naloga, ali o tome se ćuti - kaže Vuković.
  • zaboravljeni- 84486 - 19.04.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Dr Markoviću uzeli novac pa pucali u leđa


    Piše: Željka Domazet

    Sarajevo - Doktor Slavko Marković, koji je bio prvi specijalista u BiH za kontrolu lijekova i njegova supruga Milica, psihijatar, dali su 4.000 maraka jednom muslimanskom vojniku da ih izvede iz ratnog Sarajeva. Poveo ih je prema Ilidži, rekavši da idu Miljackom. Ona je tu i ubijena, a on teško ranjen.

    Ispričao je to "Glasu Srpske" bivši potpredsjednik Poslovodnog odbora hirurških klinika i šef Odjeljenja na Traumatološkoj klinici u Sarajevu prof. dr Marko Vuković.

    Ovaj sarajevski ljekar, čiji smo dio svjedočenja ranije objavili, pet i po mjeseci proveo je u Centralnom zatvoru u Sarajevu.

    Ratne godine u Sarajevu, ispričao je, bile su pogubne za mnoge ljekare koji su u tom gradu ostali, ali i one koji su pokušali da ga napuste. Maltretiranja, zatvaranja, ubistva izazvala su jezivi strah.

  • Svako je tražio način da se izvuče iz Sarajeva, a to je bilo teško. Neki, nažalost, u tome nisu uspjeli - rekao je dr Vuković, sjećajući se slučaja doktora Slavka Markovića.

  • Ovaj Fočak mi je bio prijatelj, sa kojim sam dugo radio. Dao je 4. 000 maraka jednom muslimanskom vojniku da njega i njegovu suprugu izvede iz Sarajeva. Poveo ih je prema Ilidži, koja je tada bila pod kontrolom Srba. Rekao im je: "Idite Miljackom sto metara, gazite po vodi, dolje su vaši". Oni su krenuli i poslije 30-40 metara hoda dobili su metak u leđa. Ona je odmah umrla, a on je teško ranjen. Za ruku je držao kada je pogođena i mrtvu je izvukao na srpsku stranu - rekao je dr Vuković.

    Doktor Slavko Marković danas živi u Beogradu.

    Vuković je rekao da je poslije toga među srpskim ljekarima zavladao još veći strah.

  • Čak i oni koji su imali novac nisu ga smjeli nikome dati, jer im se moglo desiti isto što i Markovićima - kazao je on.

    Još jedan slučaj iz ratne 1993. godine, ispričao je dr Vuković, izazvao je jezu.

  • Negdje je to bilo krajem avgusta, početkom septembra 1993. Pred starom Hirurškom klinikom sreo sam doktoricu Milicu Lopandić. Ona je bila prvi dječiji hirurg u BiH. Na Hirurškoj klinici provela je cijeli radni vijek i zaradila penziju. Muž joj je bio teško bolestan. Nije bilo vode i došla je na kliniku sa kanisterom da traži tri-četiri litra. Istjerale su je i izvrijeđale sestre sa kojima je cijeli život radila - rekao je on.

    Kada je sreo ispred klinike, tresla se od plača.

  • Poveo sam je na Traumatološku kliniku, gdje joj je jedna sestra dala vodu. Negdje poslije dva mjeseca čuo sam da se, navodno, bacila sa prozora iz kćerkinog stana. Govorilo se da to nije tačno i da je bačena sa prozora. Istinu niko nikada neće znati - ispričao je dr Vuković.

    Ime dr Milice Lopandić nalazi se na spisku 460 srpskih ljekara koji su ubijeni, zatvarani ili protjerani iz Sarajeva od 1992. do 1996. godine. "Glas Srpske" objaviće imena svih 460 ljekara.
    Bulatović.

    Sarajevski ljekar Srđa Bulatović, koji je izjavu o dešavanjima u Sarajevu dao Dokumentacionom centru RS za istraživanje ratnih zločina nad Srbima, rekao je da je Ratko Mitrović, koji je živio u ulici Kralja Tomislava br. 36/2 i radio u prosekturi "vidio mnogo naših unakaženih leševa".

    - Vidio je, između ostalih, i osam članova porodice Ristović iz Velešića, kao vjernu sliku iživljavanja muslimanskih bandi nad nezaštićenim Srbima. Ratko Mitrović je izvršio i identifikaciju prof. dr Milutina Hajdanovića, nad kojim je izvršen zločin neshvatljiv za civilizovanog čovjeka - rekao je dr Bulatović.



    SPISAK ljekara ubijenih, zatvaranih i protjeranih iz Sarajeva 1992 - 1996.

  • Davidović dr Tomislav, oftamolog
  • Dimitrijević dr Kosta, hirurg
  • Dimitrijević dr Andrej
  • Doder dr Radoje, Beograd
  • Doder dr Mladen, umro u Izraelu
  • Dragutinović dr Ostoja, Vlasenica
  • Dragaš dr Gojko
  • Dragaš dr Mlađenka, Hreša
  • Drašković dr Vasika, Ugljevik
  • Drašković dr Branka, hirurg
  • Drecun prof. dr Mara, fiziolog, Podgorica
  • Dimitrijević dr Vera, kardiolog
  • Divljan dr Sonja, Kasindo
  • Divčić dr Dragomir
  • Dursum dr Veselin, hirurg, Trebinje
  • Dučić dr Siniša, dječiji hirurg
  • Dučić prof. dr Vojo, pedijatar
  • Đorđević dr Milan, ginekolog, Novi Sad
  • Đorđević dr Dragan, prof. infektologije
  • Đerić dr Petar, Novi Sad
  • Đerić dr Mirjana, Sokolac
  • Đerić dr Milomir, Sokolac
  • Đokanović dr Dragan, pedijatar
  • Đokić prof. dr Stahinja, umro
  • Đorđević dr Dragan, ginekolog, Novi Sad
  • Đokić dr Igor, hirurg, Kasindo
  • Đorđević prof. dr Katarina, dermatolog
  • Đurović dr Đorđe, patolog, Beograd
  • Đorđević Mirjana, infektolog, Novi Sad
  • Elez Radomir, ginekolog, Brčko
  • Elek dr Dragan
  • Elez dr Sava, ORL
  • Erić dr Jovan, med. Rada, Pale
  • Erić Milka, ginekolog, Sarajevo
  • Elez dr Duško
  • Erceg dr Mladen, anesteziolog, Beograd
  • Elez Vesna, gerijatar, Švedska
  • Ždrale dr Slavko, hirurg, Kasindo
  • Žugić (Gavrilović) dr Mira, neuropsihijatar
  • Zazula dr Srđan
  • Zelen dr Ljubica, med. rada Pale
  • Zelen dr Ljilja, neuropsihijatar, Pale
  • Zoranović dr Uroš, hirurg, VMA Beograd
  • Zubić Siniša, ginekolog, Kasindo
  • Ivanović dr Mira, pneumoftiziolog
  • Ilić dr Mirjana
  • Jokić dr Gordana, kardiolog, Kasindo
  • Jakšić dr Vojka, anesteziolog
  • Jakovljević dr Goran, neuropsiholog, Herceg Novi
  • Janković dr Duško, radiolog, umro
  • Jankulov dr Vlado, radiolog
  • Janjić dr Spomenka, bakteriolog, Kasindo
  • Jovičič dr Tanja, Kasindo
  • Jovanovič Ubavka, higijena
  • Jović dr Goran, Engleska
  • Jokić Stojan, prof. higijene
  • Jakić dr Nada, higijena
  • Jankulov dr (supruga Vladova)
  • Jovanović prof. dr Radmilo, neuropsihijatar
  • Jovanović dr Svetozar, Novi Sad

  • Jokić Gordana, mikrobiolog, Kanada
  • Jokić Branka, mikrobiolog, Teksas
  • Kalinić dr Dragan, Beograd
  • Kanta dr Lajla, anesteziolog
  • Kariklić dr Nebojša, hirurg, Kasindo
  • Kaluđerčić dr Sanja, Split
  • Karadžič dr Radovan, neuropsihijatar
  • Kafka dr Dejan, hirurg, zatvaran, Beograd
  • Kezunović dr Zoran, Sokolac
  • Kezunović dr Ljiljana
  • Kezunović dr Miroslav, traumatolog, Podgorica
  • Kecmanović prof. dr Dušan, Australija
  • Kovačević dr Gina
  • Kovačević dr Novica, umro
  • Kovačević dr Milica
  • Kojić dr Siniša, hirurg
  • Kojović prof. dr Jelica, patofiziologija, Banjaluka
  • Koprivica dr Zorica, ginekolog, Kasindo
  • Koprivica dr Zoran, internista, Čačak
  • Koprivica dr Gordana, pedijatar, Bijeljina
  • Kostić dr Brano, hirurg, Pale
  • Kocić prof. dr Dušan, internista, Herceg Novi
  • Košarac dr Dijana, anesteziolog
  • Krtinić (Popović) dr Ranka, anesteziolog
  • Krivokuća dr Ostoja, Milići
  • Krupež dr Predrag, internista, Beograd, umro
  • Kulićč (Šator) dr Zehra, pedijatar
  • Kureš dr Krsto, ORL, Šid
  • Kusmuk dr Srebrenka, Sokolac
  • Kuzmanović dr Predrag, hirurg
  • Lazarević dr Dragoljub, hirurg
  • Lalović dr Jadranka, radiolog
  • Lemez dr Slobodan, Kanada
  • Lemez dr Ljiljana, Istočno Sarajevo
  • Lemez dr Stojanka
  • Lemez dr Mirjana, umrla
  • Lopandić dr Milica, ubistvo u Sarajevu 1993. g.
  • Lukić dr Vlajko
  • Lukić dr Olivera
  • Lučić dr Maksim, profesor
    (Nastaviče se)
  • zaboravljeni- 84485 - 19.04.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    Žica - ratni zbjeg


    Piše: Željka Domazet

    Sarajevo - Opšta bolnica "Žica Blažuj" na Ilidži u ratu je postala utočište mnogim ljekarima koji su bježali iz Sarajeva. U "Žici" je operisan dr Slavko Marković, koji je teško ranjen u Miljacki pokušavajući da izađe iz grada. Njegova supruga dr Milica Gutović-Marković tada je ubijena.

    Rekao je ovo "Glasu Srpske" doktor Milan Pejić, zaposlen danas u bolnici "Kasindo" u Istočnom Sarajevu.

    Rat ga je zatekao na mjestu šefa Klinike ORL u bolnici "Koševo", a potom je bio načelnik ratne bolnice "Žica". Sada, sa distance od 21 godinu, kaže da su već u aprilu 1992. godine na kliniku "Koševo" dolazili nepoznati ljudi da nadgledaju i prate srpske ljekare.

  • Bilo je to indirektno upozorenje svima nama, jer ti novi ljudi nisu bili zaposleni na klinici. Ne znam ko ih je poslao, ali oni su ljekare pratili i odvodili - kaže dr Pejić.

    Posljednji put na klinici je dežurao 7. na 8. maj 1992. Tog 8. maja zaustavljen je autobus koji je ljekare dovozio u bolnicu i zatraženo je da iz njega izađu Srbi.

  • Pokušali su da razvrstaju ljude i iz autobusa izvedu Srbe. Pedijatar Utvo Hodžić nije dao da se ljudi dijele i smjenu je vratio. Svaki dan situacija se sve više zaoštravala i postajalo je nepodnošljivo - kazao je dr Pejić.

    Uspio je da iz Sarajeva pod kontrolom Armije RBiH izbjegne u dio grada koji je kontrolisala VRS. Kaže da je ratna bolnica "Žica" postala u ratu utočište mnogih ljekara koji su bježali iz Sarajeva. Tako su u "Žicu" došli specijalista maksiofacijalne hirurgije Drago Grubar, koji je danas u Australiji, te anesteziolog Dragomir Vujičić.

  • Došao je i dr Nedeljko Popović, dr Brčević, sa dr Popovićem izašla je i njegova supruga Dubravka specijalista ORL, dr Vjeran Saratlić, dr Olivera Majkić, psihijatar Ilija Čalić - sjeća se dr Pejić.

    Kaže da je u bolnicu "Žica" došao i dr Nemanja Veljkov 20. juna 1994. godine, dr Tatjana Ivetić, dr Siniša Vuković, dr Milan Vidović, dr Aleksandar Semiz.

    U ratnoj bolnici "Žica" radilo je 160 ljudi, a bolnica je poslije Dejtona iseljena. Ljekari su tražili da im bude obezbijeđena lokacija na kojoj bi mogli da nastave da rade, ali to se nije dogodilo, poslije čega su se rasuli po svijetu.

  • Poslije svih lutanja, odlučio sam da se smjestim u bolnici "Kasindo" i sa mnom je prešlo 45 ljudi - kaže dr Pejić dodajući da su neki ljekari iz bolnice "Žica" otišli u Foču, drugi u Bijeljinu, treći u Brčko, Zvornik ili Trebinje.

    Dodaje da svake godine upriliče skup povodom dana formiranja ove herojske bolnice - 22. aprila.

  • U mojoj kancelariji su sva obilježja "Žice", sva dokumentacija je uredno složena. Izdao sam bezbroj potvrda o ranjavanju, umiranju, pogibiji.. .. Za dva mjeseca idem u penziju i izgleda da nikoga naša dokumentacija ne interesuje. Gdje će ovo završiti, sam Bog zna? Kome ću ovo predati? Ovo je državna briga - kazao je dr Pejić pokazujući na ordenja i priznanja koja je "Žica" dobila za spasavanje hiljada života u ratu.

    "Glas Srpske" objavljuje imena 460 srpskih ljekara koji su ubijeni, zatvarani ili protjerani iz Sarajeva od 1992. do 1996. godine.

    Juka Prazina

    Dr Pejić se sjeća da su na Kliniku za traumatologiju još početkom marta 1992. godine došli nepoznati naoružani ljudi.

  • Govorilo se da je ranjen Juka Prazina, da gore leži i liječi se i da su to njegovi ljudi koji ga obezbjeđuju. Pričalo se da su se bavili borbama pasa i da je tu bilo nekakvih sukoba i da je ranjen - kazao je dr Pejić.
  • zaboravljeni- 84481 - 19.04.2013 : Stari - best (2)

    Srpski ljekari ubijeni, zatvoreni i protjerani iz Sarajeva


    (Naznaka mjesta pored imena je sadašnji boravak)
    ČETVRTI DIO
  • Plamenac prof. dr Pavle, patolog, Beograd
  • Petričević dr Zoran, pneumoftiziolog
  • Popić dr Milisav
  • Popadić dr Aleksandar, neurolog, Beč
  • Popadić dr Miodrag, internista
  • Popović dr Nedeljko, traumatolog, Bijeljina
  • Popović dr Neven
  • Popović dr Milisava
  • Popović dr Duška, dječiji ortoped, KC Srbija
  • Popović dr Dubravka, Bijeljina, ORL
  • Potparić dr Goša, hirurg, SAD
  • Poša dr Tonči, Novi Sad
  • Prlja dr Vladimir, ORL
  • Prlja dr Svetlana
  • Petrović dr Olja, kardiolog
  • Pavlović dr Željko, ginekolog, Kasindo
  • Popić Momir, pedijatar, Sarajevo
  • Pešić dr Vesna, bakteriolog
  • Pikula dr Gordana, mikrobiolog, Kanada
  • Pleša dr Tanja, patolog, Kasindo
  • Pušina dr Tatjana
  • Pržulj dr Petar, Novi Sad
  • Pržulj dr Snježana
  • Purišić dr Slobodan, Njemačka
  • Putnik dr Bogdan, radiolog Pančevo
  • Pažun-Šarković Zorana, gastroenterolog, Engleska
  • Perić Andreas, patolog, Podgorica
  • Pejović Dragan, radiolog, Travnik
  • Pipov-Mitrović Mira, pulmolog
  • Radan dr Željko, anesteziolog, Herceg Novi
  • Radovanović dr Ružica, pedijatar, Ilidža
  • Ristić dr Siniša, profesor, Foča
  • Regoje dr Predrag

  • Radović dr Svjetlana, SAD
  • Rašević dr Branka, Bijeljina
  • Radojević prim. dr Milan, hirurg
  • Radović dr Ratko, stomatolog, Pale
  • Radović dr Momčilo, urolog
  • Radović dr Brana, internista, Kasindo
  • Radović prof. dr Nikola, ORL, Podgorica
  • Radović dr Tatjana
  • Radulović prof. dr Rajko
  • Radulović dr Dobrila, med. rada
  • Raičević dr Biljana, dermatolog
  • Radovanović dr Vinko, hirurg, I. Sarajevo
  • Rokvić dr Ratko, opšta medicina, Banjaluka
  • Raičević dr Branka, infektolog
  • Rustempašić dr Enko, neuropsihijatar
  • Rustempašić (Sorajić) dr Onja, docent, anesteziolog
  • Rodić ??? fizijatar, Zvornik
  • Radović dr Jefto, stomatolog
  • Sigojkov dr Branka, fiziolog
  • Stanković dr Radomir, prof. patoziolog
  • Sabljak dr Peđa, hirurg
  • Sabljak dr Igor, radiolog, hapšen u Sarajevu
  • Savčić dr Živojin, radiolog, poginuo u saobraćajnoj nesreći 1994.
  • Samac dr Irena, radiolog, Švedska
  • Saratlić dr Vedran, neurohirurg, Kasindo
  • Sedlar prof. dr Đorđe, ginekolog, umro
  • Sedlar dr Srđan, ginekolog, Novi Sad
  • Sedlar dr Olivera, pedijatar, Sremska Mitrovica
  • Sekulić dr Jovan, hirurg
  • Sekulović dr Jovan, plastični hirurg
  • Semiz prim. Aleksandar, hirurg, Mostar
  • Simčić ??? anesteziolog
  • Stančić dr Bojana, u SAD
  • Stančić Branko, ortoped, ubijen u stanu 12/92.
  • Spasojević dr Milica, radiolog, Beograd
  • Spasojević dr Nenad, Njemačka
  • Stanojkovski dr Željko, hirurg, Italija
  • Stanković (Selak) dr Milica
  • Stanković dr Goran, radiolog
  • Starović prof. dr Boriša, akademik, umro
  • Starčević dr Strahinja, ortoped, Beograd
  • Starčević dr Srđan, ortoped, VMA Beograd
  • Starčević dr Ljiljana, fizijatar, Beograd
  • Savić dr Žarko, neurolog
  • Stanković dr Igor, kardiohirurg, Njemačka
  • Sulaver dr Ilija, Tivat
  • Stanković ??? (žena Dragomira)
  • Savić dr Obrad, radiolog, Nevesinje
  • zaboravljeni- 84193 - 07.04.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Cvijanović (Živko) Novak


    Novak je do početka rata radio kao mašinista u TAS-ovoj lakirnici. Bio je veliki srpski patriota i jedan od rijetkih koji je pružao žestoke verbalne otpore u raspravama sa radnicima muslimanske vjeroispovjesti o njihovoj ideologiji i viđenju buduće Bosne.

    U to vrijeme su mnogi Srbi krili svoje mišljenje, jer je među rajom kružila priča da muslimani imaju nekakve "crne knjige" u koje upisuju imena onih koje treba likvidirati u slučaju početka rata. Novak im je prkosio iakoje znao da je njegovo ime jedno od nepoželjnih u muslimanskoj Bosni.

    Cvijanović Novak je bio pripadnik Blagovačkog bataljona. Poginuo je na putu od fabrike UNIS prema Vogošći na prelazu pruge. Pruga je bila popunjena teretnim vagonima radi zaštite od muslimanskog snajperskog djelovanja. Jedan dio ceste je ostao slobodan i služio kao prolaz prema naselju. Novak je u velikoj brzini izgubio kontrolu na vozilu "Golf" udario u vagone i na mjestu ostao mrtav. Svi koji smo poznavali Novaka, znali smo da je on veoma dobar vozać, pa se pretpostavlja da je u momentu pogibije na njega pucao snajper zbog čega je izgubio kontrolu nad svojim vozilom.

    Neka ti je vječna slava Novaće!
    zaboravljeni- 84016 - 30.03.2013 : Dario Obrenovic Njemacka - best (1)

    Dragan Vasiljević - Vaske


    Naravno da su pokojnog Vasketa mnogi poznavali. Bješe to dobar borac i uistinu pravi drug. Nažalost, preživio je rat a nakon toga je nastradao nesrećnim slučajem.
    zaboravljeni- 83901 - 24.03.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Njegovanović (Miroslav) Velibor 24.03.1993 Vogošća


    Njegovanović Velibor je poginuo zbog njegovog neodgovornog rukovanja pokvarenim pištolem u kafani u Donjoj Jošanici. Za sobom ostavio trudnu ženu pred porodom!

    Mislim da je mjesec dana nakon pogibije Velibor dobio djevojćicu! Bio je izuzetno hrabar borac i dobar drug, zbog čega je bio omiljen među svojim saborcima. Početkom rata je bio pripadnik VP pri komandi brigade. Nisam danas siguran, pretpostavljam da je u trenutku pogibije bio pripadnik Blagovačkog bataljona.

    Vječna ti slava Velibore!!!
    zaboravljeni- 83757 - 18.03.2013 : Sasa Skopljak Zvornik - best (0)

    Ranko (Dusan) Skopljak - Braco


    Ovim putem bih zamolio sve ljude koji nešto znaju ili imaju bilo kakvu informaciju o ovom čovjeku da to kažu, napišu...
    zaboravljeni- 83669 - 16.03.2013 : - best (0)

    Tihomir (Blagoje) Bratić


    Voleo bih nešto više saznati o Tihomiru (Blagoje) Bratiću. Da li je imao porodicu i kako je poginuo.
    zaboravljeni- 83081 - 26.02.2013 : Mirko Gasevic Leskovac - best (0)

    Zeka


    Pozdrav svim borcima!

    Kasarna "Viktor Bubanj je napadnuta 4. maja 1992. godine od strane muslimanske vojske. Napad je vodio Juka Prazina. Tog dana smo imali jednog poginulog borca a radilo se o jednom dobrovoljcu koji je poginuo od snajperskog metka. Ne sjećam mu se imena a nadimak mu je bio Zeka. Nakon završetka ovog napada, u kasarnu je došao Crveni Krst i mi smo predali telo pokojnog Zeke. Interesuje me da li si znao za ovaj slučaj i de li je pokojni Zeka sahranjen? Bio je to dobar i hrabar borac. Neka mu je večna slava!
    zaboravljeni- 83064 - 25.02.2013 : Marko Popovic Visoko - best (0)

    Dalibor i Velibor Vanovac


    Pokojni Dalibor-Dado i Velibo-Velo, dva brata Vanovca iz Poriječana kod Visokog. Nikad nisam saznao kako su zaista poginuli po oslobađanju Misoče. Bili su to strašni momci. Slava im.
    zaboravljeni- 83029 - 25.02.2013 : Mirkogas Gasevic Leskovac - best (0)

    Kriki


    U '91 i '92 godini sam bio redovni vojnik JNA u Viktor Bubnju. Kriki mi je bio komandir čete i zahvaljići njemu mnogi su ostali živi. Bio je to veliki borac.
    zaboravljeni- 83023 - 25.02.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Nada (Novica) Manojlović


    Željko,

    Nada je poginula u "Operaciji prsten" '93 godine. Na njenom spomeniku takođe piše da je poginula '93 a u tekstu ispod stoji datum pogibije 19. 07. 1992. Pogledaj molim te da se to ispravi.
    zaboravljeni- 82458 - 11.02.2013 : B. C Prijedor - best (0)

    Krizmanić i Topić


    Drago mi je da neko pomenu i Marijana Krizmanića. Zadnji put sam ga vidio u "Viktor Bubnju" na dan izvlačenja kolone. Ja sam se nalazio u drugom djelu kolone, među zadnjim kamionima. Iza nas je još bila kampanjola veze, i UNPROFOR. Krizmanić je ostao u kasarni iza nas da pomogne oko razminiravanja kasarne, koju je opet svu minirao Topić sa još par vojnika.

    Nakon toga, više nikada nisam čuo za Krizmanića, mislio sam da se tada pridružio Armiji. Nisam ga nikada vidio ni na Tvrdimićima, mada sam tamo proveo čitavo ljeto '92.

    Nakon izlaska iz kasarne smo bili u Lukavici, možda tri sedmice. Moguće da je on tada bio na Tvrdimićima da pripremi punkt sa Topićem. U svakom slučaju, drago mi je da je izašao iz Bubnja i nije ostao u Armiji.

    Da li se neko sjeća legendarnog kapetana Matića, niskog rasta ali munje od čovjeka. Našao sam ga na FB, živ je! Čini mi se da se zove Miladin.
    zaboravljeni- 82399 - 10.02.2013 : Specijalac Momčilo RS - best (1)

    Kapeten Topić


    Imao sam priliku da upoznam "Topu" tj. Topića. On je bio pravi borac i mogu reći sve najbolje o njemu.

    Međutim, ovo ne pišem samo radi njega nego i zbog jednog drugog Hrvata koji je ostao kod nas a "bolesnici" su ga otjerali. On se zvao kapetan Marjan Krizmanić i ja sam ga upoznao na Tvrdimićima. Bio je to veliki borac, strateg i školovan oficir.
    Tadašnji pukovnik Šipčić nikako da se pomiri da Hrvat bude u srpskoj vojsci na sve moguće naćine ga je omalovažavao čak je javno govorio "kako ustaša može biti u našoj vojsci".

    Takvo ponašanje je otjeralo Marjana iz VRS.

    Šipčić je odmah po dobijanju generalskog čina "razgulio" u Srbiju i pokazao svoje "veliko" srpstvo.

    Ima još takvih primjera, ali o tom potom.
    zaboravljeni- 82369 - 09.02.2013 : Njegos Mitrovic Beograd - best (2)

    Hvala palim junacima


    Veliko hvala svim onim borcima koji su svoje živote dali za Republiku Srpsku. Svaki put kada pređem Drinu naježim se od pomisli kako su neki jurišali i ginuli sa tu malu, hrabru državu, kako su se odupirali muslimanskim ekstremistima i Zapadnim silama. Moja osjećanja najbolje opisuje pjesma od Gordana Krajišnika koja kaže:

    Kad god tebi krenem
    uhvati me trema
    nije što si moja
    ali lepše te nema!

    Nama ništa drugo i ne preostaje, nego da živimo i da rađamo nove sokolove Republike Srpske!
    zaboravljeni- 82331 - 07.02.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (6)

    Ivica Topić - srpski junak


    Mogu da ti navedem jedan istinit događaj koji se desio u kasarni "Viktor Bubanj" u Sarajevu. Pošto ne znam sve detalje navešću ti samo ono što znam.

    U policiji u kasarni "Viktor Bubanj" je bio i jedan stariji vodnik Ivica Topić. Kada je počeo rat u Sarajevu, Ivica je ušao u jedan BOV vojne policije, upalio ga i bez zaustavljnja profurao kroz muslimanske paravojne formacije i dovezao neoštećen BOV u kasarnu "Slaviša Vajner-Čiča" u Lukavicu. Ivice je Hrvat po nacionalnosti i kao takav još više je oduševio srpski narod. Topić je cijeli rat bio komandir voda u bataljonu korpusne policije u Lukavici. U jodnoj od akcija bio je teže ranjen. Nakon završetka rata bio je komandir čete VP Paljanske brigade.

    Ivica Topić je srpski junak!
    zaboravljeni- 81877 - 24.01.2013 : Uros Vujicic Beograd - best (0)

    Zoran Drljanin


    Molim Dejana (Zorana) Drljana da me kontaktira, njegov otac zoran je poginuo u toku borbe na 10 metara od mene. Njegovog pokojnog oca sam zajedno sa njegovim stricem Mišom, spremio na vječni pokoj, neka mu je vječna slava. Inače, to je bio moj dobar drug i prijatelj, cijeli život smo se družili, Bog da mu dušu prosti.
    zaboravljeni- 81746 - 19.01.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Miroslav Todorović -Tošo


    Tošo je upravo onakav kako si ga ti u par rijeći i opisao. O njemu se može govoriti samo u superlativu!

    Ja sam u jednom od mojih tekstova opisao Tošinu pogibiju. Tekst je pisan u trećem licu i ne znam gdje se sada nalazi. Možda u rubrici "Borbe na Žuči". Pokušaću ponovo opširnije da opišem dešavanje u tom periodu i Tošinu pogibiju.

    Tošo je bio jedan od najboljih i najviših rukometaša UNIS-a, upravo je zbog rukometa bio dobro poznat svim Vogošćanima. Živio je zajedno sa roditeljima i bratom kojeg su svi zvali Baćo. Stanovali su u Omladinskoju ulici.
    zaboravljeni- 81692 - 17.01.2013 : Neko Banjaluka - best (6)

    Todorović Miroslav - Tošo‏


    Tošo je bio jedan od hrabrijih vogošćanskih momaka. Oni koji su bili uz njega dobro znaju njegov ratni put. Dobro nam je poznato i kako je poginuo, kao i ko je kriv za njegovu smrt. Ja se lično nadam da isti ne mogu spavati zbog grijehova koji su počinili.

    Tošu sam poznavao još od '84. godine. Bio je zabavan pa sam jako volio sam da se družim sa njim. Iste te godine se počeo zabavljati sa jednom djevojkom i činilo mi se da je bio sretan jer je stalno pričao o njoj. Međutim, njihova ljubav je pukla nakon nekih godinu i po dana i ona je otišla. Tošo mi nikada nije rekao šta se desilo. Nakon toga je počeo da pije. Viđao sam ga po kafićima, sjedne i naruči pivo i štok. Jednom prilikom sam ga upitao zašto pije oboje, a on mi je odgovorio:

  • "Tako se brže napijem!"

    Meni se danas čini da je on pio zbog one djevojke.

    Godine su prolazile. Tošo je imao još nekoliko djevojaka, ali ni sa jednom to nije bilo onako ozbiljno kao sa onom provom.

    Kad je počeo rat, Tošo je među prvima stao na branik Otadžbine. Nikada se nije bojao. Imao je običaj da se i tada šali, ali mi se to njegovo zezanje nije mnogo sviđalo jer je u njemu bilo i previše crnog humora.

    Jednog dana, odmah na početku rata, zatekli smo se ispred "Sonje" gdje je bilo postrojavanje naše, još uvijek malobrojne vojske. U jednom trenutku sam primijetio da Tošo gleda u djevojku koja je bila sa nama. Bješe to ona ista djevojka, njegova velika ljubav. Prišao joj je, očigledno iznenađen što je uopšte vidi, a pogotovo u uniformi. Počeo je da je ubjeđuje da rat nije za nju, i da u njemu može svašta da joj se desi, čak i da pogine. Bilo je očigledno da je još uvijek, i nakon toliko godina, voli.

    Nakon toga, on je bio opsjednut njome, i stalno je pričao o njoj, doduše sa nekom tugom u glasu. Ona je opet otišla svojim putem. Bila je u rovu u smjenama, a on je nekoliko puta poslije svojih zadataka išao kod nje u rov i provodio skoro čitavu razgovarajući sa njom. Čuo sam ga kako mu ona jednom prilikom kaže:

  • "I šta bi bilo i da smo ostali zajedno? Jedno od nas bi poginulo. Vidiš šta nam se dešava!"

    A on joj je odgovorio:

  • "Ne bi! Ti bi bila sa djecom u Srbiji, a ja bih došao za vama."

    Družili su se kada god je to bilo moguće, tj. kada nije bilo nekih dešavanja. Družili su se sve do te nesretne akcije. Ona mu na sahrani nije bila, rekla je da ne bi mogla podnijeti da gleda kako ga stavljaju u zemlju. Umjesto na groblje otišla je na liniju.
  • zaboravljeni- 81447 - 10.01.2013 : Specijalac Momčilo RS - best (1)

    Zoran Domazet


    Pokojnog Zorana Domazeta i njegovu porodicu sam odlično poznavao. Bio je jedno vrijeme u CJB Ilidža, a zatim je prešao na neke druge dužnosti.

    Zoranov sin je jednom prilikom bio pogođen gelerom u glavu, dok je stajao na terasi njihovog stana a granata je pala u blizini zgrade. Geler se zadržao u glavi, pa su prošli mnogo muka i liječenja jer se geler nije smio izvaditi.

    Dječak je bio mnogo pametno i umiljato dijete. Često je dolazio i kod mene da se igra sa elektronikom, pitajući me pri tome:

  • "Mogu li da se igram sa ovim tvojim džidža-midžama?"

    Ja sam mu čak poklonio i neke sitnica koje mi nisu trebali, da ih on ima i kod kuće jer sam vidio da je jako zainteresovan za elektroniku.

    Sudbina je tako čudna a pravda još čudnija. Nisam bio na mjestu udesa, ali su mi prijatelji ispričali da je mađarski kamiondžija probio ogradu na autoputu i prešao u suprotnu traku i oni su tako nastradali. Njih troje je poginulo na licu mjesta, a Zokina supruga je preminula u bolnici. Takođe su mi rekli da vozač nije odgovarao i da je pušten da se vrati u Mađarsku.

    Zoran Domazet je bio jako hrabar borac, izuzetno dobar čovjek i vrlo osjećajan prijatelj. Jednom prilikom mi je dovukao drva za grijanju u gepeku automobila i tom prilikom je morao po njih ići nekoliko puta u toku istog dana jer nije imao veliko vozilo.

    Jedne prilikom smo upali u neprijateljsku unakrsnu vatru i tada sam vidio koliko je bio hrabar. Uzvratili smo vatru i nekako smo se izvukli prema našim položajima.

    Poznavao sam i Zokinog oca, a znao sam i kada je prešao u Ljubinje na službu.

    Ja moja supruga često spomenemo Zoku i njegovu porodicu i to me uvijek potrese.

    Neka im je pokoj duši i laka crna zemlja. Zoka i njegova porodica še uvijek biti u mislima njihovih prijatelja.
  • zaboravljeni- 81302 - 07.01.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (6)

    Zaboravljeni heroj: Božidar Kovačević


    Božo kako smo ga zvali od milja, na mene je ostavio veoma jak utisak neustrašivog hrabrog i plemenitog čovjeka. Uspio je da izbjegne masakr u Pofalićima, kada je srpski narod protjeran sa tih prostora. Lično mi je pričao da je muslimanska vojska pucala u sve što se kretalo, bez obzira na godine i uzrast, dok su bježali prema brdu Žuć.

    Kako je Božo bio asmatičar, za njega je to trčanje prema vrhu Žuči bilo teško i neizvodljivo. Dok su pluća mogla da izdrže i noge da ga nose, bježao je sa svojim komšijama Srbima da se spasi od sigurne smrti i pokolja. U sred brda su ga pluća izdala i nije mogao da nastvi dalje prema brdu spasa. Legao je na stomak i tu ostao nepomičan. Na svu sreću, muslimani su prošli pored njega goneći srpsku nejać. Kada je Božo ponovo sakupio snage da krene prema vrhu brda, pomješao se sa muslimanskom vojskom i tako nastavio da ide prema vrhu. Muslimani u toj hajci nisu obraćali pažnju na njega, pa je on iskoristio njihovu nesmotrenost. Nakon što su muslimani stali jer su se bojali srpskog kontranapada, Božo je nastavio da ide naprijed i tako je stigao živ do slobode.

    Božo je plijenio svoje komšije i saborce dobrotom, vedrim duhom i humorom. Oduševljavao je sve one koji su ga slušali. Kada sam bio komandant bataljona u kojem je on bio vojno angažovan, jedne prilike mi je kroz šalu rekao:

  • "Komandante ja sam asmatičar i neću zbog toga da ostanem kod kuće, hoću da se borim za svoj narod ali evo već skoro dvije godine kako sam dan na zemlji dan pod zemljom!"

    Takav je Božo bio!

    Kada je '94, na Ilindan počela muslimanska ofanziva na Lađeviće, Božo je bio taj koji je zaustavio pad Lađevića. Muslimani su uspjeli da probiju našu liniju. Njihove uspjehe zaustavio je Božidar Kovačević hrabro braneći svoj rov i ranjenog druga u njemu.

    Božo je u toj borbi bio ranjen u stomak a njegov saborac u glavu. Pošto u takvom stanju nije imao snage da izvuče svog druga iz rova, hrabro je nastavio da se bori i tako odbio neprijateljski napad. Tada sam bio komandir ČVP i dobi zadatak da izađemna Lađeviće i pomognemo Vogošćanskom bataljonu u odbrani tog dijela linije. Kada smo stigli u selo odmah smo krenuli u kontranapada. Prvi rov u koji smo ušli tom prilikom, a za koji smo mislili da je pao neprijatelju u ruke, bio je Božin rov. Moj komšija Božo ležao nepomićno na zemlji držeći ruku na rani na svom stomaku a kraj njega njegov ranjeni drug. Tada smo ustanovili da je Božo hrabro braneći svoj rov i ranjenog drugao iskrvario i podlegao. Zahvaljujući Boži ranjeni borac iz tog rova je bio prebačen u bolnicu i ostao živ.

    U toku četverogodišnjeg građanskog rata bio sam na puno bojišta i moram da priznam da nisam sreo hrabrijeg borca u rovu od Božidara Kovačevića.

    Božidar Kovačević je poginuo 2 avgusta '94, bio je oženjen sa Stanom sa kojom je imao kćerku Slađanu. Njih dvije su nakon rata odselila u Zvornik. Imao je sina iz prvog braka, ali mu ne znam ime.

    Božidare Kovačeviću neka ti je vječna slava!
  • zaboravljeni- 80167 - 04.12.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Rade Blagovčanin- Milina


    Iskreno saučešće porodici Blagovčanin! Milinini ratni drugovi ga se rado sjećaju!

    Rade Blagovčanin - Milina je bio jedan od najboljih boraca Blagovačkog bataljona. U mnogim borbenim zatacima naše brigade je dobrovoljno učestvovao u jurišnim zadacima i u njima se isticao svojom hrabrošću i požrtvovanjem zbog čega je više puta ranjavan. Kao hrabar borac prijavio se sa svojim drugovima iz Blagovca da drži "Ježeve", od decembra '92 do jula '93 u to vrijeme najteži dio borbenog položaja SRK.

    Rade Blagovčanin - Milina, neka ti je vječna slava i hvala!
    zaboravljeni- 80067 - 01.12.2012 : Stari Blizo - best (2)

    Bošnjaci sa kokardom na glavi


    Preuzeto iz "Dnevnog Avaza"

    Priča o Džemalu Zahiroviću Špajzeru, osuđenom ratnom zločincu za mučenje bošnjačkih logoraša u srpskom logoru Batković kod Bijeljine, danas prosjaka kojeg su u sarajevskom tramvaju prepoznale njegove žrtve, aktuelizirala je temu učešća Bošnjaka u Vojsci Republike Srpske (VRS) tokom agresije na RBiH 1992-1995. godine.

    Predsjednik Skupštine

    Zajedno sa Špajzerom nad bošnjačkim logorašima u Batkoviću iživljavali su se još Fikret Smajlovć Piklić iz Brezovog Polja kod Brčkog i bivši policajac Esad Bekrić Beretka. Piklića je 18. februara 2005. godine Kantonalni sud u Tuzli osudio na četiri godine i 10 mjeseci zatvora za mučenja, nečovječna postupanja i nanošenje velikih patnji civilnim zarobljenicima u Batkoviću.

    Ismet Đuherić bio je prvi komandant jedinice VRS "Meša Selimović", u čijem su sastavu bili uglavnom Bošnjaci s područja Bosanskog Broda i Dervente. Danas Đuherić sa suprugom Hanumicom živi u Sijekovcu kod Bosanskog Broda, a kao član Socijalističke partije RS Petra Dokića izabran je za predsjednika Skupštine općine Bosanski Brod.

    Nusret Dizdarević iz Dervente naslijedio je Đuherića na mjestu komandanta jedinice "Meša Selimović". Danas je član Dodikove stranke, smatra da je u Srebrenici počinjen genocid i ponosno ističe da mu je djed bio ugledni hodža, a sebe ne smatra izdajnikom.

    Žigić, Đuherić, Sejdić: Neki od Bošnjaka koji su se stavili u funkciju projekta velike Srbije

    Major Pašaga Halilović bio je komandant 3. semberske brigade VRS, sastavljene od nekoliko stotina Bošnjaka iz Bijeljine i Janje. Zamjenik mu je bio Mujica Jahić, a jedinica je uglavnom ratovala u Posavini. Pašaga je danas predsjednik Upravnog odbora bijeljinskog preduzeća "Duvan".

    Ekspert za proizvodnju eksplozivnih naprava Zijad Žigić-Žiga iz Dobrinje kod Tuzle, zajedno s ratnim zločincima Francom Kosom, Draženom Erdemovićem i Markom Boškićem, iz 2. korpusa Armije RBiH 1993. je preko Majevice prebjegao u Bijeljinu, gdje će od 1994. činiti okosnicu tek formiranog 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS.

    Od generala Mladića je za diverzantske zasluge lično dobio pištolj s posvetom. Trenutno živi u Bijeljini i koristi dokumente i na ime Živko Mičić. Hapšen je pa pušten zbog sumnje da je 11. avgusta 2006. podmetnuo eksploziv na mezar rahmetli Alije Izetbegovića, da je napravio eksplozivnu napravu od koje su 9. jula 1998. poginuli Vladimir Neretljak i Stojan Maksimović pri pokušaju atentata na Ljubišu Savića Mauzera u Bijeljini, te da je napravio napravu od koje je 30. januara 2008. ubijen Vlatko Mačar i još dvije osobe na Palama.

    Golići, Krnjić, Lolić

    Braća Izet i Himzo Golić spadaju među najcjenjenija imena Rogatičke brigade VRS. Izet Golić, prijeratni rukovodilac "Centrotransove" ispostave u Rogatici, i danas na glavi nosi šajkaču s kokardom. Tokom opsade Sarajeva, iz sela Petrovići podno Trebevića, nekoliko mjeseci je iz minobacača 120 mm gađao građane Sarajeva. Komandant Rogatičke brigade VRS, pukovnik Rajko Kušić, osim braće Golić, često spominje svoja ratna druženja i savjete koje je dobivao od generala Asima Hodžića.

  • U rat se moralo ići ukoliko si želio ostati u Banjoj Luci - tvrdi Munir Krnjić, rodom iz Novog Šehera, koji se školovao u Banjoj Luci i tu i ostao kao pripadnik 1. krajiškog korpusa VRS.

    I Senad Lolić je cijeli rat bio Mladićev vojnik.

  • Rođeni sam Banjalučanin. Odrastao sam u jednom tipičnom muslimanskom dijelu grada, ali nikada se nisam osjećao nekim velikim muslimanom. Oženjen sam Srpkinjom, dijete nam je "mješanac" - kaže Lolić.

    Hajrudina Mušanovića u Skender-Vakufu većina smatra srpskim junakom. Sud BiH je prvostepenom presudom 9. novembra 2012. osudio Jaska Gazdića, bivšeg pripadnika VRS iz Foče, na 17 godina zatvora zbog silovanja fočanskih Bošnjakinja. Pripadnik Interventne čete Semizovačkog bataljona VRS Safet Sejdić iz Semizovca bio je svjedok Haškog tužilaštva u procesu protiv Vojislava Šešelja.

    Gazdić i Špajzer

    Automehaničar iz Ilijaša Mujo Džafić sa sinom Kekom bio je pripadnik jedinice "Vasketovi četnici", kojom je komandovao četnički vojvoda Vasilije Vidović Vaske iz Podlugova. Na spisku poginulih pripadnika Ilijaške brigade VRS nalazi se i ime Ahme Žigića. Zajedno sa srpskim vojnicima i ruskim dobrovoljcima na pravoslavnom groblju Donji Miljevići u Istočnom Sarajevu ukopan je Ragib Halilović, pripadnik 1. sarajevske brigade VRS.

    Ragib Halilović je sahranjen na Vojničkom groblju u Istočnom Sarajevu.

    I u Prijedoru je jedan broj Bošnjaka bio u redovima VRS. Faran Dženanović se prekrstio i sad nosi ime Dragan Miletić. Faranovog oca Vejsila, iako je bio odan srpskim vlastima, zajedno s nekoliko članova porodice ubile su srpske formacije, nekoliko dana nakon zločina nad Bošnjacima u Čarakovu i Zecovima u maju 1992. Faran je, unatoč tome, ostao Dragan. U logoru Keraterm Ismet Žerić je sa svojom braćom 1992. maltretirao bošnjačke logoraše. Osuđen je na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina nad svojim sunarodnjacima.

    Primjer Bosanskog Šamca

    U muslimanskom mezarju u Bosanskom Šamcu dominira spomenik na kojem piše: "Džemal Avdić (1957-1994.), srpski vojnik. Spomenik podiže zahvalna otadžbina". Bosanski Šamac je, inače, bio grad gdje se značajan broj Bošnjaka stavio u funkciju projekta velike Srbije.

    Preživjeli šamački logoraši s velikom dozom prezira spominju imena Džemala Jasenice Andre, Avde Đuherića Coca, Fadila Topčagića Vojvode, Mersada i Ajdina Mešića, Nizama Ramusovića Tota, Nasera i Jusufa Sejdića, Jasmina Kapetanovića, Ferida Jusufovića, Pašage Tihića, Jasmina Vejsilovića, Sabrije Kabaklića, Smaila Tirića Buce...
  • zaboravljeni- 78234 - 18.10.2012 : Nenad NS - best (4)


    Русские Белые Волки в Боснии и после войны

    Intervju za rusku NTV dobrovoljca VRS iz Rusije i pripadnika slavnog odreda Bijeli vukovi. Koliko sam razumeo radi se borcu po imenu Jurij.



    Za razliku od muslimana koji su mudžahedine slali redovno tamo gde je najtvrđe, Jurij je na 02:12 rekao jednu divnu stvar koja objašnjava mnogo toga. Na pitanje novinara:

  • "Da li su vas Srbi slali na najpasnija područja?"

    Jurij je odgovorio:

    "Ne, sve je bilo na dobrovoljnoj bazi. Oni nam kažu da se ide u akciju pa ako želiš ideš ako ne želiš ne ideš!"

    YU čaure su JNA porekla ( PPU je 93-95 imao 2/3 radnika na prinudnom odmoru i ako su uopšte pravili municiju onda sigurno nisu radili vojni program)

    Ruske konzerve i ruski automat su verovatno iz Ruskog kontigenta mirovnjaka jer ako su bili upola loši kao 2000. na Kosovu onda odgovorno tvrdim da bi prodali majku za dolar i da su za par cigara trave bili spremni da daju bilo šta od opreme što su domaći kriminalci koristili. Ukrajnski kontigent je bio takođe naoružan post-sovijetskim puškama i onim Kalašnjikovim u NATO kalibru a oni su na nekim mestima bili otvoreno na muslimanskoj strani i po onome što sam čuo su čak otvarali vatru na VRS u okolini turskih enklava.

    Nenade,

    mnogo ti hvala na ovom poučnom prilogu!

    Ovaj reportaža je napravljena od priloga snimljenih u zadnje dvije godine rata, kao i u vremenu nakon završetka istog.

    Za mene je najinteresantniji kadar u kome se u vojničkim uniformima pojavljuju čak dva srpska heroja: Srđan Knežević i Saša Rus.

    Srđan Knežević se pojavljuje još jednom - u svom kafiću na Palama nakon završetka rata.

    Evo i nekoliko interesantnih misli iz ove reportaže:

  • "Mi predstavljamo Rusiju na Balkanu!"
  • "Beli vukovi zarobili od muslimana automat i metke proizvodene u Rusiji 1994. godine!"
  • "Kod muslimana nalazimo jugoslovenske čaure. Novac ne zna za granice!"
  • "Ruske konzerve nalazili i kod muslimanskih vojnika!"
  • "Dobijao platu od 20 maraka, a sada obilazi institucije Republike Srpske da dobije neku pomoć"
  • "Srbi nagradili Jurija Zlatnom medaljom za hrabrost. Njegovi drugovi dobili nagradu da leže ispod ovih krstova!"
  • "Trideset ruskih dobrovoljaca poginulo u Republici Srpskoj. Polovina leži na groblju u Miljevićima!"
  • zaboravljeni- 78193 - 17.10.2012 : Aleksandar Milovic Visegrad - best (1)

    Tomo Milović


    Želio bih da se zahvalim ljudima koji su pisali o mom ocu, pogotovu što veoma malo znam o dešavanjima u Vogošći i doprinosu moga oca toj borbi.

    Tomo Milović je sahranjen u Srpskom Goraždu, na groblju pravoslavne crkve. Bilo bi mi drago kada bi me neko kontaktirao ko je poznavao moga oca.

    Vječna slava svim poginulim borcima u Vogošći.

    I još jedna ispravka! Tomo Milović nije bio samac. Otac me je sa mojom mamom i sestrom na početku rata avionom poslao za Beograd. On nije htjeo da pođe sa nama i ostao je da ratuje u Vogošći.
    zaboravljeni- 77928 - 07.10.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (7)

    Brane Hajder


    Sa tugom u srcu javljam da je naš veliki junak Brane Hajder, nakon dvadesetak godina teške borbe za život, otišao 15. septembra 2012 godine u vjećni mir, pridruživši se tako svojim saborcima Predragu Žarkoviću - Božuru i Radenku Krču, koji su zajedničkim snagama pokušali da povrate srpsku zemlju na Orliću.

    Prije dvadeset godina, prilikom povratka iz akcije na Žuči, u septembru '92. godine, na kućnom pragu ga je stigao neprijateljski metak, pogodivši ga u vitalni dio tijela, od čega je brane ostao teški invalid. Bio je zaboravljen od svih!

    Kada je došao u situaciju da mu je bolničko lijećenje bilo neophodno, članovi njegove uže porodice su ga odveli na lijećenje, međutim doktori su ga samo pregledali a potom poslali drugim doktorima i tako u krug.

    Vozanje ovog teškog ratnog invalida je trajalo sedamnaest dana, i niko nije htio da ga hospitalizuje. Njegovoj supruzi su čak jednom prilikom rekli:

  • "Ako ne možeš da ga gledaš ovakvog, onda ga pošalje u starački dom!"

    Brane je imao samo 53 godine! Imao je problema sa otvorenim ranama, stalno mekom stolicom, povraćanjem... Porodica je zahtjevala intenzivnu njegu, ali niko nije htio da ga primi u bolnicu.

    Njegova porodica, kada više nije znala šta da radi, gledali su ga u kući kako se raspada a nisu mogli da mu pomognu.

    Na kraju su ipak, uz jaku vezu, uspjeli da ga smjeste u bolnicu. Međutim, za Braneta je to bilo isuviše kasno! Tad su mu počeli davati krv, plazmu, bjeloorubin, infuzije i razno-razne lijekove, međutim stanje se nije značajno promjenilo... Zbog ovih problema, Brane je jako smršao, da bi nakon 6-og dana počeo da dobija vodu svuda po tjelu, pogotovo u stomaku. Počeli su da sumnjaju na tumor! Prebacili su ga u šok sobu i na operacioni sto. Kada su ga otvorili ustanovli su da crjeva prestala da rade. Nakon operacije se više nije probudio, bio je četiri dana na aparatima, sve dok njegovo junačko srce nije samo prestalo da radi...

    Eto, to su neki od detalja iz poslednjih dana života Brana Hajdera!
    Potrebno je napomenuti da se niko iz boračke ili Ministarstva nije čak ni pojavio a kamo li pomogao u vezi Branove sahrane, pa je sve troškove snosila njegova porodica!

    Eto, tako prolaze naši heroji iz rata za Republiku Srpsku!

    Mog prijatelja Braneta sam spominjao na jednom od prethodnih Vaskrsa, kada sam nakon njegovog ranjavanja o njemu izgubio svaki trag, da bi se upravo na Vaskrs ponovo se pojavio u mom životu!

    Brane je bio je redovni čitalac ovog sajta, cijenio je puno ovo što radimo, zbog čega sam se odlučio da napišem ovaj članak o njemu. Da se ne zaboravi!

    Brane, neka ti je vječna slava i veliko hvala!
  • zaboravljeni- 77344 - 19.09.2012 : Diverzant72 Banjaluka - best (0)

    Podaci za 1. krajiški korpus


    Željko,

    imam jedno pitanje za tebe u vezi poginulih boraca? Da li imaš u arhivi neke koji su poginuli u Posavini? Treba mi dva imena, od toga je jedan čiji grob nije pronađen, mislim njegovi prijatelji ne znaju gdje je sahranjen. Ukoliko mi odgovoriš potvrdno poslaću ti imena.

    Poštovani prijatelju,

    za sada imam podatke samo za SRK, Drinski i Hercegovački korpus, ali u kompjuteru imam samo 50% imena za ove jedinice. Imam u planu da obradim i preostala dva korpusa, ali će mi za to trebati bar još dvije godine.

    Pozdrav,
    Željko
    zaboravljeni- 77318 - 18.09.2012 : Zlatka Maribor - best (0)

    Pavlović (Miloš) Pero


    Zamolila bih vas da mi pomognete oko podataka u vezi mog kuma, pokojnog majorja Pere Pavlovića komandanta Druge sarajevske brigade. Poginuo je u borbi na Igmanu, 1994. godine.

    Nikako ne mogu da nađem ništa o njemu na internetu, pa me zanima da li mi vi možete dati bilo kakve informacije jer sigurno znate gde ih treba tražiti. Rođen je 1954. godine. Najlepše vam hvala!

    Pozdrav Zlatka

    Zlatka,

    sve što znam je sledeće:

    Ime: Pavlović (Miloš) Pero
    Rođen: 1954
    Poginuo: 06.10.1994
    Mjesto pogibije: Čakle, Igman

    Vrlo je moguće da imam i fotografiju njegovog groba, ali istu još uvijek nisam objavio u Virtualnom groblju.
    zaboravljeni- 74404 - 16.09.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (0)

    O pogibiji Tome Veljančića


    Pozdrav,

    Toma Veljančić mi je bio jako dobar prijatelj, o njegovoj pogibiji sam imao kontradiktornih informacija. Na ovom sajtu sam pokušao saznati nešto više o tome, ali svi su nemi...

    Sve što sam do sada uspeo da nadjem da se jedan posetilac ovoga sajta takođe raspitivao za Tomu i da mu je pokojni Struja, rekao da se raspita kod njegovog rođenog brata koji živi u Brčkom i Bijeljini...

    To ćutanje mi je pojačalo uverenje da je Toma nastradao od "srpske ruke"? Jer na ovom sajtu su opisane mnoge pogibije srpskih junaka, a kad se pomene Toma nastane opšti muk. E, to me je baš frustriralo!

    Igrom slučaja, sedeći letos sa Željkom i još jednom ljudinom Grujićem, saznadoh da pogibe u Kediju na tom opasnom putu za Nedžariće, gde su muslimani gruvali sa svih strana. Saznadoh slučajno, tek posle 20 godina...

    Mnogo bi mi značilo da razmenimo neke informacije. Željko ti može dati moj mejl...

    Pozdrav!
    zaboravljeni- 73692 - 06.09.2012 : Svjetlana Lizdek Prnjavor - best (0)

    Miodrag Lizdek: podaci o porodici


    Supruga i djeca nastanjeni u Prnjavoru. Sin Siniša je oženjen i ima sina. Kćerka Nevena udata i ima dva sina.
    zaboravljeni- 73652 - 05.09.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (1)

    Lakić Rajko i Mičić Želimir


    Srđan Srpsko Sarajevo me je prozvao u svom prilogu 73642 od 05. 09. 2012. godine u vezi datuma pogibije Lakić Novice Rajka pa zato dajem slijedeće podatke iz moje knjige "Ilijaški Nemanjići".

    258. Lakić Novice Rajko

    bio je pripadnik 6. pb. , rođen 01. 10. 1963. godine u Brezi. Poginuo u akciji za oslobađanje Jasena-Srednje prilikom demontiranja mruda na koji su naišli. Mrud je demontirao komandant bataljona Mičić Želimir kojom prilikom su oba smrtno ranjeni 23. 05. 1994. godine. Sahranjen je u groblju u Srednjem, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu i sahranjen u 33. redu. Posmrtno odlikovan 1994. godine Zlatnom medaljom za hrabrost.

    310. Mičić Zaharija Želimir-Željko

    komandant 6. pb. , rođen 01. 02. 1950. godine u Srednjem. Poginuo 23. 05. 1994. godine na Jasenu-Srednje. Prilikom izvođenja akcije za oslobađanje Jasena, naišao na muslimanski mrud koji je pokušao demontirati, ali je došlo do aktiviranja istog pa je od gelera poginuo i on i Lakić Rajko. Sahranjen je u groblju u Srednjem. Bio je neoženjen.
    zaboravljeni- 73646 - 05.09.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (0)

    Mine


    Da Željko mislio sam na tu minu rasprskavajuću, poteznu 2. Ali, ta ne skače. Kočić u zemlju, u telo mine se stavi valjkasti trotilski metak 100 grama, i zajedno na kočić, potom montiras upaljač, razvučeš žicu da ne bude prenapregnuta...

    Postoji mogućnost i da namontiraš svetleći metak, pa kada dušmani potegnu sija ko u Parizu. Šiptari sa Paštrika to dobro znaju.

    To je bila najčešća potezna mina u svim našim ratovima.

    Odskočna je mina 1, može i na potez i na nagaz. Ukopava se, a ima dva punjenja. Aktivacija diže minu na 60 cm od zemlje a onda udara. Vrlo, vrlo podmukla stvar, poput podmuklosti minobacačke mine od 120 mm koja eksplodira na 10 metara od tla.

    Nagazna pašteta 2, isto je vrlo pogana, dobro je znate. Ali, meni je trojka nagazna klik-klak, što može pod vodu, ubedljivo najbolja.

    I danas, posle toliko godina, ljudi u Bosni ginu. Najčešće ginu deca. Koliko je mina posejano u Bosni. Stavljao ih je svako, kako je ko stigao. Upravo zbog mina, ratni danak će se dugo plaćati. A rešenja gotovo i da nema.
    zaboravljeni- 73642 - 05.09.2012 : Srdjan Srpsko Sarajevo - best (0)

    Rajko Lakić


    Veliki pozdrav Željko za tebe. Žao mi je što se nismo uspijeli vidjeti ovoga ljeta.

    Želim samo da ti skrenem pažnju za datum pogibije Rajka Lakića. Vidim da je u Virtualnom groblju unesen podatak da je Rajko poginuo u novembru 1994. Međutim, taj podatak nije tačan. Istina je da je poginuo na Malom Jasenu 23. 5. 1994. godine, zajedno sa Željkom Mičićem. Mislim da Velemir to može potvrditi.

    Bilo bi mi žao da datum njegove pogibije ostane netačan, jer se zaista radilo o jednom velikom čovjeku i borcu. Nikada ne odem sa Vojničkog groblja a da ne posjetim njegov grob i zapalim svijeću za njegovu dušu.
    zaboravljeni- 73604 - 04.09.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (2)

    Zaboravljeni MRUD


    Hvala brate Oko! To objašnjava celu mučnu i zaista nesrećnu situaciju pogibije dva srpska sokola.

    Improvizacija sa Mrudom mi se nikako ne sviđa. I sa dvojkinim upaljačem, opet se mora se dodatno učvrstiti jer je lagana, sa kočićima i vezivanjem za nogarice, jer je protivnik može potegnuti a ona ispaliti u nebo ili pasti ka zemlji...

    Po meni, to je bilo prilično bespotrebno jer je rasprskavajućih poteznih dvojki bilo sasvim dovoljno u opticaju. Sa dve mine i najlonom za pecanje može se opušteno zaprečiti 45 metara. Sa desetak mina, postavljenih redno, nesto pašteta, i par mrudova do bunkera, isti bi odoleo i jačim muslimanskim napadima...

    Na Goraždu sam video i džinovski Mrud, ručne izrade "improvizacija", nisam mogao da verujem! Skoro kvadratni metar mine, nogice od vodovodnih cevi, punjenu ekserima, staklom svačim. Sreća te je Muje ne opališe, osta im neiskorištena, verovatno zabrljaše nešto. Postavljali su nam i Unproforske mine, one poput građevinskog viska ali sa sve osiguračem! Da li se ta "krmača" često koristila u Bosni? Pozdrav

    Nole,

    kada pričaš o "dvojci", ti vjerovatno misliš na PROM - pješadijsku rasprskavajuću odskočnu minu, tj. onu što se postavlja na kočić a prilikom aktiviranja na žicu odskače nekih 40-60 centimetara prije nego što eksplodira. Bar smo je mi tako zvali!
    zaboravljeni- 73590 - 04.09.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Pogibija Damira Bajića i Nedeljka Lalovića


    Novače, u pravu si što se tiče Mruda. To je mina usmjerenog dejstva, koja ima, čini mi se, 4000 ili 5000 kuglica. Pali se elektornskim okidačem ili kontaktom sa parom žica na bateriju od 9 volti. Prilikom aktiviranja Mrud može da uništi čitav jedan pješadijski vod koji je krenuo u napad.


    Mislim da je Željko 100% u pravu što se tiče pogibije ove dvojice mladih momaka. Njih dvojica, kao i Globus su se isticali hrabrošću pu su se vjerovatno odlučili u tu avanturu a da prije toga nisu obavjestili nikoga na liniji.

    Pošto se u ovom slučaju radilo o najopasnijoj liniji "Ježeva", tu je bilo jako teško za kretanje po liniji a kamo li ispred linije. Kod nas se na toj liniji neprekidno osmatralo sa inprovizovanim periskopima, jer se glava nije smjela isturiti, pa je najvjerovatnije neko primjeti da se oni vraćaju, pa ne znajući ko ide prema rovu, aktiviran je taj prokleti mrud, koji je izrešetao ova dva izuzetna mladića.

    Kako sam ja u to vrijeme bio komandant tog bataljona, od boraca sa linije sam dobio informaciju da je taj naš mrud bio okrenut od strane neprijatelja prema našem rovu i da su ovi momci ne znajući to aktivirali mrud koji ih je usmrtio.

    Mislim da je "F16 Brioni" saznao istinu o tom događaju, koja se od mene u to vrijeme skrivala, vjerovatno da se ne traga za imenom tog nesretnika koji je pritisnuo okidač i ubio svoje drugove.

    Da sam kojim slučajem saznao istinu ja bi u to vrijeme insistirao da saznam ko je to uradio i počinioc ovoga djela bi bio negativno obilježen za sva vremena. U svakom slučaju, dovoljno je što ta osoba još i danas ima ima noćne more zbog tog čina!

    Gotovo sam siguran da je to bio nesretan slučaj, ali nisam znao detalje. Ovo što je naveo F16 Brioni je savim razumno i pretpostavljam jedino moguća varijanta. Još jednom da se zahvalim F16 Brioni za njegovu korekciju i napomenu za Nedeljka Lalovića, jer sam kompletno smetnuo sa uma da je i on tada poginuo.

    U svakom slučaju, drago mi je da smo se prisjetili tih junaka i spomenuli ih na ovom sajtu pa makar i na ovaj način, jer su ovi dječaci to svojom hrabrošću stvarno i zaslužili.

    Damire i Nedeljko neka vam je vjećna slava i hvala!
    zaboravljeni- 73576 - 04.09.2012 : Oko - best (2)

    Mrud


    Mrud je mina usmjerenog dejstva, fabrički napravljena da se aktivira na električni upaljač pomoću štipaljke ili baterija. Na Sarajevskom ratištu, preciznije po Žuči, a najviše se nalazila na Ježevima i Perivoju, postavljane su da se aktiviraju na potez, obično na svoj električni upaljač, a dodavani su i potezni upaljači.

    Ovo mogu pouzdano da tvrdim jer sam u više navrata morao da te naše Mrudove deaktiviram, iako nisam mnogo znao o tome.

    Mrud je bio lako uočljiv, pa se obično obezbjeđivao sa paštetama.

    Više informacija o ovome bi svakako mogao da da Miner.
    zaboravljeni- 73563 - 04.09.2012 : Srdjan Srpsko Sarajevo - best (1)

    MRUD - mina rasprskavajuća usmjerenog dejstva


    Mina MRUD se takođe može aktivirati i na potez, a za takav način aktiviranja je korišten upaljač od rasprskavajuće potezne mine PMR2.

    Osnovni razlog takvog kombinovanja je bio zbog nesigurnosti u tzv. štipaljku, tj. električni izvor za aktiviranje električne detonatoske kapsule, a ponekad i zbog nedostatka istih.

    Žica za Mrud se pružala do rova i odatle je bilo dovoljno samo da se povuče i da se aktivira Mrud.

    Pretpostavlja se da je Mrud od kojeg su poginuli Rajko Lakić i Želimir (Zaharije) Mićić 23. 05. 1994. godine na Malom Jasenu, upravo bio postavljen na taj način, tj. kombinovanjem mine sa upaljačem koji se aktivira na potez.
    zaboravljeni- 73549 - 04.09.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (0)

    Damir Bajić, Nedeljko Lalović


    Moram reći da je zvanična verzija pogibije nesrećnog Damira Bajića i njegovog saborca vrlo čudna..

    Minsko-eksplozivna dejstva su moj VES, tako da pouzdano znam da ne postoji mogućnost da su je momci "potegli ili nagazili" Mrud. On je hermetički zatvoren i vrlo opaka stvar. Dejstvuje u luku od 150 stepeni, a u njemu se nalaze kuglice, iste one kao u maloj, crnoj bombi ali zbog jačeg eksplozivnog punjena ima mnogo jaču rasprskavajuću moć. Uređaj se aktivira isključivo preko električnog kabla, obično iz zaklona, rova, bunkera, što znači na neprijateljsku živu silu...

    Ako je jedan momak preživeo a dvojica poginuli, to znači da je on bio iza Mruda a druga dvojica ispred. Minu je aktivirao neko iz našeg bunkera misleći da im se približavaju muslimanski vojnici...

    Ali ako su išli u izviđanje logično da su se javili našima, ne samo u tom bunkeru nego i onim susjednim koji bi mogli da ih opaze i otvore vatru na njih.

    U slučaju da su tokom izviđanja potegli verovatno rasprskavajuću minu dvojku, koja se najčešće koristila, treći momak ne bi ogluveo već bi morao biti ranjen. Ta mina kida i ubija u prečniku od 15 metara, a ranjavi u prečniku od 30 metara.

    Postavlja se pitanje da li su Damir i Nedeljko u sebi imali kuglice ili gelere?

    Nažalost, ta pogibija je diskutabilna, a "zvanična verzija" je vrlo sumljiva.
    zaboravljeni- 73500 - 03.09.2012 : F-16 Brioni Vogošća - best (2)

    Damir Bajić


    Damir Bajić, Nedeljko Lalović i A. V. Globus su samoinicijativno krenuli ispred naše linije u izviđanje. Bila je povisoka trava pa je neko od njih je aktivirao naš mrud. Od strahovite detonacije Globus je skoro ogluvio, ali je ostao nepovrijeđen, dok su Bajić i Lalović ostali na mjestu mrtvi.

    Ovo je zvanična i jedina verzija ovog nemilog događaja.

    Vrlo je moguće da je ova informacija tačna jer su i Lalović (Dragan) Nedeljko rođen 05.01.1974. godine u Sarajevu i Bajić (Radenko) Damir rođen 07.09.1974. godine u Francuskoj, poginuli istog dana u Vogošći tj. 15. maja 1993. godine.

    Jedno banalno pitanje: zar se Mrud može aktivirati na potez?
    zaboravljeni- 73488 - 03.09.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    Damir Bajić


    Dijete mješanog braka, majka muslimanka a otac Srbin. Roditelji su mu se vratili sa privremenog rada iz Francuske, samo par godina pred izbijanje građanskog rata u BiH, nesvjesni u kakve muke dovode svoju porodicu.

    Kada je počeo rat, Damir se bez oklijevanja angažovao u VRS. Lijep, zgodan, pametan, hrabar, prava muškarčina, Vogošćanke su bile naprosto lude za tim momkom. Isticao se hrabrošću i kao dobrovoljac, prijavio se u četu "Ježevi", najteže mjesto koje smo imali za odbranu Vogošće u tom ratu i sa svojim drugovima hrabro branio tu kotu.

    Damir je poginuo 15. 05. 1993. godine, a njegova pogibija i danas u meni budi razmišljanje o tom po meni veoma sumnjivim i nerazjašnjenim okolnostima. U vrijeme Damirove pogibije bio sam komandant tog bataljona. Kada sam dobio informaciju o Damirovoj pogibiji pokušao sam da čitavu tu stvar ispitam od njegovih drugova iz smjeni. Nažalost, svi su ponavljali istu priču koja je po mom mišljenju bila nelogična i čudna, pa mi se čini da se nikada neće saznati šta se desilo te noći.

    Prema riječima njegovih saboraca Damir je aktivirao MRUD koji je bio postavljen ispred njegovog rova. Eksplozija je izrešetala Damirovo tijelo. Oni sa kojima sam razgovarao su tvrdili da su se muslimanski diverzanti prišunjali i okrenuli MRUD prema našem rovu. Kada je nešto šušnulo ispred rova MRUD je aktiviran usmrtivši Damira uništivši pri tome njegovo tijelo da ga ni rođena majka nije mogla prepoznati.

    Damir je imao svega dvadeset godina prilikom pogibije a njegova smrt je ostala nerazjašnjena i do današnjeg dana! Oni koji znaju šta se stvarno dogodilo te noći i danas ćute. Ja lično sumnjam u istinitost priče njegovih drugova, jer smo poslije tog događaja pregledali kompletnu liniju naše odbrane i nigdje nismo naišli na tragove ulaska u minska polja sa neprijateljske strane. Jedini Mrud koji je bio okrenut prema našoj liniji je bio upravo taj koji je usmrtio Damira. Mrud je aktiviran pod sumnjom da se neprijatelj šunja prama našim rovovima, ali nakon te eksplozije nije bilo nikakvog neprijateljskog djelovanja.

    Globus i njegovi drugovi koji su bili te noći sa njim na smjeni, mogli bi da znaju pravu istinu o tom događaju i daju tačan odgovor. Ja se još uvijek nadam da će neko da se javi i da napiše istino o pogibiji Damira Bajića!
    zaboravljeni- 72834 - 16.08.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Glišić (Stojana) Goran


    Za Dragana Grčić - Beograd,

    Dragane, nema nikakvih nedoumica za pomenutog Gorana. Evo ti po ko zna koji put podaci o njemu.

    Glišić (Stojan) Goran

    pripadnik Samostalnog voda 5. pb. Ilijaške brigade, rođen 1964. godine u Ajdanovićima. Poginuo 07. 08. 1992. godine u Ajdanovićima. Autom naišao na zasjedu gdje je smrtno ranjen. Sahranjen je u groblju u Ajdanovićima. Posmrtno odlikovan 1994. godine Medaljom zasluga za narod.
    zaboravljeni- 72809 - 16.08.2012 : Dragana Grčić Beograd - best (1)

    Glišić (Stojan) Goran


    Poštovani gospodine Tomiću,

    Goran ( Stojan ) Glišić 1963 - 1992Vidim da ima nedoumica oko odlikovanja za poginulog borca Glišić (Stojan) Gorana. Imam podatke iz "Monografije poginulih pripadnika MUP-a Republike Srpske 1992-1995. " gdje piše da je pomenuti Goran Odlikovan Medaljom zasluga za narod. Ako je potrebno mogu Vam skenirati i poslati.

    Srdačan pozdrav!

    Dragana,

    hvala na ponudi, ali nema potrebe. Već odavno znam da je odlikovan. Umjesto toga, bio bih ti zahvalan da nešto više napišeš o njemu - otiđi na njegovu stranicu i klikni na unos poruke.

    Srdačan pozdrav,
    Željko Tomić
    zaboravljeni- 72740 - 14.08.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (1)

    Žene borci VRS


    Predložio bih otvaranje nove teme, koja bi takođe služila nezaboravu. Ovde mislim na temu o srpskim vučicama, ženama borcima, posebno o onim koje su rat proveli na liniji! One koje su imale đulad, kada su mnogi muški prišivali smokvu. Da se zna i da se pamti! Žene kao pokojna Lizdekova, kao Mila Tomić...
    zaboravljeni- 72597 - 11.08.2012 : Aleksandra Pajkić Zvornik - best (0)

    Ranko (Dušan) Skopljak


    Na moje veliko iznenađenje, upravo sam u ovoj vašoj evidenciji o nestalima našla Ranka (Dušan) Skopljak pod rednim brojem 90. Kako vidim njegov sin Saša Skopljak vas je kontaktirao i demantovao podatke o mestu boravka, pa se i ja se pridružujem tome i tvrdim da je on nestao na liniji Usijela, Čekrčići istog ovog datuma koji je naveden. Nikada nisu imali stan na pomenutom mestu. Već sam pisala o misteriji njegovog nestanka i dešavanja posle toga tako da me ovaj podatak još više zbunjuje.

    Kao što sam spomenula bilo je i onih koji su tvrdili da su Ranka Skopljaka zvani Braco vidjeli u Visokom 1994 god. Jedan od svedoka sada pokojni dr. Lalić koji je poznavao mog ujaka još od pre rata dao je izjavu u sudu overenu da ga je video i da su se pozdravili. S obzirom da su Ranka čuvala dvojica naoružanih stražara nisu smeli da razgovaraju.

    Ja vam sada postavljam isto pitanje kao i moj rođak da li imate nešto više podataka o izvoru informacija da je on odveden sa navedene adrese kao i ko je izvor.

    Da li je sve ovo moguće , pokušavam da nađem izlaz iz začaranog kruga, ali svaki put kad se on pokrene, meni liči na horor film.

    Izvor podataka za ovaj spisak je MUP Republike Srpske, a ja sam ga dobio preko Saveza logoraša Republike Srpske. Za ostale da napomenem da ti govoriš o spisku Sarajevskog masakra, tj. o spisku pobijenih Srba u Sarajevu.

    Ni meni nije mi jasno kako se Rankovo ime našlo na ovom spisku! Jedino logično objašnjenje jeste da je u Sarajevu postojao još jedan Ranko Skopljak koji je živio na ovoj adresi.
    zaboravljeni- 72571 - 11.08.2012 : Aleksandra Pajkić Zvornik - best (0)

    Ranko (Dušan) Skopljak


    Ranko Skopljak ili Braco, kako su ga zvali prijatelji i porodica rođen je 29. 02. 1959. god, u Brezi od oca Dušana i majke Grozde. Odrastao je sa četiri sestre i jednim bratom. Kada je rat počeo moj ujak Ranko Skopljak zajedno sa svojim bratom Tomislavom Skopljak i sestrom Milkom Lizdek otišao je na prvu liniju, Čekrčiće.

    Ranko Skopljak je nestao 31. 08. 1992. godine na Usijeli i nikada nismo saznali njegovu sudbinu. Za sobom je ostavio suprugu Sretanku, sina Sašu, kćerku Natašu. Branko je bio neustrašiv i hrabar borac, oličenje svega što čini jednog ratnika. Voleo je svoj narod, porodicu, selo u kom je odrastao i koje je svojom krvlju branio. Svoj život je dao za svoje ideale, za državu u kojoj i ja živim, pa takvi ljudi nikada ne smeju biti zaboravljeni.

    Njegov brat i sestra preživeli su ovaj rat. Koristim ovu priliku da napomenem da je njegova sestra Milka Skopljak, za sve one koji su je poznavali, borac prve kategorije. Umrla pre dve godine od posledica veoma teške bolesti. Milka je bila samohrana majka i nikada joj niko nije zakucao na vrata i pitao kako za zdravljem i ima li novaca da se leči. A za ono što je ona dala za ovu državu, zaslužila je mnogo više. Eto tako, Milka je sa ovoga sveta otišla prerano. Neka počiva u miru.

    Sama činjenica na koju mi ukazujete, da se Ranko Skopljak ne nalazi na evidenciji poginulih boraca Vojske Republike Srpske, jako me je iznenadila. Nakon toga sam pregledala fotografije virtuelne spomen sobe i otkrila da tamo imaju tri Skopljaka ali ne i on. Ono što znam sigurno jeste da se njegova slika nalazi u spomen sobi u Zvorniku. Njegova supruga i deca su ostvarili sva skromna prava, koja su im sledovala kao porodici palog borca. Njegova majka je dobila stan na korištenje na osnovu tog prava. Zbog toga se nameće logično pitanje kako je to moguće ako on nije na toj evidenciji. Čim mi vreme ukaže priliku otiću da vidim o čemu se radi.

    Aleksandra,

    možeš li mi poslati fotografiju Ranka Skopljaka - jednu malu, kao onu za pasoš. Najbolje bi bilo istu onu koja je i u Spomen sobi u Zvorniku. Moj email je slavicnetŽhotmail.com.

    Pozdrav,
    Željko Tomić
    zaboravljeni- 72488 - 09.08.2012 : Aleksandra Pajkić Zvornik - best (1)

    Ranko (Dušan) Skopljak


    Moj ujak Ranko (Dušana) Skopljak je rođen 29. 02. 1959 god. Nestao 31. 08. 1992 god, na položaju u Čekrčićima, tačnije Osjela ili Usjela - Prijeko. Sa porodicom je živeo u Čekrčićima - Dolipolju.

    Koliko sam upoznata sa dešavanjima, on je bio sam u rovu i opkoljen sa svih strana. Pucnjevi su se čuli daleko u noć a posle je nastala mrtva tišina koja traje još i danas.

    Posle njegovog nestanka do nas su stizale veoma kontradiktorne priče o njegovoj sudbini. Bilo je i onih koji su tvrdili da su ga vidjeli u Visokom 1994. godine.

    Molim sve one koji mogu pomoći u vezi bilo kakve informacije vezane za ovaj slučaj da se jave. Naročito gospodina koji se potpisuje kao "Istrošeni", ako nešto zna ili je čuo o ovome. Ako neko od njegovih saboraca bude ovo čitao volela bih da našto detaljnije opiše sam događaj, kako i zašto je ostao sam u tom rovu, kako to da nije dobio podršku već je ostavljen tamo. Ne osuđujem nikoga, samo želim da znam šta se to tamo desilo.

    Hvala svima unapred i nadam se da je vreme za istinu konačno došlo, bez obzira kakva je. Kada samo pomislim da tamo neko zna istinu o njemu i njegovoj sudbini, istinu za kojom tragamo godinama, ne mogu a da se ne pitam koliko smo ljudi pre svega? Ako ni ovoga puta ne budem uspjela da dobijem neku povratnu informaciju, u jednom sam sigurno uspjela - da vaskrsnem sećanje na njega.

    Aleksandra,

    molim te da još napišeš i Rankovo mjesto rođenja. Pored toga interesuje me i da li je bio oženjen, i ako jeste ko su mu članovi porodice.

    Tvoj ujak se ne vodi u knjizi koju je objavila Boračka organizacija, pa bi bilo dobro da odete u lokalni BORS i da ga prijavite kako bi se ono našlo u drugom izdanju ove knjige.
    zaboravljeni- 72357 - 05.08.2012 : Neso Taxi Evropa - best (1)

    Gdje smo danas?


    Djetinjstvo sam proveo u Vogošći, ranu mladost takođe. Sa vogošćanskom rajom sam djelio radost, tugu, ljubav, posao, uspjeh, novac Tako je bilo prije ovog prokletog rata!

    Od poginulih i živih Vogošćana, poznajem mnoge: Gipso, Boro, Miki, Špiro, Gaga, Vlačo, Koko, Vitko, Pena, Lazo... i tako dalje, da ne nabrajam.

    Ponekad se zapitam: "Gdje smo danas? Kakvu su nam to sudbinu drugi skrojili? Sve žrtve ovoga prokletog rata su žrtve interesa velikih sila!!!

    U tom ratnom ludilu, sam se vratio u Vogoscu 93. godine. Znao sam šta nam se sprema... Nisu mi vjerovali da će se desiti Dejtonski sporazum!

    Pitam se i šta nam još spremaju? Nadam se da naše majke više nikada neće oplakivati svoje kćeri i sinove!

    Pozdrav svima koji me se sjećaju!

    Nešo Taxi
    zaboravljeni- 72288 - 02.08.2012 : Bojan Lebed - best (1)

    Zoran Dinčić - Šeki


    Voleo bih da znam da li postoji neki podatak o mom pokojnom stricu Dinčić Zoranu - Šekiju, koji je kao pripadnik "Pantera" iz Bjeljine poginuo u martu 1995. godine.

    Bojane,

    do sada, nažalost, raspolažem samo podacima Sarajevsko Romanijskog i Drinskog korpusa. Zbog toga nemam nikakvih podataka o tvom stricu, ali to nije razlog da i ti o njemu nešto ne napišeš.
    zaboravljeni- 72054 - 28.07.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Zoran Blagojević - Heto


    Moje sjećanje o Hetinoj pogibiji je upravo ovako kako to opisuje "F16 Brioni" i u to ne sumnjam. Ne sjećam se tačno mjesta pogibije, ali eto F16 Brioni ima i taj podatak. Pričalo se tada da je Heto sjedio ispred rova, čistio pušku i da ga je pogodio snajperski hitac.

    Šta mene buni u svemu tome? Pošto smo samo dvadesetak dana prije toga doživili velike gubitke na Žući, u kojem smo imali puno poginulih i zarobljenih. Ti gubici 8. juna '92 su prouzrokovani velikim dijelom nepažnjom boraca na liniji, pa to zbunjuje da je Heto ima hrabrosti da sjedi ispred rova i čisti pušku.

    U to vrijeme muslimani nisu imali artiljeriju pa su vršili nasilna izviđanja da ustanove naše položaje a onda bi se pritajili neko vrijeme. Povremeno bi se približili onim mjestima za koja znaju da su naši rovovi pa bi iznenada napadali.

    Zato me zbunjuje da Heto imao hrabrosti da čisti pušku ispred linije, pogotovo što smo na svim dijelovima linije postali puno oprezniji nego što smo bili do tada! To je bilo vrijeme dok smo očekivali da će se potpisati mir i napraviti politički dogovor.

    Na kraju da kažem da ne sumnjam u tačnost informacija koja dolazi sa više pravaca. Zbog toga sam i rekao da Nešo provjeri svoju tvrdnju, koja je po onome kako se i ja sjećam. Nemojte mi zamjeriti zbog toga jer želim da se podaci koje unosimo budu što je moguće tačniji!
    zaboravljeni- 72038 - 27.07.2012 : F-16 Brioni Vogošća - best (0)

    Pogibija Zorana Bogojevića - Hete


    Zoran ( Nenad ) Bogojević 1962 - 1992Ja sam svoje podatke o poginulim borcima upisivao u ratni dnevnik na dan pogibije nekog borca ili eventualno u naredna 2-3 dana, tako da je nemoguće da je Heto poginuo početkom juna. Uz to da dodam, da je Heto poginuo na Golom brdu od snajpera dok je čistio pušku, a snajper je dejstvovao iz velike daljine.

    Tu priču sam čuo upravo tog dana kad je i poginuo 2. jula 92. Zapamtio sam to veoma dobro, jer je Heto bio poznat u Vogošći kao veliki navijač Zvezde. Pričalo se da je 91. godine u Vinkovcima, po povratku sa utakmice, u sukobu sa navijačima Dinama iz Zagreba izvukao deblji kraj. Nakon opšte tuče u vozu, prošao je sa veoma teškim povredama.

    U Međuvremenu sam u Spomen sobi u Sokocu provjerio i tamo takođe piše da je Zoran Bogojević poginuo 2.7.1992. godine. Prema tome, ovaj podatak je zvaničan jer dolazi iz dva potpuno različita izvora.
    zaboravljeni- 71864 - 22.07.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

    Tomo Milović - zaboravljeni heroj


    Tomo Milović je bio čovjek koji je puno učinio da Vogošća ostane srpska. U onim teškim danima sa početka rata, kada su Srbi iz naselja, zbog medijske propagande, stidno i krišom od svojih komšija dolazili po vojnu opremu i naoružanje, Tomo je sa ponosom obavljao te zadatke i bio jedan od glavnih tvoraca moje prve jedinice, Prve čete Vogošćanskog bataljona.

    U ta teška vremena kapetan Zoran B. je bio komandir čete a stariji vodnik Tomo Milovič njegov zamjenik, alfa i omega svih zadataka. Kao rezervni podoficir nije bio potkovan nekim vojnim znanjem, ali je to nadoknađivao vrijednim radom.

    Bio je samac i sav život je posvetio ratnim obavezama! Poginuo je a da se njegove zasluge za srpsku Vogošću i njegovo ime tako lako zaboravilo! Veliki grijeh i šteta, jer Tomo je bio iz Goražda i nije imao u Vogošći neke velike prijatelje koji bi veličali njegov učinak!

    Nakon što je rat počeo, na komandna mjesta su isplivali "sposobniji" da komanduju i on se povukao iz komandujućeg kadra.

    Danas, nakon toliko godina, nemamo informaciju ni gdje leže kosti našeg heroja, koji je položio svoj život za odbranu Vogošće i Republike Srpske!

    Vječna ti slava Tomo Miloviću!
    zaboravljeni- 71772 - 18.07.2012 : Oko Bijeljina - best (5)

    Bijeljanin Mirko i Škrkar Milorad - Zajko


    Bijeljanin Mirko je bio komandanta Krivoglavačkog bataljona. Poginuo je na Nišićkoj visoravni od metka koji ga je pogodio u vratnu žilu. U tom renutku bio odmah pored mene.

    Nakon njegove pogibije na to mjesto dosao je Nenad R.

    Škrkar Milorad-Zajko - i njegovo ime treba upisati zlatnim slovima u istoriji Vogošće jer je on tog dana na Žuči žrtvovao svoj život da bi spasio nas 7-8 koji smo bili tu, odmah pored njega. Nikada neću zaboraviti njegov pogled u trenutku kada je legao na bombu da bi zaštitio nas.
    zaboravljeni- 71763 - 17.07.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Škrkar Milorad - Zajko


    U podacima poginulih stoji pogrešan datum Zajkinog rođenja, pa molim one koji znaju nešto o tome da pomognu da se to ispravi. Zajko se nalazi u virtualnom groblju "Mali Zejtilik", na spomeniku stoji da je 56 godište , a ispod u tekstu stoji 50 godište. Ja mislim da su ti datumi rođenja pogrešni i da je on rođen 1964. ili 1965. godine.
    zaboravljeni- 71640 - 14.07.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

    Tomo Milović


    F16 Brioni je pomenu ime Tome Milovića. Bio bi grijeh a ne pomenuti ime, čovjeka koji je bio glavni tvorac prve čete Vogošćanskog bataljona.

    U ono vrijeme dok se sve još uvijek radilo u ilegali, Tomo je bio alfa i omega za naoružavanju i postavljanju odbrane na pravcu prema Omladinskoj ulici. Živio je kao samac u "Hotelu Biokovo" i kada je nastalo nepovjerenje prema muslimanskim političarima i narodu, Tomo je ozbiljno shvatio nastalu situaciju i preuzeo na sebe veoma odgovornu ulogu, da formira prvu četu, podjeli naoružanje i opremu i uvede borce u zamišljenu liniju razgraničenja prema muslimanskoj teritoriji koja je bila već dogovorena sa muslimanskim političarima na nivou Opštine Vogošća.

    U to vrijeme Tomo je radio neprekidno, dan i noć

    Kada je prva četa bila več uveliko formirana i spremna za najteže zadatke, Tomo Milović se samoinicijativno povukao sa funkcije zamjenika komandira čete, iz meni nepoznatih razloga, i počeo je da na liniju izlazi kao obočan borac.

    U jesen '92, mislim da je to bio oktobar, počelo je granatiranje naše linije od strane muslimana. Jedna granata je pala u blizini rova broj sedam u kojem se tada nalazio Tomo Milović, i tom prilikom ga usmrtila.

    Tomo Milović je bio veoma hrabar borac, zbog čega je za svoj rad i hrabrost zaslužio da njegov ime bude upisano zlatnim slovima u istoriju srpskog naroda.

    Tomo Miloviću, prvi moj komandire, neka ti je vjećna slava i hvala za sve što si učinio za svoj narod!
    zaboravljeni- 71566 - 11.07.2012 : Mila Tomic Tamo daleko - best (2)

    Branka iz Vogošće


    Ja vidim da se dosta polemiše o Branki iz Vogošćanske brigade. Lepo je što se neko i nje seća! Neša Marković ima dosta informacija o njoj.

    Pozdrav svima i od mene. Nađoh neki članak o Zaboravljenima. Ja nikoga ne zaboravljam a pogotovo neću da zaboravim nekoga ko je pored mene pao i ostao jer nemadoh dovoljno snage da ga izvučem. Neka ti je laka zemlja brate!

    Svaka čast onome ko je osnovao ovaj sajt. Veliki pozdrav!
    zaboravljeni- 71537 - 10.07.2012 : Branka Pavlovic Veliki crljeni. - best (0)

    Boračkoj organizaciji Rogatica


    Porodica smo poginulog borca Ilije Pavlovića. Za ovih 20 godina niko nas nije ni obišao niti pitao kako živimo.. Živimo u Lazarevcu kod Beograda. Kao dobrovoljac je poginuo u selu Štavanj.

    Pavlović Branka
    zaboravljeni- 70072 - 03.06.2012 : Neso Markovic Sokolac - best (1)

    Aleksandar ( Dragiša ) Zečević


    Aleksandar ( Dragiša ) Zečević
    Rođen : 1974
    Poginuo : 1995
    Datum rođenja : 23. 05. 1974.
    Mjesto rođenja : Sokolac
    Datum smrti : 01. 10. 1995. god.
    Mjesto pogibije : Marčete - Mrkonjić Grad
    Sahranjen u Groblju Dovarje - Užice - Srbija.
    Posjedujem i njegovu fotografiju. Postoji li mogućnost da i nju ubacimo pored ovih podataka?

    Hvala i veliki pozdrav !!!

    Nešo,

    molim te da mi fotografiju pošalješ na moj email, slavicnetŽhotmail.com.
    zaboravljeni- 69912 - 29.05.2012 : Vanja Milić Sarajevo - best (1)

    Zoran (Tomislav) Milić


    18.07.1961 - 18.07.1992
    Zoran (Tomislav) Milić - Oklop


    Zauvijek ćes biti u mom srcu, tata volimo te
    zaboravljeni- 69844 - 27.05.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (21)

    Sjećanje na Momira Jeftića - Struju


    Jeste li ikada žalili za nekim koga nikada u životu niste ni vidjeli ni upoznali, pa čak ni njegovo ime i prezime niste znali? Ja i moj drug Oko smo plakali kao mala djeca za čovjekom koji se na ovoj stranici potpisivao kao Struja, a da smo tek nakon njegove smrti saznali da se zove Momir Jeftić.


    Momir Jeftić - StrujaMomir Jeftić se na ovoj stranici pojavio sredinom februara 2009. godine, i na njoj je svakodnevno ostavljao svoje komentare sve do kraja maja 2009. godine. Svojim vedrim tekstovima, punim dovitljivog narodskog humora i šala na svoj račun, ovaj izuzetni čovjek je zadobio simpatije velikog broja posjetilaca ovog foruma...

    Iz njegovog ličnog života smo jedino znali da on bješe rođeni Ilijašanin i da mu je žena sa Nišićke visoravni, pa je zbog toga ona za Momira bila "Šišarika". U jednom svom tekstu Struja primjeti da su mu "šišarike došle glave. "


    Momir Jeftić bi veoma često navodio velike misli poznatih pisaca i umjetnika. Neke od njih postadoše i moje omiljene izreke:

  • Neznanje se ne može naučiti!
  • Bez obzira što ga gledate predeo nije ružan, možda je samo vaše oko rđavo!
  • Kad istina nije slobodna ni sloboda nije istinita.
  • Štof heroja satkan je od laži

    Ponekad, kada bi pomalo pripit došao kući, Momir bi do kasno u noć pisao svoje tekstove za ovu stranicu. U takvim trenucima, kad alkohol "progovori" iz njega, Momir Jeftić bi svoj "književni stil" zamjenio sa citatima velikih narodskih umova. Neke od takvih umotvorina je i sam je iskovao:

  • Sebi ličim na pretis lonac, ako ne popustim onda ću eksplodirati!
  • I ja ću da pomognem, koliko prilike budu dozvoljavale
  • Da poturice ne okuse našeg vaskršnjeg jajeta i zaoblice, crkle bi!

    Momir bi ponekad pisao satima, a onda bi, samo nekoliko minuta nakon što bih mu objavio neki tekst, do mene stizala poruka sa otprilike sledećim sadržajem:

  • "Željko, molim te nemoj objavljivati onu moju prethodnu poruku koju sam ti nedavno poslao. Znaš, danas sam dosta popio pa se bojim da svojim pisanjem nisam nekoga uvrijedio!"

    Opčinjeni njegovim vedrim duhom, "Oko" i ja se dogovorismo da ga te godine u julu mesecu posjetimo u Rogatici, u koju se Struja preselio nakon Dejtona.

    A onda se desi nešto jako čudno! Nakon 25. maja Momir Jeftić se potpuno prestade oglašavati na ovom forumu. Prvih par dana mi to nije bilo previše čudno jer mu se i ranije dešavalo da "odskita" po slavama i svadbama. Narod ga je volio, pa je u svakoj kući bio drag gost.

    Krajem maja 2009. godine, anonimna osoba iz Rogatice ostavi na ovoj stranici poruku sledeće sadržine:

  • "Osoba koja se na ovoj stranici potpisuje kao Struja više nije među živima!"

    Tu poruku nikada nisam objavio, jer sam mislio da se radi o nekoj provokaciji. Par dana kasnije me obuze neka čudna slutnja pa zamolih Oka da nazove porodicu Jeftić i provjeri zašto se Struja više ne javlja. Ubrzo nakon toga do mene stiže tužna vijest da je naš dragi Momir Jeftić doista preminuo.

    Jednog vrelog julskog dana, ljeta gospodnjeg 2009. godine, umjesto na kafu i meze u poštenoj kući Momira Jeftića, Oko i ja završismo na Gradskom groblju u Rogatici. I dok je vjetar neprekidno gasio svjeće, mi smo nijemo stajali ispred ne tako davno iskopane humke i drvenog krsta na kome je pisalo Momirovo ime. Uhvatih Oka kako plače, a pošto je plakanje zarazno, opustih se i ja te suze udariše kao da upravo sahranjujemo nekoga najrođenijeg...

    Kafu smo ipak popili, ali ne kod Strujine žene "šišarike" već kod njegovog brata, takođe velikog lafa, za koga mislim da se zove Neđeljko. Momirova udovica bješe negdje otišla, a zbog njegovih tekstova na ovoj stranici meni pomalo i laknu što je nisam upoznao!

    Međutim, nešto kasnije sam se telefonom čuo i sa gospođom Jeftić i ona izrazi žaljenje što nije imala priliku da nas upozna. Nakon razgovora sa njom ispostavi se da je naš dragi Momir Jeftić bio objektivan u svemu izuzev u pogledu vlastite žene.

    U godinama koje slijede, iz škrtih komentara boraca Ilijaške brigade, upoznao sam Momira Jeftića mnogo bolje nego za vrijeme njegovog života ovozemaljskog. Postalo mi je jasno da Struja nije želio da piše o svom učešću u ratu, a ispostavilo se i da je imao mnogo toga da kaže. Primjera radi, jedan borac Ilijake brigade pomenu da je Struja bio u posadi koja je negdje kod Olova napravila herojski podvig kada je, rizikujući svoje živote, iz neprijateljskog okruženja uspjela da izvuče naš tenk. Saznadoh i to da je naš Struja bio vozač te čelične grdosije, koju je uspio da spusti niz neprohodne gudure obrasle mladim drvećem.

    Ova, a i mnoge druge priče, stvoriše u meni sasvim drugačiju sliku o Momiru Jeftiću - borcu, vitezu, junaku...

    Struja je na ovom forumu objavio 48 komentara. Od njega sam primio bar još toliko poruka privatne prirode, koje sam na na njegov zahtjev izbrisao.

    Kako "Vogošćanin Pravi" reče, Momir Jeftić je bio čovjek koji se rijetko sreće i još teže zaboravlja. Zbog toga, ukoliko ikada u Virtualno groblje budem dodavao i srpske borce koji su umrli nakon završetka rata, Momir Jeftić će svakako biti među prvima!

    Momire Jeftiću, neka ti je vječna slava i hvala milom Bogu što sam imao čast da te upoznam, ako ne uživo ono bar preko interneta!
  • zaboravljeni- 69790 - 26.05.2012 : Slobodan Pajdaković Beograd - best (0)

    Pajdaković (Jovan) Savo


    Pozdrav Željko,

    Pisao sam ti preko E-mail adrese, i da ti zahvalim što si mi odgovorio. Ovim putem šaljem pozdrave svim učesnicima tvog foruma, nebitno koje su vere ili nacionalnosti, samo neka pišu istinu istinu i samo istinu, jer pobjednika u svim ovim ratovima nije ni bilo kada se sve sabere. Neka pišu istoriju, treba će za našu djecu, jer vladari pišu kako im odgovara.

    Šaljem podatka za svog oca koji je poginuo na Perivoju-Žuć, 26. 05. 1993. godine i ako može da se unesu u virtuelno groblje:
    - Pajdaković (Jovan) Savo
    - rođen: 18. 09. 1940 godine Žuč
    - poginuo: 26. 05. 1993. godine Perivoje-Žuč
    - sahranje: groblje Krivoglavci-Vogošća


    Kako da unesem sliku?

    Pozdrav za sve, i dalje ću da pratim forum.

    Slobodane,

    sliku ćeš morati da pošalješ na email.
    zaboravljeni- 69554 - 19.05.2012 : Aco Celo Grbavica, Sarajevo - best (0)

    Bobar i Šine


    Zdravo raja,

    Za momka što je pitao za Bobara:

    Ne mogu sa sigurnšću da tvrdim, ali mislim da je bila 94/95 godina. Bobar je bio na Grbavici, momak je izgledao normalno, nije izgledalo da je ranjen ili povrijeđen ili tako nešto..

    U vezi Šineta

    Šine je poginuo od dinamita, bacio je dinamit koji se odbio od neke grane i vratio prema njemu. Ne sjećam se datuma, ali mislim da je bila 1993. godina. Sjećam se tog dana jer je brujalo Grbavicom.

    Šine je bio mnogo dobar momak, iako ga ja ne poznajem toliko dobro jer je on bio stariji od mene. Na nekoliko dana prije njegove pogibije sam sjedio jedno veče u Drvorijeci sa njim i njegovim najboljim prijateljem i Slađom.

    Koliko se ja sjećam, Šine je sahranjen na Palama. Pričalo se da su iz Beograda došla dva autobusa navijača da ga isprate. Inače sam poznavao Šineta prije rata onako iz viđenja, što kaže naš narod, jer smo bili takoreći komšije u hrasnom ll.
    zaboravljeni- 69522 - 18.05.2012 : Novak Alimpić Beograd - best (0)

    Zvezdini navijači


    Tomislav ( Sreten ) Veljančić 1964 - 1993Ostale Sarajlije bih upitao: Zna li neko da mi kaže nešto o pogibiji Tome (Sretena) Veljančića? Čuo sam oprečne varijante i dan-danas ne znam istinu. Bio je veliki Zvezdaš.

    Za Bobara ne znam dal' je živ, ali sam čuo da mu je transporter prešao preko noge. On je bio visok, crn momak, 1973. godište. Takođe je bio veliki Zvezdaš.

    Za Šineta sam čuo da ga je ubio snajper na Ilijašu u zimu 93/94. godine. Ako neko zna nešto o ovim ljudima neka mi javi.

    Pozdrav svima!
    zaboravljeni- 68970 - 29.04.2012 : Slavka Stojanovic Brcko - best (0)

    Slavko Stojanović


    Javljam se povodom onog oglasa što je jedna žena pisala o porodici Slavka Stojanovića, želim da mi se javi, evo joj adresa Ilićka XII/14, broj telefona 049/212-993 i mejl medena93Žlive. com, mi i dalje živimo u Brčkom.. .. . Javite se čim ovo vidite.
    zaboravljeni- 68820 - 23.04.2012 : Neba Bak Smederevo,srbija - best (0)

    Sanja i Mudrica


    Evo me opet! Kako vreme odmiče, ovaj forum mi je postao duševna hrana i ne mogu a da ne otvorim i vidim da li ima novih priča.

    Da se nadovežem na priču Pravog za Sanju. Naime Sanja je bila istinski heroj našeg rata za razliku od mnogih, jer je devojka imala petlju za sve. U to sam se i sam uverio u par navrata.

    Za nju mogu reći da je bila neustrašiva i gledala je kako da spase tuđi život pri tome ne hajući mnogo za svoj. Bila je to velika ljubav između nje i mog pobratima, Mudrog ili Mudrice. Ja ga pamtim odlično, živ je i zdrav i iz istog smo grada, bili smo na raznim ratištima i on je bio mnogo hrabar borac. Trenutno je u Americi.

    Nikada nisam saznao šta se zapravo desilo između njih dvoje jer je zatvorio dušu za sve, da ne pomenu Pravi šta se desilo sa Sanjom ne bih ni ukapirao dalji tok priče koja traje još od rata.

    On je veoma dobar momak, i da kažem da je zbog svega malo i odlepio. Sada vidim i razlog za to i veoma mi je žao, kao i svakog našeg borca koji ima bilo kakav problem.

    Veliki pozdrav.
    zaboravljeni- 68728 - 21.04.2012 : Mrakovica Kozara Kozara - best (0)

    Milan Pajdavković i Neđo Kovačević


    Pozdravljam učesnike ove stranice i molio bih vas da mi pružite tačnu informaciju o pogibiji dvojice boraca; Neđe (Bože) Kovačevića i Milana Pajdaka. Ova dvojica boraca su mi ostala u pamćenju zbog naših susreta, kako pre, tako i u toku rata. Hvala, Mrakovica

    Milan ( Đorđe ) Pajdaković 1963 - 1992 Neđo ( Božo ) Kovačević 1956 - 1994
    Milan ( Đorđe ) Pajdaković
    1963 - 1992
    Neđo ( Božo ) Kovačević
    1956 - 1994
    zaboravljeni- 68724 - 21.04.2012 : Predrag Bogdanovic Apatin - best (0)

    Predrag Bogdanović


    Postovani čitaoci, imam jednu molbu za Vas! Da li neko zna nešto o Saši Bogdanoviću, poginuo 1993. godine u Benkovcu, tačnije umro u bolnici u Kninu. To mi je brat po ocu. Ako ga je iko od Vas poznavao bio bih vam zahvalan da mi date bilo kakvu informaciju o tome kako je poginuo. Imao je prostrelnu ranu na srcu.
    zaboravljeni- 68620 - 16.04.2012 : LG S.Sarajevo - best (0)

    Savo Purković


    Istine radi, pokojni Savo Purković nije bio u smjeni iz Sokoca. Ubijen je od strane muslimanskog snajperiste a bio je pripadnik 1. sarajevske OM brigade. Ubijen je bez oružja, dok je prelazio aerodromsku pistu, na putu kući.

    Purković (Božo) Savo
    Rođen: 27.01.1967 u Vojkovićima, Sarajevo
    Poginuo: 27.06.1992 Aerodrom; Butmir
    zaboravljeni- 68552 - 14.04.2012 : Miroslav Nedic Guca - best (0)

    Izbjeglice iz Svraka


    Nema potrebe da se veliča Vogošća jer svi znaju da su izbeglice iz Svraka odbranile Žuč, Golo brdo i Ježeve. Zašto niko ne piše o njima, a ni o Krivoglavačkom bataljonu. Slučajno sam bio tamo pa znam istinu.
    zaboravljeni- 68514 - 12.04.2012 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Miomir i Željko Krkeljaš


    Sa velikim zadovoljstvom želim da vam pružim informacije o ovoj dvojici boraca koji su poginuli kao pripadnici Ilijaške brigade.

    Krkeljaš (Stanko) Miomir

    pripadnik 4. pč. 2. pb. , rođen 1966. godine u selu Tičići - Kakanj. Dana 21. 10. 1992. godine u toku napada muslimana na položaj Boškovića do - Odžak, pogođen metkom u lijevu stranu tijela ispod srca. Prebačen u bolnicu "Koran" Pale gdje je umro 22. 10. 1992. godine. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, а posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokolcu.

    Krkeljaš Đorđe Željko

    pripadnik 4. pč. 2. pb. , rođen 28. 04. 1970. godine u selu Tičići - Kakanj. Poginuo 25. 11. 1992. godine u Lješevu. Na položaju u Boškovića Dolu u toku napada muslimana pogođen metkom u predio srca. Do Doma zdravlja u Ilijašu preminuo. Sahranjen je u groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokolcu.

    Lično sam bio prisutan sahrani obojice ovih boraca. Velika je tuga bila prisustvovati sahrani Miomira, jer mu rodbina još nije bila doselila u Ilijaš pa je sahrani prisustvovalo manje od deset osoba. Međutim sve je obavljeno po pravoslavnom običaju uz prisustvo sveštenika. Ja sam održao oproštajni govor, a jedinica vojne policije je obavila počasnu paljbu.

    Sahrana Željka je bila već drugačija jer su bili prisutni i članovi njihovih porodica.

    Dejane, ja se bavim jednim poslom da poginuli borci Ilijaške brigade nikada ne budu zaboravljeni. Naime, ja svaki dan na dane godišnjice poginulih i umrlih boraca Ilijaške brigade na fejzbuku objavljujem njihova imena sa tekstom kao naprijed i sa slikama, ako ih imam. Ako imate mogućnosti, pošaljite mi zahtjev za prijateljstvo na Fejsbuku na ime Adžić Velimir pa ču ga ja prihvatiti, a onda ćete moći tamo vidjeti ovakav pregled, kao za ovu dvojicu boraca, za sve borce Ilijaške brigade. Tamo ćete moći vidjeti i mnogo drugih stvari.
    Pozdrav!
    zaboravljeni- 68492 - 12.04.2012 : Miner Vogosca Vogošća - best (1)

    Zaboravljeni heroji


    Već ranije sam pisao o pokojnom Slađu i njegovom ujaku Ranku Bunjevcu. Obojica su poginula u napadu i herojski.

    U početku je Slađo je bio kod mene u jedinici. Nekoliko puta smo zajedno išli u izviđanje. Nisam ga mogao obuzdati! Bio je ludo hrabar i nekoliko puta smo dopuzali do samih rovova. Jedva sam ga spriječio da upadne u neprijateljsku liniju jer sam bio siguran da bi se poslije teško izvukli. Pošto sam mu poznavao roditelje, na kraju sam ga ipak zamolio da ode u semizovačku jedinicu pošto su tamo i stanovali.

    U napadu, kada je poginuo pokojni Špiro, Srđo je izašao mnogo naprijed i ranjen je pa ga je pokojni Špiro izvukao i kad se vratio nazad i on je pokošen.

    Na napadu na Golo brdo desila se ista stvar, izletio je naprijed očistio je dva rova i kada je došao pod treći zbog konfiguracije mu je bilo nezgodno i rov je bio iznad njega. Ovi su ga zasuli bombama. Jedna bomba je uletila u transeu i eksplodirala. Da je nosio šljem možda bi i preživio! Poginuo je od sitnog gelera veličine vrha igle koji ga je pogodio u celo. Ni tada ga niko nije mogao zaustaviti jer kad bi nanjušio neprijetelja kretao bi kao bik i teško ga je bilo pratiti.

    Šteta, bio je krasan momak i viječna mu slava.

    Pokojnog Mocu sam poznavao, među prvima smo upali u "Pobedu" Goražde ali o tome drugi put. Herojski je poginuo, nažalost tada nisam bio tu ali su mi drugari pričali. Slava i njemu kao i svim onima koji položiše svoje živote za domovinu a danas niko ne piše o njima.

    Miner.
    zaboravljeni- 68491 - 12.04.2012 : Dejan Nedođija - best (0)

    Željko i Miomir Krkeljaš


    Ova dva borca Ilijaške brigade su, čini mi se, poginuli krajem '92. god. Inače oni su izbjegli iz okoline Kaknja.

    Ko su bili Željko ( Đorđo ) Krkeljaš i Miomir ( Stanko ) Krkeljaš. Znam da su poginuli u kratkom vremenskom periodu. Preneseni su na Vojničko groblje u Sokocu. Postoji greška na grobu Miomira. Naime o čemu se radi. Njegovo ime nije Momir kako to na grobu piše nego Miomir zvani Mine. Ne znam kako je do greške došlo ali sam 100% siguran za njegovo ime.

    Zamolio bih gospodina Velimira da ako može malo opsirnije napise o njihovim pogibijama. Pohvala za gospodina Željka koji radi fantastičan posao održavajući ovaj sajt i jedna mala zamerka svim učesnicima foruma. Svi dobro znaju da je se Srpsko Sarajevo odbranilo velikom zaslugom Srba koji su izbjegli iz Zenice i Kaknja koji se skoro nigdje ne pominju. Sve u svemu zamjerka je bila mala :)

    Nastavite da pišete istina se mora znati!

    Miomir Krkeljaš
    (1966-1992)
    Željko Krkeljaš
    (1970-1992)
    zaboravljeni- 68478 - 11.04.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Mićo Četnik


    Poštovani,

    Miću Sprečakovića, zvanog Mićo Četnik, sam lično poznavao. On bješe oniži čovjek, ali dobro građen. Na njemu se posebno isticala njegova duga, gusta, žuta brada. Mislim da je već tada imao negdje između 45 i 48 godina.

    Mićo je prošao sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji: Borovo selo, Vukovar, Baranju.. . Nije bilo mjesta gdje ga nije bilo!

    Miću sam upoznao u Ilijašu, otprilike mjesec dana nakon početka rata. Pošto je već tada bio prekaljen borac, on je radio stvari koje su bile nepojmljive za mnoge Srbe - u to vrijeme i na tom području.

    Primjera radi, on bi često odlazio u izviđanje na protivničku stranu i vrlo često dovodio "žive jezike" tj. neprijateljske zarobljenike. Jednom prilikom je zarobio pet muslimana, od kojih je jedan bio pripadnik Specijalne policije. Natjerao ih je da se popnu na Tamić, jedan muslimanski vojnik je morao da vozi dok ih je Mićo držao na nišanu. I tako, pravim čudom je uspio da ih, skupa sa tamićem, žive i zdrave prevede na srpsku stranu. Kada je jedan od ilijaških boraca prepoznao tog muslimanskog policajca (mislim da se zvao Kenan ili Kemal) nisu mogli da vjeruju vlastitim očima koga je Mićo zarobio.

    Drugom prilikom su neki Ilijašani pobjegli sa linije. Mislim da se radilo o njih pet. Jedan od njih (nekada civilno lice pri JNA) je kasnije radio kao magacioner u 27. PoB, skladište Misoča. I upravo mi je prijatelj od tog magacionera pričao kako im je sledeću noć Mićo oduzeo puške i podjelio po dvije bombe rekavši:

  • "Evo vam po dvije bombe! Ukoliko muslimani napadnu, prvu bacite na njih. Ukoliko se ne odbranite, drugu aktivirajte da se sami pobijete, jer bolje vam je i to nego da vas ja nožem koljem!"

    Sledećeg jutra su ovi borci molili komandanta da im vrati puške, uz čvrsto obećanje da nikada više neće pobjeći sa linije. Takođe su tražili u komandi da otjeraju Miću.

    Jednom prilikom se Mićo uvukao u muslimanski rov i likvidirao trojicu muslimana. Međutim, ni to mu nije bilo dovoljno, nego je u tom istom rovu čekao nekoliko sati, da se pojavi komandir linije koji je bio u svom redovnom obilasku rovova. I njega je ubio!

    Opet jednom drugom prilikom, Mićo je, izviđajući u nekoj šumi, opazio tragove u snijegu. Kažu da je na tom mjesu čekao punih dvanaest sati, a kada je naišla jedna omanja grupa muslimanskih vojnika, on je otvorio vatru i gotovo sve ih pobio.

    Eto, to su bili neki od Mićinih doživljaja sa početka rata!

    Nakon završetka rata, put me jednom prilikom nanese kroz Sombor. Ne znam kako, ali u razgovoru sa mojim domaćinom pomenuh Miću, pa mi on predloži da odemo da ga posjetimo.

    Petnaest minuta kasnije, sjedili smo u nekom selu i pričali sa Mićom. Nažalost, ime sela sam zaboravio. Mićo bješe sasvim drugačija osoba u civilu. Djelovao je sasvim obično i nimalo zastrašujuće!

    U toku ovog mog kratkog gostovanja kod Miće, on se uglavnom žalio na ženu koja ga je ostavila, na lokalnu vlast i policiju. Pričao nam je koliko je puta bio u zatvoru i koliko su mu pušaka, bombi i municije policajci odnijeli iz kuće.

    Mislim da mi je tom prilikom rekao i da ga je Ratko najurio iz Ilijaša, vjerovatno zbog njegovog bahatog ponašanja prema srpskim vojnicima, a čini mi se i prema muslimanskom civilnom stanovništvu.

    Prije nekoliko mjeseci sam se čuo preko Skajpa sa jednim srpskim dobrovoljcem, koji se na ovoj stranici potpisuje pod pseudonimom "Somborac". Upitao sam ga i za Miću i meni se sve čini da on reče da je Mićo - umro.

    Lično mislim da Mićo nije bio primjer uzornog srpskog borca. Ovo tvrdim, prije svega, zbog toga što ovaj "Rambo" nije priznavao ni jednu vlast, ni jednu vojnu komandu. Mićo bješe paravojna jedinica sastavljena od samo jedinog srpskog dobrovoljca. Ipak, što više razmišljam o Mići sve mi se više čini da u prethodnom ratu nisam sreo, a ni upoznao, ni jednog borca hrabrijeg od Miće Sprečakovića.
  • zaboravljeni- 68475 - 11.04.2012 : F-16 Brioni Vogošća - best (0)

    Zaboravljeni heroji


    Vidim da postoji i rubrika o zaboravljenim herojima iz proteklog rata. Mislim da neki baš nisu zaslužili da ne budu pomenuti, pogotovo oni što su herojski dali svoj život.

    Mnoge su priče već ispričane o Bori Radiću, komandantu specijalnih jedinica u Vogošći, koji je poginuo nakon samo 3 mjeseca rata. Sa svojim izuzetnim fizičkim predispozicijama i harizmom, bio je preodređen za vođu od samog početka.

    Šta reći za Miću Vlahoviću? Njegova pogibija na Treskavici krajem 94. godine je šokirala cijelu Vogošću. Mnogi nisu vjerovali da taj momak uopšte može poginuti. Bilo je nevjerovatno da neko sa svojih 24 godine raspolaže takvim vojničkim vještinama. Bila mi je čast što sam poznavao ovog momka sa srcem od čelika.

    Ako postoje živi heroji, to je svakako legendarni komandant Dragan Josipović. Svojom pojavom je ulijevao sigurnost i dao ogroman doprinos u proteklom ratu. Bilo ih je još, ali ih neću imenovati. Neki od njih čak posjećuju i ovaj forum.

    Međutim, ima i onih o kojima se ponekad nešto i napiše, a o nekima gotovo ništa.

    Radenko Galinac je već pominjan. Pregurao je cijeli rat, bio u mnogim akcijama, prošao sve i svašta i poginuo nesretnim slučajem od NATO bombe na samom kraju rata.

    Momčilo Močević, u je bio u skoro svim akcijama među prvima, poginuo 94. god, ali nije mnogo pominjan.

    Milorad Škrkar i njegov herojski čin i pogibija na Žuči 92.

    Slađan Okilj je, čini mi se, tek bio punoljetan u vrijeme pogibije na Visu 93. Čuo sam da je sa luđačkom hrabrošću uskakao u muslimanske rovove i tranšeje. Mislim da ga niko do sada nije pomenuo.

    Božu Kovačevića sam znao iz viđenja, poginuo na Lađevićima 94. Po verziji za koju sam čuo, pružao je otpor bez povlačenja, na mitraljezu do poslednjeg metka. Kao u partizanskim filmovima. Tipičan primjer herojske pogibije.

    Tomo Milović, prvi komandir linije Ugorsko, poginuo u jesen 92. na liniji od granate. Nije pominjan nigdje.

    Mogao bih nabrajati još dosta i neka mi oproste porodice onih, koje ovaj put ne pomenuh, ali zna se ko je bio heroj. To se nikad ne može i ne treba kriti ni zaboraviti.

    P.S. Jedno pitanje za pripadnike Ilijaške brigade. Čuo sam u početku rata za izvjesnog Miću Sprečakovića. Zvali su ga "Rambo" iz Ilijaša. Ko je zapravo bio taj čovjek i da li je danas živ?

    Slađan Okilj
    (Nikola)
    (1974-1993)
    Momčilo Močević
    (Živko)
    (1963-1994)
    Milorad Škrkar
    (Živko)
    (1956-1992)
    Božidar Kovačević
    (Obrad)
    (1938-1994)
    zaboravljeni- 68440 - 10.04.2012 : Luna - best (0)

    Šorak


    Ne znam da li će neko od njegovih saboraca odgovoriti, uglavnom, Šorak je poginuo na pravcu od Mrkonjić grada prema Sitnici, otprilike 3-4 kilometra prije Sitnice. Bio sam sa jedinicom lijevo krilo njegove jedinice, a sa naše lijeve strane je bila jedna jedinica Tigrova.
    zaboravljeni- 68435 - 10.04.2012 : Oko - best (0)

    Cvrletova i Šorkova pogibija


    To jutro smo sjedili na nekim balvanima u selu Sitnica i pili kafu: Šorak, Cvrle, mali Fracuz, Sanitetlija i ja. Znali smo da se taj dan ide napred i razgovarali o tome kao i uvjek o onome (šta ako) pošto sam ja bio ranjen na Goraždu a Cvrle i Šorak su me tom prilikom nosili.

    Počeli su da me zezaju da se ne brinem jer su oni tu ako bude trebalo da me ponovo nose, da bi Cvrle prokomentariso kako više neće nositi mene jer je on došao na svoju teritoriju (iz tog kraja su mu korjeni) i da će on tu ostati.

    Na tu njegovu priču ja sam zagalamio i rekao da ne priča gluposti i da tog dana nigdje ne ide. Na tom nam je Šorak rekao da i on ima nekakav loš predosjećaj.

    Moram napomenuti da sam i ja prije ranjavanja isto tako govorio Pokojnom Moci. Posle kafe smo se razišli i krenuli svako na svoj zadatak. Najprije je došla vijest da je Cvrle poginuo, što me je jako pogodilo, a pogotovu nakon one njegove jutarnje priče. Sat vremena kasnije dolazi za mene još strašnija vijest da je i Šorak poginuo. Tada je Draganovoj kćerci bilo oko 40 dana, a danas kada gledam nju kao da gledam njega.

    Draganu Šorku su javili da su njegova dva mlada vojnika ranjena i on je pošao da ih vidi. Međutim, otišao je na pogrešnu stranu, tako da je neprijatelju pao u ruke. Našli smo ga tek poslije nekoliko dana. Po svemu sudeći, živ im nije pao u ruke ali se vidjeli da su ga nakon njegove smrti....

    Neka im je vječna slava!
    zaboravljeni- 68308 - 05.04.2012 : Nenad Grujic Beograd - best (1)

    Duško Malović


    Duško Malović je ubijen 12. decembra 1994. godine u Beogradu, zajedno sa Goranom Vukovićem, kod pozorišta Bojan Stupica, u ulici kralja Milana. Goran Vuković je sedeo na mestu vozača, a Duško Malović na mestu suvozača. Atentatori-ubice su ih ubili u trenutku kad je Goran Vuković krenuo da upali svoj BMW 850, ruke su mu bile na volanu, tako da nije imao vremena da izvuče pištolj koji je stalno nosio sa sobom.

    Ni Goran ni Dušan nisu imali nikakve šanse da prežive atentat, s obzirom da su atentatori iskoristili to što su njih dvojica bili u vozilu i nisu imali velike mogućnosti da se odbrane, a atentatori su bili vrhunski profesionalci - možda su se prekalili i na nekim od brojnih ratišta u bivšoj SFRJ.
    zaboravljeni- 68122 - 30.03.2012 : Pero Nišić Beograd - best (0)

    Pitanje za Džinića


    Zanima me da li neko zna kako je poginuo dobrovoljac sa Kosova tj. iz Prištine Džinić, čini mi se u toku 1993. godine. Pričalo se u Prištini da su ih opkolili u nekoj kući pa se on i još jedan srpski borac nisu hteli predati nego se bombama digli kuću u vazduh da ih balije ne bi zarobile žive.
    zaboravljeni- 66203 - 01.03.2012 : Ahmet Halilović Srednje - best (0)

    Pogibija Motika Mlađe


    U mom narodu kažu o mrtvim sve najbolje. Prigovaram da je Motika Mlađo poginuo u Medojevićima, na ime gospodin je ranjen u Medojevićima a umro je u Sokolcu.

    Nek mu je slava! Njegova majka Šimša danas živi na Krivajevićima zaboravljana od svih.
    zaboravljeni- 65763 - 26.02.2012 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Zdravko Đorojević - Firgo


    Zdravko Đorojević - FirgoZdravko Đorojević - Firgo je jedan od mnogobrojnih poginulih boraca Vojske Republike Srpske kojeg se, sem njegove rodbine i najbližih prijatelja, niko više i ne sjeća.

    Rođen je 20. 07. 1963. godine, a poginuo 12. 11. 1993. godine. Iza njega su ostali kćerka Jovana i sin Đorđe koji sada imaju 21 i 19 godina. Jovana se pomalo i sjeća svoga oca, što se ne bi moglo reći i za Đorđe, koji je imao svega 15 mjeseci kada je Zdravko položio svoj život na braniku svoje otadžbine.

    Kako reče Zdravkova sestra: "Oni koji su Zdravka voljeli, nosiće ga u srcu i duši dok su god živi!"

    Zdravka se dobro sjećam iz vremena dok smo provodili dane u školskoj klupi. Da ne bude zabune, djelio nas je generacijski jaz od tri godine, tako da ne mogu reći da sam mu bio drug, a pogotovu ne prijatelj. Ipak, i sam pogled na ovu njegovu sliku, probudi u meni uspomenu na jednog tihog, mirnog i relativno povučenog dječaka.. .

    Zdravko biješe sasvim običan, ili bolje rečeno sasvim normalan dječak. Kao i većina nas, "običnih" momčića, Zdravko se ni u čemu nije posebno isticao. Bio je prosječan u školi, sportu, odjevanju i svemu onome u čemu se horda nezrelih srednjoškolaca nadmetala i dokazivala, te tako sama sebe vaspitavala za ulazak u svijet pohlepnih i sebičnih ljudi.

    I upravo zbog Zdravkove "prosječnosti", i nakon toliko vremena uspomene na njega izazivaju nekakvu blagu toplinu u srcu. U isto vrijeme, imena svih onih "gozonjinih sinova" preplanulih od ležanja na jadranskom suncu, već odavno su izblijedila iz sjećanja.

    Možda će neki od vas pomisliti da bih ja trebao Zdravkovom sinu Đorđu napisati nešto sasvim drugačije. E, pa ne mogu, jer nisam bio tu pokraj njegovog oca da svjedočim u kakvog je čovjeka izrastao onaj kržljavi dječarac, čiji lik lebdi ispred mene kada god razmišljam o Zdravku. Međutim, iskustvo nas uči da prosječnost stvara dobre ljude i još bolje očeve, sinove, supruge. I zato vjerujem da je Đorđe izgubio mnogo zbog toga što nije imao prilike da sačuva uspomenu na svoga oca.

    Neka je vječna slava Zdravku, i veliko hvala svim poginulim srpskim borcima.
    zaboravljeni- 64902 - 23.02.2012 : Somi Lutalica Kanada - best (0)

    Odgovor za Zorana Anđića


    Zamolio bi gospodina Zorana da ne lupa gluposti! Njegov tekst koji je napisao nema nikakvog smisla. To su sve priče rekla kazala. Smatram da ako neko ne poznaje neke događaje, ne treba da priča o njima. Boro Radić nije strepio ni od koga, a kamo li od srpskih boraca. U Dijani smo cugali za vrijeme rata. Ti nemaš pojma ko je ko, samo nagađaš bez ikakve veze.
    zaboravljeni- 64802 - 22.02.2012 : Zoran Ađić Brčko - best (1)

    Mladen Savić


    Borise,
    Svaka čast na tekstovima! Mislim da možda ne bi trebao omalovažavati vogošćanske i ilidžanske borce jer nisu ništa manje niti slabije ratovali od ilijaških, ali je ipak najbitnije da pišeš i da se sve ovo ne zaboravi.

    Dobro je i da si spomenuo Josipovića a i Mladena Saviša. Za Mladena sam čuo sve najbolje, a i znam ga iz rata. To je jedan pošten i častan čovjek iz bogate porodice, koji je pred sami početak rata provalio u muslimansku firmu "Ozrenka" i u saradnji sa tadašnjim načelnikom Miloradom Marićem, pronašao krvnu plazmu koja je uzimana Srbima i prodavana u Evropu. Tu je pronađeno i nešto kafe i oko 50 tona šećera, pa je sve to podijeljeno okolnom stanovništvu.

    Mladen je sa Ćutom bio predratni vlasnik kafe-bara "Dijana" u Ilijašu, ali ni jednog dana u ratu nije dozvolio da taj kafić radi, sve dok srpski borci ginu na linijama. Nije želio da zarađuje na muci naroda. Gdje god je bila neka akcija, Mladen je učestvovao i ni komandant Josipović, a ni komandant Božo Savić nisu htjeli da rade ništa bez njega. Tako je bilo i u toku poslednje ofanzive 1995. godine, kada je Mladen vraćao izgubljene linije i tom prilikom nije išao kući puna dva mjeseca, svek dok se ofanziva nije završila. Ko god je iz Ilijaša, sjetitće se kada su mu namjestili ono ubistvo komandanta artiljerije, ali i to je nas Mlađo izdržao.

    O kakvom se čovjeku radi govori i to što je u željezari sakupljao bakar i prodao ga za 7000 DM Hrvatima u Kiseljak da bi platio advokata za srpskog borca Blagoja Skoču koji je u samoodbrani ubio nekog muslimana u Srebrenici.

    Nakon toga je Mladen navodno bio u komesarijatu za izbjeglice u Brčkom i tu je pomogao Srbima iz Sarajeva da nađu smještaj i jedini je iz tih komesarijata koji nije uzimao novac za smještaj izbjeglica. Trenutno živi u Brčkom sa svojom suprugom koja radi u bolnici Brčko kao medicinska sestra a on je koliko čujem nezaposlen. Zar takvi heroji u ovom društvu nemaju gdje da rade?

    Volio bih ako neko zna nešto više o Mladenu Saviću da o i to napiše ovde. Da se ne zaboravi! Kažu da je i pokojni Boro Radić strepio i drhtao pred njim.
    zaboravljeni- 63862 - 18.02.2012 : Neba Bak Smederevo,srbija - best (0)

    Potrebna pomoć


    Postovani g. Željko,

    evo da se javim u vezi prošlog teksta u kome sam vam pisao o komandantu Buci i o Paji, poginulom drugu i saborcu. Pošto se ja ne snalazim baš najbolje kako da Vam odgovorim na Vaš email, tj. trebalo bi mi objasniti kako da Vam dostavim papirologiju od pokojnog Paje ( umrlicu, slike groba ) i podatke kako bi stupili u kontakt sa Bucom. Za to ste iskazali želju, a u ovim trenucima njemu je jako potrebna Vasa pomoć. Moj komandir će Vama objasniti i dati podatke o još jednom poginulom borcu iz mog grada jer ja nikog od njegovih ne poznajem, a Buca je upoznat sa činjenicama, i kao što rekoste da ne treba nikog izostaviti. Pozdrav braći Srbima i Vama g. Željko.
    zaboravljeni- 57684 - 22.12.2011 : Neba Bak Smederevo,srbija - best (2)

    Zaboravljeni junaci


    Odavno se nisam javljao, ali pomno pratim sva dešavanja na ovoj stranici.

    Posle dugog niza godina i uzaludnog traženja, uspio sam da pronađem svog prijatelja Bucu, nekadašnjeg komandanta Jurišnog odreda Vogo_šća, upravo kao što sam to u prethodnom javljanju i objavio. Komandir Buca se trenutno nalazi u bolnici, gde se oporavlja od operacije srce i čeka na još neke pregleda za još jednu operaciju. To mi je prenela njegova supruga. Eto, moj komandir bije svoju najtežu bitku, pa kako do sada nije izgubio ni jednu na frontu svi se nadamo da ni ovu neće izgubiti.

    Mnogo mi je žao naših boraca koji tako zaboravljeni od strane svih nas, a koji poput mog prijatelja nemaju nikakva primanja, sa porodicama žive kao podstanari, veoma često bolesni i iznemogli od suvišnih borbi za opstanak, a najviše sa državom koja gleda samo svoje interese, a borci koji su svoje živote davali za nju sada su zapostavljeni. Ta ista država je za vreme rata jurila svakog vojno-sposobnog muškarca da po svaku cenu brani njene interese, a sada posle toliko godina naši borci su u bezizlaznoj situaciji.

    Javljam se iz Srbije, a bio sam učesnik vašeg rata i sa moje tačke gledišta, jadno je ovo što država čini sa svojim herojima. Žao mi je što ne mogu da budem donator bilo koje akcije jer je i kod nas haos, nezaposlenost, nema posla za mnoge, a ako krene na bolje rado ću se odazvati gospodinu Željku za učešće u nekoj akciji.

    Moj glavni razlog za javljanje je što će najverovatnije biti potrebna izvjesna novčana sredstva za dalje lečenje komandira Buce, mada smo svi za to da mu ništa ne bude potrebno, ali niko ne zna šta nosi dan, a šta noć. Toliko puta je ranjavan, i toliko ožiljaka nosi iz puno bitaka pa zato smatram da je dosta toga zaslužio od države jer je on po mnogima živi heroj sa Sarajevskog ratista.

    Naka je Bog na pomoći mom Buci, ali i svima ostalima koji imaju slične sudbine. Gospodine Željko, jednom sam Vas pitao i niste mi odgovorili za borce iz Srbije koji su poginuli u toku rata na podrucju Sarajeva, tj. da li ce i pokojni Dejan Pantić biti bilo kako upisan u Vasu istoriju. Negde sam na forumu pročitao da imate dosta posla oko toga ali mene iskreno i konkretno zanima da li će biti mesta i za njega. On je poginuo u akciji 1992. godine na proboju linije od Hotonja ka Kobiljoj glavi.

    Svim pravoslavcima i mojoj braci iz Republike Srpske čestitam predstojeće praznike.

    Poštovani,

    svakako bi trebalo da svi poginuli borci budu zabilježeni na stranicama srpske istorije. Pri tome posebno trebam da naglasim da su srpski dobrovoljci iz Srbije nepravedno zapostavljeni pa BORS Republike Srpske veoma često nema nikakvu evidenciju o njima. Tipičan primjer je Mićo Vlahović koji nije nigdje upisan, a njegovo ime se jedino pojavljuje na ovoj stranici i desetini drugih internet prezentacija koje su "pokrale" naše tekstove.

    Ni Dejan Protić ne treba da bude nikakav izuzetak. Nemam ništa protiv da i njega uvrstim u Virtualno groblje, ali mi za to trebaju i nekakve pouzdana informacija i podaci o njemu: gdje je sahranjen, slika groba... Naravno, bilo bi dobro i da njegovi saborci opišu njegovo učešće u ratu.

    Napominjem da je jedini i pravi način da se naši pali saborci ne zaborave, da se prijave u spiskove BORS-a, po proceduri koju nalaže ova organizacija.

    Ista stvar je i u pogledu Buce. Trebalo bi pisati i o njemu, kao i o svima drugima. Ja sam lično zainteresovan da ga upoznam, pa bih te molio da mi se javiš na slavicnetŽhotmail.com sa informacijom kako mogu da ga kontaktiram. To isto važi i za tebe.

    Pozdrav,
    Željko Tomić
    zaboravljeni- 52142 - 14.11.2011 : Udovica RS - best (0)

    Branislav i Slavko Stojanović


    Pozdrav svim posjetiocima, posebno prijateljima!

    Želim odgovoriti na pitanje koje je postavio "Januar 93" o Slavku Stojanoviću. Nažalost, nisam poznavala Slavka, ali sam njegovu porodicu poznavala dobro! Slavko je, koliko se sjećam, poginuo 1. Januara 1993. godine, mislim da je ubijen snajperskim metkom, na liniji Ugorsko. Najtužnije od svega je što njegovo dvoje mlađe djece nikada nisu upoznali svoga oca. Oni su rođeni sedam mjeseci nakon njegove smrti. Slavko je u trenutku smrti imao dvoje djece, sedmogodišnjeg Marinka i šestogodišnju Draganu. Supruga Cvija, žena heroj, koja je u trenutku Slavkove pogibije bila u drugom mjesecu trudnoće, odlučila da zadrži i očuva trudnoću, pa su joj u julu rođene dvojke, djevojčice Slavka i Slavenka.

    Ova porodica je izbjegla sa područja opštine Vareš i nastanila se u Svrakama, opština Vogošća. Često sam ih posjećivala u toku rata, ako bi se pojavili kakvi donatori, ja bi ih vodila da posjete upravo njih. I meni samoj davali su snagu da prebrodim svoje nevolje, iako su mi se one u poređenju sa njihovim problemima činile malim.

    Mislim da je 1994. godine, poginuo i Slavkov brat, Branislav, a da je treći brat, koji je bio komandir čete, teško ranjen, u poslednjoj ofanzivi na Vogošću, u juna 1995. godine.

    Cviju sam poslednji put vidjela u Brčkom, par godina poslije rata, potražila me je kad sam bila u posjeti rodbini, da bi mi se obratila za pomoć. Nažalost, tada i sama izbjeglica, nisam joj mogla pomoći.

    Toliko o porodici Stojanović od mene, ako neko zna gdje i kako danas žive, molim da napiše!
    zaboravljeni- 48462 - 03.11.2011 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Goran Erić


    Erić (Radoslav) Goran, pripadnik Inžinjerijske čete Ilijaške brigade, rođen 28. 08. 1976. godine u Zenici, neoženjen. Poginuo 17. 06. 1995. godine u mjestu Pijesak " Banjer. Pogođen metkom iz streljačkog oružja. Sahranjen u groblju u Ilijašu, a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu.
    Trenutno se nalazi na stranici Groblje SRK pod slovom E. Tamo možete pronaći i njegovu sliku pa pogledajte jer ja u svojoj evidenciji nemam ni jednog drugog Gorana Erića.
    zaboravljeni- 48422 - 02.11.2011 : Podgora - best (0)

    Goran Erić


    Pozdrav svima,
    da li postoji neko na ovom forumu ko mi mogao dati više informacija o tome kako je poginuo Goran Erić?

    hvala
    zaboravljeni- 45822 - 07.10.2011 : Neba Bak Smederevo-Srbija - best (0)

    Dejan Pajić - Paja


    Siđoh do grada da završim neki posao u vezi radne knjižice, kad ugledah meni dobro poznatu ženu, sada već staricu, skrhanu za sve ove godine. Meni odmah nagrnu sećanja na Vogošću 1992. godine. Naime, ta žena-starica je majka od mog pokojnog druga Dejana Pajića, zvanog Paja, koji je junački poginuo u Vogošći 1992. godine...

    Prošlo je od tada puno godina pa više nisam siguran gde se to desilo, ali mislim da je to bila akcija u Hotonju, verovatno u septembru mesecu. Paja je pokušao da spasi nekog klinca, čini mi se iz Arilja ili Aranđelovca, ali ga je tom prilikom pogodio metak iz snajpera.

    Eto toliko, samo da se ne zaboravi još jedan pali heroj za odbranu Republike Srpske od najezde Turaka. Ovom prilikom apelujem na sve one koji su poznavali nekog od poginulih junaka, da ih opišu kako se ne bi zaboravilo.

    Moj drug Paja nije morao da pogine, ali mu se to desilo zbog nepromišljenosti Mladića, koji nije shvatao rat. Paja je bio velikog srca i odmah je priskočo u pomoć drugu u nevolji. Neka mu je večna slava i hvala.

    Još samo da napomenem da sam nakon 16 godina pronašao Bucu, mog prijatelja i komandira moje jedinice iz Vogošće. O njemu sam već ranije pisao. Ovom prilikom pozdravljam mog prijatelja Bucu i svu srpsku braću kao i gos. Željka.
    zaboravljeni- 40922 - 16.09.2011 : Branislav Margetic Nevesinje - best (0)

    Samir Margetić


    Molim te Velimire nazovi me na broj 065952584. Ja sam sinovac Samira Margetića. Imam neke podatke o Samirovoj tj. mojoj porodici koje bi ti valjali...
    zaboravljeni- 40582 - 14.09.2011 : Branislav Margetic Nevesinje, RS - best (0)

    Samir Margetić


    Molio bih da mi se javi Velimir iz Ilijaša, onaj što je pisao o Samiru Margetiću. Ja sam Samirov sinovac, tj. Borov sin.

    Branislave,

    Pokušao sam da te kontaktiram, ali si izgleda ostavio pogrešan email. Javi mi se ponovo, putem ovog foruma ili na email slavicnetŽhotmail.com
    zaboravljeni- 40082 - 10.09.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Radenko Galinac - Gali


    Na današnji dan prije šesnaest godina, zauvjek nas je ostavio srpski heroj, Radenko Galinac - Gali!

    NATO agresor je razarjući srpsku zemlju odneo mnoge nedužne mlade živote a među njima i velikog srpskog heroja Galija! Gali je 10 septembra 95' otišao u vječni mir ostaviši veliki bol u našim srcima!

    Gali, neka ti je vječna slava za sva tvoja viteštva koja si učinio za svoj narod! Hvala ti!!!
    zaboravljeni- 38462 - 03.09.2011 : Natasha - best (0)

    Zaboravljeni: Miša Vojinović


    Duže vremena pratim forum jer sam i sama bila učesnik mnogih događaja opisanih ovde. Kao dobrovoljac iz Srbije, dosla sam najpre u Rajlovac na aerodrom, zatim smo bili u Ilijašu, Vogošći... Bili smo smešteni u onom hotelu Biokovo. Svedok sam pogibije mnogih, a ovom prilikom želim da napomenem najpre ime Miše Vojinovića, koji je poginuo na Žuči. Telo smo mu preneli u Beograd i sahranjen je na groblju na Belim vodama. U nalazu obdukcije mu je pisalo da je umro od posledice udara tramvajem na Slaviji.

    U tom paklu, toga dana su ranjeni i Jagodinac Goran Beneš, koji je ostao bez ruke, zatim momak koga smo zvali Ciga, pravo ime mu ne znam na žalost ali znam da je ostao i bez ruku i nogu, inače je iz Beograda dosao sa nama, pretpostavljam da je tamo i živeo.

    Pažljivo sam isčitala sve ove stranice i mislim da nisu nigde pomenuti pa želim da to ovom prilikom ispravim i da kažem da postoje ljudi kojima se prava imena čak i ne znaju, već uglavnom nadimci a bili su pravi i istinski junaci našeg vremena.

    Želim vam sve najbolje u daljem radu i vašim naporima da se istina koliko-toliko zaokruži.
    zaboravljeni- 37522 - 18.08.2011 : Bogdan Nikolić Sombor - best (0)

    Ašpriljske stijene


    Poštovani gosp. Tomić,

    obraćam se borcu 2. romanijske motorizovane brigade pod pseudonimom Neseob (36402 od 30. 07. 2011 god. ) i molim ga da pokuša sa više detalja da opiše događaje iz maja meseca 1994 god, (Vaskrs) odnosno napad Armije BiH na linije Vojske Republike Srpske u reonu Ašpriljske stijene i dela Slivanjskog brda.

    Veoma bi bile korisne informacije u smislu da navede ime komandanta VRS u navedenom rejonu, komandira vodova ili imena osoba koja bi mogla imati neke bliže informacije o samom napadu i događajima posle napada, vreme napada, vremenske prilike, u kom smeru se povlačila VRS, mesto gde je zaustavljeno povlačenje VRS, imena i prezimena poginulih boraca, imena i prezimena zarobljenih boraca, jedinice VRS koje su učestvovale u vraćanju izgubljenih linija te koja je sudbina zarobljenih i poginulih, da li su razmenjeni, gde i kada? Da li je upoznao borca Dragomira Nikolića. Ili možda ima informacije sa kim se i gde u toku napada nalazio Dragomir Nikolić.

    PS. Link koji je Nesob naveo u svom pismu nisam uspeo pronaći na internetu, ne znam da li je data ispravna adresa?

    Pozdravljam sve posetioce sajta slavicnet.com.

    S poštovanjem,
    Bogdan Nikolić

    Bogdane,

    Izbriši prazninu nakon upitnika u linku o kome govoriš i link će raditi.
    zaboravljeni- 36482 - 01.08.2011 : Saborac - best (0)

    Boro Perišić


    Ja sam Boru poznavao još iz Osnovne škole, dok je radio kao policajac u Varešu i tokom njegovog boravka na Okruglici bili smo često u kontaktu. Ne poriče niko da on nije imao kvaliteta i zasluga Baš zbog toga mislim da je mogao učiniti i više da se nije počeo baviti "sporednim stvarima".

    Poginuli borac, koga je Boro dovukao na Brgule bio je Andjić, mislim da se zvao Neđo. Bio sam na sahrani, na Šikuljama i tu sreo i Boru.

    Taj Tomo Veljančić bi mogao da bude sa Planinice, selo sa druge strane Vareša, a poginuo u Sarajevu par mjeseci kasnije. Tek to je bio momak na glasu. Bio je vodja "Delija", aktivni učesnik rata u Hrvatskoj 1991. Mislio sam da se radi o Veljančić Tomislavu ali me godina pogibije zbunjuje.
    zaboravljeni- 36222 - 29.07.2011 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    RE: Lazendić Ljubiša


    U vezi priloga koji je napisao Drlaz - Švedska pod brojem 35442 od 18. 07. 2011. godine mogu dodati sljedeće:

    Ljubiša ( Radoje ) Lazendić 1971 - 1992Lazendić Radoje Ljubiša
    pripadnik 1. pč. 6. pb. (Okruglica), rođen 09. 03. 1971. godine u Brgulama, neoženjen. Poginuo 10. 06. 1992. godine na Čemernu prilikom muslimanskog napada na selo kada je izvšen i masakr. Pronađen je kao izgorio u zgarištu. Sahranjen je u groblju u Brgulama (Šikulje), a posle rata prenesen u Vojničko spomen groblje u Sokocu. Posmrtno odlikovan 1994. godine Medaljom za vojne zasluge.
    zaboravljeni- 36122 - 28.07.2011 : Simon - best (0)

    Ilijaš: Boro Perišić


    Istina je to što Luna piše o Bori u svom članku 24215. Boro je stigao na Brgule sa poginulim borcem sa Vraca. Prezivao se Anđić, od oca Žarke, iz Brgula. Imena sad ne mogu da se sjetim. Taj Andjić je živio u Sarajevu a bio je na ratištu u Hrvatskoj 1991, mislim Vukovar i Borovo selo. Medju prvima je bio i u Sarajevu a poginuo je na Vracama - Jevrejsko groblje. Pogođen u prepone, iz snajpera, niko nije mogao da ga izvuče pa je iskrvario.

    Po dolasku na Brgule/Okruglicu Boro je bio u Interventnom vodu a kraće vrijeme je bio i glavni (posle Čemerna). U međuvremenu je počeo da se bavi sporednim stvarime i to ga je i odvelo sa Okruglice, vjerovatno i u smrt.

    Mislim da je, zahvaljujući svojoj reputaciji, Boro mogao da uradi mnogo više. Po mom mišljenju bio je previše mlad i falilo mu je organizacijske sposobnosti.

    Roditelji su mu još bili kući, pokraj Zubeta i on ih je posećivao bez imalo straha a nije dao ni da neko pođe sa njim. Za mene je to više bilo neodgovorno nego hrabro. Sjećam se isto, jedne prilike je naredio da se ljudi koji su ostavili bager u šumi prema Čemernu vrate i izvuku ga prije mraka. Niko ga nije poslušao, vjerovatno iz straha, pa je on sam obavio posao, i to po mraku. Njegov zamjenik je tada pobjegao kući (Rodoljub). Za vrijeme Borinog boravka na Okruglici, osim Čemerna (10/6 1992), na koje smo svi, pa i Boro, stigli prekasno, na tom području i nije bilo skoro nikakvih ratnih aktivnosti.

    Realno, mislim da gore pomenuti Andjić zaslužuje mnogo više prostora od Bore na ovom portalu. Volio bih da se javi neko ko ga je poznavao iz tih dana.
    zaboravljeni- 34822 - 09.07.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Zaboravljeni heroji


    Prvo da se zahvalim Spaletu na podršci za moje tekstove. Usput da dodam da je veoma teško danas imati sliku od naših poginulih drugova. Zahvaljujući kontaktu sa pokojnikovom suprugom Slavicom, preko Facebook-u sam došao do slike pokojnog Bože Harta.

    Dobro nam je poznato u kakvim materijalnim uslovima žive porodice poginulih boraca. Mnogi nemaju Internet pa tako nije moguće ni uspostaviti kontakt sa starim poznanicima, što je danas takođe veliki problem. Mnogo je onih koji su živjeli u istom grdu, a nisu jedam drugom znali imena. Tek kada ugledamo nečiju sliku danas znamo o kome se radi.

    U potpunosti se slažem sa Spaletom da slika 100% upotpunjuje tekst o Boži Hartu. Ne mogu da obećam, ali ću pokušati preko Facebook-a da nađem slike od drugih srpskih junaka, a zatim ću ih proslijediti Željku da ih uvrsti u tekst koji je napisao. Tako bi se vremenom kompletirali tekstovi o poginulim herojima. Svakako bi trebali da pomognu u tome i svi ostali posjetioci foruma bi trebali da se potrude da dođemo do slika.
    zaboravljeni- 33042 - 16.06.2011 : Aleksandar Marjanovic Bijeljina Republika Srpska - best (0)

    Hvala za Lunu


    Hvala ti Luna na ovim riječima "heroj Marjanović Predrag"

    Aleksandar (Predrag) Marjanović
    zaboravljeni- 27432 - 30.03.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Ruža - zaboravljeni heroj


    Šta danas reći o junaštvima koje su krasile našeg pokojnog Ružu?

    Imao sam čast da u ratu upozna tog heroja! Prije dvije ipo godine, kada sam bio sa Josipovićem u Subotici, nisam uspio da se vidim sa Ružom. Ruža zbog opravdanih razloga, nije prisustvovao vjenčanju kćerke generala Josipovića.

    Kada sam saznao za preranu smrt pokojnog Ruže, odmah sam vijest stavio na ovaj forum, da bi oni koji poznaju Ružu a imaju mogućnost i na vrijeme odu i prisustvuju sahranu i tako odaju zadnju počast našem heroju!

    Iskreno se nadam da će se mnogi javiti i napisati par redaka o pokojnom Ruži. Tako će dopuniti ovaj moj skromni tekst koji ću napisati o njemu.

    Prije svega, ne želim da neko pomisli da je ovaj tekst koji pišem zbog one stare izreke "O pokojniku sve najbolje"! Ne, u ovom slučaju! Ruža je nešto posebno! O tome govori i činjenica, da je general Josipović bio i ostao prijatelj sa Ružom do kraja njegovog života, govori o tome kakav je to čovjek i junak bio.

    Ruža je na Sarajevsko ratište dolazio u više navrata i sa sobom dovodio dobrovoljce, hrabre borce iz Vojvodine. Po dolasku na naše prostore uvijek bi se stavljao pod legalnu komandu VRS. Njegova jedinica je izvršavala sve naredbe bez pogovora - od čuvanja linije u rovu pa sve do jurišnih zadataka. Njegovi borci su bili disciplinovani, pošteni i vodila su kasarnski život, što je davalo posebno povjerenje komandama, jer su uvjek i u svakom trenutku mogli da računaju na njih. Njegovi dolasci na ratište su davali visok stepen morala i samopouzdanja domaćim borcima, zbog čega je Ruža sa svojim dobrovoljcima bio omiljen kod svih građana Vogošće.

    Za svoje zasluge u ratu Ruža nikada nije bio pohvaljen, a niti odlikovan. Međutim, Ruža u rat nije išao zbog činova i odlikovanja, nego iz čiste pobude da pomogne svom narodu u odbrani od neprijatelja.

    Ruža je zaslužio orden od Republike Srpske, zbog čega se treba zalagati da ga posmrtono dobije, jer ga je on u svom ovozemaljskom životu i zaslužio!

    Ruža je bio i ostao heroj spskog naroda, Vogošćani ga nikada neće zaboraviti!

    Dragi prijatelju Ruža, neka ti je vječna slava i veliko hvala za sve što si učinio za svoj narod!
    zaboravljeni- 27420 - 29.03.2011 : Tanco Stojanovic Crvenka srbija - best (0)

    Izgubljeni momci


    Dragi Željko i ostali Vogošćani i Semizovčani!

    Mi iz srpske Vojvodine smo živeli kod vas i borili se za Republiku Srpsku, a i dalje smo spremni da vam pomognemo kad god vam bude teško. Međutim, i vi morate da razumete nas, tj. da mi nismo baš u dobroj matrijalnoj situaciji, i da ovde vodimo medijski rat protiv sopstvenog naroda. Za mnoge naše komšije mi smo ratni profiteri, a ja dok sam bio u Vogošći nikada nisam krao.

    Vi Vogošćani bi trebalo da odete u Suboticu i vidite gde vam je sahranjen jedan od junaka, da ga ne imenujem, pod nadimkom Ruža. Za njega treba da bude podignut spomenik kakav dolikuje srpskom borcu. I upamtite Mošavačko brdo, Jasen, Polom i Srednje sa Mišićem i na Goraždu nikad nije palo dok smo mi bili tamo.

    U potpisu: srpski borci iz Crvenke - Ruža.

    Poštovani prijatelju,

    nema potrebe na ovom mjestu sakrivati Ružino ime. Siguran sam da je ono u više navrata već objavljeno na ovoj stranici.

    Što se tiče odlaska u Suboticu - nema nikakvih problema. Ja ću da budem prvi koji će to da uradi.

    Molba za "Vogošćanina Pravog" i sve ostale: ako biste mogli da napišete nekoliko priloga u vezi Ruže, pa da i za njega otvorimo jednu stranicu. Baš kao što smo to uradili i za Miću Vlahovića. Ako ne možemo da ovu nepravdu ispravimo za sve dobrovoljce, onda bismo to bar mogli uraditi za Ružu, Jurija i još par njih.

    Kada je riječ o Juriju Pilipčiku, već odavno namjeravam da napravim jednu stranicu na ruskom jeziku, u nadi da bih nekako mogao da stupim u kontakt sa njegovom majkom. Nešto mi govori da je još uvijek živa. U tom slučaju bih, bez imalo razmišljanja otišao u Odesu - da je posjetim, a onda bih joj odnio i nešto novca, baš kao što smo to uradili za babu Šimšu.

    Srdačan pozdrav od Željka Tomića
    zaboravljeni- 27386 - 28.03.2011 : Tanco Stojanovic Crvenka - best (0)

    Istina je bolna


    Pišem ovo kao srpski dobrovoljac. Duboko sam razočaran vašim sećanjima na nas dobrovoljce. Ne znam da li znate ko se sve borio za vas, i da ne znate vi koji ste iz Semizovca i Vogošće. Ja sam iz Crvenke i morate da znate da smo i mi učestvovali u borbama na raznim područjima širom Republike Srpske. Neću da iznosim mnoge detalje jer bi oni mogli da se zloupotrebe, ali sam siguran da znate za Ružinu grupu. Zbog toga vas molim da se setite i nas koji smo iz srpske Vojvodine. Sa ponosom vas pozdravljam.

    Poštovani Tančo,

    mislim da je došlo krajnje vrijeme da se napišu neke stvari koje ne smiju da se zaborave, a da se nepravde isprave.

    Opšte je poznato da srpskim političarima, kao i svim ostalima, apsolutno nije bitno koliko je bilo poginulih u prošlom ratu. Tu nepravdu pokušavamo da ispravimo na ovom mjestu. Zbog toga i postoji projekat Virtualnog groblja, u kome se do ovog trenutka nalazi oko hiljadu poginulih boraca sa tog regiona. Zamolio bih i tebe da pokušaš da dođeš do spiska svih dobrovoljaca sa područja Crvenke i isti objaviš na ovoj stranici. Naravno, ovo važi i za one koji žive u slavnom Somboru, Kraljevu, Valjevu, Užicu i ostalim mjestima Srbije čiji su dobrovoljci dali značajan doprinos u očuvanju Republike Srpske.

    Moj savjet za tebe, ali i sve one slične tebi je da nastaviš da pišeš. U ratu smo svi vodili računa kako da preživimo, i kako da nam stomaci budu puni. Sve ostalo je bilo manje važno. Istorija se piše nakon rata, a istinita verzija će biti poznata tek nakon 50 do 100 godina.

    Zbog toga, brate moj, ako si bio hrabar da se u ratu latiš oružja, mislim da si u stanju da na ovom mjestu opišeš sve ono kroz šta si prošao. Ne dozvoli da se stvari zaborave!

    Pozdrav od Željka Tomića
    zaboravljeni- 27384 - 28.03.2011 : Tančo Stojanović Crvenka srbija - best (0)

    Jurij Pilipčik


    Jurij Pilipčik ( Юрий Пилипчик možda i Юрий Пилипчук) i ja smo bili u istoj jedinici. On je poginuo na Jasenu kod Srednjeg, i sahranjen je u Semizovcu. Pročitao sam da je premešten u Sokolac, i da ne znate podatke o njemu. On je ustvari Ukrajinac, a ne Rus, kao što ste naveli. On je poreklom iz Odese u Ukrajini. Bilo je leto kada je poginuo, ali se ne sećam tačnog datuma, bio je to jun ili jul. Poginuo je od snajpera.

    Od porodice je imao samo majku, pre rata je radio na brodu. Koliko sam proveo sa njim na ratištu bio je pravi junak. Samo mi je želja da sazna neko od njegove rodbine, jer komanda u ono vreme nije sigurno učinila ništa po tom pitanju. Pozdrav svim borcima od Tanče.
    zaboravljeni- 27314 - 17.03.2011 : Zeljko BIH Tuzla - best (0)

    Poginuli borci VRS


    Poštovani već na jednom lokalitetu nalaze se 26 mrtvih boraca Vojske Republike Srpske pokapanih nedaleko od tuzlanskog slanog jezera koji su dovučeni sa Lisače i Majevice. Ja znam tu lokaciju, možete me kontaktirati.

    Velimire, Luna,

    imam osjećaj da je ova informacija istinita. Uklonio sam broj telefona mog imenjaka, iz bezbjednosnih razloga.

    Zamolio bih nekoga iz Bijeljine da pokuša da stupi u kontakt sa Udruženjem porodica nestalih, zarobljenih i poginulih lica, kako bi oni mogli da kontaktiraju ovog čovjeka i provjere ovu informaciju.

    Gospodine Željko, veoma sam Vam zahvalan za ovu informaciju. Mišljenja sam da SVI mrtvi trebaju da nađu svoj vječiti mir, i da se najzad prestane sa njima manipulisati u političke svrhe.
    zaboravljeni- 27304 - 15.03.2011 : Dragan Lubarda Srbija - best (1)

    Zaboravljni zdravstveni radnici


    Na ovom sajtu videh samo zapise Dr. Lazića. Nigde ne nađoh da se pominju ljudi koji su obezbedili da se naši ranjeni borci zbrinu. Malo ko zna da je Ratna bolnica Koran počela sa radom 5. 4. 1992. godine, kada je operisan prvi ranjenik na sarajevskom ratištu. Bio je ranjen na Vracama kod Škole policije.

    Malo ko zna da je ekipa izašla na Koran dan pre i radila ceo dan i noć da bi obezbedila uslove za rad. Imena tih zdravstvenih radnika su zaboravljena, a da nije bilo njih ne bi bilo ni bolnice Koran.

    Ne pominju se nigde njihova imena, ne pominje se koliko su života spasili, koliko su ratišta obezbeđivali.

    Ne pominju se poginuli iz njihovog sastava.

    To je greh prema svim pripadnicima Ratne bolnice "Koran".
    zaboravljeni- 27150 - 06.03.2011 : Nedeljko Hrkalo Sarajevo - best (0)

    Milorad (Simo) Hrkalo


    Istina: želio bi saznati uzrok ili okolnosti pod kojim je poginuo Milorad (Sime) Hrkalo. 04 01 1993. Žuč mjesto Prohodaljka. Unaprjed zahvalna porodica.
    zaboravljeni- 26131 - 13.01.2011 : Sasa Djukic Kraljevo, Srbija - best (1)

    Željko Đukić


    Voleo bih da saznam nešto više o dešavanjima od 20. 08. 1994. Tog dana je nestao moj brat Željko đukić, negde na frontu kod Olova. Pronađen je posle nekoliko godina, na osnovu DNK analize, i sahranjen u Beogradu.

    Saša,

    Mogao si bar ostaviti svoju email adresu! Pored toga, bilo bi lijepo da si upisao i ime groblja na kojem je Željko sahranjen.

    Tvoj brat je primjer još jednog borca koji se vjerovatno ne vodi ni u jednoj boračkoj organizaciji kao žrtva zadnjeg rata jer se naše evidencije prave isključivo na osnovu boraca i porodica boraca koji su ostvarili penzije od Republike Srpske. Pošto je sahranjen u Srbiji, on je, nažalost, jedan od onih koji su zaboravljeni.
    zaboravljeni- 25488 - 09.11.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Gipsina pogibija


    Svi smo u Vogošći dobro znali, da je Gipso bio veliki prijatelj sa Borom.

    Predratna pucnjava u pivnici, u kojoj je Miki poginuo a Boro bio ranjen, bila je zbog sukoba Gage i Gipse, koji se desio mjesec dana prije toga u Papilonu na Koševu. Boro je u tom sukobu stao na stranu Gipse, pa je Gaga dobio batine od Bore. Upravo zbog tih batina Gaga je pokušao da preko nadrogiranog Uge Aranitovića ubije Boru.

    Nakon Borine pogibije, Gipso je htjeo da useli Zehru sa djecom u jednu od kuću u Jovanovićima, koju su do početka rata koristili njemački šefovi iz TAS-a. Pošto se i Peđa Jovanović uselio u jednu od tih kuća, Gipso je htjeo da istjera Peđu i useli Zehru. Sukobu između njih dvojice je prisustvovao i jedan Peđin dobar prijatelj, Dragan Đokić i, koliko se ja sjećam, on je tada povukao obarač na pištolju koji je usmrtio Gipsu. Dragan nije nikada bio u vezi sa Zehrom, nego njegov brat, koji je jedini preživio rat od svih onih sa kojima je Zehra imala seks u toku rata, a bilo ih je puno.

    I tako, Gipso je poginuo a da niko nije osuđen jer se ubistvo desilo u "samodbrani".


    Željko Blagovčanin - Gipso
    ( 1956 - 1992 )
    "Gromovnik sa Blagovca"
    zaboravljeni- 25309 - 24.10.2010 : Ivana Šajatovic Beograd,Srbija - best (1)

    Goran Moro


    Kao prvo, hvala na savetu kako da krenem u potragu za traženim informacijama.

    Ukratko, moj prijatelj se zvao Goran Moro (1970), iz Sarajeva(Grbavica), poginuo na Treskavici u jesen 1994. Roditelji i brat (Zoran) su mu u to vreme živeli na Palama. Ako postoji bilo kakav način da saznam šta se, kako i kada tačno desilo sa njim, molim vas da mi to napišete.

    Unapred hvala. Ivana.
    zaboravljeni- 25275 - 19.10.2010 : Neba Bak Smederevo,Srbija - best (0)

    Zaboravljeni


    Dragi prijatelju i ja sam jedan od mnogobrojnih učesnika prošlog rata, Vogošća u više navrata, dobrovoljac kao i mnogi. Upoznat sam sa mnogim stvarima i dogadjajima u Vogošći i Semizovcu, počevši od Bore Radica preko Žuci, Hotonje, Orlića.

    Zaboravljaju se mnoge stvari i veličaju ljudi i događaji, a istinu za mnoge stvari znaju samo ljudi poput mene. I mi iz okoline Beograda smo imamo zasluge, isto kao i Apatinci i Somborci. Ovom prilikom pozdravljam komandanta Bucu iz Viteza, Igora Borinog, Rogu, malog Caku sa Hotonje, Miru, Dragana Josipovića, legendu od starešine i mnoge druge na koje sam naišao u pričama.

    Drugim javljanjem bih mogao mnoge stvari i razrešiti. Pre dva dana sam naišao na ovaj sajt i još sam pod utiscima, nagrnula su sećanja tako da mi treba malo vremena da saberem. Pozdrav i tebi Željko za ovakav vid uspomena. Do sledećeg javljanja.
    zaboravljeni- 25121 - 01.10.2010 : Mile Yuga - best (0)

    Samir Margetić


    Boro je sigurno u Podravskoj Slatini u Podravini. Odatle su im roditelji. Samir je išao sa mnom u školu. Boru sam poznavao. Prije nekoliko godina je prodavao kuću. Da li ju je prodao ne znam. Navraćao sam na groblje pa sam obišao i Samirov grob. Sramota je da je tako zapušteno, a ne bi trebalo iz poštovanja prema njemu.
    zaboravljeni- 25120 - 30.09.2010 : Velimir Adžić Bijeljina - best (0)

    Samir Margetić


    Ovaj drveni krst na slici je nadgrobno obilježje nad grobom Margetić Samira rođenog 1963. godine, a poginuo je na Kninskom ratištu u Hrvatskoj 1991. godine. Samir je prvi Srbin iz Ilijaša koji je poginuo u poslednjem ratu u bivšoj Jugoslaviji za odbranu srpstva. On i Vidović Vasilije - Vaske su bili jedini iz Ilijaša koji su otišli na Kninsko ratište da pomogne tamošnjim Srbima. Samir je tamo poginuo a Vaske je teže ranjen. Vaske ga je sa jednom desetinom srpskih boraca dovezao i s njima ga sahranio u groblju u Ilijašu.

    U to vrijeme muslimani iz Ilijaša su govorili da je Vaske doveo četnike u Ilijaš. Samirov otac se zvao Ljubo, i on je u međuvremenu umro. Za majku Ljubicu se ne zna da li je živa i ako jeste gdje se nalazi. Pretpostavlja se da mu je brat Boro živ, jer se neki Babić Siniša interesovao za njegovo mjesto boravka kako bi pokrenuo akciju oko prenosa Samirovih posmrtnih ostataka u Vojničko groblje u Sokocu. Na slici je vidljivo da tome grobu niko ne dolazi. Obilježja na drvenom krstu se već teško čitaju jer su slova i brojke počele da otpadaju. Šta reči sem da je ovo prava tuga i sramota.

    Velimire,

    Imam ja jednog prijatelja za koga sa sigurnošću znam da može da pronađe Samirovog brata, naravno ako je živ.

    Aco, molim te da se raspitaš i da mi javiš gdje Boro Margetić živi.


    Margetic Samir
    zaboravljeni- 25008 - 15.09.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Jurij Pilipćik


    Jedini dobrovoljac sahranjen na Vojničkom groblju u Sokocu je Jurij Pilipćik, inače Rus. Žalosno je i to da nema ni sliku na svome grobu. Da li se neko sjeća odakle je došao? Kako je poginuo? Ko ga je prenio u Sokolac? Da li znate nekog ko ima njegovu sliku, pa da je stavimo na grob?

    Jurij je pripadao vogošćanskom Jurišnom bataljonu. Mislim da je bio Rus iz Ukrajine. Takođe vjerujem da mu je na grobu pogrešno napisano ime. On bi trebalo da se zove Jurij Pilipčik a ne Pilipćik kako je napisano. Na ruski se to ovako piše: "Юрий Пилипчик".



    Вы знаете кто Юрий Пилипчик был? Он убитый в войне в Боснии где он помогал Сербские братья победить. Если Вы знаете что - нибудь напишите здесь пожалуйста!
    zaboravljeni- 24966 - 10.09.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Gali - heroj Republike Srpske


    Tacno prije petnaest godina je na današnji dan, 10 septembra 1995. godine prestralo je da kuca plemenito srce Radenka Galinac - Galija, jednog od najvećih heroja 3. sarajevske brigade.

    Galijeve uspjehe u ratnom vihoru zaustavila je NATO agresija sijući smrt sa neba. Nemilosrdno su bacali avio-bombe po nezaštićenom srpskom narodu. Jedna od tih avio-bombi je pogodila Galija 9. 9. 1995. godine, u subotu uveče, negdje oko 20:00 sati. Galijevo junačko srce nije moglo da izdrži teške tjelesne povrede. Zauvijek nas je napustio u nedelju u jutro oko 3:30. Njegovo herojsko tijelo nas je napustilo i otislo u raj a duša je ostala sa nama da nas podsjeća na njegova junaštva, veseli lik i stalni osmjeh na njegovom licu.

    Galija je presrela i pogodila neprijateljska avio-bomba tačno kod spomenika našeg košarkaškog velikana Radivoja Koraća, dok je hrabro pokušavao da pronađe zaobilaznicu srušenog djela puta, kako bi se saobraćaj u Srpskom Sarajevu mogao odvijati neometano i bez zastoja.

    Neustrašivog junaka kakav je bio Gali, nije mogao zaustaviti neprijateljska živa sila, zbog čega je NATO upotrebio zločinačko oružje da bi ga zaustavi.

    Gali je na dan pogibije sa činom starijeg vodnika I klase obavljao dužnosti: komandir I voda (borbenog) i zamjenik komandira čete Vojne policije 3. sarajevske brigade.

    Poginu je u 28-oj godini života i za sobom ostavio dvoje male dijece, sinove Nikolu koji je tada imao četiri godine, i Stefana sa dvije godine.

    Deseti septembar će se u mom životu uvijek posebno obilježavati!

    Gali, neka ti je vječna slava i veliko hvala za sve što si učinio za svoj narod!
    zaboravljeni- 24819 - 21.08.2010 : Oko Bijeljina - best (0)

    RE: Aleksandar Pajkić


    Saša je poginuo kod pružnog prelaza u Vogošći u neposrednoj blizini vogošćanskog groblja zajedno sa svojom djevojkom, a pošli su da jave svojim roditeljima da će da se vjenčaju. Na njih je naletio B. M. sa kombijem i usmrtio ih na licu mjesta.

    Saša i njegova djevojka počivaju zajedno, na groblju Pućile u Bijeljini, na desnoj strani groblja u neposrednoj blizini stabla oraha, a na spomeniku je opisano i kako su poginuli.
    zaboravljeni- 24803 - 17.08.2010 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Aleksandar (Mirko) Pajkić


    Pajkić (Mirko) Aleksandar - Saša je rođen 03. 02. 1972. godine u Sarajevu, neoženjen.

    Bio je pripadnik Izviđačke čete Ilijaške brigade. Poginuo je 05. 12. 1992. godine u saobraćajnoj nesreći u Vogošći. Sahranjen je u groblju u Ilijašu.

    Mirko Pajkić je umro. Aleksandrova majka Nevenka je živa, mislim da se preudala i da živi u Brčkom. Tu su živjeli i dok je Mirko bio živ.
    zaboravljeni- 24689 - 23.07.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Pisite o brocima iz ostalih gradova


    U nekoliko navrata su se javljali i pojedinci iz drugih gradova širom Republike Srpske, sa namjerom da pišu o poginulim borcima.

    Jedna porodica iz Modriče se raspitivala "koliko treba da se plati" da slika njihovog voljenog sina i brata bude postavljena u "Virtualno groblje". Moj odgovor je bio da ove usluge ne naplaćujem.

    Međutim, bilo bi jako dobro da i drugi počnu da pišu, a pogotovu bih volio da vidim mnogo više postova sa Pala, Rogatice, Han Pijeska, Vlasanice, Zvornika, Bratunca, Ilidže, Vojkovića i Srebrenice. Na taj način bi bar zaokružili jedno područje, a onda bi se moglo razmišljati i o drugim krajevima Republike Srpske.
    zaboravljeni- 24660 - 15.07.2010 : Bbbbbbb - best (0)

    Srpko Pustivuk


    Nažalost 13. 07. 2010 godine je uhapšen jedan veliki srpski borac iz Ilijaša Srpko Pustivuk. Optužen je za zločin koji nikada nije ni postojao.
    zaboravljeni- 24656 - 14.07.2010 : Bijeli vuk Bijeljina - best (0)

    Gidora, Sule, Masta


    Sta drugo reci nego svaka čast svima onima koji pišu na ovoj stranici jer je krajnje vrijeme da se neke stvari saznaju.
    Bilo bi lijepo kada kada bi neko napisao nešto više o Blagovčanima poput Gidore, Šuleta, Maste, i dr.

    Neka me neko ispravi ako sam pogriješio kod ispravke imena ovih boraca. Molim vas da imena, prezimena i nadimke obavezno pišete sa svih 30 slova srpskog jezika.
    zaboravljeni- 24646 - 11.07.2010 : Cccc Zaboravljen Beograd - best (0)

    Samo da se ne zaborave!


    Kada sam prvi put ostavio poruku na ovome sajtu tu je bilo je samo nekoliko komentara. Sada vidim da ima ljudi koji nisu zaboravili naše sugrađane, prijatelje, komšije, braću koji su dali svoje živote za Republiku Srpsku. Nemojte da ih zaboravite jer oni to ne zaslužuju!
    zaboravljeni- 24449 - 09.05.2010 : Mile - best (0)

    Margetić Samir


    Margetić Samir je još uvijek sahranjen u Pravoslavnom groblju u Ilijašu. Kako sam mogao da vidim, samo krst je obnovljen. Odavno niko nije navraćao. Možda planiraju da ga prenesu na Sokolac. To ne znam. Poznavao sam ga jer smo bili ista generacija.
    zaboravljeni- 24409 - 02.05.2010 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Samir (Ljubomir) Margetić


    Samir je rođen 8. 4. 1963. godine u Sarajevu. Bio je neoženjen. Poginuo je 20. 9. 1991. godine na kninskom ratištu u Hrvatskoj u mjestu Hrvaca nedaleko od Sinja, a sahranjen u groblju u Ilijašu dana 22. 9. 1991. godine.

    Dakle, poginuo je mnogo prije nego je u Ilijašu formirana Ilijaška brigada (20. maja 1992. godine), tako da on nije bio pripadnik te brigade.

    Do izbijanja rata živio je mirno i povučeno tako da ga je u Ilijašu poznavao samo uži krug prijatelja.

    Na kninsko ratište odlazi kao dobrovoljac i po tome postaje poznat u mjestu u kome je odrastao.

    On je prvi srpski borac sa područja Ilijaša koji je poginuo u ratu braneći srpstvo.

    Na kninsko ratište je otišao u junu mjesecu 1991. godine zajedno sa Vidović Vasilijem - Vasketom.

    S obzirom na njegovo ime, tamo mu nisu vjerovali da je Srbin pa je Vaske s njim dolazio u Ilijaš po krštenicu da bi dokazali da je Srbin.

    Poginuo je upadom u zasjedu, a nalazili su se u vozilu "landrover" kojim je upravljao Vaske koji je tom prilikom bio i ranjen.

    Iz Ilijaša na tom ratištu nije više niko bio sem njih dvojice.

    Sahranjen je uz sve počasti i pravoslavni običaj uz srpsku zastavu, što je u to vrijeme mnogima u Ilijašu bilo još uvijek za čuđenje.

    Red humki poginulih srpskih boraca i junaka, palih za srpstvo, na groblju u Ilijašu počinje upravo njegovom.
    Skromno i tiho je živio, a dostojanstveno i hrabro umro.

    Nisam pronašao podatak da je prenesen u Vojničko groblje u Sokocu.

    Neka mu je vječna slava i hvala!
    zaboravljeni- 24397 - 01.05.2010 : Ilijas - best (0)

    Mićo Vlahović i Mićo Četnik


    Zanima me da li su Mićo Vlahović i Mićo četnik, kako su ga zvali u Ilijašu za vrijeme rata, bili ista osoba.

    Nisu! Mićo Četnik je bio niži čovjek, ali jako snažan, imao je jako dugu, gustu žutu bradu i bio je dosta godina stariji od Miće Vlahovića. Po mojoj slobodnoj procjeni Mićo Četnik je bio 1952. godište.
    zaboravljeni- 24382 - 29.04.2010 : Podlugovcann Danijel Bijeljina - best (0)

    Jovan (Đorđe) Joksimović


    Na spomeniku u Sokocu je pogrešno upisano kada je poginuo. Jovan Joksimović je poginu 1992. godine na Zajezdi - Lješevo.

    Nisu postojala dva Jovana Joksimovića to je jedan te isti Jovan Joksimović. I ja se javljam pošto sam video jedan post koji je neko postavio i kaže da mu se neko javi od bliže porodice. Hvala još jednom.
    zaboravljeni- 24324 - 17.04.2010 : Velimir Adžić Ilijaš - best (0)

    Joksimović (Đorđe) Jovan


    U svom prethodnom prilogu sam rekao da postoji nesaglasnost u vezi godine pogibije.
    Greške su moguće svugdje. Moglo je doći do greške u samom pisanju uvjerenja o pogibiji. Mogao sam i ja pogriješiti u sastavljanju svoje dokumentacije. Moglo je doći i do greške u davanju podataka od strane članova porodice poginulog borca.

    Nikakvo čudo nije da može doći do greške svugdje, ali se ista može i mora ispraviti.

    U ovom slučaju ja sam pozvao logiku u pomoć, a logika kaže da je nelogično da Jovan bude posmrtno odlikovan 1994. godine, a da na spomeniku - krstu piše da je poginuo tek 1995. godine.

    Najvjerovatnije upisana godina pogibije na krstu je pogrešna.

    Velimire,

    postoji i drugo objašnjenje. Moguće je i da su postojala dva Joksimović Jovana: Joksimović (Đorđe) Jovan i Joksimović (Đorđo) Jovan.

    Primjera radi, postoje dva Gorana Glišića, i kod oba ime oca počinje sa slovom "S": Strailo i Stojan.

    Goran (Strailo) Glišić je rođen 4. aprila 1963. godine u Ajdanovićima. Bio je pripadnik Druge motorizovane brigada - Interventni vod Nišići, čiji je komandir bio Radojica Stojanović. Ovaj Goran je poginuo nesretnim slučajem na Nišićima 14. marta 1995. godine. Bio sahranjen u Semizovcu, a poslije dejtonskog sporazuma prebačen u Knežinu. Odlikovan 28. 6. 1994. godine i njegova supruga i djeca imaju original odlikovanja.

    Goran (Stojan) Glišić je bio pripadnik Ilijaške brigade, i to Samostalnog voda 5. pb. , rođen 1964. godine u Ajdanovićima. Poginuo 07. 08. 1992. godine u Ajdanovićima, kada je naišao autom na zasjedu gdje je smrtno ranjen.

    Oko ova dva Gorana postoji zabuna oko slike i odlikovanja. Kao prvo, na slici koju si mi poslao nalazi se Goran (Strailo) Glišić. Provjerio sam, to je sigurno tačno. Nisam baš siguran da je i Goran (Stojan) Glišić odlikovan i do zabune je došlo zbog toga što su neke jedinice prebacivane iz Ilijaške u Drugu romanijsku brigadu i obrnuto.

    Moja pretpostavka je da je Goran (Stojan) Glišić bio pripadnik Ilijaške brigade u vrijeme kada je odlikovan (1994. godine) ali ne i u trenutku pogibije 1995. godine.
    zaboravljeni- 23826 - 24.02.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Srpski heroji


    Čitajući Velimirov članak o našem Ratku Adžiću za kojeg zajedno sa dr. Miodragom Lazićem mogu opravdano zaključiti da su dva najviša živa heroja koja su ostavila neizbrisiv doprinos za srpski narod.

    Nažalost njihov nesagledivi doprinos kao i doprinos pojedinih ljudi sličnih njima kojih je sigurno bilo još širom naše RS vlo se slabo pominje. Zbog toga nažalost često puta slušamo i gledamo kakao se mnogi drugi koji to nisu ni približno zaslužili udaraju u prsa i kite "tuđim perjem" i bez argumenata promovišu kako su stvarali Srpsku zaboravljajući i potiskujući u zaborav one koji su to zaista i učinili.

    Bilo bi mi iskreno zadovoljstvo a sve istine radi, kada bi neko izdao knjige o ovoj dvojici ljudi čija djela i doprinos ne smijemo dozvoliti da padnu u zaborav, i pokušamo bar na takav način da iskažemo svoju zahvalnost koju oni zaslužuju.

    Iz tih knjiga naša pokolenja (koja još uvijek nažalost nemaju iz čega da pročitaju kako se istinski stvarala RS) mogla bi mnogo da nauče o pravom srpskom patriotizmu.

    Takođe bih predložio da se organizujemo preko ovog foruma i pronađemo neku opciju da bar uručivanjem nekog poklona ili zahvalnice (kada Željko bude u mogućnosti) pokažemo da ih nismo zaboravili mada ih je nažalost "naša vlast" već odavno zaboravila kao i mnoge iskrene borce.

    Feniks,
    šta da kažem na ovaj tvoj komentar sem da ti je svaka riječ zlata vrijedna. I ja sam razmišljao šta bismo mogli uraditi na ovu temu, i mogu ti reći - da ništa pametno nisam smislio.

    Ne znam da li si upoznat, ali Gargamel je bio na parastosu Mići Vlahoviću i tom prilikom mi je rekao da mu je susret u Aleksandrovu bio jedan od najdražih trenutaka od završetka rata. To se vidjelo i na njemu, šalio se mnogo više nego što je to uobičajno za njega, a mogu ti reći i da je poprilično popio! :-)

    Druga stvar koju mi je Gargamel rekao je da o njemu slobodno možemo da pišemo i da ga možemo potpisivati sa njegovim punim imenom i prezimenom. Kaže i to da u ratu on i njegovi borci nisu ništa loše uradili sem što su viteški branili srpsku zemlju.

    Ja se lično ne slažem sa pojedincima koji misle da su oni o kojima se ovdje mnogo piše "popularniji" nego neki drugi. Primjera radi, na ovim stranicama su se mnogo više pominjao Gaga nego Pena ili Vaske. Po ovoj logici, i Enes Durak je "popularan" koliko i Boro Radić jer obojica imaju svoju stranicu na ovom sajtu!

    Slažem se da svaki borac zaslužuje da se pomene i da se ne zaboravi. Zbog toga sam i krenuo sa izradom "virtualnog groblja", gdje bi svaki poginuli borac trebalo da ima svoju stranicu. Neka bude na sramotu njegovih saboraca ako o njemu ništa ne napišu!

    Ako hoćeš pošteno, mislim da ni Vlada Republike Srpske nije jedini krivac što su zaboravljeni svi srpski borci, žrtve otadžbinskog rata. Treba da se svi upitamo šta smo uradili na temu da se to ne desi: prije svega lično, a onda i kroz razno-razne boračke i druge organizacije.

    Primjera radi, sve porodice poginulih boraca su dobile od Vlade Republike Srpske po hiljadu maraka (a neki i više) da podignu spomenike - ali su te pare potrošili. I nemojte da pomislite da ja ovdje nekoga kritikujem! Ja samo hoću da natjeram svakoga od nas da se zamisli pred tvojim mudrim prijedlogom kako da žive nagradimo, a mrtvima ne dozvolimo da budu zaboravljeni.

    I neka nam služi na sramotu da su mnogi grobovi naših poginulih boraca razrušeni jer su nemarom onih za kojih su se borili ostali u Federaciji. Mnogi naši saborci još uvijek čekaju na šansu da počivaju u miru.
    zaboravljeni- 23801 - 21.02.2010 : Luna - best (0)

    Pravom


    Hvala ti na pozdravima! Povremeno ću se uključivati na ovaj forumu.

    U pravu si kada kažeš da više ljudi vide različito isti događaj. Pročitao sam ovde o nekim akcijama u kojima sam učestvovao, ali ih ja nisam baš tako doživio.

    Primjera radi, sjećam se Krajine i mjesta gdje je (mislim) poginuo Šorak. Jedinica koja je došla iz Sarajevske brigade odnosno Slava, Grila, Šorak, Rajko J. , Vrbas, bila je nama na desnom krilu. Sreo sam Rajka u šumi, dok sam obilazio svog kuma Manekena u pauzi između borbi i vidio da sjeku šumu da bi mogli dejstvovati topovima. Rekao sam mu da nema potrebe za tim i da mi sutra idemo naprijed, a da oni samo čuvaju desni bok. Ukoliko mi izađemo tih 3-4 kilometra na putnu komunikaciju u mjestu Sitnica, neprijateljske jedinice koje su pred njima će ostati u okruženju. Sami će se morati povući. Niko me nije slušao. Sutradan smo mi stvarno osvojili Sitnicu i putnu komunikaciju Manjača - put Bratstva jedinastva, ali smo i dobili tužnu vijest da je nekoliko vojnika iz vaše jedinice stradalo u nasilnom izviđanju.

    Niko od nas nije dobio ništa od Republike Srpske koju smo upravo mi stvarali. Čak su na njeno čelo sada došli ljudi koji su bili protiv te Repubublike. Međutim, prave patriote su oni koji nisu ni očekivali da će nešto dobiti posle rata. Život se nastavlja, treba se boriti na drugim frontovima, ali ne smijemo zaboraviti ni mrtve, ranjene, invalide, napaćene, ljude koji su davali sve od sebe da bi svi mi danas živjeli u Republici Srpskoj.

    Želim da pozdravim sve ilijaške i vogošćanske borce, te momke sa kojima sam obilazio diskoteke po Sarajevu i išao na more, koji su rat prihvatili kao neminovnost i hrabro stali u odbranu svojih porodica i djedovine.
    zaboravljeni- 23602 - 04.02.2010 : Ivona Svedska - best (0)

    Boro Perišić


    Da li neko zna nešto o Bori Perišiću, koji je poginuo u Ilijašu? Mislim da je bio komadant brigade a poginuo je u decembru 1993. godine. Da li neko ima njegovu sliku? Unaprijed zahvalna!
    zaboravljeni- 23456 - 25.01.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Ilijaški Nemanjić


    Poštovani, već odavno pratim ovaj zanimljivi sajt koji mi govori da u ovo vrijeme, kada smo zaboravljeni od ratnih profitera i plutarističke vlasti, zahvaljujući Vama još uvijek postoji nešto što nas spaja i ne dozvoljava da se zaboravi ono što se zaboraviti ne smije.

    Kako sam imao čast i zadovoljstvo da se upoznam sa vama, a Vaša posjeta značila mi je puno u teškim trenucima u kojima sam se tada nalazio, a kojom ste mi pokazali da svoje učesnike sajta nikada ne zaboravljate, danas je veliki povod da vam se priključim. Svojim istinskim ratnim sjećanjima i komentarima nastojaću da ovaj sajt učinim zanimljivijim.

    Mislim da ste pogrješili kod godine pogibje Damira (Novo) Đurić koji je jedna posebna priča i ako se može govoriti o velikim borcima Ilijaške brigade svi koji su ga poznavali djeliće moje mišljenje a to je da je bio jedan od najvećih i najsposobnijih boraca naše brigade.

    S poštovanjem!

    zaboravljeni- 23369 - 18.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

    O onima kojih više nema


    ŽIVE RANE PEKU A SRCE NE PUCA

    Gledajući izbliza i iznutra majke i očeve poginulih, sjećao sam se riječi nobelovca Ive Andrića: "Ja sam veoma ranjiv, ali besmrtan - kaže glavni junak". A glavni junaci apsurdnog rata nisu među živima.

    Iz ukamenjene tišine otrgnu se riječi koje opominju, ne daju da stojim na mjestu, već da idem dalje, do novih suza za suzarnik.

    Plamti sjećanje na Dušana Vujičića, oca nestalog sina, koji zarađuje hljeb ukrovljujući kuće za izbjeglice u Gacku. Vodio me u Spomen-sobu u Nevesinje i pokazao najlon kese u kojima su kosti nestalih, neidentifikovanih boraca i civilnih žrtava rata. Ima i onih bez glave" Od toga te naprosto dave sjenke onih čije kosti su zgomilane u rafovima.

    U Srpcu sam sreo Miru i Vladu Majstorović, oca i majku nestalog sina jedinca, kojem se izgubio svaki trag u Loznoj kod Vozuće. Suze se rasplinjavaju u duši. Rastu plućna krila. Eksplozija iznutra"

    Angelinu Skokić je ispratila sina u rat, a on ga je odveo u zagrljaj smrti. "Na krvi naše djece stekli su kapital", kaže majka čija krv struji u otvorenoj rani.

    Sin Drage Tutnjeviću iz Srpca poginuo je spašavajući ranjenog druga. Na podrućju opštine je 107 poginulih i 12 nestalih, a ni jedna ulica ne nosi ime poginulog borca.

    Desa Lalić, sa vidnim žignućem u srcu jedvačujno govori: "Dobio je sina četrdeset dana nakon pogibije"Nemam sina, ali ostala je bol za života, koju ću i u smrt prenijeti... "

    Anđa i Veljko Nogo iz Miljevine su svijetli izbojci sa crne biljege smrti. Daju život za unučad. Bez njih ne bi imali providnih dana. Sve bi bili tamni dani.

    Do petnih žila potresa istina o apsurdu rata u susretu sa Gavrom Elezom iz Kalinovika. Ovaj dobromisleni čovjek ostavio je neizbrisive tragove u mojoj duši, koja se nije umarala i dok sam sjekao olovne magle rata" Ali, sada, kada se zgušnjava bol i pogađa samo u jednu tačku, teško je. Zabole oči duše.

    U Bijeljini sam sreo Ružu Đurić, majku dva poginula sina i suprugu poginulog muža. Raspukni crna zemljo da propadnem s tugom! Tiha se bol spušta, a čas podiže, čas samosabira, čas rasplinjava" Pucaju riječi koje ne mogu da izađu iz usta!

    Stojko Čavić, otac dva poginula sina, živi u Bijeljini. Iz Bugojna je. Nema snage da da izjavu za novine. Bio bi smrtni grijeh i pitati ga bilo šta.

    Spasoje Antunović se u izbjegličkom rasulu zaustavio u Foči. Otac je poginulog sina. "Najveći borac je onaj ko je dao svoj život", kaže. Iz usta mu zrači energija energija otrgnutog od života.

    U ratu su sahranili istinu, a poslije rata njene najsvjetlije izbojke. Ni tu se nisu zaustavili - pucali su u budućnost. Ali, neće moći. Izrast će drvo žive istine iz grobova nevino stradale djece. Od svjetlosti njene neki će pognuti glavu, a neki će oslijepjeti.

    Cvijeta Vujanović, majka tri poginula sina. Njena marama je crno platno rata. Riječima je tijesno u košulji jezika! U crnu zemlju živa ne može, u nebo takože, a da može dublje bi u crnu zemlju pala

    Desimiru Makitanu, iz Ilijaša, poginula su dva sina u jednom danu. Dvije smrti srele se u jednom srcu. I nije puklo. Koga stignu ova slova naša, osjetiće pogled nas iz Ilijaša! Leluja se crno platno rata u riječima...

    Vitomir Simić, sa Ozrena, živio je i umro u Doboju, kao otac tri poginula sina. Pogled mu je nestajao u magli, nigdje se ne zustavljajući. Kao da traži mjesta gdje je stalo srce njegovih sinova ili mjesto gdje bi mogao biti njegov grob. Prošlost je živa zakopana u budućnost ovog čovjeka. Sve je donio i sve je uzeo rat... Žive rane peku, a srce ne puca!

    Nedeljko Žugić
    zaboravljeni- 23123 - 25.12.2009 : Vogosca - best (0)

    Đinić Brane i Veso Trifković


    Znao sam dosta boraca iz specijale jedinice, i to najviše iz Jahorinskog i Šekovačkog odreda. Znao sam i Jankovića komadanta Banjalučkog odreda, ali ovom prilikom želim da pomenem jednog od najvećih junaka iz Šekovića koji danas trune u Lukavici, na našu sramotu.

    đinić Brane zvani đina je dobi preko 40 godina mardelja za neviđeno junaštvo? A oni, koji su ga lažno uvalili u ovo, u ratu nisu smjeli ni dvogledom da gledaju tamo gdje je on išao.

    Inače, ja sam iz Vogošće i bio sam jedan od najmladjih boraca 3. sarajevske pješadijske brigade - ja sam 75. godište. Bio sam u sastavu više jedinica u Brigadi, rat sam završio kod Radovana u Interventnom vodu.

    Pomenuo bih i moga najboljeg druga, pokojnog Vesu Trifkovića, koga su svi bez izuzetka voljeli.

    Pozdrav za Vogošćanina pravog i moje veliko žaljenje što sam bio spriječen da dođem na Mićin parastos. Sa Željkom i Okom sam ljetos bio na Sokocu, popili smo po pivo ispred Željkove kuće. Pravi pozdravi brata i samo nastavi! Imaš smisla za pisanje, a znam da je sve istina sem što poneki datum ne štima, ali je to sve nebitno. Posle toliko godina to ti se ne može zamjeriti! Potsjetio si me na mnoge stvari koje sam gotovo zaboravio.

    Poštovani prijatelju,
    da mi ne reče ono za pivo, ne bih nikada pretpostavio kome se radi. Izgubio sam tvoj broj telefona, jer mi se izbrisala memorija u mobilnom. Javi mi se na moju email adresu, slavicnetŽhotmail.com, pa da opet popijemo po pivo ispred moje kuće.
    zaboravljeni- 23030 - 07.12.2009 : Jovo Pejić Sabanci - best (1)

    Mlađo Motika


    Srpski junak Mladjo MotikaDanas se navršilo 17 godina od pogibije prvog komandanta Nišićkog bataljona iz Otadžbinskog rata. Mlađo Motika završio je svoj životni i ratni put na Medojevićima 7. 12. 1992. godine.

    Nekadašnja britka sablja, igrač zadatka u prvoj (od osnivanja) postavi OFK Nišići, iako malih dimenzija ali ogromnog srca, po sistemu "lopta može proći ali igrač nikako" izgarao je do poslednjeg atoma snage na fudbalskim terenima.

    Po izbijanju rata nametnuo se kao spontano i logično rješenje za mjesto komandanta. Špartao je uzduž i poprijeko terenima zavičaja najčešće u društvu kuma Luke Vukovića, komandanta Sredanjskog bataljona, u mnogome sličnom mu po junaštvu. Bio je prijeke naravi ali nakon što se naljuti velikom brzinom bi se smirivao. Da bi zaštitio svoje ljude nije štedio sebe, upadajući često u teške situacije iz kojih se nekim čudom vadio.

    U to vrijeme nije bilo klasičnih linija, jake muslimanske snage bile su prisutne ispred, iza, sa svih strana oko naših položaja. Ginulo se na putevima, u zasjedama, prilikom upada noću, radova u polju.

    Dolaskom na naše terene Druge romanijske brigade u periodu od avgusta do oktobra "92. uobličena je naša teritorija. Ostala je muslimanska enklava Medojevići kao damaklov mač Srednjeg a aktuelan je bio koridor muslimanskih snaga od Medojevića preko Gajina do Kruševa.

    Noć 6/7. 12. Mlađo je sa interventnim vodom proveo u Gajinama. Kako nije spavao nekoliko noći uzastopno, umoran do krajnjih granica zaspao je toga dana u vikendici gdje je bio centar veze. Negdje oko 3 po podne stigla je vijest da su naše snage uspjele probiti uporište neprijatelja na Medojevićima. Vezista Samojko probudio je komandanta da bi mu saopštio ovu vijest.

    Ne časeći ni časa Mlađo je potražio svog vozača Nebojšu da bi pošli u Srednje. Ovaj se bio negdje zagubio pa je ulogu vozača preuzeo vezista Baza. Bijeli golf je brzo stigao u Srednje a zatim se zaputio putem prema mjestu borbi. Išli su po snijegu tragom tenka. Kako je lijevi točak gazio stazom kojom je prošla gusjenica a desni snijegom, u šali je Mlađo rekao:
    -Jbg ti Baza, idi malo mojim točkom za gusjenicom, nemoj samo sebe čuvati.

    Baza je prešao desnim točkom u trag tenka i upravo tada naišao na minu koju je tenk bio zakačio ali nije aktivirao upaljač. U eksploziji je Mlađo teško ranjen, Baza nešto lakše. Mlađo nije gubio svijest kad su ga transportovali do Srednjeg. Eksplozija mu je raznijela noge i nanijela unutrašnje povrede.

    Petar Trifković je dao sve od sebe da u što kraćem roku doveze teško ranjenog komandanta do bolnice u Sokocu. Nažalost, nije bilo spasa, Mlađo je preminuo na putu, neposredno prije bolnice. Veliko srce u čovjeku naizgled malih gabarita (samo za one koji ga nisu poznavali) prestalo je da kuca negdje oko pola 7 uveče.

    Vječna slava i hvala velikom srpskom junaku. Mlađo (Boro) Motika, Krivajevići, 1955-1992.
    zaboravljeni- 22966 - 30.11.2009 : Zac Bosnjak Australia - best (0)

    Nebojša Jokić


    Pozdrav svima koji su poznavali pokojnog Nebojšu Jokića - Baću. Bio je i ostao ponos svih nas.

    Pokojni Baćo nikada te nećemo zaboraviti!

    Javite se. Zac.
    zaboravljeni- 22901 - 18.11.2009 : Miner Vogosca Vogošća - best (0)

    Poruka za Igora


    Igore,
    procitaj pazljivo moje tekstove. Ja ne mogu da pišem na mom kompjuteru sh, dj, dz, ch itd. jer nemam instaliran takav program. Ja odlično znamo o kome pišem. Ako pažljivo pročitaš onda ćeš vidjeti da ja uvijek napisem DJIDJA a ti kad već znaš tog krasnog momka mogao bi da upotpuniš naše pisanje, jer je on u prijeratnom životu a kasnije i u ratu bio jedan svijetli primjer, kakav mora da bude jedan mladi čovjek. Ja svojim sinovima pričam često o momcima kao što su DJIDJI, LALA, RAZE itd..

    Drugarski pozdrav. Miner.
    zaboravljeni- 22783 - 26.10.2009 : R.s. Rajlovac Bijeljina R.S. - best (1)

    Nebojša Jokić


    Nebojša ( Dragutin ) Jokić 1970 - 1992NEBOJŠA JOKIĆ BAĆO - zaslužuješ da se i tvoje ime spomene, neka ti je laka zemlja, i svim ostalim borcima.
    zaboravljeni- 22507 - 11.09.2009 : Oko - best (1)

    Dragan Josipović


    Iz knjige "Dnevnik ratnog hirurga" Dr. Miodraga Lazića

    25. april 1994. godine. Ratna 1994. godina. Moja priča se zove Dragan Josipović. Starešina Vojske Republike Srpske, komandant slavne brigade Sarajevsko-romanijskog korpusa. A tamo negde, u Srbiji, u pitomoj Vojvodini, njegove četiri devojčice. Heroj, vitez i Sinđelić, komandant slavne Ilijaške brigade, udarna pesnica, čelik i srce bitke za Drinu i Goražde, osvetnik drinskih krvavih talasa. Ovo je moja priča o jednom čoveku, o živom heroju, heroju rata, koji čuva Srpstvo svom silinom vekova i krvlju predaka. Od njega se neprijatelju krv ledi. Čovek, otac četiri devojčice, došao je da se bori za srpski narod.

    Borio se na najtežim ratištima, uvek na prvoj liniji, uvek napred. Ponekad i nekoliko stotina metara iza neprijateljske linije. Bog za svoje borce, uvek ispred njih i sa njima. Krajišnik po rođenju, Jugosloven po državljanstvu, borac Republike Srpske. Vole ga svi. Borci obožavaju. On je otelotvorenje svih srpskih junaka. Nema ga na televiziji, radiju, u novinama. Uvek u snopu vatre i neprijateljskih tromblona. Njegovo ime je legenda i sigurnost, i zato, Bože, čuvaj ga za ovaj narod i ovu zemlju! On je poslednji Mohikanac i Don Kihot, on je Obilić i Kosančić. On je srž Srpstva i, prosto, on je junak. Sinoć je došao sa Goražda, danas je u bolnici, u poseti svojim ranjenim borcima. "Najobičnijim od običnih boraca". Ali to su njegova deca, njegovi borci.

    Sedeo je kod mene, u sobi gde živim, u bolnici. Pričali smo, pričali obične priče, dva obična čoveka, istih sudbina i misli. Pričali o deci, o ljudima, o našim sudbinama, o onome što nas čeka, i gde smo. Skuvali smo kafu. Obojica pijemo dosta slatku. Hirurg, dve godine u ratu, u krvi do kolena, i heroj - ratnik, dve godine u vatri i smrti. Sede sami, kuvaju kafu, u sobi koja je slična onim studentskim.

    Nasmeja se što spavam na dvosedu i moram kao produžetak staviti stolicu, za noge, jer je ležaj suviše kratak. A ja pomislih - kada i gde on spava? U zadnjih dvadeset pet dana jedva da je jednom skinuo čizme. To je borac i komandant što ostvari mnoge pobede.

    Pričali smo obične ljudske priče, a ja zapamtih: "Jedva kupih deci polovne knjige"... ili: "Kada zaspim, a zazvoni poljski telefon, prvo u strahu pomislim da mi javljaju da je neki moj borac ranjen, ili poginuo. " Dragane Josipoviću, i Tebi i sebi želim da stignemo do svog cilja, do svojih ideala, svojih verovanja. Dok je takvih kao što si Ti, dok je Tebe, dok je srpskog naroda i srpskih boraca, idemo napred, i verujemo!

    Još nešto, priča o Tebi je moja prva priča o pojedincu. Ostajem dužan još jednu, priču o čoveku kojije dao svoj život za narod i Otadžbinu, i koji već živi u legendi: priču o Zoranu Borovini.

    Popismo kafu sa po dve kocke šećera. Nisi hteo da popiješ rakiju - reče da piješ samo van rata, ili kad odeš kući. A kad si zadnji put bio kod kuće?

    Ležerno, u maskirnoj uniformi, potamneloj od prašine, blata i znoja, ali s pečatom snage u živim borbenim očima, Josipović sede u vojni auto, mahnu, i ode. Gde?
    zaboravljeni- 22492 - 09.09.2009 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Dnevnik ratnog hirurga: Galinac


    Iz knjige: "Dnevnik ratnog hirurga" - Dr. Miodrag Lazić

    Rano jutro, pet sati. Stiže hitna pomoć. Unose mladića, nekih dvadeset sedam-dvadeset osam godina. Prezime mu je Galinac. Iz Vogošće je. Raskomadan, ali još živ. Gledam ga, a on me prepoznaje:

  • "Doktore Laziću, hoću li preživeti? Molim te, ne daj da umrem! "

    A ja gledam i kažem:

  • "Preživećeš, drugar, preživećeš. Sad ćemo te operisati, biće sve u redu. "

    A on me pita:

  • "Doktore, doktore, šta je s mojom sestrom? "

    Kažem:

  • "Tu je sestra, ne brini, samo ti lezi, videću. "

    Izlazim, pitam ljude koji su ga doveli šta se desilo. Kažu, stradao od rakete jednog NATO-bombardera, najednom od mostova između Srednjeg i Semizovca, ujutru u tri-pola četiri. Sestra mu je ostala mrtva, raskomadana. Pre sedam dana poginuo mu je brat bliznac, sahranjen na Palama. On i sestra išli su na "sedmicu" bratu na Pale, da bi se pod zaštitom noći, u dva-tri ujutru, vratili kući, u Vogošću. NATO-bombarder je tog jutra u tri-pola četiri istovario svoj smrtonosni teret na jedan od nekoliko mostova koje su srušili na putu između Semizovca i Srednjeg. Na nesreću, golf brata
    i sestre Galinac našao se u neposrednoj blizini.

  • "Hoću li ikad više vidjeti svoju djecu? Dva mala, divna dječaka. Doktore, hoće li moja djeca ostati bez oca? "

    Kažem:
  • "Galinac, ne brini. Sve će biti u redu. "

    Pomoći nije bilo. Umro je nakon pola sata.

    Malo zatim stiže stariji čovek, uplašen, izbezumljen. Raspituje se za sina i kćerku. Ostario je u trenutku. Za sedam dana je izgubio dva sina bliznaca i kćer. Ostao je sa dva unuka. Šta radite?! Zašto uništavate ljudske živote?! Ko vas je zvao?! Ko se bori protiv vas?! Zašto se mešate?! Uništiste jednu porodicu! Kažete da ste precizni, da ne ubijate ljude, da uništavate samo materijalne ciljeve. Pa dovoljno je samo ovo što ste uradili sa porodicom Galinac da budete ratni zločinci. Optužujete Karadžića, Mladića, Martića, ne znam koga još, zbog ovog ili onog bombardovanja. A kako se zove vaš general? Kako se zove generalni sekretar NATO-saveza? Kako se zove pilot koji je ispalio tu raketu i ubio tri mlada života, ostavio dva mala siročeta? Ostavio oca bez troje dece! Pa zar vi niste najveći ratni zločinci koje svet zna?! Ali, izgleda, da ste vi sila, a sila Boga ne moli i sila sebe neće da optuži. Ali ja ću jednoga dana biti svedok. Svedočiću o zločinu pilota NATO-aviona i njegovog komandanta, mislim da se preziva Smit. Svedočiću o zločinu Vilija Klasa i NATO-pakta, o zločinu Butrosa Galija. Svi vi ste ratni zločinci, gospodo!
  • zaboravljeni- 22491 - 08.09.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Kobni septembar '95


    Septembarski dani '95 su bili teški za stanovništvo Republike Srpske. Našim nebom su letjeli agresorski avioni sijići smrt po nedužnom narodu iscrpljenom ratnim strahotama. Bilo je to vrijeme kada se stanovništvo užasavalo izlaska i zalaska sunca jer su agresorske snage koristile sumrak i ranu zoru da sa svojim avionima bjesomučno razbijaju sve što je narod krvavim radom decenijama stvarao.

    U ranu zoru, dok još nije potpuno svanulo Vogošćom su se prolamale jake detonacije od teških avionskih bombi. Tog jutra, 9. septembra '95 godine, na putu Semizovac - Srednje NATO avioni su srušili most koji je bio od ključnog značaja za tu putnu komunikaciju.

    Moj zamjenik Radenko Galinac i ja našli smo način da posjetimo njegove roditelje u Vojkovićima. Pred samu veče smo se vraćali nazad, a sa nama je krenula i njegovom sestrom koja je došla na godišnji odmor iz Beograda. Umjesto sreće zatekla ju je tuga i žalost za preranom smrti njenog brata Radovana koji je u borbama po šumama oko Sarajeva dobio mišju groznicu koja ga odvoji od njegovih najmiliji za samo nekoliko dana.

    Zbog velikog rizika u tim teškim ratnim danima žurili smo kako bi što prije sišli sa drumova po kojim su "mirovne snage" iz samo njima poznatih razloga sijale smrt. U prvi sumrak već smo stigli u Srednje gdje smo obišli i provjerili rad naši policajaca.

    Odatle smo nastavili put prema Vogošći. Žurili smo kao da nas je neka sila vukla da stignemo na vrijeme na mjesto nesreće. U jednom momentu ispred nas se pojavio ogroman krater, a na putu su bili veliki betonski komadi, koji su ličili na temelje neke kuće. Zaustavio sam vozilo, ostavio upaljena svjetla izašli smo iz auta prišli rupi na putu. Sa druge strane kratera se pojavilo vozilo koje je uperilo svjetla u našem pravcu. U tom trnutku sam čuo neko jako hučanje iznad nas. Radenko je rekao: "Bježimo, evo ga opet! ".

    Bilo je kasno. Odjeknula je eksplozija, tog trenutka sam vidio jaku vatru koja je izgledla kao užarena lavina sa puno crnih komada koji su letili prema nama. Pokrio sam se rukama jer sam u tom trenutku osjećao kako me mnoštvo sitnih komadića udara po glavi. Letio sam visoko u zrak i izgledalo je kao da sam u centru te užarene lavine.

    Ne znam da li sam se onesvjestio, ali sam jedno vrijeme bio izgubljen i u šoku. Malo sam se pribrao i počeo da dozivam svoje saputnike. Prvi mi se javio Ranko Janković koji je bio četvrti član naše ekspedicije. Rekao mi je da dobro poznaje region i da ode da nam nađe pomoć. Bio je lakše ranjen ali se mogao kretati. Nestao je sa mog vidokruga, a ja sam ostao u potrazi za mojim prijateljom i njegovom sestrom. Ubrzo sam našao Galija, nije mogao da se miče i stalno je ponavljao riječi: "Kole, gotov sam". Pokušavao sam da ga smirim, ali on je osjećao svoj kraj. Dozivali smo Radu ali od nje nije bilo ni traga ni glasa.

    Vrijeme je sporo prolazilo, a pomoći nije bilo na vidiku. Gali je bio na ivici kratera, ja sam mu pokušao pomoći da se izvuče preko moga ramena. Nije išlo jer me je bol žestoko probijao u desnom ramenu i nisam mogao da izdržim pritisak njegove ruke.

    Konačno je stigla pomoć. Prvi je stigao moj brat. Nije me poznao. Ja sam mu se javio i zatražio cigaru da zapalim. Tresao sam se od zime, i tražio sam mu nešto da me pokriju. Molio sam brata da prvo prebace Galija i potraže Radu jer su moje rane lakše.

    Na putu do bolnice teren težak sa puno bola u ranama. Nekao se izdržalo, moralo se. Stavljaju me u sobu. U posjetu neprekidno dolaze moji ratni drugovi.

    Stalno se raspitujem šta je sa mojim drugom i njegovom sestrom Radom. Javili su mi da je Rada nađena u krateru potopljena u vodi sa velikom rupom na grudima. Za Galijev život se bori najbolji hirurg na svijetu - doktor Lazić.

    Rano u jutro oko 5 sati u moju sobu dolazi Dr. Lazić i tužnim glasom mi saopštava da je učinio sve što je mogao ali nije mu se dalo. Ja počinjem da plačem, a i u njegovim očima vidim suze. Objašnjava mi kako je tekla operacija, ali ja ne slušam šta mi priča.

    Umro je još jedan Galinac. Dva heroja, dva Nemanjića. Kakva tragedija za jednu porodicu, izgubiše troje djece u petnaest dana, tri zlatne jabuke. Ugasiše se njihovi mladi životi ali sjećanja na njih neće nikada.

    Danas se navršilo 14 godina od pogibije istinskog heroja Radenka Galinca - Galija. Neka mu je vječna slava i veliko hvala na junaštvu i životu koji je podario svome narodu. Hvala i roditeljima što rodiše takve junake kakvi su bili Radovan i Radenko.
    zaboravljeni- 22093 - 04.07.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Dogodilo se u utorak 13. jula '93


    Prjije 16 godina, tačnije u utorak 13. jula '93 godine, počela je naša ofanziva pod nazivom "Prsten".

    Nakon velikog uspjeha u toj ofanzivi, poginuli su dva velika komandira četa Vogoščanskog bataljona, Vučko i Božo Hart, dok su obilazili borce na novodostiglim položajima na Glavici!

    Taj isti dan smo izgubili dva junaka iz IDV, Dragana Kujundžića-Grgu i Nebojšu Lalića-Nešu, a Mićo Vlahović je bio ranjen u vilicu i nije se povukao iz borbe, dok god nije izvukao svoja dva mrtva druga!
    zaboravljeni- 22082 - 03.07.2009 : Vucko Istocno Sarajevo - best (0)

    Božo i Vučko


    Na današnji dan, 1993. godine poginuo je istinski borac za Vogošću, pokojni Vučko, kao i Božo H. Vogošćani znaju o kome govorim. Neka im je vječna slava i hvala.

    Pozdrav za sve Vogošćane i one koji posjećuju ovu stranicu.
    zaboravljeni- 22072 - 02.07.2009 : Bijeljina Bijeljina - best (0)

    Nikad zaboravljeni


    Na ovoj fotografiji koja je dobijena od Šorak Gordane nalaze se prpadnici I. D. V:

    Francuz Danijel, rođen u Parizu a živio u Jagodini. U Vogošću i I. D. V. je došao zajedno sa Šorak Draganom. Čitav rat je proveo u Mićinoj jedinici. Gubi mu se svaki trag 1996. godine u Zvorniku. Pretpostavka je da više nije živ.

    Do Francuza je Šorak Dragan, rođen 1969. godine u Bačkoj Palanci - poginuo 29. 9. 1995. godine u Krajini. Iza sebe je ostavio suprugu Gordanu i malu Jovanu, sada veliku djevojku čiju sliku sam nedavno vidjeo na Facebook-u i iznenadio se koliko liči na Dragana.

    Dragan je sahranjen na groblju u Poturovićima u Semizovcu. Njegove kosti se i sada tamo nalaze, jer njegova porodica nije mogla da i prebaci na Vojničko groblje na Sokocu, da tamo u miru počiva zajedno sa prijateljima sa kojima se borio rame uz rame.

    Do Šorka se nalazi Jugoslav Ignjatić, rođen u Kragujevcu. Bio je veoma hrabar borac i što je još važnije dobar prijatelj. On je pomogao Gordani da sa malom Jovanom izađu iz Vogoće u februaru '96 godine, desetak dana nakon što su muslimani ušli u Vogošću.

    Slika je snimljena 3. 3. 1995. godine u domu u Srednjem.

    francuz danijel, šorak dragan, jugoslav ignjatić
    zaboravljeni- 21849 - 01.06.2009 : Oko Bijeljina - best (0)

    Šorak


    Sa Šorkom zajedno su došli Nenad, Vezmar i mali Francuz - Danijel je bio rodom iz Jagodine, Nenad okolina Sombora. Pretpostavljam da je i Vezmar bio iz okline Sombora, Šorak iz Bačke Palanke svi zajedno su stanovali jedno vrijeme u stanu do Gordane gdje su se njih dvoje i upoznali i počeli zabavljati. Gordana je imala sina iz prvog braka( sa Feliksom ) koga je Dragan prihvatio kao svoga a i Goran je njega veoma volio. Šorka sam upoznao 1993. godine, onog dana kad je rađen P. S. C. Volio bi kad bi i Draganovi roditelji nekako nabasali na ovaj sajt i uvidjeli koliko je Dragan bio cjenjen i poštovan borac i čovjek.
    zaboravljeni- 21844 - 01.06.2009 : Juga - best (0)

    Jurišni bataljon


    Setite se i ostalih heroja iz vogošćanskog Jurišnog bataljona: J. B. - Šulca, Rusa Jurija Pilipčkoga, Galeta, Dunde, Neše......
    zaboravljeni- 21835 - 31.05.2009 : Nicolas - best (0)

    Šorkova porodica


    Šorkova žena i dijete su u Višegradu. Tu je njen pokojni otac kupio stan i ona sada živi sa majkom i kćerkom Jovanom.
    zaboravljeni- 21778 - 26.05.2009 : Jovo Pejić Sabanci - best (1)

    Ilija Šepur


    Ja Mandu izuzetno cijenim dugi niz godina( tačnije 37 godina;)), isto kao i njegovu braću i starog. Manda potiče iz najpoštenije kuće u Buljetovini i iz familije iz koje niko (sa sigurnošću tvrdim) nije švercovao u toku rata sa neprijateljem iako su im muslimani bili "pod nosom", u Drinčićima. Jedino im ne valjaju Žarko( "ja sedam ti majki"") i Zojancina" :)))

    Ilija ( Mitar ) Šepur 1973 - 1995Pretpostavljam da je njegova reakcija na moje pisanje bila zbog pominjanja pogibije njegovog "šure". Mada smatram da svako ima pravo na sopstveno mišljenje i stav i isto poštujem, mišljenja sam da Ilija Šepur zaslužuje u najmanju ruku da se pomene kao junak i srpski heroj, što je uistinu i bio jer naši junaci polako padaju u zaborav isto kao i odlučne bitke koje su stvorile Republiku Srpsku, a mnoge od njih je dobio Ilija Šepur. Generacije koje stižu nemaju na čemu učiti o djelima junaka jer čak i Boračku organizaciju Republike Srpske vode neborci i jajare, koji su o bitkama slušali na TV ili od žena (koje su znale najviše detalja), da ne pominjem Vladu RS, Skupštinu RS i rukovodstva 99% opština u Republici Srpskoj.

    Što se tiče naših neprijatelja iz rata, oni znaju o svakome od nas mnogo više nego mi sami o sebi i sve imaju zapisano. Šta će s time, nije teško pretpostaviti: kad ukinu Republiku Srpsku svi ćemo biti optuženi za oružanu pobunu protiv suverene države BiH. Otkud im detaljni podaci, ni to nije teško pretpostaviti: povratnici (pojedini).
    zaboravljeni- 21651 - 12.05.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Boško Mandić


    Manda, tvoj rođak Boško Mandić je bio komandir saobraćajnog voda u mojoj jedinici. Kako je bio vrijedan i radan čovjek, tako je lako bilo sa njim sarađivati. Razbolio se pred kraj rata. Iako je bio teško bolestan, nije se predavao, nastavio je vrijedno da radi sve do svoje prerane smrti. Pomenuo sam ga jer je on to i zaslužio. Neka mu je laka crna zemlja!
    zaboravljeni- 21640 - 10.05.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Predrag Beatović


    Drago mi je pročitati dopune i ispravke moga teksta, koje me podsjetiše na naše junake. Mnoge stvari se zaborave pa tako i Oljino ranjavanje.

    Mislim da je ta granata koja je pala, bio razlog zbog kojeg sam dugo tražio način kako da saopštim komandi do kojih pozicija smo stigli. Svakako da su nas muslimani pratili dok vodimo razgovor pa bi lako mogli zaključiti gdje se nalazimo. Bili smo bez pravih zaklona pa bi njihovo saznanje o našim jedinicama moglo napraviti velik gubitke u našim redovima.

    Lijepo dopunjen tekst, nemam riječi. Svaka čast!

    Nisam bio sigurrn za Predraga Beatovića kako je poginuo ali sam ga morao spomenuti. Bio je to dobar drug i čovjek. Prije pogibije, bio je radnik opštine u kojoj je radio pravne poslove. Napustio je radno obazezu i kao dobrovoljac se angažovao u srpskoj vojsci. Ubrzo poslije toga je poginuo i za sobom ostavio veliku tugu svojoj porodici i svim onim koji su ga poznavali. Predraže Beatoviću neka ti je vječna slava i veliko hvala.
    zaboravljeni- 21548 - 29.04.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Predrag Polovina - Miki


    Šta danas reći nakon dvadeset godina, o Predragu Polovini-Mikiju. Rođen je 20. oktobra '61. godine a pogino 10 oktobra '90 u kafanskom okršaju u Vogošći. Njegovoj pogibiji kumovao je njegov najbolji drug Gaga.

    Miki je bio veliki Srbin. Svi njegovi drugovi su to dobro znali i poštovli. U vrijeme komunizma niko od nas se nije dičio time kao on. Sve što sam napisao o Joji sam saznao od Mikija, još onomad, prije nego što je poginuo. Joja je bio njegov idol za Srpstvo. Miki nikada nikog nije uvrijedio po nacinalnoj i vjerskoj osnovi. Se svoje drugove je volio i poštovao.

    Redovno je slavi "Srpsku novu godinu". Na taj dan ko se nalazio sa njim u kafani mogao je da jede i pije na njegov račun.

    Imao je svoja životna pravila koja je tražio da se poštuju, ko se nalazi u njegovom društvu. Bio je jedan od opasnijih faca u Vogošći. Slabiji su ga poznavali kao njihovog zaštitnika. Bio je ludo hrabar pa je zbog toga izgubio život. Jedne prilike u kafiću "Asteriks" izbila je tuča. Jedan od učesnika je otišao kući i donio pušku. Kada je Miki vidio šta se dešava, umješao se i oteo pušku od ovog "junaka". U bašti kafića je bilo jedno drvo na kojem je Miki izlupao pušku. Nakon toga je bacio pred "junaka" i rekao mu, "Evo ti je pa sad pucaj sebi u guzicu".

    Na dan njegove pogibije, samo jedan sat prije tog nemilog događaja, Miki se izljubio sa svojim ubicom. Sjeo je za sto Bore Radića, kojem je Gaga planirao osvetu. Kada je nastalo pucanje Miki je bio hrabriji od svih i onako goloruk pošao prema Uglješi Aranitoviću - Ugi. Ovaj je ispali na njega metak od kojeg Mikiju nije bilo spasa. Gaga, kojeg je Miki volio kao svoga brata, je pobjegao sa ubicom, kako bi mu pomogao da bezbjedno napusti Vogošću. Doktori su kostatovali Mikijevu smrt. Moj veliki prijatelj je zauvjek otišao iz naših života ali je ostao vječno u mom sjećanju.

    Kada sam otvarao "Bodibilding klub", tražio sam od njegovog oca odobrenje da ga nazovem po njegovom imenu, ali mi on to nije dozvolio. Zbog toga je moj klub ostao bez imena.

    Miki se bavi bodibildingom od malih nogu, zato je kod svih nas postao popularan sport.

    Miki i njegova djevijka Slava Šiljkut su šišali moga sina za prvi rođendan. Miki je bio i ostao legenda Vogošćanske raje.

    Zbog toga će ga se sjećati svi stanovnici Vogošće!
    zaboravljeni- 21526 - 28.04.2009 : Milan ( mungos ) TomiČeviĆ Bosanski Brod - best (1)

    Mungos


    Mungosovo prezime nije Tomič nego Tomičević.
    zaboravljeni- 21409 - 17.04.2009 : Scarface 70 - best (0)

    Predrag Tomić - Toma


    Predrag Tomić - Toma sin Vojislava je ta osoba koju ti tražiš i tačno je da je poginuo 21-og na Aerodrom naselju. Iza njega su ostale supruga i kćerka.

    On je služio vojsku u Zaječaru, a i prije i poslije vojske je igrao za sokolački Glasinac ( mislim da ti taj podatak znači nešto).

    Nek mu je vječna slava!
    zaboravljeni- 21378 - 15.04.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Zaboravljeni heroji


    Jedna od dobrih i hrabrih jedinica na vogošćanskom ratištu, koja se ne smije zaboraviti bila je ekipa pokojnog Zorana Miličića-Zoke.

    Danas se o njima malo piše i zna. Sa Zokom su bili: Janje, Grga, Mlađa, Šile, Ganga... Bila je to jedinica za koju su svi u Vogošći znali, kada su oni na liniji svi možemo bezbrižno da spavamo. Pogibija Zoke, njihovog komandira i ranjavanje Janjeta, dovelo je do rasula njihove ekipe.

    Grga i Mlađa kao dva najbolja druga odlaze u jedinicu Miće Vlahovića. Samo par mjeseci provedenih u jurišnom vodu poginuo je Dragan Kujundžić-Grga. Mlađa je bio dobro potrešen Grginom pogibijom, nakon čega je tražio da se vrati u svoj bataljon. Ostali borci iz te hrabre ekipe su ostali do kraja rata u toj jedinici. Janje je ostao invalid u desnu ruku. Kao takav više nije mogao pomoći svojim drugovima u daljnjem toku ratovanja. Ipak se nije predavao! Bio je stalno prisutan uz svoje drugove, što je davalo moral mnogom našim borcima. Bio je čest gost u Bataljonu. Njegove riječi podrške su puno značila našim borcima u teškim trenucima, dok su mnogi bježali i napuštali našu teritoriju.

    Konstantno je ispraćao i dočekivao svoje drugove sa linije. Invalidnost, koju je imao, ugrozila njegovu pordicu. Bio je vrhunski majstor zanata kojim ga je obučio njegov otac. Bili su to na daleko čuveni proizvođači "gusala" na prostorima bivše Jugoslavije.
    zaboravljeni- 21315 - 10.04.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Nada Manojlović


    Tiha povućena žena, dijete radničke porodice Buha, koja je uspjela da podigne troje dijece. Među njima kao najstariju Nadu. Završila je trgovačku školu i počela raditi u robnoj kući. Na taj način je olakšala podizanje svoje mlađe sestre i brata. Udala se i rodila dvoje djece. Na mobilizaciju se odazvala kao dobrovoljac. Nakon obuke raspoređena je u Vogošćanski batljon u kojem je bio angažovan njen muž i brat. Tu je provela više od godinu ratnog staža, i previla puno naših junaka.

    Prilikom jedne takve intervencije, nakon uspješnih ofanzivnih dejstava naše jedinice, neprijatelj je počeo da granatira region u kojem je bio naš sanitet. Naš heroj Nada Manojlivić nije uspjela stići do sigurnog skloništa. Granata je pala u njenoj neposrednoj blizini. Ostavila je dvoje siročadi da vječno tuguju za svojom majkom.

    Nado Manojlović neka ti je vječna slava i hvala za tvoju nesebičnu hrabrost i život koji si poklonila svome narodu!
    zaboravljeni- 21314 - 10.04.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Žene heroji!


    Mali broj žena je bio angažovan na borbenim linijama! Sve su one bile istinski dobrovoljci za spas srpskog naroda od najezde brojčano jačeg neprijatelja. Tražila se pomoć žena i djevojaka, koje bi dobrovoljno pomogle brojčano maloj srpskoj medicini. Nedostatak medicinskog osoblja i opreme je bio čest uzrok smrti naših boraca. Nakon njihovog odziva formirana je jedinica. Obučene su za pješadisku borbu i prvu pomoć, kako bi pomogla borcim neposredno poslije ranjavanja.

    Njihova pomoć je utoliko veća kada se zna da su one ukazivale prvu pomoć na prvoj liniji, i tako ranjenicima davale mnogo veću šansu da će preživjeti!

    Nakon obuke one su raspoređene po linijama odbrane. Od samog početka njihovog rada moglo se vidjeti da se radi o hrabrim djevojkama koje su pod kišom granata i metaka, nesebično davale prvu pomoć ranjenim borcima. Danas ne mogu da se sjetim svih imena koje su došle u Vogošćanski bataljon, aliću pokušati da nabrojim koje sam zapamtio kao naj hrabrije, a to su: Gordana Sabljak, Sanja Radovanović, Željka Jovandić i Nada Manojlović.

    Svaka od njih je davala sve od sebe za pomoć kako bi spasili našeg ranjenika. Koliko su bile hrabre pokazuje i to da su sve one bile ranjene prilikom borbi na Žući. Neke od njih položiše i svoje živote dok su pomagale svoje drugove. Tako je Nada Manojlović - Buha poginula za spas srpskog naroda.

    Prilikom operacije "Prsten" u julu '93 godine naš bataljon je uspio da ovlada Glavicom. Bila je to dominantna kota iznad Ugorskog i Saobraćajnog fakulteta. Nada je imala zadatak da u improvizovanom stacionaru iz neposredno iza prve borbene linije u jednj od napuštenih kuća dočekuje ranjene borce, ukaže im prvu pomoć i proslijedi u vogošćanski Dom zdravlja. Svim borcima je veom stručno pomagala, a mnogima je na taj način spasila život! Neprijatelj je sa Menjaka primjetio veliku frekvenciju vozila kao i tenk koji je dejstvovao u tom dijelu linije. Počela su granatiranja. Naš heroj Nada Manojlović nije uspjela da se dokopa zaklona. Granata pade u njenoj blizini. Usmrti je, a ona ne uspje ni glasa da pusti. Nada je ostavila za sobom dvoje siročadi i muža Milovana, koji je na toj istoj liniji izgubio oko.

    U toj akciji smo imali pomoć tenkista iz Ilijaša koji su kontrolisali prilaz Glavici. Tako dobro su obavljali svoj zadatak da borci iz rova nisu bili ni svjesni koliko je poginulo muslimanskih vojnika u pokušaju da povrate Glavicu.

    Tenk je bio stacioniran neposredno iza prve linije koju smo zvali "Hrastik". Pratili su prilaz od Menjaka odakle su muslimanske snage neprekidno pokušavale da ubace jedinice kako bi povratili to brdo. Kada bi primjetili njihove prokrete uključili bi tenk poslije kojeg se na prislušnom centru moglo čuti da su uništeni i da nemaju ljudstva da idu dalje. U tom dijelu su izginuli Vikićevi i Velešićani. Njihove jedinice su imale više od stotinu poginulih i ranjenih u tim napadima.

    Hrabrim tenkistima Ilijaške brigade čestitam na odlično odrađenom zadatku. Tom prilikom smo držeći Glavicu u našim rukama dali veliku mogućnost našim jedinicama da ovladaju Igmanom.
    zaboravljeni- 21183 - 23.03.2009 : Patagon Olovćić Bosnija - best (0)

    Groblja


    Danas sam oko deset časova išao nekim poslom u Lukavicu. Tačnije, išao sam kod onog majstora što popravlja karburatore. Ima radnju kod crkve. Elem, dok sam čekao za auto ja malo procunjah po tom mjestu i vjerujte da sam ostao i začuđen i iznenađen.

    Šta je u pitanju? Groblja. Eto to je u pitanju. Vaša srpska groblja su u pitanju. Musliman sam, ali vjerujte da sam bio neprijatno iznenađen kada sam vidio u kakvom su vam stanju groblja. Vidi se po tekstovima na spomenicima da su većina od njih bili vaši borci. Eh, šta me potaknulo da vam ovo pišem. Strašne priće pišete o vašim junacima koji padoše za otadžbinu, za srpstvo, a dozvoljavate da vam groblja vaših junaka budu pretvorena u smetljišta.

    Dođite pa vidite! Pogledajte svoju sramotu i zapitajte se da li je to u redu. Sve je lijepo uklesano poneki stih i tome slično ali prljavo do bola. Jednostavno da vas sve bude sram. Ako ih ne zaboravljate u pisanju nemojte ni zaboravljati njihova vječna počivališta. To im bar duguje država to im dugujete vi njihovi saborci.

    Neće vaši političari doći i zapaliti svijeću ni pokupiti ono silno smeće i rastjerati gavranovee što se otimaju o oglodanu koščuru iz obližnje mesare. Prihvatite se posla, i da se to uredi kako treba makar vi borci i njihovi suborci to odradite ako neće opštinari a Bogami i u većini slučajeva ni njihove porodice da to odrade.

    Nek vam je to u amanet, pa kada opet odem tamo da mogu lijepo napisati. Ljutili se ili ne ljutili, tako vam je kako je. Vjerujem da sva groblja nisu kao ova ali ja vidjoh ova i zato vam kažem da ne valja što ste ih brzo zaboravili.
    zaboravljeni- 21056 - 15.03.2009 : Jovo Pejić Sabanci - best (4)

    Goran Glišić


    Goran Glišić Glišić (Strail) Goran, 1963-1995. Na bijelom dolomitu stoji uklesano na Groblju srpskih junaka opštine Olovo u Knežini kod Sokoca. Tu je našao vječni mir junak Srpske visoravni otadžbinskog rata iz devedesetih.

    Danas evo četrnaest godina je već od tog marta 14. 1995. godine i njegove nesrećne pogibije, odlaska najvećeh među najvećim junacima Visoravni na vječni branik otadžbine.

    Gromada ljudska satkana od mišića neviđene snage, momčina kao brdo, od početka rata stupio je u interventni vod Nišićkog bataljona. Svugdje stići tamo gdje škripi, zakrpiti sve rupe, zaštititi neštićene, ohrabriti uplašene. Bez greške uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme.

    Znalo se nepisano pravilo : naprijed su Mali i Goran ili Goran i Mali. Tandem rođenih ratnika predvodio je svoju ekipu. Grančice nisu pucale, lišće nije šuštalo pod njima. Kao dva Indijanca iz crno-bijelih filmova. Ostali su pet-šest metara iza i prate njih. A oni, sa nekim šestim čulom, kao dvije zvijeri znali su uvijek i tačno gdje je neprijatelj.

    Pala je Gradina, pao je Mačak, Kundakov grob. Vreli avgust "94. i dani herojske odbrane. Naša Srpska televizija i dnevnik u pola osam. Novinarska saga o junacima i Oni na dnevniku. Na čelu Goran i Mali, ili obrnuto, kao i uvijek. Stigli su i na Treskavicu kada se branila srpska domovina.

    Kako je samo hladnokrvan bio. Znao je u vrijeme najžešće borbe sjesti da odmori, kao kosac u rosno jutro. Obriše znojavo čelo, razgrne gustu bradu i kaže "Neka malo, nek" pucaju i oni". Na Kundakovu grobu se prisloni uz deblo stoljetne omare, izvadi doručak i jede. A okolo sve pršti. A kad krene onda nema stajanja, onda kao bolid ruši pred sobom.

    Bio je izuzetan strijelac i strasni lovac. Kako je samo hladnokrvno ustrijelio divljeg vepra koji se ustijemio na njega, poput Čarlsa Bronsona u filmu "Bijeli bizon".

    Jedan i jedini put se posvađao s malim koji mu je iz šale ubio lovačkog psa. Otišao je u Vogošću i nije se pojavljivao petnaestak dana, do nesretne smotre.

    A tog 14. marta general Milošević je postrojio jurišne jedinice. Bilo je svečano i pričalo se o predstojećim teškim danima. Poslije je četa otišla u vikendicu gdje boravi. Goran je volio remi i sa društvom započeo igru. Bila je opuštena atmosfera i neki su popili više iz boce. Digla se i pjesma, junačka, romanijska.

    Nesretni Prga je poželio da baci bombu kroz prozor. Popeo se u potkrovlje i naciljao usko okno. Zelena ručna bomba pogodila je kapak sa kojim se upravo poigravao vjetar. Bomba je pala na terasu, iza leđa Goranovih.

    Potmuli tresak i jauk iz usta junačkih su se slili u jedno. Goranova široka leđa pokupila su sve smrtonosne gelere. Poslednji put spasio je sve svoje drugove.

    Mnogo suza junačkih proliveno je tog tmurnog martovskog dana na groblju u Semizovcu. Očaj i obećanje drugu okupljenih oko svježe humke da ga neće obrukati. Događaji koji su uslijedili to su i potvrdili.

    Ana je imala godinu dana a njen brat je rođen poslije očevog stradanja. Sada su već veliki i znaju da je njihov otac bio junak dostojan slavnih predaka.

    Poslije srpske sramote u Dejtonu Goranovi ostaci prenijeti su u srpski Sokolac. Tamo na vječnoj straži sa drugim junacima bdije i opominje buduće generacije da se više ne ponovi stradanje.
    zaboravljeni- 21055 - 15.03.2009 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Srpski junak Goran Glišić


    Srpski borac Goran Glišić je rođen 14. aprila 1963. godine u Ajdanovićima, Bosna i Hercegovina. Pogino je 13. marta 1995. godine na Nišićima. Goranu je u Spomen sobi u Sokocu greškom upisan datum pogibije kao 7. mart, nije mi poznato zbog čega.

    Goran Glišić je bio pripadnik Druge romanijske motorizovane brigade. Bio je u Interventnom vodu sa Radojicom Stojanovićem. Posjedujem sliku njegove jedinice, ali ću je naknadno objaviti.

    Goranovo vječno počivalište je sada u Knežini, opština Sokolac.

    Fotografija koju ovdje objavljujem snimljena je 1985. godine. Identična fotografija se nalazi i u Spomen sobi u Sokocu, kao i na krstu Goranove humke u Knežini. Primjetili ste i da sam počeo da na slike stavljam srpsku zastavu. To je zbog toga što je sve više novina i pripadnika muslimanske "filmske industrije" koji preuzimaju slike i informacije sa ove stranice, a da se ne pozovu na izvor njihovih informacija, kako se to radi u civilizovanom svijetu.

    Goran Glišić
    zaboravljeni- 21051 - 15.03.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Pjesma za Galija


    Srpski vojnik

    O junaštvu tvome nemam prave rječi, djela ratna tvoja sve će nama reći.
    Ti si uvjek bio i ostao prvi, u junaštvu svome istrajan do krvi.
    S tornja crkve stare tebi zvona zvone, u tvom gradu danas tvoji suze rone
    Ponosan sam danas što te znadoh druže, zbog legendi naših što o tebi kruže.

    Pred oltarom stojim za tebe se molim, svjeću tebi palim i za tobom žali.
    Avioni danas što na nebu lete, to je stari druže da se tebe sjete.
    Ti si bio ponos srpskoga vojnika, u meni će ostat vječno tvoja slika.
    Otišo si danas iz života naših, za mene si druže ost'o neustrašiv.

    Pokoljenja naša tebe će da pamte, u živote naše opet da te vrate.
    Crkvena će zvona na te da posjete, u znak duše tvoje silom oduzete.
    Humka tvoja druže uvjek svježa biće, iz tvog groba danas svježe cvjeće niče.
    Drugovi se tvoji sjete rado tebe, zbog hrabrosti tvoje ostaše uz tebe.

    Pjesma je posvećena srpskom vojniku Radenku Galinac - Gali koji položi život za spas srpskog naroda. Neka mu je vječna slava i hvala!
    zaboravljeni- 21004 - 12.03.2009 : Oko Bijeljina - best (0)

    Radovan N.


    Nisam zaboravio, niti ikad mogu zaboraviti Radovana N. , Željku, Staklo, Apača i ostalu braću preko Drine. Uskoro ću nešto o njima pisati. Drago mi je da se sejećate tih momaka koji su nam pomagali pogotovu Radovan N. jer je on došao zajedno sa Šorkom i njegovom grupom. Posle pogibije komadanta Krivoglavačkog bataljona na Mačku bilo je pitanje da le će novi komadant postati Moca i Radovan. Moca je odbio pa je postavljen Radovan N. Nakon toga je bio komadant Vogošćanskog bataljona, ali nikada komadant Blagovačkog bataljona. To Miladin i lopovi oko njega nikada ne bi dozvolili.

    Struja, pošto živiš u Rogatici, da li znaš legendu vogošćanskih praga Suzukija? Živio je u Rogatici. Maljutkom je teško ranjen u nogu. Ako ga znaš i ako još uvijek živi u Rogatici, pozdravi ga od saborca koji je 1996. godine u februaru, smrznut i promrzao na traktoru spavao kod njega kući. Pozdrav svima.
    zaboravljeni- 20951 - 08.03.2009 : Vogošćanin Brdo - best (0)

    Cvjetko Botić - Ceto


    Pozdrav za Željka i učesnike foruma od kojih mnoge poznajem lično. Hvala Pravom koji osvježava sjećanja i nama koji smo cjeli rat bili u Vogošći.

    Vogošćanske čete su bile popunjene sa dosta ljudi koji su na početku rata izbjegli iz Visokog, Breze, Vareša, Kaknja i okolnih mjesta. Oni su takodje uz nas Vogošćane branili Vogošću kao svoju. Ovom prilikom ih pozdravljam a poginulim neka je vječna slava.

    Jedan od takvih je Cvjetko Botić - Ceto koji je poginuo sa Miladinom Musićem.

    Pozdrav.
    P. S. Želko za sada toliko,
    zaboravljeni- 20880 - 02.03.2009 : Mladjo - best (0)

    Radenko Marković, Luka


    Pokojnog Luke sin i Struja upitaše i sjetiše se pok. Radenka Markovića, pa osjećam potrebu da napišem par riječi o tom najhrabrijem i najsposobnijem vojniku koga sam imao čast da poznajem.

    Pokojni Radenko Marković je poginuo na Ravnama kod Vlaškova od tzv. "prijateljske vatre", što nije nikada bila nekakva tajna, te molim da se zbog poštovanja prema njemu ne ispredaju kojekakve priče tipa izdaje, prodaje i slične gluposti kojima smo mi skloni.

    Junaka nam ubi geler od našeg "boforsa", koji ga pogodi u vrat, a veličine zrna pšenice, ispaljenog iz kasarne u Misoči. Zajedno sa Srletom izvlačih ga ranjenog, pod strašnom našom vatrom koju smo trpjeli, a sve zbog neiskustva, loše koordinacije i naše svojeglavosti i naravno nesavjesnog obavljana svojih dužnosti od strane par ljudi u lancu komandovanja.

    Pokušali smo mu pomoći, ali ne znadosmo... ne smjedosmo... ma, ne znam, valjda se prepadosmo istine da nam na rukama umire naš komandir, naša dika i ponos, naš čestiti Radenko. Evo, i nakon sedamnaest godina me razdiru sumnje da smo ga mogli spasiti, ali eto... !

    Tvoj pok. otac Luka je bio i ostao naša junačina koji je, između ostalog, oplakivao našeg Radenka i koji je njegovu pogibiju doživljavao kao lični gubitak, baš kao što i mi oplakivasmo našeg Luku. E, moj sinko, to su naši najveći heroji i junaci, kao što je i tvoj čestiti striko Aćim, koji srećom živ ostade!

    Neka im je laka crna zemlja i od Boga im prosto!
    zaboravljeni- 20879 - 02.03.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Francuzi


    U Vogošći su bila dva Francuza u srpskoj vojsci i kako Oko reče Stefan se bavio mutnim radnjama ali vojna policija nije imala te obavezu da hapsi borce ako nisu povrijedili vojnu imovinu. Stefan je napusti našu jedinicu kad se saznalo čime se bavi. Drugi Francuz je ostao, čini mi se, do kraja rata i ja sam o njemu pisao kada je Dugi dočekao one muslimane na Lađevićima. I on je bio u toj jedinici.

    Bila su još dva Francuza za koje mnogi ne znaju pošto je njihov dolazak zataškan iz meni nepoznatih razloga. Oni su bili razočarani radom UNPROFOR-a, koji je podržavao muslimansku stranu i prikrivao stvarno stanje na terenu. Došli su u našu jedinicu i molili da budu "srpski borci". Nije udovoljeno njhovim zahtjevima pa kao takvi nisu angažovani.

    Nakon obavljenog informativnog razgovora sa njima, predati su njihovoj komandi. Kod nas su došli bez ličnog naoružanja i u francuskoj uniformi njihovih "legionara". Mislim da smo imali filmski zapis o tom događaju.
    zaboravljeni- 20877 - 02.03.2009 : Guma - best (0)

    Srpski heroj Milan Tepić


    Jedan od najvećih srpskih sinova iz prošlog rata je bio Milan Tepić. Major JNA, iz potkozarskog sela Komenica.

  • "Jedanput ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako bude teško" - govorio je Milan Tepić.

    Jula mjeseca 1991. godine major Tepić se našao u centralnom skladištu ubojnih srestava u selu Bedeniku u blizini Bjelovara. Bio je primoran da se sa svojim vojnicima povuče u skladiste i organizuje odbranu od ustaša koji su opkolile kasarnu. Dvadaset i devetog septembra 1991. godine, ne želeci da prepusti neprijatelju oružje kojim bi ubijao njegove vojnike, major Tepić je digao u vazduh vojno skladište i sebe. Milan Tepić je za taj čin od strane jugoslvenskih vlasti proglašen narodnim herojem, jedinim u ovom ratu.
  • zaboravljeni- 20875 - 01.03.2009 : Struja - best (0)

    Lugerova pogibija


    dragi moj "mali" Lugeru, samo ću ti napisati da sam bio "tu negdje" kada je i tvoj otac poginuo. Spremala se jedna akcija i on je otišao sa Vrbasom u izviđanje. Nakon što se desila ta tragedija, Vrbas je odgodio akciju. Eto koliki je autoritet imao tvoj otac među borcima i kod Vrbasa. Budi ponosan na njega.

    Ovo mi tipkanje pada teže od kopanja rovova, ali me "veliki" navuče na ovo pisanje. Ujedno mislim da je to dužnost svakog od nas. Ja ću napraviti jednu malu pauzu sa svojim pisanjem, postao sam i sam sebi malo dosadan na ovom forumu, a vidi da je i sve manje zaboravljenih. Hvala g. Tomiću.
    zaboravljeni- 20871 - 01.03.2009 : Oko Bijeljina - best (0)

    Dugi, Mićo


    Uređaj za noćno osmatranje i dejstvo tkz. "Pasivni IC", koji smo posjedovali dobijen je od Pančevaca i nalazio se kod mene. Pravi, sada znaš i ko sam, ali te molim da to zadržiš za sebe. Sa istom molbom se obraćam i ostalima.

    Dugi, taj veliki i hrabri momak će mi uvjek ostati u sjećanju. Nosio je ogromne čizme, i nigdje nije mogao da nađe taj broj pa je išao u nekim poderanim, iz koji su mu virili prsti. Prilikom pada Jasena, muslimani nisu znali šta ih je snašlo tako da je iza njih ostao i džip "Micibuši". muslimanski šofer je imao velike čizme. Nastala je trka oko džipa. Šofer je bježao a Dugi ga jurio i govorio: "Neću ti ništa, samo mi daj čizme". Mi koji smo to posmatrali, smijali smo se toj beskonačnoj trci u krug. Onda je musliman izvadio bombu i ubio. Dugi, samo što se nije rasplako! Trebale su mu čizme jer je bio maltene bos. Sa nekom tugom je skino te baksuzne čizme, obukao ih i već sutradan nagazio na "paštetu". Džip je predat Bijelom Vuku da ga proda i da se novac podijeli porodicama poginulih boraca, ali od toga nije bilo ništa.

    Tom prilikom, najveće gubitke je imala jedinica "Plavi golf". Danas ih ima samo trojica preživjelih.

    Mićine pogibija je za mene bila pomalo čudna. Sa njim su bila njegova dva najbolja druga i borca Šorak i Ć. R. . Nalazili su se u nekoj šikari i šipražju. muslimana nije bilo u blizini, a Mićo je pogođen iz 84-ke i to iz neposredne blizine. Ne znam da li se radi o grešci, ali desetak metara od njih je bila još jedna osoba, koja je imala 84-ku. Ovo sam čuo od Šorka, ali i od ć. r. sa kojim sam bio na liječenju nakon ranjavanja. Kako ovo nije provjerena informacija, molim vas koji ovo čitate da ne shvatite pogrešno. Ja sam samo prenio ono što sam čuo.

    Nakon Mićine pogibije, mi koji smo od početka bili sa Mićom u 1. diverzanskom vodu, postavljanjem Alija za novog komandira jedinice, nismo više bili poželjni pa su nas rasporedili po drugim jedinicama. Mi smo novom komandiru smetali! Za mene je čak napravljen i nalog za hapšenje, mada sam bio na liječenju. Bio sam ranjen i imao sam odobrenje za liječenje.

    I danas se pitam ko je Alija narkomana postavio za komandira. Znam da je Ali bio u odbrim odnosima sa Majom bezbjednjakom. Pitanje je samo, koju vrstu odnosa su imali?

    Neka im je svima vječna slava i hvala za sva ova zemaljska dobra.
    zaboravljeni- 20868 - 01.03.2009 : Struja - best (1)

    Novo Panić - Nole


    Kada se zaratilo, po starom dobrom običaju se sve velike "Srbende" rasuše kao kad vjetar dune u septembru pa lišća raspe na sve strane. Međutim, minđušari i prave patriote se počeše vraćati da zaštite svoja ognjišta.

    Jedan od njih je bio i pokojni Novo Panić, koji je bio na zapadu kada ovi prvi nisu znali nabrojati pet gradova koji su bili van domašaja njihovog sreza, a sada im vjerovatno ni djeca ne uče srpski. Dođe Novo u Ilijaš i odmah se prijavi u interventni vod.

    Negdje pred sami rat, donirao je i bubreg jednom svom prijatelju, onako kako to rade samo veliki ljudi. Zauzimanje kasarne Misoča bio je jedan od najvećih prioriteta opštine Ilijaš. U prvim redovima, naravno, bio je i pokojni Novo. Neprijateljski MGV ga pogodi u kuk, a onda rikošetom u bubreg. Umro je sa osmjehom na licu. Dao je najveću moguću žrtvu za RS i neka mu je vječna slava zbog toga.
    zaboravljeni- 20862 - 28.02.2009 : Luger Vukovic pale/RS - best (0)

    Profesor Goran (mislim) Berović


    Pozdrav za Struju iz Rogatice!

    kada već znaš o Radenku Markoviću i ko je bio, onda te molim i da se sjetiš i onih ostalih koji su poginuli na početku rata, npr. mog pokojnog profesora fizičkog vaspitanja Gorana, mislim da se prezivao Berović, nisam siguran. Bio je jak kao granit!
    zaboravljeni- 20860 - 28.02.2009 : Razvigor - best (0)

    Srđan Knežević


    Ako je ovde na forumu neki bivši pripadnik 'Belih vukova', zamolio bih ga da opiše neke akcije ove legendarne jedinice i njenog legendarnog komandanta Srđana Kneževića.

    Ispravite me ako grešim, ali mislim da do sada ništa nije o toj jedinici objavljeno. Ni jedna knjiga?

    Ja bih bio jako zahvalan i ako bi neko mogao da opiše akciju u kojoj je poginuo moj rođak Stevan - Stevo Tomić, inače pripadnik Belih vukova. Bili smo bliski rođaci. Inače bio je bubnjar u KUD-u "Slobodan Princip - Seljo". Sve što znam je da mu je muslimanska granata raznijela dio glave, dok je pokušavao da se zakloni iza nekog drveta.
    zaboravljeni- 20853 - 28.02.2009 : Oko Bijeljina - best (0)

    Dva Francuza


    Francuz Stefan je došao u Vogošću nekako nakon Špirine pogibije i tražio je Špiru. Steko sam utisak da su se znali prije rata, ali nije znao da je on poginuo. Dosao je kod nas u jedinicu. Slabo je govorio naš jezik, ali se brzo uklopio u raju i bio je veoma hrabar borac. U akcijama nije znao za povlačenje. Na Mijatovića strani u toku jednog žestokog napada muslimana on je posle našeg povlačenja ostao muslimanima iza leđa, na putu na koji smo se spustili tražio sam ga dok mi nisu rekli da su ga ostavili. Ne želim da pominjem njihova imena jer mislim da su bili jajare. Ja sam na to ljutito reagovao i uperio oružje u njih. Tražio sam da se ni metak ne ispali u tom pravcu, a ja sam odlučio da idem po Stefana. Ostavio sam Č. R. da pazi da se to ispoštuje dok se ja ne vratim. Prošao sam kroz njihovu liniju i našao Stefana kako leži za jednim drvetom i osmatra. Nije mu bilo jasno šta se dešava i gdje su ostali borci. Muslimani ga, nekim Božijim čudom, nisu vidjeli a i mene sa njim, dok smo se povlačili.

    To je bilo onoga dana kada je prilikom izviđanja terena poginuo njihov slavni komadant, a prilikom našeg izviđanja je poginuo komandir rajlovačke Vojne polocije Radovanovic. Pogodio ga RB u glavu, dok je Mićo Vlahović prošo bez ogrebotine. Posle tog događaja, Stefan je u akcijama uvijek bio u mojoj neposrednoj blizini i mnogo je bolje osmatrao liniju.

    Mogu reći da je bio idealan borac i drug samo. Baš kao i mnogi koje znam! Ne mogu da kažem mnogo pozitivnih stvari o dešavanjima između akcijam. Znao sam dosta njegovih poslova, ali se nisam mješao u to jer je bio dobar borac a nikada ne znaš kada će kome doći sudnji dan. Mislim da Majo i Koko znaju nešto više o tim njegovim "poslovima". Nakon rata sam čuo da je otišao u "Legiju stranaca", ali ovo nije provjerena informacija.

    Francuz mali - Danijel je došao u Vogošću zajedno sa Šorkom, N. R. , Željom i još jednim momkom kojeg se ne sjećam. Njih četvorica su zajedno stanovali u jednom stanu u Omladinskoj. Danijel je takođe bio dobar borac i drug. Uvijek je bio spreman da pomogne u nevolji. To ću opisati u jednoj priči o Goraždu. Poslije rata, 1996. godine sam radio malo na Sokocu u Korpusu. Jednom prilikom sretnem Tušu nerazdvojnog Danijelovog druga, i on mi je rekao da je Danijel poginuo u Zvorniku.
    zaboravljeni- 20840 - 27.02.2009 : Srdjan Vukovic Pale - best (1)

    Dugi, Segedin


    Radi se o Dugom, našivali mu kombinezon materijalom od šatorskog krila. Mislim da je i on stao na nagaznu minu, ali ne znam tačno. Francuz je onaj veliki, on mi je više ostao u sjećanju.

    Na dan kad je pao Jasen 24. septembra 1994. godine, negdje oko podnevnih časova, neposredno poslije završetka akcije, odlazim u Žicu u posjetu stricu koji je dan prije stao na minu na Malom Jasenu, u nadi da ću "uzeti muštuluk" ali zatičem u njegovoj sobi Vrbasa i Božu Savića koji su mu javili za Jasen prije mene.

    Tom prilikom izađem u hodnik i vidim nekoga poznatog u hodniku na nosilima, bio je to momak iz Jurišnog voda, Segedin, već sam ga pominjao i mislim da mu je tako bio nadimak *. Bilo je to neposredno nakon što su ga operisali, tom prilikom je ostao bez noge. Pitam ga šta je, a on kaže onako kroz trans:
  • "... ono nikada neće pasti, Jasen se ne može uzeti.... "
  • "Jasen je pao" - kažem mu ja. Tek kad sam mu ponovio sa osmijehom treći put, shvatio je da je istina, znam da se samo osmijehnuo, a onda su ga odvukli u neku sobu gdje nisam mogao ući.

    Eto kakav je to borac bio... Nije ni razmišljao u kakvom je stanju bio, mislio je šta je sa njegovim drugovima koji su ostali u borbi poslije njega.
    *. Oko, ako znaš potvrdi mi molim te!
  • zaboravljeni- 20835 - 27.02.2009 : Struja Rogatica - best (1)

    Radenko Marković


    Radenko Marković, junak nad junacima, neka mu je laka crna zemlja. Čovjek čeličnog autoriteta i čelične discipline, uprkos svemu svi su ga voljeli i poštovali. Kao profesionalac koji je bio u Jedinici za specijalna dejstva policije Jugoslavije. Čim je došao u Ilijaš od neobučene i prilično raspuštane policije napravio je policiju zavidne discipline, što je tada bilo nezamislivo. Redovno ih je postrojavao i tačno se znalo šta ko radi. Odmah se uhvatio u koštac sa kriminalcima i ratnim mešetarima. U akcijama je pokazivao kako treba biti mudro hrabar, a ne ludo hrabar.

    Pošto nisam baš vičan pisanju, ovo sam napisao samo inspiracije radi, nekome ko to bolje zna. Ja ne znam, a siguran sam da malo njih zna, kako je Radenko Marković poginuo. Neki kažu da je otišao dalje nego što je trebalo pa da je stradao od našeg PAT-a ili boforsa.

    Dobro bi bilo da neko nesto napiše i o pokojnom Marku Koponji.
    zaboravljeni- 20830 - 27.02.2009 : Luger Vukovic - best (1)

    Radenko, Rajko, Mlađo, Željko


    Pozdravljam urednika ovog sajta i drago mi je da sam nekome pročitao misli. Izvinjavam se zbog greške u vezi Radoičinog prezimena.

    Mladjo Motika - Nišići - NišićiLično sam veoma dirnut kad negdje pročitam ime Mlađe Motike, mog oca Luke Vukovića, Vrbasa i svih onih za koje bi mi trebalo mnogo vremena da ih sve pomenem. Sticajem okolnosti mnoge momke sam znao iz Ilijaša a i iz Vogošće pošto sam jedno vrijeme bio u sastavu Vojne policije u Vogošći.

    Namjerno sam napisao "Luger" jer se mnogi borci ne sjećaju imena, nego samo nadimaka.

    Da li se iko sjeća Radenka Markovića iz Ilijaša? Moramo i njega pomenuti!

    Vjerujem da neki pamte i Rajka Raševića koji je poginuo od metka svog druga, nesrećnim slučajem. Rajko je bio u svim akcijama sa Lugerom.

    Željko Kovačević, zvali smo ga Kikirez; Srednjaci a i Nišićani se sjećaju tog momka. Poginuo je na Goraždu 1994. godine.
    zaboravljeni- 20818 - 26.02.2009 : Struja struja - best (0)

    Za Gumu


    Evo upravo sam pročitao da se raspituješ za puk. Tomu Veljančića. Pošto kažeš da ste se upoznali u Beogradu na Zvezdinoj utakmici to može biti samo Šeki. Veliki čovjek i borac koji je uz prve srpske dobrovoljce krenuo od Knina da bi početkom rata u Bosni došao tamo gdje mu je i bilo mjesto. Rodom iz jednog malog sela Slavin koji se nalazi u blizini Vareša, gdje se rodio i nas veliki Vladika Grigorije. Na utakmicama je bio uvijek u Arkanovoj blizini i u dobru, i u zlu.

    Pošto ja ne volim da komentarišem ko je poginuo u "sumnjivim" okolnostima a ko nije, želio bih da ti pimognem na način na koji ja mogu i što mi je dužnost. Sa njegovim bratom sam proveo jedan dio rata, on se sada nalazi negdje Bijeljina-Brčko, zove se Boro Veljančić i zna ga tamo dosta raje. Eto brate sada znaš kako da saznaš pravu istinu o pok. Šekiju.

    Zaboravio sam ti napisati da je cijeli rat proveo sa Brnetovom jedinicom na Ilidži, a došli su skupa pravo iz Hrvatske.
    zaboravljeni- 20741 - 22.02.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Mladen Savić - živi heroj


    Ko je Mladen Savić? Mladena sam poznavao još od prije rata, ali se nismo družili. Ako se ne varam, išao je u srednju školu u Vogošći. Korpulentna momčina, rumenih obraza i nasmijana lica. Takvog istog lica sam ga viđao u mnogim bitkama na Žuči.

    Mladen Savić je bio iskren borac i zbog toga mi je uvijek bilo drago da učestvujemo u istim akcijama. Tačno se znalo da li će krenuti napred ili ne, pa si po tome mogao da budeš opušten i u najtežim trnucima borbe.

    Naša najveća sreća na tim prostorima je što nam je Bog poslo Vrbasa za komandanta, pa smo mogli da upoznamo heroje i sa drugih ratišta. Mladen Savić je učestvovao u svim bitkama koje je Vrbas organizovao na tim prostorima. Mi smo vjerovali u Mladena, i on je vjerovo u nas. U svim akcijama na tim prostorima, Mladen Savić je dobijao jednu od ključnih zadataka.

    Mladen Savić je bio perjanica Vrbasovih bitki!

    Ja mu ovom prilikom čestitam i zahvaljujem na njegovoj požrtvovanosti!
    zaboravljeni- 20593 - 11.02.2009 : Mladjo BiH - best (0)

    Prilog za istoriju


    Treba pisati o pokojnom Toplica Novici, Škrbi sa Konušića, Mlađi, Luki, Zoketu iz Zimče, Stojanoviću iz Semizovca (ime mu zaboravih, neka mi oprosti ), te svim čestitim ljudima Ilijaša, Vogošće i Nišićke visoravni. Neka im je laka crna zemlja!
    zaboravljeni- 20571 - 10.02.2009 : Jovo Pejić Sabanci - best (2)

    Boško Motika


    Boško Motika bio je sin Nove iz Krivajevića, rođen 1960. godine. Visok oko 180 cm, izrazito korpulentne građe, guste smeđe kose koju je češljao unazad, sa razdeljkom na sredini. Radio je u Vogošći, a ja sa sigurnošću ne mogu reći da li je bio u pitanju PRETIS ili TAS.

    Bio je oženjen iz Šikulja Sretanom (Jovana) Leka. Sin mu igra rukomet u RK "Drina" iz Zvornika.
    zaboravljeni- 20533 - 07.02.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Za Plavi Golf


    Kao prvo, hoću da ti kažem da se ja sa tvojim bratom znam bolje nego sa tobom, a ti se opet znaš sa mojim bratom bolje nego sa mnom. Stalno smo bili blizu jedan drugog ali nikad zajedno!

    Ja se sjećam stvari o kojima ti pišeš, ali sam zaboravio imena ljudi koji su tu poginuli pa onda izbjegavam da o tome pišem jer bi to bila priča bez argumenata i kraja.

    Stvari koje znam, pokušavam da prikažem što je tačnije moguće. Pišem o stvarima koje su se desile sa moga pravca kretanja i to je sve. Ti opet tvrdiš da to nije bilo pa onda ispadne da se prepucavamo. To mi nije namjera!

    Bio si u svim akcijam pa onda imaš šta i da pišeš. Piši o svojim drugovima kao što i ja želim da ih spomenem. Mnogi su izgubili život, pa da smo čak i nas dvojica pognuli ta bi se teritorija odbranila jer svaka bitka je rađala nove junake. Mnogi poginuše u samom početku pa se mi odbranismo i bez njih, tako bi se naš narod odbranio i bez nas.

    U svom ovom pisanju ti i ja smo nebitni, ali ako prikažemo naše drugove onakve kakvi su doista bili, a bili su istinski heroji, onda ti i ja možemo sa ponosom da kažemo da smo sa njima ratovali. To će za mene biti najveći orden i čin koji je moguće dobiti.

    Zato u naših mrtvih heroja, piši o njima sve što znaš. Pridruži nam se u našem nastojanju da se njihova imena i njihovo djelo otrgnu od zaborava. Možda će baš zahvaljujući našem pripovjedanju ostati upisani zlatnim slovima u stranice naše istorije.

    Neka im je vječna slava i hvala za junaštva i život koji su nam podarili!
    zaboravljeni- 20399 - 31.01.2009 : Oko Bijeljina - best (0)

    Jaza i Tošo


    Jazo i Tošo su bili dobri drugari, a u ratu i dobri borci. Za njih me vežu mnoge lijepe uspomene. Nažalost, sjećam se i njihovih pogibija.

    Jednom prilikom, dok sam se vraćao sa kote 850, sretnem Jazu kako stoji na transporteru, pa ga upitam da li ima cigareta koje su tada bile deficitarna roba. I dok smo tako stajali, tu negdje u blizini je pala granata i geler, ne veći od zrna šibice je pogodio Jazu.

    Tošinu pogibiju nisam vidio, jer sam bio oko 200 metara visočije, sa Mićom Vlahovićem. Za njegovu smrt je kriv Jovo M.

    Da smo ostali dolje, i da ima pravde, Pretisova alatnica bi se zvala "Jaza i Tošo".

    Do početka rata smo veoma često, po izlasku sa posla odlazili na pivo kod Mome, gdje bi na onom kratkom dijelu šanka ubijali večeri.

    Imamo mi dosta zajedničkih uspomena. Zajedno smo se priključili u Srpsku gardu Romanija-Pale, a u avgustu 1991. počeli su naši problemi sa MOS-om. Mene su čak pokušali i ubiti.

    Za Badnje veče 1992. godine smo bili ispred saborne crkve u Sarajevu. Na ulazu u crkvu smo pjevali pjesme, dok nije došla milicija i počela da bije. Jaza je tada bacio suzavac, pa smo nekako uspjeli pobjeći. Ja bih u toj avanturi izvukao deblji kraj da mi Tošo nije pomogao da preskočim ogradu. Na povratku kući, smo izašli kod "Topole" i ušli u jedan gril. Tu se okupilo društvo sa Blagovca i Krivoglavaca, pa smo napravili feštu. Tu smo se svi uhvatili u kolo, i blokirali saobraćaj na magistralnom putu. Došla je i "narodna vlast" da interveniše ali, pošto su nas poznavali, nije se desilo ništa.
    zaboravljeni- 20282 - 25.01.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    RE: Zoran Jeličić


    Gordana Jeličić sada Tešendić, sestra pokojnog Piceta zivi u Beogradu i ima kćerku i dva sina. To je sve što znam o njoj.

    Pokojni Pice jedan od udarnih junaka Tešinih vukova sahranjen na Rosuljama i ne znam dali je prenesen na neku drugu lokaciju.

    Ado da li si ti igrao fudbal sa njim u Unis-u?
    zaboravljeni- 20274 - 25.01.2009 : Ado Vogošća - best (0)

    Zoran Jeličić


    Zna li neko, možda ti "Pravi" Vogošćanine gdje je sahranjen Zoran Jeličić - Pice? Gdje mu je sestra Goga?
    zaboravljeni- 20250 - 24.01.2009 : Plavi golf gŽ Bijeljina - best (1)

    Plavi Golf


    Prijetelju ko god zna za plavog golfa zna šta su ti momci uradili za Srpstvo. Momci koji su izašli gdje god je trebalo sam Gargamel je imao najviše povjerenja u njih.

    Znam sve o pravim herojima Vogošće i Ilijaša. Jednog dana ću progovoriti sve pa će mnogi da se zapitaju šta su značili pokojni Veke, Zoke, Dundo, Pavlica i ostali.

    Bog dušu da im prosti, a živima zdravlje i sreću.
    zaboravljeni- 19514 - 19.11.2008 : Dragan Bulovic Novi Sad - best (0)

    Momčilo Šoškic


    Pretragom po internetu sam našao tekst na vašem forumu u kome jedan od učesnika foruma negativno spominje Momčila Šoškića koji je bio, čini mi se, kapetan u Sarajevsko-romanijskom korpusu.

    Naime, ja znam nekolicinu osoba koje su mi tvrdile da ih je baš on izvukao iz Sarajeva, i spasao im živote. Imaju sve reći hvale za čoveka. Ne znam da li je tekst vašeg forumaša napisan iz ličnog ugla ili ličnih saznanja o dešavanjima u Bosni, ali bih voleo da saznam još nešto o tom čoveku. Ukoliko imate još nekih inforamcija ili činjenica, voleo bi da ih saznam. Unapred hvala!

    Dragan Bulović
    zaboravljeni- 19469 - 16.11.2008 : Slavica Jorgić Vukovar - best (0)

    Miodrag Lolović - Lola


    Dragi moji zemljaci, veliki pozdrav i svaka čast na ovom sajtu. Posjećujem ga redovno, i na njemu otvaram svoje ratne rane. Spominjete ovdje naše junake koje je srpska vlast zaboravila.

    Jelena LolovicČitajući vaše ratne priče, pitam se da li je neko od vas poznavao Miodraga Lolovića zvanog Lola. Dali se iko seća Lole? Meni je nekad predavo likovno, a i rodbinski smo povezani. Pamtim tog dobrog čovjeka sa predivnim plavim očima. Međutim, pitam se često kako je poginuo, i od čije ruke? Izgleda da će to ostati tajna. Mene to boli. Cijela Republika Srpska se ponosi njegovom kćerkom Jelenom Lolović. Pitam se i da li to dete zna istinu o njenom ocu.

    Mnogo toga iz ovog prokletog rata će ostati pokriveno velom tajne. Mnogo mi toga stoji mi u duši, jer sam bila radnik bolnice na Koranu. Na tom radnom mestu sam mogla što-šta vidjela, ali i čula. Čuvajte uspomene braćo na te naše velike junake. Srdačan pozdrav od zemljakinje.

    Slavica Jorgić
    zaboravljeni- 18752 - 27.08.2008 : Oko - best (0)

    Jovan Cicović


    Pišemo o mnogim herojima prošlog rata, a niko se izgleda više ne sjeća komandanta Spske garde Romanija - Pale, pokojnog Jovana Cicovića koji na čudan način pogibe 14. avgusta 1991. godine u Gospiću. Njega ni njegovi Paljani da ga spominju.
    zaboravljeni- 18601 - 09.08.2008 : Borac Perica Tamo daleko - best (0)

    Srđan Knežević


    Navršilo se deset godina od ubistva srpskog junaka Srđana Kneževića na Palama. U zaborav pada jedna istinska veličina i heroj kojeg se odrekla domovina za koju se borio.

    Srđan Knežević rođen je u selu Tvrdimići 19. januara 1958. godine. Osnovnu školu završio je u Tilavi, kasnije i Ugostiteljsku u Sarajevu. Radio je u ugostiteljstvu, kao šef sale u hotelu "Panorama" na Palama.
    Do početka rata u BiH Srđan Knežević je bio u Šestoj ličkoj brigadi kod Plitvica. U vrijeme kad se zapucalo u Sarajevu, budući "Beli Vuk" nije bio raspoređen. Kao i svaki častan građanin tadašnje Srpske Republike, odazvao se mobilizaciji... Srđan je odabrao rezervni sastav milicije i otišao na Vraca u Sarajevu. Prvi ratni uspjeh bio mu je oslobađanje sela Turkovići, zajedno sa svojim drugovima.

    Poslije formiranja Jahorinskog bataljona Srđan ulazi u njegov sastav. Pogibijom legerdarnog komandanta zvanog Švabo, u februaru 1993. godine, postaje komandant Jahorinskog bataljona.

    Sa svojom jedinicom niže uspjehe, oslobađa Mali i Veliki Jasen, Polom i Moševićko brdo. Tada je formiran jurišni odered Sarajevsko-romanijskog korpusa koji je brojao oko 800 ljudi. U borbama na Moševićkom brdu prvi put se čulo za "Bele Vukove". Ime su dobili po tome što su ostali zavejani u jednoj mećavi na Bjelašnici koju samo vukovi prežive.

    Od 22. februara Srđanovi "Beli Vukovi" nalaze se u akcijama za oslobođenje Trnova. Uz "Bele vukove" značajan doprinos dale su i druge formacije - "Panteri" iz Bijeljine kao i Specijalna birgada policije.
    Stanovnici ovog mjesta komentarišu da bi ovo mjesto moglo slobodno da se zove "Srđanovo".

    16. maja na Debelom brdu, Srdjan zajedno sa 13 srpskih boraca biva ranjen, dok je jedan vojnik poginuo.

    15. juna 1995. godine počela je velika neprijateljska ofanziva. Muslimani zauzimaju Zlatište na Trebeviću. "Beli vukovi" su došli iz Trnova i uspješno vraćaju sve zauzete linije i osvajaju značajan položaj.

    Od 12. do 19. oktobra 1995. muslimani su žestoko udarali na položaje oko Trnova preko koga su želeli da se teritorijalno povežu sa enklavom Goražde.

    "Beli vukovi" po ko zna koji put ne dozvoljavaju promjenu linija razdvajanja.

    O kakvim se borcima radilo dovoljno govori podatak da su muslimani prilikom razmjene poginulih vojnika na jednom Srđanovom borcu ostavili ceduljicu na kojoj je pisalo "super specijalac".

    Poslije rata Srđan je promijenio nekoliko značajnih funkcija, poslednja mu je bila zamjenik načelnika Centra javne bezbjednosti Srpsko Sarajevo.

    Sedmog avgusta 1998. godine Srđana mučki s leđa ubijaju ljudi za koje je Srđan, kao vrstan borac protiv kriminala, bio strah i trepet, kao i za njihove nalogodavce.
    zaboravljeni- 18524 - 02.08.2008 : Oko - best (2)

    Dragan Šorak i Momčilo Močević


    Vogošća ima još mnogo neispričanih priča. Evo nekih od njih:

  • Dragan Šorak, dobrovoljac koji je čitav rat proveo Prvom diverzantskom vodu Miće Vlahovića. Rođen je 1969. godine u Bačkoj Palanci, a pogino je 29. 9. 1995. godine u akcijama kod Banjaluke. U Vogošći se i oženio i dobio kćerku. Poginuo je na krajiškom ratištu, tačnije u Stričićima. Maloj Jovani nije bilo ni 40 dana kada joj je otac poginuo.

  • Momčilo Močević, takođe 1. D. V. Bio je mlad i sposoban, veliki drug i borac. Poginuo je 1994. godine na Moševačkom brdu, a stanovao je na Orahovom brijegu, na prvoj liniji gdje mu je otac poginuo od snajpera...

    Mnogo pozdrava svim pravim vogošćanskim borcima 3. sarajevske pješadijske brigade i preživjelim iz 1. diverzantskog voda.
  • zaboravljeni- 17426 - 16.03.2008 : Cccc Cccc beograd - best (0)

    Samo da se ne zaboravi


    Pozdrav Sokočanima.
    Samo malo više pažnje ljudima koji su svoje živote dali za Republiku Srpsku. Neki su bili vrlo mladi, kao što je to bio Velibor Kapović, Željko Orašanin, Željko đurović itd...
    Koliko sam upratio na ovim stranicama se tako malo priča o tome.
    Samo da se ne zaboravi.
    zaboravljeni- 17388 - 06.03.2008 : N. J. Podgorica - best (0)

    Miko Veljović


    Tačno je sve to za Mika, to mi je brat od tetke, i mogao bih mnogo toga napisati o njemu. Sina sam mu vidio u avgustu prošle godine na Sokocu i neodoljivo liči na Mika. Imam i neke Mikove slike iz Tonica koje su mi vrlo drage. Pozdrav za sve Sokočane.

    Mozes li nam poslati neku njegovu sliku na adresu slavicnetŽhotmail.com?
    zaboravljeni- 17377 - 04.03.2008 : Sokocanin - best (0)

    Milomir Veljović


    Tacno je to za Milomira Veljovića, pokojni Miko kako su ga svi zvali, poginuo je na Žepi. Iza njega su ostali sin Mlađo i supruga Rada. Ima i brata koji živi negdje u Švetskoj. Roditelji su mu za vrijeme rata ostali na Benbaši, da bi izašli negdje pred sam kraj rata. Oboje su preminuli tugujući za sinom u jednom selu kod Pala.

    Miko je bio mnogo vezan za Sokolački kraj, mnogo više nego za Paljanski, iako mu je otac sa tog kraja. Kao što rekoh bio je vezan za Sokolac, jer je kao dijete provodio ljetnje raspuste kod babe Radojke u Tonicama, a i kasnije je kad god je bio u prilici dolazio je i obilazio ujaka Miću Jolovića.

    Bio je velki Srbin kad je malo takvih bilo, zato ovo i pisem ne treba da ga zaboravimo. Mnogo je lijepih priča vezano za Mika, a sjećanje na njegao su lijepa. Ako neko nešto zna o njemu, zamolio bih da to i napiše. Da se ne zaboravi!
    zaboravljeni- 16668 - 14.12.2007 : Roka Rodjo Zemlja Nedođija - best (0)

    Svakom njegova istina neka na čast služi


    Dok ovo pišem kroz glavu mi leti hiljadu misli i sjećanja na one tužne i ponosne dane. Prisjetih se i 15. avgusta 1992. godine kada sam sa Zokom Milinčićem, Mlađom i Grgom krenuo za Srbiju na četiri dana. Kada smo prošli Poljine, zaustavili smo se pred Sokocem. Izašli smo iz auta, okrenuli se prema Sarajevu i pogledali dolje, a pokojni Zoka mi kaže:

  • "Buraz, vidiš ti ova brda, ma nikome ih ne dam, glavu ću dati ali ovo ne dam nikome!"

    I tako je i bilo! Zoka je dao svoju glavu i svoj život ostavio na Žuči, a kasnije i Grga.

    Neka im je vječna slava i hvala!

    Umalo da zaboravim i jedan smiješan doživljaj a to je da Janjeta nismo htjeli da povedemo sa nama u Srbiju, jer bi on tamo nakon "treće" pive tradicionalno napravio sranje i potukao se, po ko zna koji put u svom životu.

    Sa vjerom u Boga, i neka vas Bog poživi!
  • zaboravljeni- 16658 - 13.12.2007 : Roka Rodjo zemlja nedodjija - best (0)

    Srpski junaci


    Poštovani!

    Nije tačno da se niko ne sjeća dobrih ljudi, treba da pročitaš stare postove u kojima se baš oni pominju, a i ja sam pominjao Grgu kao i Zoku Milinčića i ostale. Oni će zauvjek živjeti u mojim sjećanjima.

    Neka im je vječna slava!


    Sa vjerom u Boga!
    zaboravljeni- 15959 - 14.11.2007 : - best (0)

    Srđan Aleksić


    Upravni odbor Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH dodijelio je posthumno Srđanu Aleksiću iz Trebinja povelju Helsinškog komiteta za izuzetan doprinos zaštiti i promociji ljudskih prava.

    Aleksić je umro 27. januara 1993. godine od teških povreda koje je zadobio braneći sugrađanina bošnjačke nacionalnosti Alena Glavovića. Aleksić je šest dana ranije u centru Trebinja stao ispred raskalašnih mladića koji su nasrnuli na Glavovića. Odbranio je Alena, a grupa mladića je bijes iskalila na njemu. Od batina je umro u trebinjskoj bolnici u 27. godini života. Srđan je bio vrsni sportista i glumac Amaterskog trebinjskog pozorišta.

    U Helsinškom komitetu za ljudska prava u BiH kazali su da će porodici pokojnog Aleksića najveće priznanje Helsinškog komiteta biti uručeno na narednoj sjednici Skupštine komiteta.

    Rade Aleksić, otac pokojnog Srđana, kazao je za "Nezavisne" da su ga iz Helsinškog komiteta juče obavijestili o odluci i da ga je ta vijest prijatno iznenadila.

    "Čovjeka uzbudi takva vijest. Tek sam saznao za to i treba mi malo vremena da sakupim utiske. Smatram da se čovjekova dobrota, ipak, negdje primijeti", kaže Rade Aleksić.

    Rade Aleksić, bivši trener Košarkaškog kluba Leotar iz Trebinja, prije Srđanove pogibije izgubio je i mlađeg sina koji je leteći motornim zmajem poginuo iznad Petrovog polja u blizini Trebinja.
    zaboravljeni- 15958 - 14.11.2007 : Fikro Prevljak Hrasnica - best (0)

    Srđan Aleksić


    Srđana Aleksića, vojnika Vojske Republike Srpske, ubila je grupa mladića koja je nasrnula njegovog poznanika, Bošnjaka iz Trebinja. On je stao u odbranu istog. Podlegao je od povreda 27. januara, 1993. godine.

    Srđanov otac Rade tada je napisao čitulju u kojoj je naveo:

    "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost. "

    Srđan Aleksić je imao 26 godina kada je nastradao. Bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem.

    Od svojih poznanika Trebinjaca nisam čuo ništa o ovom događaju.

    Što i nije toliko važno, pokazanim čojstvom i junaštvom Srđan je veći od svih spomenika i riječi koji bi mu neko posvetio. Ali je važno koliko mjesta u našim srcima i molitvama ima za Srđana Aleksića.
    zaboravljeni- 15193 - 07.10.2007 : Guma Dugandzici - best (0)

    Tomo Veljančić


    Prijatelju pošto vidim da dobro znaš šta se sve događalo na Ilidži za vrijeme rata. Molio bih te da napišeš nešto i oko pogibije Tome Veljančića. Naravno ako znaš! Bili smo dobri prijatelji, zadnji put smo se vidjeli na utakmici Crvena Zvezda-Bajern u Beogradu. Čuo sam da je poginuo pod sumnjivim okolnostima. Unaprijed hvala.
    zaboravljeni- 13526 - 29.06.2007 : Saša Mrkajić Bratunac - best (0)

    Od svih Bradinjaka


    A našu Bradinu niko i ne spominje.
    zaboravljeni- 11904 - 11.03.2007 : Srbin Forever Svijet - best (0)

    Za Gromovnika


    Bilo je jos junaka na Sarajevskom dijelu ratista osim Mice Vlahovica!!!! Ne zaboravi jednog Boru Radica... Ne zaboravi jednog Galinca... Ne zaboravi mnoge zive borce kojima sad necu da spominjem imena a kojih je bilo dosta. Nisu samo mrtvi bili ti koji su zasluzili pomen ovdje i medju Srpskim narodom. Dosta njih je i dan-danas aktivno i zive svoj zivot... Dali kao dostojni ljudi ili ne... Neka neko drugi vodi brigu o tome, ali kad je trebalo da se pokaze "srce u junaka" pokazali su... Mnogi su bili povuceni i nisu se ni isticali poslije odredjenih vojevanja i akcija tako da se i ne zna za sve te hrabre ljudine medjutim oni koji su bili sa tim ljudinama rame uz rame znaju da su se mogli osloniti na te Srbe... Zar to nije velicina jednog covjeka? Zar to nije ono sto krasi Srbina?

    Svako dobro i Bog vas pozivio!
    zaboravljeni- 11591 - 16.02.2007 : - best (0)

    Pena


    Pena je ranio Brneta u Vogošći ispred kafica zbog toga sto je ovaj prebio njegovog bratica na nekoj svadbi...
    Brne je tada molio Penu da ga ne ubije...
    zaboravljeni- 10318 - 05.09.2006 : Igor Music Bl - best (0)

    Miladin Musić


    Da pomenem svoga oca Miladina Musića koji je poginu 22. 9. 1992. godine na Orliću. Pokošen je mitraljezom. Možda ga neko od njegovih ratnih drugova i prepozna!
    zaboravljeni- 9791 - 30.05.2006 : Srle - best (0)

    Vojvoda Aleksić i Radenko Krčo


    Hoću da vojvodu Aleksića koji se sa svojom jedinicom hrabro borio na Grbavici, Jevrejskom groblju, Trebeviću, Mojmilu. Sada živi teškim životom u istočnoj Hercegovini, zaboravljen od svih.

    Takođe, ne treba zaboraviti pokojnog Radenka Krču, policajca iz Vogošće koji je bio najhrabriji policajac u ovom ratu, kada su u pitanju aktivni predratni policajci. Poznato je da su se policajci voljeli izvlačiti da ne idu u akcije i na liniju.

    O Krči bi vjerujem mogao puno vise napišati Rade jer on odlično barata svim pojedinostima vezanim za Sarajevsko ratište.
    zaboravljeni- 9692 - 16.05.2006 : Srle - best (1)

    Marinko Vidović


    Zamolio bih da neko od posjetilaca ovog foruma napiše nešto i o Marinku Vidoviću. Mnogi od nas su svjesni koliko je Marinko bio važan na početku rata u Ilijašu, kada su padala naselja poput Misoče, Luke, Lješeva...
    zaboravljeni- 9549 - 29.04.2006 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Re: Zaboravljeni heroji


    Miro,
    naslov "Zaboravljeni heroji" mi se mnogo svidio, pa sam odlucio da otvorim posebnu rubriku pod istim nazivom. Da li u vasem kraju postoji neki od "zaboravljenih heroja". Mozete li ga opisati u jednom clanku, onako lijepo kao sto je to Miro uradio? Objavite to na ovoj stranici, ne dozvolite da njihova junacka djela padnu u zaborav.

    Nasi preci nisu bili pismeni, nisu imali internet, ali su kroz pjesmu, uz gusle, sacuvali mnoge srpske heroje od zaborava. Mi mozemo vise! Napravicemo o njima i knjigu jednog dana.
    zaboravljeni- 9545 - 29.04.2006 : Miroslav Špirić Florida,Usa - best (0)

    Mladen Janković - Kelja


    Želim da ovdje, gde se govori o borcima Sarajevsko-romanijskog korpusa, pomenem i komandira voda Semizovačke čete, 5. bataljoina Ilijaške brigade, Mladena Jankovića zvanog Kelja.

    Inače po prirodi tih, šutljiv, porodičan čovjek, otac dvije ili tri kćerke (ne znam tačno), ostaće među narodom Semizovca i okolnih sela upamćen po jednom veličanstvenom herojskom podvigu.

    U jeku muslimanske ofanzive na Srpsko Sarajevo 1995. godine, kad su linije prema Koritima, Marijinom Dvoru, Taračin Dolu popustale uslijed strahovitog pritiska protivničke strane, i kad su neki mudžahedini sišli do ceste Semizovac - Srednje, prijetila je velika opasnost da dođe do proboja, pa je komandant bataljona ( vjerovatno je to bio Lazo Kondić ) naredio povlačenje na rezervne položaje.

    Mladen Jankovic je odgovorio:

  • "Ja se sa svojim vodom ne povlačim, branićemo se do poslednjeg".

    Ovaj herojski gest anonimnog komandira ulio je, do tada neviđenu, hrabrost i ostalim borcima, koji su izdržali sve nalate i odbranili Semizovac i svoja ognjišta.

    Poslije Dejtona, kad je Srpsko stanovnistvo masovno napustalo svoje domove, Mladen Janković - Kelja, ostavljen je sa svojom familijom na milost i nemilost muslimanima. Kako mu nije obezbjeđen prevoz za stvari, ostavio je sve što je imao i sa nekoliko kesa u rukama odveo je ženu i djecu u Rogaticu.



    Umro je 2003 godine.

    Neka mi je vječna slava i hvala!
  • zaboravljeni- 8900 - 22.04.2006 : Goga - best (1)

    Nada


    Željko svida mi se tvoj sajt... Slučajno sam ukucala "Sokolac-Vogošća" i naišla sam na tvoj sajt.

    Trebala sma ti to odmah napisati ali ni sada nije kasno. Pročitala sam sve jako mi se sviđa što se spominju heroji i dobri momci. Bilo je i hrabrih djevojaka ali niko ih još nije spomenuo. Ovom prilikom bi spomenula pokojnu Nadu koja je svoj život dala za Republiku Srpsku ostavljajući iza sebe dvoje djece. Poginula je negdje na linijama u Vogošći.
    zaboravljeni- 148 - 08.10.2004 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Vinko Pandurević


    VINKO PANDUREVIC rodjen je 1959. u Jasiku, opstina Sokolac. Nalazi se na listi Haskog tribunala od 1998. godine, zbog Srebrenice.

    Komadant ┐Zvornicke brigade┐ je bio od 12. decemra 1992. godine do novemra 1996. godine. Unaprijedjen je u cin general-majora u junu 1997. godine, a clan Glavnog staba VRS bio je do aprila 1998. godine.

    Idi na stranu - |1|2|