Najmanje 8.255 Srba ubijeno je u Sarajevu od 1992.
do 1995.
godine, popisao je Institut za istraživanje srpskih stradanja u 20.
veku iz Beograda.
Osim toga, još 860 osoba vodi se kao nestalo.
Iz Instituta navode da je mogućnost greške u popisu tri odsto i da se spisak još proverava.
Saradnici Instituta podatke su prikupljali preko svedoka koji su bili po logorima, ljudi koji su živeli u Sarajevu sve vreme i članova porodice koji su preživeli zločine, a tamo gde su pobijene čitave porodice, svedočili su njihove komšije i prijatelji.
Jedan od saradnika Instituta Strahinja Živak rekao je da se spisak još proverava i da će za svaku žrtvu sadržavati ime i prezime, godinu rođenja i smrti.
"U tako velikom spisku može biti oko tri odsto greške, zato što su neki ljudi posle razmenjeni ili pobegli iz logora, a mi te kasnije podatke nismo našli.
Dakle.
Moguće su greške, ali 97 odsto podaci su provereni i tačni", rekao je Živak za "Novi reporter".
On je najavio da će uskoro biti objavljena knjiga "Srpska stratišta Sarajeva".
Vogoscanin Pravi : Vogosca
57602
21.12.2011
Ratni zločini
21.
12.
2011.
08:14h đ Nezavisne novine
Odbio da strelja Srbe pa završio u logoru "Silos"
Konjičanin Sakib Balić (42), koji je u proteklom ratu bio pripadnik hrvatskih odbrambenih snaga (HOS), tvrdi da je odbio naređenje da strelja sve srpske civile u selu Ferhatlije kod Pazarića, te da je zbog toga nekoliko meseci zajedno sa svojim saborcima boravio u zatvorima i logorima Armije BiH.
Ozloglašeni logor "Silos"
Balić tvrdi da je bio zatvoren u "Silosu", "Čelebićima" i OŠ u Konjicu.
Kaže da su ga mučili elektrošokovima i da je bila spremna njegova likvidacija.
Prema svedočenjima Balića i meštana Srba iz ovog sela, koje su posetile "Nezavisne", zločin u selu Ferhatlije desio se u leto 1992.
kada je ubijen meštanin Špiro Bratić a njegova sestra Velinka više puta izbodena nožem, od čega je i preminula.
Balić tvrdi da se u ovom selu desilo i nekoliko silovanja Srpkinja: "Bio sam u HOS-u od početka rata u Hrvatskoj i kada se počelo pucati u BiH, poslali su nas kao ispomoć.
Noć pre napada i 'čišćenja' Ferhatlija otišao sam u kuću u kojoj su bili žene i deca i kazao Srbima: 'Ljudi, sklonite se.
Ubiće vas ustaše i muslimani.
' Upozorio sam ih jer je naređenje bilo da svi srpski civili budu poubijani", kazao je Balić, a već dan nakon njegovog upozorenja u Ferhatlije je poslana jedinica HOS-a sa kojom je bio i on.
Krenuli smo u akciju, a pre toga sam se napio.
Mislio sam neće nikoga biti u selu jer sam ih upozorio.
Dođemo na put i izleti čovek i pita: "Šta vi radite u mojoj ulici?" Njega je tad ubio jedan bojovnik, a sestru mu je jedan pripadnik HOS-a izbo nožem.
Tu su nas odmah uhapsili iz Vojne policije 9.
brdske brigade Armije BiH kojom je komandovao Nezir Kadić.
Mi iz HOS-a sve vreme bili smo pod komandom 9.
brdske brigade i Armije BiH.
Očigledno je bila nameštaljka da nam se osvete što nismo izvršili streljanja..
.
Zatvoreni smo samo jer nismo želeli da počinimo zločin.
Zločina je bilo, ali neka odgovaraju oni koji su krivi", kaže Balić, istakavši da o svojim saznanjima nije razgovarao sa istražiteljima, ali da se ne krije i da ga mogu kontaktirati.
Hapšenja zbog ratnih zločina: SIPA u akciji
U Ferhatlijama kod Pazarića retki su meštani Srbi koji i dalje žive tu, i nerado govore o zločinima.
Pre rata su živeli Srbi i Bošnjaci.
"Sve se raselilo, uglavnom u Ameriku.
Ja nigde nisam ni išao.
Imam čist obraz.
Ja sam da se sazna istina i to sam rekao i inspektorima SIPA.
Ima sada puno laži.
Ja sam bio u "Silosu".
Međutim, prvi ću svedočiti za jednog od uhapšenih da mi je valjao", kazao je meštanin Ferhatlija, koji nije želeo da mu se objavi ime.
Nermin Mangić Manga, jedan od ratnih čelnika Vojne policije u Konjicu, ističe da će nakon hapšenja čelnika civilne i vojne vlasti u Hadžićima mnoga dešavanja početi da se otkrivaju.
Spasilac ili saučesnik?: Sakib Balić
"Čim SIPA počne ozbiljno da radi svoj posao odmah se mnogi uspaniče i tresu od straha.
Sakib Balić je jedan od njih.
U Ferhatlijama su se desila ubistva i silovanja.
Pripadnici HOS-a su zbog toga bili hapšeni.
Balić tvrdi da ih je spasio a vidite da su ljudi ubijeni, a žene silovane.
Ima nekih svedoka iz HOS-a koji Balića direktno optužuju za zločin.
Neka zvanični organi rade svoj posao i svako neka odgovara za ono šta je uradio", kazao je Mangić.
Velimir Ilijas : Ilijas
53543
27.11.2011
Silovanje mudžahedina
Profesor Macanović Grujo – Kifla je, tragajući za materijalima za svoju knjigu koju priprema za štampu, a za poglavlje o mudžahedinima, došao do detalja iz napada muslimana 28.
decembra 1992.
godine na srpsku liniju odbrane u Bioči.
On tu priču kazuje ovako:
Ja ću priču o mudžahedinima početi sa jednom jezivom scenom koja se dogodila u jednom malom selu Bioči kod Ilijaša u ranu zoru 28.
decembra 1992.
godine.
Toga jutra su srpski borci na tom položaju, vjerovatno, malo prikunjali u rovovima, što su muslimani, u čijim redovima je bio i jedan broj mudžahedina, iskoristili i probili liniju na nekoliko rovova i počeli sa svojim orgijanjima i nedjelima po usnulim i pospanim civilima Bioče.
Kuća mještanke Bioče, samohrane majke Rade Dragičević, bila je blizu vatrene linije i kada je čula pucnjavu u blizini kuće, znala je da je linija probijena.
Te noći u kući su bili Rada, njen sin Janko od 11 godina i kćerka od 9 godina, Radina majka i tetka.
Dok je Rada obukla sina Janka i počela oblačiti kćerku Mirjanu, u kuću su uletila dva crnca sa bradama i jedan muslimanski vojnik Armije BiH.
Pošto im dvije žene, babe, nisu bile pogodne za silovanje, njih su odmah sa vrata pokosili rafalima.
Ali su na nesreću pucali i u 11-to godišnjeg sina Janka, koji je na sreću samo ranjen pa je brzom intervencijom saniteta spašen i danas je živ, ali ima psihičkih trauma koje su posljedica događaja koje je Janko doživio 28.
decembra 1992.
godine.
Za trenutak su poštedili život samo majki Radi i kćerki Mirjani.
Toga momenta počinje najstravičnija scena za majku i kćerku u njihovom životu.
Dva mudžahedina i jedan musliman su riješili da prvo siluju kćerku Mirjanu od 9.
godina, da bi monstrumi, sadisti, ubice što više uživali.
Dvojica drže majku Radu na sobnom pragu a treći skida dijete, kćerku Mirjanu, do gole kože i počinje vandalsko silovanje.
Kada je prvi završio posao, onda su se na isti način izredala i ostala dvojica.
Majka Rada je sve to gledala i slušala jezive krike kćerke koja je pomagala i vikala: „Majko, nedaj me!“
Ali Rada joj nije mogla pomoći jer je čvrsto držana na sobnom pragu od dvojice svetih ratnika i jednog borca Armije BiH.
Majka Rada kaže da je čula krike kćerke do trećeg siledžije, a onda je pala u komu i više se nije javljala.
Pošto je Rada još uvijek bila u dobrim godinama, monstrumi su, vjerovatno, planirali silovati i Radu, ali su već stigle interventne jedinice Srba i oni su ubili Mirjanu, a Radu ranili i pobjegli.
Na ovu istinitu priču iz prve ruke ja nemam komentara jer se ova priča graniči sa fantastikom i čovjek ne može ni pomisliti da na ovom svijetu postoje monstrumi koji mogu jednoj majci prirediti takvu scenu i to ljudi koji sebe nazivaju sveti, odnosno Božiji ratnici.
Rada dugo nije mogla da priča o tome šta joj se dogodilo 28.
decembra 1992.
godine i trebalo joj je puno vremena i snage da to ispriča.
Kada su stigli srpski borci na mjesto orgijanja muslimana i mudžahedina, Radu su odmah helikopterom prebacili na VMA u Beograd gdje se poslije par dana probudila iz kome.
Ali obzirom šta je doživila i preživila, bolje bi joj bilo da je i ona ubijena.
0069 :
53242
24.11.2011
Iskrenost i objektivnost
Kada smo već krenuli u diskusiju sa muslimanima koji se javljaju na ovaj forum, i kad već pričamo o činjenicama, uzimajući u obzir da će se ovdje javiti ljudi bez predrasuda bilo koje vjere, neka mi neki musliman kaze ko je odvodio ljude iz Radićeve, Đure Đakovića, Titove i itd...
Ali da ne navodi umrle i poginule likove s njihove strane (npr.
Ćelo, Caco).
Čisto da vidimo ima li iskrenosti da neko spomene Edu, da neko spomene onog supka sto je držao "Miris dunja" i da kaže gdje su braća iz Masarikove?
Možda puno tražim..
Biljana Klaric : Melbourne/Australia
52622
18.11.2011
Dvadeset godina od...
Sledeće godine će biti 20 godina od kako su babu i dedu ubili muslimani u Sarajevu.
Još boli!
Ja sam tada imala 17 godina i skoro ceo kratki vek sam provela uz babu i dedu, zajedno sa roditeljima i sestrom.
Ogromna je i teško izreciva tuga što jos ni danas nismo došli do dedinih ostataka.
Moj tata je identifikovao baku 2005.
godine i sahranili smo je.
Ja živim u Melburnu i retko, ali redovno posetim Sarajevo.
To je uvek samo na par sati jer mi ono sa mrakom postaje nelagodno.
Kao da će da se tu negde odvija neki tamni vilajet, neka mistična sila, zamotana i sakrivena...
Nedavno sam bila u Sarajevu, opet.
Stalno idem tamo po nešto, osećam dug.
Veliki dug prema meni, prema mojoj Anđi i Boži.
I tako neće rana da se zaceli.
Zločinački ubijeni a čak im se ni ne priznaje.
Ne Srbima, nema veze što se hoda po skrivenim grobovima.
U bišse Vase Miskina stoji ploča - spomenica poginuilm ispred pekare 1993.
godine.
Iz originalnig kamena je isečen kvadrat sa brojem i umentnut novi! Na njemu sada piše broj 26 ??!
Ja hoću da mojoj Anđi i Boži i sv im ostalim Srbima ubijenim u Sarajevu i da im tamo podignem spomenik - baš tamo gde su i ubijeni i gde hiljade njih i dalje ostaju.
Pozdrav svima čiji su mili postradali u ratu!
Biljana,
mnogo ti hvala za ovu potresnu priču.
Ja bih još samo dodao da je ona posvećena Klarić (Blagoje) Anđi i Klarić (Dušana) Boži, koji su odvedeni 20.6.1992.
godine iz Gornjih Velišića i ubijeni u podrumu Poljoopreme.
Ima podataka da su im leševi zapaljeni u porodičnoj kući.
Fripe Lazarov : Svedska
47303
25.10.2011
Gubimo fokus
Koliko vidim iz navedenih tektova ovde se gubi fokus.
Vrlo vrlo je lijepo pomoći nekome da ode za Australiju ili da nađe prijatelja, ali mi se čini da smo izgubili što bi se reklo crvenu liniju, a to su po meni bilo događaji vezani za rat u BiH, ili preciznije rečeno za okolinu Sarajeva.
I ja sam pokušao da doprinesem istini, pa sam opisao neke događaje i osobe koje sam lično poznavao u Hrasnici i na Ilidži.
Vidim da se osim mene i "Vogoćanina Pravog" ovdje niko ne javlja da ili podrži ili demantuje ono što mi ovde napišemo.
Sada mi nedostaje i "Momčilo" jer sam se nadao da će on imati više da kaže o Ilidži koju sam ja gledao preko nišana, i gdje je moj badžo, muž od moje svastike, hodao nervozno svaki dan jer je htio mene i moju porodicu da izbavi, a ja sam mu odmah rekao:
"Slušaj Mišo, ako me staviš na listu za razmijenu, nikad me više nešeš vidjeti.
To važi i za ženu i djecu, jer ako nas staviš na listu mi smo mrtvi!! "
Hvala Bogu, moj badžo je bio razuman čovjek, pa nas niti stavio na listu niti nas više zvao telefonom.
I za to sam mu i danas zahvalan!
E tako ti je to bilo u Alijinoj demokratskoj državi.
Sjećam se i kada su u Hrasnicu došli Arapi.
To mora de je bilo kada je 1992.
godina već bila poodmakla.
Jednom prilikom, Alija Mekić i ja odemo da se upoznamo sa tim Arapima.
Alija je već bio dobar sa njima, a dao im je i neki stan.
Ja sam tad bio u HOS-u, već poznat kao "okorjeli" HOS-ovac.
Tada mi je bilo mnogo lakše jer sam ženu i dijecu već bio poslao za Metkoviće, pa sam u Sarajeu ostao samo ja.
Tom prilikom, izađoše ti Arapi na livadu i postaviše nekoliko minobacača i jagnjeće kože za molitvu..
Bili su to, koliko se sjećam, 120 mm, tri ili četiri, opališe nekoliko granata a zatim nakon svake ispaljene granate kleknu i mole se uz ono njihovo "Alahu ekber".
Kada su završili, brzo se spakovaše i odoše brže nego su došli.
Kažem ja Aliji: "Neće ovo biti dobro!" I tek što sam to rekao po nama počeše da padaju granate.
Bio je to odgovor sa srpske strane - sa Ilidže, Kasindola, sa Gornjeg Kotarca...
Činilo mi se da je palo stotine granata raznog kalibra po cijeloj Hrasnici.
Udarilo kao da je smak svijeta! Mi smo se sakrili u podrum od jednog nebodera, odmah tu u blizini.
I eto, opet ispade da su Srbi bili agresori, napali bez razloga...
A bilo je očigledno šta se desilo i koga su muslimani provocirali.
Izgleda da je sve to rađeno da se Srbi u medijima prikažu kao "agresori i čudovišta koje ubijaju i muče muslimanski narod"...
Siguran sam, a znam i da će se mnogi složiti sa mnom, mada to neše svi da priznaju, da su Srbi vodili jedan častan rat i da su uvijek bili spremni potpisati sporazum koji bi bio dobar za sve, da su bili uvijek za to da rat stane: u Srebrenici 1992, Goraždu 1992, Bihaću 1992-1995, Neretva 1992, Sarajevo 1992-1995 ( Akcija "Koverta" gdje je trebalo da padne Ilijas i Vogošća )..
I onda, u svemu tome pade Ozren za 10 minuta koliko računaju mudžahedini iz "El Mujadin" da im je trebalo da uzmu "Srpski Staljingrad"....
Halo...
halo....
molim te...
u četiri godine rata gine godišnje po četiri hiljade boraca na Ozrenu, a onda ga na kraju zauzmu nekakvi mudžahedini za 15 munuta...
Ovo je moguće samo uz izdaju domaćih oficira i prepušatanje domaćih vojnika neprijatelju.
Na srpsku žalost, muslimani su dobili svoj pir vamira, pa je otprlike 50 zarobljenih boraca vojske RS platilo tu cijenu, jer nisu vjerovali da Ozren mora prepustiti muslimanima.
I neka im je Bog na pomoći! Za mene je svaki od njih heroj jer kao prvo nisu napustili svoje položaje, a kao drugo stajali su tamo dok su mogli i branili sebe i srpstvo, svoje žene i dijecu...
I to im se nikada ne smije oduzeti.
Naša obaveza je da zauvjek pamtiom stradanje ozrenskih boraca...
Valjda ne želimo da nas se naša djeca sećaju, ko šupke koji su izgubili ne samo rat nego i kuću i park, i dvorište, mama koje su bile silovane, ali šutimo jer idemo u Evropu...
Biće banane jeftinije!
Ima puno toga da se razmišlja!
Filip
Filipe,
ne volim ni ja da čitam sve ovo što se događa na ovoj stranici, ali bilo je tako i ranije.
Vjerujem da će stvari krenuti na bolje.
Uskoro namjeravam da uvedem i neke promjene, pa neće svi tekstovi ići u "Najnovije".
Vjeruj mi na riječ da mnogo njih čita ovu stranicu, ali da do tebe dolazi samo mali broj tektova.
Momčilo ti je na službenom putu i neće se oglašavati do januara.
Ratko Obrenovic : Detroit, Usa
41682
17.09.2011
Hronika zlocina nad Srbima
Drugi dio je cenzurisan, zbog previše nasilnih scena, koje nisu prikladne za sve uzraste.
Da biste pogledali i ovaj dio morate da se registrujete.
V.A. : Republika Srpska
32722
12.06.2011
Masakr u Krtinama
Prvog dana Sv.
Trojice, 13.
juna 1992.
godine, naoružani muslimani, borci Prvog korpusa Armije BiH, ili tkz.
branioci Sarajeva, masakrirali su još jednu pored više desetina već masakriranih srpskih sarajevskih porodica.
Masakr je izvršen na veoma surov, muslimanimai ustašama svojstven, način; hladnim oružjem tj.
tupim predmetima i noževima.
Više od dva mjeseca lokalne muslimanske vlasti nisu dozvoljavale da se pokojnici sahrane.
Kada je već uveliko omaklo raspadanje tijela pobijenih žrtava, sahranu je po nalogu te iste lokalne vlasti izvršio logoraš Strajko Dragić, inače Srbin iz sela Malešića u opštini Ilijaš.
Žrtve muslimanskog divljanja ovaj put su bili članovi čestite srpske porodice Rosuljaš.
Nekoliko reči o hrvatskim generalima, tj.
"herojima".
Čermak je kao nekadašnji instalater centralnog grijanja postao preko rata, naftni tajkun.
Celo vreme rata je sa Arkanom švercovao naftu za Bosnu i Srbiju, uz znanje i blagoslov političkih elita u Hrvatskoj.
Dok su ljudi jedni druge ubijali i jedni drugima palili kuće on se bogatio švercom nafte.
Osim toga, Zadranin Parač je u videosnimci izjavio da je za Čermaka šverco drugu, a on ga nije isplatio.
Silom HDZ-ove političke moći Čermak je upao u Tuđmanov krug 200 najbogatijih porodica u Hrvatskoj.
Kad je 2004.
godine "dobrovoljno" odlazio u Hag, HDZ-ova vlada je Čermaku preko noći poklonila koncesiju za benzinske stanice uz sve nove autoceste.
Gotovina je bežeći i skrivajući se, proglašen za velikog heroja, iako je na ratnoj karijeri zaradio pozamašno bogatstvo.
Postao je vlasnikom brojnih nekretnina u Zagrebu, višemilijonske vrednosti, postao je suvlesnikom u ogromnom preduzeću Hidroelektra, a da nikome nije jasno kako je on stekao to suvlasništvo, jer on nije imao novaca.
Radilo se o ratno-profiterskoj povlastici, koju mu je osigurala HDZ-ova vlada.
O tome se pretjerano raspričao njegov kompanjon u suvlasništvu Ante Roso (koji je bio obični legionar kao i Gotovina i obojica su u Hrvatsku došli kao "crkveni miševi") Vlada je financirala Gotovinu preko Hidroelektre ugovarajući sa njima milijonske poslove za državu ili državna preduzeća.
Dakle i Gotovina je namiren sa državnih jasala.
Dobio je još desetke miliona proračunskih kuna.
Bogami, na takvom herojstvu mu stvarno treba pozavideti.
Heroj i po, nema šta.
Kao i Čermak i Gotovina je naplatio svoju predaju.
Kratak je taj put od profitera do heroja.
Ne samo Čermaka, već i Markača i Gotovinu bi Haški sud trebao osloboditi i poslati u Hrvatsku da ih se proveri kako su u ratu stekli svoju multi-milionsku imovinu, kako su ušli u najbogatiji krug ljudi u Hrvatskoj.
Novac koji je Hrvatska potrošila za njihovu obranu i logistiku i novcem koji su im poklonili preduzećima i bankovnim računima, zaposlili bi sve nezaposlene i isplatili plate radnicima koji ne dobivaju platu a rade.
Hrvati na sebi nose istrošenu odeću i raspadnute cipele, sto se da primetiti iz predhodnog videa, ali zato ne daju svog "heroja" milijonaša.
Kakva predstava?!
Vogoscanin Pravi : Vogosca
31582
02.06.2011
Ratni zločini u BiH
Evo jednog primjera od prije godinu dana, kako se u fedraciji reaguje kada su u pitanju ratni zločini počinjeni nad Srbima!!!
Reisu-l-ulema traži od Sulejmana Tihića da povuče izjavu o događajima u Dobrovoljačkoj ulici:
Predsjednik SDA Sulejman Tihić izjavio da se u Dobrovoljačkoj ulici desio zločin •Izjava je nepotrebna i nije u duhu načela o vladavini prava, kaže reisu-l-ulema Cerić
TANJUG 27/05/2010
Izjavom pljunuo po svim patriotama koji vole Republiku Bosnu i Hercegovinu
Reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine Mustafa ef.
Cerić zatražio je danas od lidera Stranke demokratske akcije Sulejmana Tihića da povuče izjavu da se u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3.
maja 1992.
dogodio zločin i poručio da se ubuduće uzdrži od takvih komentara, ocjena i kvalifikacija.
Javna izjava da se u Dobrovoljačkoj u Sarajevu dogodio zločin, uz mnogobrojne žive svjedoke - branitelje grada i države, kao i uz znanje da su mjerodavne međunarodne pravosudne institucije odbacile kvalifikaciju zločin za Dobrovoljaku - nepotrebna je i nije u duhu načela o vladavini prava, navodi se u saopćenju iz kabineta reisu-l-uleme Cerića.
Povlačenje ponovljene Tihićeve izjave i to u vrijeme dok još traje proces oko slučaja Ejupa Ganića u Londonu, Cerić, kako se navodi, traži na zahtjev mnogih bosanskih patriota koji su 3.
maja (u Dobrovoljačkoj) uradili ono što su morali - braniti pravo na svoj i život i čast svoje domovine.
- Poštujući nezavisnost međunarodnih i domaćih sudova, kabinet reisu-l-uleme traži od svih političara da se suzdrže od kvalifikacija o ratnim događanjima, posebno onih za koje nisu pozvani da svjedoče, jer nisu bili očevici, navodi se u saopćenju.
Stoga, Cerićev kabinet očekuje od Tihića da povuče svoju izjavu o tome da se u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici, tokom rata u BiH, dogodio zločin.
Ako ovako radi vjerski vođa muslimanske vjeroispovjesti a šta onda da se očekuje od običnog naroda?
Vogoscanin Pravi : Vogosca
27313
17.03.2011
U SAD uhapšena Azra Bašić zbog ratnog zločina nad Srbima
LEKSINGTON, DOBOJ, DERVENTA - Američke vlasti uhapsile su u državi Kentaki Azru Bašić (51), pripadnicu brigade Hrvatske vojske, optuženu za mučenje i ubistva Srba u logorima u Derventi od aprila do juna 1992.
godine.
Zvaničnik američke policije Loren Karl potvrdio je da je Bašićeva uhapšena u utorak u gradu Stenton.
U dokumentima predatim Okružnom sudu u Leksingtonu navedeni su zastrašujući detalji o mučenju i ubistvu koje je Bašićeva počinila.
Ništa manje nisu stravične ni izjave logoraša s kojim smo juče razgovarali.
U ispovijesti za "Nezavisne" Mile Kuzmanović (53) iz Dervente, bivši logoraš, priča da nikada neće zaboraviti ono što je preživio.
"U logoru sam gledao klanje, vađenje zuba.
Ubili su i trudnicu.
Nas 28 stajalo je u redu, a ona nas je udarala.
Htjela je meni da odsječe polni organ, a ja sam je molio da to ne učini.
Zatim me je udarila u stomak, te sam pao", ispričao je Kuzmanović jedan od svojih paklenih doživljaja.
Gledao je, ističe, kako Bašićeva kolje jednog logoraša, koji je prethodno pretučen.
"Blagoje Đuraš je tražio da prestane maltretiranje, ali su njih četvorica prišla i udarala ga, bacala o asfalt.
Tada je i Bašićeva prišla i zabila mu nož u vrat.
To je sve učinila pred mojim očima", prisjeća se Kuzmanović.
Svjedoči da je logorašima za doručak davana so, a za ručak ljute paprike.
Nakon svega, Kuzmanović je sada 90-odstotni invalid, te ga i dan-danas prate brojne posljedice mučenja, poput nesanice.
U logoru su mu počupani nokti s obje noge, deformisan mu je nos, te oštećeno jedno uho.
Stoga, odazvaće se, kaže, pravosudnim institucijama ukoliko zatraže njegovo svjedočenje protiv Bašićeve.
Zatvorenici svjedoče da su morali da puze po podu na kojem je bilo staklo od razbijenih boca.
U sudskim dokumentima navode se izjave Radojice Garića i Dragana Kovačevića, koji su ispričali da ih je Bašićeva vukla za kosu i tjerala da iz rane na vratu zaklanog logoraša piju krv.
Sreten Jovanović je svjedočio da je primoravan da pije benzin, te da mu je lice i ruke zapalila Bašićeva.
Momir Lazić navodi da je ona usijecala krstove na čela i leđa brojnim zatvorenicima.
Pravosudne institucije BiH su za Bašićevom objavile međunarodnu potjernicu 2006.
godine.
Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH, kazao je da je predmet "Bašić" Tužilaštvu dostavljen 2005.
godine, nakon čega je proslijeđen Okružnom tužilaštvu Doboj.
U Okružnom tužilaštvu Doboj potvrdili su da vode istragu protiv Bašićeve.
"S obzirom na to da Tužilaštvo još nije zvanično obaviješteno o eventualnom hapšenju osumnjičene, više podataka za sada ne možemo dati", navode u Okružnom tužilaštvu Doboj.
Pozdravljajući hapšenje Bašićeve, Branislav Dukić, predsjednik Saveza logoraša RS, istakao je da je došlo vrijeme da SAD i međunarodna zajednica shvate da u sukobima na području bivše Jugoslavije, a pogotovo BiH, nisu stradali samo Bošnjaci i Hrvati, nego i Srbi.
"Za nas je jako važno da je ona uhapšena, što dokazuje je pravda spora, ali da istina mora doći na vidjelo", naglasio je Dukić, dodajući da očekuje da budu procesuirani i ostali osumnjičeni za zločine nad Srbima koji se nalaze u svijetu.
"Mućke" s imenima
Azra Bašić je rođena 1959.
u Rijeci kao Azra Alešević, a 1994.
godine u BiH se udala za Nedžada Bašića.
Koristila je i djevojačko i vjenčano prezime, kao i imena Azra Kovačević i Izabela Bašić, navode američki mediji.
U jednom periodu živjela je u Ročesteru u Njujorku sa suprugom.
U sudskim dokumentima navodi se da je stanovala u oblasti Leksington do 2006.
godine i da je živjela na drugoj adresi u Stentonu.
Kasnije se preselila na sadašnju adresu u Stentonu.
Istraga
Okružno tužilaštvo u Doboju vodi istragu protiv Azre Bašić zbog sumnje da je kao komandir 108.
Riječke brigade Hrvatske vojske počinila ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području opštine Dervente od aprila do jula 1992.
godine, potvrđeno je u ovoj pravosudnoj instituciji.
Iz dobojskog Tužilaštva navode da je za Bašićevom bila raspisana međunarodna potjernica, jer nije bila dostupna domaćim pravosudnim organima.
"S obzirom da Tužilaštvo još nije zvanično obaviješteno o eventualnom hapšenju osumnjičene, više podataka o predmetnom slučaju za sada ne možemo dati", navode u Okružnom tužilaštvu Doboj.
Nlo :
27155
06.03.2011
Simo Drljaca
Nemam baš previše vremena za pisanje, ali rado pročitam neke članke.
Možda sam preskočio ali niko ništa ne piše o Simi Drljači, koga su zločinci SFOR-a ubili 1997.
godine.
Ja ga se sećam kao velikog Srbina i borca za Republiku Srpsku!
Ima par članaka i o Simi.
Jedan je pod nazivom "Imena naših ulica" i njega ćeš lako naći ako otkucaš ime ove stranice i ovaj naslov na Google.
Što se mene tiče, veliki Srbi su oni koji su rat proveli u rovovima a ne u foteljama.
Feniks : Republika Srpska
26347
07.02.2011
Jeleni umiru sami
Slušajući jutros podatak o učestalim smrtima od karcinoma u području Podkozarja vratio sam se u period 1995.
godine kada nam je NATO posijao tihu smrt, kojom se bez pucnja gine evo već punih 16 godina.
Uvidjevši skori prestanak rata u BiH, SAD drževe su uvidjele mogućnost oslobađanja osiromašenog uranijuma iz kojeg je izdvojen uranijum 235, koji se koristi za punjenje atomskih bombi.
Ovako osiromašen uranijum (koji su koristili za zrna avionskih topova A-10 kao i ostalih eksplozivnih sredstava koja su upotrebljavali na položaje VRS kao i na civilne ciljeve)po izjavi stručnjaka za nuklarnu fiziku Vladimira Ajdačića je vječiti izvor radioaktivnosti.
Za uklanjanje pomenutog osiromašenog uranijuma SAD (ukupne količine) amirečki stručnjaci su proračunali da će američki buđet koštati 200 milijardi dolara, da bi smanjili pomenute troškove i oslobodili se djela vječitog otrova poslužila im je BiH i Srbija.
Zagađeno poderučje nažalost nisu samo poznate lokacije na koje su dejstvovali pomenutim sredstvime (pominje se 15 lokacija) za koje znamo.
Problem predstavljaju zagađene lokacije za koje ne znamo, jer 70% osiromašenog uranijuma sublimira iz čvrstog u gasovito stanje, odlazi u visinu a zatim se ponovo čestice vraćaju na zemlju a pređeni put od mjesta eksplozije može da iznosi do 50 km.
Pored osiromašenog uranijuma eksplozivi i raketna goriva koje su NATO snage koristile bili skoro kao bojni otrovi jer su sadržali fluor.
A kao što znamo oslobođeni gasoviti fluor u vazduhu reaguje sa vodom i daje fluorvodiničnu kiselinu a njeno postojanje u vazduhu od samo 1-2 ml/m3 izaziva ozbiljno trovanje i trajno oštećenje organizma.
Ako uzmemo činjenicu da u današnje vrijeme naše stanovništvo u ogromnom procentu umire od karcinoma, leukemije i srca i samom lajiku je uzrok oboljenja jasan i poznat.
Na upozorenja iz doma zdravlja u Bratuncu (izbjeglo stanovništvo iz Hadžića) kao i na visok stepen smrtnosti stanovništva od pomenutih bolesti u Han Pijesku (u pomenutim mjestima je umrlo od karcinoma preko 300 ljudi) kao i i u ostalim područjima Republike Srpske institucije ostaju bez reakcije.
Nadležno ministarstvo zdravlja i odbrane objavljuje da ne posjeduje podatke o istraživanjima niti zvaničnu statistiku o posledicama oboljenja a Savjet ministara o ovoj tabu temi i ne pomišlja da pokrene neku inicijativu pa makar ona bila u cilju preventive i liječenja stanovništva(o odštetama da ne pominjemo jer žrtve ovih strašnih posledica bi najvjerovatnije ponovo bile proglašene nažalost kolateralnom štetom).
Da li u ovom pogledu neko od institucija razmišlja o borcima koji su se prilikom pomenutih napada NATO-a nalazili na tim borbenim mjestima a koji iz dana u dan umiru najčešće od pomenutih bolesti, nažalost ne jer oni više nisu bitni.
Da ih ova "naša" vlast ne smatra koleteralnom štetom odvojili bi za ovih 15 godina bar jednom iz budžeta sredstva kojim bi bio plaćen sistematski pregled za sve borce VRS kako bi se utvrdile sve zdravstvene posledice koje su zadobili tokom rata.
Većina nema sredstava da izvrši jedan ovakav stručan pregled i najvjerovatnije prije će ih se sjetiti smrt nego BORS i ova vlast koja misli jedino o sebi.
Zeljko Tomic : Sokolac
25683
02.12.2010
Zločini nad Srbima
U Sokocu gostuje izložba slika posvećena zločinima nad srpskim civilima, počinjenim od strane muslimanskih hordi zla, koje su i u ovom poslednjem ratu satirale sve što je srpsko.
Na izložbi koja putuje Republikom Srpskom, mnogo je slika sa isto toliko srpskih stratišta, pa mi je bilo jako teško da izdvojim one koje bih podijelio sa vama.
Na kraju sam se ipak odlučio za ekshumaciju tijela sa groblja "Trnovac - dječije groblje" kod Tuzle, gdje je pronađeno najmanje 57 tijela.
Posebno naglašavam ovo "najmanje", jer je iskopano dosta kostiju (dijelova kostura) koje još uvijek treba da budu identifikovane.
Ekshumacija je rađena od 15.
aprila pa sve do 4.
juna 2004.
godine.
Poseban utisak na mene su ostavile fotografije tijela koja su sahranjena u masovnu grobnicu "Čaprazlije" kod Livna.
Kako u Drugom svjetskom ratu tako i u ovom poslednjem, hercegovačke ustaše su dokazale da su nenadmašni čuvari koljačkog zanata, koji su njihovi djedovi do perfekcije usavršili u Jasenovcu.
Ekshumacija ove masovne grobnice je rađena 11.
juna 1998.
godine, a pronađeno je 35 tijela.
Tragedija onih koji su stradali u ovom zadnjem ratu još uvijek traje.
Posebno je potresna priča vezana za leševe koji su iskopani iz razno-raznih grobnica u okolini Goražda.
Naime, veliki broj srpskih leševa sa područja ove muslimanske enklave još uvijek boravi u Kopačima jer su Bošnjaci stopirali njihovo sahranjivanje - sve dok se sa 100% sigurnošću ne utvrdi da među njima nema ni jednog jedinog muslimana.
Eto, tako su i mrtvi srpski leševi postali oružje u rukama muslimanske propagande.
Njihovi ekstremisti, danas obučeni u dresove lokalnih političara, tvrde da je njihova namjera da "budu sigurni da ni jedna voštanica neće biti zapaljena nad kostima nekog šehita".
A to što se tragedija nevinih srpskih žrtava nastavlja i šesnaest godina nakon završetka rata - nikoga ne brine.
Zeljko Tomic : Sokolac
25297
23.10.2010
Zločin na Crnom Vrhu
Desetog septembra 1992.
godine, na Crnom Vrhu kod Zvornika je presretnuta kolona vozila u kojoj je ubijeno osam Srba.
Među njima je nastradao i Duško Jovičić, koji je na porođaj vozio svoju ženu.
Duškova žena je teško ranjena a njihovo dijete u stomaku ubijeno.
U istoj koloni poginuli su i Veljko i Jole Bojović, a još jedna osoba u njihovom vozilu je izgorjela.
"Za buduće generacije treba da otrgnemo od mogućeg zaborava i ovakve strašne zločine koje su činile muslimanske paravojne, redovne i svake druge jedinice, koje su na mučki način ubijale borce i civile na ovom, ali i na drugim područjima".
Za ovaj zločin još niko nije odgovarao!
Inspektor u Timu za istraživanje i dokumentovanje krivičnih djela ratnog zločina MUP-a RS Radovan Pejić rekao je da je Centar javne bezbjednosti Bijeljina zadokumentovao zločin koji se dogodio na Crnom vrhu, istražio ga i nadležnom tužilaštvu u Bijeljini dostavio krivičnu prijavu 13.
jula 1993.
godine.
- Nepobitno smo dokazali da se radi o planiranom i organizovanom zločinu, kada je presretnuta kolona civilnih vozila i kada su poginuli pripadnici VRS, dvojica pripadnika MUP-a, kao i civili - istakao je Pejić.
Ratko Obrenovic : Detroit, Usa
25295
23.10.2010
Prijava protiv FMUP-a zbog skrivanja informacija
Datum: 23.
10.
2010
Autor: Svjetlana Tadić za "Glas Srpske"
BEOGRAD, BANjALUKA - Poslije 17 godina čekanja, ove sedmice su konačno identifikovani posmrtni ostaci u ratu ubijenog uglednog zeničkog ljekara Veljka Sladojevića, a porodica najavljuje prijavu protiv policije FBiH zbog skrivanja informacija.
Doktor Sladojević, kako je ranije pisao "Glas Srpske", nestao je u Zenici u junu 1993.
godine, a istragom je potvrđeno da je njegovo tijelo pronađeno već početkom jula.
Zbog toga njegov brat Branislav Sladojević, koji je na početku rata izbjegao u Beograd, najavljuje tužbu protiv MUP-a FBiH.
- Uniformisana lica su Veljka odvela iz stana 25.
juna 1993.
godine u 14.
30 časova i nikada ga više niko nije vidio.
Slao sam pisma i molbe Kantonalnom tužilaštvu Zeničko-dobojskog kantona, tužilaštvima BiH i FBiH, ali uzalud.
Sada se otkrilo da je 2.
jula 1993.
godine nađeno njegovo tijelo i da je policija tada napravila zapisnik.
Pošto on nije imao kod sebe dokumenta, oni su konstatovali da ne znaju o kome se radi i ponovo zakopali tijelo - rekao je Sladojević za "Glas Srpske" u petak.
Ove godine u junu tijelo dr Sladojevića otkopano je, a od porodice je zatraženo da se uradi DNK analiza.
- Nedavno su nas iz Instituta za nestala lica pozvali i rekli da je utvrđena DNK podudarnost, te da dođemo na identifikaciju u Novu Bilu kod Travnika - kaže Sladojević i dodaje da je Veljkova supruga tom prilikom prepoznala mantil koji je nosio Veljko, te da je utvrđeno da su to njegovi posmrtni ostaci.
- Sada tražimo izvještaj od FMUP-a iz jula 1993.
godine u kojem je konstatovano da je on ubijen hicima ispaljenim u grudi i glavu, te izvještaj o obdukciji.
Čuli smo da je tada tijelo i slikano i insistiramo na tome da nam dostave dokumentaciju.
Da vidimo šta su oni tada evidentirali i zašto su krili od porodice sve ove godine gdje je tijelo - istakao je Sladojević.
Dodao je da bez obzira na pismeno urgiranje nikad nisu dobili nikakvu pismenu informaciju da li se uopšte nešto radi na ovom slučaju.
- Samo je jednom prilikom predsjednik Odbora za ljudska prava Jakob Montiljo dostavio dopis sestri Kosi da je Veljko živ i da će ubrzo biti oslobođen.
Sada se pokazalo da je to bila laž - kazao je Sladojević.
Portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić kazao je u izjavi "Glasu" 18.
oktobra prošle godine, kada smo pisali tekst o dr Sladojeviću, da istragu o tome "otežava to što se jedan potencijalni osumnjičeni ne nalazi u BiH".
- On je nedostupan pravosudnim organima BiH i to je ključni problem koji značajno usporava istragu - kazao Grubešić.
U vrijeme nestanka ljekara koga je poznavala sva Zenica Veljka Sladojevića, funkciju gradonačelnika Zenice obavljao je Besim Spahić, a Džemal Merdan, bivši komandant Sedme muslimanske brigade, odmah se poslije Veljkovog odvođenja uselio u njegov stan.
Šef policije u Zenici tada je bio Fadil Jaganjac, koji je poslije rata obavljao najviše policijske funkcije u BiH.
Pravda
Porodica Sladojević se nada da je pravda dostižna i da će se ova priča rasvijetliti do kraja.
- Nećemo odustati i istrajaćemo do kraja.
Pitanje je zašto je neko odlučio da nas muči 17 godina i da krije informacije o Veljku.
Sve se mijenja, a tako i ljudi na različitim pozicijama, kad-tad oni koji su odgovorni progovoriće i mi nećemo odustati od potrage za pravdom - rekao je Sladojević.
Ratko Obrenovic : Detroit, Usa
25293
23.10.2010
Zločini nad Srbima
Datum: 11.
10.
2010 21:00
Autor: Slobodan Dakić
Srbe u zapadnoj Krajini kroz vijekove su "trali" mnogi okupatori, zavojevači, navodni "oslobodioci"...
, ali niko od tih "moćnika" nije nanio toliko zla i načinio toliko zločina srpskom stanovništvu u 13 zapadnokrajiških opština kao u posljednjem ratu hrvatski i muslimanski vojnici iz Zagreba, Bihaća, Sarajeva...
Ubijeno je više od 2.
000, a sa svojih vjekovnih ognjišta protjerano oko 120 hiljada Srba.
Poslije najezde ostala je pustoš, spaljeno i sa zemljom sravnjeno 300 srpskih gradova i naselja.
Ostala su samo zgarišta i tragovi zvjerskih zločina koje teško može da razumije normalni ljudski um.
Spaljeno je sve što je bilo srpsko, prema "receptu" "spaljena zemlja", a u "režiji" generala Ante Gotovine i Atifa Dudakovića.
One Srbe koji nisu uspjeli da pobjegnu "oslobodioci" iz Splita, Varaždina, Zagreba, Bihaća, Bužina...
su likvidirali.
Ubijeno je više od 2.
000 nevinih civila i zarobljenih srpskih vojnika od Grahova, preko Petrovca, Ključa do Jajca i Mrkonjić Grada.
Prema podacima Koordinacionog tima Vlade RS za istraživanje ratnih zločina, iz više masovnih grobnica ekshumirano je 1.
214 tijela, dok se još traga za 420 tijela.
Naime, u masovnoj grobnici Kamen kod Glamoča pronađeno je 108, u naselju Šušnjar kod Sanskog Mosta 78 tijela, u masovnoj grobnici Carevo polje kod Jajca 90, a u Mrkonjić Gradu 181 tijelo ubijenih srpskih civila i vojnika...
Dokaza o zločinima je mnogo, ali nije se dogodilo ono što je trebalo: nije podignuta nijedna optužnica protiv zločinaca.
Ni televizijski snimak koji je "zaledio" normalni ljudski um u kojem komandant Petog korpusa Armije RBiH Atif Dudaković urla: "Pali, pali sve.
Nek pali sve odreda...
" nije dovoljan dokaz da "ćutolozi" u Tužilaštvu BiH podignu optužnicu.
Nije izgleda dovoljan dokaz ni masovna grobnica u Mrkonjić Gradu sa 181 ubijenim srpskim civilom.
U njoj su sahranjeni muškarci, žene i djeca ubijani tupim predmetima i maljevima.
Žrtvama su razbijane lobanje, oštrim predmetima sječene ruke, noge, uši...
Iskopavanje grobnice bio je stravičan prizor za patologe, a da se ne govori o porodicama žrtava.
Ni dokumentacija o zločinima u Mrkonjić Gradu koja teži 40 kilograma, sa analizama, dokazima, ekspertizama nije bila dovoljno "teška" da Haško tužilaštvo pokrene procesuiranje zločina, nego je predmet vratilo Sudu BiH da skuplja prašinu po nečijim fiokama.
U tom sudu, vjerovatno i ne znaju gdje se i kod kojeg "krojača pravde" nalazi nakupljen prašine predmet o ratnom zločinu u Mrkonjić Gradu.
Porodice žrtava, ali i srpski narod se pitaju ne dešava li se tako još jedan zločin, ovoga puta nad istinom i pravdom, Ili, možda srpske žrtve nemaju pravo na pravdu, a njihove porodice na mir i ljudski spokoj.
Ratko Obrenovic : Detroit, Usa
25291
23.10.2010
Slučaj Sladojević
Datum: 23.
10.
2010
Autor: Svjetlana Tadić
Da se srpske žrtve proteklog rata zanemaruju pred institucijama BiH, da se krivci za učinjene zločine nad njima ne procesuiraju, te da mnoge srpske porodice ne znaju gdje su im najmiliji, niti kada će odgovorni za stradanja biti kažnjeni, zna se odavno.
Zna se i to da se, s druge strane, rješavaju samo slučajevi kada su Bošnjaci žrtve, da se odgovorni Srbi kažnjavaju, te da se stalno nalaze različite masovne grobnice u kojima su posmrtni ostaci pripadnika bošnjačkog naroda.
Pored ovih poznatih činjenica, veoma je poznato i da se međunarodna zajednica, odnosno njeni legitimni ali i nelegitimni organi miješaju u sve i svašta u BiH.
Još poznatije je da ih nema kada je očigledno zanemarena pravda, pogotovo ona prema Srbima.
Slučaj koji dokazuje sve navedene teze je "slučaj Sladojević" koji je prethodne sedmice dobio svoj epilog poslije 17 godina.
Veljko Sladojević 1993.
godine u julu je otet u Zenici, nestao je bez traga i glasa.
Njegova porodica uzaludno je sve ratne, poslijeratne i godine "razvijanja" BiH u demokratsku i transparentnu državu, pokušavala da nađe njega ili bar njegove posmrtne ostatke.
Prethodnog utorka, porodica nesrećnog Sladojevića u Novoj Bili kod Travnika prepoznala je među skeletnim ostacima njegov mantil, a uporedo su se podudarili i DNK uzorci i Sladojević je pronađen.
Ono što je najtragičnije u svemu, a ujedno dokaz da je ova država uveliko zakazala na svom putu razvoja u demokratsku i transparentnu, je i to što se uporedo sa skeletom Sladojevića pojavio i dokument zeničke policije koji dokazuje da Sladojević nije pronađen ovog ljeta već onog prije 17 godina, neposredno poslije nestanka.
Sladojević je tada nađen, sačinjen je zapisnik, sve sa slikama, a onda je zbog nečije crne duše, ponovo vraćen u crnu zemlju crne nam takve države BiH.
Zašto? Porodica Sladojević traži odgovor, najavljuju i da će se ozbiljno pozabaviti traženjem odgovora na pitanje kako to da 17 godina nisu dobijali odgovor na pitanje o nestanku supruga, oca, brata, a Federalni MUP je sve vrijeme znao gdje je.
Gdje su sada svi oni zvaničnici BiH i FBiH koji su govorili da su sve žrtve iste bez obzira na nacionalnost.
Ćute.
Crna država i njene pravosudne institucije u crnini drže srpske porodice.
Sramota!
Rale :
25289
22.10.2010
Dr.
Veljko Sladojević
Sedamnaest godina nakon nestanka dr.
Veljka Sladojevića iz Zenice, indentifikovani su njegovi posmrtni ostaci.
Pokojni dr.
Sladojević je bio oftamolog i nekadašnji direktor regionalne bolnice Zenica.
Odveden je iz svoga stana 25.
juna 1993.
godine od kada mu se gubi svaki trag.
Sada znamo da je likvidiran u rejonu sela Mehurići kod Travnika sa tri ustrelne rane.
Pored toga, obje sljepočne kosti su mu bile slomljene.
Ovaj slučaj, ako se ikada rasvijetli, staviće mnoge zeničke "rukovodioce" iz rešetaka.
Željko molim te da ovo objaviš, jer svaki zenički Srbin želi da sazna istinu, tj.
šta se desilo sa pokojnim dr.
Veljkom.
Zeljko Tomic : Sokolac
25107
30.09.2010
Osumnjičeno 7100 Bošnjaka
MUP Republike Srpske je do sada Tužilaštvu BiH dostavio 915 predmeta u kojima je osumnjičeno 7.
100 Bošnjaka koji su počinili jedan ili više zločina nad Srbima u proteklom ratu, odnosno učestvovali u ubijanju ili povređivanju 21.
000 srpskih civila.
Osvetnik :
25053
22.09.2010
Džemal Smolo
Željko,
ovim potvrđujem da je Džemal Smolo doista ubica koji je učestvovao u masakru civila na Čemernu, baš kao što i opisuje u svome ratnom dnevniku koji si ti objavio na ovoj stranici.
Džemalova adresa i broj mobilnog telefona se može veoma lako vidjeti nakon što njegovo ime ukucaš na Google, jer je on vlasnik jedne privatne firme, što se vidi iz registra firmi na internetu.
Samo mi jedno nije jasno! Zašto ga Srbi nisu ubili kada su kod njega našli ovaj strašni dokument?
Ova informacija je 100% provjerena!
Ratni dnevnik je štivo koje bi svi posjetioci ove stranice obavezno morali pročitati, a na njega možete otići ako kliknete OVDJE.
Cert : Bukurest, Rumunija
24333
18.04.2010
Nazif Dervišević, zlocinci iz AID-a
Nazif Dervišević, zvani "Muftija Kliški", sadašnji radnik OSA iz Bihaća je ubica pokojnog načelnika Opštine srpski Petrovac, Rajka Novakovića.
Dovoljno je na Google ukucati ime Nazifa Derviševića, ovog bivšeg kapetana JNA po ugovoru, rodom iz mjesta Klisa kod Kulen Vakufa i saznati kakvi ratni zločinci rade u zajedničkoj obavještajnoj bezbjednosnoj službi OSA, kojom rukovodi Delimustafićev vozač iz Zagreba, sitni švercer kradenih modnih muških odijela marke "Armani" i "Boss" iz Milana - Italija, jedan od osnivača zajedničke firme porodice Čengić i Delimustafića, CROBOX, Almir Džuvo.
Cica Jovo :
24004
09.03.2010
Pio krv iz odsjecene srpske glave
Nemaš ti šta da pitaš Lunu, bilo nas je još mnogo tamo.
Vidim da dobro barataš podacima, lafo "ozna sve dozna".
Onda vjerovatno znaš i ime i prezime momka koji je ostao u rovu ranjen u stomak.
Umjesto da mu pružite pomoć jer je joć bio živ, vi ste ga ubili.
Sigurno znaš i ime borca Armije BiH koji mu je odsjekao glavu, a zatim je držao u rukama i pio njegovu krv koja se cjedila iz osječene glave.
Nenocc : Pescano Selo
23928
03.03.2010
Ratni zločinci
Prvo su rekli da oni nisu odgovorni za masakar nad 42 nenaoružana vojnika u Dobrovoljačkoj ulici.
Zatim su rekli da nisu odgovorni za stradanje oko 200 nenaoružanih starješina i civila 15.
maja 1992.
u Tuzli.
Oni inače slave 15.
maj kao dan oslobođenja Tuzle.
Onda su rekli da je ratni zločinac Ejup Ganić zadržan u Londonu oko 45 minuta radi normalne carinske kontrole i pregleda prtljaga.
Da li neko zna kada će biti isporučen Srbiji.
P.
S.
Nadam se da mu je prtljag u međuvremenu pregledan.
A hoće da sa nama žive u istoj državi!
Avdo :
23014
05.12.2009
Oluja
Rasim Ljajić ocenio je kao etničko čišćenje akciju Hrvatske vojske żOlujaż, nakon koje je 1995.
godine iz Hrvatske proterano oko 200.
000 Srba.
żAko 250.
000 ljudi u roku od nekoliko dana napusti svoje kuće, sigurno da se radi o etničkom čišćenjuż, rekao je Ljajić novinarima tokom obilaska kolektivnog centra u Krnjači.
Ljajić je rekao da ne očekuje da će hrvatski predsednik i premijer Stjepan Mesić i Ivo Sanader promeniti stav o żOlujiż, a da Srbija ne može da čeka da se to desi kako bi se izbeglima omogućio uspešan povratak, koji zahteva odgovarajuću żukupnu i političku atmosferuż.
żNažalost, nisam osetio potpunu spremnost Hrvatske strane da se proces povratka intenziviraż, rekao je on.
Tadić: Etničko čišćenje Uoči desetogodišnjice akcije żOlujaż, predsednik Srbije Boris Tadić pozvao je nedavno vlasti Hrvatske da se odrede prema zločinu počinjenom nad Srbima u toj akciji, navodeći da se progon 250.
000 Srba ne može nazvati ekscesom, već etničkim čišćenjem.
"Tačan broj poginulih i nestalih nije utvrđenż, kazao je srpski predsednik u intervjuu agenciji Asošiejted pres od utorka.
żAli, brojke u ovom slučaju nisu osnovno pitanje, ono što se dogodilo jeste namerno i sračunato proterivanje građana druge vere i nacionalnog identiteta.
To je nedopustivo u današnoj Evropi i mora biti osuđenoż, naglasio je Tadić.
żJa ne govorim o legitimnoj vojnoj operaciji, već o principu.
Nedužni ljudi su izgubili živote, a budućnost se jedino može graditi ako svaka država na Balkanu prizna da su počinjeni zločini u njeno imeż, rekao je Tadić.
Jakić: Moguće posledice po odnose Izjava Borisa Tadića u vezi sa Olujom mogla bi imati određene posledice po odnose između Hrvatske i Srbije, kaže Tomislav Jakić.
Savetnik Hrvatskog predsednika za spoljnu politiku kaže da, ukoliko bi se trend, koji se može pročitati iz ponovljenih izjava predsednika Tadića nastavio i ako bi postao svojevrsna politička konstanta, to bi svakako moglo imati negativne posledice po odnose između dve zemlje.
Savetnik predsednika Hrvatske kaže da se nada kako je u pitanju prolazna pojava.
Predsednik Srbije Boris Tadić je u nedelju ponovio poziv hrvatskim vlastima, ali i stranim državnicima, da osude vojnu akciju żOlujaż, koju je Hrvatska vojska sprovela u leto 1995.
godine, na isti način kao što je on osudio zločine u Srebrenici.
żSrbi ubijani i u Zadruż Novinar Šenol Selimović izjavio je da je i Zadru bilo ubistva Srba.
Selimović je rekao za Radio Slobodna Evropa da je o tome, uprkos pretnjama, govorio i pre 13 godina i naveo da su žrtve policajci Nenad Aćimov, Gojko Bjelanović, Krsto Kosović, Pavle Opsenic, direktor zadarskog staračkog doma Radovan Pandurski i tri zarobljenika.
Prema nekim saznanjima, takvih slučajeva u Zadru, koji je tada imao 60.
000 stanovnika, bilo je između 10 i 20.
Bivši poslanik socijaldemokrata iz Zadra Romano Meštrović rekao je za Slobodnu Dalmaciju da je već tada upozoravao gradske vlasti šta se događa, ali da one nisu reagovale.
On je naveo i da ne veruje da su lokalne vlasti stajale iza ubistava zadarskih Srba, već da se po pravilu radilo o pojedinačnim slučajevima i privatnim obračunima.
Vogoscanin Pravi :
21374
15.04.2009
Zločin u Drinčićima
Novo Drinčić je bio dobar borac i čovjek.
Početkom rata je doživio neviđene strahote rata.
Prilikom napada muslimana na njegovo selo, Drinčiće, uspio je da spasi svoju porodicu.
Kad se dočepao šume sa brda je gledao kako muslimani pale njegovo selo.
Zlo je bilo još veće kad je vidio da mu se sestra sa djecom nije uspjela spasiti.
Bila je zarobljena sa njenom djecom.
Nakon toga su ih ubacili u njenu kuću.
Kuću su iz vana zakovali i zapalili.
Taj nevjerovatan prizor on je gledo, a da im nije nikako mogao pomoći(1).
(1) "Vogošćanin Pravi" je ovu informaciju dobio lično od Nove Drinčića, a selo koje je zapaljeno se zvalo Drinčići.
Vogoscanin Pravi : Vogosca
21015
13.03.2009
Tragedija porodice Galinac
Krajem vrelog avgusta 1995.
godine, nakon završene muslimanske ofanzive potpomognute od svjetskih moćnika, Vogošćani su konačno odahnuli.
Majke sa svojom dječicom su "slobodnije" provodile dane, po parkovima kraj svojih zgrada.
Sve je izgledalo da slomljena muslimanska ofanziva, će donijeti mirniju jesen za stanovnike Srpskog Sarajeva.
Tako je mislila i Radmila Galinac, sestra našeg heroja Galija! Došla je u posjetu svojoj braći i roditeljima nakon tri godine provedene u Beogradu! Donosila je radosne vijesti svojoj porodici.
U Beogradu je našla ljubav svog života, koju je željela krunisati brakom.
Na njenom putu sreće, prvo mjesto na kojem je svratila bilo je Vogošća.
Došla je kod brata Radenka i snahe Tanje da vidi svoje bratiće Nikolu i Stefana.
Drugog dana boravka kod brata, Radmilinu sreću, prekida tužna vijest iz Vojkovića.
Njen brat Radovan je podlegao u mukama, od mišije groznice, dobijene u divljim šumama oko Sarajeva! Radovan je bio brat blizanac sa Radenkom.
Radmila nije ni slutila u kakvu tugu dolazi svojim roditeljima.
Odlazi sa bratom kod svojih roditelja, kako bi sahranili srpskog junaka Radovana Galinca! Zbog teških ratnih uslova u Vojkovićima, sahrane su se obavljale noću!
Porodici Galinac, tugu povećavaju NATO avioni koji počinju bjesomučno bombardovanje srpskih teritorija nakon neuspješne muslimanske ofanzive, koju su planirali američki generali! Svi putni pravci su zarušeni, a muslimanski snajperi i mitraljezi neprekidno dejstvuju.
Radmilin boravak u Sarajevu se bližio kraju.
Morala je da se vrati svome novom domu u Beograd! Na tom povratku planirala je da još jednom svrati kod svojih bratića, Nemanje i Stefana, da ih tetka izljubi za rastanak, ne sluteći da joj zlikovci sa neba neće dati priliku za to.
Osvanulo je mučno septembarsko jutro.
Avioni su rušili mostove i fabrike, Radenko je trebao autom otići u Vojkoviće, po svoju sestru.
Bilo je veliko pitenje da li će uspjeti preći preko srušenih mostova.
Drugi pravac za izlaz iz Vogošće je bio preko Špicaste stijene po kojoj je muslimanski mitraljez neprestano pucao.
Radenkova želja da odvede svoje sinove kod roditelja bila je puna rizika! On je insistirao na tome kako bi raspoložio djeda Marka i babu Mirjanu zbog tuge koja ih je zadesila! Na tako rizičan put niko nije htjeo da vozi djecu, pa je morao da krane bez njih.
Putovanje je bilo naporno, ali je uspio doći do svojih roditelja! Sa njima je proveo cijeli dan, sa stalnim odgađanjima povratka kući, kao da je slutio da je to njegov zadnji put sa najmilijima.
Teškom mukom se odlučje da krene kući, govoreći kako bi bilo lijepo da je doveo i svije sinove.
Niko nije slutio da je to Radenkov zadnji susret sa roditeljima!
Na povratku kući, brat i sestra su žurili kao da ih neka sila gura kako bi što prije stigli svom voljenom bratu u zagrljaj!
Noć je padala, a sa njom je dolazila i njihova nesreća.
Neprijateljski avioni letili su našim nebo i sijali smrt.
Zaustavili su se ispred kratera avio-bombe koja je samo par minuta ispred njih razrušila dio puta i spomenik našeg poznatog košarkaša, Radivoja Koraća.
Zlikovci su nesmetano rušili našu zemlju.
Vozilo su ostavili upaljenih svjetala kako bi što bolje vidjeli razvalinu ispred sebe.
Dok su promatrali krater Radenko je povikao: "Bježimo odavde, da ne nalete ponovo i ponove pogodak! " U tom trenutku začulo se neko hučanje kao da se brdo ruši iznad njih.
Potom se začula i eksplozija avio-bombe.
Brat i sestra su poletili visoko u vazduh.
Njihova tijela su pala na zemlju, a duše su otišle njihovom bratu u nebo koji ih je željno očekivao kako bi se ponovo sastali, kao nekad u njihovom bezbrižnom djetinstvu!
Zločinac je nadletio i po treći put, da bi bio siguran da je uspješno završio zločin.
Ovaj put je pucao iz topova svoga aviona! Za zločin koji je tada počinjen niko nije odgovarao!
Neka je vječna slava poginulim članovima porodice Galinac i veliko hvala za sve žrtve u ovom ratu!
Nije Bitno :
20244
24.01.2009
Groblje u Visegradu
Ne znam dali znate da u Višegradu ima groblje "neznanih muslimanskih junaka", možda su to Srbi koje još uvjek tražim.
Njihova sahrana je obavljena posle rata i uz obezbeđenje KFOR-a.
Zeljko Tomic : Sokolac
19531
22.11.2008
Prilog biografiji Fikreta Prevljaka (2)
Tražili naoružanje ż odnosili novac
Aprilski rat 1992.
u bivšoj Bosni i Hercegovini zatekao je Srbina Tomislava Ušćumlića u njegovoj porodičnoj kući u Sokolović Koloniji.
U svom pismu koje mi je poslao krajem prošle godine navodi kako su Srbi iz Sokolović Kolonije u panici napuštali svoje domove, jer su pamtili zverstva muslimana i Hrvata u prošlom ratu.
Ja sam poslao svoja dva sina (u to vrijeme maloljetna) kod rodbine u mjesto koje još nije bilo zahvaćeno ratom.
Napuštene srpske kuće u Sokolović Koloniji odmah su bile opljačkane, a veći dio kuća je zapaljen.
Život preostalog srpskog stanovništva iz dana u dan se pogoršavao.
Srbima je bilo zabranjeno kretanje i sastajanje.
Počeo je proces pretresanja srpskih kuća i maltretiranje stanara.
To je činila muslimanska vojna policija, a to su činili i drugi koji su nosili vojnu uniformu.
Tražili su navodno naoružanje a de fakto su uzimali novac i odnosili vrednije stvari.
Pretresanje kuća vršeno je više puta.
Od svih Srba oduzimali su automobile i druge mašine i alate, i to bez ikakve nadoknade.
Prilikom pretresanja kuća, vršena su i silovanja žena, uz prisusvo muževa, koji su primoravani da to gledaju.
Neke žene koje su živjele same odvođene su na stražarsko mjesto i tamo grupno silovane.
Zvjerstava i iživljavanja nisu bile lišene ni stare i iznemogle osobe.
Kao primjer navodim starog Radovana, devedesttrogodisnjaka, koji je ostao sam u Sokolović Koloniji, jer mu je porodica izbjegla na sigurnije mjesto.
Iako već star i iznemogao, bio je izložen torturi.
Jednom prilikom ga je pretučenog i okrvavljenog pronašao komšija musliman, koji mu je donio hranu.
Sutradan su ga odvezli u zatvor u Hrasnici i nastavili da ga tuku do smrti.
Naročito su bili u opasnosti oni koji su ostali i živjeli kao samci, bilo da su muškarci ili žene.
Odvodili su i muškarce i žene u zatvor.
Zatvori su bile podrumske prostorije stambenih zgrada ili pak kontejneri.
Vladao je veliki strah među srpskim stanovništvom.
Nikada se nije znalo ko će sljedeći biti priveden u zatvor.
Svako od nas očekivao je da će baš on biti taj.
Odvođenja u zatvor vršena su duboko u noć.
U to vrijeme svako od Srba ostavio bi i kuću i svu imovinu samo da se živ izvuče iz pakla.
Ali to nam nije bilo dozvoljeno.
Čak su prijetili da će oni koji pokušaju da bježe biti ubijeni, dok su muslimani imali potpunu slobodu kretanja.
U početku rata od nas Srba su formirali radne grupe za kopanje rovova na prvoj vatrenoj liniji.
Radnim vodom je rukovodio komandir voda, musliman.
Za komandira voda su birani ekstremni srbomrsci.
Ako se nisu ponašali prema uputstvu nadređenog, odmah su bili zamijenjeni drugim.
U periodu dok sam ja bio u radnoj grupi izmijenjeno je nekoliko komandira tog voda.
Ekstremnost u mržnji prema svemu što je bilo srpsko, bila je odlučujući faktor za izbor komandira voda.
Zeljko Tomic : Sokolac
19530
22.11.2008
Prilog biografiji Fikreta Prevljaka (1)
PATRIOT (Republika Srpska)
BROJ 172 06.
06.
2005.
Svedočenje o užasima koje su preživeli kao Srbi iz Sokolović Kolonije
Instaliranje rata
Jedan od čelnika u Izetbegovićevom planiranom teroru nad Srbima (u duhu njegove Islamske deklaracije ) bio je svakako predratni milicioner i dreser milicijskih pasa Fikret Prevljak.
Kasnije je postao Izetbegovićev telohranitelj, a potom je i jedan od najaktivnijih članova Izetbegovićevog Kriznog štaba za opštinu Ilidža.
Zajedno sa Enesom Zukanovićem, Amirom Sabovićem i Huseinom Mujanovićem organizuje prve zatvore za uhapšene srpske civile, uz kućni pritvor kao jednu od svojih originalnih "dosetki".
Drugi opskurni zločinci poput Mustafe Gegaja, Suada Dedovića Čike, Hame Lokvančića Brile i Mirsada Sarajkića Kube bili su zaduženi za "funcionisanje" javnih kuća, "organizovanih" za udovoljavanje "potrebe" komandnog kadra Izetbegovićeve IV motorizovane brigade
piše: Marko Ručnov
Kada je instaliran rat u Bosni i Hercegovini, Alija Izetbegović je imao već spremnu vojsku i policiju.
Jedan od prvih komandanata zloglasne Izetbegovićeve Patriotske lige bio je mornarički pukovnik JNA (kapetan bojnog broda) Meho Karišik.
U JNA se nalazio do 8.
avgusta 1991.
godine, ali je u svojoj personalnoj dokumentaciji zapisao da je u Izetbegovićevoj armiji bio angažovan već od 7.
aprila te godine (! ).
Neka bh.
varijanta "generala JNA" Antuna Tusa, koji je u Beogradu pokupio nekoliko svojih generalskih penzija i potom se obreo "iznenada" u Zagrebu.
Srbi sa šireg sarajevskog područja bili su gotovo u bukvalnom smislu prepušteni sami sebi u tom inicijalnom ratnom metežu na teritoriji bivše Brozove Bosne i Hercegovine.
Ljudi koji nisu zgazili ni mrava u svom jednom i jedinom životu ostajali su u sopstvenim kućama, vrlo teško izgrađenim.
Razmišljali su u standardnom ljudskom okviru ż "pa mi nismo ništa krivi", a onda su zbog toga preživeli i prošli strašan martirij.
Mnogi nisu imali sreću ili nesreću (ovo dvoje je teško
razlučiti) da to i prežive.
Katastrofa kojoj se ne nazire kraj
Bila je to 1992.
godina, koju je ojađena prethodnica preobilatim znacima najavljivala.
Spasen je, recimo, dokument (br.
01-018-73/9-92) koji je upućen "Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske" i ministru (svakako ż gospodinu) Ivanu Jarnjaku, koji su potpisali predsednik Izetbegovićeve vlade Jure Pelivan i "vojni ataše u Zagrebu" ("Republike Bosne i Hercegovine") Hasan Efendić i u njemu se traži da se omogući "nesmetano kretanje i boravak na teritoriju Republike Hrvatske" jednom drugom gospodinu ż " Jusufu Prazini, komandantu Specijalnih jedinica Bosne i Hercegovine, a koji trenutno boravi u Republici Hrvatskoj radi izvršavanja službenih zadataka".
Međutim, nas za ovaj put zanima šta se dešavalo sa Srbima na ilidžanskom području u vreme kada su u Izetbegovićevom džematu
paralelno "radili" Al Kaida i neki penzionisani generali NATO-a.
To
vreme (1990ż1995) bilo je bukvalno u znaku zloguke sintagme ż "opremi
i obuči" (uzmi pare i gurni u rat ż prim.
M.
R.
).
Ko se još seća onog
prijateljskog saveta onog korpulentnog italijanskog ministra
inostranih dela (kome se negde usput zagubilo ime) kojim nas je
upozoravao krajem pretposlednje ili početkom poslednje decenije
prošlog (i nikakvog) veka kako ne smemo dopustiti da inostrani faktor
uđe u rešavanje naših domaćih problema.
U suprotnome ż to će biti
katastrofa kojoj neće biti kraja (i taj kraj se još ne nazire).
Dakle, vraćamo se pojedinostima u vezi sa stradanjem Srba koji su
ostali kod svojih kuća ("jer nisu bili ništa krivi") na području
ilidžanske opštine.
Tu su Srbi po popisu iz 1981.
imali natpolovičnu
većinu (i po broju stanovnika i po broju domaćinstava, a naročito po
vlasništvu zemljišnog fonda).
Srbi su zlostavljani i ubijani na razne
načine.
Tako je od kraja maja 1992.
do kraja 1995.
godine (kako
postojeće činjenice kažu) u svojim kućama i stanovima ili na ulicima
Hrasnice i Sokolović Kolonije ubijeno devet Srba i dve Srpkinje.
Stradanje
Brankica Lakić je jedne večeri na najokrutniji način zlostavljana i
mučena ż silovanjem od strane više pripadnika vojne policije tzv.
IV
motorizovane Izetbegovićeve brigade, a zatim ubijena iz pištolja od
strane jednog od tih gnusnih zločinaca.
Dva Srbina iz Sokolović
Kolonije ubili su Izetbegovićevi džihadisti posle potpisivanja
Dejtonskog sporazuma.
To je sve bilo isplanirano u cilju novih
pritisaka na sarajevske Srbe da se sele iz svojih kuća.
U toj opštoj i
paničnoj bežaniji Srbi su sa sobom nosili i zemne ostatke svojih
najbližih mrtvih srodnika (da li nešto slično ova jadna planeta
pamti).
No neki nisu ni to mogli, kako svedoči Dragan Ratković.
Jedan od čelnika u Izetbegovićevom planiranom teroru nad Srbima (u
duhu njegove Islamske deklaracije ) bio je svakako predratni
milicioner i dreser milicijskih pasa Fikret Prevljak.
Kasnije je postao Izetbegovićev telohranitelj, a potom je i jedan od
najaktivnijih članova Izetbegovićevog Kriznog štaba za opštinu Ilidža.
Zajedno sa Enesom Zukanovićem, Amirom Sabovićem i Huseinom
Mujanovićem organizuje prve zatvore za uhapšene srpske civile, uz
kućni pritvor kao jednu od svojih originalnih "dosetki".
Drugi
opskurni zločinci poput Mustafe Gegaja, Suada Dedovića Čike, Hame Lokvančića - Brile i Mirsada Sarajkića - Kube bili su zaduženi za "funcionisanje" javnih kuća, "organizovanih" za udovoljavanje "potrebe" komandnog kadra Izetbegovićeve IV motorizovane brigade ( pogledati veoma potresnu knjigu Danila N.
Dželetovića Zločini u Hrasnici, Srpsko Sarajevo, 2000).
Ukraden očev grob
Pre izvesnog vremena sam dobio pismo od Dragana Ratkovića, Srbina iz
Sokolović Kolonije, koji danas živi svoje izbegličke dane u
obezbadženom i višestruko ojađenom Beogradu i kojim (poput najgore
epidemije) "vladaju" iskusni balavci i sedi početnici.
Aprila 1992.
počeo je građanski rat između muslimana i Srba.
Pošto
nisam bio politički opterećen, niti politički angažovan, ostao sam u
svojoj kući sa svojom porodicom ż sestrom Biljanom, majkom Slavojkom i
ocem Aleksom, ne verujući u zlo koje je dolazilo.
Našoj kući su došli
nepoznati vojnici (kasnije Vojska Federacije BiH) i zapretili su nam
da će nam kuću zapaliti i sve nas pobiti ako neko pokuša da napusti
kuću i pobegne.
Posle par dana pozvali su nas da nas obaveste da smo
angažovani u civilnu zaštitu.
To je bio okvir gde mučenju nije bilo
kraja.
Bilo im je dopušteno da nam rade sve i svašta.
Nismo imali
određeno radno vreme.
Znali smo da radimo od ujutro do kasno u noć.
Koristili su nas kao živi štit ispred sebe u borbama.
Za sve vreme
rata terali su mene, mog oca i ostale Srbe da kopamo rovove, bunkere i
ostale objekte.
Nismo bili zaštićeni nikakvim zakonom.
Drugi deo ove moje potresne priče su događaji koji su završeni
tragično.
Kao što sam rekao, tri i po godine upotrebljavani smo kao
živi štit ispred muslimanske vojske.
Linija razdvajanja je išla daleko
samo stotinjak metara.
Ja i otac smo morali da izađemo na čistinu i da
pomeramo liniju napred kopajući na brisanom prostoru.
Dva dana posle
Dejtonskog sporazuma poginuo mi je otac Aleksa kopajući bunker.
Bio
sam daleko od oca desetak metara.
Pritrčao sam, a on je samo uspeo
reći: "Sine, čuvaj sestru i majku! " To su mu bile poslednje reči.
Kada sam stigao kući i saopštio tužnu i tragičnu vest sestri i majci, one su počele da vrište.
Sestra je pala u nesvest, a majka se ukočila.
Sestra nije dolazila sebi i pshički je popustila, jer ju je očeva smrt više nego teško pogodila.
Ona je bila očeva ljubimica.
Svakim danom je sestri bilo sve lošije, pa smo je prebacili u bolnicu.
U bolnici su je zadržali i po puštanju iz bolnice su naveli da joj je potrebna tuđa nega i pomoć zbog nastale duševne bolesti.
Lekovi su bili skupi, a mi nismo imali novaca, pa smo morali prodati nameštaj i tehniku gotovo za džaba, da bismo kupili te lekove i sahranili oca Aleksu.
Posle sahrane nakon sedam dana otišli smo na groblje u Hrasnicu, gde smo oca sahranili, i tamo smo zatekli grob bez obeležja i cveća.
Sve je odneseno.
Majka je od tada u teškoj depresiji, i kada sam izgubio oca, kao da sam zauvek izgubio i majku.
Hiljadu strana bih mogao pisati.
Neka ovo bude dovoljno za
pokretanje postupka kojim treba da se razjasne zločini nad nedužnim
ljudima, kao što je slučaj sa mnom, mojim pokojnim ocem, sestrom i
majkom.
Nadam se da je pravda dostupna i dostižna.
U svom pismu Ratković traži obeštećenje za sebe i porodicu u visini od
300 hiljada evra, opravdano ističući "da ne postoji čovek koji bi ne
znajući da li će preživeti pristao za ovu sumu novca da prođe kroz šta
smo mi prošli".
Zagor Tenej : Darkwood
19512
19.11.2008
Dreser Pasa
Namjera nije dokazivati Tvoje zločine jer o tome je skupljena debeeela dokumentacija.
Uostalom, Ti si već trabunjao prije godinu dana na ovom forumu o čistoti svoga lika i djela.
Stvar koja Ti ide na ruku je to što tzv.
Sud BiH i Tužilaštvo BiH procesuiraju i sude isključivo Srbima, dok Tvoj, Dudakovićev i dosijei ostalih Alijinih satrapa počivaju u miru fioka.
Poenta je da čitalac redova vidi putanju uspjeha individue koja je u normalnim uslovima dogurala do kerovođe, a nakon "demokratskih" promjena meteorskim stazama mijenjala zvanja: Gorila-major-brigadir-pukovnik-general-političar-gazda-tajkun-đellešanuhu! Sve preko leševa, šehida, invalida, suza, krvi, znoja.
Dokle i kako ćeš, zna "Onaj Odozgo".
A negdje u džehenemu se na laganoj vatrici krčka u kotlu vodica.
I čeka na Tebe!
:
19509
19.11.2008
Odgovor: Tko je Fikro Prevljak
Pozdrav,
Gomila neosnovanih navoda, lupetanje "s' brda, s' dola"!
Ako neko može konkretno navesti, gdje su to bile te "javne kuće" i tko je to bio zatvoren u te "kućne pritvore" u Hrasnici! ? Crno na bijelo??? Lupetanja ovakve vrste se ne "pikaju"!!!
Da bilo šta od toga ima, bar bi jedan od tih "deset istražiteljskih timova" u Hagu pronašao neki od tih "strašnih zločina" na "nedužnom srpskom stanovnistvu" i podigao optuznicu protib mene!
Što se tiče privatne imovine i "bogatstva"...
zaradilo se pošteno! Malo radi, malo kradi, malo i Bog daje.
Očekujem konkretne podatke i dokaze o zločinima u Hrasnici pod zapovjeništvom Fikre Prevljaka???
Čekam odgovor
Fikro
Au, "rođo", ala ga ti nalupeta! Pa ti si neki pravi vjernik.
Nakrao si više nego predratni magacioneri u Sokocu.
Nego, reci mi ko ti nauči te kerove da kucaju po tastaturi.
Za tebe znam da si nepismen.
Ima jedan, takav kao ti, na Sokocu, hoće da se "prikači na ajternet" pa i njemu treba ker da mu kuca na tastaturi.
Zagor Tenej : Darkwood
19480
18.11.2008
Ko je Fikro Prevljak?
Jedan od čelnika u Izetbegovićevom planiranom teroru nad Srbima (u duhu njegove Islamske deklaracije ) bio je svakako predratni milicioner i dreser milicijskih pasa Fikret Prevljak.
Kasnije je postao Izetbegovićev telohranitelj, a potom je i jedan od najaktivnijih članova Izetbegovićevog Kriznog štaba za opštinu Ilidža.
Zajedno sa Enesom Zukanovićem, Amirom Šabovićem i Huseinom Mujanovićem organizuje prve zatvore za uhapšene srpske civile, uz kućni pritvor kao jednu od svojih originalnih "dosjetki".
Drugi opskurni zločinci poput Mustafe Gegaja, Suada Dedovića Čike, Hame Lokvančića Brile i Mirsada Sarajkića Kube bili su zaduženi za "funcionisanje" javnih kuća, "organizovanih" za udovoljavanje "potrebe" komandnog kadra Izetbegovićeve IV (104.
viteške)motorizovane brigade.
Fikret Prevljak, nekadašnji komandant 104.
viteške motorizovane brigade i 12.
divizije Prvog korpusa Armije BiH, aktivan je kao vijećnik SDA u Općinskom vijeću Ilidža (OV).
Bavi se i privatnim biznisom.
Najbogatiji general Armije BiH danas je Fikret Prevljak.
Prijeratni milicioner, dreser službenih pasa, ratni gazda slobodnih ilidžanskih teritorija, a u skladu s tim i butmirskog tunela, poratni je vlasnik motela "Palma" i restorana "Orahovica", na pola puta između Konjica i Jablanice.
Restoran "Orahovica" Prevljak je kupio prije dvije godine i renovirao u vjerovatno najluksuzniji objekat na putu od Sarajeva prema moru, sa plažom na koju se može smjestiti 250 kupača, restoran i pet soba.
Prevljak je jedan od nekolicine generala Armije BiH koji se bavi privatnim poslovima.
Jedan od deset istražiteljskih timova u Haagu godinama se bavio zločinima počinjenim nad sarajevskim Srbima u naseljima Dobrinja i Hrasnica.
Prema nalazima ovog haškog tima, najodgovornije osobe za likvidacije Srba u ova dva naselja su komandanti tamosnjih armijskih snaga, general Ismet Hadžic (Dobrinja) i Fikret Prevljak (Hrasnica).
: Srpska
19094
26.09.2008
RE: Za gospodina Savića
Nisam siguran da li se raspitujete o Nadi Đurić koja je radila u pošti i njenoj Branki? One su živjele na Grbavici.
Ukoliko se radi o toj porodici, nažalost vihor rata nisu preživjele.
Branka i Nada Đurić nisu upisane na spisak "Sarajevske klaonice Srba".
Može li neko pobliže napisati kako su nastradale/poginule.
Unaprijed zahvalan!
Xp 99 :
17775
27.04.2008
Zna ona
Kad neko sopstveno mišljenje izgradi na onom što čuje od drugih i isto primi kao istinu onda i ne ispadne ništa osim gluposti.
Tetak je u svom strahu plašio tazbinu šahbazom zvanim JNA koju je izbrukao kao i većina onih što su lagodno živjeli dok se aktivnost svodila na postrojavanje preplašenih regruta a kad su trebali pretočiti znanje u djelo pobjegoše glavom bez obzira ili kao Jovo Divljak bjehu ikebana među zelenim ljiljanima.
Nekakav Repo (uz to pošteniji od Slavuja) kao pas slagao maloj da srpska policija tretira svoje po principu mobilizacija ili strijaljanje! A ona još to ne zna.
Mržnja satkana iz proglasa gebelsovske alijine televizije, heglena besposlenih mahaluša pa još potvrđena od strane pokojeg Repe ili kakve jajare ližisahana šiba iz "zlatne doline" i zelenih meraja kao opomena svima koji razmišljaju o nekakvom "suživotu".
E takvi bi još i da se sa Slavujem prepiru.
Puni argumenata k'o g..
no vitamina.
A bolji je i Repo od Sandžaklije iz Bijelog Polja.
Cccc Cccc : Beograd
17453
23.03.2008
Samo da se ne zaboravi!
Da ih je dopalo ne bi srpsko uvo ostalo u BiH.
Gdje ih je dopalo tu su nas i pobili.
Bez uvrede.
Ako lažu svijet zašto lažu sebe.
Bez uvrede za dobre ljude.
Zeljko Tomic : Sokolac
15819
06.11.2007
Stravično ubistvo Dragana Popovića
Poseban dio izvještaja haških istražitelja u slučaju Srednja Bosna odnosi se na tretman zarobljenika i ubistva u logoru Orašac.
Jedan od slučajeva je ubistvo Dragana Popovića 20.
oktobra 1993.
godine.
U ovom selu je postojao logor koji su čuvali kako bosanski tako i strani mudžahedini.
Logor je postojao od 15.
oktobra do kraja decembra 1993.
godine.
Mudžahedini su odvodili civile iz Travnika u ovaj logor.
Među odvedenim bio je i Dragan Popović koji je, prema svjedocima, prošao jako težak tretman.
Svjedoci su govorili da su čuvari, pripadnici Trećeg korpusa, pored ostalog u nekoliko naleta tjerali zatvorenike na oralni seks.
Dana 20.
oktobra 1993.
godine mudžahedini su izveli četiri zatvorenika iz ćelija, uključujući i Popovića, i odveli ih iza baraka.
Poredali su ih u dvije linije, a oko 50 vojnika u maskirnim uniformama formiralo je krug.
Zatvorenici su bili poredani oko svježe iskopane rupe u zemlji.
Mudžahedin je dohvatio Popovića i odsjekao mu glavu.
Komandant mudžahedina natjerao je druge zatvorenike da ljube čelo i usne na odsječenoj glavi Popovića.
Potom su dvojica zarobljenika bili prisiljeni da sahrane tijelo.
Slobodna Bosna, broj 375
Daniel Dimitrov : Beograd
15689
30.10.2007
Bratunac
Pozdrav iz Beograda za svu moju braću sa kojom sam ratovao 92-95.
Objasnite tim poturicama da smo na Zagonima 92.
godine videli sva njihova zverstva i da posle toga ne očekuju milost.
Oko za oko, zub za zub.
Misdongard Betolngar :
15422
20.10.2007
Eurosmailagich
Nije to baš tako.
Jedno je ta vaša jadikovka za Evropu a stvarnost je drugačija.
Crkve ste rušili, to je nesporno.
Npr.
crkva na Nišićima je zapaljena, porušena i to u vrijeme kad ste sa svojim trupama došli da pljačkate i palite poslije Dejtona.
To je ta vaša država koja bi u Evropu.
Sa sve Abu Hamzom, Barbarosom i drugim fundamentalistima.
Ti si već utekao na ti - onlajn i možda i vjeruješ u to što pišeš.
Od bratstva-jedinstva nema više ničega, otišlo je među ine utopije.
Zajedno - nema šanse.
Sami idite gdje god hoćete, u smjeru Pakistana, prema Vođi, ili dođavola...
Oganj Strasni : Soklac
14872
25.09.2007
Zeljko Markovic
Gledam ovu stranicu i vidjeh pitanje ko je ubio Željka Markovića.
To me podsjeti me na dan kad se to desilo.
Baš me interesuje da li neko zna nešto više osim podataka iz izvještaja onih bijeda iz SUP-a.
Svi znamo ko radi gore.
:
13931
29.07.2007
Ratni zločin - ubistvo
Rundić (Budimira) Zoran, rođen 1967.
godine, inače sa Sokoca, bio nastanjen u Sarajevu, nije nestao 4.
10.
1992.
godine, već je 4.
10.
1992.
godine ubijen.
Iz stana ga je izveo i ubio Alija Kapo sa Stjenica, opština Rogatica.
Alija Kapo bio je nastanjen u Zenici, a sada živi u Buljakovom Potoku u Sarajevu.
Niko :
13568
03.07.2007
Durak je samo jedan od mnogih koji su ubijali po Čemernu, sta je sa kumom ubijenog Milenka Trifkovica?
Branka :
13501
27.06.2007
za Željka Tomića
g-dine Željko,
vezano za Ljeposavu Kokot gdje mogu da Vam ostavim sve tačne podatke koje ste naveli da trebaju, vezano za njeno stradanje.
Jeli u ovakvoj poruci ili na neki Vaš e mail.
Pa najbolje je da mi posaljes email.
Nažalost, jos nisam zavrsio forumu za unos podataka, pa ne mozes da to uradis direktno u bazu.
Molim te na napises:
- Ime (ime oca) i prezime osobe
- Datum rodjenja
- Mjesto rodjenja
- Datum ubistva
- Adresa i Mjesto ubistvar
- Osumnjicene osobe
Dio koji slijedi je privatan i nikada nece biti objavljen javno:
- Podaci najuzeg clana porodice (ime i prezime, broj telefona, postanska adresa i mjesto prebivalista).
Bilo bi dobro imati i email od ove osobe.
Ovi podaci ce biti dostavljeni MUP-u Republike Srpske i Komisiji za ispitivanje zlocina nad Srbima na podrucju grada Sarajeva.
Misli da je krajnje vrijeme da se istina dozna!
Unaprijed zahvalan! Željkoo Tomic.
P.
S.
Moj email je slavicnetŽhotmail.com.
Branka : Bijeljina
13487
25.06.2007
Kokot (Milan) Ljeposava
Na spisku nastradalih Srba u Sarajevu, pod rednim brojem 125 vodi se kao Kokot Ljubica, a pravo ime koje treba da stoji je KOKOT (MILAN) LJEPOSAVA, rodjena 1927.
ubijena u svom stanu malokalibarskim metkom.
Radi se o mojoj tetki!
Branka, hvala ti što si se javila.
Medjutim, ovo mi nista ne znaci ako ne ostavis svoje ime i prezime, kao i telefon i adresu blize rodbine na koju MUP RS moze dobiti dodatne informacije i potvrdu.
Takodje je bitno da se potvrdi i mjesto i datum smrti, jer mozda je u ovom ratu nastradala jos neka Kokot Ljubica, tj.
mozda se ne radi o istoj osobi.
Dragan : Bg
13361
17.06.2007
Sarajevo 1995
Da li neko nesto zna opsirnije o muslimanskoj ofanzivi zapocetoj 15.
jula 1995.
godine na kojoj je alija spremio 5000 plasticnih vreca, i kako su nasi mogli da zaustave napad.
:
13296
13.06.2007
Zločini muslimana na Sokocu
Sokolačka opština tokom rata nije imala borbenih dejstava, ali zločini nad Srbima od strane muslimana su se dešavali.
Ispričaću o tim zločinima u selu Cvrčićima i Poretku.
Da ništa nije slučajno i da ništa u zaborav ne može pasti, govori događaj koji se ovih dana desio u sokolačkom šumarstvu.
Dana 7.
6.
2007 godine u zgradu sokolačkog šumarstva došli su mještani susjednog sela, radi ličnih poslova.
( Imena neću spominjati, radi njihove lične bezbjednosti) U kancelariju, u koju su ušli na radnom mjestu sjedio je Vlajko Lukić, šumarski tehničar i radnik šumarstva više od 20 godina.
Tog dana, 7.
6.
2007 godine, bila je 14 - godišnjica od ubistva njegove majke Ilinke, rođene 1942 godine, babe Zorke, rođene 1907 godine i komšinice Grujić Branke, rođene 1931 godine, kao i ranjavanja retardiranog brata Radenka.
To jutro, prije polaska na posao, zapalio im je svijeće.
Vlajko nikada nije tačno znao imena zločinaca.
Kada je ugledao mještane susjednog sela, u njemu je progovorila bol.
Tražio je od njih da priznaju gdje su bili tog dana, prije 14 godina i da li su učestvovali u ubistvu njegovih.
Zatečeni i uplašeni, pravdali su se da oni nisu.
Jedan od njih je rekao je da ne može više nositi teret na duši i da zna ljude koji su učestvovali u ubistvu Vlajkovih.
Pa je rekao:
"Ljudi koji su tog dana (7.
6.
1993 godine) upali u selo Poretak i izvršili navedena ubistva, počeli su napad u 18, 00 časova.
Znam sigurno da su ovi bili:
Oruč Ahmed, zvani Ćabe,
Babić Ismet, poginuo,
Mujanović Ismet,
Milavica Hamdija,
Babić Hasan,
Oruč Nijaz.
Nadređeni su im bili: Danijal Grbo, komadant sokolačkog bataljona, Bajrić Meho, načelnik jedinice (prije rata bio komandir Stanice policije u Sokocu ) i Selimović Fuad, komandir specijalne jedinice policije zvane "Laste".
Vlajko je sumnjao i na jednog od njih.
Taj mu se pravdao da nije bio taj dan na Poretku.
Pitao ih je o mučkom ubistvu šesdesetogodišnjeg Jovana Sekulića iz Cvrčića, radnika šumarstva, koji je zvjerski zapaljen i kastriran 18.
8.
1992 godine i osamdesetogodišnjeg starca Sava Sekulića.
Jedan iz grupe je rekao.
"Jovana Sekulića ubio je Hakija Bulbul", a drugi je dodao da je sa njim bio i Hožbo Nedžad.
Po ubistvu su otišli u selo Bjelasoviće, odakle je Hakija oženjen.
Kada je ispričao da je ubio Jovana, imao je problema sa mještanima sela, a posebno sa Ramom Hamzom.
Jovana su svi znali i poštovali.
Jovan se nikada nikome ni za šta nije zamjerio.
Bio je dobroćudan, vesele naravi i rado viđen u svakom selu.
Vlajko ih je pitao i o Jovanu Keloviću iz okoline sela Poretak, koji je 23.
5.
1993 godine, 15 dana prije ubistva njegovih odveden.
Nikada se ništa o njemu ne zna.
O njemu ništa nisu znali reći.
U drugoj polovini mjeseca juna 2007 godine, Vlajko Lukić je saznao je, ko je pored nabrojanih u "Zločini muslimana na Sokocu", dana 7.
6.
1993.
godine u selu Poretak, učestvovao u ubistvu njegove portodice.
To su:
Hrnjić (Hasana) Sejo sa Borovca,
Milavica Fuad sa Pustosela, zamjenik Fuda Selimovića,
Sin Mujanović Ćamila iz Šahbegovića,
Sin Hajdarević Asima iz Šahbegovića,
Neki od Drinjaka iz Meljina,
Jedan od Vrabaca,
Selimović Samir iz Rijeća, koji je kod Vlajka dolazio u kancelariju, prije nego što je saznao za ove podatke.
Svi nabrojani bili su pripadnici Specijalne policije zvane "Laste".
Sada je većina njih zaposlena u policiji.
Glavni vodič za kaljinska sela, pa i za Poretak bio je Mujanović Ismet, bivši sjekač sokolačkog šumarstva, koji veoma dobro poznaje teren.
:
13247
12.06.2007
Protest za zlocine
Tacno! Dok dijete ne zaplace, mama ne da sise.
Zato da se neskupimo? Kada Balije rokcu za Srebrenicu, mi imamo vece pravo za Graoviste, Čemerno, Pofalice, Bradinu, Kazane...
:
13223
09.06.2007
Zločini nad sarajevskim Srbima
BANJALUKA - Savez udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica Republike Srpske pozvao je nadležne institucije da preduzmu neophodne aktivnosti da počinioci zločina nad sarajevskim Srbima budu kažnjeni, te da se utvrdi konačna istina o stradanju srpskog naroda u Sarajevu, a njihova stratišta da se dostojno obilježe.
U saopštenju predsjednika Saveza Milijane Bojić, povodom 15.
godišnjice zločina koje je nad srpskim stanovništvom u opštini Vogošća počinila Armija BiH, podsjeća se da su tom prilikom na najmonstruozniji način pobijeni srpski civili, mještani koji su bili starosjedioci na prostoru Grahovišta, Orlića, Pofalića i na brdskom prevoju Žuč.
"Tokom ove bitke, koja je trajala tri dana, na najsvirepiji način pobijeno je više od 40 boraca Vojske RS, a neki su zarobljeni i odvedeni u logor žViktor Bubanjž u Sarajevu, kojim je upravljao čuveni kriminalac Ismet Bajramović Ćelo" - navodi se u saopštenju.
U saopštenju se naglašava da su porodice civila i boraca VRS čiji su najmiliji stradali na području Žuči i Pofalića ogorčeni što mnogi nestali još nisu pronađeni, niti počinioci zločina kažnjeni, premda se zna da su te zločine počinili pripadnici Prve i Druge viteške brigade Armije BiH u kojima su ratovale i "neke poznate ličnosti iz današnje aktuelne vlasti u BiH".
Gromovnik : Republika Srpska
13190
07.06.2007
Licemjer
Licemjernije nesto nisam procitao u poslednje vrijeme ni na balijskim forumima........
E cuj ti njega, njegova sestra nije imala cokolade za vrijeme rata.
Strasno! Deset dana necu moci oka sklopiti zbog toga....
Ne znam da iko moze biti toliki licemjer, kukati i prenemagati se kao balije.
Kako, jado, mozes spominjati cokoladu pored svih onih zrtvi na Čemernu, Grahovištu, Pofalicima, Kazanima, Silosu i stotine ostali stratista sirom Bosne i Hercegovine.
:
13188
07.06.2007
Zrtve rata
Samo mi jos duguje odgovor sta bi s njegovim komsijom Bozom Zerajicem?
Na koga su djecak od 15 godina u svojem stanu na Alipasino polje i njegova sestra bili agresori?
Ili ona lijepa djevojka iz Svrakinog sto je radila u SDK, sto su je njegova braca silovala, pa katranom polili i zapalili?
Ili ono malo dijete iz Pofalica, sto su za zid bukvalno zalijepili?
Ili,....
jos 8000 srpskih baba, djedova, i sitne djece, samo iz Sarajeva, pa sad njihove kosti pocivaju pod nisanima u Potocarima?
:
13183
07.06.2007
Oko za oko, zub za zub
Oko za oko, zub za zub.
Bice ubrzo, ako Bog da.
I Gospod rece: "Gnev je moj i osveta je moja, ja cu vratiti".
Kad budemo Oricu celjad pekli na raznju kao sto je on onu djevojku od 19 godina pekao, i kada sa jataganima sa karte izbrisemo sve i jedno tursko selo, kao sto on zbrisa Kravicu, a njegova braca Grahovište, Čemerno, Pofalice, Bradinu....
onda ce pravda da bude zadovoljena.
Dzaba vam Balije:
Onaj zeleni tamic sto je redovno prevozio srpske leseve na smetljiste u Buljakov potok
Ovi okupatori koji ce se, ako Bog da, ubrzo o svom jadu zabaviti
One kamionske gume sto ste palili na srpskim lesevima u Kazanima
One peci iz Vase Miskina
Sve cemo to lijepo naplatiti i to sa zateznom kamatama, kao u svakoj civilizovanoj zemlji.
A vas balije sto pece istina, da ste nesposobni ljeba jesti, dok vam neko drugi do usta ne donese, to je druga stvar.
Lagali ste o progonu, cifre kazu drugacije.
Bulaznite o pokoljima.
Ne ide vam to u prilog!
Zna se da su se prvi pokolji desili u: Sjekovcu, preko Grahovištu, Pofalicima, Bradini i Čemernu.
E, sada je druga stvar sto ste onijem glinenim golubovima na Žuci i Zlatistu, slagali da su nekakvi labudovi i laste, pa morase raskomadani i prepeceni da leprsaju nebu pod oblake.
Valjda nijesu znali da procitaju onaj svrakopis oko vrata sto im odza kžo obicnim govedima sveza.
Ne znam sto ulema ne nakaci na prsa svoj svrakopis, pa da zajurisa na srpski tenk? No, i sad nesto oce, pa skici k'o krme u vreci.
Neka bira mjesto za megdana.
No, balije, barem vi, koji ste daleko do alijinih veabija i odza, koji ste vidjeli pitomi svijet, umjesto svadje s nama, procitajte ko ste i okle ste, pa se vrcite vjeri pradjedova, i krstite se vodom, da nas nasa ruka ne krsti u krvi.
Dani osvete su blizu.
Jastreb :
13147
05.06.2007
Zlocin bez kazne
Potresni film (72 Mb), dial-up korisnici interneta ovaj fajl tesko mogu preuzeti, dok adsl i korsinici bezicnog.
net-a mogu isti preuzeti za manje od pola sata) o Alijinoj "demokraciji" u okolini Srebrenice, koji mozete preuzeti ako kliknete odje a zatim kliknu na link "Zlocin bez Kazne".
Pa neka alijini spijun "pinky" i "zlatan", nesto kazu.
P.
S.
Mladjim i osjetljivim osobama ne preporucujem otvaranje ovaog fajla.
Jastreb :
12980
28.05.2007
Mozda su i oni zlocinci?
Najzad smo ovog balinskog špijuna satjerali uza zid i ostavili bez argumenata.
On, kao i njemu slični ovo radi po odžinim mađijama a ne za pare jer svoju pamet i nema.
Oni i karikature "Muameda" smatraju poučnim tekstom.
No, njega treba prvo u najlon kesu, pa onda 100-150 metara u dubinu zemlje zakopati, da istu ne otruje.
Nije mi odgovorio za Boža Zerajica, koliko ima na krovu ukopanih tenkova i haubica?
Neka objasni i za ono dijete što je Kruško bukvalno zalijepio za zid u Pofalićima.
Da i ono nije bilo tenksita ili snajperista?
Ili, ona djevojcica od jedanaest godina, koju ste za 4-5 dana, preko 200 puta silovali, pa je nakon toga na VMA od straha izludjela i ona, i ono nesrećno dijete što je rodila.
Ona je vjerovatno bila pilot SU-27.
No, balija, iako si fizički daleko od moje ruke, mogao bi i ti da ispitaš Njutnove zakone gravitacije, ka što ste bacali one nesrećnike na Alipašino polje.
Najbolje ti je da ohladiš od ovog foruma, da se i biološki ne bi ohladio.
Sarajlija : Zapadna Evropa
12927
26.05.2007
Pokojni Memo Kovacevic
Sjecate li se 1992.
godine, kada su muslimani zarobili pokojnog dr.
Mema Kovacevica iz Sokoca.
Ne znam mu ime, samo nadimak.
Prikazivali su na televiziji kako su ga uhvatili, postoje zapisi o tome.
Djecak koji je u zaostao u razvoju, zavrsio je specijalnu skolu u Sarajevu.
Na sarajevskoj televiziji je ga prikazivali kao, lafo, koljaca pitara.
Neka vas je sramota Turci! Decko nema nikoga da pita za njega, pa bi zamolio Slavuja ako zna o tome nesto da objasni a ja cu mu u potpunosti ispricati sve o ovoj sceni i nemilim dogadjajima.
Imenovani je stanovao u ulici Milanka Vitomira u Sokocu, bio je nas drug jer nije uopste imao meru.
Mogao je da pojede 40 baklava u Enverovoj slasticarni.
Iz razgovora sa jednim momkom koji je bio zatvornik u Centralnom zatvoru u Sarajevu, sam saznao da je njegovo ime i prezime nasao urezano u sperploci od vojnickog kreveta.
Ima mnogo toga samo polako, tiha voda brege lomi!
Ako se ne varam, pogrijesio si u nadimku.
On se zvao Neno, a ne Memo.
Ako mislimo na istu osobu, ja sam sa Nenom bio dobar, javljao mi se na ulici.
Ponekad bih mu i kupio neku limunadu, ili sampitu.
I ja bih volio da znam detalje, sta se sa njim dogodilo.
Kao kroz maglu se sjecam te price o njegovom zarobljavanju, ali nista vise ne znam o njemu
Jastreb :
12922
25.05.2007
Re: Masovna grobnica
Balija:
prvo ti ja naćurim kravu koja te je otelila, a onda da pređem na konkretne stvari:
Usr'o si se za 20-30 balijaća na Romaniju, jer se bojiš da i ti možeš završiti u najlon kesu.
Zašto ne spomeneš Kazane, gdje je bačeno 100 puta više (preko 3000) Srba koji su najzvjerskije mučeni (navodim samo slučaj Lavriv), gdje je sve i jedan leš razdvojen od glave, da se glava baca u jednu jamu, a trup u drugu jamu.
Kad se nakupi odredjeni broj leševa, onda se na iste bači kamion starijeh guma pa se isti zapale, a potom se nabaca kamion smeća, kamenja, i sl....
i tako 4-5 slojeva da se mnogi od tijeh nesrećnika nikada ne mogu dostojno sahraniti.
Pa kad zapalite posmrtne ostatke ovijeh mučenika, onda kamerama snimite isto pa čitavu svijetu slažete da su "ćetnici" s Buloga napali "Jarćedole".
Dalje, što se tiče vašijeh žrtava, ko vas je ćero da s odžinim švrakopisima na prsima jurišate na srpske tenkove.
Pošto si turski špijun možda se sjećaš ovog razgovora:
"Halo, Sefere, halo! " ż čuju se izbezumljeni uzvici.
"Sefere, čuješ li me? Hitno nam pošalji pet stotina vreća za mrtve! "
Sefer jedva zadrža slušalicu u ruci.
Izgubi dah i promuklo izgovori:
"Pa odnijeli ste dvije stotine vreća! "
"More, pićka ti materina, pošalji mi odmah još pet stotina i sve bolnice isprazni za ranjenike! Mobiliši tri stotine vozila i pošalji ih prema Žuču.
Blokiraj saobraćaj i obezbijedi prolaz ulicama.
"
Pa prema tome, ako ti nerođeno dijete sa Čemernog smatraš legalnom vojnom metom da se krampom iz majke iskopa, kako onda ne smatraš istom one majmune koji kidisaše na vjekovnu zemlju Mijatovića, Glavonjića, Krajišnika, Lemeza (čije brdo sada zovete ćuprilićevom ulicom), Vladušića, Sikiraša, Bunijevaca.............
Dalje, što reče za onu glupost u Visokom.
Da se Tvrko nije krunisa u onu osmanagićevu piramidu?
No lijepo svijetu recite zašto je napravljena ta halabuka oko piramida i zašto je iz temelja iskopana robna kuća, no da se sakriju djela vaše "demokracije" baš u momentu kada je formirana komisija za istraživanje zločina na Srbima u Sarajevo i okolinu.
Još moram da dodam i ovo:
Pošto si nedostojan spomenuti ime Svetog Save(slava mu i milost), da ti rečem da je Ribnica, podgoričko naselje rodno mjesto Simeona Mirotičivago (slava mu i milost) i da je On, svom djetetu Rastku (Svetom Savi) dao Travuniju, Zaholmiju i ostale ercegovačke oblasti na upravljanje, pa prema tome nidje u te spise ne ima tvoga Alje Izmetbega, ili onog visočkog vanzemaljca Osmanage, koji prekopavajući srpske masovne grobnice lasnira priče o piramidama o kojim ni đeca ne vjeruju.
Dalje, što se tiče zločina, ti reče da ta vaša jagnjad idu dobrovoljno na klanje u haški kazamat.
Pa što ne ode Dudaga za Viskou Krajinu, đe imaju neoborivi dokazi, ili tvoj radni kolega Murat Čutura, Enes Durak, Veid Odžić, no su i sada vama važni šarafi u vašoj špijun službi, pored toga što i u mup-u imaju zvanične funkcije.
Jastreb :
12894
24.05.2007
Re:Dada
samo da te ispravim, prvi zlocin se desio u Sijekovcu, drugi na Graovistu, a onda je se desilo Čemerno.
Treba insistirati i na nasu vlast pritisak izvrsiti, da se proces obavi u Hagu, da se citavoj planeti konacno kaze citava istina, jer da zlocincima sude njihovi nalogodavci, je vise, no ironicno, ono pas, a ono mu brat, ili kako jos narod rece "vrana vranioci ne vadi".
A sto se "Zlatana" tice, moze on mene drzat nisko, ja mu ne branim, no, nek samo prije toga ruke opere.
Jastreb :
12888
24.05.2007
Re: Masovna grobnica
Balija
sreca tvoja sto se i ti nijesi tu zatek'o.
I tebe bi spakovali zajedno s tim balijanerima, svakako volis Romaniju.
A reci mi kakav je grijeh nosio Bozidar Zivkov Zearajic, djecak od 15 godina kog ste iz stana u B fazi na Alipasinom Odveli su ga 14.
05.
1992.
godine u "nepoznatom pravcu", pa se sada vjerovatno nalazi ispod nisana u Potocarima.
I moja ti je preporuka, da bjezis s ovih stranica, jer je baijama i psima pristup ovdje zabranjen.
Sta ima jedan ratni zlocinac, sestric balijskog pukovnika da sunja po srpskim stranicma? Sta si htio reci, rekao si 1992 godine.
Ako si se pokajao, onda idi u crkvu u Pofalice, od koje ste pravili javni klozet, a svesteniku glavu odsjekli i na crkveni zid istakli, okaj grijehe pa se vrati vjeri pradjedovskoj, pa da onda skupa udarim na vehbije, te da ih proceramo mimo Anadolije.
Zlatan : Sarajevo
12860
22.05.2007
Juka Prazina
Radi objektivnosti i potpune istine, želim da kažem sljedeće:
Juka Prazina je ubijen u Belgiji od strane njegovih najbližih prijatelja - lopova kojima je dosadio Jukin teror a to nema nikakve veze sa eventualnim likvidiranjem od strane ljudi poslanih od strane ABiH, MUP-a ili bezbjednosti.
Mušan Topalović - Caco je uhapšen 23.
10.
1993 a ne 1992 u akciji "Trebević" nakon koje je i likvidiran a telefonski je razgovarao sa Jusufom Pušinom a ne Alijom Izetbegovićem.
Samir Kahvedžić - Kruško je ubijen od strane Zukinih boraca na Igmanu.
Davor Matić zvani Mišo Žmiro je ubijen od stane poznatog lica koje je nakon ubistva u stanu na Otoci pobjeglo na Grbavicu.
To su tačne informacije a neću da se upuštam u kvalifikacije njihovih djela ili zlodjela.
Zoran Mirkovic - Mirke :
12833
18.05.2007
Svako za se' travu pase
Nisam sa tobomu direktnom kontaktu i diskusiji ali pomno pratim sta pises i kakve gluposti valjas.
Iskreno mislim da imas malo 'ljudskog' u sebi, ali da ti je ipak zvijezda vodilja tvoj islamizam i ostala ekstremna propaganda koja polako ispira ili je vec isprala vase male zakrzljale mozgove.
Ni tvoj nije daleko od totalne ispransti!
Samo da ti objasnim i malo otvorim oci.
Kao sto ti je vec neko probao objasniti Srbi nisu izgubili ovaj rat vojnicki, nego politicki.
Da smo mi imali odvezane ruke i slobodu da radimo sta smo htjeli i kako smo htjeli, kao sto ste to vi vasi 'jarani' Hrvati radili, ti sada moj Zlatane ne bi komunicirao sa nama iz 'tvog' Sarajeva (eto ti ga) nego negde iz Teherana, Istambula...
itd.
Bili bi vojnicki zgazeni kao obicna slina, ti to znas i svjestan si toga 100% jer vidim da si malo 'potkovan' sa informacijama i sam izjavljujes da nismo bili ravnopravni.
Da smo imali politcko odobrenje za to, mogli smo imati cijelu Bosnu 'zavrsenu' za 7 dana.
Isto kao sto je Tudjman 'odradio' Krajinu.
Prema tome okreni se i bavi se malo problemom 'sta ce biti' a ne sta je bilo, jer 'sta je bilo' ne mozemo ni ti ni ja ni bilo ko promijeniti a 'sta ce biti', mozemo! Nasi 'ravnogorci' koje ti mrzis i poredis sa vasim 'vehabijama' su samo-rijesen problem.
Vecina ih je umrlo ili su dovoljno stari da su tu negde.
Mladi se veoma malo (skoro nikako) pale na tu foru.
Vi imate problem unutrasnje prirode koji ce polako poput raka da vas pojede.
Kako niste svjesni, i kako ste toliko glupi, da ne vidite da va vasi 'jarani' sa zapada 'trpaju na suvo' (bez vazelina).
Kada ste im trebali da razbiju SFRJ i naprave pizdariju na balkanu bili su vam 'jarani'i obecavali kule i gradove.
Nisu vam objasnili da ce te kule biti od karata.
Sada kada im vise ne terebate, e onda daj da vas uklone, a jedini nacin da to urade bez direknog mijesanja je sistem vec svima dobro poznat 'zavadi pa vladaj'.
Kako ti kazes 'vehabije su nus-proizvod...
'.
Toliko ste plitki da ne shvatate da oni nisu 'nus' proizvod nego definitivno pazljivo planiran proizvod zapada i vasih nekadasnjih saveznika i 'jarana' radi njihove lakse kontrole.
Sjedi pa malo razmisli, iskreno mislim da si inteligentan covjek i da bi trebao da upotrijebis svoju pamet u nesto korisnije a ne 'rekla-kazala'.
Sta je Srbima vrijedelo toliko 'dzabno' naoruzanje?
Scenario: Mi jednu granatu, vi zaplacete ispred pravih ljudi na pravom mjestu, mi dobijemo citavu eskadrilu NATO aviona.
I ti sada pricas o ravnopravnosti!!!! Nemoj molim te! Ako nisu bili avioni i bombardivanje, bile su to kojekakve politicke ucjene, prijetnje itd.
Pitas li se zasto Hrvatska nije nikada 'popusila' nista za Krajinu?! Mozda zato sto smo bili ravnopravni??? Moguce je! Da smo mi plakali i cmizdrili kao p...
onoliko koliko ste vi to radili ne bi se ovaj rat zavrsio onko kako jeste.
Postoji samo jedna stvar u kojoj se slazem sa tobom (ukoliko si ti iskren u tome), a to je da ne podrzavam ubice, silovatelje,...
itd.
Svi su radili jade i gluposti u ovom ratu.
Svi su to radili pod izgovorom 'osvete' necega ili nekoga sto su 'oni meni(nama) prvi' uradili.
Sta je strije, kokos ili jaje?
Nema svrhe raspravljati, najbolji je onaj sistem: Svako za se' travu pase.
Pozdrav!
Aco :
12749
15.05.2007
Sarajevski zlocini
Sta da rade oni Srbi kojima su u Sarajevu pobijene čitave porodice?
Kako oni da se vrate i gledaju ubicama svojih najmilijih u oči?
Zašto više pljuvati pa lizati?
Neke stvari se jednostavno neće zaboraviti još vjekovima, a nemamo trenutno tako isključiv i čvrst idealizam kao što je to bio komunizam da bih nas mogao ponovo strpati u isti koš.
I muslimani su bili nečije marionete, isto kao i mi Srbi.
Posle "nečega" nema kajanja i zato treba svima da bude jasno da je nekome išlo u prilog da nas podjeli kao što i sada ide da nas ponovo sastavlja.
Ali Srbi su takav narod (valjda znaš ako si živio sa njima), zadrt i ponosan pa mu je draža ona njegova obaraština u Istocnom dijelu Republike Srpske nego stan na Čengić Vili sa pogledom na ubice njegove porodice...
Posmatra~ :
12176
06.04.2007
Oluja
O tom "redarstvenom" poduhvatu Sud u Hagu...
Više na: www.kurir-info.
co.
yu/arhiv/2007/april/06/V-03-06042007.
shtml
Posmatra~ :
12175
06.04.2007
Kazani
Ukoliko želite poći na stradalište....
prislužiti svijeće i okaditi tamjanom...
Pogledajte to mjesto stradanja vaših nedužnih
http//freesrpska.
org/gallery/displ...
p? album=2&pos=6
Gromovnik : Republika Srpska
12139
04.04.2007
Crkva na Pofalicima
Namjerno nisam juče naveo svoga ujaka koji je živio u Titovoj ulici i koji je ubijen 1994.
godine i ja sam preko Slobe Avlijaša i prote Voje tražio da se moj ujak pronađe i ekshumira.
Kada je došlo do ekshumacije u "Lavu" komisija je otkopavajući grobove pronašla obezglavljeno tijelo djeteta i metkom ubijenu ženu i ta ekshumacija je naprasno prekinuta i zabranjena, jer ipak nije lijepo da se sazna da dobri momci (musimani) su otkidali glave djeci i ubijali žene.
Ja još nisam pronašao svoga ujaka jer se vaši zločini perfidno zataškavaju i sakrivaju.
Samo mogu da ti odam priznanje za tvoju upornost da nama plasiraš te tvoje šuplje priče.
Na moju sreću niste svi takvi i ne daj Bože da ste svi takvi jer to nikako ne bi valjalo.
Ranije sam ti pisao da sam više puta bio na Kovačima i čaršiji i sasvim normalno razgovarao sa tvojim sunarodnicima (muslimanima) o svemu pa i o ratu.
Oni su sami kazali da je bilo svega i svačega ali da oni nisu smjeli sve i da su htjeli stati na put raznoraznim zlikovcima i kriminalcima.
Štitili su i pomagali Srbe koliko su mogli i smjeli.
Ko ne voli neka ne čita ovo, znam da rasprave nisu popularne ali ne mogu da dozvolim da mi neko baca pepeo u oči i pise 100% laži, neistine ili polu istine.
Gromovnik : Republika Srpska
12134
03.04.2007
Crkva demolirana 1992.
godine
Toliko si mi drag sa tvojim pisanjem i obozavam to sto govoris "istinu" sve sto si napisao je istina ali samo malo drugacija.
Na sajtu Srpske pravoslavne crkve lijepo pise:
"Sarajevo (Novo) Crkva Preobrazenja Gospodnjeg ż podignuta 1939.
godine.
Opljackana i demolirana 1992.
godine.
" Klikni ovdje za vise informacija.
Nije mi poznato dragi edice zasto tebe nisu pitali kada su ovo pisali, a popa Voju cu pitati zasto su na sajtu napisane "neistine" mada sam od njega licno slusao sve i svasta vezano za rat u Sarajevu.
A i ti ga mozes pitati na njegov telefon "протојереј-ставрофор Војислав Чаркић (тел.
057/373-360).
" Ovo je njegov broj sa internet stranice.
Nebi sada zamarao nikoga na ovome forumu sa pricom sta su prozivjele moje tetke i njihove porodice u Sarajevu, ali istine radi da ti pomenem jedan mali detalj u moru pakla.
Jedna je zivjela u Avde Jabucica a druga u Abdulaha Kaukcuje efendije (Lugavina,
Tortura i izivljavanje od dojucerasnjih "prijatelja" je bila ogromna.
Jedan primjer koliko ne postujete druge vjere: Mojoj tetki je majka umrla 93 godine i ona je pokusala da po pravoslavnim obicajima svoju majku ozali u crnini.
Iz njima samo znani razloga su po njoj i za njom pljuvali muslimani ( svih uzrasta) da ne pomislite da su to cinila "nevina djecica" kako to imate obicaj kazati.
O ostalima izivljavanjima mozemo drugom prilikom.
P.
S.
Vidim da su te vec neki komentarisali ali ja nisam mogao ranije da posaljem tekst jer sam imao problema sa konekcijom.
Zeljko Tomic : Sokolac
12087
30.03.2007
Zločini prije početka rata
Kada sam pomenuo Bosanski Brod, ja sam i mislio na Sijekovac.
Zločin u Sijekovcu se dogodio u martu 1992.
godine, gdje su pobijeni Srbi od strane Hrvatske armije i muslimanskih paravojnih trupa.
Do danas, još niko nije optužen za ovaj zločin.
Zločin na Grahovištu se desio 11.
aprila 1992.
godine, a mislim da se sa Holiday Inn-a pucalo 6.
aprila 1992.
godine, znači da se pucanje sa Hiliday Inn-a desilo ranije.
Zbog toga sam napisao da su Srbi protjerani sa Grahovišta, jer se prvi napad na Grahovište desio u martu 1992.
godine.
Neka me neko ispravi ako sam pogriješio!
Aco : Sweden
11572
12.02.2007
Ubica Sehovac Danila Mirka
Na spisku nastradalih Srba stoji da je Sehovac (Danila) Mirka zvanog Lola koji je bio dvadeset godina vezan za postelju mucki ubio Ploskic Salem i odsjekao mu glavu i nabio na kolac.
Stoji da Salem sada vjerovatno zivi u Svedskoj.
Nasao sam njegovu adresu i telefon na eniro.
se to je Swedski tele katalog.
Evo njegovih podataka: Ploskic Salem professorg 2B TR4 21553 Malmo Sweden tel.
+46702722491 nadam se da ce zlocinca stici zasluzena kazna.
Aleksander D : Geteborg
11569
12.02.2007
ubica Sehovac Mirka
Ubica Sehovac Mirka.
Evo njegove adrese i broja telefona.
Ploskic Salem professorg 2B TR4 21553 Malmo Sweden tel.
+46702722491 Nadam se da ce ovog zlikovca stici zasluzena kazna.
Zeljko Tomic : Sokolac
11123
06.01.2007
Sjecanje na sarajevski masakr
Uskoro na ovoj stranici! Po prvi put objavljujemo na internetu kompletan spisak civila ubijenih u Sarajevu od strane muslimana.
Za mnoge od ovih osoba vezana su svjedocenja ocevidaca i rodbine.
Kao uvod u kompletan spisak, donosimo nekoliko nasumice izabranih prica.
Napominjem da su opisi previse ubjedljivi, i ne preporucujem citanje ukoliko nemate dobar stomak i jako srce.
Takodje napominjem da cete ove spiskove i sami moci da dopunite, sa podacima koji nedostaju.
Sve vase dopune bice dostavljene MUP-u Istocno Sarajevo, kao i Savezu Logorasa Republike Srpske.
Nakon citanja ovih svjedocenja, koja do sada nikada nisu objavljena, vasi pogledi na zivot, a pogotovu nasu skoriju istoriju, ce biti potpuno promijenjeni.
Da se ne zaboravi, jer bi se moglo ponoviti!
Vuk : Crna Gora
10103
24.07.2006
RAT
Suvisno je raspravljati o tome:
Ko je počeo rat
Zašto smo ratovali
Osnovno pitanje je ko je imao koristi od "naših jada"
Pogodan prostor "eko" za posaditi klice razdora, tj.
ostvariti dobit.
Rat je danas, očit je primjer Lebanona, najbolji biznis
Potom se pojaviti kao "gasilac" požara, i dijeliš lekcije o demokratiji, a pri tome ubereš najveću dobit.
Niko ne pita gdje je nasa duša, šta smo mi to Bogu skrivili, da nas "sisa" ko najgluplje ovce.
Dakle to je to, USA!
Pozdrav od invalida rata! Više ne živim u toj prokletoj državi, iako sam to što jesam od te države nisam dobio ni pfeninga, sve vrste liječenja sam samofinansirao zahvaljujući vlastitom radu.
:
9874
07.06.2006
Vise od 5.
000 Srba stradalo na podrucju Sarajeva
Sarajevo: - Predsednik Saveta za demografsku politiku Republike Srpske Stevo Pašalić izjavio je juče da je na području Sarajeva, koje je tokom rata (1992-1995) bilo pod kontrolom bošnjačke armije BiH uništeno 56 srpskih nasilja, a na 28 evidentiranih stratišta ubijeno više od 5.
000 Srba.
"Najveća stratišta sarajevskih Srba su jama Kazani ispod Trebevića, zatim naselja Pofalići, Mojmilo, Dobrinja, Stup, Azići, kao i sarajevski logori smrti kojih je bilo više od stotinu", precizirao je Pašalić medijima RS.
On je objasnio da je "na osnovu mnogih istraživanja o stradanju Srba u BiH, dokazano da je Sarajevo najveća grobnica srpskog naroda tokom poslednjeg rata", ali da bošnjačke vlasti "uporno nastoje da umanje te zločine i broj srpskih žrtava".
Pašalić je dodao da Srbi ne prijavljuju žrtve Istraživačko-dokumentacionom centru u Sarajevu jer, prema njegovim rečima, nemaju poverenja u predsednika centra Mirsada Tokaču.
Parlament BiH je pre godinu i po dana doneo odluku o formiranju komisije za utvrđivanje istine o stradanju sarajevskih Srba, ali to još nije urađeno zbog protivljenja bošnjačkih članova u zajedničkim organima vlasti BiH.
"Ta komisija nikada neće biti formirana dok sam ja u Savetu ministara BiH", rekao je nedavno predsedavajući ovog Saveta Adnan Terzić, što je među nekim srpskim političarima ocenjeno kao ponovno ubijanje Srba u Sarajevu.
Kopredsedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Nikola špirić pozvao je juče sve ministre iz RS da zbog ove Terzićeve izjave bojkotuju rad Saveta ministara BiH.
:
9848
02.06.2006
Pravi Ćelo
Samo da znaš da se za ubistvo srpskog svata ne tereti Ismet Bajramovic Ćelo( Babuka ), nego Ramiz Delalić - Ćelo.
Nekad padne nadvojvoda, nekad stari svat, ne zna se čija je glava prva...
:
9833
01.06.2006
Sarajevska klaonica
Ramo Abduli tereti se da je kao pripadnik 10.
Brdske brigade Armije BiH.
Ucestvovao u hapšenju Srba na sarajevskim ulicama od avgusta 1992.
do oktobra 1993.
godine i odvodio ih u pecinu Kazani.
On je ubijao Srbe i bacao
ih u jamu, a zatim bi u nju bacao zapaljene autogume.
Mnoge uhapšene Abduli
je žive vukao kamionom dok ne izdahnu.
Nedžad Ajandžic (1955), bivši oficir JNA, ucestvovao je u osnivanju logora Silos u kojem je bilo zatvoreno 550 srpskih civila od 14 do 85 godina.
Logor je zatvoren tek posle Dejtonskog sporazuma.
Predsedavajuci Predsedništva BiH
Alija Izetbegovic znao je da logor Silos postoji, i cak je na jednoj sednici priznao da se u njemu drže nedužni civili, koji služe za razmenu.
Ismet Bajramovic - Ćelo je jedan od najpoznatijih zlocinaca, koji je široj javnosti poznat kao ubica srpskog svata na Bašcaršiji, nakon cega je poceo nesrecni sukob u BiH, takode je na spisku 384 osumnjicena.
On se tereti kao pocinilac zlocina u Dobrovoljackoj ulici, da je u maju 1992.
godine u jednu šupu u naselju Pofalici privodio žene medu kojima je i jedna trinaestogodišnja devojcica.
U toj prostoriji u silovanjima je ucestvovalo sedam muslimana.
Posle ovog mucenja pomenuta devojcica izgubila je 90 odsto vida, a u beogradskoj duševnoj bolnici rodila je nedonošce.
Celo je optužen za zatvaranje i mucenje civila u logoru żViktor Bubanjż i sarajevskom centralnom zatvoru.
Prema svedocenju preživelih, prisiljavao je
zatvorenike da pred TV kamerama priznaju dela koja nisu pocinili.
Mirsad Belko, inspektor u policiji Novi Grad, kao pripadnik TO BiH odgovoran je za ucešce u hapšenju Srba u Sarajevu 23.
juna 1992.
godine i njihovo odvodjenje u zatvore (u zgradi Privredne banke, żSuncuż, żBorsalinuż, Kasarni żViktor Bubanjż).
Sead (Hamo) Kadic, zvani Sejo ili Guz (1963), osumnjicen je za zlocin nad 12 srpskih civila koji su završili u jami na Kazanima.
Samir Milahodžic i Fuad Mostarac terete se za nehumano postupanje sa zarobljenicima u logoru żViktor Bubanjż i centralnom zatvoru.
Mostarac je osumnjicen i za uzimanje talaca i prisiljavanje zatvorenika da priznaju izmišljena silovanja muslimanki i druga zlodela u junu 1992.
godine.
Senad Piskoljic (1954) odgovoran je za smrt dve devojcice u Ulici Rave Jankovic 11.
marta 1995.
godine.
Njegove žrtve su Milica Lalovic (1984) i Nataša Ucur (1986) koje su imale 11, odnosno devet godina.
Senad Sacic optužen je za ucešce u zlocinu na podrucju sela Gornja i Donja Presjenica, Strajište 7.
i 8.
jula 1992.
godine kada su ubijena tri civila i šest rezervista Vojske RS.
:
9831
01.06.2006
Pofalici
Licna izjava 71/00338 B.
O.
(...
) Oko 16 sati komsije Ibrahimovic i Tahirovic su dosle i rekle mi da su muslimani zauzeli Pofalice i da treba ici u pljacku.
Otisao sam sa njihovom majkom u Pofalice da probam pronaci suprugu jer o njoj nista nisam cuo.
Tamo smo naisli na uzas, masakr.
Ispred kuca i po ulici lezali su lesevi mrtvih ljudi, zena, djece i zivotinja.
Kuce su bile popaljene u Orlovackoj ulici, Humskoj, sve je bilo unisteno, mrtvo.
Trazio sam zenu.
Prevrtao sam leseve svojim rukama.
Po mom vidjenju, a i po pricanju Muslimana ubijeno je u tom masakru 312 ljudi.
Srbi koji su prezivjeli morali su kopati rake za sahranu.
Sahranjivali su u dvije jame, prema "znaku" iz Orlovacke.
Ostale leseve su bacali na kamione i odvozili na smetliste, deponiju u Buca Potoku.
Suprugu nisam nasao i tek mnogo kasnije sam saznao da je uspjela pobeci i izaci iz Sarajeva.
U to vrijeme, nama Srbima, kretanje je bilo ograniceno.
Mogli smo ici samo na posao i kuci.
Mene je sve vrijeme vozio Ismet Vrazalica, clan Zelenih beretki.
Tada sam sa prijateljima smisljao nacine kako da izadjemo iz grada, ali je to bilo nemoguce.
:
9775
26.05.2006
Ubijanje Srba u Bosni
Ako Željko govori o Zoranu Jankoviću, bivšem policajcu, on bi trebao da bude upućen u zločine u Rogatici, i kao policajac i kao rođeni Rogatičanin.
Zoran bi mogao, ne samo da napiše poneki članak o tome, nego da iskoristi svoj autoritet doprinosu širenja istine o proteklom ratu.
S obzirom da je konačno formirana komisija za stradanje Srba u Sarajevu, i ti bi Srle, mogao da iskoristiš svoje potencijale i izvore, ako se vaši obaveštajni podaci ne prikupljaju iz dnevne štampe, jer poznajem tvoje kolege koji su tajni "materijal" za raport preptostavljenom tražili u novinama ciji je dnevno tiraz 150 do 200000 primeraka.
Meni koliko je poznato za zločin u Kukavicama, je to, da su muslimani u zasedi sačekali izbeglice iz Goražda i veliki broj izmasakrirali.
Taj Peda sada živi u Gorazdu i ima fabriku vode, po bagatelnim cijenama ( 10, 15, max 20 000 maraka) je "otkupio" masu srpskih stanova i smatra se najbogatijim Goraždaninom.
Koliko znam da su i Smailovici, koji su živjeli prije rata u Vogošći, pravili masakre po teritoriji rogatičke opstine.
Opet aplejujem na posetioce ove stranice, ako je neko od istih neka javna ličnost i želi da skine ljagu sa srpskog naroda, a prave zločince da privede pravdi, neka prvo krene od Grahovišta, jer su na Grahovištu, Sijekovcu, Pofalićima i na Kazanima potekli prvi potoci krvi u čitavoj Bosni.
Kad se rasvetli ko je i kako to uradio, balije više neće moći da pričaju o genocidu i agresiji.
Naravno, dok nadležni budu ovo utvđivali trebalo bi prikupiti dokaze i za Žepu, Bratunac, Vozuću, Visoko, Brezu...
i konačno svetu pokazati pravu istinu, da je sam Alija stajao direktno iza svih ovih stradanja, i da Balije treba da Srbima plate odštetu za genocid.
Zeljko Tomic : Sokolac
9772
25.05.2006
Nema razloga za prepirku
Srle je u pravu, treba i o Rogatici i Srebrenici pisati.
Medjutim, o nekim stvarima o kojima Srle pise ja nisam ni cuo, pa bih ga zamolio da i on ponesto o tome napise.
Rogatica ima mnogo pametnih ljudi, ukljucujuci posjetioca ove stranice, koji se potpisuje kao "Pero", zatim moj bivsi student, a sada izvrstan novinar, Zoran Jankovic, itd.
.
.
Kao prvo, na ovoj stranici ima neogranicen prostor za sve teme o kojima posjetioci hoce da pisu.
Ako bude trebalo, ja cu napraviti jos jedan forum, samo za ratne rubrike, ili cu re-organizovati ovu stranicu, kada se broj rubrika poveca.
U svakom slucaju, predlazem da se za sada skoncentrisemo na zlocnine sa samog pocetku rata, jer su oni bili povod da se po principu "oko za oko, zub za zub" sukob u Bosni i Hercegovini rasplamsa.
Ja ne opravdavam ubijanje civila i zarobljenika, i duboko vjerujem da su muslimani visestruko bili "nadmocniji" u zvjerstvima koja su cinjena nad neduznim i nejakim.
Ne interesuje me da li su to ucinili Bosanci, ili Bosnjaci, ili pak mudzahedini, od kojih su sada mnogi drzavljani BiH.
U svakom slucaju, za sva ta zvjerstva je krivo muslimansko rukovodstvo, pa i muslimanski narod koji ih je izabrao.
Ako bi neko mogao da opise onaj pokolj mladih vojnika koji je u maju 1992.
godine nosio zalihe hrane na relej na Jabuci, a koji je predvodio kapetan Dragan Suka, koji je sada u Kanadi.
Sto se Rogatice tice, ovog dogadjaja kod Kukavica se ne sjecam, ukoliko se ne radi o onom kamionu u kome su poginuli Radisa Bjelakovic i Drago Sucur iz Sokoca.
Medjutim, dobro se sjecam da je neki musliman sa terase svoje kuce u Rogatici pobio 6-7 nasih ljudi, pa su nakon toga svi muslimani morali da se sele iz Rogatice.
Rade :
9771
25.05.2006
Formirana komisija za Sarajevo
Kraj balijskim lažima
SARAJEVO: - Vijeće ministara BiH formiralo je jučer Državnu komisiju za istraživanje stradanja Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja i ostalih na području svih deset prijeratnih općina grada Sarajeva, potvrdio je nakon sjednice Adnan Terzić, predsjedavajući Vijeća ministara.
Aco :
9768
25.05.2006
Tribina "Istina o sarajevskom ratistu"
U amfiteatru 5 Pravnog fakulteta u Beogradu u sredu 24.
05.
odrzana je javna tribina na temu "Istina o sarajevskom ratistu".
Predsednik udruzenja studenata pravnog fakulteta "NOMOKANON", koje je inace bilo organizator ove tribine, je u pocetnom obracanju brojnim studentima i gradjanima izrazio (iako to nije bila tema tribine) zaljenje zbog ishoda referenduma u Crnoj Gori, obrativsi paznju na srpske sunarodnike i bracu u Crnoj Gori koja je-kako je naveo - uvek bila srpska zemlja.
Nakon toga je prikazan kratki film o isceniranom zlocinu na sarajevskoj pijaci "Markale" i u ulici Vase Miskina, te je data rec ucesnicima tribine.
Prvi se prisutnima, medju kojima je bilo i nekadasnjih stanovnika Sarajeva, obratio Miroslav Toholj, knjizevnik i bivsi ministar informisanja vlade RS, iznoseci iz politickog ugla pojedinosti koje su se desavale u Sarajevu, te stavove iz licnih iskustava sa sarajevskog ratista, isticuci vojnike vojske RS sa tih prostora kao najhrabrije borce u VRS, jer su branili svoju vekovnu zemlju na unutrasnjem i vanjskom prstenu oko Sarajeva...
"Ne bi da pravim poredjenja u brojkama i tezini ni sa jednim zlocinom u BiH", rekao je Milivoje Ivanisevic, rukovodilac Centra za istrazivanje zlocina nad srpskim narodom iznoseci podatak da je na podrucju Sarajeva ubijeno oko 5000 lica srpske nacionalnosti, gde je samo od aprila do decembra 1992.
god ubijeno oko 2700 ljudi.
Nakon toga rec je dobio Milan Vujin, advokat i branioc haskog optuzenika generala Milana Galica bivseg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa, iznoseci zapazanja o neistinama plasiranim od strane bosnjaka vezane za sarajevsko ratiste.
Iako je bio najavljen, zbog zdravstvenih problema i posledica zatvorenistva u sarajevskim logorima, na tribini se nije pojavio Slavko Jovicic-Slavuj, potpredsednik saveza logorasa Republike Srpske.
Ucesnici tribine su zatim odgovarali na pitanja prisutnih, medju kojima su bili i predstavnici srpskog otadzbinskog pokreta "OBRAZ".
Na pitanje o mudzahedinima u BiH, gospodin Ivanisevic je izneo podatak da su mnogi od njih dobili drzavljanstvo BiH, gde i danas zive.
Dok je na pitanja zbog cega rukovodstvo RS nije bilo u jednom od delova Sarajeva koji je bio pod kontrolom Srba, vec je prebaceno na Pale, te zasto je tadasnje rukovodstvo sarajevskih Srba organizovalo masovno iseljavanje Srba iz Sarajeva nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, gospodin Toholj je vesto izbegavsi prave odgovore optuzio pojedine lokalne funkcionere, te stihiju i strah kao glavne uzrocnike nestanka srpskog bica sa prostora Sarajeva i okoline.
Cilj koji je imala ova tribina je ispunjen, a to je da se zna i sazna prava i cista istina o stradanju srpskog stanovnistva na prostoru Sarajeva, kao i o desavanjima na sarajevskom ratistu.
Srle :
9766
25.05.2006
Drugi zločini nad Srbima
Mislim da se u 99% pisanja na ovom forumu odnosi na zločin na Grahovištu, sto smatram opravdanim, ali nemojte zaboraviti još mnoge zločine za koje niko ne odgovara, a niko ih i ne pominje.
Primera radi, u selu Kukavice kod Rogatice Balije su mučki ubile pun kamion naših junaka.
Tu, osim spomenika, ništa ne podsjeća na ovaj gnusni zločin, gdje je izginulo oko 40 mladića.
Kod Žepe je pobijeno oko 300 Srba koji su željeli pomoći u hrani mladim vojnicima, a danas o tome niko ne priča, a spominje se stalno priča o nestanku muslimanskog komadanta Avde Palića iz Žepe.
Mislim da bi o zločinu nad Srbima kod Žepe trebao neko nešto napisati da se to ne zaboravi.
Naravno da napiše neko ko zna i ko će to opisati na autentičan način i bez nagađanja.
Skoro sam slušao na radiju neke Balije kako se ponose izvjesnim Brkom Šabićem koji je u zasjedi između sela Kruševo i Banjalučica kod Olova pobio pun kamion Srba, pa njima je to ponos, a od naših čelnika niko ne traži da taj isti odgovara za taj zločin.
:
9761
25.05.2006
Alija naredio zločine
Haški tribunal počeo je, doduše stidljivo, da se interesuje za genocid nad Srbima u Sarajevu ali tek će vreme pokazati da li su i koliko su haški krojači pravde zainteresovani za njihovu sudbinu koje su muslimani, u režiji Izetbegovića, likvidirali na najmonstruozniji način.
Izetbegovićevi saradnici optužuju svog šefa za ratne zločine nad Srbima u Sarajevu
Zločine nad sarajevskim Srbima u minulom ratu nisu izvršili samo koljači iz Desete brdske brigade kojom je komandovao zloglasni Mušan Topalović Caco, već i pripadnici mnogih drugih jedinica i razularenih formacija, a za sve to je znao Alija Izetbegović koji sada nevešto pere ruke - tvrdi više bivših i sadašnjih bliskih Izetbegovićevih saradnika kao i veći deo sarajevske štampe koja o tome ovih dana naširoko piše.
Kako piše sarajevski nedeljnik "Svijet" Caco je bio najveći Izetbegovićev mijenik, on je od Dede (tako je Caco zvao Aliju) direktno dobijao naređenja i savesno ih izvršavao.
"Predsednik ga je (Cacu, naravno) u početku zvao "sine Mušane", a on njega Dedo, piše dalje "Svijet" opisujući u nastavku detaljno šta se događalo onog dana kada je Caco likvidiran.
Na dan kad se odvijala akcija u kojoj je Caco ubijen, kažu da je do kraja tražio da se čuje sa predsjednikom, a da su mu posljedne riječi bile: "Šta ti je ovo trebalo, Dedo? "
Ponovo se oglasio i bivši komandant Glavnog štaba Armije BiH Sefer Halilović tvrdnjom:
"Moram priznati da sam od samog starta znao za kontakte koje su pojedini komandanti imali sa Izetbegovićem, što direktno, što preko Bakira (Izetbegovićevog sina), što preko Harisa Lukovćaż Dakle, deo starješina iz nekoliko manjih jedinica svoje su izvještaje uglavnom slali samo predsjedniku i tvrdili su da iz kabineta dobijaju zadatke".
Takođe, Halilović je još ranije optužio Izetbegovića da je znao i za zločine koje su muslimani izvršili protiv hrvatskog civilnog stanovništva na Grbavici i Uzdolu, kao i da je Izetbegović stao u zaštitu počinioca tih zločina.
Sarajevski "Dani" kao i "Slobodna Bosna" tvrde da su ovi zločini počinjeni nad Srbima, i da je stradalo nekoliko hiljada nedužnih srpskih civila.
To je bila "najpoznatija javna tajna".
Izetbegović je u svakom trenutku znao šta se događa.
"Postojao je plan o eliminisanju nemuslimanskog stanovništva iz Sarajeva, a njegov idejni tvorac je visoki funkcioner SDA.
Broj ubijenih nikada se neće saznati jer su još 1993.
tela ubijenih posipali kiselinom, neka spaljivali, a neka su ubacivali u velike vojničke mašine za pranje veša i na taj način ih se rešavali.
Ali, najlakše je da se ode na sarajevska groblja i pogleda koliko ima nadgrobnih ploća na kojima piše N.
N.
" - tvrde ova dva sarajevska nedeljnika, ističući da je isto tako javna tajna da je i Caco ubijen po nalogu Izetbegovića, kako Caco ne bi došao pred sud i "propevao" po čijem nalogu i u čijoj režiji su ovi zločini izvršeni.
Počinjene zločine na savest Izetbegoviću stavlja i bivši šef Službe državne bezbednosti u Sarajevu Munib Alibabić koji kaže da je znao za zločine u Sarajevu počinjene 1992.
i 1993.
godine.
Kaže da ga je o tome, kao i najviši državni vrh, informisao šef armijske bezbednosti Muslimović.
Međutim, kada je o tome progovorio 1996.
u jednom sarajevskom listu, Alibabića je oštro napao nedeljnik "Ljiljan" čiji glavni urednik je tada bio Izetbegovićev prijatelj sa robije Džemaludin Latić.
Oni koji su to pisali, odnosno koji su napadali Alibabića što je sve to obelodanio, kasnije su se Alibabiću pravdali tvrdeći da su morali jer "tako je naloženo iz predsednikovog kabineta".
Međutim, zaključuje Alibabić, osim Izetbegovića o ovome imaju šta da kažu i članovi bivšeg predsedništva Ejub Ganić i Nijaz Duraković, kao i Haris Silajdžić i Edhema Bičakčić koji su se tada mnogo pitali.
Zeljko Tomic : Sokolac
9699
16.05.2006
Broj ubijenih Srba u Sarajevu
Preuzeto sa danas.
co.
yu
Sarajevo - Sarajevski nedeljnik "Slobosna Bosna" na naslovnoj strani najnovijeg broja objavio je fotografije ubistava Srba u Sarajevu iz 1992.
godine.
Na fotografijama su prikazani ubijeni Srbi iz sarajevske opštine Novi grad, iz naselja Alipašino Polje.
List navodi da je u Sarajevu tokom rata ubijeno oko 850 Srba.
U opširnom tekstu o ubistvima Srba u Sarajevu tokom rata u BIH, list ukazuje da zvaničnici iz Republike Srpske ističu da je u Sarajevu ubijeno nekoliko hiljada Srba, dok direktor istraživačko-dokumentacijskog centra u Sarajevu Mirsad Tokača takve tvrdnje smatra "političkim nagađanjima".
On je rekao da se na prvoj strani dokumenta koji je predstavio direktor policije Republike Srpske Dragomir Andan, "ime jednog te istog čoveka ponavlja deset puta".
Prema rečima šefa Federalne komisije za traženje nestalih Amora Mašovića, na području deset sarajevskih opština broj nestalih osoba srpske nacionalnosti procenjuje se na 250 do 300.
"Slobodna Bosna" piše da je još pre dve godine zastupnica Partije demokratskog prosperiteta (PDP) u Parlamentu BIH Jelena Đurković predložila da se pri Parlamentu formira Komisija za utvrđivanje istine o stradanju Srba u Sarajevu i da taj predlog realizuje Saveta ministara, ali da Vlada BIH nikada nije na dnevni red stavila raspravu o formiranju komisije.
Ratni član Predsedništva tadašnje Republike BIH i predsednik Srpskog građanskog vijeća (SGV) Mirko Pejanović pre pet godina je izneo tvrdnju da je tokom opsade u Sarajevu stradalo između dve i po do tri hiljade građana srpske nacionalnosti.
Savez logoraša RS pre četiri godine saopštio je da je u Sarajevu ubijeno više od 8.
000 Srba.
Predsednik logoraša RS Slavko Jovičić je rekao da je samo kroz vojni zatvor "Ramiz Salčin" u Sarajevu prošlo preko pet hiljada Srba, od kojih je 500 ubijeno, a da je u Sarajevu nestalo 536 osoba srpske nacionalnosti.
Glavni tužilac u Istočnom Sarajevu Rajko Čolović je Haškom tužilaštvu dostavio predmete protiv 119 osoba za zločine nad sarajevskim Srbima, a Haško tužilaštvo je vratilo predmete za 13 osumnjičenih lica, zbog nedostatka dokaza.
Prema navodima "Slobodne Bosne", koja se poziva na evidenciju Centra službi bezbednosti Sarajevo od 5.
aprila 1992.
do 31.
decembra 1994.
godine, na području sarajevskih opšina Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i dela opšine Novi Grad u tom vremenu je ukupno počinjeno 291 ubistvo.
Među ubijenima su 110 bili građani srpske nacionalnosti, 80 bošnjačke, 20 Hrvata i oko 90 onih koji nisu mogli da budu identifikovani, ali se pretpostavlja da se radi o Srbima, rekao je za list penzionisani policajac tog centra.
Prema izvorima "Slobodne Bosne" iz Haškog tužilaštva, koje je obradilo sva ubistva na području CSB Sarajevo, ukupno je ubijeno 836 civila srpske nacionalnosti van ratnih dejstava.
Prema nalazima haškog tima, najodgovornije osobe za likvidacije Srba u sarajevskim naseljima Hrasnica i Dobrinja su komandanti tadašnjih armijskih snaga general Ismet Hadžić i Fikret Prevljak, piše "Slobodna Bosna".
Zeljko Tomic : Sokolac
9638
12.05.2006
Zločin - ko je prvi počeo
Svima nama bi trebalo da bude očigledno (ako ne i jasno) da je sukob u SFRJ Jugoslaviji počeo zbog sulude želje pojedinaca da imaju svoju državu.
Tvorci hitlerovske "endehazije" su se, nakon ubistva preko milion Srba u Drugom svjetskom ratu, pritajili i čekali da dođe pravi trenutak za pravljenja "lijepe njihove" NDH.
Naravno, u tome im je pomogao onaj njihov Latin, koji je Srbe podučavao da se odreknu crkve i ne mrze Hrvati.
U isto vrijeme, mali Jože iz Kumrovca je dao Srbima islamske vjero-ispovjesti pravo narodnosti, i time samo potpomogao širenje razdora u bivšoj Jugoslaviji.
Kako ono naš narod kaže: "Daš mu prst, a on hoće cijelu ruku! "
Ono čega vi muslimani treba da budete svjesni je činjenica da je za vas građanski rat u Bosni bio "Islamska revolucija".
Kako su se svi filozofi složili da nema revolucije bez oružja, niti prekrajanja granica bez krvi, treba da shvatite da ste dobili što ste htjeli.
Možda se u ovome svi ne slažemo, ali to i ne očekujem! Ne možemo da se složimo sa činjenicom da smo jedan narod, a ne tri, da nismo od vajkada hrišćani tj.
muslimani, i da su nam ove naše tri religije nametnute teško i preko naše volje, a sada ginemo da dokažemo da smo istinski vjernici! žalosno je da od šume ne vidimo drveće, i da u toku našeg životnog vijeka mjenjamo ideologije češće nego džempere.
Porazno je da govorimo tri jezika, a ne trebaju nam prevodioci, čak i najsočnije psovke dobro razumjemo.
I vicevi su nam isti, a tvrdimo da smo drugog roda i soja, došli sa tri različita kontinenata.
Baš smo glupi i naopaki!
Međutim, da še vratimo na pojam "zločina", koji je i predmet moga pisanja u ovom članku.
Kao prvo, ubistvo nenaoružanih svatova na Baščaršiji je zločin za svaku osudu.
Vjenčanje u jednom od najštarijih pravoslavnih objekata u Bosni i Hercegovini, uz tradicionalnu srpsku zastavu, je običaj koji su i Turci poštovali.
Međutim, ne i tjelohranitelj Alije Izetbegovića, koji je ubio mladoženjinog nenaoružanog oca.
Prema tome, to je zločin.
Ubistvo naoružanog mladića nadomak njegovog sela, dok je čuvao stražu od komšija Srba je velika šteta, pa i krivično djelo, ali nije zločin.
Svako ko nosi pušku je vojnik, makar imao i 11 godina, i treba da bude spreman i da pogine za ono za što se bori.
Pored toga, nije bilo očevidaca, niko nije dokazao da je to ubistvo izvršio Željko Vladušić, pa je otuda sasvim neprihvatljivo okriviti tog mučenika.
Još je manje logično tvrditi da je za Kenanovu smrt krivo čitavo selo, pa je sasvim u redu oguliti kožu čitavom selu i polužive ih popaliti u njihovim vlastitim kućama.
Ubistvo preko 100 civila u Pofalićima je zločin od koga bi se pošteni muslimani trebali ograditi, tj.
izvešti počinioce ovih zločina pred lice pravde.
Pofalici su jasno pokazali da Sarajevo vise nikada nece biti multi-etnički grad!
Pojedini fanatici su upadali u kuće nedužnih ljudi, izvodili muškarce, žene i djecu na ulicu i klali ih u prisustvu zapanjenih mještana.
Akcija muslimana na Čemerno je planirana da se neutrališe artiljerija, ali ono što su oni tamo uradili (a o čemu ću još pisati) je jedan veliki zločin.
Možda ste primjetili da sam događaje nabrajao hronološkim redosledom.
Od one "iskrice" na Baščaršiji, preko "plamena" na Grahovištu, od "logorske vatre" u Srebrenici.
Kada smo kod Sarajeva i Srebrenice, žalosno je da je u Sarajevu ubijeno više Srba, nego što ih je izginulo držeći Sarajevo u okruženju.
Naser Orić pobio više srpskih civila oko Srebrenice, nego što su Srbi pobili muslimana u Srebrenici nakon što su je zauzeli.
Jeste, reći ćete vi muslimani, to vam je za Foču ili Višegrad, itd...
Oko za oko, zub za zub.
Ili posto je medju vama muslimanima, veliki broj fizickih radnika, da primjenim na vas Njutnov zakon: "Svaka sila akcije, izaziva silu reakcije".
I opet se vraćamo na početak: Ko je počeo rat?
I tako razmišljajući, ja najzad shvatih ko je ubio Kenana - ona ista osoba koja je ubila srpskog svata na Baščaršiji.
Picetovu majku su ubili Ačkari, oni isti koji su ogulili i Željka Vladušića.
Kod nas, Srba, situacija je malo komplikovanija.
Većina naših je izginulo bilo od nas samih, tj.
naših političara, ili zbog naše naivnosti koja se jos zove i "bratstvo i jedinstvo".
Pogađate, mislim na "Sarajevsku klaonicu", tj.
na Srbe koji su vjerovali u saživot sa muslimanima.
Ratko Obrenovic : Sokolac
9589
09.05.2006
Ako si Turcin, bar nemoj biti glup!
ne treba biti mnogo pametan pa shvatiti da su Ačkari u akciju "klanja Srba" poveli i to dijete od 22 godine, koga vi zovete Kenan.
Međutim, kada je u toj pucnjavi, u kojoj je Željko Vladušić branio mještane koji su bježali iz sela, taj mladić, koji je i vojsku odslužio, smrtno je pogođen zalutalim metkom.
Ti to sada nazivaš "zločin".
Nesreća je da tako razmišljaš, jer zbog toga bi moglo biti jos Kenana zakopanih u srpsku zemlju.
Urazumi se, jado, i shvati da ponekad u lovu i lovac postane lovina.
Mi Srbi smo bar shvatili da je Radovan Karadžić bio jedan običan lopov koji je pobio mnogo Srba, uključujući i Rista Đogu, Nikolu Koljevića ali i mnoge druge.
Krajnje je vrijeme da i vi shvatite da su Markale, i zločin u Vase Miskina ulici samo scenario kojim je jedan bolesni mudžahedin, Alija Izetbegović, htio da ostvari svoje ciljeve, koji nisu u interesu vas muslimana.
Zeljko Tomic : Sokolac
2661
22.11.2005
Zoran Rundic
Danas sam se mnogo iznervirao! Slučajno sam na "Google" otkucao ime "Zoran Rundić", u nadi da ću pronaći nešto o njegovom ubistvu.
Na moje veliko iznenađenje, na sledećoj stranici (zamjeni dvotačku sa tačkom):
bhdani : com / arhiva /251 / spiskovic5.
shtml
sam pronašao da je Zoran Rundić naveden u "Spisku civila poginulih u Sarajevu".
Nažalost, tamo ne piše da su para-muslimanske formacije odvele Zorana iz njegovog stana, i ubile ga u Buća potoku.
Izgleda kao da je Zoran žrtva Srba, ili branioc Sarajeva.
O smrti Zorana Rundića, rođenog u selu Vrapci kod Knežine, pisao sam u odeljku "Priče".
Nažalost, priča je samo na engleskom jeziku!
Mnogo je Srba ubijeno od strane sarajevskih mudžahedina.
Uskoro ću na ovoj stranici objaviti i kompletan spisak žrtava islamske Bosne, a od vas očekujem da ga zajednički dopunimo.
Spisak ću raditi u saradnji sa Udruženjem logoraša RS.
