|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Miner Vogo{}A : Vogo{}A
|
23717 |
14.02.2010 |
Zahid Baručija Evo tema je pokrenuta i znam na stotinje sada odraslih ljudi a bivših đaka koji su imali tu nesreću da ima nastavnik i razrednik bude taj nečovijek Zahid Baručija.
Siguran sam da mnogi od njih prate ovo pisanja i mogu mnogo bolje da opišu negativne doživljaje i ponižavanja.
Ja sam samo ovlaš poznavao toga gada, jer je stanovao iznad moje zgrade.
Njegova, a i moja sreća, je bila činjenica da su mi dijeca u to vrijeme bila mala pa nisu išla u školu.
U toku rata sam u nekoliko navrata bio prisutan kad taj gad slobodno hoda ispred zatvora u Semizovcu i moljaka vojnike za cigaru.
Borci bi obično zarobljenicima davali cigare, ali ovoga su svi mrzili pa mu niko nije htio dati cigaru.
Ja nisam pušio, ali sam se ipak raspitao zašto mu ne daju cigaru.
O njemu sam čuo mnogo ružnih priča, pa mi je sve postalo jasno.
Jednom prilikom mi je pok.
Špiro rekao: "Neznam šta da radimo sa ovim gadom.
Neće ga ni u razmijenu".
Samo jedna stvar da bude jasna.
Ja nikog ne mrzim! To sam to dokazao i u ratu.
Pustio sam porodicu Korijenić i zbog toga od strane Srba bio zatvoren i istovarao vagone brašna u kasarni u Semizovcu.
Zbog Udvinčića sam se tukao ispred njegove zgrade sa Sikirašima.
Sredio sam papire za razmijenu i za onu plavu dijevojku i njene roditelje.
Nju su ranili kad je spašavala svoju dijevojačku čast biježeči niz balkon sa četvrtog sprata.
Više se ne sjećam imena i prezimena, znam samo da je stanovala u zgradi preko puta supremarketa.
Lično sam ih odvukao do Grbavice.
Zarobljenici koji su mi bili dodijeljeni za kopanje rovova su uvijek dobijali šteku cigara, pitu na ulju od moje mame i kafe koliko mogu popiti od mog tate.
Ali prezir koji se u meni tada rodio će ostati do kraja.
Jedan od primijera je i taj nesrećni gad.
Kad mu je data prilika, iživljavao se na nedužnoj dijeci a kad je pao u nemilost te iste djece, pokazao je onu iskonsku crtu svojih predaka koji se ulizaše Turcima i prodadoše vijeru gorem od sebe.
To ostaje u genima, a to je i taj jad od čovjeka pokazao.
Cvilio je i moljakao i to mu je bila najjača karakterna osobina.
Zato još jednom kažem hvala Bogu da smo se mi konačno razišli.
To mišljenje dijele svi borci, i to je naša najveća dobijena bitka.
A daće Bog šanse i za nova događanja i mi svi trebamo biti spremni na to.
Utakmica još nije završena.
Zato neka pišu oni koji su doživljavali ta maltretiranja.
Ja sam siguran da ih ima puno koji nikada do sada nikome nisu ispričali neke stvari.
Miner
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
23702 |
13.02.2010 |
Zahid BaručijaNekadašnji nastavnik matematike u OŠ "Igmansiki marš" Zahid Baručija je čekao i dočekao svoju priliku.
Počeo je da širi i sprovodi svoje šovinističke ideje nakon osnivanja njegove stranke - SDA.
Zahid Baručija je bio i osnivač SDA u Vogošći, a samim time postao i njen predsednik.
Svo oružje, namjenjeno za naoružavanje muslimana u Vogošći, je dolazilo u njegove ruke.
Baručija je trebalo da to oružje trebao podjeli, ali ga je on prodavao po 700 DM, dobijeni novac stavljao u svoje džepove.
Zbog toga su ga mrzili svi muslimani u Vogošći.
Kada je rat počeo, Vogošća je ostala pod Srpskom kontrolom.
Baručijin maloljetni sin je sa nekoliko svojih drugova opljačkao obdanište "Mira Cikota" u Omladinskoj Ulici.
Na njegovu nesreću, bio je uhvaćen pa je bio priveden u stanicu milicije.
Zahid je došao u miliciju i tražio da se njegov sin pusti, a da njega zadrže u zatvoru.
Spašavanje njegovog sina je jedino dobro djelo koje je taj odvratni čovjek napravi za svoga života.
Rat se rasplamsao, a Zahid Bručija je ostao kao zarobljenik u Vogošći.
Pošto je bio važan politički radnik u SDA, naša vlast je pokušavala da Zahida Baručiju razmjeni za nekog od srpskih političara, koji su ostali pod muslimanskom kontorlom.
Međutim, muslimani su u više navrata odbili razmjenu Zahida Baručije, vjerovatno zbog toga što je prodavao naoružanje, koje je trebao da bude podjeljeno dobrovoljcima za džihad.
Baručija Zahid nikada nije razmjenjen.
Poslije višemjesečnog robijanja u Vogošći Baručija Zahid je ubijen.
Završio je onako kako je i živio.
Nadam se da će ovaj tekst upotpuniti sliku spodobe čije ime danas nosi O.
Š.
u Vogošći.
Pravi, u tvojoj zadnjoj rečenici sam izbacio riječ "čovjek" a umjesto nje upotrijebio "spodoba" jer mislim da pojam "čovjek" ne pristaje uz lik Zahida Baručije.
|
|
|
Ratnik Po Potrebi : Nemam Je
|
23696 |
13.02.2010 |
Zahid BaručijaZahid Baručija mi je četiri godine bio razredni starješina, a predavao mi je i matematiku.
Kao i mnogi iz moga razreda, od njega sam doživio mnoga psiho-fizička matletiranja.
Čak je i sadašnji "zlatni ljiljan" na ovom sajta, poznati Pice doživljavao maltretiranja od istog jer nije išao u džamiju.
Možete onda zamisliti šta smo mi Srbi doživljavali od njega.
Teško je opisati šta nam je taj ustaša sve radio.
Ja mogu da se zahvalim nastavniku OTP-a (R.
R.
) što sam u sedmom razredu osnovne škole izbjegao batine jer se nisam ošišao.
Ovaj nastavnik je u zbornici čuo Zahida Baručiju (čitaj ustašu) kako bira štap po debljini da me istuče jer ga nisam poslušao da se ošišam, a što mi je prethodno naredio.
Naravno, trebalo je da se ošišam onako kako se šišaju Balije.
Izašao je iz zbornice i došao u učionicu OTP-a, gdje sam bio i otvorio mi prozor da bježim.
Tako sam izvukao živu glavu, mada su mi sve stvari ostale.
Zbog bjekstva iz škole sam dobio neopravdane časove, a snizio mi je i vladanje.
Nije pomoglo ni to što sam sutradan došao sa roditeljima kod direktora i pedagoga.
Međutim, niko nije ništa nije preduzeo.
Te godine me je oborio i na popravni, roditelji su tražili izuzeće pa su u komisiji bili Jelica i Habul, dok je on bio samo posmatrač.
Nakon što sam završio sa odgovaranjem, Habul mi je, ne poznavajuci situaciju, rekao da stvarno ne zna zašto sam ja došao na popravni ispit.
Čestitao mi je što sam položio i dao mi trojku - maksimalnu ocjenu na popravnom.
Mogu da kažem i to da je bio veoma mali broj djece koju on nije maltretirao.
Čuo sam da je crkao kao pas, što je to pseto i zaslužilo.
R.
R.
sada živi na Palama i mislim da je direktor neke škole.
Prije rata smo se često sretali, i prisjećali tog nemilog događaja.
Ako bi neko mogao da pošalje i neku stranicu Zahida Baručije.
Imam namjeru da o njemu napravim posebnu stranicu.
Neka to bude zvanična stranica "O.
S.
Zahid Baručija - Vogošća", a on da nam posluži kao primjer bratstva i jedinstva, međusobnog života i tolerancije u komunizmu.
Ovo su teme o kojima treba da pišemo! Koga muslimani danas veličaju i kakvo je bilo bratstvo i jedinstvo prije rata.
|
|
|
Miner Vogo{}A : Vogo{}A
|
23694 |
13.02.2010 |
Zajednički suživotOni hoće da da ponovo živimo skupa? Pa zar pored toliko gadosti koje smo doživjeli pod Turcim, u Drugom svjetskom ratu, i sad u ovom zadnjem.
Srbi sve oprostiše i dadoše šansu da se zajednički živi.
Ni Juga koju napraviše na svoju štetu nije bila dobra!
E, stvarno je bilo dosta.
Neka smo se mi napokon razišli.
Izdržasmo mi i Turke i komunjare a izdržaćemo i ovo malo američkog poganluka.
I njihova lojanica polako dogorijeva.
Ovi jadnici nas pod parolom lažnog prijateljstva dovedoše do prosijačkog štapa, a sada bi opet da živimo skupa.
E malo sutra "bivši".
Samo sad kad vidim čije ime nosi osnovna škola u Vogošći, dođe mi da povraćam.
Zahid Baručija, jedna spodoba koja je učenicima nanosila razno-razne psihofizičke povrede i ne razmišljajuči da će ta djeca jednoga dana odrasti.
Doživio je ono što je i zaslužio.
Njegovi bivši učenici su ga zatukli, ko poganu ljigavu guju.
Ti isti učenici su dok su bili djeca, dok ih je on zlostavljao poginjali glave, stezali zube i stojički trpjeli.
A kada je Bog obrnuo situaciju, on je svakodnevno cvilio i slinio.
Na kraju im se svima zgadio, pa su ga umlatili ko šugavog psa.
Čak ni metak nisu htijeli da na njega potroše.
Ja u svom životu nisam sreo poganiju spodobu od Baručije.
Nema šanse da ponovo živimo zajedno sa narodom koji je dao ime jednoj pedagoškoj ustanovi po takvom takvog manijaku, sadisti, mazohisti, šovinisti, nacionalisti, ludaku...
Volio bih da ovo pročitaju i učenici koji sada pohađaju ovu školu, pa i njegova dijeca.
Neka znaju ko im je bio otac i kakvom narodu pripadaju.
Idite vi svoji tamnim putem a nas pustite da idemo tamo gdje idu samo odabrani.
Vrijeme će pokazati sve.
Ja se uopšte ne brinem.
Miner.
Poštovani prijatelju,
dotakao si temu o kojoj bi trebalo napisati jedan dobar članak.
Nemoj da me pogrešno shvatiš, ovaj komentar je odličan, kosa mi se digla na glavi, ali su neke veoma bitne stvari ostale nezapažene.
Zbog toga bih te zamolio da ovaj članak ponovo napišeš.
Pri tome možeš koristiti i detalje iz drugih tekstovima, na primjer onaj kako vas je nastavnik tjerao da pišete zelenim olovkam.
Moja molba je da sve ovo "pretumbaš" tako da tema bude "Ko je bio Zahid Baručija".
Pretpostavljam da se radi o njemu, jer niko do sada ne napisa njegovo ime.
|
|
