|
Gogle Search
Gogle Oglasi
|
|
|
Vezim Celo : Sarajevo
|
53842 |
30.11.2011 |
Zajko - prava istinaSamo da Vas zamolim zbog ljudi koji vole ovaj sajt i koji mnoge dijelove na njemu smatraju relevantnim, a kada je u pitanju novija istorija BiH, da ne pišu ovakve gluposti o Safetu Zajki.
Zajko nije poginuo ni u kakvoj akciji, već je nastradao u izviđanju 17.
juna 1993.
godine na Mijatovića strani, u napuštenom rovu dok je sa dvogledom posmatrao ispod sebe predio nizvodno rijeku Bosnu od Reljeva prema Vogošćanskoj petlji.
Uz njega su bili tada visoki oficiri Prvog korpusa Armije BiH general Ismet Alija, brigadir Asim Džmabasović i pukovnik Ibro Dervišević.
Safet Isović je poginuo u akciji na Mijatovića stranu četiri dana ranije, 12.
jula 1993.
Enver Šehović je poginuo 27.
jula 1993.
godine, tokom srpske ofanzive na Golo brdo.
Poginuo je ispred svog IKM-a, u selu Jezera, od granate, kad su poginuli i braća Panjete, i jedan momak po imenu Zlatko.
Nema potrebe da nagađamo.
Istina je istina, ma kakva god da bila, i sa bilo čije strane dolazila.
Ja lično volim da pročitam istinite ispovijesti ljudi koji su bili akteri određenih događaja, a na ovom mjestu posebno cijenim Lunu.
Oficiri koju su bili sa Zajkom su i danas živi i svjedoče da ga je iznad obrve pogodio sijač smrt.
Drugo, Enver Šehović nije bio Zajkin zamjenik, nego komandant Prve slavne brigade koja je na Visu (ŽUČ) graničila sa Zajkinom Drugom viteškom (koja je pokrivala zonu od Centrotransa na Stupu, preko Rajlovca, Sokolja, Zabrđa, Mijatovića Kose do Visa).
Šehovićeva brigada je držala zonu odgovornosti od Visa, preko Golog brda, Kote 830, Šabanove kuće, Glavice, Saobraćajnog fakulteta, PSC-a, Fočanske (Hotonj), Orahovog brijega do Medicinskog centra na Betaniji i tamo negdje, 200 metara od medicisnkog centra imala spoj sa 105.
brigadom (bivša Ćele Delalića).
Šehovićeva brigada je bila sastavljena od tri bataljona (Pofalićki, Velešićki, Vogošćanski)
Safet Isović je bio Zajkina desna ruka, a majka mu je Srpkinja, zove se Jelena i danas je živa.
|
|
|
0069 :
|
53803 |
29.11.2011 |
Istina o ZajkuKad neka vlast ili država želi da od nekoga posmrtno napravi heroja onda izmisli priču koja je najprihavtljivija u vezi njegove smrti.
Prava istina je da su i Zajko i njegovi zamjenici Isović i Šehović poginuli isti dan na istom mjestu u istoj kući.
Bili su natjerani na rezervne položaje i trčeći su ušli u kuću u kojoj su vjerovali da su bili sigurni...
Nakon dejstva trenutne pancirne, od njih je ostala samo legenda!
|
|
|
Cica Jovo :
|
53762 |
29.11.2011 |
Safet ZajkoOko, ja sam specijalac i veruj mi da te sećanje loše služe jer i ja sam lično bio tamo kada je Safet Zajko poginuo.
Mislim da nema potrebe da idemo u detalje priče.
|
|
|
Oko :
|
53362 |
25.11.2011 |
Pogibija Safeta ZajkePodatak o pogibiji Safeta nije tačan! Već sam u jednom tekstu opisao pogibiju Safeta kao i pogibiju komandira vojne policije Rajlovac Radovanovića.
Sve se dešavalo u sat vremena možda, ali kažem možda griješim ali u toj akciji ja se ne sjećam da su učestvovali specijalci.
|
|
|
0069 :
|
53243 |
24.11.2011 |
Safet ZajkoDa nekako okončam ovu temu vezano za pogibiju tog nekog njihovog heroja Safeta Zajke:
On je poginuo zajedno sa još nekolicinom njegovih oficira ili zamjenika na Mijatovića kosi u jednoj kući koju su sravnali oklopi...
Toliko o tome!
|
|
|
Somi Lutalica : Canada
|
29182 |
09.05.2011 |
Vracanje kote 830Mala ispravka za Gorana i Vogošćanina Pravog.
Kotu 830 je vratio Radovan sa svojim interventnim vodom.
Preciznije, vratio ga je sa pola svoga voda pošto se druga polovica nalazila na Starim brdima, od Lipe do Malog Jasena.
Znam tačno kada je to bilo.
U rov su prvi ušli Radovan i Z.
S.
pa onda i ostali.
Pena je tada sa svojima došao na Ježeve i tu su i ostali.
Nemojte misliti da nekoga pocjenjujem ili kažem da ne daj bože laže ali sam morao da se uključim zbog prave istine o vraćanju kote 830.
Rat smo svi zajedno iznijeli na našim plećima.
A koga je gdje zapalo da krvari, to je bila stvar sudine.
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
26623 |
24.02.2011 |
Komentar o neprijateljuPoštovani Ce2 Fikic,
nisam primjetio da ima komentara koji osporavaju kvalitetu boraca od protivničkih snaga ili bar nema ozbiljnih komentar.
Kad kažem ozbiljni mislim na tekstove koji su opisivali pojedine ratne sukobe.
Međusobna prepucavanja su nešto drugo i na njih ne treba ni obraćati pažnju.
U nekim od mojih tekstova sam pisao, da su neprijateljske snage ušle duboko u našu teritoriju ili kada sam pisao da je Pice ušao sam na Glavicu sa koje su se naši borci povukli i bio na njoj do u jutro kad su došli njegovi saborci da popune liniju koju je on sam držao cijelu noć ili kada smo vodili borbu u Lađevićima a neprijatelj iako rasturen sa granatama uporno napadao dok nas nije prisilio da se povučemo sa tog dijela terena.
Moje mišljenje je da je dovoljno napisati istinu kako je bilo, te da je svaki drugi komentar suvišan od onog ko piše taj tekst.
Na šta bi ličili tekstovi kada bi se pisalo o uspjesima neprijatelja, niti ih treba osporavati niti hvaliti.
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
26622 |
24.02.2011 |
Ofanziva '95Pozdrav i tebi Djuro Zidar Laki.
Drago mi je da si se javio da dopuniš ili ispraviš tekst koji sam napisao.
Moji tekstovi su iz moje perspektive na ta dešavanja a učesnici na liniji mogu da znaju više detalja o padu linija a koje ja nisam pisao jer i ne znam šta se dešavalo kada je linija padala.
U mom tekstu sam ukratko opisao šta se desilo tog i narednih dana.
Ono čega se ja sjećam iz te ofanzive, mogu da zaključim da su neki ljudi iz komande Semizovačkog bataljona i komande Brigade znali da je linija napuštena i prazna, a evo i zašto tako mislim: Radić koji je mjenjao teško ranjenog komandanta Josipovića, uporno mi je govorio preko radio veze da je Janković sa komandirima na liniji, čeka mene i moju jedinicu da nas resporedi po liniji, koju treba pojačati sa ljudstvom.
Kada sam se javio da su mi ljudi izranjavani iz dubine naše teritorije i dalje su me ubjeđivali da je linija popunjena i da nema pucanja na liniji.
Tek kada je ministar Kalinić profurao kroz muslimansku barikadu, došao u Dom Zdravlja u Semizovac i rekao da su nam muslimani ušli duboko u teritoriju do tog momenta su uporno pokušavali da me pošalju još dublje u našu napuštenu teritoriju.
Da smo kojim slučajem prošli do linije, vjerovatno bi moja jedinica doživila masakr od strane neprijatelja, vjerujući da je linija popunjena i da nas čekaju naši borci na liniji.
Kako je linija pala i dali su borci pobjegli ili su se povukli ja lično ne znam ali borci iz Semizovačkog bataljona mogu o tome da pišu.
Ako su se borci povukli, onda je neko iz komande morao znati za to.
Ako je to komanda znala, onda su svjesno gurali u smrt mene i moju jedinicu.
Кada jе moja jedinaca Specijalnа Brigadа Policije RS uspjela da odbaci muslimasku jedinicu iz naše teritorije preko Kameničkih Stijena, došlo je do smjene komandanta Jankvića a na njegovo mjesto je doveden Lazo.
Lazo je po preuzimanju komande Semizovačkog bataljona zatekao rasulo.
Veliki dio boraca koji se povukao sa linije, nije se javio u komandu bataljona, zbog čega je jedan dio vojne policije dobio zadatak da krene u potragu za tim borcima a drugi dio preuzeo liniju odbrane Semizovačkog bataljona.
Potraga za borcima iz Semizovačkog bataljona je trajala 7 dana.
Kada smo uspjeli da sastavimo koliko toliko taj bataljon Lazo je održao smotru i izveo ljudstvo na liniju da smjene ljude koji su držali liniju odbrane Semizovačkog bataljona.
Semizovačku liniju su držali zajedno sa VP i ljudi iz radne obaveze, čuvari objekata u Vogošći a oni do tada nisu vidjeli liniju fronta, niti su učestvovali u bilo kakvim borbama.
Ljudi iz radne obaveze su bili uglavno starci, imali su cipelice mokosine (šunjalice), jer vojničke čizme nikad nisu ni zadužili a od naoružanja su imali crne automatiće (šmajsere), koje su nosili Tihi i Prle u sriji "Otpisani".
Jedno je bilo sigurno da je uslijedio napad na taj dio linijije oni niti bi mogli odbraniti liniju niti bi mogli pobjeći sa linije, zbog strosti i loše opreme.
Ti stari ljudi su bili pretežno roditelji srpskih boraca.
|
|
|
Djuro Zidar Laki : Brod
|
26611 |
23.02.2011 |
Ofanziva '95Moram da se javim sa par rečenica u vezi pisanja Vogošćanina Pravog povodom teksta o povlačenju Semizovačkog bataljona i ostavljanja linija tj.
njihovog napuštanja.
Kao prvo, bio sam direkatan učesnik tog zbivanja.
Tog jutra, čini mi se oko 04:15, počela je ofanziva od unutrašnjeg do vanjskog prstena.
Počela je istovremeno, a napadi su usledili uz jaku artiljrijsku paljbu po našim položajima.
Mislim da bi trebalo da pojasnim da su na sastavu semizovačkog djela linije i djela koji su držala ne znam tačno koja jedinica ali mislim da se radi o Ilijašanima neprijateljske jedinice prošle jer je taj dio linije bio prazan.
Nakon toga su nam zašli iza leđa.
Dio naših boraca se počeo povlačiti, a ne bježati.
Na koti dobro utvrđenoj ostalo je nas par boraca i tu je došlo do borbe prsa u prsa.
mi smo se zadnji povukli, nakon što su borci naše jedinice izvukli na rezervne položaje.
Htio bih da ponovim da muslimani nisu probili liniju, već ušli u prostor na kome je ona bila prazna.
Bila je to borba bombama i rafalima.
Još bih trebao napomenuti da tom momentu nismo znali šta se dešava jer nismo imali veze sa komandom.
Bili smo prepušteni sami sebi pa smo se na osnovu ličnog iskustva izvlačili.
Ovo može potvrditi i dosta mojih drugova, koji su hvala Bogu živi i zdravi, a koji su u to vreme bili sa mnom.
Imao bih ja još mnogo toga da kažem i napišem, ali se to možda neće nekom svidjeti pa bih to uradio drugom prilikom.
Pozdravljam sve moje drugove i saborce koji su tih dana učestovali u odbrani i formiranju odbrabenih linija na tom delu ratišta, a posebno Vogošćanina Pravog i sve urednike foruma.
|
|
|
Ptv Bvp :
|
26426 |
09.02.2011 |
Kota 772, Mujkica brdo Molio bi par ispravki i pitanja! Neko je napisao da je za vrijeme sukoba na Žuči linija bila napuštena jer je Alija imao obračun sa Cacom, Ćelom i ostalim kriminalcima.
Ovo drugo ja tačno, ali prvo da je linija bila napuštena je krivo.
Nakon razoružavanja Cace moja jedinica, Protiv-teroristički vod Bataljona vojne policije iz KMT-a je preuzela linije na Žuči i držala ih je skoro dvije sedmice dok se situacija nije smirila.
Nas tridesetak, sastavljeni kao pojedinci s iskustvom iz svih jedinica sarajevskih brigada Armije BiH, dodatno naoružani i trenirani.
Odmah nakon razoružavanja Cacinih jedinica i stavljanja pod komandu A BiH, raspoređeni smo na Žuč...
Niko nas nije mogao pomjeriti iako se "kljucalo" svaki dan.
Imali smo samo jednog poginulog, čistim lapsuzom..
Greškom je u punjenju kalašnjikova bilo i svjetlećih metaka, koji su minobacačima otkrili položaj nakon čega smo bili zasuti 60-cama..
Stroil Erkin - jedno pošteno stvorenje i dobri momak 25 godina star.
Poginuo od detonacije 60-ce koja mu je pala među noge bez da je okrznut gelerima.
Laka mu zemlja!
A sad pitanje..
Decembar 1992.
godine.
Kota 772.
Oteo sam vam liniju na 24 sata.
Zauzeli smo vaše položaje ali ste nam "udarili kontru" i uletili nazad u "vaše" transee u kojima ste se vi puno bolje snalazili nego mi..
U povlačenju na stare položaje dva od 24 vojnika su mi zalutala u transei..
Nastala je pucnjava i jedan od njih je pao pogođen u vrat.
Drugi se nekako uspio izvući preko vaših položaja.
Neko vrijeme je "lutao" pa ga je na kraju A BiH zarobila i vratila nama nazad u jedinicu.
Aleksandar Ristić, Srbin iz moje jedinice pripadnik Armije BiH je tu noć prebjegao na srpsku stranu noseći crveni džemper..
Volio bi da znam da li je Ristić živ prešao na drugu stranu.
S obzirom da je bio moj vojnik i da je bio tretiran kao brat rođeni i poštovan...
Bez obzira na to što je bio pravoslavac kao i još njih 6 momamka iz moje jedinice.
Možda bi trebalo da spomenem da sam i ja rođenjem kršćanin katolik.
Ako je to nekome važno, imam puno pravoslavaca u familiji, tj.
onih koji žive u mješovitim brakovima.
Ja, eto, ostadoh u Sarajevu ispran ideologijom "bratstva i jedinstva".
Na to "ispiranje" sam ponosan.
Danas sam otac i odgajam dijete u istom duhu, da ljude ne razdvaja po vjeri, boji, nacinalnoj pripadnosti....
Šta se može kad sam u duši nepopravljivi romantik!
Momak koji je ostao u rovu zvao se Salko.
Da li bi mi neko dati bilo kakve informacije o njemu? Salko, decembar 1992.
godine, kota 772.
I za Ristića, ako bi mi neko mogao potvrditi da je ostao živ.
Eto, toliko od mene!
Pozdrav!
P.
S.
Svaka čast na muškoj borbi tih dana, a posebno decembra 1992.
i jula 1993.
godine.
Znam kako je bilo jer sam u njima i sam učestvovao.
|
|
|
Sarajlija501 Amir : Sarajevo
|
26183 |
18.01.2011 |
Tenk na ZučiPoštovani,
Slučajno sam naletio na ovaj "vaš" forum pa mislim da bi bilo korisno napisati par rečenica o tenku Armije BiH na Žuči 1993.
godine, s obzirom da vidim da se o tome vodi velika diskusija.
Ja sam učestvovao u tim borbama kao pripadnik 1 motorizovane (kasnije 101 mot.
) brigade ARBIH, konkretno u napadu kada je uništen tenk.
S obzirom na ograničenost dužine bloga samo ću navesti činjenice.
Istina je da je došla jedinica Vikićeve policije i da su to bila neobučena djeca (nije mi ih žao jer sam i sam imao 18 godina, a nisam imao nekog da me skloni u policiju već sam kao i ostala radnička djeca završio na prvoj liniji).
Tenk se zaglavio na početku napada, oko 9 sati uveče, u tranšeju koja je ostala još kada smo prvi put uzeli Golo brdo i nije bila u upotrebi.
Napad je nastavljen bez obzira na stanje tenka.
Uspjeli smo zauzeti nekoliko rovova koje smo dan ranije izgubili, ali kada smo ušli na početak šume na Golom brdu i počeli se spuštati nizbrdo tada je poginulo 18 Vikićevaca i par naših boraca.
Tenk nije oštećen tu noć, već je pogođen sutradan ujutro (pretpostavljam da je to bila zolja ili osa) i pogođen je samo jednom.
Artiljerija koja je naknadno gađala sutradan nije direktno pogodila tenk (koji je već izgorio od prvog pogotka).
Tokom noći smo iz tenka izvukli granate i mitraljez, ali je ostalo gorivo.
Evo još jednog komentara! Nakon što je VRS zauzela vrh Golog brda mi smo se ukopali nekih 70 metara a druga linija je bila na Koti 850 pa niže.
Nije bilo mogućnosti da više napredujete iz razloga jer smo dobili veliko pojačanje iz grada (oko 2500-3000 boraca i policije).
Nismo napravili kontranapad već smo kopali nove linije.
Sa kote 850 gledao sam snajperom, sa nekih 200 metara, ljude koji su kopali srpske rovove na Golom brdu ali nismo pucali.
Bila je postavljena narandžasta folija na srpske rovove (po našoj pretpostavci da ih može prepoznati artiljerija).
Iz tog razloga smo se i mi ukopali blizu vaših tranšeja tako da dalekometna artiljerija ne može precizno gađati.
Ja sam ranjen u rovu koji je bio na putu između Golog brda i Visa 17.
avgusta 1993.
godine, gelerima od minobacača.
Hvala bogu, preživio sam, pa sada mogu reći šta se tamo dešavalo.
Bez obzira na sva dešavanja, moje sadašnje mišljenje je da je Žuč ostavila neizbrisiv i trajan trag na sve učesnike, nebitno na čijoj strani su ratovali.
Mogu reći i to da svake godine odem tamo bar jednom.
A pozivam i učesnike VRS da takođe dođu, jer rat je završen i svako može ići gdje hoće.
Sve je to već prošlost i lijepo je naći duševni mir.
Pozdrav svima uz poruku: bilo, prošlo, i neponovilo se.
Amir
|
|
|
Svrake : Republika Srpska
|
25724 |
07.12.2010 |
O ZuciMislim da bi trebalo pisati pomalo i o nama iz Svraka, jer smo mi podnijeli ogroman teret na Žuči.
Ja sam tamo bio u onim najtežim danima rata, od Vidovdana 1992.
godine pa sve do 15.
januara 1993.
godine.
A onda odoh u Vojnu policiju i vjerujte da mi je tamo bilo možda i gore nego na Žuči.
Bilo je tamo dobrih prijateja, kao na primjer Nešo Lalić, Todorovići, naš gazda Stanišić, Klarić, Đoja, Sale itd.
Ostale neću da spominjem jer mislim da nije ni bitno.
Poslije toga smo otišli sa Mićom jer nismo mogli opstati u toj postavi VP, ne želim da pričam o tome jer mislim da to više i nije važno.
A Žuč! E, nju mislim da dobro znam.
Gore sam bio u četi "Svrake" koja je pripadala Krivoglavačkom bataljonu.
Ako vas baš interesuje istina o padu kote 850, o tim zadnjim satim uoči pada znam sve jer sam bio zadnji koji se povukao sa nje, i to ne što nisam htio već što nisam mogao.
I samo mi je krivo što nisam oduvao Miću, čini mi se da bijaše Lalić, koji je ostavio nas desetak na nekih stotinjak metara ispod kote 850 i pobjegao u Srbiju.
Kasnije se pojavio kao pozadinac.
O tome kako smo izvukli žive glave sa kote 850, e to vam je duga i vrlo zanimljiva priča.
Vogošćani potom zaposjeli Ježeve.
Kada je pala kota, mi smo još uvijek bili na Golom brdu i ganjali se sa komšijama.
Pri tome posebno želim da pohvalim našeg komandira čete Vladu koji nas nije ostavio.
Zbog iscpljenosti Vogošćanskog voda smjenjuje ih četa Svrake.
I onda nastaje gungula.
Mudžahedini harlauču, kidišu, upadaju u naše tranšeje koji su bili vrlo plitki.
Čak im je uspjelo i da nam odvuku par boraca, ali smo i mi prevukli par njihovih na našu stranu.
Oni granatama gađaju naše rovove, snajperom ubijaju borce, harlauču...
I mi vrištimo, bacamo bombe, kosimo ih osamdeset četvorkama sve dok se ne usju, a poneka je znala i da se zakuje, što je za ne povjerovati.
Ipak, nisu mogli da prođu dalje.
Ovdje treba da pomenem i Vasketovu prvu postavu, jer da nije bilo njih možda bi nas izbacili ne samo sa Ježeva nego i sa Golog brda.
Namjerno ne želim da ovdje pominjem imena, ali svaka im čast jer su bili pravi borci.
Mogu vam pisti o Nišićima, Goraždu, Treskavici, Žuči i o Orliću u ono vrijeme kada je padao.
Puno pozdrava za "Vogošćanina Pravog" i "Oko".
Oni znaju mnogo, i pišu istinito, ali ima to još mnogo toga da se kaže.
Ipak, vjerujem da će doši vrijeme i za to.
U onoj našoj Vogošći se dešavalo svašta, ali ni jednog trenutka nisam zažalio što sam učestovao u tom, za nas odbrambenom ratu.
Niti se kajem, a ne bih se nikada ni mogao pokajati.
Znam ja mnogo toga, ali da li ću nekada napisati nešto o onim pravim borbama, nisam siguran.
Pozdrav od "Svrake"!
Poštovani,
vidim da imaš mnogo toga da kažeš, pa bih te zamolio da napišeš nešto o Treskavici, a potom i o Goraždu, jer na tu temu baš i nemamo mnogo ispovjesti onih pravih boraca.
Zamolio bih te samo jedno: jedan članak, jedna priča, jedan događaj.
Na taj način mi olakšavaš posao da sortiram članke po regionima.
Puno pozdrava sa Sokoca!
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
24073 |
13.03.2010 |
Slike kote 850Prošlo je puno vrmena od kraja rat ali ću pokušati da napišem o kojem se dijlo terena radi.
Slika na kojoj se vidi seoski put, ti si Željko u pravu, to je sa one strane što se vidi kompletno Sarajevo, i mislim da je slikano sa kote 683 a tu kotu možeš naći na onom crtežu Žuči, koji si postavljao ranije.
Druga slika, ja mislim da je to pogled na Živkovića kuće a iza brda u pravcu pogled kamere u dolini koja se ne vidi trebalo bi da buke Kobilja Glava, to bi mogao da potvridi ili demantuje G6A8 ili neko od Peninih momaka, koji su tu bili u maju 1992.
godine i čuvali taj dio terena.
Odatle smo izveli kontra-napad na Kobilju Glavu 16 maja, kada je Vikić protjerao Srbe iz Pofalića.
Mislim da je 1992.
godine tu bio naš IKM i u njemu su muslimani zarobili i ubili rezervnog potporučnika Aleksandara Aćimović, sina nastavnika Arsena Aćimovića, svi koji su poznavali nastavnika, znaju da taj čovjek nikada nije bio nacionalista, tijelo njegovog sina nije nađeno i vodi se kao nestali na Žuči.
Treća slika je najvjerovatnije napravljena neposredno ispod kote 683 i odatle se ne može vidjeti brdo Hum i repetitor.
Ako sam pogriješio, neka me neko demantuje a Pitar i 5450 bi trebali da poznaju bolje od mene taj teren, jer je to područje od 8-og juna 1992.
godine bilo pod njihovom kontrolom.
|
|
|
5450 : Sarajevo
|
24059 |
12.03.2010 |
ŽUČ 1992-1995Pozdrav za "Oko" Bijeljina: Sigurno smo bili tako blizu, ali na suprotnim stranama.
Tako je vrijeme bilo.
Rahmetli Zajko je poginuo tri dana kasnije.
Ni ti kao ni ja sigurno nisi sanjao da ćeš preživjeti.
Dovoljne su mi uspomene na tijelu, svaki ožiljak ima svoju priču.
Treba biti pošten pa priznati istinu.
Imao sam pobjeda, dobijenih bitki, a opet imao sam i poraza, jer šta ćeš, tako ti je to u ratu.
Napomenuo sam da se ne želim prepucavati ni sa kim, a vidim da Čiča Jovo, a i SRK, na neki način udaraju po meni.
Nisu mi odgovorili za 27.
decembar.
Kažeš, da započnem temu a onda bježim od nje.
Budi precizan na kojoj lokaciji i u koje vrijeme je pucano na autobus.
Ja nisam tip čovjeka koji se kiti tuđim perjem.
Ko je od koga bio bolji vojnik više nije važno, jer svi mi koji smo pucali jedan na drugog smo gubitnici.
Ako ništa izgubili smo najljepše godine života.
SRK, moram se još nadovezati na tvoj komentar oko postavljanja raznih delegataa na komandna mjesta.
Toga je bilo i kod nas.
Možda je i bolje što su takvi postavljani, jer da je bilo drugačije mi hrabriji bi sigurno svi izginuli.
Kažeš bio si vodnik.
I ja sam bio aktivno lice, ali sam poslije svega kada sam vidio ko je sve ostao u Armiji jednostavno pljunuo na sve i napustio je.
Punih 14 godina sam bio pod opasačem.
Pozdrav za Oko Bijeljina, volio bi da mi se javiš na mail da ti pošaljem par slika, samo da se prisjetiš.
Pozdrav svima!
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
24039 |
11.03.2010 |
RE: odgovor za 5450RB koji je promašio pragu pogodio je direktno u glavu Radovanovića.
Tenk jeste bio malo zakačen u gusjenicu ali ništa strašno jer je nastavio sa dejstvom.
Na osnovu tvog opisa sam shvatio da smo ja i ti bili na nekih tridesetak metara jedan od drugoga.
Za tog vašeg borca stvarno ne znam, a koliko me pamćenje služi tada je i Zajko poginuo.
Slažem se sa tim da revolucija guta svoju djecu.
Progutala je i mene jer sam živ samo fizički.
U duši sam mrtav!
|
|
|
Specijalac_Momcilo : Republika Srpska
|
24024 |
10.03.2010 |
Ubijanje zarobljenikaPrvo da pozdravim moga kolegu i prijatelja Lunu, i kako on reče u svom tekstu on na Ključ a ja od Prijedora prema Sanskom Mostu sa drugim dijelom Arkanovih.
Tada je u PD dosao i Božović.
Sada bih se obratio na članak pod brojem 23995 pod Žuč-Razno.
Kao prvo Repija je ranjen na uzimanju škole na Vracama, ništa značajno, prostrelna rana kroz rame a onoliki momčina to nije ni osjetio.
Što se tiče borbi na Mijatovića kosi, poznato je da su ljudi otišli na neku svadbu, pa je došlo do pada linije jer nije bilo dovoljno boraca da je brani.
U isto vrijeme, artiljerija nije smijela dejstvovati jer su "Obrvanovi" tj.
Krajšnikova familija naredila da se ne smije dejstvovati jer je tu njihovo groblje pa bi se mogli oštetiti spomenici.
Apsurd, ali šta se tu može.
Drage je tada bio u rajlovačkoj kasarni sa Mominim bratom Minjom.
Borac koji je bio ranjen i zalutao u vaše tranšee je bio živ zarobljen jer smo ja, Beli, pokojni Srđan ("Beli Vuk") uspostavili vezu sa nekim od vaših boraca koji se hvalio preko radio uređaja da je zarobio "živog četnika".
Luna ti znaš ko je Beli iz trojke, a i Srđana si znao kao i ja, i pošto smo ih pitali šta traže za tog momka nisu nam htjeli odgovoriti nego su ga prisilili da se javi preko uređaja.
Kasnije je poslat mrtav i bez glave na razmijenu za hodžinog sina.
Kada je leš hodžinog sina izvađen na Vlakovu, "Karavan" je pred UNPROFOR-om lopatom odrubio glavu hodzinog sina sa komentarom: "Kada oni vrate glavu našega borca biće data i glava hodžinog sina".
A to nije jedini primjer zarobljavanja ranjenih, a onda njihovog ubijanja.
Isto se desilo i na Nišićkoj visoravni, kada su muslimani uhvatili trojicu ranjenika.
Dvojicu su, nažalost, ubili a jednog su razmjenili.
|
|
|
5450 : Sarajevo
|
24023 |
10.03.2010 |
ŽUČ 1992-1995Čiča Jovo, vidim da si revoltiran, i pitaš me za 12.
06.
1993.
godine.
Taj dan nisam bio na tom dijelu jer sam bio na desnom krilu, pa ne znam za taj slučaj, oko tog svirepog (kako navodiš) ubistva.
Imam i ja za tebe pitanje da li znaš ime tog junaka koji je u decembru tačnije 27.
decembra 1993 godine našem zarobljenom momku odsjekao ruku i zabio ekser uglavu, tačnije u oko i misleći da ga je ubio bacio na tranšeju.
Obično su zločine vršile kukavice koje nisu bile u borbenim dejstvima, jer nisu imali srca za ratovanje nego su kao jastrebovi čekali da se odradi akcija pa da se onda prave kabadahije.
Takvih je bilo na svim stranama!
Ja sam se borio muški, prsa u prsa i na ovom forumu nije mi cilj da se hvalim, ostao sam častan čovjek bez mrlje i kao takav ću i umrijeti.
Ne želim da se prepucavam ni sa kim pa ni s tobom, ti ako si bio ti znaš koje su jedinice bile sa te strane.
Znaš li šta znači "OZNA", to je uvijek bila uzrečica.
Pozdrav za "Oko Bijeljina"
U pravu si, i mi smo taj dan imali gubitke, ali samo su nam dva momka poginula od metaka, ostali su od granata.
I to minobacačkih.
Ispravi me ako griješim, ali taj dan ja iz paprati pogođen tenk, malo je oštećen oko gusjenice.
Koliko se ja mogu sjetiti da su tada u šljivik došle dvije prage.
Neko je ispalio zadnju raketu i promašio prvu pragu i one su se povukle.
Ta prva praga bila je nekih 20 metara od mene.
Nisam je imao čime gađati.
Imao sam tromblon, ali onaj trenutni, i nisam imao metak da ga ispalim.
A bile su kao na dlanu!
Iza vaših linija je ostao jedan naš momak.
To sam saznao tek uveče, kada smo se povukli.
Bio je ranjen u nogu.
Kada je razmjenjen poslije šest mjeseci imao je vezane ruke na leđima, što znači da je bio živ.
Kao što Luna reče, ni mi nismo ostavljali svoje momke.
Znali smo ih nositi i po dvadeset kilometara.
Luna će se složiti sa mnom da, kada se odrađuje neki zadatak, na bokove uvijek moraš postaviti po jedno odjeljenje jer tako obezbjeđuješ one koji napadaju.
Taj dan mi nismo imali nikoga na bokovima, prošli smo kroz minsko polje.
Koliko je tu bilo mina! Ja ih nikada više na jednom mijestu nisam toliko vidio.
Imali smo crvene trake i morali smo ih skidati da obilježimo minsko polje, tako da kada smo krenuli u napad rijetko ko je imao komadić crvene trake.
Al otom potom.
Luna mislim da se ne poznajemo, samo i mene kao i tebe boli nepravda.
Vjerujem da i kod tebe bar 98% policajaca ne zna za 04.
april tj.
ne znaju šta znači taj dan.
"Revolucija guta svoju djecu" - rekao je Lenjin.
Pozdrav svima i dobronamjernim i časnim, kao i onim koji to nisu.
|
|
|
Oko : Bijeljina
|
24001 |
09.03.2010 |
Mijatovića kosaU vezi pitanja koje je postavio 5450: na Mijatovića kosi nije 14.
06.
1993.
godine bila Specijalna policija nego I.
D.
V.
Miće Vlahovića, Rajlovačka vojna policija, Ilidžanski narko-vod, Vaske sa trocjevcima i Ilijaške prage.
U toj akciji je poginuo i komandir rajlovačke policije Radovanović od vašeg R.
B.
Iz njega je pucano iz paprati.
Vjerujem da znaš o kom mjestu govorim, jer ste tada i vi imali gubitaka.
Ovaj događaj je već ranije opisan na ovom forumu pa malo pročitaj.
Očigledno je da dobro poznaješ mnoge akcije pa vjerujem da smo se često sretali po tim nasim gudurama a možda se i lično znamo iz vremena prije rata.
Drago mi je da se i Luna uključio u diskusiju, pa da na ovaj način i on učestvuje u očuvanju naše istorije.
Siguran sam da i on ima mnogo toga da napiše.
Pozdrav za Kineza, mog bivšeg radnog kolegu.
|
|
|
5450 : Sarajevo
|
23995 |
09.03.2010 |
SokoljeLuna pitaš me za Sokolje? Znam da su to radili Karišik i ekipa ( bio si i ti).
Sjeti se slogana "OZNA SVE DOZNA"
Koliko sa sjećam Karišik je tada ranjen, ispravi me ako griješim.
U sekundi ste uletili uzeli dio linije i uzeli poznatu crvenu kuću,
Objektivno govoreći, razvalili ste te linije na Sokolju.
Tu liniju je poslije vratila Vojna policija i nekoliko mojih prijatelja.
Nisam lično učestvovao u tim borbama jer sam bio na drugom pravcu, malo desno od Sokolja.
Taj dan sam izgubio dvojicu prijatelja Rahmetli Omera Šišića Joju i tada je teško ranjen rahmetli Smajo Šikalo koji je podlegao 8.
decembra.
Oni su vračali tu izgubljenu liniju.
Luna šta je sa Repijom?
Je si li bio na Mijatovića strani 14.
06.
1993.
godine jer taj dan sam imao borbu sa specijalnom policijom.
Ovo znam zbog akreditacije koju sam našao kod jednog poginulog.
Mislim da se zvao Jovan Jovanović i bio je pripadnik specijalne policije.
Poštovani,
Vjerovatno misliš na Jovanović M.
Jovana, rođenog 1973.
godine, a poginuo 1993.
godine.
|
|
|
Luna :
|
23990 |
08.03.2010 |
Pitanje za Betanija 5450Pozdrav za tebe, koji kažes da si bio borac i muški se borio.
Pošto si rekao da si na raspolaganju ako šta treba, reci mi da li si nekada bio u borbama oko Sokolja i da li si učestvovao u vraćanju te linije? Zanima me kako ste vi to vidjeli sa vaše strane.
|
|
|
Evropa :
|
23978 |
07.03.2010 |
RE: JefticiEvo tek danas sam imao malo vremena da otvorim ovaj sajt, pa pročitah i objašnjenja Pravog.
Mislim da smo se na kraju složili da je pukao veći dio linije, i da je čitav Krivoglavački bataljon napustio liniju ali i djelovi drugih jedica koji su bile tu angazovane.
Tačno je da su tu bili i Jeftići ali linija nije pukla kod njih.
Okarakterisani su kao krivci samo zato što nisu imali ni jedan atoritet da ih zaštiti.
Od tada im je nakačeno zvono koje su nosili sve do kraja rata, iako više nikada nisu popustili? Ne kažem ja da su oni bili neke junačine, ali nismo ni mogli svi da to budemo.
Na primjer, oni su držali dio linije i nisu imali način da ljudstvo organizuju na drugi način.
Svi su išli u rov i to je to, nije bilo moguće poslati ih na druge zadatke kao npr.
u slučaju tvoje jedinice.
Kod tebe su npr.
bili Radovanović, Gali, Siki, Zoka, mali Srle Ješić, momci koji su bili spremni za sve.
Kada je jednom prilikom zaluto Vlado Klarić sa njima na Lađevićima unio je paniku da smo ga jedva smirili.
Ništa loše ne mislim o Vladi, ali ti si imao način da ga skloniš na kapiju "Pretisa" ili komande i mirna Bosna! Međutim, Vidoja nije imo kud sa par svojih momaka koji kada zapuca počnu da mokre krv, što sam imao prilike da vidim.
Ponavljam, nismo svi isti! Sada, sa ove vremenske distance, kad se sjetim svega onoga što je prošlo mislim da su svi koji su bar dva puta izasli na Žuč na neki način heroji.
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
23935 |
03.03.2010 |
JeftićiMoram da ispravim tekst u kojem sam napravio grešku, zarobljenik na Žuči je bi Siniša Đurđić a ne Palangetić kako sam bio napisao.
Obrazloženje, zašto smo zvali četu "Jeftići".
Od Kajića kuća pa do kuća od Krša, cijeli taj prostor smo još od prije početka rata zvali Jeftići iako su tamo živjele porodice i sa drugm prezimenima.
Smatralo se da su Jefitići bili jedni od prvih stanovnika na tom prostoru a da su ostali došli poslije njih, kupovali zemlju i gradili kuće, pa ako se kaže, on je iz Jeftića, onda se znalo, gdje mu je kuća.
Bunjevac Rajko je pomenut u tekstu, jer je njegova kuća bila najbliža našoj liniji a on je, kada je došlo u pitanje da li će se održati naša linije odbrane na Žuči, prvi je pobjegao iz Vogošće, zbog čega su mnogi, kada su čuli da je on kao pripadnik milicije pobjegao, počeli da napuštaju Vogošću misleći da on zna nešto što obični građani nisu znali.
Njegov doprinos u borbi srpskog naroda je toliko mali da ne zaslužuje pomena ali znajući kako se radi kod nas, ne bih se danas iznenadio kada bi čuo da je taj dezerter, koji je pokrenuo lavinu Vogošćana da bježe, danas negdje u Bosni, postao komandir policije isto kao i Vasilije Andrić iz Bjeljine, kojeg je Luna spomenuo u svom tekstu.
Još bi se malo osvrnuo na povlačenje jedinice sa linije na Žuči od kote 850 do kote 830.
Da je Teša uradio isto to što je i Vidoja uradio tog sudbonosnog dana, Vogošća bi pala u ruke muslimanima a mnoge majke bi zbog toga zaplakale za svojim sinovima.
Teša je ostao da brani Vogošću, a sa sobom je imao samo sedam - osam momaka iako je znao da na liniji nema nikoga od Krivoglavačkog bataljona i da je linija pukla skroz do Rajlovca.
Nije se kolebao, šta da radi, organizovao je kružnu odbranu na koti 772 i čekao napad neprijatelja.
Napadi na kotu 772 su uslijedili, ali oni su se hrabro borili i odbranili Vogošću.
Da li je Vidoja mogao da organizuje odbranu ili je trebalo da ljude kojima je komadovao, povuče kući, spakuje stvari i ode iz svog sela, ne razmišljajuči šta će biti sa ljudima koji su ostali da brane njegov selo i liniju.
|
|
|
: Evropa
|
23934 |
03.03.2010 |
Siniša, Suljagici, HrvatiOpet mala intervencija za operatora.
Samo bez ljutnje! Ja sam napisao da Pravog odlično poznajem kao i on mene, ali to sada nije bitno.
Poruka za drugara od pokojnog Siniše Palangetića: Sina je umro nakon rata na Jahorini u nkoj vikendici od posledice fiksanja.
Momci sa kojima je on bio su se toliko naduvali da nisu ni primjetili da je Sina umro.
Sto se braće Suljagić tiče, Mišo je u Doboju a Vidoja je umro nakon rata.
Vidoju smo zvali Suljo pa ti vjerovatno zbog toga misliš da je on musliman.
Muslimana je bilo ali ne u toj četi.
Imali smo više Hrvata, a tu je bio i Balta pola pola onda Sančo i to na haubicama.
Vogošćanin pravi je ranije pisao o Miji, a bio je tu i Ivica.
On to mnogo bolje zna jer su bili u njegovoj zoni odgovornosti, koliko se ja sjećam negdje rov Barba ili Princ oko Radića.
Ispravio! Ko radi, taj i griješi.
:-) Nije mi jasna ova tvoja zadnja rečenica, pa da ne bih pogriješio molim te napiši je malo jasnije.
Vjerovatno si mislio da su se rov zvao Barba ili Princ, a da su oni držali položaj na Žuči, negdje do rovova koje su držali Radići.
|
|
|
: Evropa
|
23911 |
01.03.2010 |
Jeftići i bježanijaU osnovi se slažem sa svim onim što si ovdje napisao.
Treba da znaš i to da se odlično poznajemo.
Međutim, već sam po drugi ili treći put ovdje pročito da si sve Jeftiće strpao u isti koš.
Ja sma pogriješio kod datuma, tj.
bio je decembar 1992.
godine, a ne 1993.
godine.
Oni su držali liniju od kote 850 prema koti 830, ivicom šume prema ugorskom.
Linija je pukla kod Blagovčana, a njih je povukao Vidoja da im navodno ne bi došli sa leđa iz sela Žuč.
Na lini su bili Jeftići i Bogdanovići koji su tada pobjegli i više se nisu vraćali do kraja rata, sin Ranka Jeftića Ljubiša, Dado Jeftić, Zdravo Bogdanović...
Rajko Bunjevac je bio pripadnik MUP-a.
Siniša Palangetić nikada nije bio zarobljen, vjerovatno si mislio na Sinišu Đurđića.
Meni je najviše zasmetalo što svu tu četu nazivate Jeftića četom kada im je to djedovina a njih od 1993.
godine je bilo samo dvojica Novo i Živko.
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
23904 |
28.02.2010 |
Četa JeftićiEvropa, potpuno se slažem sa tvojim tekstom u kojem kažeš da su tu bili mnogi dobri borci, koje si neke od njih eto i sam nabrojao.
Jedan od prživjelih sa Orlića je Siniša Đurđić, koji je nesretno pao u ruke muslimanima ali je imao sreće da su on i Savan Dragutinović bili jedini srpski zarobljenici sa Žuči, koji su razmjenjeni živi.
Ja ne ubrajam ove momke koje si nabrojao u Jeftiće pošto njih ne smatram u momke koji su bježali sa linije.
Sjećam se decembra 1992.
godine, kada smo izgubili kotu 850 i kotu 830.
Tada su se Jeftići povukli sa kote 850 iako linije čak bila ni napadnuta.
Otišli su svojim kućama, podigli svoje porodice iz kuća i prebacili ih u Radića potok.
Zbog napuštanja linije od kote 850 do kote 830 umalo da nismo igubili Vogošću.
Srećom, Teša je sa svojim junacima hrabro branio i odbranio Ježeve i spriječio pad Vogošće.
Od tada je sve krenulo loše za odbranu Vogošće i Rajlovca a mnogi stanovnici su pobjegli iz Vogošće i više se tu nikada nisu vratili.
Kota 772 je ostala da se brani, a to je bilo veoma blizu Jeftića kuća.
Mnogi stanovnići Gornje Jošanice, mislim na Jeftiće, napustili su svoje kuće i smjestili se kod prijatelja i rodbine u Radića potoku.
I dok su Radići čuvali njihovu liniju, oni su sa svojom porodicama boravili u njihovim kućama.
Pitam se kako nije Jeftiće i milicionera Rajka Bunjevca bilo sramota boraviti kod tih ljudi, kriti se da ne idu na liniju i brane svoje kuće.
Ja sam tada bio u VP brigade, pa sam dobio zadatak da tražim Jeftiće po kućama u Radića potoku.
I dok smo ih mi sakupljali da ih pošaljemo na položaje Radići su bez riječi pokrivali njihovu.
Na ovu temu sam ja i ranije pisao u jednom od mojih tekstova, ali to nisam detaljno opisao, pa Željko ne shvatio šta znači "Jeftići u Radića potoku".
Kada kažem da su Jefići bježali sa linije, bukvalno mislim na to prezime a ne Trifkoviće, Vlače i Palangetići, koji su za mene bili dobri borci.
|
|
|
: Evropa
|
23901 |
28.02.2010 |
Jeftići i bježanijaIako te mnogo cijenim i poštujem tvoj doprinos u odbrani Srpskog Sarajeva, moram ti reći da je Jeftića četa, kasnije vod, uglavnom bio izvikan za bježaniju.
Samo jednom prilikom je pukla linija na njihovih pet rovova, a od pedesetak pripadnika čete samo njih tri, četiri su bili Jeftići.
Treba samo da napomenema da su pripadnici čete bili pokojni Slaviša Palangetić, Veso Trifković, Slavko Trifković.
Od živih tu su bili i Željko Trifković - Trifa koji je jedini izašao na Orlić, Petko Tadić koji je posle bio sa Mićom u Jurišnom vodu, Velo koji je najprije bio kod tebe u jedinici a posle komandir Interventnog voda kod Radovana.
Pored toga, tu su bili Božo Čečar, Sreto Savić, pokojni Leo, Sina Palangetić, braća Suljagić od kojih je Suljo Suljagić bio komandir.
Sebe neću tu nabrojati jer sam samo prva dva mjeseca bio sa njima u četi.
Tada smo držali liniju od kote 830 prema koti 850 okrenuti prema Ugorskom.
Iz Jeftića čete sam otišao kada me je Pena vidio u rovu sa mojim bratom.
Tada sam imao 17 godina, pa nije dozvolio da budemo u istoj četi a pogotovu u rovu što je i logično.
Linija je pucala uglavnom kod stare reljevske i na spoju krivoglavača prema tzv.
Jeftićima a zbog autoriteta Pene krivica je padala na Jeftiće koje nije imo ko da zastupa.
Tačno je da je u decembru 1992.
godine dobar dio Jeftića, ali samo Jeftića, već bio u Radića potoku.
Ipak, ne mogu svi u isti koš.
Reći ću samo da je bilo više Tadića, Vlača, Trifkovića od Jeftića, te da nam je prvi komandir bio Brane Vlačo.
Držali su par rovova i na Lipi, ali u žargonu je uvijek bilo da su Jeftići pobjegli.
Kao što vidiš, stari prijatelju, ovo uglavnom nije bilo tačno.
|
|
|
Miner Vogo{}A :
|
23894 |
28.02.2010 |
Trnk na Golom brduNekoliko dana prije toga smo dobili informaciju da će na Žuć biti izvučen tenkovi.
Šef je naredio Brezi da izvrši pripreme, izvidi teren i moguće putanje kretanja tenkova i da iste nekako obijezbedi.
Dobro smo poznavali taj teren i izvršili smo potrebne pripreme.
Ja sam imao žarku želju da u nekom od tih tenkova bude onaj naš izdajnički gad.
Za njega sam bio pripremio nešto specijalno, ali nažalost on nije imao hrabrosti da krene na nas.
Time je pokazao da je njegovo učešće u stvari bilo samo napuhano od strane muslimanskih vlasti i to zbog toga što je bio Srbin a u stvari je jedna obična izdajnička gnjida i mislim da je davno trebalo da promijeni ime i prezime.
Njegovo ime mi se gadi, pa ne želim da ga pominjem.
Sliku sam napravio nekoliko sati poslije uništenja tenka i time hladno demantujem tvrdnje Pitara da vojska VRS nije došla do tenka.
Do tenka smo došli ja i Brezo.
U tenku, i oko tenka, sam se snabdio sa jednim solidnim arsenalom trofeja koje i danas čuvam.
Napominjem da sam u principu mrtve uvijek poštovao i osim oružja ništa drugo nisam dirao bez obzira na vrijednost.
Sreća je da tenk nisam mogao upaliti jer sam imao želju da im "poklonim" nekoliko granata.
Na kraju sam napravio i nekoliko fotografija.
Na toj fotografiji sam leđima bio okrenut Visu i slikao sam kotu 830.
Lijevo niz tu kotu su Ježevi a desno je Žuć.
Naša linija je kasnije postavljena nešto niže tako da ne znam šta se desilo sa poginulim muslimanskim borcima.
Pitaru napominjem samo da su na našoj strani bili momci koji su hladno mogli dočekati i Vikićeve i Laste i vjerujem da bi prošli slično kao i ovi.
Toliko za sada pozdrav svim hrabrim učesnicima u zauzimanju Golog brda i uništenju tenka a pomenutim poginulim drugarima viječna slava.
Miner.
Željko, mislim da prvo mijesto ubijedljivo zauzima Feniks skupa sa Šomi Lutalica i G6A8 i ako uporedimo tekst 23822(koji me je i podstakao da pošaljem sliku)i tekst 23864 onda se vidi drastična razlika u opisima jednog događaja.
Feniks je sasvim dobro opisao cijeli događaj i ja nemam šta da dodam.
Izvinjavam se Feniksu, što sam ga nepravedno preskočio u "dodjeli medalja".
Njegov odgovor je perfektan i zaslužuje čistu desetku.
Inače odgovori su stizali na razno-razne načine: 1) upisivani u ovaj forum 2) upisivani preko forme za ocjenu članaka 3) preko email-a 4) preko Skype.
Izvinjavam se što nisam u mogućnosti da citiram odgovore svih onih koji su učestvovali u ovoj "nagradnoj igri" ali sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da su svi odgovori tačni, a bilo ih je (po mojoj slobodnoj procjeni) bar petnaestak.
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
23892 |
27.02.2010 |
Tenk na ŽučiMoram da se uključim i demantujem Pitarevu tvrdnju da bi se oni odbranili na Golom grdu da su tu bili Vikićevi.
Nakon prvog dana napada na Golo brdu, naši borci su ga osvojili, ali su linijaši, mislim da je to bila četa u kojoj su bili Jeftići a pripadala je Krivoglavačkom bataljonu, po ko zna koji putu toku rata pobjegli sa položaja.
Dva dana kasnije, mi smo ponovo izveli napada na pomenutu lokaciju, a paralelno sa njima je i Vogošćanski bataljon izvodio akciju na kotu 830.
Kako je ona dominirala nad Golim brdom, nije se moglo ostati u muslimanskim tranšeima dok se ona ne osvoji.
Možda nije bilo opravdano što se linija nije odmah popunila prvi dan kada je osvojena.
IDV sa komandirim Mićom Vlahovićem i vod VP, zajedno sa pridodatim Jurišnim vodom Vogošćanskog bataljona, su izveli napad na na kotu.
Mićo Vlahović, Momčilo Močević-Moca su prvi izašli na rov, a odmah za njima (mislim da je to bio) Rega iz VP i ja.
Na taj način je kota 830 ponovo pala u naš posjed.
U rovu su ležala tri poginula tijela Vikićevih specijalca.
U džepu od košulja mrtvih boraca smo pronašli dozvole za izlazak u grad, onakve kakve se daju vujnicima na služenju vojnog roka.
Među poginulim Vikićevim boracima bio je jedan Srbin, jedan Hrvat i jedan musliman.
Srbin je bio dijete razvedenih roditelja, i kao takav je ostao da živi u gradu sa majkom.
Otac je bio vojno lice u službi u JNA, i živio je u Srbiji.
Tijelo tog Srbina pripadnika, Vikićevih specijalaca, je prebačeno u Srbiju uz pomoć Komandanta Vogošćanske brigade, potpukovnika Miloša Delića, dobrog prijatelja oca poginulog borca.
Vikićev specijalac je sahranjen u Srbiji uz sve počasti srpskog junaka.
U to vrijeme Alija je u gradu imao žestoke sukobe sa kriminalcima, pa je Žuć više od sedam dana bila prazna.
Na koti 850 i Orliću nje bio nikoga, pa su neki Srbi iz grada iskoristili priliku i prešli na našu stranu.
Bez obzira što smo znali da bi vaši rovovi bili lak plijen, naša ofanziva je zaustavljena.
Akcija na Žuči je samo trebala da zavara muslimanske snage, kako bi one pojačale taj dio linije.
Glavni udar je bio na Igman.
Međutim, nakon velikih uspjeha naših snaga svjetski moćnici su sve potrudili da nas zaustave.
Igman je uzeo UNPROFOR i sa svojom vojskom pokrivao tu teritoriju.
Početkom zime Igman je predat muslimanima a oni su to iskoristili i spustili svoje linije još niže od onih koje su bile prije našeg osvajanja teritoreje na Igmanu.
Tako je to bilo i tu nema priče, koja može da me ubjedi i dokaže, da bi se muslimani odbranili da se Srbima dozvolilo da ratuju koliko su bili sposobniji od svog protivnika.
|
|
|
Pitar : Sarajevo Bih
|
23884 |
27.02.2010 |
Tenk na ŽučiPoštovani,
U ratu, kao pripadnik MUP-a RBiH, nisam bio na Žuči, hvala dragom Bogu, a falila je "sekunda".
Sjećam se jula 1993, kad su nas trebali poslati u taj pakao a mene je najviše brinulo kako ćemo doći do položaja jer je gorilo i nebo i zemlja.
Iskren da budem, kad su nam saopštili gdje idemo, želudac me zabolio, srećom, nije nam dogorilo do "nokata" pa su nas zadržali u pripremi.
Srpska artiljerija je po nama sipala nemilice.
Ponekad sam zamišljao da vojnici na tim položajima cijevi hlade snjegom i vodom kao u onim partizanskim filmovima.
Tih dana je poginulo 90 pripadnika Armije BiH i 18 policajaca.
Divio sam se vojnicima koji stoički podnose sve napade a slušao sam i razne priče, od "vučijih" jama po tranšejima pa do živih štitova sa zarobljenicima koji su korišteni u napadima.
Vojnici na Žuči su bili mještani Pofalića, Velešića i Buća Potoka, većinom istočnjaci.
Bili su slabo obučeni i opremljeni i među njima nije bilo šminkera i ratnih profitera nego samo ljudi riješeni da brane svoje kuće.
Jedan moj poznanik mi je pričao :
"Samo iskopaj dobru rupu (tzv.
vučiju jazbinu) da možeš zavući glavušu, guzica neka viri jer bez nje možeš i kad artiljerija utihne, spremi bombe i tromblone jer ide pješadija".
Pomenuti tenk se zaglavio u tranšeju i radi njega je izginulo 16 momaka iz specijalne jedinice a to su bili vrlo neiskusni momci iz 3.
čete.
Oni su do tada čuvali važnije objekte po gradu i nisu imali nikakvo borbeno iskustvo.
Jer da jesu, ne bi istrčavali oko tenka gdje su skidani kao glineni golubovi.
Koliko ja znam, vojnici VRS nisu došli do tog tenka, posada je preživjela jer je pobjegla čim je tenk pogođen, a tijela oko tenka su bili izginuli policajci.
To se sigurno ne bi desilo da su na tom mjestu bili prekaljeni "Vikićevci" ili momci iz "Lasta".
Sva tijela su izvučena na našu stranu, uništeni tenk je ostao do kraja rata i poslije su ga izrezali u staro gvožđe.
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
23871 |
26.02.2010 |
Slika ŽučiSlika Žuči, na njoj se ne vidi Golo brdo i kota 830.
Kota 850 zaklanja
pogled prema koti 830, jer sa kote 850, teren naglo pada unazad prema Ugorskom i Barici a prema koti 830 pada lagano u lijevo u pravcu Vogošće a od kote 830 u lijevo u pravcu Rajlovca obodom brda sa laganim padom i to je Golom brdu.
Na Minerovoj slici je kota 850 odmah iza kote 830 a dalje tim pravcom skoro u liniji je kota 873 (Orlić), zbog razlike u nadmorskim visinam druge kote se ne vide.
Da bi se vidjele kota 830 i Golo brdo, moralo bi se gledati sa druge strane Žuči, sa Motke bi se idealno vidjelo sve.
To bi bilo poredano ovako: lijevo bi bila kota 873, malo desno od nje bi se vidila kota 850 malo desno od kote 850 bi bila kota 830 i od kote 830 malo desno bi bilo Golo brdo.
Potok o kojem Šomi Lutalica govori je ispod Golog brda i pada prema Vogošći i mogo bi se vidjeti malo niže između kote 830 i Golog brda, lijevo od potoka a ispod kote 830 je kota 772 - čuveni "Ježevi".
Samo trista metara vazdušne linije je udaljena od kote 830 i pedeset osam metara razlike u nadmorskoj visini.
Na Minerovoj slici su potok i Ježevi u dnu brda u pravcu pogleda kamere a zbog naglog pada terena se ne mogu vidjeti.
Motka nadvisuje čitav taj prostor i naša artiljerija je mogla da pogodi miša u rupi ako je trebalo.
Slika koju je Željko stavio na stranicu pokazuje pogled iz Sarajeva, možda sa Bistrika ili sa puta prema Trebeviću tako da se drugi djelovi Žuči to jeste srpska strana linije ne vidi.
Nadam se da sam neupućenima pomogao da shvate kako se Žuč proteže tim prostorom.
Sa te strane koja je na slici se vidi cijeli grad od Hadžića do Pala, a sa druge strane koja se ne vidi ovoj slici pogled se pruža od Breze do Vučije Luke.
To pokazuje od kakvog je značaj bila Žuč za obje zaraćene strane.
Ko ima Žuč ima i Sarajevo i širu okolinu.
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
23870 |
26.02.2010 |
Tenk na ŽučiSvaka čast Feniksu, za tekst koji je napisao o uništavanju muslimanskog tenka na Žuči.
Podsjetio me je na taj događaj u kome je moj brat predvodio grupu ljudi iz Hotonjskog bataljona.
Boro Đajić i Fuštar (zaboravio sam mu ime) su išli muslimanskim tranšeom, dok se moj brat kretao izvan tranšea.
U jednom trenutku je pala granata direktno u tranše i usmrtila dvojicu pomenutih boraca a nekoliko njih je bilo ranjeno.
Detonacija je ošamutila moga brata ali je ostao nepovrjeđen, upravo zbog toga što se kretao izvan tranšea.
Poginuli heroji su bili bili najhrabriji borci Fočanske čete.
Uvijek su se javljali kao dobrovoljci za učešće u svim našim akcijama.
Inače, Fočanska četa je dobila svoj naziv po Fočanskoj ulici u Hotonju, čiji su stanovnici bili pretežno porjeklom iz Foče.
Borci Vogošćanske brigade će se uvjek sjećati Đaje i Fuštara.
Neka im je vječna slava i hvala za sve što su učinili za srpski narod.
|
|
|
Zeljko Tomic :
|
23869 |
26.02.2010 |
Odgovor: O kojoj se lokaciji radiOvu sliku je napravio Miner, par sati nakon uništavanja tenka.
Radi se o Golom brdu, a u daljini se vidi kota 830.
On je tom prilikom napravio i nekoliko slika poginule posade koja je ležala oko tenka.
Međutim, ostale slike su uništene nakon rata.
Evo i nekoliko, vrlo interesantnih, odgovora.
 G6A8: Tenk Armije BiH na Golom brdu, rov, mislim da se zvao Budva, tu je njihov Saša zaglavio.
U daljini je čuvena kota 830.
Somi Lutalica: Lokacija je Golo brdo na Žuči.
Mislim da je slikano kod uništenog muslimanskog tenka.
Mnogo vremena je prošlo pa više nisam siguran ni ja, ali slika po meni izgleda da gleda prema Ježevima i koti 830.
Isto tako mislim da sam baš ja, ako se ne varam čuvao "Minerova" leđa dok je minirao ispred tenka.
Ako griješim izvinite, a pogotovo Miner, jer je toga bilo jako puno.
U spaljenoj šumici ispod se nalazi potok što gleda prema kući Rajka Bunjevca, ako se ne varam.
Tu su muslimani imali jako uporište, sa tri reda tranšea.
Na tom mjestu su nam, kada smo radili Golo brdo, muslimani dali najjači otpor, upravo zbog tih tranšea koje su bile uvezane u obliku paukove mreže, a bilo je i puno tkz.
vučijih jama.
Ponovo vam kazem ako grijesim izvinite.
A sto se tiče tog dijela, moglo bi svašta da se napiše jer je to bila jako krvava bitka.
Moguće je da se rov iz kojeg je slika napravljena zvao Užice, kasnije kada je uspostavljena linija na tom dijelu.
Pitar: Žuč, Golo brdo
Vogošćanin Pravi:Golo brdo.
U sredini slike je kota 830.
Slika je napravljena sa muslimanske strane, pogled prema našoj liniji.
Šta je nagrada?
Odgovor za Vogošćanina Pravog: Dobio si srebrenu medalju (sa Olimpijade u Vankuveru), odmah iza "Somi Lutalice" i "G6A8" koji dijele prvo mjesto zbog detaljnijeg odgovora.
:-)
|
|
|
Feniks : Republika Srpska
|
23864 |
26.02.2010 |
Brži od artiljerijeNa osnovu članka 23822 želim da izvršim neke dopune i ispravke oko pomenute akcije i uništenog (prikazanog tenka)u blizini kote 830.
Na početak te akcije čekalo se skoro pet dana, čekajući početak akcije muslimani su se iz dana u dan sa svojim tranšeima spuštali sve niže u pravcu Perivoja.
Nama nije bilo jasno zbog čega se to dozvoljava ali je Josip tada vrlo mudro procjenio situaciju i zaključio da način uvlačenja njihovih linija nama iz dana u dan olakšava situacju - otvara mogućnost djelovanja naše artiljerije po njihovim položajima.
Njegova procjena se pokazala sasvim ispravna i upravo taj dio uvučene linije, umijesto pješadijom razbijen je našom artiljerijom.
Nakon prestanka dejstvovanja artiljerije (u desvet sati) vrlo brzo se krenulo pješadijski.
Muslimani su panično, skoro bez ikakvog otpora napuštali svoje položaje.
U toku akcije pojavio se njihov tenk, koji se kretao dužno uz njihov tranše, a kada je posada tenka pokušala da ga usmjeri prema odabranom pravcu radi planiranog dejstva, jedna strana tenka je upala u tranšeu.
Tenk je prvi iz "zolje" pogodio Čolović (iz drugog pokušaja) nakon čega su u blizini njega u tranše uskočila dva momka (mislim da su ih zvali Fuštar (1) i Džaja), zatim je po tenku počela da djeluje naša artiljerija ali su od dejstva naših granata nažalost poginula i dva pomenuta momka (mislim da je jedan od njih po priči njihovih suboraca bio rodom iz Foče).
(1)Borac se zvao Fuštar Petko.
Doselio je u Vogošću iz Velike Kladuše kada je bio peti razred osnovne škole.
Roditelji su mu napravili kuću u Hotonju.
Rođen je 1968.
ili 1969.
godine.
Nije upisan u spisak poginulih boraca u manastiru "Sokolica" na Ravnoj Romaniji, a nije prenesen ni na Vojničko groblje u Sokocu.
Za Željka:
Na osnovu sugestije pojedinih učesnika ovog foruma, mnogi zbog svoje bezbjednosti ne žele detaljnije da opisuju pojedine akcije jer bi jednog dana za to mogli biti "prozvani".
Iza pravih boraca nažalost još uvijek niko ne stoji a mnogi su poslužili kao žrtveni jaganjci za opstanak pojedinih funkcija naše vlasti, koja nakon njihovog hapšenja njihove porodice ostavljaju bez bilo kakve materijalne i moralne pomoći.
Nažalost, još uvijek nema institucija koje bi mogle da zaštite pomenute većinu predsjednika boračkih organizacija postavljaju načelnici opština na tajnim skupštinama a predsjednika BORS-a (u šta smo imali priliku da se uvjerimo, vrlo jeftino se prodaju) republička vlast.
Iz navedenog u mnogima postoji opravdana doza bojazni od suda BiH kao i Haškog suda koji će izgleda (da to kažem pomalo aforistički)tražiti nakon svih izručenja da mu izručimo i neznanog junaka.
S poštovanjem i velikim pozdravom.
Feniks
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
23844 |
24.02.2010 |
O kojoj se lokaciji radi?Evo jedne "nagradne igre".
Moj prijatelj Miner pita koliko ljudi prepoznaje reljef i "objekat" na ovoj slici.
Inače, njemu nije jasno zašto pojedinci pokrenu neku temu, a onda je opišu šturo, tako da to može biti jasno samo neposrednim učesnicima akcije.
On misli da treba da se da jasan i opširan opis svakog događaja, tako da to bude jasno i za široke narodne mase.
Samo se tako postiže pravi efekat u nekom pisanju!
Napominjem i to da vaše odgovore neću odmah objavljivati, da dozvolim i ostalima da daju tačan odgovor.
|
|
|
Lazo Kiki Aco Lazic : Brcko
|
23822 |
23.02.2010 |
Muslimanski tenk na ZuciMislim da bi bilo dobro da napišem par riječi u vezi lociranja i uništavanja muslimanskog tenka na Žuči.
Taj dan sam bio učesnik akcije na dijelu ratišta desno od kote 830, u pravcu Visa.
Taj dan smo uspješno zauzeli njihove prve tranšeje, ali već pri dolasku u bazu smo saznali da su ih muslimani ponovo zauzeli.
Mi smo taj dan ostali u bazi, u tkz.
pripremi.
Negdje oko ponoći, tačnije 00:30, smo dobili naređenje da idemo na žuč jer su muslimani tamo izvukli tenk na Golo brdo, blizu kontejnera.
Pošto smo bili jedini vod u pripravnosti, izašli smo na Golo brdo, desno od tenka.
Bilo nas je oko dvanaest u jedinici.
Ispalili smo svjetleće mine iz minobacača 60 mm.
Na taj način smo locirali tenk i dali koordinate za dejstvo naše artiljerije.
U isto vrijeme smo ispalili i par osa i malo smo oštetili tenk, kojeg je nešto kasnije totalno uništila naša artiljerija.
Ovo je prava verzija ovog događaja i ne može niko da me ubjedi da se tako nije odigralo jer sam ja bio tu.
|
|
|
Oko :
|
23055 |
13.12.2009 |
RE: Film o ZuciBeli veoma lijepo pišeš ali kao što si i sam napisao ti si bio djete tada i ne možes razumjeti mnoge stvari u vezi rata, pogotovu kad u njemu izgubiš nekoga sa kim si djelio sve.
U ratu se stiču prijatelji ( ili neprijatelji ) do groba, tako da tvoj poziv, koliko god ti bio dobronamjeran, nije na mjestu.
Zamisli samo kakva bi situacija nastala kad bi se par nas pojavilo tu, a nađe se neko kome je tu neko drag poginuo...
Pozdravi mi Taksistu i bez obzira na sve sto je bio, uvjek bih sa njim popio kafu i popričao.
|
|
|
Beli : Kobilja Glava-Bih
|
23052 |
13.12.2009 |
Film o ZuciŠto se tiče vašeg filma, nije loša ideja pa da vidimo i drugu stranu priče, mada bi to sada bilo mnogo teže jer su tu sada kuće, a to je i naša teritorija.
Svake godine, 27 decembra se obilježava godišnjica bitke kod spomenika na Betaniji, pa šta ima veze da dođe neko i od vas da čujemo i drugu stranu.
Prošlo je već 17 godina.
Razumijem ja vas da ste se vi četiri godine boriti a onda predali tu teritoriju drugoj strani i to bez ispaljenog metka.
Znam da vam nije lako kada u Vogošći u opštini vidite slike Hakije Mrše, Amela Bečkovića i drugih, a ne npr.
slike Bore Radića, Božura, Miće Vlahovića itd.
|
|
|
Rade :
|
21790 |
26.05.2009 |
RE: Tenk na ZuciKoliko znam, tank je naizmjenično gađao naše rovove na Ježevima, i mislim da je uništio svih pet rovova.
Srećom, naši vojnici su se povukli u transeje.
Naš tenk je bio na brdu iznad Tihovića, mislim da se ono zove Grd.
Tu sam akciju direktno gledao durbinom.
Tenk ispali granatu, zađe "sa one strane Žuči", ubaci zrno u cijev, i pošto zauzme elemente, na brzinu izađe na Golo brdo, ispali granatu na naš rov ili na tenk i opet se vrati.
Naš je tenk bezuspjesno pokusavao da ga pogodi, ali dok se nasi granatu ispale, i ona doleti na Golo brdo, turski tenk zadje za onu stranu Golog brda, koja gleda na Sarajevo.
Pošto se znalo da će tenk, nakon što uništi rovove, krenuti sa pješadijom u konačno zauzimanje linije posada haubica 155 mm sa Nahorevskih brda je zauzela elemente i sa zrnom u cijevi čekala taj momenat.
Kad su labudovi i laste krenuli uz tenkovsku pratnju da zauzmu Ježeve, haubica 155 mm ispaljuje svoj projektil koji pogađa turski tenk u gusjenicu, nakon čega sva artiljerija sa Blagovca i Paljeva se usmjerava na isti tenk, i on se uništava a oko tenka gine oko 40 najeltnijih balija.
To je sve trajalo izmedju 15:40 i 16:30 časova, mislim 26.
jula.
|
|
|
Vogoscanin Pravi : Vogosca
|
20664 |
15.02.2009 |
RE: Tenk na ZuciTačne detalje o uništavanju muslimanskog tenka ne znam ali po opisu događaja kako ih iznosi Salko, muguće da je to istina.
On je ostao zaglavljen u tranšeu i nije uspio da se iščupa.
Taj potez je bio velika greška muslimanske komande jer nam je dao hrabrost i moral da dođemo do njega.
U napadima muslimana na Mujkića brdo, ili kako smo ih mi zvali "Ježevi", taj tenk je zadavao puno muka našoj odbrani.
Bio je ukopan u jedoj velikoj tranšei koju naša artiljerija nije mogla posredno da gađa.
Tenk je direktno pogađao naše rovove, pa smo za njega na Hrastiku pripremili BST i malo iznad toga posadu za "Fagot" tj.
vođene rakete.
Sedam dana smo čekali da se tenk pojavi, i pošto se to nije desilo, Koko je naredio da se ispali "Fagot" u tranše koji se vidio sa naše linije.
Tenk je bio pogođen u gusjenicu ali nije uništen.
Tu informaciju smo dobili od prislušnog centra, a glasila je "kornjača nam je oštećena".
Tenk je ubrzo nakon toga popravljen, i u toku noći prebačen na neku drugu lokaciju.
Uništavanje tenka je za naše borce je bila velika pobjeda, i moralni podstrek da se ide u dalje akcije u cilju vraćanja kompletne Žuči.
Međutim, uslijedila je intervencija svijeta, i Žuč koja je bila totalno prazna zbog međusobnih borbi u Sarajevu, ipak nije uzeta.
Muslimani su kasnije prokopali tranšee ispod Golog brda, pa su na koti 830 bili i oni i mi, pošto je ta kota imala dva mala uzvišenja pa je svaka strana držala jedno od njih.
Na tom dijelu ratišta pojedini rovovi su bili trideset metara jedni od drugog.
To je bila najmanje rastojanje između zaraćenih strana na svim ratištima u BiH.
|
|
|
Salko :
|
20658 |
15.02.2009 |
RE: Unistavanje muslimanskog tenkaKad je u pitanju tenk na Golom brdu postoji samo jedna istina jer nam je to pričao čovjek koji je bio tu.
Enver Šehović, komadant 1.
S.
B.
, je pod pritiskom generala Alije Ismeta i Sabre Haskovića odlučio da sa tenkom pregazi izgubljeni rov na vrhu Golog brda, mada su ga njegovi saradnici savjetovali da to ne čini jer je isuviše rizično.
Tenk je u prvi mrak krenuo u akciju i zaglavio se u tranšeima po izlasku na Golo brdo, tako da nije ni pokušao ono što je naumio.
Nije se mogao izvuči iz tranšea, pa ga je posada napustila, tokom noći nije došao niko da ga izvuče i tenk je ujutro uništen 27.
jula kad se magla digla, uništile su ga haubice sa Krivoglavaca.
Ispred tenka su ostali odsječeni Vikićevi momci, njih 16.
Nisu to bili oni klasični specijalci, bila su to djeca iz čete koja do tada nije imala ni jednu borbu.
Oni su bili u četi za obezbjeđenje lica i objekata i držali dio linije kod Muzeja prema Grbavici gdje se nikada nije desila ni jedna akcija, ni sa srpske a niti sa muslimanske strane jer se tu isključivo švercovalo ljudima i robom.
Tu djecu je založio njihov komandir neki šupak Enver Velić koji nije bio s njima na položaju.
Pobio ih je sijač smrti dok su pokušavali zaobići zaglavljeni tenk jer nisu mogli se provuku ispod njega, tako da su morali izlaziti na ledinu.
Bila je to velika ofanziva, najveća tokom srpskih napada na Sarajevo.
Srpske snage su zauzele taj vrh Golog brda i tu ostale do kraja rata, a mi smo ostali na potezu 830 pa malo ispod Golog brda prema Visu.
Šehović je poginuo od granate 27.
jula kod svog IKM-a u Jezerima, a Golo Brdo su spasili najodvažniji momci Prve slavne, četa Nedžada Bublina Čupe i Sade Šatrovića iz Druge viteške i odred Lasta koje su vodili Rus i Jozo Andžić.
To je istina, druge nema, možemo i jedni i drugi lagati stvarati mitologiju.
Bilo je teško i jednima i drugima.
Neka se ne ljute ostali, ali najbolji ratnici i sa jedne i sa druge strane su bili na Žuči, ništa drugo nije bilo ravno tom ratištu.
Zvanične muslimanska verzija ovog događaja je malo drugačija:
Vaši generali su napravili plan da se 26.
jula vrate osvojeni rovovi na Golom brdu.
Tom planu se jedino usprotivio Ibro Dervišević.
Prilikom izlaska na Golo brdo, tenk je ispalio nekoliko granata a zatim se zaglavio u tranšeu koji je bila jedina saobraćajnica za izlaz Vikićevih specijalaca na potezu sela Jezera.
U toku noći je bilo nekoliko pokušaja izvlačenje tenka.
Jutro, 27.
jula 1993.
godine je bilo maglovito, i magla se razišla tek oko 9 sati.
Tenk je neutralisan granatom 155 mm, iz prvog hica.
U pokušaju da doturi malo municije Vikićevim specijalcima ranjen je i Mirsad Bekrić - Pice, redovan posjetilac ovog foruma.
Nekoliko sati kasnije, dok je ležao i čekao za pomoć, ranjen je i po drugi put.
Ovaj put je ostao bez noge.
|
|
|
Zeljko Tomic : Sokolac
|
20360 |
29.01.2009 |
Kote na Žuči
Postoji razlika između oznaka na topografskim kartama i nazivima kota.
Kako su austro-ugari prvi izvršili premjeravanje zemljišta u BiH i napravili katastarske knjige, kote su dobile naziv kao rezultat tog njihovog premjeravanja.
Primjera radi, najveća kota na Žuči je visoka 873 metra, a naziv joj je "kota 877" ili Orlić.
To je zbog toga što instrumenti za mjerenje uoči Prvog svjetskog rata nisu bili precizni kao danas.
Imam i jedno pitanje za "Vogošćanina Pravog" ili nekoga od boraca sa Žuči.
Možeš li neko da nam opiše liniju odbrane prema Vogošći, ali da krene od kapije "Pretisa", Saobrćajnog fakulteta, Šabanove kuće, preko Žuči, pa onda niz brdo do M-17.
Gdje je Mijatovića kosa?
Na slici ispod, ja sam tačkama različitih boja obilježio kote na Žuči.
Ispravite me ako griješim, ali mislim da one (sa desna u lijevo) idu ovako: Vis, Orlić, Golo Brdo, kota 850, kota 830 i na kraju Ježevi - kota 772.
|
|
|
Veljko Hajduk : Bijeljina
|
10924 |
01.12.2006 |
Prokleta ZucZuč mi je ostala u sjećanju kao ružna jedna uspomena.
Moj otac je poginuo na Orlicu 18.
09.
1992.baš u toj akciji u kojoj su se srpski Brankovići ( čitaj ispičuture, ološi, fukare i degenerici ) pokazali u svome punom sjaju obavjestivši turke o onome što im se sprema.
A čini mi se da je u istoj akciji poginuo i Božur jer tada je zaglavilo pola Krivoglavačkog interventnog voda.
Moj otac je zadnji poginuo, pod samom kotom sa samo jednim metkom u okviru, opet zahvaljujuci danas cijenjenim i priznatim građanima Republike Srpske i Srbije, srpskim izdajnicima.
Ja nisam za neku osvetu i klanje, ali čitam poruku od ovog maloumnog turčina pa se sjetim svih onih miliona njemačkih maraka koje je Alija isplatio srpskim izdajnicima kako bi balijama dali Srpsko Sarajevo.
Ja sada živim u nekoj selendri, dok su golje došle u moj grad da glume cipelu a u glavi im opanak ukaljan balegom iz Janje ili Srebrenice.
Svanulo i njima da budu građani, zahvaljujući "hrabrim" Srbima koji su svoje poštenje prodali za pare.
Hajde pozdrav, i ako Bog da da i mi sebi izgradimo jedan Kineski zid.
|
|
|
: Canada
|
10084 |
21.07.2006 |
Pad Golog brdaPisao jedan muslimanski borac
Osvanuo je lijep, sunčan julski dan ( mislim da je bio 21.
ili 22.
juli 1993.
godine).
Rat je bio u punom jeku i stalno su se dešavali belaji.
Toga dana u osam sati ujutro sam krenuo na smjenu na Žuč.
Prvo sam svratio do Marsalke, gdje smo se pobrojali, pokupili sljedovanje i lagano krenuli (pjeske, naravno) nekih sat i po do vrha Žuci.
Taj put nikad nisam volio, mada je prolazio kroz zivopisan krajolik, koji je nakon pocetka rata postao avetinjski pust uprkos prirodnim ljepotama.
Dok se dodje do Žuci, treba proci kroz nekoliko naselja: Pofalice, Buca potok, i jos par sela.
Pred samu Žuc, uvijek se prilazilo sa stisnutim mudima i nekim iskonskim strahom.
Tu se vodilo mnogo borbi, i nasa brigada je jedina zaista pomakla liniju od centra grada, za otprilike 8 kilometara "(zamislite da je svaka brigada u Sarajevu uradila isto).
Dosta ljudi je stradalo, imali smo jako mnogo ranjenih, ali smo nekako opstajali.
Prije samog naseg ulaska u selo Jezera, poceli su da granatiraju nase polozaje na Golom brdu.
Odmah smo zastali i uletili u jednu praznu spaljenu kucu.
To je trajalo nekoh 10-tak minuta i onda je stalo.
Pomislili smo da su nesto primijetili pa zasuli granatama cisto zbog "mira u kuci".
Prosli smo kroz selo, i ispod samog Golog brda imali smo jednu kucu u kojoj smo uglavnom boravili kad nismo na smjeni na liniji.
Usli smo u kuću, preuzeli smjenu i pogledom otpratili raju koja su trkom krenula za grad.
Tek kasnije sam skontao koliko su imali sreće.
Da su ostali jos deset minuta, možda neki od njih ne bi bili zivi, jer je u tom momentu počela ofanziva.
Nisam ni postao svjestan sta se dešava, a napolju je krenulo da pljusti sa svih strana.
Nismo više znali otkuda sve padaju.
Pod kisom granata otrcali smo do prve transeje i krenuli do naseg topa jer smo znali da ce tamo biti mnogo belaja.
Utrcali smo u rov, i svi zadihani smo se gledali isprestravljeni...
Šta je ovo? Detonacije su postale nesnosne.
Sve oko nas je gorilo.
Ja asm se držao rukama za korjenje jer su detonacije bile toliko jake da su nas bacale po podu.
Neki su već krenuli da paniče i da kukaju, a ja sam samo pržio cigaru za cigarom.
Imao sam samo jednu kašikaru i držao sam je čvrsto u ruci.
Imali smo samo jednu pušku na nas trojicu, jer smo bili posluga na topu.
Duboko oranje nije prestajalo.
Granate su padale i padale.
Ubrzo smo čuli krike, i pored našeg tranšeja su dvojica boraca nosila trećeg, koji nije imao noge.
Đavo je odnio šalu!
U jednom momentu nakon nekih sat i po granatiranja, pucnjava prestade.
Mrtva tišina...
U sebi sam se poradovao da je sve gotovo, i da će se sve polako smiriti.
Nakon par minuta poče žestoka pješadijska pucnjava.
"Eto ih! " - neko se prodere.
Bojan je izletio sa puškom i krenuo da puca niz brdo.
Mi ostali smo samo sjedili i blejili u prazno.
U tom momentu, počeše da protrčavaju borci sa golog brda, i vrište "Pala linija! ".
Većina ih je pobacala puške, koje smo mi prihvatili.
Ja sam zgrabio kalaš, i krenuo da gledam niz padinu.
U tom momentu je neko iz blizine krenuo da "sijačem smrti" dere po zemlji oko mene.
Zgrabio sam bombu i samo je bacio ispred bunkera.
Bomba sastavi, a ja samo proturim kalaša i krenem nasumice da derem nizbrdo.
Odbili smo napad na nas rejon, ali je iznad nas palo Golo brdo.
Više nije bilo nikoga na liniji, što znači da je naša desno krilo bilo skroz prazno.
Granatiranje je opet počelo.
Rokali su ko ludi slijedecih sat vremena.
Nakon toga opet pjesadijski..
Nas nisu direktno napali, ali paljba na našoj desnoj strani je skoro skroz prestala.
Više nije bilo iluzija da tamo ima neko živ.
U tom momentu, kroz tranšej ugledasmo kako prilaze dvojica ranjenika bukvalno noseći jedan drugog.
Jedan je bio ranjen u glavu, a drugi u leđa.
Više nismo imali šta da tu tražimo, počela je i nas hvata panika i napustili smo položaj.
|
|
