Zlocin nad srpskim narodom, Zlocinci, masakr, pokolj, ubistva

Avdo :

23014

05.12.2009

Oluja

Rasim Ljajić ocenio je kao etničko čišćenje akciju Hrvatske vojske „Oluja”, nakon koje je 1995. godine iz Hrvatske proterano oko 200. 000 Srba. „Ako 250. 000 ljudi u roku od nekoliko dana napusti svoje kuće, sigurno da se radi o etničkom čišćenju”, rekao je Ljajić novinarima tokom obilaska kolektivnog centra u Krnjači.

Ljajić je rekao da ne očekuje da će hrvatski predsednik i premijer Stjepan Mesić i Ivo Sanader promeniti stav o „Oluji”, a da Srbija ne može da čeka da se to desi kako bi se izbeglima omogućio uspešan povratak, koji zahteva odgovarajuću „ukupnu i političku atmosferu”. „Nažalost, nisam osetio potpunu spremnost Hrvatske strane da se proces povratka intenzivira”, rekao je on.

Tadić: Etničko čišćenje Uoči desetogodišnjice akcije „Oluja”, predsednik Srbije Boris Tadić pozvao je nedavno vlasti Hrvatske da se odrede prema zločinu počinjenom nad Srbima u toj akciji, navodeći da se progon 250. 000 Srba ne može nazvati ekscesom, već etničkim čišćenjem.

"Tačan broj poginulih i nestalih nije utvrđen”, kazao je srpski predsednik u intervjuu agenciji Asošiejted pres od utorka. „Ali, brojke u ovom slučaju nisu osnovno pitanje, ono što se dogodilo jeste namerno i sračunato proterivanje građana druge vere i nacionalnog identiteta. To je nedopustivo u današnoj Evropi i mora biti osuđeno”, naglasio je Tadić. „Ja ne govorim o legitimnoj vojnoj operaciji, već o principu. Nedužni ljudi su izgubili živote, a budućnost se jedino može graditi ako svaka država na Balkanu prizna da su počinjeni zločini u njeno ime”, rekao je Tadić. Jakić: Moguće posledice po odnose Izjava Borisa Tadića u vezi sa Olujom mogla bi imati određene posledice po odnose između Hrvatske i Srbije, kaže Tomislav Jakić.

Savetnik Hrvatskog predsednika za spoljnu politiku kaže da, ukoliko bi se trend, koji se može pročitati iz ponovljenih izjava predsednika Tadića nastavio i ako bi postao svojevrsna politička konstanta, to bi svakako moglo imati negativne posledice po odnose između dve zemlje. Savetnik predsednika Hrvatske kaže da se nada kako je u pitanju prolazna pojava.

Predsednik Srbije Boris Tadić je u nedelju ponovio poziv hrvatskim vlastima, ali i stranim državnicima, da osude vojnu akciju „Oluja”, koju je Hrvatska vojska sprovela u leto 1995. godine, na isti način kao što je on osudio zločine u Srebrenici.

„Srbi ubijani i u Zadru” Novinar Šenol Selimović izjavio je da je i Zadru bilo ubistva Srba. Selimović je rekao za Radio Slobodna Evropa da je o tome, uprkos pretnjama, govorio i pre 13 godina i naveo da su žrtve policajci Nenad Aćimov, Gojko Bjelanović, Krsto Kosović, Pavle Opsenic, direktor zadarskog staračkog doma Radovan Pandurski i tri zarobljenika. Prema nekim saznanjima, takvih slučajeva u Zadru, koji je tada imao 60. 000 stanovnika, bilo je između 10 i 20. Bivši poslanik socijaldemokrata iz Zadra Romano Meštrović rekao je za Slobodnu Dalmaciju da je već tada upozoravao gradske vlasti šta se događa, ali da one nisu reagovale. On je naveo i da ne veruje da su lokalne vlasti stajale iza ubistava zadarskih Srba, već da se po pravilu radilo o pojedinačnim slučajevima i privatnim obračunima.

Vogoscanin Pravi :

21374

15.04.2009

Zločin u Drinčićima

Novo Drinčić je bio dobar borac i čovjek. Početkom rata je doživio neviđene strahote rata. Prilikom napada muslimana na njegovo selo, Drinčiće, uspio je da spasi svoju porodicu. Kad se dočepao šume sa brda je gledao kako muslimani pale njegovo selo. Zlo je bilo još veće kad je vidio da mu se sestra sa djecom nije uspjela spasiti. Bila je zarobljena sa njenom djecom. Nakon toga su ih ubacili u njenu kuću. Kuću su iz vana zakovali i zapalili. Taj nevjerovatan prizor on je gledo, a da im nije nikako mogao pomoći⁽¹⁾.

⁽¹⁾ "Vogošćanin Pravi" je ovu informaciju dobio lično od Nove Drinčića, a selo koje je zapaljeno se zvalo Drinčići.

Vogoscanin Pravi : Vogosca

21015

13.03.2009

Tragedija porodice Galinac

Krajem vrelog avgusta 1995. godine, nakon završene muslimanske ofanzive potpomognute od svjetskih moćnika, Vogošćani su konačno odahnuli. Majke sa svojom dječicom su "slobodnije" provodile dane, po parkovima kraj svojih zgrada. Sve je izgledalo da slomljena muslimanska ofanziva, će donijeti mirniju jesen za stanovnike Srpskog Sarajeva.

Tako je mislila i Radmila Galinac, sestra našeg heroja Galija! Došla je u posjetu svojoj braći i roditeljima nakon tri godine provedene u Beogradu! Donosila je radosne vijesti svojoj porodici. U Beogradu je našla ljubav svog života, koju je željela krunisati brakom. Na njenom putu sreće, prvo mjesto na kojem je svratila bilo je Vogošća. Došla je kod brata Radenka i snahe Tanje da vidi svoje bratiće Nikolu i Stefana.

Drugog dana boravka kod brata, Radmilinu sreću, prekida tužna vijest iz Vojkovića. Njen brat Radovan je podlegao u mukama, od mišije groznice, dobijene u divljim šumama oko Sarajeva! Radovan je bio brat blizanac sa Radenkom. Radmila nije ni slutila u kakvu tugu dolazi svojim roditeljima. Odlazi sa bratom kod svojih roditelja, kako bi sahranili srpskog junaka Radovana Galinca! Zbog teških ratnih uslova u Vojkovićima, sahrane su se obavljale noću!

Porodici Galinac, tugu povećavaju NATO avioni koji počinju bjesomučno bombardovanje srpskih teritorija nakon neuspješne muslimanske ofanzive, koju su planirali američki generali! Svi putni pravci su zarušeni, a muslimanski snajperi i mitraljezi neprekidno dejstvuju.

Radmilin boravak u Sarajevu se bližio kraju. Morala je da se vrati svome novom domu u Beograd! Na tom povratku planirala je da još jednom svrati kod svojih bratića, Nemanje i Stefana, da ih tetka izljubi za rastanak, ne sluteći da joj zlikovci sa neba neće dati priliku za to.

Osvanulo je mučno septembarsko jutro. Avioni su rušili mostove i fabrike, Radenko je trebao autom otići u Vojkoviće, po svoju sestru. Bilo je veliko pitenje da li će uspjeti preći preko srušenih mostova. Drugi pravac za izlaz iz Vogošće je bio preko Špicaste stijene po kojoj je muslimanski mitraljez neprestano pucao.

Radenkova želja da odvede svoje sinove kod roditelja bila je puna rizika! On je insistirao na tome kako bi raspoložio djeda Marka i babu Mirjanu zbog tuge koja ih je zadesila! Na tako rizičan put niko nije htjeo da vozi djecu, pa je morao da krane bez njih. Putovanje je bilo naporno, ali je uspio doći do svojih roditelja! Sa njima je proveo cijeli dan, sa stalnim odgađanjima povratka kući, kao da je slutio da je to njegov zadnji put sa najmilijima.

Teškom mukom se odlučje da krene kući, govoreći kako bi bilo lijepo da je doveo i svije sinove. Niko nije slutio da je to Radenkov zadnji susret sa roditeljima!

Na povratku kući, brat i sestra su žurili kao da ih neka sila gura kako bi što prije stigli svom voljenom bratu u zagrljaj!

Noć je padala, a sa njom je dolazila i njihova nesreća. Neprijateljski avioni letili su našim nebo i sijali smrt.

Zaustavili su se ispred kratera avio-bombe koja je samo par minuta ispred njih razrušila dio puta i spomenik našeg poznatog košarkaša, Radivoja Koraća. Zlikovci su nesmetano rušili našu zemlju. Vozilo su ostavili upaljenih svjetala kako bi što bolje vidjeli razvalinu ispred sebe. Dok su promatrali krater Radenko je povikao: "Bježimo odavde, da ne nalete ponovo i ponove pogodak! " U tom trenutku začulo se neko hučanje kao da se brdo ruši iznad njih. Potom se začula i eksplozija avio-bombe. Brat i sestra su poletili visoko u vazduh. Njihova tijela su pala na zemlju, a duše su otišle njihovom bratu u nebo koji ih je željno očekivao kako bi se ponovo sastali, kao nekad u njihovom bezbrižnom djetinstvu!

Zločinac je nadletio i po treći put, da bi bio siguran da je uspješno završio zločin. Ovaj put je pucao iz topova svoga aviona! Za zločin koji je tada počinjen niko nije odgovarao!

Neka je vječna slava poginulim članovima porodice Galinac i veliko hvala za sve žrtve u ovom ratu!

Romaninac Ivazovic : Danska

20950

08.03.2009

diverzije

Pozdrav svima na ovom forumu! Želim da opišem jedan detalj sa olovskog ratišta. Naime, čitam kako ovi Olovčići kažu da su borci koji su odbranili Olovo, i toliko daleko idu da tvrde da su u diverzijama čak dolazili na Laze u Sokocu. Ha ha..

Prava istina je da su oni ustvari bili mali miševi, Kruševo je bilo odbrambena linija koju su branile izbjeglice sa sokolačkih opština. Ja sam lično bio od na tim linijama od aprila 1993. godine do juna 1994. Nije tu bilo nikakvog junaštva. Srpska vojska je mogla da se ušeta u Olovo kad god je htjela.

Isto tako taj truli komadant Denijal Grbo i njemu podređeni Hamdo Smajić sa svojom klikom krili su se kad malo zapuca pod Milankovićima. Oni su krivi za stradanje srpskih sela Cvrčića. Palili su oni kome su oni naredili a znaju oni dobro sve. Sada žive u Sarajevu u konfornim stanovima i uživaju generalske penzije majku im njihovu. Nepravdo, i bogu si teška! Ja sam tu bio u Olovu i sve video. Bolje bi mi bilo da sam bio u logoru u Svrakama, nego kod njih. Hvala!

Nije Bitno :

20244

24.01.2009

Groblje u Visegradu

Ne znam dali znate da u Višegradu ima groblje "neznanih muslimanskih junaka", možda su to Srbi koje još uvjek tražim. Njihova sahrana je obavljena posle rata i uz obezbeđenje KFOR-a.

Zeljko Tomic : Sokolac

19531

22.11.2008

Prilog biografiji Fikreta Prevljaka (2)

Tražili naoružanje – odnosili novac

Aprilski rat 1992. u bivšoj Bosni i Hercegovini zatekao je Srbina Tomislava Ušćumlića u njegovoj porodičnoj kući u Sokolović Koloniji. U svom pismu koje mi je poslao krajem prošle godine navodi kako su Srbi iz Sokolović Kolonije u panici napuštali svoje domove, jer su pamtili zverstva muslimana i Hrvata u prošlom ratu.

Ja sam poslao svoja dva sina (u to vrijeme maloljetna) kod rodbine u mjesto koje još nije bilo zahvaćeno ratom. Napuštene srpske kuće u Sokolović Koloniji odmah su bile opljačkane, a veći dio kuća je zapaljen. Život preostalog srpskog stanovništva iz dana u dan se pogoršavao. Srbima je bilo zabranjeno kretanje i sastajanje. Počeo je proces pretresanja srpskih kuća i maltretiranje stanara. To je činila muslimanska vojna policija, a to su činili i drugi koji su nosili vojnu uniformu. Tražili su navodno naoružanje a de fakto su uzimali novac i odnosili vrednije stvari. Pretresanje kuća vršeno je više puta. Od svih Srba oduzimali su automobile i druge mašine i alate, i to bez ikakve nadoknade. Prilikom pretresanja kuća, vršena su i silovanja žena, uz prisusvo muževa, koji su primoravani da to gledaju. Neke žene koje su živjele same odvođene su na stražarsko mjesto i tamo grupno silovane. Zvjerstava i iživljavanja nisu bile lišene ni stare i iznemogle osobe. Kao primjer navodim starog Radovana, devedesttrogodisnjaka, koji je ostao sam u Sokolović Koloniji, jer mu je porodica izbjegla na sigurnije mjesto. Iako već star i iznemogao, bio je izložen torturi. Jednom prilikom ga je pretučenog i okrvavljenog pronašao komšija musliman, koji mu je donio hranu. Sutradan su ga odvezli u zatvor u Hrasnici i nastavili da ga tuku do smrti.

Naročito su bili u opasnosti oni koji su ostali i živjeli kao samci, bilo da su muškarci ili žene. Odvodili su i muškarce i žene u zatvor. Zatvori su bile podrumske prostorije stambenih zgrada ili pak kontejneri. Vladao je veliki strah među srpskim stanovništvom. Nikada se nije znalo ko će sljedeći biti priveden u zatvor. Svako od nas očekivao je da će baš on biti taj. Odvođenja u zatvor vršena su duboko u noć. U to vrijeme svako od Srba ostavio bi i kuću i svu imovinu samo da se živ izvuče iz pakla. Ali to nam nije bilo dozvoljeno. Čak su prijetili da će oni koji pokušaju da bježe biti ubijeni, dok su muslimani imali potpunu slobodu kretanja.

U početku rata od nas Srba su formirali radne grupe za kopanje rovova na prvoj vatrenoj liniji. Radnim vodom je rukovodio komandir voda, musliman. Za komandira voda su birani ekstremni srbomrsci. Ako se nisu ponašali prema uputstvu nadređenog, odmah su bili zamijenjeni drugim. U periodu dok sam ja bio u radnoj grupi izmijenjeno je nekoliko komandira tog voda. Ekstremnost u mržnji prema svemu što je bilo srpsko, bila je odlučujući faktor za izbor komandira voda.

Zeljko Tomic : Sokolac

19530

22.11.2008

Prilog biografiji Fikreta Prevljaka (1)

PATRIOT (Republika Srpska)

BROJ 172
06. 06. 2005.

Svedočenje o užasima koje su preživeli kao Srbi iz Sokolović Kolonije

Instaliranje rata

Jedan od čelnika u Izetbegovićevom planiranom teroru nad Srbima (u duhu njegove Islamske deklaracije ) bio je svakako predratni milicioner i dreser milicijskih pasa Fikret Prevljak. Kasnije je postao Izetbegovićev telohranitelj, a potom je i jedan od najaktivnijih članova Izetbegovićevog Kriznog štaba za opštinu Ilidža. Zajedno sa Enesom Zukanovićem, Amirom Sabovićem i Huseinom Mujanovićem organizuje prve zatvore za uhapšene srpske civile, uz kućni pritvor kao jednu od svojih originalnih "dosetki". Drugi opskurni zločinci poput Mustafe Gegaja, Suada Dedovića Čike, Hame Lokvančića Brile i Mirsada Sarajkića Kube bili su zaduženi za "funcionisanje" javnih kuća, "organizovanih" za udovoljavanje "potrebe" komandnog kadra Izetbegovićeve IV motorizovane brigade

piše: Marko Ručnov

Kada je instaliran rat u Bosni i Hercegovini, Alija Izetbegović je imao već spremnu vojsku i policiju. Jedan od prvih komandanata zloglasne Izetbegovićeve Patriotske lige bio je mornarički pukovnik JNA (kapetan bojnog broda) Meho Karišik. U JNA se nalazio do 8. avgusta 1991. godine, ali je u svojoj personalnoj dokumentaciji zapisao da je u Izetbegovićevoj armiji bio angažovan već od 7. aprila te godine (! ).

Neka bh. varijanta "generala JNA" Antuna Tusa, koji je u Beogradu pokupio nekoliko svojih generalskih penzija i potom se obreo "iznenada" u Zagrebu.

Srbi sa šireg sarajevskog područja bili su gotovo u bukvalnom smislu prepušteni sami sebi u tom inicijalnom ratnom metežu na teritoriji bivše Brozove Bosne i Hercegovine. Ljudi koji nisu zgazili ni mrava u svom jednom i jedinom životu ostajali su u sopstvenim kućama, vrlo teško izgrađenim. Razmišljali su u standardnom ljudskom okviru – "pa mi nismo ništa krivi", a onda su zbog toga preživeli i prošli strašan martirij. Mnogi nisu imali sreću ili nesreću (ovo dvoje je teško
razlučiti) da to i prežive.

Katastrofa kojoj se ne nazire kraj

Bila je to 1992. godina, koju je ojađena prethodnica preobilatim znacima najavljivala. Spasen je, recimo, dokument (br. 01-018-73/9-92) koji je upućen "Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske" i ministru (svakako – gospodinu) Ivanu Jarnjaku, koji su potpisali predsednik Izetbegovićeve vlade Jure Pelivan i "vojni ataše u Zagrebu" ("Republike Bosne i Hercegovine") Hasan Efendić i u njemu se traži da se omogući "nesmetano kretanje i boravak na teritoriju Republike Hrvatske" jednom drugom gospodinu – " Jusufu Prazini, komandantu Specijalnih jedinica Bosne i Hercegovine, a koji trenutno boravi u Republici Hrvatskoj radi izvršavanja službenih zadataka".

Međutim, nas za ovaj put zanima šta se dešavalo sa Srbima na ilidžanskom području u vreme kada su u Izetbegovićevom džematu paralelno "radili" Al Kaida i neki penzionisani generali NATO-a. To vreme (1990–1995) bilo je bukvalno u znaku zloguke sintagme – "opremi i obuči" (uzmi pare i gurni u rat – prim. M. R. ). Ko se još seća onog prijateljskog saveta onog korpulentnog italijanskog ministra inostranih dela (kome se negde usput zagubilo ime) kojim nas je upozoravao krajem pretposlednje ili početkom poslednje decenije prošlog (i nikakvog) veka kako ne smemo dopustiti da inostrani faktor uđe u rešavanje naših domaćih problema. U suprotnome – to će biti katastrofa kojoj neće biti kraja (i taj kraj se još ne nazire). Dakle, vraćamo se pojedinostima u vezi sa stradanjem Srba koji su ostali kod svojih kuća ("jer nisu bili ništa krivi") na području ilidžanske opštine. Tu su Srbi po popisu iz 1981. imali natpolovičnu većinu (i po broju stanovnika i po broju domaćinstava, a naročito po vlasništvu zemljišnog fonda). Srbi su zlostavljani i ubijani na razne načine. Tako je od kraja maja 1992. do kraja 1995. godine (kako postojeće činjenice kažu) u svojim kućama i stanovima ili na ulicima Hrasnice i Sokolović Kolonije ubijeno devet Srba i dve Srpkinje.

Stradanje

Brankica Lakić je jedne večeri na najokrutniji način zlostavljana i mučena – silovanjem od strane više pripadnika vojne policije tzv. IV motorizovane Izetbegovićeve brigade, a zatim ubijena iz pištolja od strane jednog od tih gnusnih zločinaca. Dva Srbina iz Sokolović Kolonije ubili su Izetbegovićevi džihadisti posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma. To je sve bilo isplanirano u cilju novih pritisaka na sarajevske Srbe da se sele iz svojih kuća. U toj opštoj i paničnoj bežaniji Srbi su sa sobom nosili i zemne ostatke svojih najbližih mrtvih srodnika (da li nešto slično ova jadna planeta pamti). No neki nisu ni to mogli, kako svedoči Dragan Ratković.

Jedan od čelnika u Izetbegovićevom planiranom teroru nad Srbima (u duhu njegove Islamske deklaracije ) bio je svakako predratni milicioner i dreser milicijskih pasa Fikret Prevljak. Kasnije je postao Izetbegovićev telohranitelj, a potom je i jedan od najaktivnijih članova Izetbegovićevog Kriznog štaba za opštinu Ilidža. Zajedno sa Enesom Zukanovićem, Amirom Sabovićem i Huseinom Mujanovićem organizuje prve zatvore za uhapšene srpske civile, uz kućni pritvor kao jednu od svojih originalnih "dosetki". Drugi opskurni zločinci poput Mustafe Gegaja, Suada Dedovića Čike, Hame Lokvančića - Brile i Mirsada Sarajkića - Kube bili su zaduženi za "funcionisanje" javnih kuća, "organizovanih" za udovoljavanje "potrebe" komandnog kadra Izetbegovićeve IV motorizovane brigade ( pogledati veoma potresnu knjigu Danila N. Dželetovića Zločini u Hrasnici, Srpsko Sarajevo, 2000).

Ukraden očev grob

Pre izvesnog vremena sam dobio pismo od Dragana Ratkovića, Srbina iz Sokolović Kolonije, koji danas živi svoje izbegličke dane u obezbadženom i višestruko ojađenom Beogradu i kojim (poput najgore epidemije) "vladaju" iskusni balavci i sedi početnici.

Aprila 1992. počeo je građanski rat između muslimana i Srba. Pošto nisam bio politički opterećen, niti politički angažovan, ostao sam u svojoj kući sa svojom porodicom – sestrom Biljanom, majkom Slavojkom i ocem Aleksom, ne verujući u zlo koje je dolazilo. Našoj kući su došli nepoznati vojnici (kasnije Vojska Federacije BiH) i zapretili su nam da će nam kuću zapaliti i sve nas pobiti ako neko pokuša da napusti kuću i pobegne. Posle par dana pozvali su nas da nas obaveste da smo angažovani u civilnu zaštitu. To je bio okvir gde mučenju nije bilo kraja. Bilo im je dopušteno da nam rade sve i svašta. Nismo imali određeno radno vreme. Znali smo da radimo od ujutro do kasno u noć. Koristili su nas kao živi štit ispred sebe u borbama. Za sve vreme rata terali su mene, mog oca i ostale Srbe da kopamo rovove, bunkere i ostale objekte. Nismo bili zaštićeni nikakvim zakonom.

Drugi deo ove moje potresne priče su događaji koji su završeni tragično. Kao što sam rekao, tri i po godine upotrebljavani smo kao živi štit ispred muslimanske vojske. Linija razdvajanja je išla daleko samo stotinjak metara. Ja i otac smo morali da izađemo na čistinu i da pomeramo liniju napred kopajući na brisanom prostoru. Dva dana posle Dejtonskog sporazuma poginuo mi je otac Aleksa kopajući bunker. Bio sam daleko od oca desetak metara. Pritrčao sam, a on je samo uspeo reći: "Sine, čuvaj sestru i majku! " To su mu bile poslednje reči. Kada sam stigao kući i saopštio tužnu i tragičnu vest sestri i majci, one su počele da vrište. Sestra je pala u nesvest, a majka se ukočila. Sestra nije dolazila sebi i pshički je popustila, jer ju je očeva smrt više nego teško pogodila. Ona je bila očeva ljubimica. Svakim danom je sestri bilo sve lošije, pa smo je prebacili u bolnicu. U bolnici su je zadržali i po puštanju iz bolnice su naveli da joj je potrebna tuđa nega i pomoć zbog nastale duševne bolesti. Lekovi su bili skupi, a mi nismo imali novaca, pa smo morali prodati nameštaj i tehniku gotovo za džaba, da bismo kupili te lekove i sahranili oca Aleksu. Posle sahrane nakon sedam dana otišli smo na groblje u Hrasnicu, gde smo oca sahranili, i tamo smo zatekli grob bez obeležja i cveća. Sve je odneseno. Majka je od tada u teškoj depresiji, i kada sam izgubio oca, kao da sam zauvek izgubio i majku.

Hiljadu strana bih mogao pisati. Neka ovo bude dovoljno za pokretanje postupka kojim treba da se razjasne zločini nad nedužnim ljudima, kao što je slučaj sa mnom, mojim pokojnim ocem, sestrom i majkom. Nadam se da je pravda dostupna i dostižna.

U svom pismu Ratković traži obeštećenje za sebe i porodicu u visini od 300 hiljada evra, opravdano ističući "da ne postoji čovek koji bi ne znajući da li će preživeti pristao za ovu sumu novca da prođe kroz šta smo mi prošli".

Zagor Tenej : Darkwood

19512

19.11.2008

Dreser Pasa

Namjera nije dokazivati Tvoje zločine jer o tome je skupljena debeeela dokumentacija. Uostalom, Ti si već trabunjao prije godinu dana na ovom forumu o čistoti svoga lika i djela.

Stvar koja Ti ide na ruku je to što tzv. Sud BiH i Tužilaštvo BiH procesuiraju i sude isključivo Srbima, dok Tvoj, Dudakovićev i dosijei ostalih Alijinih satrapa počivaju u miru fioka.

Poenta je da čitalac redova vidi putanju uspjeha individue koja je u normalnim uslovima dogurala do kerovođe, a nakon "demokratskih" promjena meteorskim stazama mijenjala zvanja: Gorila-major-brigadir-pukovnik-general-političar-gazda-tajkun-đellešanuhu! Sve preko leševa, šehida, invalida, suza, krvi, znoja.

Dokle i kako ćeš, zna "Onaj Odozgo". A negdje u džehenemu se na laganoj vatrici krčka u kotlu vodica. I čeka na Tebe!

19509

19.11.2008

Odgovor: Tko je Fikro Prevljak

Pozdrav,

Gomila neosnovanih navoda, lupetanje "s' brda, s' dola"!
Ako neko može konkretno navesti, gdje su to bile te "javne kuće" i tko je to bio zatvoren u te "kućne pritvore" u Hrasnici! ? Crno na bijelo??? Lupetanja ovakve vrste se ne "pikaju"!!!
Da bilo šta od toga ima, bar bi jedan od tih "deset istražiteljskih timova" u Hagu pronašao neki od tih "strašnih zločina" na "nedužnom srpskom stanovnistvu" i podigao optuznicu protib mene!

Što se tiče privatne imovine i "bogatstva"... zaradilo se pošteno! Malo radi, malo kradi, malo i Bog daje.

Očekujem konkretne podatke i dokaze o zločinima u Hrasnici pod zapovjeništvom Fikre Prevljaka???
Čekam odgovor

Fikro

Au, "rođo", ala ga ti nalupeta! Pa ti si neki pravi vjernik. Nakrao si više nego predratni magacioneri u Sokocu. Nego, reci mi ko ti nauči te kerove da kucaju po tastaturi. Za tebe znam da si nepismen. Ima jedan, takav kao ti, na Sokocu, hoće da se "prikači na ajternet" pa i njemu treba ker da mu kuca na tastaturi.

Zagor Tenej : Darkwood

19480

18.11.2008

Ko je Fikro Prevljak?

Jedan od čelnika u Izetbegovićevom planiranom teroru nad Srbima (u duhu njegove Islamske deklaracije ) bio je svakako predratni milicioner i dreser milicijskih pasa Fikret Prevljak. Kasnije je postao Izetbegovićev telohranitelj, a potom je i jedan od najaktivnijih članova Izetbegovićevog Kriznog štaba za opštinu Ilidža.

Zajedno sa Enesom Zukanovićem, Amirom Šabovićem i Huseinom Mujanovićem organizuje prve zatvore za uhapšene srpske civile, uz kućni pritvor kao jednu od svojih originalnih "dosjetki". Drugi opskurni zločinci poput Mustafe Gegaja, Suada Dedovića Čike, Hame Lokvančića Brile i Mirsada Sarajkića Kube bili su zaduženi za "funcionisanje" javnih kuća, "organizovanih" za udovoljavanje "potrebe" komandnog kadra Izetbegovićeve IV (104. viteške)motorizovane brigade.

Fikret Prevljak, nekadašnji komandant 104. viteške motorizovane brigade i 12. divizije Prvog korpusa Armije BiH, aktivan je kao vijećnik SDA u Općinskom vijeću Ilidža (OV). Bavi se i privatnim biznisom.

Najbogatiji general Armije BiH danas je Fikret Prevljak. Prijeratni milicioner, dreser službenih pasa, ratni gazda slobodnih ilidžanskih teritorija, a u skladu s tim i butmirskog tunela, poratni je vlasnik motela "Palma" i restorana "Orahovica", na pola puta između Konjica i Jablanice. Restoran "Orahovica" Prevljak je kupio prije dvije godine i renovirao u vjerovatno najluksuzniji objekat na putu od Sarajeva prema moru, sa plažom na koju se može smjestiti 250 kupača, restoran i pet soba. Prevljak je jedan od nekolicine generala Armije BiH koji se bavi privatnim poslovima.

Jedan od deset istražiteljskih timova u Haagu godinama se bavio zločinima počinjenim nad sarajevskim Srbima u naseljima Dobrinja i Hrasnica. Prema nalazima ovog haškog tima, najodgovornije osobe za likvidacije Srba u ova dva naselja su komandanti tamosnjih armijskih snaga, general Ismet Hadžic (Dobrinja) i Fikret Prevljak (Hrasnica).

: Srpska

19094

26.09.2008

RE: Za gospodina Savića

Nisam siguran da li se raspitujete o Nadi Đurić koja je radila u pošti i njenoj Branki? One su živjele na Grbavici. Ukoliko se radi o toj porodici, nažalost vihor rata nisu preživjele.

Branka i Nada Ðurić nisu upisane na spisak "Sarajevske klaonice Srba". Može li neko pobliže napisati kako su nastradale/poginule. Unaprijed zahvalan!

Ime Prezime : Sarajevo

17952

29.05.2008

Zapaljeni Srbi

U posljednje vrijeme jako je populularno prodavati informacije iz vremena 92-95, ko i gdje i šta. Pogotovo je to trend kod nas Srba.

Evo jedna informacija za džabaka, možda i nije "taze". Naša srpska iferiornost me zabrinjava. Srbi stradali u navedenom periodu su živi spaljivani (tjelo brže gori kada u krvi još ima kiseonika) u pećini sa druge strane Miljacke, preko puta Slovenačke Ambasade. Iza Inat kuće, još uvjek se vide tragovi čađi jake paljevine (možda su tjerali zmije).

Nadam se da će neko DNK analizom utvrditi da su to upravo oni koje tražimo bez rezultata.

Ovo mi liči na provokaciju, ali sam ipak tekst objavio.

Mladjo : Sekovici

17858

08.05.2008

Tuzlanska kolona smrti

Nemojte da zaboravite da su ti momci na koje se pucalo i sa solitera, i iza ćoškova i sa svih mogućuh mjesta krenuli sa povlačenjem iz grada, uz obećanje tada tzv. predsjednika i lidera još neformirane armije BiH i da je među njima (vojnicima JNA) bilo pripadnika duge vjere tj. nacionalne pripadnosti, koji isto tako nisu ništa nikome skrivili, samo su brojali vojničke dane do razduživanja!!! Pomen svim nedužnim žrtvama ovog uzaludnog i glupog rata, ma bilo koje vjere oni bili!!!

Xp 99 :

17775

27.04.2008

Zna ona

Kad neko sopstveno mišljenje izgradi na onom što čuje od drugih i isto primi kao istinu onda i ne ispadne ništa osim gluposti.

Tetak je u svom strahu plašio tazbinu šahbazom zvanim JNA koju je izbrukao kao i većina onih što su lagodno živjeli dok se aktivnost svodila na postrojavanje preplašenih regruta a kad su trebali pretočiti znanje u djelo pobjegoše glavom bez obzira ili kao Jovo Divljak bjehu ikebana među zelenim ljiljanima.

Nekakav Repo (uz to pošteniji od Slavuja) kao pas slagao maloj da srpska policija tretira svoje po principu mobilizacija ili strijaljanje! A ona još to ne zna.

Mržnja satkana iz proglasa gebelsovske alijine televizije, heglena besposlenih mahaluša pa još potvrđena od strane pokojeg Repe ili kakve jajare ližisahana šiba iz "zlatne doline" i zelenih meraja kao
opomena svima koji razmišljaju o nekakvom "suživotu".
E takvi bi još i da se sa Slavujem prepiru. Puni argumenata k'o g.. no vitamina.

A bolji je i Repo od Sandžaklije iz Bijelog Polja.

Mladen Dragojlovic : Banjaluka

17567

07.04.2008

Ljeposava Kokot

Trebalo bi ovih dana da izadje u FOKUSU pa vas molim da bar toliko sacekate. Pisem radi Biljane iz Bijeljine da zna kako je sve ovo tacno bilo.

Spisak ubijenih sarajevskih Srba nije konačan i treba ga dopuniti

Ubica namještao snajper

Početkom aprila 1992. godine u jednom danu ubijena je Lepa Kokot i ranjene njene komšinice, supruga i kćerka doktora Mihajila Milaševića

Na spisku ubijenih sarajevskih Srba stoji ime Kokot Ljubice ali nema imena Ljeposave Kokot koju su ubile komšije sa druge strane ulice. Možda se radi o zamjeni imena ali postoji i mogućnost da Ljeposava nije ni evidentirana kao žrtva muslimanskih snajperista.

Ljeposava Kokot, koju su sve komšije poznavale po nadimku Lepa, živjela je do aprila 1992. godine u malom stanu u ulici Muhameda Džudže 46, sada Muhameda Hadžijahića, i nikada nikome nije smetala.

Početkom aprila 1992. godine u jednom danu ubijena je Lepa Kokot i ranjene njene komšinice, supruga i kćerka doktora Mihajila Milaševića, ortopeda u koševskoj bolnici.

Pucanj koji je ubio Ljeposavu Kokot komšije su čule ali nisu znali da je pucano u njihove prozore. Nakon drugog pucnja počela je kuknjava iz stana doktora Milaševića i komšije su se okupile pred vratima. Nekoliko ih je ušlo u stan i vidjelo doktorovu suprugu, ranjenu u leđa, kako izlazi iz sobe i kroz plač moli da joj spase dijete. Katarina Milašević je ležala na krevetu, u naručju svog oca, sa prostrelnom ranom na grudima, ispod ramena. Nakon dvadesetak minuta stiglo je vozilo kojim je doktor prevezao suprugu i kćerku.

Katarina i njena majka su u trenutku pucnjave bile na balkonu i na njih je pucano iz privatnih kuća sa druge strane ulice koje su redom pripadale Sandžaklijama. Metak je prošao djevojku i ranio njenu majku a na vratima balkona je ostala krvava mrlja.

Nakon što su ranjene prevezene u bolnicu neko od komšija se sjetio da nije vidio Lepu Kokot iako se sve dešavalo pred njenim vratima i kod prvih komšija. Kada su ušli u stan vidjeli su da Lepa mrtva sjedi u fotelji, okrenuta leđima prema prozoru na kojem je bila rupa od metka.

Kasnije se saznalo da je meta snajperiste bio doktor Milašević a, prema informacijama iz više nezavisnih izvora, na Lepu je pucano samo zato da bi ubica namjestio snajper.

Na sve troje, Lepu i Milaševićke, pucano je snejperskim mecima koji u košuljici imaju čelično jezgro i koji su zabranjeni po svim međunarodnim konvencijama. Košuljica ovog metka se pri udaru u tijelo raspada i pravi veću ranu a čelično jezgro prolazi i ranjava onog ko stoji iza. Nekoliko dana kasnije isti metak sa istog mjesta je ispaljen u još jedan stan u istoj zgradi, gdje je košuljica udarila u regal i tu ostala a čelično jezgro je probilo zid regala i zadržalo se u televizoru.

Bošnjaci su za sve ovo pokušali okriviti srpske snajperiste ali položaj ulaznih rupa i mjesto ulaska metaka u tijela dokazuju da je pucano iz sandžačkih kuća.

U dopuni spiska treba imati u vidu i činjenicu da je jedan broj Srba u Sarajevu, čija imena su zvučala imalo hrvatski, iz lične sigurnosti govorio da su Hrvati te treba prečešljeti i ove spiskove. Takođe, jedan broj Srba se vodi kao žrtve srpskih snajperista iako su ubijeni na mjestima gdje je jedina mogućnost bila da su ih ubili muslimanski vojnici.

M. DRAGIĆ

Cccc Cccc : Beograd

17453

23.03.2008

Samo da se ne zaboravi!

Da ih je dopalo ne bi srpsko uvo ostalo u BiH. Gdje ih je dopalo tu su nas i pobili. Bez uvrede. Ako lažu svijet zašto lažu sebe. Bez uvrede za dobre ljude.

Zeljko Tomic : Sokolac

15819

06.11.2007

STRAVIČNO UBISTVO DRAGANA POPOVIĆA

Poseban dio izvještaja haških istražitelja u slučaju Srednja Bosna odnosi se na tretman zarobljenika i ubistva u logoru Orašac. Jedan od slučajeva je ubistvo Dragana Popovića 20. oktobra 1993. godine. U ovom selu je postojao logor koji su čuvali kako bosanski tako i strani mudžahedini. Logor je postojao od 15. oktobra do kraja decembra 1993. godine. Mudžahedini su odvodili civile iz Travnika u ovaj logor. Među odvedenim bio je i Dragan Popović koji je, prema svjedocima, prošao jako težak tretman. Svjedoci su govorili da su čuvari, pripadnici Trećeg korpusa, pored ostalog u nekoliko naleta tjerali zatvorenike na oralni seks.

Dana 20. oktobra 1993. godine mudžahedini su izveli četiri zatvorenika iz ćelija, uključujući i Popovića, i odveli ih iza baraka. Poredali su ih u dvije linije, a oko 50 vojnika u maskirnim uniformama formiralo je krug. Zatvorenici su bili poredani oko svježe iskopane rupe u zemlji. Mudžahedin je dohvatio Popovića i odsjekao mu glavu. Komandant mudžahedina natjerao je druge zatvorenike da ljube čelo i usne na odsječenoj glavi Popovića. Potom su dvojica zarobljenika bili prisiljeni da sahrane tijelo.

Slobodna Bosna, broj 375

Daniel Dimitrov : Beograd

15689

30.10.2007

Bratunac

Pozdrav iz Beograda za svu moju braću sa kojom sam ratovao 92-95. Objasnite tim poturicama da smo na Zagonima 92. godine videli sva njihova zverstva i da posle toga ne očekuju milost. Oko za oko, zub za zub.

Laki : Pale

15659

28.10.2007

Zlocini u Hrasnici

Prof. Dzeletović je precizno naveo imena na desetine ubijenih, mjesto, datum, način kao i imena egzekutora. U knjizi je priložena i adekvatna dokumentacija. Nekome očito nije drago što je sve to objelodanjeno.

Iste podatke mozes naci i ako kliknes ovdje.

Fikro Prevljak : Hrasnica

15649

28.10.2007

Knjiga o zlocinima u Hrasnici

Pozdrav,

moram vas razočarati, u knjizi Dzeletovica su sve same lazi, koje ni on sam ne vjeruje i ne znam odakle mu ove izmisljotine. Sto se tiče radnog voda u Hrasnici, to je ovako: Za vrijeme rata u nekoj legitimnoj, priznatoj državi vlada ratni zakon. A to znači da svi vojni obveznici su dužni staviti se na raspolaganje državnih institucija, pa iste formiraju borbeno - odbrambene jedinice ili radne vodove, znači neko kosi a neko vodu nosi.

Posto Srbi iz Hrasnice, nisu bili spremni da pucaju na rođake u okupiranim područjima opštine Ilidža, koji su ih svaki dan granatirali uporno, svrstani su u radni vod, živjeli su dalje u svojim stanovima, dobijali humanitarnu pomoć i sve ostalo kao i njihove komsije katolici, muslimani, cigani, židovi i ostali. Kada nisu na dužnosti, bilo to kopanje rovova ili malterisanje obdaništa, slobodni su ljudi, mogu raditi šta hoće i ići kuda hoće, naravno ne na drugu stranu rođacima jer odmah dobiju minobacač, u najmanju ruku pa onda lupaju po sopstvenim stanovima, jer to tako želi Radovan Karadžić. Za razliku od muslimana širom Bosne koji su odmah istjerani iz svojih domova.

Jedan primjer, u Specijalnoj jedinici MUP-a bila je djevojka-borac: Dajana Mladic, a njen otac Mladen zvani Tamenja je bio u radnom vodu jer nije htio da ide ratovati, on je imao taj izbor a ja ne, znaci cak su Srbi bili u boljem polozaju od ne Srba, mogli su da biraju dali ce da idu na liniju ili ne.

Konkretan primjer u ovoj knjizi koji se navodi Radoslav Govedaricu - Raku, gdje stoji da je ubijen u zatvoru cista je laz, jer tri Rakine kcerke: Danijela, Ljilja i Sandra su bili pripadnice SJM Mup-a, i tacno je da je Raka uhapsen jer mu je nadjena AT, koju je dobio od SDS-a, tacno je da je bilo maltretiran dok mu nije dosla kcerka iz akcije sa Gornjeg Kotorca i izvadila ga iz zatvora i stvar izladila, moram vas razocarati, jos uvijek zivi u Sarajevu, Bulevar Mese Selimovica 35, tel: 0038733664551; Pa ko ne vjeruje neka nazove i pita.

Fikro

Fikro,

pa ti si gori od Murata iz Višegrada. Po broju gluposti koje si ti ovdje naveo stavljam te na prvo mjesto svih vremena na ovom forumu.

Kao prvo, da te opomenem da je pravilo ovog foruma da imaš pravo da se upišeš samo jednom dnevno, jer će ostale poruke automatski biti izbrisane. Zbog toga, kao što reče naš narod, "ispeci pa reci", tj. smisli šta hoćeš da napišeš a onda to i uradi. U tvom slučaju sam napravio izuzetak, pa sam dva članka objedinio u jedan.

Kao drugo, oni koji su priznali Bosnu i Hercegovinu nisu te ni bombardovali. U ustavu SFRJ je pisalo da se neka republika može izdvojiti iz Jugoslavije samo uz saglasnost svih ostalih republika, pa je zbog toga zvanično Bosna priznata tek kada su Miloševića odvukli u Dejton da tamo potpiše mirovni ugovor.

O kakvom ti ratnom zakonu pričaš? Pa Alija Izetbegović nikada i nije proglasio ratno stanje, isto kao ni Radovan Karadžić. Zbog toga je odlazak u vojsku bio dobrovoljan a ne obavezan. Ipak, samo stariji Srbi u Sarajevu su imali pravo izbora da ne idu na front, jer bi u protivnom bili (demokratski) likvidirani.

Svi Srbi iz Sarajeva su imali želju da isto napuste 1993-1994. godine. Međutim, oni su tamo držani kao taoci, jer je Alija mudro predstavljao Bosnu i Hercegovinu kao "multietničku". Gradio je islamsku državu, a predstavljao je kao najdemokratskiju na ovome svijetu. Ma pusti "bolan", pa svi znamo da je Islam na dnu liste demokratskih država u svijetu. U islamskim zemaljama ako se odrekneš islama, ode ti glava!

Pa zar su tvoji mentori u čitavoj knjizi uspjeli da nađu samo jednu grešku? Ja sam u vašem spisku od 8107 ubijenih lica u Srebrenici našao preko 1000 duplikata, a još listu nisam ni objavio na internetu!

Provjerio sam da u telefonskom imeniku Sarajeva postoji čovjek pod takvim imenom, koji sada živi na Čengić vili. Hvala ti i o informacijama da su mu kćerke bile u specijalnim jedinicama MUP-a. Naravno, treba provjeriti i da li se radi o istoj osobi, tj. o onoj koja je od strane rodbine u toku rata prijavljena kao "nestali". Znas, dok sam ja živio u Sarajevu, tamo su živjela još četiri@eljkoa Tomića, i ja sam zbog toga imao i izvjesne probleme.

Treba da znaš i kako je ova potencijalna greška nastala. Podaci su preuzeti iz MUP-a Republike Srpske, na osnovu prijave da je ista osoba odvedena u zatvor a kasnije i nestala. Grešku, na žalost, niko do sada nije ispravio, a tvoje Balije nisu bile spremne da formiraju komisiju koja će ispitati nestanak svih osoba na srpskoj listi. Oni čak nisu bili spremni ni da Srbima daju na raspolaganje potrebne podatke iz muslimanskih opština u Sarajevu. Valjda što istina boli!

Za razliku od vas, mi Srbi smo otvoreni da diskutujemo o svakom zločinu u Sarajevu i prihvatamo ispravke, jer nam je stalo do istine.

Laki : -

15645

28.10.2007

Fikret Prevljak - Hrasnica

Knjiga "Zločini u Hrasnici" od D. Dželetovica mnogo govori o Fikretu.

15479

22.10.2007

O Sarajevskom masakru

Molio bih ispravku, kod Janjic Mladen, stoji "civilna zrtva rata opcine Ilidza" sto nije tacno, jer i ne moze biti da je mladi vojni obveznik bio civil na Ilidzi, prije dvije godine sam pricao sa njegovom rodicom Ljiljom Kovacevic iz Pofalica, sada nastanjenoj u Bratuncu.

Mladen mi je bio radni kolega iz Tas-a, poginuo 1995 na Grbavici kao vojnik VRS od bliskoga prijatelja u kaficu, ispalio u njega 8 metaka iz pistolja, navodno zbog nake djevojke.

Njegov brat Milomir zvani "Zeko" nije nikada bio uhapsen, niti je ubijen u kasarni "Viktor Bubanj" nego je poginuo u Pofalickoj bitci 1992. Molim da korigirate.

Hvala

Zahvaljujem na sugestiji, medjutim:

- Prijave primam samo putem email-adrese. Pri tome je potrebno dostaviti ime, prezime i telefon svjedoka koji moze da potvrdi tu informaciju, kao i adresu i telefon clana uze rodbine koja moze dati izjavu.

Hvala ti i sto si me podsjetio da moram da radim na dopunjavanju spiska. Vec imam desetak novih imena koje treba dodati na listu, kao i par imena koje treba oduzeti. Sto je spisak tacniji, to je bolje za sve nas.

Napominjem i ostalima da nastave da dostavljaju stravicne price, kako su pojedinci na spisku nastradali. Sto vise informacija sakupimo, to bolje.

Srdacno,
Zeljko Tomic

Misdongard Betolngar :

15422

20.10.2007

Eurosmailagich

Nije to baš tako. Jedno je ta vaša jadikovka za Evropu a stvarnost je drugačija. Crkve ste rušili, to je nesporno. Npr. crkva na Nišićima je zapaljena, porušena i to u vrijeme kad ste sa svojim trupama došli da pljačkate i palite poslije Dejtona. To je ta vaša država koja bi u Evropu. Sa sve Abu Hamzom, Barbarosom i drugim fundamentalistima.

Ti si već utekao na ti - onlajn i možda i vjeruješ u to što pišeš. Od bratstva-jedinstva nema više ničega, otišlo je među ine utopije. Zajedno - nema šanse. Sami idite gdje god hoćete, u smjeru Pakistana, prema Vođi, ili dođavola...

Oganj Strasni : Soklac

14872

25.09.2007

Zeljko Markovic

Gledam ovu stranicu i vidjeh pitanje ko je ubio Željka Markovica. To me podsjeti me na dan kad se to desilo. Bas me interesuje da li neo zna vise nesto osim ovih izvjestaja od onih bijeda iz SUP-a. Svi znamo ko radi gore.

13931

29.07.2007

Ratni zločin - ubistvo

Rundić (Budimira) Zoran, rođen 1967. godine, inače sa Sokoca, bio nastanjen u Sarajevu, nije nestao 4. 10. 1992. godine, već je 4. 10. 1992. godine ubijen.

Iz stana ga je izveo i ubio Alija Kapo sa Stjenica, opština Rogatica. Alija Kapo bio je nastanjen u Zenici, a sada živi u Buljakovom Potoku u Sarajevu.

Niko :

13568

03.07.2007

Durak je samo jedan od mnogih koji su ubijali po Čemernu, sta je sa kumom ubijenog Milenka Trifkovica?

Branka :

13501

27.06.2007

za Željka Tomića

g-dine Željko,
vezano za Ljeposavu Kokot gdje mogu da Vam ostavim sve tačne podatke koje ste naveli da trebaju, vezano za njeno stradanje. Jeli u ovakvoj poruci ili na neki Vaš e mail.

Pa najbolje je da mi posaljes email. Nažalost, jos nisam zavrsio forumu za unos podataka, pa ne mozes da to uradis direktno u bazu. Molim te na napises:

- Ime (ime oca) i prezime osobe
- Datum rodjenja
- Mjesto rodjenja
- Datum ubistva
- Adresa i Mjesto ubistvar
- Osumnjicene osobe

Dio koji slijedi je privatan i nikada nece biti objavljen javno:

- Podaci najuzeg clana porodice (ime i prezime, broj telefona, postanska adresa i mjesto prebivalista). Bilo bi dobro imati i email od ove osobe. Ovi podaci ce biti dostavljeni MUP-u Republike Srpske i Komisiji za ispitivanje zlocina nad Srbima na podrucju grada Sarajeva.

Misli da je krajnje vrijeme da se istina dozna!
Unaprijed zahvalan! Željkoo Tomic.
P. S. Moj email je slavicnetŽhotmail.com.

Branka : Bijeljina

13487

25.06.2007

za Željka Tomića

Na spisku nastradalih Srba u Sarajevu, pod rednim brojem 125 vodi se kao Kokot Ljubica, a pravo ime koje treba da stoji je KOKOT (MILAN) LJEPOSAVA, rodjena 1927. ubijena u svom stanu malokalibarskim metkom.
Radi se o mojoj tetki

Branka, hvala ti sto si se javila. Medjutim, ovo mi nista ne znaci ako ne ostavis svoje ime i prezime, kao i telefon i adresu blize rodbine na koju MUP RS moze dobiti dodatne informacije i potvrdu. Takodje je bitno da se potvrdi i mjesto i datum smrti, jer mozda je u ovom ratu nastradala jos neka Kokot Ljubica, tj. mozda se ne radi o istoj osobi.

Dragan : Bg

13361

17.06.2007

Sarajevo 1995

Da li neko nesto zna opsirnije o muslimanskoj ofanzivi zapocetoj 15. jula 1995. godine na kojoj je alija spremio 5000 plasticnih vreca, i kako su nasi mogli da zaustave napad.

13296

13.06.2007

Zločini muslimana na Sokocu

Sokolačka opština tokom rata nije imala borbenih dejstava, ali zločini nad Srbima od strane muslimana su se dešavali.

Ispričaću o tim zločinima u selu Cvrčićima i Poretku. Da ništa nije slučajno i da ništa u zaborav ne može pasti, govori događaj koji se ovih dana desio u sokolačkom šumarstvu.

Dana 7. 6. 2007 godine u zgradu sokolačkog šumarstva došli su mještani susjednog sela, radi ličnih poslova. ( Imena neću spominjati, radi njihove lične bezbjednosti) U kancelariju, u koju su ušli na radnom mjestu sjedio je Vlajko Lukić, šumarski tehničar i radnik šumarstva više od 20 godina.

Tog dana, 7. 6. 2007 godine, bila je 14 - godišnjica od ubistva njegove majke Ilinke, rođene 1942 godine, babe Zorke, rođene 1907 godine i komšinice Grujić Branke, rođene 1931 godine, kao i ranjavanja retardiranog brata Radenka.

To jutro, prije polaska na posao, zapalio im je svijeće. Vlajko nikada nije tačno znao imena zločinaca. Kada je ugledao mještane susjednog sela, u njemu je progovorila bol. Tražio je od njih da priznaju gdje su bili tog dana, prije 14 godina i da li su učestvovali u ubistvu njegovih.

Zatečeni i uplašeni, pravdali su se da oni nisu. Jedan od njih je rekao je da ne može više nositi teret na duši i da zna ljude koji su učestvovali u ubistvu Vlajkovih. Pa je rekao:

"Ljudi koji su tog dana (7. 6. 1993 godine) upali u selo Poretak i izvršili navedena ubistva, počeli su napad u 18, 00 časova. Znam sigurno da su ovi bili:

Oruč Ahmed, zvani Ćabe,
Babić Ismet, poginuo,
Mujanović Ismet,
Milavica Hamdija,
Babić Hasan,
Oruč Nijaz.
Nadređeni su im bili: Danijal Grbo, komadant sokolačkog bataljona, Bajrić Meho, načelnik jedinice (prije rata bio komandir Stanice policije u Sokocu ) i Selimović Fuad, komandir specijalne jedinice policije zvane "Laste".

Vlajko je sumnjao i na jednog od njih. Taj mu se pravdao da nije bio taj dan na Poretku.

Pitao ih je o mučkom ubistvu šesdesetogodišnjeg Jovana Sekulića iz Cvrčića, radnika šumarstva, koji je zvjerski zapaljen i kastriran 18. 8. 1992 godine i osamdesetogodišnjeg starca Sava Sekulića.

Jedan iz grupe je rekao. "Jovana Sekulića ubio je Hakija Bulbul", a drugi je dodao da je sa njim bio i Hožbo Nedžad. Po ubistvu su otišli u selo Bjelasoviće, odakle je Hakija oženjen. Kada je ispričao da je ubio Jovana, imao je problema sa mještanima sela, a posebno sa Ramom Hamzom. Jovana su svi znali i poštovali. Jovan se nikada nikome ni za šta nije zamjerio. Bio je dobroćudan, vesele naravi i rado viđen u svakom selu.

Vlajko ih je pitao i o Jovanu Keloviću iz okoline sela Poretak, koji je 23. 5. 1993 godine, 15 dana prije ubistva njegovih odveden. Nikada se ništa o njemu ne zna. O njemu ništa nisu znali reći.

U drugoj polovini mjeseca juna 2007 godine, Vlajko Lukić je saznao je, ko je pored nabrojanih u "Zločini muslimana na Sokocu", dana 7. 6. 1993. godine u selu Poretak, učestvovao u ubistvu njegove portodice.

To su:

Hrnjić (Hasana) Sejo sa Borovca,
Milavica Fuad sa Pustosela, zamjenik Fuda Selimovića,
Sin Mujanović Ćamila iz Šahbegovića,
Sin Hajdarević Asima iz Šahbegovića,
Neki od Drinjaka iz Meljina,
Jedan od Vrabaca,
Selimović Samir iz Rijeća, koji je kod Vlajka dolazio u kancelariju, prije nego što je saznao za ove podatke.

Svi nabrojani bili su pripadnici Specijalne policije zvane "Laste". Sada je većina njih zaposlena u policiji. Glavni vodič za kaljinska sela, pa i za Poretak bio je Mujanović Ismet, bivši sjekač sokolačkog šumarstva, koji veoma dobro poznaje teren.

13247

12.06.2007

Protest za zlocine

Tacno! Dok dijete ne zaplace, mama ne da sise.

Zato da se neskupimo? Kada Balije rokcu za Srebrenicu, mi imamo vece pravo za Graoviste, Čemerno, Pofalice, Bradinu, Kazane...

13223

09.06.2007

Zločini nad sarajevskim Srbima

BANJALUKA - Savez udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica Republike Srpske pozvao je nadležne institucije da preduzmu neophodne aktivnosti da počinioci zločina nad sarajevskim Srbima budu kažnjeni, te da se utvrdi konačna istina o stradanju srpskog naroda u Sarajevu, a njihova stratišta da se dostojno obilježe. U saopštenju predsjednika Saveza Milijane Bojić, povodom 15. godišnjice zločina koje je nad srpskim stanovništvom u opštini Vogošća počinila Armija BiH, podsjeća se da su tom prilikom na najmonstruozniji način pobijeni srpski civili, mještani koji su bili starosjedioci na prostoru Grahovišta, Orlića, Pofalića i na brdskom prevoju Žuč. "Tokom ove bitke, koja je trajala tri dana, na najsvirepiji način pobijeno je više od 40 boraca Vojske RS, a neki su zarobljeni i odvedeni u logor žViktor Bubanjž u Sarajevu, kojim je upravljao čuveni kriminalac Ismet Bajramović Ćelo" - navodi se u saopštenju. U saopštenju se naglašava da su porodice civila i boraca VRS čiji su najmiliji stradali na području Žuči i Pofalića ogorčeni što mnogi nestali još nisu pronađeni, niti počinioci zločina kažnjeni, premda se zna da su te zločine počinili pripadnici Prve i Druge viteške brigade Armije BiH u kojima su ratovale i "neke poznate ličnosti iz današnje aktuelne vlasti u BiH".

Gromovnik : Republika Srpska

13190

07.06.2007

Licemjer

Licemjernije nesto nisam procitao u poslednje vrijeme ni na balijskim forumima........

E cuj ti njega, njegova sestra nije imala cokolade za vrijeme rata. Strasno! Deset dana necu moci oka sklopiti zbog toga....

Ne znam da iko moze biti toliki licemjer, kukati i prenemagati se kao balije. Kako, jado, mozes spominjati cokoladu pored svih onih zrtvi na Čemernu, Grahovištu, Pofalicima, Kazanima, Silosu i stotine ostali stratista sirom Bosne i Hercegovine.

13188

07.06.2007

Zrtve rata

Samo mi jos duguje odgovor sta bi s njegovim komsijom Bozom Zerajicem?

Na koga su djecak od 15 godina u svojem stanu na Alipasino polje i njegova sestra bili agresori?

Ili ona lijepa djevojka iz Svrakinog sto je radila u SDK, sto su je njegova braca silovala, pa katranom polili i zapalili?

Ili ono malo dijete iz Pofalica, sto su za zid bukvalno zalijepili?

Ili,.... jos 8000 srpskih baba, djedova, i sitne djece, samo iz Sarajeva, pa sad njihove kosti pocivaju pod nisanima u Potocarima?

13183

07.06.2007

Oko za oko, zub za zub

Oko za oko, zub za zub. Bice ubrzo, ako Bog da.

I Gospod rece: "Gnev je moj i osveta je moja, ja cu vratiti".

Kad budemo Oricu celjad pekli na raznju kao sto je on onu djevojku od 19 godina pekao, i kada sa jataganima sa karte izbrisemo sve i jedno tursko selo, kao sto on zbrisa Kravicu, a njegova braca Grahovište, Čemerno, Pofalice, Bradinu.... onda ce pravda da bude zadovoljena.

Dzaba vam Balije:

Onaj zeleni tamic sto je redovno prevozio srpske leseve na smetljiste u Buljakov potok
Ovi okupatori koji ce se, ako Bog da, ubrzo o svom jadu zabaviti
One kamionske gume sto ste palili na srpskim lesevima u Kazanima
One peci iz Vase Miskina

Sve cemo to lijepo naplatiti i to sa zateznom kamatama, kao u svakoj civilizovanoj zemlji.

A vas balije sto pece istina, da ste nesposobni ljeba jesti, dok vam neko drugi do usta ne donese, to je druga stvar.

Lagali ste o progonu, cifre kazu drugacije. Bulaznite o pokoljima. Ne ide vam to u prilog! Zna se da su se prvi pokolji desili u: Sjekovcu, preko Grahovištu, Pofalicima, Bradini i Čemernu.

E, sada je druga stvar sto ste onijem glinenim golubovima na Žuci i Zlatistu, slagali da su nekakvi labudovi i laste, pa morase raskomadani i prepeceni da leprsaju nebu pod oblake. Valjda nijesu znali da procitaju onaj svrakopis oko vrata sto im odza kžo obicnim govedima sveza. Ne znam sto ulema ne nakaci na prsa svoj svrakopis, pa da zajurisa na srpski tenk? No, i sad nesto oce, pa skici k'o krme u vreci. Neka bira mjesto za megdana.

No, balije, barem vi, koji ste daleko do alijinih veabija i odza, koji ste vidjeli pitomi svijet, umjesto svadje s nama, procitajte ko ste i okle ste, pa se vrcite vjeri pradjedova, i krstite se vodom, da nas nasa ruka ne krsti u krvi.

Dani osvete su blizu.

Jastreb :

13147

05.06.2007

Zlocin bez kazne

Potresni film (72 Mb), dial-up korisnici interneta ovaj fajl tesko mogu preuzeti, dok adsl i korsinici bezicnog. net-a mogu isti preuzeti za manje od pola sata) o Alijinoj "demokraciji" u okolini Srebrenice, koji mozete preuzeti ako kliknete odje a zatim kliknu na link "Zlocin bez Kazne".
Pa neka alijini spijun "pinky" i "zlatan", nesto kazu. P. S.
Mladjim i osjetljivim osobama ne preporucujem otvaranje ovaog fajla.

Jastreb :

12980

28.05.2007

Mozda su i oni zlocinci?

Najzad smo ovog balinskog špijuna satjerali uza zid i ostavili bez argumenata. On, kao i njemu slični ovo radi po odžinim mađijama a ne za pare jer svoju pamet i nema. Oni i karikature "Muameda" smatraju poučnim tekstom.

No, njega treba prvo u najlon kesu, pa onda 100-150 metara u dubinu zemlje zakopati, da istu ne otruje.

Nije mi odgovorio za Boža Zerajica, koliko ima na krovu ukopanih tenkova i haubica?

Neka objasni i za ono dijete što je Kruško bukvalno zalijepio za zid u Pofalićima. Da i ono nije bilo tenksita ili snajperista?

Ili, ona djevojcica od jedanaest godina, koju ste za 4-5 dana, preko 200 puta silovali, pa je nakon toga na VMA od straha izludjela i ona, i ono nesrećno dijete što je rodila. Ona je vjerovatno bila pilot SU-27.

No, balija, iako si fizički daleko od moje ruke, mogao bi i ti da ispitaš Njutnove zakone gravitacije, ka što ste bacali one nesrećnike na Alipašino polje.
Najbolje ti je da ohladiš od ovog foruma, da se i biološki ne bi ohladio.

Sarajlija : Zapadna Evropa

12927

26.05.2007

Pokojni Memo Kovacevic

Sjecate li se 1992. godine, kada su muslimani zarobili pokojnog dr. Mema Kovacevica iz Sokoca. Ne znam mu ime, samo nadimak.

Prikazivali su na televiziji kako su ga uhvatili, postoje zapisi o tome. Djecak koji je u zaostao u razvoju, zavrsio je specijalnu skolu u Sarajevu. Na sarajevskoj televiziji je ga prikazivali kao, lafo, koljaca pitara.

Neka vas je sramota Turci! Decko nema nikoga da pita za njega, pa bi zamolio Slavuja ako zna o tome nesto da objasni a ja cu mu u potpunosti ispricati sve o ovoj sceni i nemilim dogadjajima. Imenovani je stanovao u ulici Milanka Vitomira u Sokocu, bio je nas drug jer nije uopste imao meru. Mogao je da pojede 40 baklava u Enverovoj slasticarni. Iz razgovora sa jednim momkom koji je bio zatvornik u Centralnom zatvoru u Sarajevu, sam saznao da je njegovo ime i prezime nasao urezano u sperploci od vojnickog kreveta. Ima mnogo toga samo polako, tiha voda brege lomi!

Ako se ne varam, pogrijesio si u nadimku. On se zvao Neno, a ne Memo. Ako mislimo na istu osobu, ja sam sa Nenom bio dobar, javljao mi se na ulici. Ponekad bih mu i kupio neku limunadu, ili sampitu. I ja bih volio da znam detalje, sta se sa njim dogodilo. Kao kroz maglu se sjecam te price o njegovom zarobljavanju, ali nista vise ne znam o njemu

Jastreb :

12922

25.05.2007

Re: Masovna grobnica

Balija:
prvo ti ja naćurim kravu koja te je otelila, a onda da pređem na konkretne stvari:

Usr'o si se za 20-30 balijaća na Romaniju, jer se bojiš da i ti možeš završiti u najlon kesu.

Zašto ne spomeneš Kazane, gdje je bačeno 100 puta više (preko 3000) Srba koji su najzvjerskije mučeni (navodim samo slučaj Lavriv), gdje je sve i jedan leš razdvojen od glave, da se glava baca u jednu jamu, a trup u drugu jamu. Kad se nakupi odredjeni broj leševa, onda se na iste bači kamion starijeh guma pa se isti zapale, a potom se nabaca kamion smeća, kamenja, i sl.... i tako 4-5 slojeva da se mnogi od tijeh nesrećnika nikada ne mogu dostojno sahraniti.

Pa kad zapalite posmrtne ostatke ovijeh mučenika, onda kamerama snimite isto pa čitavu svijetu slažete da su "ćetnici" s Buloga napali "Jarćedole".

Dalje, što se tiče vašijeh žrtava, ko vas je ćero da s odžinim švrakopisima na prsima jurišate na srpske tenkove.

Pošto si turski špijun možda se sjećaš ovog razgovora:

"Halo, Sefere, halo! " — čuju se izbezumljeni uzvici.

"Sefere, čuješ li me? Hitno nam pošalji pet stotina vreća za mrtve! "

Sefer jedva zadrža slušalicu u ruci. Izgubi dah i promuklo izgovori:

"Pa odnijeli ste dvije stotine vreća! "

"More, pićka ti materina, pošalji mi odmah još pet stotina i sve bolnice isprazni za ranjenike! Mobiliši tri stotine vozila i pošalji ih prema Žuču. Blokiraj saobraćaj i obezbijedi prolaz ulicama. "

Pa prema tome, ako ti nerođeno dijete sa Čemernog smatraš legalnom vojnom metom da se krampom iz majke iskopa, kako onda ne smatraš istom one majmune koji kidisaše na vjekovnu zemlju Mijatovića, Glavonjića, Krajišnika, Lemeza (čije brdo sada zovete ćuprilićevom ulicom), Vladušića, Sikiraša, Bunijevaca.............

Dalje, što reče za onu glupost u Visokom. Da se Tvrko nije krunisa u onu osmanagićevu piramidu?

No lijepo svijetu recite zašto je napravljena ta halabuka oko piramida i zašto je iz temelja iskopana robna kuća, no da se sakriju djela vaše "demokracije" baš u momentu kada je formirana komisija za istraživanje zločina na Srbima u Sarajevo i okolinu.

Još moram da dodam i ovo:

Pošto si nedostojan spomenuti ime Svetog Save(slava mu i milost), da ti rečem da je Ribnica, podgoričko naselje rodno mjesto Simeona Mirotičivago (slava mu i milost) i da je On, svom djetetu Rastku (Svetom Savi) dao Travuniju, Zaholmiju i ostale ercegovačke oblasti na upravljanje, pa prema tome nidje u te spise ne ima tvoga Alje Izmetbega, ili onog visočkog vanzemaljca Osmanage, koji prekopavajući srpske masovne grobnice lasnira priče o piramidama o kojim ni đeca ne vjeruju.

Dalje, što se tiče zločina, ti reče da ta vaša jagnjad idu dobrovoljno na klanje u haški kazamat. Pa što ne ode Dudaga za Viskou Krajinu, đe imaju neoborivi dokazi, ili tvoj radni kolega Murat Čutura, Enes Durak, Veid Odžić, no su i sada vama važni šarafi u vašoj špijun službi, pored toga što i u mup-u imaju zvanične funkcije.

Jastreb :

12894

24.05.2007

Re:Dada

samo da te ispravim, prvi zlocin se desio u Sijekovcu, drugi na Graovistu, a onda je se desilo Čemerno.

Treba insistirati i na nasu vlast pritisak izvrsiti, da se proces obavi u Hagu, da se citavoj planeti konacno kaze citava istina, jer da zlocincima sude njihovi nalogodavci, je vise, no ironicno, ono pas, a ono mu brat, ili kako jos narod rece "vrana vranioci ne vadi".

A sto se "Zlatana" tice, moze on mene drzat nisko, ja mu ne branim, no, nek samo prije toga ruke opere.

Jastreb :

12888

24.05.2007

Re: Masovna grobnica

Balija
sreca tvoja sto se i ti nijesi tu zatek'o. I tebe bi spakovali zajedno s tim balijanerima, svakako volis Romaniju.

A reci mi kakav je grijeh nosio Bozidar Zivkov Zearajic, djecak od 15 godina kog ste iz stana u B fazi na Alipasinom Odveli su ga 14. 05. 1992. godine u "nepoznatom pravcu", pa se sada vjerovatno nalazi ispod nisana u Potocarima.

I moja ti je preporuka, da bjezis s ovih stranica, jer je baijama i psima pristup ovdje zabranjen. Sta ima jedan ratni zlocinac, sestric balijskog pukovnika da sunja po srpskim stranicma? Sta si htio reci, rekao si 1992 godine. Ako si se pokajao, onda idi u crkvu u Pofalice, od koje ste pravili javni klozet, a svesteniku glavu odsjekli i na crkveni zid istakli, okaj grijehe pa se vrati vjeri pradjedovskoj, pa da onda skupa udarim na vehbije, te da ih proceramo mimo Anadolije.

Zlatan : Sarajevo

12860

22.05.2007

Re:gosp.Tomić

Gospodine Tomiću,
Radi objektivnosti i potpune istine, želim da kažem sljedeće.
Juka je ubijen u Belgiji od strane njegovih najbližih prijatelja-lopova kojima je dosadio Jukin teror a to nema veze sa eventualnim likvidiranjem od strane ljudi poslanih od strane ABiH, MUP-a ili bezbjednosti.
Mušan Topalović Caco je uhapšen 23. 10. 1993 a ne 1992 u akciji "Trebević" nakon koje je i likvidiran a telefonski je razgovarao sa Jusufom Pušinom a ne Alijom Izetbegovićem.
Samir Kahvedžić Kruško je ubijen od strane Zukinih boraca na Igmanu.
Davor Matić zvani Mišo Žmiro je ubijen od stane poznatog lica koje je nakon ubistva u stanu na Otoci pobjeglo na Grbavicu.
To su tačne informacije a neću da se upuštam u kvalifikacije njihovih djela ili zlodjela.

S poštovanjem
Zlatan

Zoran Mirkovic - Mirke :

12833

18.05.2007

Svako za se' travu pase

Nisam sa tobomu direktnom kontaktu i diskusiji ali pomno pratim sta pises i kakve gluposti valjas. Iskreno mislim da imas malo 'ljudskog' u sebi, ali da ti je ipak zvijezda vodilja tvoj islamizam i ostala ekstremna propaganda koja polako ispira ili je vec isprala vase male zakrzljale mozgove. Ni tvoj nije daleko od totalne ispransti!

Samo da ti objasnim i malo otvorim oci. Kao sto ti je vec neko probao objasniti Srbi nisu izgubili ovaj rat vojnicki, nego politicki.

Da smo mi imali odvezane ruke i slobodu da radimo sta smo htjeli i kako smo htjeli, kao sto ste to vi vasi 'jarani' Hrvati radili, ti sada moj Zlatane ne bi komunicirao sa nama iz 'tvog' Sarajeva (eto ti ga) nego negde iz Teherana, Istambula... itd. Bili bi vojnicki zgazeni kao obicna slina, ti to znas i svjestan si toga 100% jer vidim da si malo 'potkovan' sa informacijama i sam izjavljujes da nismo bili ravnopravni. Da smo imali politcko odobrenje za to, mogli smo imati cijelu Bosnu 'zavrsenu' za 7 dana. Isto kao sto je Tudjman 'odradio' Krajinu. Prema tome okreni se i bavi se malo problemom 'sta ce biti' a ne sta je bilo, jer 'sta je bilo' ne mozemo ni ti ni ja ni bilo ko promijeniti a 'sta ce biti', mozemo! Nasi 'ravnogorci' koje ti mrzis i poredis sa vasim 'vehabijama' su samo-rijesen problem. Vecina ih je umrlo ili su dovoljno stari da su tu negde. Mladi se veoma malo (skoro nikako) pale na tu foru. Vi imate problem unutrasnje prirode koji ce polako poput raka da vas pojede.

Kako niste svjesni, i kako ste toliko glupi, da ne vidite da va vasi 'jarani' sa zapada 'trpaju na suvo' (bez vazelina). Kada ste im trebali da razbiju SFRJ i naprave pizdariju na balkanu bili su vam 'jarani'i obecavali kule i gradove. Nisu vam objasnili da ce te kule biti od karata. Sada kada im vise ne terebate, e onda daj da vas uklone, a jedini nacin da to urade bez direknog mijesanja je sistem vec svima dobro poznat 'zavadi pa vladaj'. Kako ti kazes 'vehabije su nus-proizvod... '. Toliko ste plitki da ne shvatate da oni nisu 'nus' proizvod nego definitivno pazljivo planiran proizvod zapada i vasih nekadasnjih saveznika i 'jarana' radi njihove lakse kontrole.

Sjedi pa malo razmisli, iskreno mislim da si inteligentan covjek i da bi trebao da upotrijebis svoju pamet u nesto korisnije a ne 'rekla-kazala'. Sta je Srbima vrijedelo toliko 'dzabno' naoruzanje?

Scenario: Mi jednu granatu, vi zaplacete ispred pravih ljudi na pravom mjestu, mi dobijemo citavu eskadrilu NATO aviona. I ti sada pricas o ravnopravnosti!!!! Nemoj molim te! Ako nisu bili avioni i bombardivanje, bile su to kojekakve politicke ucjene, prijetnje itd. Pitas li se zasto Hrvatska nije nikada 'popusila' nista za Krajinu?! Mozda zato sto smo bili ravnopravni??? Moguce je! Da smo mi plakali i cmizdrili kao p... onoliko koliko ste vi to radili ne bi se ovaj rat zavrsio onko kako jeste.

Postoji samo jedna stvar u kojoj se slazem sa tobom (ukoliko si ti iskren u tome), a to je da ne podrzavam ubice, silovatelje,... itd. Svi su radili jade i gluposti u ovom ratu. Svi su to radili pod izgovorom 'osvete' necega ili nekoga sto su 'oni meni(nama) prvi' uradili.

Sta je strije, kokos ili jaje?

Nema svrhe raspravljati, najbolji je onaj sistem: Svako za se' travu pase.

Pozdrav!

Aco :

12780

16.05.2007

Tuzlanska kolona

Kancelarija za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske identifikovala je na osnovu pozitivnog DNK nalaza, u prisustvu porodica nestalih, posmrtne ostatke 17 ubijenih u "tuzlanskoj koloni" 15. maja 1992. godine, koji su sahranjeni u Spomen-kosturnicu u Bijeljini.
Identifikovani su posmrtni ostaci Voje (Sime) Blagojevića rođenog 10. oktobra 1959. godine, Gordana (Ilije) Božića rođenog 23. novembra 1964. godine, Boška (Radovana) Ilića rođenog 8. jula 1970. godine, te Gorana (Nikole) Jokića rođenog 8. novembra 1972. godine.

DNK analizom identifikovani su posmrtni ostaci i Duška (Živana) Jovanovića rođenog 7. maja 1973. godine, Zorana (Marka) Jurkovića rođenog 24. novembra 1962. , Milana (Vase) Kulišića rođenog 12. aprila 1946. godine, Slobodana (Marka) Latkovića rođenog 19. avgusta 1973. godine, Milana (Vaskrsija) Nedića rođenog 16. februara 1956. godine, Bore (Sretka) Petrovića rođenog 3. juna 1971, Božidara (Branka) Sorajića, rođenog 10. decembra 1973, te Bore (Milorada) Tadića rođenog 25. aprila 1964. godine.

Komisija za nestala i zarobljena lica RS identifikovala je i posmrtne ostatke Radomira (Luke) Todorovića rođenog 23. septembra 1954. godine, Jelenka (Jovana) Tubića rođenog 22. aprila 1953, Jove (Nenada) Vasića rođenog 10. decembra 1953, Cvijetina (Ljubomira) Vujanovića, rođenog 17. juna 1966. godine, te posmrtne ostatke Jovana (Nike) Džolića rođenog 7. jula 1971. godine.

"Nemoguće je precizno reći o kojem broju sahranjenih u Spomen-kosturnici na bijeljinskom groblju je riječ. Imamo slučajeve da se u jednom kovčegu nalazi i po nekoliko posmrtnih ostataka, odnosno uzoraka", rekao je predsjednik bijeljinske Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca Žarko Radić i dodao da su procjene ove organizacije da je riječ o posmrtnim ostacima osamdesetak lica.

On je dodao da preciznih podataka o stradalima u "tuzlanskoj koloni" takođe nema, ali da se pretpostavlja da će biti traženo još oko 100 tijela.

"Sramota je za sve u RS, BiH, međunarodnu zajednicu i cijeli svijet da ni nakon 15 godina od stradanja mladih, nevinih ljudi i srpske djece u tuzlanskoj koloni niko nije optužen za ovaj zločin", rekao je član Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih BiH Slobodan Škrba.

Tužilac bijeljinskog Okružnog tužilaštva Ranko Kerović rekao je da u ovom predmetu postupa Tužilaštvo BiH.

On je dodao da Okružno tužilaštvo Bijeljina, koje je predalo ovaj predmet prije dvije godine Tužilaštvu BiH, nema povratnih informacija o njemu. (nezavisne)
Da li je potrebno reci da za "Tuzlansku kolonu" kao ni za zlocin u Dobrovoljackoj ulici nikada niko nije odgovarao...

Aco :

12749

15.05.2007

Zlatane

Sta da rade oni Srbi kojima su u Sarajevu pobijene citave porodice?
Kako oni da se vrate i gledaju ubicama svojih najmilijih u oci?
Zasto vise pljuvati pa lizati?
Neke stvari se jednostavno nece zaboraviti jos vjekovima, a nemamo trenutno tako iskljuciv i cvrst idealizam kao sto je to bio komunizam da bih nas mogao ponovo strpati u isti kos.
Zlatane,
i vi ste bili necije marionete kao i mi.
Posle "necega" nema kajanja i zato treba svima da bude jasno da je nekome islo u prilog da nas podijeli kao sto i sada ide da nas ponovo sastavlja. Ali Srbi su takav narod(valjda znas ako si zivio s njima), zadrt i ponosan pa mu je draza ona njegova obarastina u Istocnom dijelu Republike Srpske nego stan na C. Vili sa pogledom na ubice njegove porodice...

Posmatrač :

12176

06.04.2007

Oluja

O tom "redarstvenom" poduhvatu Sud u Hagu...

Više na: www.kurir-info. co. yu/arhiv/2007/april/06/V-03-06042007. shtml

Posmatrač :

12175

06.04.2007

Kazani

Ukoliko želite poći na stradalište....
prislužiti svijeće i okaditi tamjanom...
Pogledajte to mjesto stradanja vaših nedužnih
http//freesrpska. org/gallery/displ... p? album=2&pos=6

Gromovnik : Republika Srpska

12139

04.04.2007

Crkva na Pofalicima

Namjerno nisam juče naveo svoga ujaka koji je živio u Titovoj ulici i koji je ubijen 1994. godine i ja sam preko Slobe Avlijaša i prote Voje tražio da se moj ujak pronađe i eshumira. Kada je došlo do eshumacije u "Lavu" komisija je otkopavajući grobove pronašla obezglavljeno tijelo djeteta i metkom ubijenu ženu i ta eshumacija je naprasno prekinuta i zabranjena, jer ipak nije lijepo da se sazna da dobri momci (musimani) su otkidali glave djeci i ubijali žene.

Ja još nisam pronašao svoga ujaka jer se vaši zločini perfidno zataškavaju i sakrivaju.

Samo mogu da ti odam priznanje za tvoju upornost da nama plasiraš te tvoje šuplje priče.

Na moju sreću niste svi takvi i ne daj Bože da ste svi takvi jer to nikako ne bi valjalo.

Ranije sam ti pisao da sam više puta bio na Kovačima i čaršiji i sasvim normalno razgovarao sa tvojim sunarodnicima (muslimanima) o svemu pa i o ratu.

Oni su sami kazali da je bilo svega i svačega ali da oni nisu smjeli sve i da su htjeli stati na put raznoraznim zlikovcima i kriminalcima.

Štitili su i pomagali Srbe koliko su mogli i smjeli.

Ko ne voli neka ne čita ovo, znam da rasprave nisu popularne ali ne mogu da dozvolim da mi neko baca pepeo u oči i pise 100% laži, neistine ili polu istine.

Posmatrač :

12135

03.04.2007

Sarajevo, Kazani

Sarajevo, Kazani... Klikni ovdje za vise informacija.

Gromovnik : Republika Srpska

12134

03.04.2007

Crkva demolirana 1992. godine

Toliko si mi drag sa tvojim pisanjem i obozavam to sto govoris "istinu" sve sto si napisao je istina ali samo malo drugacija.

Na sajtu Srpske pravoslavne crkve lijepo pise:

"Sarajevo (Novo) Crkva Preobrazenja Gospodnjeg – podignuta 1939. godine. Opljackana i demolirana 1992. godine. " Klikni ovdje za vise informacija.

Nije mi poznato dragi edice zasto tebe nisu pitali kada su ovo pisali, a popa Voju cu pitati zasto su na sajtu napisane "neistine" mada sam od njega licno slusao sve i svasta vezano za rat u Sarajevu.

A i ti ga mozes pitati na njegov telefon "протојереј-ставрофор Војислав Чаркић (тел. 057/373-360). " Ovo je njegov broj sa internet stranice.

Nebi sada zamarao nikoga na ovome forumu sa pricom sta su prozivjele moje tetke i njihove porodice u Sarajevu, ali istine radi da ti pomenem jedan mali detalj u moru pakla.
Jedna je zivjela u Avde Jabucica a druga u Abdulaha Kaukcuje efendije (Lugavina,
Tortura i izivljavanje od dojucerasnjih "prijatelja" je bila ogromna. Jedan primjer koliko ne postujete druge vjere: Mojoj tetki je majka umrla 93 godine i ona je pokusala da po pravoslavnim obicajima svoju majku ozali u crnini. Iz njima samo znani razloga su po njoj i za njom pljuvali muslimani ( svih uzrasta) da ne pomislite da su to cinila "nevina djecica" kako to imate obicaj kazati. O ostalima izivljavanjima mozemo drugom prilikom.

P. S. Vidim da su te vec neki komentarisali ali ja nisam mogao ranije da posaljem tekst jer sam imao problema sa konekcijom.

Zeljko Tomic : Sokolac

12087

30.03.2007

Zločini prije početka rata

Kada sam pomenuo Bosanski Brod, ja sam i mislio na Sijekovac. Zločin u Sijekovcu se dogodio u martu 1992. godine, gdje su pobijeni Srbi od strane Hrvatske armije i muslimanskih paravojnih trupa. Do danas, još niko nije optužen za ovaj zločin.

Zločin na Grahovištu se desio 11. aprila 1992. godine, a mislim da se sa Holiday Inn-a pucalo 6. aprila 1992. godine, znači da se pucanje sa Hiliday Inn-a desilo ranije. Zbog toga sam napisao da su Srbi protjerani sa Grahovišta, jer se prvi napad na Grahovište desio u martu 1992. godine. Neka me neko ispravi ako sam pogriješio!

Aco : Sweden

11572

12.02.2007

Ubica Sehovac Danila Mirka

Na spisku nastradalih Srba stoji da je Sehovac (Danila) Mirka zvanog Lola koji je bio dvadeset godina vezan za postelju mucki ubio Ploskic Salem i odsjekao mu glavu i nabio na kolac. Stoji da Salem sada vjerovatno zivi u Svedskoj. Nasao sam njegovu adresu i telefon na eniro. se to je Swedski tele katalog. Evo njegovih podataka: Ploskic Salem professorg 2B TR4 21553 Malmo Sweden tel. +46702722491 nadam se da ce zlocinca stici zasluzena kazna.

Aleksander D : Geteborg

11569

12.02.2007

ubica Sehovac Mirka

Ubica Sehovac Mirka. Evo njegove adrese i broja telefona. Ploskic Salem professorg 2B TR4 21553 Malmo Sweden tel. +46702722491 Nadam se da ce ovog zlikovca stici zasluzena kazna.

Vuk : Crna Gora

10103

24.07.2006

RAT

Suvisno je raspravljati:
1. Ko je pceo rat.
2. Sto smo ratovali.
3. Osnovno pitanje je ko je imao koristi od "nasih jada"
4. Pogodan prostor "eko" za posaditi klice razdora, tj ostvariti DOBIT.
5. Rat je danas, ocit primjer Lebanona, naj bolji busines.
6. Potom se pojaviti kao "gasilac" pozara, i dijelis lekcije o demokratiji, pri to uberes najvecu dobit.
7. Niko ne pita gdje je nasa DUSA, sta smo mi to bogu skrivili, da nas "sisa" ko najgluplje ovce.
8. Dakle to je to, U S A, I the end!
Pozdrav od invalida rata! Vise ne zivim u toj PROKLETOJ drzavi, iako sam to sto jesam od te drzave nisam dobio ni pfeninga, sve vrste lijecenja sam samofinansirao zahvaljujuci svome radu.

9874

07.06.2006

Vise od 5. 000 Srba stradalo na podrucju Sarajeva

SARAJEVO - Predsednik Saveta za demografsku politiku Republike Srpske Stevo Pašalić izjavio je juče da je na području Sarajeva, koje je tokom rata (1992-1995) bilo pod kontrolom bošnjačke armije BiH uništeno 56 srpskih nasilja, a na 28 evidentiranih stratišta ubijeno više od 5. 000 Srba.

"Najveća stratišta sarajevskih Srba su jama Kazani ispod Trebevića, zatim naselja Pofalići, Mojmilo, Dobrinja, Stup, Azići, kao i sarajevski logori smrti kojih je bilo više od stotinu", precizirao je Pašalić medijima RS. On je objasnio da je "na osnovu mnogih istraživanja o stradanju Srba u BiH, dokazano da je Sarajevo najveća grobnica srpskog naroda tokom poslednjeg rata", ali da bošnjačke vlasti "uporno nastoje da umanje te zločine i broj srpskih žrtava".

Pašalić je dodao da Srbi ne prijavljuju žrtve Istraživačko-dokumentacionom centru u Sarajevu jer, prema njegovim rečima, nemaju poverenja u predsednika centra Mirsada Tokaču. Parlament BiH je pre godinu i po dana doneo odluku o formiranju komisije za utvrđivanje istine o stradanju sarajevskih Srba, ali to još nije urađeno zbog protivljenja bošnjačkih članova u zajedničkim organima vlasti BiH.

"Ta komisija nikada neće biti formirana dok sam ja u Savetu ministara BiH", rekao je nedavno predsedavajući ovog Saveta Adnan Terzić, što je među nekim srpskim političarima ocenjeno kao ponovno ubijanje Srba u Sarajevu. Kopredsedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Nikola špirić pozvao je juče sve ministre iz RS da zbog ove Terzićeve izjave bojkotuju rad Saveta ministara BiH.

9848

02.06.2006

Samo da znas da se za ubistvo srpskog svata ne tereti se Ismet Bajramovic Celo(babuka), nego Ramiz Delalic Celo, za tvoju informacuju
Nekad padne nadvojvoda nekad stari stari svat, nezna se cija je glava prva. . .

9833

01.06.2006

Sarajevska klaonica

Ramo Abduli tereti se da je kao pripadnik 10. Brdske brigade Armije BiH. Ucestvovao u hapšenju Srba na sarajevskim ulicama od avgusta 1992. do oktobra 1993. godine i odvodio ih u pecinu Kazani. On je ubijao Srbe i bacao ih u jamu, a zatim bi u nju bacao zapaljene autogume. Mnoge uhapšene Abduli je žive vukao kamionom dok ne izdahnu.

Nedžad Ajandžic (1955), bivši oficir JNA, ucestvovao je u osnivanju logora Silos u kojem je bilo zatvoreno 550 srpskih civila od 14 do 85 godina. Logor je zatvoren tek posle Dejtonskog sporazuma. Predsedavajuci Predsedništva BiH

Alija Izetbegovic znao je da logor Silos postoji, i cak je na jednoj sednici priznao da se u njemu drže nedužni civili, koji služe za razmenu.

Ismet Bajramovic - Ćelo je jedan od najpoznatijih zlocinaca, koji je široj javnosti poznat kao ubica srpskog svata na Bašcaršiji, nakon cega je poceo nesrecni sukob u BiH, takode je na spisku 384 osumnjicena. On se tereti kao pocinilac zlocina u Dobrovoljackoj ulici, da je u maju 1992. godine u jednu šupu u naselju Pofalici privodio žene medu kojima je i jedna trinaestogodišnja devojcica. U toj prostoriji u silovanjima je ucestvovalo sedam muslimana. Posle ovog mucenja pomenuta devojcica izgubila je 90 odsto vida, a u beogradskoj duševnoj bolnici rodila je nedonošce.
Celo je optužen za zatvaranje i mucenje civila u logoru “Viktor Bubanj” i sarajevskom centralnom zatvoru. Prema svedocenju preživelih, prisiljavao je zatvorenike da pred TV kamerama priznaju dela koja nisu pocinili.

Mirsad Belko, inspektor u policiji Novi Grad, kao pripadnik TO BiH odgovoran je za ucešce u hapšenju Srba u Sarajevu 23. juna 1992. godine i njihovo odvodjenje u zatvore (u zgradi Privredne banke, “Suncu”, “Borsalinu”, Kasarni “Viktor Bubanj”).

Sead (Hamo) Kadic, zvani Sejo ili Guz (1963), osumnjicen je za zlocin nad 12 srpskih civila koji su završili u jami na Kazanima.

Samir Milahodžic i Fuad Mostarac terete se za nehumano postupanje sa zarobljenicima u logoru “Viktor Bubanj” i centralnom zatvoru. Mostarac je osumnjicen i za uzimanje talaca i prisiljavanje zatvorenika da priznaju izmišljena silovanja muslimanki i druga zlodela u junu 1992. godine.

Senad Piskoljic (1954) odgovoran je za smrt dve devojcice u Ulici Rave Jankovic 11. marta 1995. godine. Njegove žrtve su Milica Lalovic (1984) i Nataša Ucur (1986) koje su imale 11, odnosno devet godina.

Senad Sacic optužen je za ucešce u zlocinu na podrucju sela Gornja i Donja Presjenica, Strajište 7. i 8. jula 1992. godine kada su ubijena tri civila i šest rezervista Vojske RS.

9831

01.06.2006

Pofalici

Licna izjava 71/00338 B. O.

(... ) Oko 16 sati komsije Ibrahimovic i Tahirovic su dosle i rekle mi da su muslimani zauzeli Pofalice i da treba ici u pljacku. Otisao sam sa njihovom majkom u Pofalice da probam pronaci suprugu jer o njoj nista nisam cuo. Tamo smo naisli na uzas, masakr. Ispred kuca i po ulici lezali su lesevi mrtvih ljudi, zena, djece i zivotinja.

Kuce su bile popaljene u Orlovackoj ulici, Humskoj, sve je bilo unisteno, mrtvo. Trazio sam zenu. Prevrtao sam leseve svojim rukama. Po mom vidjenju, a i po pricanju Muslimana ubijeno je u tom masakru 312 ljudi. Srbi koji su prezivjeli morali su kopati rake za sahranu.

Sahranjivali su u dvije jame, prema "znaku" iz Orlovacke. Ostale leseve su bacali na kamione i odvozili na smetliste, deponiju u Buca Potoku. Suprugu nisam nasao i tek mnogo kasnije sam saznao da je uspjela pobeci i izaci iz Sarajeva. U to vrijeme, nama Srbima, kretanje je bilo ograniceno. Mogli smo ici samo na posao i kuci. Mene je sve vrijeme vozio Ismet Vrazalica, clan Zelenih beretki. Tada sam sa prijateljima smisljao nacine kako da izadjemo iz grada, ali je to bilo nemoguce.

9775

26.05.2006

Ubijanje Srba u Gorazdu

Ako Željko govori o Zoranu Jankovicu, bivsem policajcu, on bi trebao da bude upucen u zlocine u Rogatici, i kao policajac i kao rodjeni Rogaticanin. Zoran bi mogao, ne samo da napise poneki clanak o tome, nego da iskoristi svoj autoritet doprinosu sirenja istine o proteklom ratu.

S obzirom da je konacno formirana komisija za stradanje Srba u Sarajevu, i ti bi Srle, mogao da iskoristis svoje potencijale i izvore, ako se vasi obavestajni podaci ne prikupljaju iz dnevne stampe, jer poznajem tvoje kolege koji su tajni "materijal" za raport preptostavljenom trazili u novinama ciji je dnevno tiraz 150-200000 primeraka.

Meni koliko je poznato za zlocin u Kukavicama, je to, da su muslimani u zasedi sacekali izbeglice iz Gorazda i veliki broj izmasakrirali.

Taj Peda sada zivi u Gorazdu i ima fabriku vode, po bagatelnim cijenama ( 10, 15, max 20 000 maraka) je "otkupio" masu srpskih stanova i smatra se najbogatijim Gorazdaninom.

Koliko znam da su i Smailovici, koji su zivjeli prije rata u Vogošći, pravili masakre po teritoriji Rogaticke opstine.

Opet aplejujem na posetiocem, ako je neko od istih neka javna licnost i zeli da skine ljagu sa srpskog naroda, a prave zlocince da privede pravdi, neka prvo krene od Grahovišta, jer su na Grahovištu, Sijekovcu, Pofalicima i na Kazanima potekli prvi potoci krvi u citavoj Bosni.

Kad se rasvetli ko je i kako to uradio, balije vise nece moci da pricaju o genocidu i agresiji.

Naravno, dok nadlezni budu ovo utvdjivali trebalo bi prikupiti dokaze i za Žepu, Bratunac, Vozucu, Visoko, Brezu... i konacno svetu pokazati pravu istinu, da je sam Alija stajao direktno iza svih ovh stradanja, i da Balije treba da Srbima plate odstetu za genocid.

Srle :

9774

26.05.2006

Zlocini kod Zepe, Rogatice, Banjalucice

O zlocinu nad Srbima kod Žepe bi najbolje mogao pisati neko sa Pala, jer je tada najvise poginulo Paljana. Oni su nosili hranu mladim vojnicima na releju na brdu kod Žepe. Balije su im presjekle put balvanima i pobili, ne znam tacan broj ali je bilo preko 150 momaka, tada im je dato brasno u Žepu da bi mi dobili tijela nasih vojnika.

Slusao sam na radiju kad Muslimani govore o zlocinu koji su napravili u sumi Grab kod Kruseva i Banjalucici, gdje su zoljom ubili pun kamion nasih civila.

Sto se Rogatice tice, zamolio bih nekoga iz ovog grada da ode do Kukavica. Tamo stoji spomenik, da ga uslika i stavi na ovu stranicu. Tamo tacno pise koliko je ljudi poginulo. Znam da su to uradili mudzahedini izvjesnog Pede.

Mislim da se taj mudzahedin zove Nedim Peda Alagić, ali bih volio da to neko potvrdi.

Koliko se ja sjecam, u tom masakru mlade vojske poginulo je oko 63 mlada vojnika, od toga preko 40 sa Pala. Sjecam se, bio sam tada na Palama, koje su u jednom danu imali preko 40 sahrana.

Problem je sto je kapetan Dragan Šuka poveo vojnike kao na izlet, tj. nije imao ni izvidnicu. Rat je tek bio poceo, pa se mnogi ni nisu nadali da muslimani mogu tako nesto da ucine.

Zeljko Tomic : Sokolac

9772

25.05.2006

Nema razloga za prepirku

Srle je u pravu, treba i o Rogatici i Srebrenici pisati. Medjutim, o nekim stvarima o kojima Srle pise ja nisam ni cuo, pa bih ga zamolio da i on ponesto o tome napise. Rogatica ima mnogo pametnih ljudi, ukljucujuci posjetioca ove stranice, koji se potpisuje kao "Pero", zatim moj bivsi student, a sada izvrstan novinar, Zoran Jankovic, itd. . .

Kao prvo, na ovoj stranici ima neogranicen prostor za sve teme o kojima posjetioci hoce da pisu. Ako bude trebalo, ja cu napraviti jos jedan forum, samo za ratne rubrike, ili cu re-organizovati ovu stranicu, kada se broj rubrika poveca.

U svakom slucaju, predlazem da se za sada skoncentrisemo na zlocnine sa samog pocetku rata, jer su oni bili povod da se po principu "oko za oko, zub za zub" sukob u Bosni i Hercegovini rasplamsa.

Ja ne opravdavam ubijanje civila i zarobljenika, i duboko vjerujem da su muslimani visestruko bili "nadmocniji" u zvjerstvima koja su cinjena nad neduznim i nejakim. Ne interesuje me da li su to ucinili Bosanci, ili Bosnjaci, ili pak mudzahedini, od kojih su sada mnogi drzavljani BiH. U svakom slucaju, za sva ta zvjerstva je krivo muslimansko rukovodstvo, pa i muslimanski narod koji ih je izabrao.

Ako bi neko mogao da opise onaj pokolj mladih vojnika koji je u maju 1992. godine nosio zalihe hrane na relej na Jabuci, a koji je predvodio kapetan Dragan Suka, koji je sada u Kanadi. Sto se Rogatice tice, ovog dogadjaja kod Kukavica se ne sjecam, ukoliko se ne radi o onom kamionu u kome su poginuli Radisa Bjelakovic i Drago Sucur iz Sokoca. Medjutim, dobro se sjecam da je neki musliman sa terase svoje kuce u Rogatici pobio 6-7 nasih ljudi, pa su nakon toga svi muslimani morali da se sele iz Rogatice.

Rade :

9771

25.05.2006

Formirana komisija za Sarajevo

Kraj balijskim lažima
SARAJEVO - Vijeće ministara BiH formiralo je jučer Državnu komisiju za istraživanje stradanja Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja i ostalih na području svih deset prijeratnih općina grada Sarajeva, potvrdio je nakon sjednice Adnan Terzić, predsjedavajući Vijeća ministara.

Aco :

9768

25.05.2006

Tribina "Istina o sarajevskom ratistu"

U amfiteatru 5 Pravnog fakulteta u Beogradu u sredu 24. 05. odrzana je javna tribina na temu "Istina o sarajevskom ratistu".

Predsednik udruzenja studenata pravnog fakulteta "NOMOKANON", koje je inace bilo organizator ove tribine, je u pocetnom obracanju brojnim studentima i gradjanima izrazio (iako to nije bila tema tribine) zaljenje zbog ishoda referenduma u Crnoj Gori, obrativsi paznju na srpske sunarodnike i bracu u Crnoj Gori koja je-kako je naveo - uvek bila srpska zemlja.

Nakon toga je prikazan kratki film o isceniranom zlocinu na sarajevskoj pijaci "Markale" i u ulici Vase Miskina, te je data rec ucesnicima tribine.

Prvi se prisutnima, medju kojima je bilo i nekadasnjih stanovnika Sarajeva, obratio Miroslav Toholj, knjizevnik i bivsi ministar informisanja vlade RS, iznoseci iz politickog ugla pojedinosti koje su se desavale u Sarajevu, te stavove iz licnih iskustava sa sarajevskog ratista, isticuci vojnike vojske RS sa tih prostora kao najhrabrije borce u VRS, jer su branili svoju vekovnu zemlju na unutrasnjem i vanjskom prstenu oko Sarajeva...

"Ne bi da pravim poredjenja u brojkama i tezini ni sa jednim zlocinom u BiH", rekao je Milivoje Ivanisevic, rukovodilac Centra za istrazivanje zlocina nad srpskim narodom iznoseci podatak da je na podrucju Sarajeva ubijeno oko 5000 lica srpske nacionalnosti, gde je samo od aprila do decembra 1992. god ubijeno oko 2700 ljudi.

Nakon toga rec je dobio Milan Vujin, advokat i branioc haskog optuzenika generala Milana Galica bivseg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa, iznoseci zapazanja o neistinama plasiranim od strane bosnjaka vezane za sarajevsko ratiste.

Iako je bio najavljen, zbog zdravstvenih problema i posledica zatvorenistva u sarajevskim logorima, na tribini se nije pojavio Slavko Jovicic-Slavuj, potpredsednik saveza logorasa Republike Srpske.

Ucesnici tribine su zatim odgovarali na pitanja prisutnih, medju kojima su bili i predstavnici srpskog otadzbinskog pokreta "OBRAZ".

Na pitanje o mudzahedinima u BiH, gospodin Ivanisevic je izneo podatak da su mnogi od njih dobili drzavljanstvo BiH, gde i danas zive.

Dok je na pitanja zbog cega rukovodstvo RS nije bilo u jednom od delova Sarajeva koji je bio pod kontrolom Srba, vec je prebaceno na Pale, te zasto je tadasnje rukovodstvo sarajevskih Srba organizovalo masovno iseljavanje Srba iz Sarajeva nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, gospodin Toholj je vesto izbegavsi prave odgovore optuzio pojedine lokalne funkcionere, te stihiju i strah kao glavne uzrocnike nestanka srpskog bica sa prostora Sarajeva i okoline.

Cilj koji je imala ova tribina je ispunjen, a to je da se zna i sazna prava i cista istina o stradanju srpskog stanovnistva na prostoru Sarajeva, kao i o desavanjima na sarajevskom ratistu.

Srle :

9766

25.05.2006

Drugi zlocini nad Srbima

Mislim da se u 99% price na ovom forumu odnosi na zlocin na Grahovištu, sto smatram opravdanim, ali nemojte zaboraviti jos mnoge zlocine za koje niko ne odgovara, a niko ih i ne pominje.

Primera radi, u selu Kukavice kod Rogatice Balije su mucki ubile pun kamion nasih junaka. Tu, osim spomenika, nista ne podsjeca na ovaj gnusni zlocin, gdje je oko 40 mladica izginulo.

Kod Žepe je pobijeno oko 300 Srba koji su zeljeli pomoci u hrani mladim vojnicima i o tome niko ne prica, a spominje se stalno prica o nestanku muslimanskog komadanta Avde Palica iz Žepe.

Mislim da bi o zlocinu nad Srbima kod Žepe trebao neko nesto napisati da se to ne zaboravi. Naravno da napise neko ko zna i ko ce to opisati na autentican nacin bez nagadjanja.

Skoro sam slusao na radiju neke Balije kako se ponose izvjesnim Brkom Sabicem koji je u zasjedi izmedju sela Krusevo i Banjalucica kod Olova pobio pun kamion Srba, pa njima je to ponos, a od nasih celnika niko ne trazi da taj isti odgovara za taj zlocin.

Postovani,
mislim da si u pravu. Medjutim, za ta ubistva ni ja, koji sam cijeli rat proveo u Sokocu, nisam cuo. Trenutno je na ovom forumu najvise aktivnih iz Vogošće i okoline, pa oni i najvise pisu. Jedan savjet za tebe: Piši nam o tome. Drugi ce se javiti.

9761

25.05.2006

ALIJA NAREDIO ZLOCINE

Haški tribunal počeo je, doduše, stidljivo, da se interesuje za genocid nad Srbima u Sarajevu ali tek će vreme pokazati da li su i koliko su haški krojači pravde zainteresovani za njihovu sudbinu koje su muslimani, u režiji Izetbegovića, likvidirali na najmonstruozniji način.

Izetbegovićevi saradnici optužuju svog šefa za ratne zločine nad Srbima u Sarajevu

Zločine nad sarajevskim Srbima u minulom ratu nisu izvršili samo koljači iz Desete brdske brigade kojom je komandovao zloglasni Mušan Topalović Caco, već i pripadnici mnogih drugih jedinica i razularenih formacija, a za sve to je znao Alija Izetbegović koji sada nevešto pere ruke - tvrdi više bivših i sadašnjih bliskih Izetbegovićevih saradnika kao i veći deo sarajevske štampe koja o tome ovih dana naširoko piše.

Kako piše sarajevski nedeljnik "Svijet" Caco je bio najveći Izetbegovićev mijenik, on je od Dede (tako je Caco zvao Aliju) direktno dobijao naređenja i savesno ih izvršavao.

"Predsednik ga je (Cacu, naravno) u početku zvao "sine Mušane", a on njega Dedo, piše dalje "Svijet" opisujući u nastavku detaljno šta se događalo onog dana kada je Caco likvidiran.

Na dan kad se odvijala akcija u kojoj je Caco ubijen, kažu da je do kraja tražio da se čuje sa predsjednikom, a da su mu posljedne riječi bile: "Sta ti je ovo trebalo, Dedo? "

Ponovo se oglasio i bivši komandant Glavnog štaba Armije BiH Sefer Halilović tvrdnjom:

"Moram priznati da sam od samog starta znao za kontakte koje su pojedini komandanti imali sa Izetbegovićem, što direktno, što preko Bakira (Izetbegovićevog sina), što preko Harisa Lukovća… Dakle, deo starješina iz nekoliko manjih jedinica svoje su izvještaje uglavnom slali samo predsjedniku i tvrdili su da iz kabineta dobijaju zadatke".

Takođe, Halilović je još ranije optužio Izetbegovića da je znao i za zločine koje su muslimani izvršili protiv hrvatskog civilnog stanovništva na Grbavici i Uzdolu, kao i da je Izetbegović stao u zaštitu počinioca tih zločina.

Sarajevski "Dani" kao i "Slobodna Bosna" tvrde da su ovi zločini počinjeni nad Srbima, i da je stradalo nekoliko hiljada nedužnih srpskih civila. To je bila "najpoznatija javna tajna". Izetbegović je u svakom trenutku znao šta se događa.

"Postojao je plan o eliminisanju nemuslimanskog stanovništva iz Sarajeva, a njegov idejni tvorac je visoki funkcioner SDA. Broj ubijenih nikada se neće saznati jer su još 1993. tela ubijenih posipali kiselinom, neka spaljivali, a neka su ubacivali u velike vojničke mašine za pranje veša i na taj način ih se rešavali. Ali, najlakše je da se ode na sarajevska groblja i pogleda koliko ima nadgrobnih ploća na kojima piše N. N. " - tvrde ova dva sarajevska nedeljnika, ističući da je isto tako javna tajna da je i Caco ubijen po nalogu Izetbegovića, kako Caco ne bi došao pred sud i "propevao" po čijem nalogu i u čijoj režiji su ovi zločini izvršeni.

Počinjene zločine na savest Izetbegoviću stavlja i bivši šef Službe državne bezbednosti u Sarajevu Munib Alibabić koji kaže da je znao za zločine u Sarajevu počinjene 1992. i 1993. godine. Kaže da ga je o tome, kao i najviši državni vrh, informisao šef armijske bezbednosti Muslimović. Međutim, kada je o tome progovorio 1996. u jednom sarajevskom listu, Alibabića je oštro napao nedeljnik "Ljiljan" čiji glavni urednik je tada bio Izetbegovićev prijatelj sa robije Džemaludin Latić.

Oni koji su to pisali, odnosno koji su napadali Alibabića što je sve to obelodanio, kasnije su se Alibabiću pravdali tvrdeći da su morali jer "tako je naloženo iz predsednikovog kabineta". Međutim, zaključuje Alibabić, osim Izetbegovića o ovome imaju šta da kažu i članovi bivšeg predsedništva Ejub Ganić i Nijaz Duraković, kao i Haris Silajdžić i Edhema Bičakčić koji su se tada mnogo pitali.

9758

24.05.2006

Kazani

Svedok 649/96, koji je pratio ovo sudjenje u Vojnom sudu u Sarajevu, svedoci:

"... Kazani se nalaze na levoj obali Miljacke, izmedju Bembase i Bistrika. Do tog mesta moze se doci iz pravca Ugostiteljske skole, a odatle do Kazana se mora ici peske oko 150 m. Mesto Kazani je dobilo naziv po tome sto se u stenama nalaze duboke jame i provalije. Uhapseni Srbi dovodjeni su na to mesto gde su klani, pa su im odsecane glave i bacane u jednu jamu, a tela u drugu jamu. Leseve su identifikovali lekari patolozi Ilijaz Dobraca i Hamzo Zujo, koji su na sudu izjavili da su pronasli veliki broj leseva u fazi raspadanja ciji identitet nisu utvrdili. Pominjali su samo zrtve Radoslava Komljenca i njegovu suprugu Marinu, Zorana Vucurevica, Sergeja Lavriana i njegovu suprugu Anu, Duska Jovanovica, Ergona Nikolica, Bozidara Sljivica i Milenu Draskovic.

Karakteristicno je bilo svedocenje na ovom sudjenju supruge Bozidara Sljivica - muslimanke po nacionalnosti, koja je pored ostalog izjavila da je videla preko 200 leseva sagorelih i u fazi raspadanja, medju kojima je pronasla les svoga supruga.

Medju optuzenima je bila i Ðurdjina Skoric iz Tutina, ali je tuzilac odustao od njenog gonjenja, pa je saslusana u svojstvu svedoka za ubistvo Bozidara Sljivica.

O sudjenju pociniocima ovog zlocina pisalo je sarajevsko Oslobođenje i Vecernje novine od 24. 12. 1994. godine.

U vezi masovnog ubistva na Kazanima i motiva za te zlocine interesovao sam se kod nekih muslimana i oni su mi objasnjavali da su ta klanja vrsena radi polaganja mudzahedinske zakletve. Po njima kandidat za ovu zakletvu morao je zaklati odredjen broj Srba i jesti pecene dzamijske golubove... "

Zeljko Tomic : Sokolac

9699

16.05.2006

Broj ubijenih Srba u Sarajevu

Preuzeto sa danas. co. yu

Sarajevo - Sarajevski nedeljnik "Slobosna Bosna" na naslovnoj strani najnovijeg broja objavio je fotografije ubistava Srba u Sarajevu iz 1992. godine. Na fotografijama su prikazani ubijeni Srbi iz sarajevske opštine Novi grad, iz naselja Alipašino Polje. List navodi da je u Sarajevu tokom rata ubijeno oko 850 Srba. U opširnom tekstu o ubistvima Srba u Sarajevu tokom rata u BIH, list ukazuje da zvaničnici iz Republike Srpske ističu da je u Sarajevu ubijeno nekoliko hiljada Srba, dok direktor istraživačko-dokumentacijskog centra u Sarajevu Mirsad Tokača takve tvrdnje smatra "političkim nagađanjima". On je rekao da se na prvoj strani dokumenta koji je predstavio direktor policije Republike Srpske Dragomir Andan, "ime jednog te istog čoveka ponavlja deset puta".

Prema rečima šefa Federalne komisije za trazenje nestalih Amora Mašovića, na području deset sarajevskih opština broj nestalih osoba srpske nacionalnosti procenjuje se na 250 do 300.

"Slobodna Bosna" piše da je još pre dve godine zastupnica Partije demokratskog prosperiteta (PDP) u Parlamentu BIH Jelena Đurković predložila da se pri Parlamentu formira Komisija za utvrđivanje istine o stradanju Srba u Sarajevu i da taj predlog realizuje Saveta ministara, ali da Vlada BIH nikada nije na dnevni red stavila raspravu o formiranju komisije.

Ratni član Predsedništva tadašnje Republike BIH i predsednik Srpskog građanskog vijeća (SGV) Mirko Pejanović pre pet godina je izneo tvrdnju da je tokom opsade u Sarajevu stradalo između dve i po i tri hiljade građana srpske nacionalnosti.
Savez logoraša RS pre četiri godine saopštio je da je u Sarajevu ubijeno više od 8. 000 Srba. Predsednik logoraša RS Slavko Jovičić je rekao da je samo kroz vojni zatvor "Ramiz Salčin" u Sarajevu prošlo preko pet hiljada Srba, od kojih je 500 ubijeno, a da je u Sarajevu nestalo 536 osoba srpske nacionalnosti.

Glavni tužilac u Istočnom Sarajevu Rajko Čolović je Haškom tužilaštvu dostavio predmete protiv 119 osoba za zločine nad sarajevskim Srbima, a Haško tužilaštvo je vratilo predmete za 13 osumnjičenih lica, zbog nedostatka dokaza.

Prema navodima "Slobodne Bosne", koja se poziva na evidenciju Centra službi bezbednosti Sarajevo od 5. aprila 1992. do 31. decembra 1994. godine, na području sarajevskih opšina Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i dela opšine Novi Grad u tom vremenu je ukupno počinjeno 291 ubistvo.
Među ubijenima su 110 bili građani srpske nacionalnosti, 80 bošnjačke, 20 Hrvata i oko 90 onih koji nisu mogli da budu identifikovani, ali se pretpostavlja da se radi o Srbima, rekao je za list penzionisani policajac tog centra. Prema izvorima "Slobodne Bosne" iz Haškog tužilaštva, koje je obradilo sva ubistva na području CSB Sarajevo, ukupno je ubijeno 836 civila srpske nacionalnosti van ratnih dejstava.

Prema nalazima haškog tima, najodgovornije osobe za likvidacije Srba u sarajevskim naseljima Hrasnica i Dobrinja su komandanti tadašnjih armijskih snaga general Ismet Hadžić i Fikret Prevljak, piše "Slobodna Bosna".

Zeljko Tomic : Sokolac

9638

12.05.2006

Zločin - ko je prvi počeo

Svima nama bi trebalo da bude očigledno (ako ne i jasno) da je sukob u SFRJ Jugoslaviji počeo zbog sulude želje pojedinaca da imaju svoju državu. Tvorci hitlerovske "endehazije" su se, nakon ubistva preko milion Srba u Drugom svjetskom ratu, pritajili i čekali da dođe pravi trenutak za pravljenja "lijepe njihove" NDH. Naravno, u tome im je pomogao onaj njihov Latin, koji je Srbe podučavao da se odreknu crkve i ne mrze Hrvati.

U isto vrijeme, mali Jože iz Kumrovca je dao Srbima islamske vjero-ispovjesti pravo narodnosti, i time samo potpomogao širenje razdora u bivšoj Jugoslaviji. Kako ono naš narod kaže: "Daš mu prst, a on hoće cijelu ruku! "

Ono čega vi muslimani treba da budete svjesni je činjenica da je za vas građanski rat u Bosni bio "Islamska revolucija". Kako su se svi filozofi složili da nema revolucije bez oružja, niti prekrajanja granica bez krvi, treba da shvatite da ste dobili što ste htjeli.

Možda se u ovome svi ne slažemo, ali to i ne očekujem! Ne možemo da se složimo sa činjenicom da smo jedan narod, a ne tri, da nismo od vajkada hrišćani tj. muslimani, i da su nam ove naše tri religije nametnute teško i preko naše volje, a sada ginemo da dokažemo da smo istinski vjernici! žalosno je da od šume ne vidimo drveće, i da u toku našeg životnog vijeka mjenjamo ideologije češće nego džempere. Porazno je da govorimo tri jezika, a ne trebaju nam prevodioci, čak i najsočnije psovke dobro razumjemo. I vicevi su nam isti, a tvrdimo da smo drugog roda i soja, došli sa tri različita kontinenata. Baš smo glupi i naopaki!

Međutim, da še vratimo na pojam "zločina", koji je i predmet moga pisanja u ovom članku. Kao prvo, ubistvo nenaoružanih svatova na Baščaršiji je zločin za svaku osudu. Vjenčanje u jednom od najštarijih pravoslavnih objekata u Bosni i Hercegovini, uz tradicionalnu srpsku zastavu, je običaj koji su i Turci poštovali. Međutim, ne i tjelohranitelj Alije Izetbegovića, koji je ubio mladoženjinog nenaoružanog oca. Prema tome, to je zločin.

Ubistvo naoružanog mladića nadomak njegovog sela, dok je čuvao stražu od komšija Srba je velika šteta, pa i krivično djelo, ali nije zločin. Svako ko nosi pušku je vojnik, makar imao i 11 godina, i treba da bude spreman i da pogine za ono za što se bori. Pored toga, nije bilo očevidaca, niko nije dokazao da je to ubistvo izvršio Željko Vladušić, pa je otuda sasvim neprihvatljivo okriviti tog mučenika. Još je manje logično tvrditi da je za Kenanovu smrt krivo čitavo selo, pa je sasvim u redu oguliti kožu čitavom selu i polužive ih popaliti u njihovim vlastitim kućama.

Ubistvo preko 100 civila u Pofalićima je zločin od koga bi se pošteni muslimani trebali ograditi, tj. izvešti počinioce ovih zločina pred lice pravde. Pofalici su jasno pokazali da Sarajevo vise nikada nece biti multi-etnički grad! Pojedini fanatici su upadali u kuće nedužnih ljudi, izvodili muškarce, žene i djecu na ulicu i klali ih u prisustvu zapanjenih mještana.

Akcija muslimana na Čemerno je planirana da se neutrališe artiljerija, ali ono što su oni tamo uradili (a o čemu ću još pisati) je jedan veliki zločin.

Možda ste primjetili da sam događaje nabrajao hronološkim redosledom. Od one "iskrice" na Baščaršiji, preko "plamena" na Grahovištu, od "logorske vatre" u Srebrenici.

Kada smo kod Sarajeva i Srebrenice, žalosno je da je u Sarajevu ubijeno više Srba, nego što ih je izginulo držeći Sarajevo u okruženju. Naser Orić pobio više srpskih civila oko Srebrenice, nego što su Srbi pobili muslimana u Srebrenici nakon što su je zauzeli. Jeste, reći ćete vi muslimani, to vam je za Foču ili Višegrad, itd... Oko za oko, zub za zub. Ili posto je medju vama muslimanima, veliki broj fizickih radnika, da primjenim na vas Njutnov zakon: "Svaka sila akcije, izaziva silu reakcije".

I opet se vraćamo na početak: Ko je počeo rat?

I tako razmišljajući, ja najzad shvatih ko je ubio Kenana - ona ista osoba koja je ubila srpskog svata na Baščaršiji. Picetovu majku su ubili Ačkari, oni isti koji su ogulili i Željka Vladušića. Kod nas, Srba, situacija je malo komplikovanija. Većina naših je izginulo bilo od nas samih, tj. naših političara, ili zbog naše naivnosti koja se jos zove i "bratstvo i jedinstvo". Pogađate, mislim na "Sarajevsku klaonicu", tj. na Srbe koji su vjerovali u saživot sa muslimanima.

Nazif Dervisevic, zlocinci iz AID-a

Vikicev specijalac

Ratni zločinci

Oluja

Zločin u Drinčićima

Tragedija porodice Galinac

diverzije

Groblje u Visegradu

Prilog biografiji Fikreta Prevljaka (2)

Prilog biografiji Fikreta Prevljaka (1)

Dreser Pasa

Odgovor: Tko je Fikro Prevljak

Ko je Fikro Prevljak?

RE: Za gospodina Savića

Zapaljeni Srbi

Tuzlanska kolona smrti

Zna ona

Ljeposava Kokot

Samo da se ne zaboravi!

STRAVIČNO UBISTVO DRAGANA POPOVIĆA

Bratunac

Zlocini u Hrasnici

Knjiga o zlocinima u Hrasnici

Fikret Prevljak - Hrasnica

O Sarajevskom masakru

Eurosmailagich

Zeljko Markovic

Ratni zločin - ubistvo

za Željka Tomića

za Željka Tomića

Sarajevo 1995

Zločini muslimana na Sokocu

Protest za zlocine

Zločini nad sarajevskim Srbima

Licemjer

Zrtve rata

Oko za oko, zub za zub

Zlocin bez kazne

Mozda su i oni zlocinci?

Pokojni Memo Kovacevic

Re: Masovna grobnica

Re:Dada

Re: Masovna grobnica

Re:gosp.Tomić

Svako za se' travu pase

Tuzlanska kolona

Zlatane

Oluja

Kazani

Crkva na Pofalicima

Sarajevo, Kazani

Crkva demolirana 1992. godine

Zločini prije početka rata

Ubica Sehovac Danila Mirka

ubica Sehovac Mirka

RAT

Vise od 5. 000 Srba stradalo na podrucju Sarajeva

Sarajevska klaonica

Pofalici

Ubijanje Srba u Gorazdu

Zlocini kod Zepe, Rogatice, Banjalucice

Nema razloga za prepirku

Formirana komisija za Sarajevo

Tribina "Istina o sarajevskom ratistu"

Drugi zlocini nad Srbima

ALIJA NAREDIO ZLOCINE

Kazani

Broj ubijenih Srba u Sarajevu

Zločin - ko je prvi počeo

Ako si Turcni, nemoj bar biti glup

Zoran Rundic