fix
Logo
fix
Nalazite se na Sa1992-ZUC_RAZNO
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje
Za pregled svih najnovijih poruka kliknete ovdje

zuc_razno- 88583 - 08.02.2014 : Neba Bak Srbija - best (0)

Ženski odred 'Plave ptice'


Stara gardo, evo opet da se javim. Vreme nekako prolazi a nikako da postavim pitanje na forumu. Dakle, slušao sam neke priče, ali priče pravih boraca, pa me interesuje da li neko ima podrobnije informacije o ženskom odredu "Plave ptice" u sastavu BiH, kako sa naše strane tako i sa suprotne. Imam sliku jedinice ali ne mogu da je postavim, ne znam razlog a ne mogu ni gos. Željku da je pošaljem. Možda bi to najbolje opisao Max, i ovako ga nema da se javi poprilično duže vreme.
zuc_razno- 88489 - 03.02.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Ispravka teksta broj 88461


Tekst koji je objavljen pod brojem 88461 je djelimično ispravljen i zbog toga za poznavaoce tog terena o kojem sam pisao može da izgleda kako ne poznajem teren o kojem pišem, pa ovom prilikom molim da se to popravi. U tekstu stoji:

  • "Krenuli smo u napad ispod kote 830 u pravcu kote 850, i pri tome osvojili dio terena ispod Šabanove kuće, što je praktično bilo nemoguće!"

    Ovako je napisan originalni dio teksta koji sam poslao:

  • Krenuli smo u napad ispok kote 830 u pravcu kote 850. Osvojili smo dio terena ispod kote 850, u pravcu Šabanove kuće. Nakon osvojene teritorije uveo sam rezervne snage iz mog bataljona, a jurišnike povukao na odmor. Ilijaška brigada je imala zadatak da paralelno sa nama juriša na vrh kote 850. Pošto nekoliko dana nakon toga nisu krenuli u napad, zbog rizika da ostavim ljudstvo na dostignutim linijama, povukli smo se na početne položaje. Nakon toga su međunarodne snage tražile prestanak naših dejstava i vračanje Igmana pod kontrolu UN.
  • zuc_razno- 88461 - 02.02.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (5)

    Operacija Prsten


    Kada je naša vojska tog julskog jutra '93. godine ovladala kotom 830 i Golim brdom, Zenga je sa grupom boraca iz Ilijaša protrčao cijelom dužinom osvojene nove linije sa ratnom zastavom u rukama, spustio se preko Ježeva i otišao u Vogošću da objavi uspjeh naših boraca.

    Tada je građanima Vogošće predstavljeno da je Ilijaška brigada osvojila teritoriju, zanemarujući uspjeh vogošćanskih boraca koji su tada osvojili kotu 830. Osvajanje ovog položaja je bio značajan uspjeh, a Vogošćanski bataljon je osllobođen velikog tereta koji je do tada nosila četa "Ježevi", braneći se od muslimanskih napada koji su bili veoma opasni sa tog pravca.

    Inače, operacija "Prsten" je ostvarila velike uspjehe na području Srpskog Sarajeva, i bilo je veoma važno nastaviti napade tim istim intezitetom. Nakon što je Ilijaška brigada osvajanje Kote 830 predstavila kao svoj uspjeh, ta lažna informacila je pokvarila dotadašnji dobre odnose i sadejstvo Vogošćana i Ilijašana. To je postao veliki problem i za TG Vogošća u daljem toku operacije. Pokušali smo zataškati taj nesporazum i krenuti dalje prema koti 850. Međutim, pokojni Mićo Vlahović nije tako misli, pa je nakon akcije na referisanju u briga iskazao veliko nezadovoljstvo zbog tog čina Zenge i njegovih drugova. Da bi se spriječilo dalje rasparvljanje na tu temu, što bi pruzrokovalo podizanje cijelog slučaja veći nivo, potpukovnik Delić je pokrenuo pitanje kako riješiti problem IDV, koji se stalno ponavljao u borbenim zadacima?

    Pošto je IDV u tom trenutku na brojnom stanju imao više od 30 ljudi, sa Mićom je na zadatak kretali maksimalno njih desetak, ovo je često bilo propraćeno negodovanjem ostalih jedinica. Taj isti problem se desio i prilikom osvajanja kote 830. Na zadatak su krenuli 6-7 ljudi, jer se ostali tog jutra nisu pojavili na polaznom položaju. Zbog toga su druge jedinice negodovale i nešto se moralo riješiti sa tim ljudima.

    Tada je viša komanda od Miće na referisanju zatražila da one, koji se ne odazivaju na borbene zadatke, skine sa svog spiska a njihova imena preda u odjeljnje za presonalne poslove, radi rasporede u druge jedinice.

    IDV je imao borbene zadatke samo u vrijeme ofanziva, dok je u periodu kada nije bilo borbenih dejstava bio oslobođen ostalih zadataka. Neki su to koristili, pa kada se treba krenuti u borbu ne bi se pojavili na polaznom mjestu i tada bi bilo kasno da se za njima krene u potragu. Tako je ta jedinica obično učestvovala sa maksimum 30% svojih snaga.

    Ubrzo potom se pročulo šta komanda traži od Miće, pa je u nastavku operacije na sledeći zadatak po prvi put došla kompletna jedinica IDV. Tada sam ponovo dobio IDV kao pojačanje. Krenuli smo u napad ispod kote 830 u pravcu kote 850. Osvojili smo dio terena ispod kote 850, u pravcu Šabanove kuće. Nakon osvojene teritorije uveo sam rezervne snage iz mog bataljona, a jurišnike povukao na odmor. Ilijaška brigada je imala zadatak da paralelno sa nama juriša na vrh kote 850. Pošto nekoliko dana nakon toga nisu krenuli u napad, zbog rizika da ostavim ljudstvo na dostignutim linijama, povukli smo se na početne položaje.

    Nakon toga su međunarodne snage tražile prestanak naših dejstava i vračanje Igmana pod kontrolu UN.

    Iako je njegova jedinica uvijek bila u nepotpunom sastavu, Mićo bi izvršavao svoje zadatke, zbog čega je on u mašoj komandi bio još više cijenje kao dobar borac. Zahvaljujuči Mići i njegovim ličnim uspjesima, danas mnogi, koji su samo na papiru bili pripadnici njegove jedinice, pokušavaju izdići sebe tvrdeći da su oni imali svoj doprinos svemu u tome.

    Na veliko žalost, mnogi su zaboravili šta je ko radio u ratu ali neki nisu pa bi bilo dobro da se i o tome malo piše na ovoj stranici!
    zuc_razno- 88441 - 01.02.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (8)

    Srpski neprijatelj - Saša Lazić


    U nekim od mojih tekstova sam pisao o Saši koji je poginuo na koti 830. Njegovi saborci ne mogu ništa reći o njegovoj pogibiji jer su i oni poginuli sa njim, a preživjelih nije bilo da bi mogli opisati njegovu pogibiju.

    Ovako je to bilo:

    Tog dana, u ranim jutrarnjim časovima, krenula je artiljerijska priprema na kotu 830 i Golo brodo, glavne pravce našeg napada na Žuči. Od artiljerijskih projektila je grmilo i treslo se cijelo brdo. Oni su precizno pogađali neprijateljske rovove, koji su bili na prednjem nagibu brda. Dok je artiljerijska priprema još trajala, krenuli smo lagano uz brdo prema koti 830.

    Kako se akcija izvodila ispred zone odgovornosti mog bataljona, dobio sam zadatak od više komande da organizujem napad na kotu 830. Dodijeljeno mi je pojačanje IDV i Vojna policija za izvršenje tog zadatka! Sa mnom na tom pravcu napada su bilo pokojni Mićo i pokojni Moca, i još par momaka iz Mićinog voda. Krenuli smo u polusagnutom položaju, koristeći rijetke žbunove kao zakolone koji su se nalazili na putu prema vrhu brda.

    U toku akcije sam imao dvije motorole, jednu sam koristio za vezu sa komandirima koji su učestvovali u jurišu a drugu sa pretpostavljenom komandom. Bilo je teško održavati vezu i voditi borbu u isto vrijeme, pa sam u trenutku zanemario oružje da bi javio komandi da smo krenuli na kotu 830 i da artiljerija prestane dejstvovati, kako ne bi ugrozila naš napad.

    I tako, dok sam ja obavljao razgovor, Mićo i Moca već ovladali rovom. Po zauzimanju sam organizovao odbranu rova okrenuvši puške prema koti 850. Rov je bio potpuno uništen ali zbog nagiba prema našoj strani bio je povoljan da se koristi kao zaklon od eventualnog kontra napada koji je mogao usliditi samo iz pravca kote 850. Golo brdo su u istom trenutku kada i mi kotu 830 osvojili borci iz Ilijaške brigade, pa sa te strane nije moga da se izvede konrtanapad.

    Nakon što smo se zaštitilo od kontranapada, neki su počeli da pretresaju džepove uniformi na četri poginula muslimanska vojnika koje smo zatekli u rovu. Iako su poginuli od granata, njihova tijela nisu bila raskomadana. U džepovima su im nađeni dokumenti po čemu smo zaključili da su pripadnici Vikićevih "Lasti". Među njima su se nalazili dva muslimana, jedan Hrvat i jedan "Srbin".

    Obavjestili smo komando o poginulim neprijateljskim vojnicima i došli su ljudi iz radne obaveze i prenijeli tijela radi eventualne razmjene.

    Nakon toga je potpukovnik Delić preuzeo Sašino tijelo i prebacio ga u Srbiju da bi ga predao njegovom ocu, koji je bio oficir na službi u JNA.

    Nekako je do nas u Vogošću procurila vijest da je Saša sahranjen uz vojne počasti kao "srpski vojnik"! Među našim borcima se stvorilo ogromno nezadovoljstvo zbog Saše i pretpostavljam da je zbog toga potpkovnik Miloš Delić i prebačen iz Vogošćanske u Ilijašku brigadu.

    Eto, tako je Saša, umjesto neprijateljskog postao srpski borac!
    zuc_razno- 88434 - 31.01.2014 : Petar Maksimovic Uzice - best (0)

    RE: TENK na Žuči


    Prije svega, pozdrav svim borcima bilo koje nacionalnosti koji su preziveli ovaj pakao.

    Napominjem da tekst koji pišem ne treba da uvredi bilo koju stranu, jednostavno čitam ovaj forum i srodnik sam jednog od poginulih vikićevih specijalaca koji je srpske nacionalnosti. Ime mu je Saša Lazić i on je branio ono u šta je verovao. Piše da je on dete razvedenih roditelja, što nije tačno jer njegovi roditelji i dan-danas žive zajedno. Tačno je da je sahranjen u Srbiji blizu Bajine Bašte ali ne uz sve vojne počasti kako dolikuje pravom vojniku. Živeo je sa majkom u Sarajevu za vreme rata i tačno je da mu je otac bio vojno lice koji je uspeo da se izbori da njegovi posmrtni ostaci budu premešteni u Srbiju. On je Srbin koji je živeo u muslimanskom delu Sarajeva i imao je devojku muslimanske nacionalnosti.

    Ono što zaista želim je da od strane njegovih preživelih saboraca saznam istinu o tome kako je Saša poginuo, a nadam se da će ovo neko od njih pročitati i setiti se tog strašnog dana.
    zuc_razno- 86836 - 30.09.2013 : Vucijak88 Jazbina - best (1)

    Moje dječačke uspomene iz rata


    Kao prvo, želim da se zahvalim svima onima koji su dali sve svoje za ovu napaćenu zemlju, ljudima koji su sačuvali naše živote...

    Ja sam rođen u Sarajevu i živeo sam u Dvoru kod Rajlovca sve do Dejtona. Rođen sam 1988. godine, i dobra deo djetinjstva sam prveo u svome selu tj. do samog iseljavanja. Ja nemam saznanja o borbama, ali čitam ovde jedan mali tekst iz moje perspektive, iz vremena kada sam i ja bio dete.

    Sećam se vojnika koji su me vozili na tenku. U mom selu je bila česma, a preko puta česme je bila komanda. Par puta sam bio na toj česmi u drustvu vojnika koji su mi davali motorolu pa sam ja kao klinac glumio vojnika i pričao sa borcima na prvoj liniji, a jednom sam prilikom našao zastavu od UN, vjerovatno spala sa njihovog vozila, i tada su me zvali iz komande da im dam zastavu a za uzvrat sam trebao da dobijem čokoladu, koju nisam dobio...

    Koliko sam puta išao pješke do Dobroševića u školu i koliko sam se bojao Vasketovog džipa zbog one glave na njemu.

    Jednom prilikom sam krenuo za vojskom na liniju i da me moj pokojni djed nije video ja bi sa njima stigao sve do rovova jer me nisu skontali.

    Sećam se i razgovora između naših boraca i muslimana na liniji, pošto je moja kuća bila blizu.

    Ovaj tekst je pomalo nepovezan, i nadam se da mi nećete na tome zameriti jer su takve i moje uspomene na rat.

    Pozdrav svima i još jednom jedno veliko hvala za sve ono što ste uradili u ratu!
    zuc_razno- 86589 - 01.09.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Ko drži Žuč drži i Sarajevo


    Jedan moj prijatelj sa FB me je upitao nešto u vezi rata, a između ostalog i gdje se nalazi Žuč? Ja sam o tome napisao jedan tekst, a onda sam pomislio da će to zanimati i druge koji ne poznaju teritoriju oko Sarajeva. Zbo toga evo šaljem taj tekst i na ovu stranicu.

    Sarajevo uži dio grada koji su kontrolisale mislimanske snage je bio široko možda nekih 3-4 kilometra a dugačko 12-13 otpirilike. Kada se popneš na Žuči, možeš da vidiš kompletno Sarajevo. Bukvalno kompletno, jer su se vidile sve muslimanske teritorije, a i srpske kada se okreneš na drugu stranu. Od svih sarajevskih opština sa tog brda se nisu mogli vidjeti samo Pale i Sokolac.

    Na Žuči je linija odbrane bila najgušća od svih ratnih linija. Na nekim mjestima koja su bila pogodna za diverzantske akcije rovovi su bili gusti u razmako od 30-ak metara. Naprimjer kota 772, na kojoj sam ja bio komandant, a spominjo je u mojim tekstovima kao Ježeve je imala 7 osmartačkih mjesta a nije bila duža od 250-300 metara. Tu liniju je držala jedna četa i vršila smjene 24 sata -72 sata kada je mirno i nema pucanja, a 24 sata - 24 sata kada su borbe. Tako smo morali ojačavati vrhove brda pošto je u ratu bilo važno uzeti sami vrh, a onda oporiti liniju niz brdo što je više moguće, jer se sama vojska počne povlačiti ako je vrh brda pao u ruke neprijatelju.

    Upravo ovako su muslimani i radili diverzantske akcije trošeći manje municije nego klasičnim pješadijskim napadom i to im je bio glavi način ratovanja. Faktorom iznenađenja su osvojili veliki dio Žuči. Upravo zbog toga sam ja i predlagao da se formira jedinica koja će ratovati noću na faktor iznenađenja. Moj plan je bio da se u toku noći tiho osvoji vrh brda, pa da se onda u samu zoru krene u napad iza leđa neprijatelju i stvori panika. Po posjedanju praznih rovova stvorila bi se velika rupa u njihovoj odbrani i onda bi se mogle upumpavati nove snage za širenje po praznom terenu. Tako sam misli da povratimo cijelu Žuč, pošto mi Srbi nismo mogli koristiti artiljeriju na Sarajvu, a muslimani jesu. Tako bi mi osvajali linije bez artiljerije i međunarodne snage ne bi imale nikakvih dokaza da smo prekršili potpisani sporazum.

    Koliko je Žuč bila važna govoro i to da su muslimanski rovovi od srpskih rovova bili udaljeni svega 30 metara na dijelu Žuči koje se zove Golo brdo. Kada je postisam Dejton, Srbi su dobacivali sjekiru muslimanskim borcima da nacjepaju drva. Ovi su im u znak zahvalnosti kada vrate sjekiru bacali kutije cigara Drnir sarajevske i govorili evo ti Drina, znam da si je poželio. Drina je prije rata bila kvalitetna kao i sarajvski Marlboro jer se pravila od istog duvana i papira, pa je većina raje širom Jugoslavije pušila tu Drinu.

    U ovom tekstu možete da vidite da su ljudi bili ljudi i u toku rata!
    zuc_razno- 86265 - 05.08.2013 : Amerikanac USA - best (2)

    Markacija objekata i položaja na Golom brdu, juli 1993. godine


    Dobar dan,

    zamolio bih Max-a ili nekog koje dobar poznavalac tog terena, do zumira Golo brdo na Google Maps i na satelitskoj snimci oznaci položaje:

    - unistenog tenka,
    - žutog bagera
    - rovova "17" i "1" koje Max spominje u postu 67907

    Nešto kao što je moderator uradio u postu 68104, ali samo za Golo brdo. Moderatora bih onda zamolio da to objavi tako da svi možemo da vidimo.

    Bio sam na Golom brdu između 23. i 24. jula. Nisam familijaran sa terenom tako da bi ovih nekoliko orijentira puno pomoglo u čitanju ostalih postova i povezivanja priče. Vjerujem da ima dosta posjetilaca koji su u istoj situaciji i ovo bi svima išlo u korist.

    Unaprijed hvala!
    zuc_razno- 85809 - 08.07.2013 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (7)

    Herojski bataljon


    Vogošćanski bataljon, uprkos tome što je po broju stanovnika trebao biti najbrojniji u Brigadi, bio je jako slabo popunjen. Pred izbijanje sukoba Srbi nisu znali šta će se dešavati na tim prostorima pa su svoj spas potražili u prigradskim selima, zbog čega su se po izbijanju rata mobilisali u tim jedinicama. Tako je Vogošćanski bataljon tokom rata ostao najmalobrojniji. Uprkos tome, veliki broj dobrovoljaca iz Bataljona se prijavljivao u najopasnije borbene zadatke na tim prostorima.

    Tako je '93. godine, nakon pada velikog dijela teritorije na Žuči, Vogošćanski bataljon dobio je zadatak da brani najopasniju kotu iznad Vogošće, kotu 772, zvana "Ježevi".

    Bataljon je više od pola godine odolijevao svakodnevnim pokuašjima muslimanskih snaga da osvoje tu poslednju kotu za odbranu Vogošće i Srpskog Sarajeva. Kako njihovi napadi nisu urodili plodom, muslimanska armija je organizovala "Operaciju Koverat", sa glavnim pravcem upravo preko kote 772.

    Trinaestog juna '93. godine je počeo silovit napad na tu kotu. Desetodnevno granatiranje i žestoki pješadijiski napadi su lako odbijani, jer su na koti bili jako iskusni borci, sve sami vogošćanski heroji.

    Kada su muslimani uvidjeli da ne mogu proći preko te kote, bar ne dok su ti momci živi, udustali su od kompletne operacije. Tako je slomljena "Operacija Koverat".

    Kada je Generalštab VRS uvidio da je muslimanska vojska razbijena, srpska vojska je krenula 3. jula '93. godine u kontraofanzivu. Ponovo su ti isti momci iz žestoke odbrane krenuli u još silovitiji napad. U silovitim jurišu su jurišali uz Žuč, dok su još uvjek artiljerijski projektili razarali brdo po kojem su se kratali. Utrčali su u neprijateljske rovove i tako osvojili kompletno brdo zvano Glavica.

    Nakon zaposjedanja nove borbene linije, ti isti junaci su organizovali odbranu osvojene teritorije i herojski je branili sedam dana. Pokušaji muslimanske vojske da povrate izgubljenu teritoriju nisu urodlili plodom, jer im to nisu dozvololi momci sa "Ježeva".

    Zbog svih zasluga u odbrani borbene linije, napadu na Glavicu i ponovo pružanju snažne odbrane osvojene teritorije, generalštab VRS je na prijedlog TG Vogošća namjeravao da Vogošćanski bataljon proglasi herojskim.

    A onda je 9. jula 1993. godine, pred sami dolazak smjene na linji jedan projektil iz BST-a ispaljen sa kote 850 pogađa najistureniji rov kod Šabanove kuće. U rovu gine Dragan (Pero) Gorančić, a njegvi saborci bivaju ranjeni. Ranjenici se povlače iz rova da bi bili previjeni i usput mole borce Blagovačkog bataljona sa kojima su bili susjedni rov, da im pomognu i izvuku njihovog poginulog druga. Borci Blagovačkog bataljona ne dolaze u pomoć nego koriste tu nesreću, javljaju svojim borcima da je pao jedan vogošćanski rov i povlače se sa kompletne linije odbrane.

    Dragan Gorančić ostaje u razrušenom rovu, zatrpan zemljom. Takvu situaciju koriste muslimanski borci i u toku noći preuzimaju kompletnu liniju.

    Tako jedan herojski bataljon ostao bez zasluženog priznanja. Generalštab VRS, nakon pada tog dijela teritorije, nije više razmatrao mogućnost da Vogošćanski bataljon dobije ono što je istinski zaslužio.

    Uprkos tome, Bataljon je za mene ostao Herojski do kraja rata.

    Svim preživjelim borcima iz tog bataljona čestitam na herojstvu a mrtim vjećna slava!
    zuc_razno- 83211 - 02.03.2013 : Klon B Sa - best (2)

    Slika tenka na Žuči


    Pozdrav veterani,

    iako sam mlađi od Vas, zanimljivo je čitati vaša ratna iskustva, ne ponovilo se.

    Nekad poslije rata sam sa rođakom iz dijaspore uslikao taj famozni tenk, pa ću Vam skenirati i poslati sliku, vjerujem da će Vam značiti.

    Gledao sam dosta klipova o akcijama boraca Armije BiH i VRS-a, svaka čast (ako isključimo zločine), borba na 20 metara, junački, u poređenju sa snimcima Legije, Marinaca u Afganistanu, pa i Rusa u Čečeniji bili ste "mudonje" čak i u odnosu na svjetsku elitu.

    Puno zdravlja, bez PTSP-a

    Klon,

    bio bih ti zahvalan ako tu fotografiju pošalješ na slavicnetŽhotmail.com.

    Pozdrav,
    Željko Tomić
    zuc_razno- 82869 - 21.02.2013 : Mak Per Sarajevo - best (2)

    RE: Tenk na žuči


    Odgovor na Amirov tekst "Tenk na Žuči"

    Poštovani Amire,

    Ja sam jedan od onih Vikićevih kojih ti nije žao, jer su se sklonili od rata u specijalnu jedinicu policije (dobra ti je ova fora) i koji je tog dana izašao ispod tenka ranjen, i kome je tog dana poginulo 18 drugova iz voda!

    Želim da ti objasnim kako je to bilo, pošto vidim da nisi bio ni blizu tih ljudi koji su poginuli, a nije ti ih ni žao jer su se sklonili od rata, pa pravo u specijalnu jedinicu.

    Tu noć kada smo stigli na brdo Žuč, zadatak je bio da očistimo tri reda rovova zajedno sa policijom NG i drugom jedinicom specijalne namjene (namjerno neću spominjati ime jedinice), ali činjenica je da smo jedino mi sišli u te rovove. Znači, mi smo bili dole u trećem redu rovova, desno i lijevo nije bio niko od naših a iza nas je bila policija NG. Niko iz 1. motorizovane nije bio na tom dijelu koji opisujem. Sa nama je bio je vodič, za koga nisam siguran kojoj je jedinici pripadao, a koji je nestao na trinaestom metru prema rovovima.

    Znali smo da nas ujutro očekuje napad. Istina je da je u mom vodu bilo mlađih od tebe, pa čak je jednom od nas taj dan bio 18-ti rođendan. Ujutro, prije napada nas je častio keksom iz lanč paketa, što je bila velika gozba nas koji smo se sklonili od rata, a ti u Armiji zavaljen.

    Posebno želim da napomenem i to da je Vikićeva jedinica išla tamo gdje puca linija i da skoro nikada nije poznavala teren! Napad je počeo rano granatiranjem pa pješadijski i tako u više navrata, dok nisu skontali da nema nikoga ni lijevo ni desno. I normalno, počeli nas opkoljavati sa strana jer sprijeda nisu mogli. Tako smo se izvlačili red po red rovova, dok nismo stjerani u zadnji red do tenka. Hrane i veze nismo imali jer su našu vezu poklopili. Zbog toga su nam to pokušali da doture četvorica Vikićevaca, kako ti kažeš sklonjenih u policiju. Dvojica su odmah poginula, a dvojica su stigli do nas i ostali zaglavljeni sve do kraja dana, kad smo se i uspjeli izvući.

    Od iste granate od koje je poginuo i Enver Šehović, u stomak je teško ranjen i moj komandir čete. Da ne dužim detaljima koliko smo napada odbili i koliko je granata palo samo na taj dio koji opisujem.

    Iz iskustva znam da su takvi kao ti, koji se busaju da su bili veliki borci, u stvari oni koji su sjedili po podrumima. Ovo se odnosi i na onaj komentar poštovanog Fikreta Hadžibegića, (tekst naslova "Borbe na Žuči i pad Golog brda"), koji kaže da smo samo formalno nosili naziv Vikićevci, u kojem se vidi gdje je bio tog kobnog dana kada niko iz njegove jedinice nije bio ni ranjen.

    Poštujte bar činjenicu da su ti ljudi poginuli u jednoj od najtežih borbi ovog rata i da se tog dana nisu vratili svojoj ženi, majci, djeci, isto kao ti i ja.
    zuc_razno- 82135 - 01.02.2013 : Fikret Hadjibegic Sarajevo - best (2)

    Borbe na Žuči i pad Golog Brda


    Prije njegovog pada, Golo brdo sam branio sa 20 ljudi, nakon pogibije mnogo ljudi iz Šehovićeve 2. motorizivane brigade. Ovu informaciju sam dobio u komandi tu veče.

    Ja sam rođen u Sarajevu, gdje sam i živio, i nisam imao blage veze da postoji takvo brdo. Ti predjeli su za mene bili vukojebina.

    VRS je počela napad na Golo Brdo u 11:00 ujutro. Gađali su nas granatama sa 11 kota. Sreća naša pa smo se poput krtica ukopali u zemlju gdje sam se za 78 sati boravka smrznuo kao nikada u životu.

    Pripadnici VRS su dolazili sa autobusima i kukali su kada su se penjali uz brdo. Komanda im je bila za zviždaljkom, baš kao na fudbalskoj utakmici.

    U tim borbama niko iz moje grupe nije ni metka opalio jer smo samo bacali bombe što je bilo dovoljno za eliminisanje protivnika. Nisam znao koliko napada sam odbio, ali mi je kasnije Šehović rekao da ih je bilo šest. On je taj dan bio jako tužan zbog gubitka (neću reći koliko) hrabrih boraca koji prije toga nisu imali iskopane rovove.

    Moja grupa je bila mješovitog sastave nacionalnosti, i ne daj Bože da sam bio mudžahedin. Samo borci BiH znaju da je bio rov pod nazivom Stari orah vidio kompletnu situaciju. Namjerno neću da govorim imena, jer ona nisu važna u prokletom ratu.

    Kotu 850 je zauzeo rahmetli Zajko, tako da je to sve bila dobra kombinacija. Trebalo je imati petlju i ostati na tom mjestu kada te gađaju granate. Nervirala me je i ona ogromna srpska zastava koja je bila na 20 metara od nas zakačena na onom buldožeru. Kod njega je bio i rov i tranše, ali iz njega nije niko pucao, a nisu se čuli ni glasovi.

    Tom prilikom, hvala dragom Bogu, niko iz moje grupe nije bio ranjen. Vratio sam se u svoj stan ženi i djetetu i kad me je ona vidjela pala je odmah u nesvjest. Bio sam kao iz horor filmova.

    Za Šehovićevu pogibiju sam saznao od svog ratnog druga koji je bio gore. Nas je na liniji zamjenilo 150 ljudi. U poruci o Žuči, Amir iz 1. motorizovane brigade je ispričao istinu i o tenku. Znam i ko je vozio taj tenk. Isti se zaglavio u tranšeu, tako da su borci ostali odsječeni. Radi se o Vikićevcima. Međutim, moram pomenuti da su samo formalno nosili to ime i akreditacije jer oni nisu imali ni jednog razreda ratne škole.

    Drago mi je da sada mogu da kažem bilo pa prošlo i da sam se odozgo, zajedno sa svojim drugovima, izvukao u jednom komadu. Već sledećeg dana je jedan pravoslavac iz moje jedinice otišao iz Sarajeva i završio u jedinici Karišika saa Ilidže. Gledao sam ga svojim očima preko Srne. Ovdje mu niko nije prstom dirnuo oca koji je akreditaciju donio i rekao:

  • "Moj sin je pobjegao u inostransvo!"

    Ja ovo samo kažem, jer nama nema života bez nas sviju. Želim svakome sve dobro. Iz Sarajeva sam se davno ispalio jer ne želim učestvovati u političkim zbivanjima i međusobnoj mržnji, jer toliko dugo godina smo živjeli zajedno. Znam samo da u Bosni nema života bez nacionalne tolerancije. Moj najbolji prijatelj je Srbin, a ja sam Bosanac. Boli me briga za političare - ja sam za njih bogat čovjek!
  • zuc_razno- 81585 - 13.01.2013 : Boris Miletovic Sarajevo - best (0)

    Ivica Miletović


    Nasao sam ovaj tekst o mom ocu, pa molim da mi se javi onaj ko hoće da sazna nešto više o njemu.
    Boris
    zuc_razno- 81499 - 11.01.2013 : Zorica Schulten Kempten - best (0)

    Ivica Miletović


    Pozdrav svima,

    našla sam tekst o Ivici Miletoviću objavljen 05. 10. 2012. godine. Rado bih odgovorila ali ne znam kako. Može li mi neko pomoći?

    Unaprijed hvala!

    Zorice,

    najbolje je da odgovor napišeš na isti način na koji si ostavila ovu poruku. Ukoliko imaš neki veliki razlog da poruka bude privatna, pošalji je meni na slavicnetŽhotmail.com i ja ću je proslediti Siniši.
    zuc_razno- 79547 - 15.11.2012 : Sarajlija Grand forks - best (0)

    Kako je bilo na Žuči


    Pozdrav svima!

    Vama Željko hvala na objašnjenju oko Podžeplja. U stvari, kad se pogleda karta Republike Srpske sve se vidi kome šta pripade, ali eto ne pade mi na pamet da pogledam.

    Za sve pripadnike Vojke Republike Srpske koji su se borili na teritoriji Žuč. Pošto mnogo dobro poznajem taj teren, mogu samo da kažem svaka vam čast i stvarno ne znam kako ste uspjeli da održzite te linije. Lično znam da na tom prostoru i nije bilo mnogo stanovništva. Sve je to, još od davnina, bila srpska zemlja. Bez vaše pomoći ne bi se mogli sami seljani održati. Primjera radi, od kuće Zorana Vaskovića pa sve gore do Žuči nema ni jedne-jedine kuće. Veliki je to prostor! A sa muslimanske strane, odmah iza gradskog smetljišta su velika naselja: Buća potok, Buljakov potok, Briješće brdo... Tamo je napravljena kuća na kuću, pa da je iz svake kuće samo po jedan muškarac išao na te prostore bilo ih i previše. Kako je vama tamo bilo i kako ste uspjeli da se održite, to samo vi znate. Ja za to naprosto nemam riječi!

    Mnogi moji rođaci su ostavili svoje živote na toj njihovoj zemlji. Svi već znamo kakva je tragedija snašla familiju Tambur kao i sve ostale familije starosjedioce na tom prostoru.

    Koliko je god kota 850 bila važna, još je važnije da je to od davnina bila srpska zemlja. Isto kao i čitava njena okolina. I ta velika muslimanska naselja: Buća potok, Buljakov potok, Briješće brdo su nekada bili srpska zemlja na koju su se doseljavali muslimani iz okoline Goražda, Žepe, Rogatice, Foče a nakon Olimpijade (posebno pred sami rat) i muslimani iz Bijelog Polja i Crne Gore. Srbi su im prodali zemlju. Kuća na kući, streha na strehu.... Bila su to mnogo ružna naselja, građena bespravno, ma katastrofa prava! Isti ti dosljaci koji sebe sada nazivaju Sarajlijama su pohrlili da zauzmu srpsku zamlju. Međutim, zahvaljujuci vama borcima koji ste prošli sve te ratne dane tu na Žuči i okolini nisu u tome uspjeli. Svaka vama čast, braćo!

    Kada se povede razgovor gdje je bilo najgore na sarajevskom ratištu, uvjek se vodi rasprava da li je to bilo na Žuči ili u Neđarićima. Sjećam se kada je regularna Ilidžanska policija išla na položaje gore na Rajčevinu, i kada bi se god vratili kukali su kao da ih je neko poslao u pakao.

    Bilo i ne ponovilo se! Živi i zdravi mi bili i puno pozdrava!
    zuc_razno- 77850 - 05.10.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (0)

    Miletović Ivica


    Pozdrav svima!

    Da li neko od pripadnika Armije BiH koji se borio na Žuči zna bilo šta o pogibiji borca pod imenom Miletović Ivica. Živio je u Pofalićima u onim malim zgradama ispod plavog granapa. Pre rata je radio u Pofalićima u zgradi Energoinvesta, bio je glavni poslastičar. Povremeno je radio kao dodatni posao i u slastičarnici Oloman.

    Lično sam ga poznavao. Bio je ljudina od čovjeka. Kad kažem ljudina mislim na karakternu osobinu. Poginuo je u julu mjesecu 1993. Za datum nisam siguran ali mislim da je to bilo 28. jula ili oko tog datuma možda par dana ranije ili kasnije.

    Posljednji podatak koji sam dobio pre deset godina od jednog njegovog bližnjeg rođaka, koji je inače musliman, je da je Ivica navodno ubijen sa leđa od strane Armije BiH.

    Kažu da je bio dobar borac, međutim nije bio prihvaćen od strane boraca muslimanske nacionalnosti. Ivica je inače Hrvat. Bio je oženjen Srpkinjom ali su se razveli par godina pred rat jer ga je ona prevarila. Sahranjen je na groblju Lav.

    Iza Ivice je ostao sin, koji je u trenutku njegove pogibije imao deset godina i živio je sa njim. Nakon njegove pogibije djete je bilo prepusteno samo sebi. Ni njegovom sinu nisu još uvjek jasne okolnosti pod kojima je izgubio život.

    Ako neko zna nešto o ovome bio bi mu jako zahvalan da napiše.
    zuc_razno- 77847 - 05.10.2012 : Oko - best (1)

    Jedinice na Žuči


    Vidim da se vodi polemika koje su jedinice dolazile na Žuč, pa evo da i ja ponešto kažem:

    Vukovi sa Drine su bili brži nizbrdo nego uzbrdo, a uz to su obili magacin hrane u Biokovu.

    Odred D. M. - njihovo puno ime neću napisati jer su bili finansirani od strane te osobe. Brojali su 12 ljudi i došli su tako opremljeni da smo mi naspram njih veoma jadno izgledali. Takvu opremu sam vidio samo u američkim filmovima. Međutim, i oni su sa "brda smrti" zbrisali već drugi dan.

    Vlasenička jedinica se takođe nije proslavila. Vrlo brzo su otišli kada su vidjeli da je linija razdvajanja svega 20 do 30 metara.

    Bijeljinci koji su po kazni dolazili držali su liniju na š Preivoju. Bili su smješteni u reljevskoj školi. I njih smo morali često da obilazimo jer su bili nesigurni.

    Jedinica iz Višegrada je takođe dolazila, ali su i oni bili veoma kratko.

    To je sve što se tiče vojske na Žuči. Najveći teret na tom ratištu su podnijele jedinice sa područja Vogošće i susjednih opština.
    zuc_razno- 72281 - 02.08.2012 : Mila Tomic Tamo daleko - best (1)

    Komentari na moj tekst


    Pročitala sam da imaju komentari na moj tekst sa naslovom "Pronašla sam te!". Šta da radim kad je tako bilo a ja to nikad ne bi rekla da me nije nešto isprovociralo... Ne boli mene istina nego laž i to mnogo, boli me pljuvanje po nekim osobama za koje sam jako vezana, i ako je i ta osoba dala neki komentar onda bi trebalo da se i objavi. Ja baš imam volju da pročitam. Ustvari ja da se bojim miševa meni bi bila mišolovka u džepu. Svima veliki pozdrav od mene.
    zuc_razno- 71878 - 22.07.2012 : Mila Tomic Tamo daleko - best (7)

    Ipak sam te pronašla!


    Treba mi dosta vremena da sve ovo prelistam, pa sam naišla na neke gluposti od strane nekih pojedinaca da sam odmah ukapirala o kome se radi. Mislim da bi ih trebalo biti sramota da se pojavljuju na ovom forumu jer se ovde ne trguje ništa osim sećanja na prošlost i one koji više nisu sa nama.

    Prošlost nikada nećemo i ne smemo zaboraviti iako bih ja prva htela... Za budućnost se borimo koliko možemo!! A vi dragi moji pojedinci koji se sad nalazite u Srbiji i preko, pa se prepricavate u vezi događaja u kojima niste niti bili niti ih videli krenite opet da švercujete cigarete jer su u Srbiji opet poskupele.. Ovde ima jedna osoba od koje mi se povraća svaki put kad naletim na njegov članak. Evo da mu ja malo osvežim pamćenje.

    Događaj

    Sećaš li se brate dana kad mi je na Žuči poginuo drug Zoran, koji je hteo da spasi moje dupe a izgubio je svoju glavu. Sećaš li se da mi je stablo palo na nogu i da ja nisam mogla da mu je izvučem. Hajde, seti se da si prošao pored mene i nisi hteo da mi pomogneš. Ostavio si me! Ostala sam tada zadnja u rovovima a svi ste pobegli! E, moj brate ja sam se izvukla ali Zokija nisam mogla da ponasem. I ne brini, ponela sam onu tvoju p... koju si bacio usput dok si bežao. Poslušala sam tvoj savet tada: "Budi hrabra i skolni ga sama sa noge a ja sam otiš'o da vidim de su ostali. Neću da budem ovde..."

    E, vidiš brate moj, svega se sećam! Ostala sam živa tada i cela moja familija se raduje mom životu jer tada dve godine nisu ništa znali za mene... A ti brate moj živ si, zdrav si, porodičan si... Ja se ne radujem što sam te našla na ovoj stranici a još ću manje da se radujem ako te sretnem. A moram da te sretnem, tako nam Bog odredio!

    Prijatan ti boravak u Beogradu i zabi glavu u pesak i ladi dupe. Ostalima se izvinjavam ako sam bila vulgarna.
    zuc_razno- 70116 - 05.06.2012 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Branka iz Vogošćanskog bataljona


    Hvala ti Nešo za informaciju koju si mi dao o Branki! Moju email adresu možeš dobiti od Željka.

    Moram da potvrdim tvoju konstataciju u vezi Branke. Iako je u Bataljonu bilo dosta djevojaka koje su se isticale hrabrošću u toku borbi, za mene je Branka bila neobično hrabra djevojka. Iako je završila obuku kao djevojka za sanitet na linijama odbrane, Branka je svojim odnosom i stavovima prema borbi bila vrednija na liniji odbrane od mnogih naših boraca koji su izlazili na liniju. Možda čak nije fer da Branku poredimo sa tim borcima koji su bili samo broj, jer je Branka, osim što je imala zadatak da izlazi na liniju odbrane kao sanitetlija, uz to je bila pouzdan borac u mnogim bitkama u kojim je učestvovala u toku rata. U mnogim od tih bitki, Branka je bila nosilac odbrane i isticala se svojom borbenošću.

    Branka je za svoju borbenost zaslužila da bude odlikovana sa nekim od srpskih ordena!
    zuc_razno- 70088 - 04.06.2012 : Neso Markovic Sokolac - best (0)

    Informacija za Vogošćanina Pravog


    Ta mlađa djevojka, nije došla iz Srbije sa dobrovoljcima, već je od početka nesrećnog rata bila sa nama tj. završila je obuku, a tu je bilo oko dvadesetak djevojaka, neke si već spomenuo u tvojim tekstovima kao što su Sanja, Goga itd...

    Tačno je da je bila sa nama u Bataljonu, kao i na Ježevima i Žuči. Ponekad je nosila šešir i po njemu je bila prepoznatljiva. Goran i ja smo njeni rođaci, i ako me kontaktiraš na moj mail ispričaću ti prave podatke. Njeno ime je Branka i sa jednim od tih dobrovoljaca je otišla u Srbiju i udala se za njega, ima dvoje djece. Za nju se može reći da je pravi heroj jer je išla tamo gdje su se mnogi muškarci ustručavali, što dokazuje i tvoj tekst gdje je bila na Orliću kad mnogi nisu smjeli!

    Kad me kontaktiraš reći ću ti i njeno mjesto boravka u Srbiji.
    Toliko za sada Veliki pozdrav!!!
    zuc_razno- 67912 - 22.03.2012 : Max2 Sarajevo - best (0)

    Zlatko


    pozdrav tebi Vezime Ćelo,



    mada pravog lika sa tim imenom dobro poznajem još iz mahale V i mislim da on nije baš informatički obrazovan, on ti je više ona ekipa vezana za tipkanje po flašama, šalim se naravno ali volio je popiti kao i kompletna ekipa sa Azemom, Sijedim itd, da ne nabrajam više...

    Ti si napisao 100% tačne podatke. Mogu još navesti da se rahmetli Zlatko, tj. Zlatan prezivao Kalamujić, da je od iste granate ranjen i komndir te Vikićeve jedinice koja je imala 18 poginulih boraca kod tenka na Golom brdu taj dan i da ga je ranjavanje spasilo linča koji bi mu Vikara zbog gubitaka priredio, napomenucu da je jedan "stari specijalac" inicijali S. M. pobjegao je i ostavio te momke, tog jazavca viđam skoro svaki dan.

    Linija koju je držala 1. slavna - 111. viteška i kojom je sve do svoje pogibije komandovao Rahmetli Enver Šehović bila duga nekih 19 km, od Visa do Šljivika ) i dobro sam je poznavao jer sam jedan od rijetkih koji je prošao pa mogu reći skoro svaki metar.

    Pozdrav.
    zuc_razno- 53842 - 30.11.2011 : Vezim celo Sarajevo - best (0)

    Zajko - prava istina


    Samo da Vas zamolim zbog ljudi koji vole ovaj sajt i koji mnoge dijelove na njemu smatraju relevantnim, a kada je u pitanju novija istorija BiH, da ne pišu ovakve gluposti o Safetu Zajki.

    Zajko nije poginuo ni u kakvoj akciji, već je nastradao u izviđanju 17. juna 1993. godine na Mijatovića strani, u napuštenom rovu dok je sa dvogledom posmatrao ispod sebe predio nizvodno rijeku Bosnu od Reljeva prema Vogošćanskoj petlji. Uz njega su bili tada visoki oficiri Prvog korpusa Armije BiH general Ismet Alija, brigadir Asim Džmabasović i pukovnik Ibro Dervišević.

    Safet Isović je poginuo u akciji na Mijatovića stranu četiri dana ranije, 12. jula 1993.

    Enver Šehović je poginuo 27. jula 1993. godine, tokom srpske ofanzive na Golo brdo. Poginuo je ispred svog IKM-a, u selu Jezera, od granate, kad su poginuli i braća Panjete, i jedan momak po imenu Zlatko.

    Nema potrebe da nagađamo. Istina je istina, ma kakva god da bila, i sa bilo čije strane dolazila. Ja lično volim da pročitam istinite ispovijesti ljudi koji su bili akteri određenih događaja, a na ovom mjestu posebno cijenim Lunu.

    Oficiri koju su bili sa Zajkom su i danas živi i svjedoče da ga je iznad obrve pogodio sijač smrt. Drugo, Enver Šehović nije bio Zajkin zamjenik, nego komandant Prve slavne brigade koja je na Visu (ŽUČ) graničila sa Zajkinom Drugom viteškom (koja je pokrivala zonu od Centrotransa na Stupu, preko Rajlovca, Sokolja, Zabrđa, Mijatovića Kose do Visa).

    Šehovićeva brigada je držala zonu odgovornosti od Visa, preko Golog brda, Kote 830, Šabanove kuće, Glavice, Saobraćajnog fakulteta, PSC-a, Fočanske (Hotonj), Orahovog brijega do Medicinskog centra na Betaniji i tamo negdje, 200 metara od medicisnkog centra imala spoj sa 105. brigadom (bivša Ćele Delalića). Šehovićeva brigada je bila sastavljena od tri bataljona (Pofalićki, Velešićki, Vogošćanski)

    Safet Isović je bio Zajkina desna ruka, a majka mu je Srpkinja, zove se Jelena i danas je živa.
    zuc_razno- 53803 - 29.11.2011 : 0069 - best (0)

    Istina o Zajku


    Kad neka vlast ili država želi da od nekoga posmrtno napravi heroja onda izmisli priču koja je najprihavtljivija u vezi njegove smrti. Prava istina je da su i Zajko i njegovi zamjenici Isović i Šehović poginuli isti dan na istom mjestu u istoj kući. Bili su natjerani na rezervne položaje i trčeći su ušli u kuću u kojoj su vjerovali da su bili sigurni... Nakon dejstva trenutne pancirne, od njih je ostala samo legenda!
    zuc_razno- 29202 - 09.05.2011 : Goran Djokovic Rs - best (0)

    O rovu na Žuči


    U svom prethodnom tekstu sam napisao da je Teša zaustavio cjepanje linije nadalje prema dalekovodu.

    Vogošćanin Pravi je u pravu u vezi Radovana, koji nas je dočekao gore. Ni jedan rov nije vraćen dok nismo došli! Specijalci MUP-a nisu htjeli. Onaj glupi Radić se uspaničio s pripremom tako da smo mi, Penini momci i par četnika -dobrovoljaca je vratilo položaj.

    Vogošćanin Pravi vrlo dobro zna da se tu nije radilo o jednom rovu na Žuči.

    Znam ovo što pričaš za bezbjednjaka da smo obavješteni ali se nije znalo gdje će biti glavni udar... Da ne dužim, važno je da je sve vraćeno...

    Slažem se u nekim stvarima sto se tiče nase jedinice, tj. da je tu bilo i malo kukolja, ali zna Pravi je toga bilo i kod njega. Znam dobro da zna, je neki sada vedre i oblače po Republici Srpskoj. Ali, šta se tu može, on ovdje napisa gore ratne strahote, naravno da si u pravu...

    Samo još da kažem za Penu: ti znas vrlo dobro koliko je metaka dobio na Misoči i kuda, ja znam da ste vi bili relativno dobri, ma znam dosta toga al jeb'ga, nek smo živi i zdravi, svašta se ovde još dešava vjeruj mi, treba nama sloge sada više nego ikada!
    zuc_razno- 29182 - 09.05.2011 : Somi Lutalica Kanada - best (0)

    Vraćanje kote 830


    Mala ispravka za Gorana i Vogošćanina Pravog. Kotu 830 je vratio Radovan sa svojim interventnim vodom. Preciznije, vratio ga je sa pola svoga voda pošto se druga polovica nalazila na Starim brdima, od Lipe do Malog Jasena. Znam tačno kada je to bilo. U rov su prvi ušli Radovan i Z. S. pa onda i ostali.

    Pena je tada sa svojima došao na Ježeve i tu su i ostali. Nemojte misliti da nekoga pocjenjujem ili kažem da ne daj bože laže ali sam morao da se uključim zbog prave istine o vraćanju kote 830. Rat smo svi zajedno iznijeli na našim plećima. A koga je gdje zapalo da krvari, to je bila stvar sudine.
    zuc_razno- 26623 - 24.02.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Komentar o neprijatelju


    Poštovani Ce2 Fikic,

    nisam primjetio da ima komentara koji osporavaju kvalitetu boraca od protivničkih snaga ili bar nema ozbiljnih komentar. Kad kažem ozbiljni mislim na tekstove koji su opisivali pojedine ratne sukobe. Međusobna prepucavanja su nešto drugo i na njih ne treba ni obraćati pažnju.

    U nekim od mojih tekstova sam pisao, da su neprijateljske snage ušle duboko u našu teritoriju ili kada sam pisao da je Pice ušao sam na Glavicu sa koje su se naši borci povukli i bio na njoj do u jutro kad su došli njegovi saborci da popune liniju koju je on sam držao cijelu noć ili kada smo vodili borbu u Lađevićima a neprijatelj iako rasturen sa granatama uporno napadao dok nas nije prisilio da se povučemo sa tog dijela terena.

    Moje mišljenje je da je dovoljno napisati istinu kako je bilo, te da je svaki drugi komentar suvišan od onog ko piše taj tekst.

    Na šta bi ličili tekstovi kada bi se pisalo o uspjesima neprijatelja, niti ih treba osporavati niti hvaliti.
    zuc_razno- 26622 - 24.02.2011 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Ofanziva '95


    Pozdrav i tebi Djuro Zidar Laki. Drago mi je da si se javio da dopuniš ili ispraviš tekst koji sam napisao.

    Moji tekstovi su iz moje perspektive na ta dešavanja a učesnici na liniji mogu da znaju više detalja o padu linija a koje ja nisam pisao jer i ne znam šta se dešavalo kada je linija padala.

    U mom tekstu sam ukratko opisao šta se desilo tog i narednih dana. Ono čega se ja sjećam iz te ofanzive, mogu da zaključim da su neki ljudi iz komande Semizovačkog bataljona i komande Brigade znali da je linija napuštena i prazna, a evo i zašto tako mislim: Radić koji je mjenjao teško ranjenog komandanta Josipovića, uporno mi je govorio preko radio veze da je Janković sa komandirima na liniji, čeka mene i moju jedinicu da nas resporedi po liniji, koju treba pojačati sa ljudstvom.

    Kada sam se javio da su mi ljudi izranjavani iz dubine naše teritorije i dalje su me ubjeđivali da je linija popunjena i da nema pucanja na liniji. Tek kada je ministar Kalinić profurao kroz muslimansku barikadu, došao u Dom Zdravlja u Semizovac i rekao da su nam muslimani ušli duboko u teritoriju do tog momenta su uporno pokušavali da me pošalju još dublje u našu napuštenu teritoriju. Da smo kojim slučajem prošli do linije, vjerovatno bi moja jedinica doživila masakr od strane neprijatelja, vjerujući da je linija popunjena i da nas čekaju naši borci na liniji.

    Kako je linija pala i dali su borci pobjegli ili su se povukli ja lično ne znam ali borci iz Semizovačkog bataljona mogu o tome da pišu. Ako su se borci povukli, onda je neko iz komande morao znati za to. Ako je to komanda znala, onda su svjesno gurali u smrt mene i moju jedinicu.

    Кada jе moja jedinaca Specijalnа Brigadа Policije RS uspjela da odbaci muslimasku jedinicu iz naše teritorije preko Kameničkih Stijena, došlo je do smjene komandanta Jankvića a na njegovo mjesto je doveden Lazo. Lazo je po preuzimanju komande Semizovačkog bataljona zatekao rasulo. Veliki dio boraca koji se povukao sa linije, nije se javio u komandu bataljona, zbog čega je jedan dio vojne policije dobio zadatak da krene u potragu za tim borcima a drugi dio preuzeo liniju odbrane Semizovačkog bataljona. Potraga za borcima iz Semizovačkog bataljona je trajala 7 dana. Kada smo uspjeli da sastavimo koliko toliko taj bataljon Lazo je održao smotru i izveo ljudstvo na liniju da smjene ljude koji su držali liniju odbrane Semizovačkog bataljona.

    Semizovačku liniju su držali zajedno sa VP i ljudi iz radne obaveze, čuvari objekata u Vogošći a oni do tada nisu vidjeli liniju fronta, niti su učestvovali u bilo kakvim borbama. Ljudi iz radne obaveze su bili uglavno starci, imali su cipelice mokosine (šunjalice), jer vojničke čizme nikad nisu ni zadužili a od naoružanja su imali crne automatiće (šmajsere), koje su nosili Tihi i Prle u sriji "Otpisani". Jedno je bilo sigurno da je uslijedio napad na taj dio linijije oni niti bi mogli odbraniti liniju niti bi mogli pobjeći sa linije, zbog strosti i loše opreme. Ti stari ljudi su bili pretežno roditelji srpskih boraca.
    zuc_razno- 26611 - 23.02.2011 : Kiki aco Lazo Brod - best (0)

    Ofanziva '95


    Moram da se javim sa par rečenica u vezi pisanja Vogošćanina Pravog povodom teksta o povlačenju Semizovačkog bataljona i ostavljanja linija tj. njihovog napuštanja.

    Kao prvo, bio sam direkatan učesnik tog zbivanja. Tog jutra, čini mi se oko 04:15, počela je ofanziva od unutrašnjeg do vanjskog prstena. Počela je istovremeno, a napadi su usledili uz jaku artiljrijsku paljbu po našim položajima.

    Mislim da bi trebalo da pojasnim da su na sastavu semizovačkog djela linije i djela koji su držala ne znam tačno koja jedinica ali mislim da se radi o Ilijašanima neprijateljske jedinice prošle jer je taj dio linije bio prazan. Nakon toga su nam zašli iza leđa. Dio naših boraca se počeo povlačiti, a ne bježati. Na koti dobro utvrđenoj ostalo je nas par boraca i tu je došlo do borbe prsa u prsa. mi smo se zadnji povukli, nakon što su borci naše jedinice izvukli na rezervne položaje.

    Htio bih da ponovim da muslimani nisu probili liniju, već ušli u prostor na kome je ona bila prazna. Bila je to borba bombama i rafalima. Još bih trebao napomenuti da tom momentu nismo znali šta se dešava jer nismo imali veze sa komandom. Bili smo prepušteni sami sebi pa smo se na osnovu ličnog iskustva izvlačili.

    Ovo može potvrditi i dosta mojih drugova, koji su hvala Bogu živi i zdravi, a koji su u to vreme bili sa mnom.

    Imao bih ja još mnogo toga da kažem i napišem, ali se to možda neće nekom svidjeti pa bih to uradio drugom prilikom.

    Pozdravljam sve moje drugove i saborce koji su tih dana učestovali u odbrani i formiranju odbrabenih linija na tom delu ratišta, a posebno Vogošćanina Pravog i sve urednike foruma.
    zuc_razno- 26426 - 09.02.2011 : Ptv Bvp - best (0)

    Kota 772, Mujkica brdo


    Molio bi par ispravki i pitanja! Neko je napisao da je za vrijeme sukoba na Žuči linija bila napuštena jer je Alija imao obračun sa Cacom, Ćelom i ostalim kriminalcima. Ovo drugo ja tačno, ali prvo da je linija bila napuštena je krivo.

    Nakon razoružavanja Cace moja jedinica, Protiv-teroristički vod Bataljona vojne policije iz KMT-a je preuzela linije na Žuči i držala ih je skoro dvije sedmice dok se situacija nije smirila. Nas tridesetak, sastavljeni kao pojedinci s iskustvom iz svih jedinica sarajevskih brigada Armije BiH, dodatno naoružani i trenirani.

    Odmah nakon razoružavanja Cacinih jedinica i stavljanja pod komandu A BiH, raspoređeni smo na Žuč... Niko nas nije mogao pomjeriti iako se "kljucalo" svaki dan. Imali smo samo jednog poginulog, čistim lapsuzom.. Greškom je u punjenju kalašnjikova bilo i svjetlećih metaka, koji su minobacačima otkrili položaj nakon čega smo bili zasuti 60-cama.. Stroil Erkin - jedno pošteno stvorenje i dobri momak 25 godina star. Poginuo od detonacije 60-ce koja mu je pala među noge bez da je okrznut gelerima. Laka mu zemlja!

    A sad pitanje..

    Decembar 1992. godine. Kota 772. Oteo sam vam liniju na 24 sata. Zauzeli smo vaše položaje ali ste nam "udarili kontru" i uletili nazad u "vaše" transee u kojima ste se vi puno bolje snalazili nego mi.. U povlačenju na stare položaje dva od 24 vojnika su mi zalutala u transei.. Nastala je pucnjava i jedan od njih je pao pogođen u vrat. Drugi se nekako uspio izvući preko vaših položaja. Neko vrijeme je "lutao" pa ga je na kraju A BiH zarobila i vratila nama nazad u jedinicu.

    Aleksandar Ristić, Srbin iz moje jedinice pripadnik Armije BiH je tu noć prebjegao na srpsku stranu noseći crveni džemper.. Volio bi da znam da li je Ristić živ prešao na drugu stranu. S obzirom da je bio moj vojnik i da je bio tretiran kao brat rođeni i poštovan... Bez obzira na to što je bio pravoslavac kao i još njih 6 momamka iz moje jedinice. Možda bi trebalo da spomenem da sam i ja rođenjem kršćanin katolik. Ako je to nekome važno, imam puno pravoslavaca u familiji, tj. onih koji žive u mješovitim brakovima. Ja, eto, ostadoh u Sarajevu ispran ideologijom "bratstva i jedinstva". Na to "ispiranje" sam ponosan. Danas sam otac i odgajam dijete u istom duhu, da ljude ne razdvaja po vjeri, boji, nacinalnoj pripadnosti.... Šta se može kad sam u duši nepopravljivi romantik!

    Momak koji je ostao u rovu zvao se Salko. Da li bi mi neko dati bilo kakve informacije o njemu? Salko, decembar 1992. godine, kota 772.

    I za Ristića, ako bi mi neko mogao potvrditi da je ostao živ. Eto, toliko od mene!

    Pozdrav!

    P. S. Svaka čast na muškoj borbi tih dana, a posebno decembra 1992. i jula 1993. godine. Znam kako je bilo jer sam u njima i sam učestvovao.
    zuc_razno- 26183 - 18.01.2011 : Sarajlija501 Amir Sarajevo - best (0)

    Tenk na Žuči


    Poštovani,

    Slučajno sam naletio na ovaj "vaš" forum pa mislim da bi bilo korisno napisati par rečenica o tenku Armije BiH na Žuči 1993. godine, s obzirom da vidim da se o tome vodi velika diskusija.

    Ja sam učestvovao u tim borbama kao pripadnik 1 motorizovane (kasnije 101 mot. ) brigade Armija muslimanske BiH, konkretno u napadu kada je uništen tenk. S obzirom na ograničenost dužine bloga samo ću navesti činjenice. Istina je da je došla jedinica Vikićeve policije i da su to bila neobučena djeca (nije mi ih žao jer sam i sam imao 18 godina, a nisam imao nekog da me skloni u policiju već sam kao i ostala radnička djeca završio na prvoj liniji).

    Tenk se zaglavio na početku napada, oko 9 sati uveče, u tranšeju koja je ostala još kada smo prvi put uzeli Golo brdo i nije bila u upotrebi. Napad je nastavljen bez obzira na stanje tenka. Uspjeli smo zauzeti nekoliko rovova koje smo dan ranije izgubili, ali kada smo ušli na početak šume na Golom brdu i počeli se spuštati nizbrdo tada je poginulo 18 Vikićevaca i par naših boraca.

    Tenk nije oštećen tu noć, već je pogođen sutradan ujutro (pretpostavljam da je to bila zolja ili osa) i pogođen je samo jednom. Artiljerija koja je naknadno gađala sutradan nije direktno pogodila tenk (koji je već izgorio od prvog pogotka).

    Tokom noći smo iz tenka izvukli granate i mitraljez, ali je ostalo gorivo.

    Evo još jednog komentara! Nakon što je VRS zauzela vrh Golog brda mi smo se ukopali nekih 70 metara a druga linija je bila na Koti 850 pa niže. Nije bilo mogućnosti da više napredujete iz razloga jer smo dobili veliko pojačanje iz grada (oko 2500-3000 boraca i policije). Nismo napravili kontranapad već smo kopali nove linije. Sa kote 850 gledao sam snajperom, sa nekih 200 metara, ljude koji su kopali srpske rovove na Golom brdu ali nismo pucali. Bila je postavljena narandžasta folija na srpske rovove (po našoj pretpostavci da ih može prepoznati artiljerija). Iz tog razloga smo se i mi ukopali blizu vaših tranšeja tako da dalekometna artiljerija ne može precizno gađati.

    Ja sam ranjen u rovu koji je bio na putu između Golog brda i Visa 17. avgusta 1993. godine, gelerima od minobacača. Hvala bogu, preživio sam, pa sada mogu reći šta se tamo dešavalo.

    Bez obzira na sva dešavanja, moje sadašnje mišljenje je da je Žuč ostavila neizbrisiv i trajan trag na sve učesnike, nebitno na čijoj strani su ratovali. Mogu reći i to da svake godine odem tamo bar jednom. A pozivam i učesnike VRS da takođe dođu, jer rat je završen i svako može ići gdje hoće. Sve je to već prošlost i lijepo je naći duševni mir.

    Pozdrav svima uz poruku: bilo, prošlo, i neponovilo se.
    Amir
    zuc_razno- 25724 - 07.12.2010 : Svrake Republika Srpska - best (0)

    O Žuči


    Mislim da bi trebalo pisati pomalo i o nama iz Svraka, jer smo mi podnijeli ogroman teret na Žuči. Ja sam tamo bio u onim najtežim danima rata, od Vidovdana 1992. godine pa sve do 15. januara 1993. godine. A onda odoh u Vojnu policiju i vjerujte da mi je tamo bilo možda i gore nego na Žuči. Bilo je tamo dobrih prijateja, kao na primjer Nešo Lalić, Todorovići, naš gazda Stanišić, Klarić, Šoja, Sale itd. Ostale neću da spominjem jer mislim da nije ni bitno.

    Poslije toga smo otišli sa Mićom jer nismo mogli opstati u toj postavi VP, ne želim da pričam o tome jer mislim da to više i nije važno.

    A Žuč! E, nju mislim da dobro znam. Gore sam bio u četi "Svrake" koja je pripadala Krivoglavačkom bataljonu. Ako vas baš interesuje istina o padu kote 850, o tim zadnjim satim uoči pada znam sve jer sam bio zadnji koji se povukao sa nje, i to ne što nisam htio već što nisam mogao. I samo mi je krivo što nisam oduvao Miću, čini mi se da bijaše Lalić, koji je ostavio nas desetak na nekih stotinjak metara ispod kote 850 i pobjegao u Srbiju. Kasnije se pojavio kao pozadinac. O tome kako smo izvukli žive glave sa kote 850, e to vam je duga i vrlo zanimljiva priča.

    Vogošćani potom zaposjeli Ježeve. Kada je pala kota, mi smo još uvijek bili na Golom brdu i ganjali se sa komšijama. Pri tome posebno želim da pohvalim našeg komandira čete Vladu koji nas nije ostavio.

    Zbog iscpljenosti Vogošćanskog voda smjenjuje ih četa Svrake. I onda nastaje gungula. Mudžahedini harlauču, kidišu, upadaju u naše tranšeje koji su bili vrlo plitki. Čak im je uspjelo i da nam odvuku par boraca, ali smo i mi prevukli par njihovih na našu stranu. Oni granatama gađaju naše rovove, snajperom ubijaju borce, harlauču... I mi vrištimo, bacamo bombe, kosimo ih osamdeset četvorkama sve dok se ne usju, a poneka je znala i da se zakuje, što je za ne povjerovati. Ipak, nisu mogli da prođu dalje.

    Ovdje treba da pomenem i Vasketovu prvu postavu, jer da nije bilo njih možda bi nas izbacili ne samo sa Ježeva nego i sa Golog brda. Namjerno ne želim da ovdje pominjem imena, ali svaka im čast jer su bili pravi borci.

    Mogu vam pisti o Nišićima, Goraždu, Treskavici, Žuči i o Orliću u ono vrijeme kada je padao.

    Puno pozdrava za "Vogošćanina Pravog" i "Oko". Oni znaju mnogo, i pišu istinito, ali ima to još mnogo toga da se kaže. Ipak, vjerujem da će doši vrijeme i za to. U onoj našoj Vogošći se dešavalo svašta, ali ni jednog trenutka nisam zažalio što sam učestovao u tom, za nas odbrambenom ratu. Niti se kajem, a ne bih se nikada ni mogao pokajati.

    Znam ja mnogo toga, ali da li ću nekada napisati nešto o onim pravim borbama, nisam siguran.

    Pozdrav od "Svrake"!

    Poštovani,

    vidim da imaš mnogo toga da kažeš, pa bih te zamolio da napišeš nešto o Treskavici, a potom i o Goraždu, jer na tu temu baš i nemamo mnogo ispovjesti onih pravih boraca.

    Zamolio bih te samo jedno: jedan članak, jedna priča, jedan događaj. Na taj način mi olakšavaš posao da sortiram članke po regionima.

    Puno pozdrava sa Sokoca!
    zuc_razno- 24077 - 14.03.2010 : 5450 Sarajevo - best (0)

    Objasnjenje za slike


    Evo i objašnjenja za slike. Lakše je kada se ponešto i napiše na njima.



    Ovo je slika kote 850, pogled iz Živkovića. U lijevom dijelu se vidi raskrsnica, desno se ide na kotu 850, a lijevo prema selu Jezera i Golom Brdu (koji su daleko oko 3 km).


    Slika je napravljena na raskrsnici prema Orliću i Živkovićima, vide se obronci Orlića, a u pozadini je repetitor na Humu ( slikano iz pravca Buća Potoka, tu su bile linije Armije BiH do 05. 12. 1992 god.


    Ulaz u Živkoviće iz pravca Buća Potoka, sa pogledom na Kotu 850.



    Pozdrav svima!
    zuc_razno- 24073 - 13.03.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Slike kote 850


    Prošlo je puno vrmena od kraja rat ali ću pokušati da napišem o kojem se dijlo terena radi.

    Slika na kojoj se vidi seoski put, ti si Željko u pravu, to je sa one strane što se vidi kompletno Sarajevo, i mislim da je slikano sa kote 683 a tu kotu možeš naći na onom crtežu Žuči, koji si postavljao ranije.

    Druga slika, ja mislim da je to pogled na Živkovića kuće a iza brda u pravcu pogled kamere u dolini koja se ne vidi trebalo bi da buke Kobilja Glava, to bi mogao da potvridi ili demantuje G6A8 ili neko od Peninih momaka, koji su tu bili u maju 1992. godine i čuvali taj dio terena. Odatle smo izveli kontra-napad na Kobilju Glavu 16 maja, kada je Vikić protjerao Srbe iz Pofalića. Mislim da je 1992. godine tu bio naš IKM i u njemu su muslimani zarobili i ubili rezervnog potporučnika Aleksandara Aćimović, sina nastavnika Arsena Aćimovića, svi koji su poznavali nastavnika, znaju da taj čovjek nikada nije bio nacionalista, tijelo njegovog sina nije nađeno i vodi se kao nestali na Žuči.

    Treća slika je najvjerovatnije napravljena neposredno ispod kote 683 i odatle se ne može vidjeti brdo Hum i repetitor.

    Ako sam pogriješio, neka me neko demantuje a Pitar i 5450 bi trebali da poznaju bolje od mene taj teren, jer je to područje od 8-og juna 1992. godine bilo pod njihovom kontrolom.
    zuc_razno- 24071 - 13.03.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Kota 850


    Evo i nekoliko slika kote 850. Kako to lijepo kaže posjetilac koji se na ovoj stranici potpisuje kao "5450", ponekad ode da se prisjeti onoga što su drugi zaboravili. Ili, kako neko drugi reče da se podsjeti rovova u kojima je izgubio mladost. Zamolio bih nekoga da tačno opiše ove slike. Ja sam više nego nestručan za to, ali ću ipak staviti neki tekst, jer će se odmah javiti neko da me ispravi.



    Na ovoj slici se vidi put za Žuč, predpostavljam da je ovo sa Sarajevske strane, mada je meni slično izgledao i prilaz sa vogošćanske strane, samo što nije bio nasut makadam.


    Ovo je pogled na Hum iz pravca kote 850, vjerovatno sa puta koji vodi na Žuč.


    Ovo je pogled na kotu 850, samo iz mnogo veće udaljenosti od gornje slike. Vjerovatno sa puta ispod podnožja Huma.

    zuc_razno- 24059 - 12.03.2010 : 5450 Sarajevo - best (0)

    ŽUČ 1992-1995


    Pozdrav za "Oko" Bijeljina: Sigurno smo bili tako blizu, ali na suprotnim stranama. Tako je vrijeme bilo. Rahmetli Zajko je poginuo tri dana kasnije. Ni ti kao ni ja sigurno nisi sanjao da ćeš preživjeti. Dovoljne su mi uspomene na tijelu, svaki ožiljak ima svoju priču. Treba biti pošten pa priznati istinu. Imao sam pobjeda, dobijenih bitki, a opet imao sam i poraza, jer šta ćeš, tako ti je to u ratu.

    Napomenuo sam da se ne želim prepucavati ni sa kim, a vidim da Čiča Jovo, a i SRK, na neki način udaraju po meni. Nisu mi odgovorili za 27. decembar. Kažeš, da započnem temu a onda bježim od nje. Budi precizan na kojoj lokaciji i u koje vrijeme je pucano na autobus. Ja nisam tip čovjeka koji se kiti tuđim perjem. Ko je od koga bio bolji vojnik više nije važno, jer svi mi koji smo pucali jedan na drugog smo gubitnici. Ako ništa izgubili smo najljepše godine života.

    SRK, moram se još nadovezati na tvoj komentar oko postavljanja raznih delegataa na komandna mjesta. Toga je bilo i kod nas. Možda je i bolje što su takvi postavljani, jer da je bilo drugačije mi hrabriji bi sigurno svi izginuli.

    Kažeš bio si vodnik. I ja sam bio aktivno lice, ali sam poslije svega kada sam vidio ko je sve ostao u Armiji jednostavno pljunuo na sve i napustio je. Punih 14 godina sam bio pod opasačem.

    Pozdrav za Oko Bijeljina, volio bi da mi se javiš na mail da ti pošaljem par slika, samo da se prisjetiš.

    Pozdrav svima!
    zuc_razno- 24039 - 11.03.2010 : Bijeljina Bijeljina - best (0)

    RE: Tenk


    RB koji je promašio pragu pogodio je direktno u glavu Radovanovića. Tenk jeste bio malo zakačen u gusjenicu ali ništa strašno jer je nastavio sa dejstvom.
    zuc_razno- 24024 - 10.03.2010 : Specijalac Momcilo Republika Srpska - best (0)

    Ubijanje zarobljenika


    Prvo da pozdravim moga kolegu i prijatelja Lunu, i kako on reče u svom tekstu on na Ključ a ja od Prijedora prema Sanskom Mostu sa drugim dijelom Arkanovih.

    Tada je u PD dosao i Božović.

    Sada bih se obratio na članak pod brojem 23995 pod Žuč-Razno.

    Kao prvo Repija je ranjen na uzimanju škole na Vracama, ništa značajno, prostrelna rana kroz rame a onoliki momčina to nije ni osjetio.

    Što se tiče borbi na Mijatovića kosi, poznato je da su ljudi otišli na neku svadbu, pa je došlo do pada linije jer nije bilo dovoljno boraca da je brani. U isto vrijeme, artiljerija nije smijela dejstvovati jer su "Obrvanovi" tj. Krajšnikova familija naredila da se ne smije dejstvovati jer je tu njihovo groblje pa bi se mogli oštetiti spomenici. Apsurd, ali šta se tu može.

    Drage je tada bio u rajlovačkoj kasarni sa Mominim bratom Minjom.

    Borac koji je bio ranjen i zalutao u vaše tranšee je bio živ zarobljen jer smo ja, Beli, pokojni Srđan ("Beli Vuk") uspostavili vezu sa nekim od vaših boraca koji se hvalio preko radio uređaja da je zarobio "živog četnika".

    Luna ti znaš ko je Beli iz trojke, a i Srđana si znao kao i ja, i pošto smo ih pitali šta traže za tog momka nisu nam htjeli odgovoriti nego su ga prisilili da se javi preko uređaja.

    Kasnije je poslat mrtav i bez glave na razmijenu za hodžinog sina.

    Kada je leš hodžinog sina izvađen na Vlakovu, "Karavan" je pred UNPROFOR-om lopatom odrubio glavu hodzinog sina sa komentarom: "Kada oni vrate glavu našega borca biće data i glava hodžinog sina".

    A to nije jedini primjer zarobljavanja ranjenih, a onda njihovog ubijanja. Isto se desilo i na Nišićkoj visoravni, kada su muslimani uhvatili trojicu ranjenika. Dvojicu su, nažalost, ubili a jednog su razmjenili.
    zuc_razno- 24023 - 10.03.2010 : 5450 Sarajevo - best (0)

    ŽUČ 1992-1995


    Čiča Jovo, vidim da si revoltiran, i pitaš me za 12. 06. 1993. godine. Taj dan nisam bio na tom dijelu jer sam bio na desnom krilu, pa ne znam za taj slučaj, oko tog svirepog (kako navodiš) ubistva.

    Imam i ja za tebe pitanje da li znaš ime tog junaka koji je u decembru tačnije 27. decembra 1993 godine našem zarobljenom momku odsjekao ruku i zabio ekser uglavu, tačnije u oko i misleći da ga je ubio bacio na tranšeju. Obično su zločine vršile kukavice koje nisu bile u borbenim dejstvima, jer nisu imali srca za ratovanje nego su kao jastrebovi čekali da se odradi akcija pa da se onda prave kabadahije. Takvih je bilo na svim stranama!

    Ja sam se borio muški, prsa u prsa i na ovom forumu nije mi cilj da se hvalim, ostao sam častan čovjek bez mrlje i kao takav ću i umrijeti. Ne želim da se prepucavam ni sa kim pa ni s tobom, ti ako si bio ti znaš koje su jedinice bile sa te strane. Znaš li šta znači "OZNA", to je uvijek bila uzrečica.

    Pozdrav za "Oko Bijeljina"

    U pravu si, i mi smo taj dan imali gubitke, ali samo su nam dva momka poginula od metaka, ostali su od granata. I to minobacačkih.

    Ispravi me ako griješim, ali taj dan ja iz paprati pogođen tenk, malo je oštećen oko gusjenice. Koliko se ja mogu sjetiti da su tada u šljivik došle dvije prage. Neko je ispalio zadnju raketu i promašio prvu pragu i one su se povukle. Ta prva praga bila je nekih 20 metara od mene. Nisam je imao čime gađati. Imao sam tromblon, ali onaj trenutni, i nisam imao metak da ga ispalim. A bile su kao na dlanu!

    Iza vaših linija je ostao jedan naš momak. To sam saznao tek uveče, kada smo se povukli. Bio je ranjen u nogu. Kada je razmjenjen poslije šest mjeseci imao je vezane ruke na leđima, što znači da je bio živ.

    Kao što Luna reče, ni mi nismo ostavljali svoje momke. Znali smo ih nositi i po dvadeset kilometara.

    Luna će se složiti sa mnom da, kada se odrađuje neki zadatak, na bokove uvijek moraš postaviti po jedno odjeljenje jer tako obezbjeđuješ one koji napadaju. Taj dan mi nismo imali nikoga na bokovima, prošli smo kroz minsko polje. Koliko je tu bilo mina! Ja ih nikada više na jednom mijestu nisam toliko vidio. Imali smo crvene trake i morali smo ih skidati da obilježimo minsko polje, tako da kada smo krenuli u napad rijetko ko je imao komadić crvene trake. Al otom potom.

    Luna mislim da se ne poznajemo, samo i mene kao i tebe boli nepravda. Vjerujem da i kod tebe bar 98% policajaca ne zna za 04. april tj. ne znaju šta znači taj dan.
    "Revolucija guta svoju djecu" - rekao je Lenjin.

    Pozdrav svima i dobronamjernim i časnim, kao i onim koji to nisu.
    zuc_razno- 24001 - 09.03.2010 : Oko Bijeljina - best (0)

    Mijatovića kosa


    U vezi pitanja koje je postavio 5450: na Mijatovića kosi nije 14. 06. 1993. godine bila Specijalna policija nego I. D. V. Miće Vlahovića, Rajlovačka vojna policija, Ilidžanski narko-vod, Vaske sa trocjevcima i Ilijaške prage.

    U toj akciji je poginuo i komandir rajlovačke policije Radovanović od vašeg R. B. Iz njega je pucano iz paprati. Vjerujem da znaš o kom mjestu govorim, jer ste tada i vi imali gubitaka. Ovaj događaj je već ranije opisan na ovom forumu pa malo pročitaj.

    Očigledno je da dobro poznaješ mnoge akcije pa vjerujem da smo se često sretali po tim nasim gudurama a možda se i lično znamo iz vremena prije rata.

    Drago mi je da se i Luna uključio u diskusiju, pa da na ovaj način i on učestvuje u očuvanju naše istorije. Siguran sam da i on ima mnogo toga da napiše. Pozdrav za Kineza, mog bivšeg radnog kolegu.
    zuc_razno- 23995 - 09.03.2010 : 5450 Sarajevo - best (0)

    Sokolje


    Luna pitaš me za Sokolje? Znam da su to radili Karišik i ekipa ( bio si i ti). Sjeti se slogana "OZNA SVE DOZNA"

    Koliko sa sjećam Karišik je tada ranjen, ispravi me ako griješim. U sekundi ste uletili uzeli dio linije i uzeli poznatu crvenu kuću,

    Objektivno govoreći, razvalili ste te linije na Sokolju. Tu liniju je poslije vratila Vojna policija i nekoliko mojih prijatelja. Nisam lično učestvovao u tim borbama jer sam bio na drugom pravcu, malo desno od Sokolja.

    Taj dan sam izgubio dvojicu prijatelja Rahmetli Omera Šišića Joju i tada je teško ranjen rahmetli Smajo Šikalo koji je podlegao 8. decembra. Oni su vračali tu izgubljenu liniju.

    Luna šta je sa Repijom?

    Je si li bio na Mijatovića strani 14. 06. 1993. godine jer taj dan sam imao borbu sa specijalnom policijom. Ovo znam zbog akreditacije koju sam našao kod jednog poginulog. Mislim da se zvao Jovan Jovanović i bio je pripadnik specijalne policije.

    Poštovani,
    Vjerovatno misliš na Jovanović M. Jovana, rođenog 1973. godine, a poginuo 1993. godine.
    zuc_razno- 23978 - 07.03.2010 : Evropa - best (0)

    RE: Jeftići


    Evo tek danas sam imao malo vremena da otvorim ovaj sajt, pa pročitah i objašnjenja Pravog. Mislim da smo se na kraju složili da je pukao veći dio linije, i da je čitav Krivoglavački bataljon napustio liniju ali i djelovi drugih jedica koji su bile tu angazovane. Tačno je da su tu bili i Jeftići ali linija nije pukla kod njih. Okarakterisani su kao krivci samo zato što nisu imali ni jedan atoritet da ih zaštiti. Od tada im je nakačeno zvono koje su nosili sve do kraja rata, iako više nikada nisu popustili? Ne kažem ja da su oni bili neke junačine, ali nismo ni mogli svi da to budemo.

    Na primjer, oni su držali dio linije i nisu imali način da ljudstvo organizuju na drugi način. Svi su išli u rov i to je to, nije bilo moguće poslati ih na druge zadatke kao npr. u slučaju tvoje jedinice. Kod tebe su npr. bili Radovanović, Gali, Siki, Zoka, mali Srle Ješić, momci koji su bili spremni za sve. Kada je jednom prilikom zaluto Vlado Klarić sa njima na Lađevićima unio je paniku da smo ga jedva smirili. Ništa loše ne mislim o Vladi, ali ti si imao način da ga skloniš na kapiju "Pretisa" ili komande i mirna Bosna! Međutim, Vidoja nije imo kud sa par svojih momaka koji kada zapuca počnu da mokre krv, što sam imao prilike da vidim.

    Ponavljam, nismo svi isti! Sada, sa ove vremenske distance, kad se sjetim svega onoga što je prošlo mislim da su svi koji su bar dva puta izasli na Žuč na neki način heroji.
    zuc_razno- 23935 - 03.03.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Jeftići


    Moram da ispravim tekst u kojem sam napravio grešku, zarobljenik na Žuči je bi Siniša Đurđić a ne Palangetić kako sam bio napisao.

    Obrazloženje, zašto smo zvali četu "Jeftići". Od Kajića kuća pa do kuća od Krša, cijeli taj prostor smo još od prije početka rata zvali Jeftići iako su tamo živjele porodice i sa drugm prezimenima. Smatralo se da su Jefitići bili jedni od prvih stanovnika na tom prostoru a da su ostali došli poslije njih, kupovali zemlju i gradili kuće, pa ako se kaže, on je iz Jeftića, onda se znalo, gdje mu je kuća.

    Bunjevac Rajko je pomenut u tekstu, jer je njegova kuća bila najbliža našoj liniji a on je, kada je došlo u pitanje da li će se održati naša linije odbrane na Žuči, prvi je pobjegao iz Vogošće, zbog čega su mnogi, kada su čuli da je on kao pripadnik milicije pobjegao, počeli da napuštaju Vogošću misleći da on zna nešto što obični građani nisu znali. Njegov doprinos u borbi srpskog naroda je toliko mali da ne zaslužuje pomena ali znajući kako se radi kod nas, ne bih se danas iznenadio kada bi čuo da je taj dezerter, koji je pokrenuo lavinu Vogošćana da bježe, danas negdje u Bosni, postao komandir policije isto kao i Vasilije Andrić iz Bjeljine, kojeg je Luna spomenuo u svom tekstu.

    Još bi se malo osvrnuo na povlačenje jedinice sa linije na Žuči od kote 850 do kote 830. Da je Teša uradio isto to što je i Vidoja uradio tog sudbonosnog dana, Vogošća bi pala u ruke muslimanima a mnoge majke bi zbog toga zaplakale za svojim sinovima. Teša je ostao da brani Vogošću, a sa sobom je imao samo sedam - osam momaka iako je znao da na liniji nema nikoga od Krivoglavačkog bataljona i da je linija pukla skroz do Rajlovca. Nije se kolebao, šta da radi, organizovao je kružnu odbranu na koti 772 i čekao napad neprijatelja. Napadi na kotu 772 su uslijedili, ali oni su se hrabro borili i odbranili Vogošću.

    Da li je Vidoja mogao da organizuje odbranu ili je trebalo da ljude kojima je komadovao, povuče kući, spakuje stvari i ode iz svog sela, ne razmišljajuči šta će biti sa ljudima koji su ostali da brane njegov selo i liniju.
    zuc_razno- 23934 - 03.03.2010 : Evropa - best (0)

    Siniša, Suljagići, Hrvati


    Opet mala intervencija za operatora. Samo bez ljutnje! Ja sam napisao da Pravog odlično poznajem kao i on mene, ali to sada nije bitno.

    Poruka za drugara od pokojnog Siniše Palangetića: Sina je umro nakon rata na Jahorini u nkoj vikendici od posledice fiksanja. Momci sa kojima je on bio su se toliko naduvali da nisu ni primjetili da je Sina umro.

    Sto se braće Suljagić tiče, Mišo je u Doboju a Vidoja je umro nakon rata. Vidoju smo zvali Suljo pa ti vjerovatno zbog toga misliš da je on musliman. Muslimana je bilo ali ne u toj četi.

    Imali smo više Hrvata, a tu je bio i Balta pola pola onda Sančo i to na haubicama. Vogošćanin pravi je ranije pisao o Miji, a bio je tu i Ivica. On to mnogo bolje zna jer su bili u njegovoj zoni odgovornosti, koliko se ja sjećam negdje rov Barba ili Princ oko Radića.

    Ispravio! Ko radi, taj i griješi. :-) Nije mi jasna ova tvoja zadnja rečenica, pa da ne bih pogriješio molim te napiši je malo jasnije. Vjerovatno si mislio da su se rov zvao Barba ili Princ, a da su oni držali položaj na Žuči, negdje do rovova koje su držali Radići.
    zuc_razno- 23911 - 01.03.2010 : Evropa - best (0)

    Jeftići i bježanija


    U osnovi se slažem sa svim onim što si ovdje napisao. Treba da znaš i to da se odlično poznajemo. Međutim, već sam po drugi ili treći put ovdje pročito da si sve Jeftiće strpao u isti koš.

    Ja sma pogriješio kod datuma, tj. bio je decembar 1992. godine, a ne 1993. godine. Oni su držali liniju od kote 850 prema koti 830, ivicom šume prema ugorskom. Linija je pukla kod Blagovčana, a njih je povukao Vidoja da im navodno ne bi došli sa leđa iz sela Žuč.

    Na lini su bili Jeftići i Bogdanovići koji su tada pobjegli i više se nisu vraćali do kraja rata, sin Ranka Jeftića Ljubiša, Dado Jeftić, Zdravo Bogdanović... Rajko Bunjevac je bio pripadnik MUP-a. Siniša Palangetić nikada nije bio zarobljen, vjerovatno si mislio na Sinišu Šurđića.

    Meni je najviše zasmetalo što svu tu četu nazivate Jeftića četom kada im je to djedovina a njih od 1993. godine je bilo samo dvojica Novo i Živko.
    zuc_razno- 23904 - 28.02.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Četa Jeftići


    Evropa, potpuno se slažem sa tvojim tekstom u kojem kažeš da su tu bili mnogi dobri borci, koje si neke od njih eto i sam nabrojao. Jedan od prživjelih sa Orlića je Siniša Đurđić, koji je nesretno pao u ruke muslimanima ali je imao sreće da su on i Savan Dragutinović bili jedini srpski zarobljenici sa Žuči, koji su razmjenjeni živi.

    Ja ne ubrajam ove momke koje si nabrojao u Jeftiće pošto njih ne smatram u momke koji su bježali sa linije.

    Sjećam se decembra 1992. godine, kada smo izgubili kotu 850 i kotu 830. Tada su se Jeftići povukli sa kote 850 iako linije čak bila ni napadnuta. Otišli su svojim kućama, podigli svoje porodice iz kuća i prebacili ih u Radića potok. Zbog napuštanja linije od kote 850 do kote 830 umalo da nismo igubili Vogošću. Srećom, Teša je sa svojim junacima hrabro branio i odbranio Ježeve i spriječio pad Vogošće. Od tada je sve krenulo loše za odbranu Vogošće i Rajlovca a mnogi stanovnici su pobjegli iz Vogošće i više se tu nikada nisu vratili.

    Kota 772 je ostala da se brani, a to je bilo veoma blizu Jeftića kuća. Mnogi stanovnići Gornje Jošanice, mislim na Jeftiće, napustili su svoje kuće i smjestili se kod prijatelja i rodbine u Radića potoku. I dok su Radići čuvali njihovu liniju, oni su sa svojom porodicama boravili u njihovim kućama. Pitam se kako nije Jeftiće i milicionera Rajka Bunjevca bilo sramota boraviti kod tih ljudi, kriti se da ne idu na liniju i brane svoje kuće.

    Ja sam tada bio u VP brigade, pa sam dobio zadatak da tražim Jeftiće po kućama u Radića potoku. I dok smo ih mi sakupljali da ih pošaljemo na položaje Radići su bez riječi pokrivali njihovu.

    Na ovu temu sam ja i ranije pisao u jednom od mojih tekstova, ali to nisam detaljno opisao, pa Željko ne shvatio šta znači "Jeftići u Radića potoku". Kada kažem da su Jefići bježali sa linije, bukvalno mislim na to prezime a ne Trifkoviće, Vlače i Palangetići, koji su za mene bili dobri borci.
    zuc_razno- 23901 - 28.02.2010 : Evropa - best (0)

    Jeftići i bježanija


    Iako te mnogo cijenim i poštujem tvoj doprinos u odbrani Srpskog Sarajeva, moram ti reći da je Jeftića četa, kasnije vod, uglavnom bio izvikan za bježaniju. Samo jednom prilikom je pukla linija na njihovih pet rovova, a od pedesetak pripadnika čete samo njih tri, četiri su bili Jeftići. Treba samo da napomenema da su pripadnici čete bili pokojni Slaviša Palangetić, Veso Trifković, Slavko Trifković. Od živih tu su bili i Željko Trifković - Trifa koji je jedini izašao na Orlić, Petko Tadić koji je posle bio sa Mićom u Jurišnom vodu, Velo koji je najprije bio kod tebe u jedinici a posle komandir Interventnog voda kod Radovana. Pored toga, tu su bili Božo Čečar, Sreto Savić, pokojni Leo, Sina Palangetić, braća Suljagić od kojih je Suljo Suljagić bio komandir.

    Sebe neću tu nabrojati jer sam samo prva dva mjeseca bio sa njima u četi. Tada smo držali liniju od kote 830 prema koti 850 okrenuti prema Ugorskom. Iz Jeftića čete sam otišao kada me je Pena vidio u rovu sa mojim bratom. Tada sam imao 17 godina, pa nije dozvolio da budemo u istoj četi a pogotovu u rovu što je i logično.

    Linija je pucala uglavnom kod stare reljevske i na spoju krivoglavača prema tzv. Jeftićima a zbog autoriteta Pene krivica je padala na Jeftiće koje nije imo ko da zastupa. Tačno je da je u decembru 1992. godine dobar dio Jeftića, ali samo Jeftića, već bio u Radića potoku. Ipak, ne mogu svi u isti koš.

    Reći ću samo da je bilo više Tadića, Vlača, Trifkovića od Jeftića, te da nam je prvi komandir bio Brane Vlačo. Držali su par rovova i na Lipi, ali u žargonu je uvijek bilo da su Jeftići pobjegli. Kao što vidiš, stari prijatelju, ovo uglavnom nije bilo tačno.
    zuc_razno- 23894 - 28.02.2010 : Miner Vogosca - best (0)

    Trnk na Golom brdu


    Nekoliko dana prije toga smo dobili informaciju da će na Žuć biti izvučen tenkovi. Šef je naredio Brezi da izvrši pripreme, izvidi teren i moguće putanje kretanja tenkova i da iste nekako obijezbedi. Dobro smo poznavali taj teren i izvršili smo potrebne pripreme. Ja sam imao žarku želju da u nekom od tih tenkova bude onaj naš izdajnički gad. Za njega sam bio pripremio nešto specijalno, ali nažalost on nije imao hrabrosti da krene na nas. Time je pokazao da je njegovo učešće u stvari bilo samo napuhano od strane muslimanskih vlasti i to zbog toga što je bio Srbin a u stvari je jedna obična izdajnička gnjida i mislim da je davno trebalo da promijeni ime i prezime. Njegovo ime mi se gadi, pa ne želim da ga pominjem.

    Sliku sam napravio nekoliko sati poslije uništenja tenka i time hladno demantujem tvrdnje Pitara da vojska VRS nije došla do tenka. Do tenka smo došli ja i Brezo.

    U tenku, i oko tenka, sam se snabdio sa jednim solidnim arsenalom trofeja koje i danas čuvam. Napominjem da sam u principu mrtve uvijek poštovao i osim oružja ništa drugo nisam dirao bez obzira na vrijednost. Sreća je da tenk nisam mogao upaliti jer sam imao želju da im "poklonim" nekoliko granata.

    Na kraju sam napravio i nekoliko fotografija.

    Na toj fotografiji sam leđima bio okrenut Visu i slikao sam kotu 830. Lijevo niz tu kotu su Ježevi a desno je Žuć.

    Naša linija je kasnije postavljena nešto niže tako da ne znam šta se desilo sa poginulim muslimanskim borcima.

    Pitaru napominjem samo da su na našoj strani bili momci koji su hladno mogli dočekati i Vikićeve i Laste i vjerujem da bi prošli slično kao i ovi.

    Toliko za sada pozdrav svim hrabrim učesnicima u zauzimanju Golog brda i uništenju tenka a pomenutim poginulim drugarima viječna slava.

    Miner.

    Željko, mislim da prvo mijesto ubijedljivo zauzima Feniks skupa sa Šomi Lutalica i G6A8 i ako uporedimo tekst 23822(koji me je i podstakao da pošaljem sliku)i tekst 23864 onda se vidi drastična razlika u opisima jednog događaja. Feniks je sasvim dobro opisao cijeli događaj i ja nemam šta da dodam.

    Izvinjavam se Feniksu, što sam ga nepravedno preskočio u "dodjeli medalja". Njegov odgovor je perfektan i zaslužuje čistu desetku. Inače odgovori su stizali na razno-razne načine: 1) upisivani u ovaj forum 2) upisivani preko forme za ocjenu članaka 3) preko email-a 4) preko Skype. Izvinjavam se što nisam u mogućnosti da citiram odgovore svih onih koji su učestvovali u ovoj "nagradnoj igri" ali sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da su svi odgovori tačni, a bilo ih je (po mojoj slobodnoj procjeni) bar petnaestak.
    zuc_razno- 23892 - 27.02.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Tenk na Žuči


    Moram da se uključim i demantujem Pitarevu tvrdnju da bi se oni odbranili na Golom grdu da su tu bili Vikićevi.

    Nakon prvog dana napada na Golo brdu, naši borci su ga osvojili, ali su linijaši, mislim da je to bila četa u kojoj su bili Jeftići a pripadala je Krivoglavačkom bataljonu, po ko zna koji putu toku rata pobjegli sa položaja.

    Dva dana kasnije, mi smo ponovo izveli napada na pomenutu lokaciju, a paralelno sa njima je i Vogošćanski bataljon izvodio akciju na kotu 830. Kako je ona dominirala nad Golim brdom, nije se moglo ostati u muslimanskim tranšeima dok se ona ne osvoji. Možda nije bilo opravdano što se linija nije odmah popunila prvi dan kada je osvojena.

    IDV sa komandirim Mićom Vlahovićem i vod VP, zajedno sa pridodatim Jurišnim vodom Vogošćanskog bataljona, su izveli napad na na kotu. Mićo Vlahović, Momčilo Močević-Moca su prvi izašli na rov, a odmah za njima (mislim da je to bio) Rega iz VP i ja.

    Na taj način je kota 830 ponovo pala u naš posjed. U rovu su ležala tri poginula tijela Vikićevih specijalca. U džepu od košulja mrtvih boraca smo pronašli dozvole za izlazak u grad, onakve kakve se daju vujnicima na služenju vojnog roka. Među poginulim Vikićevim boracima bio je jedan Srbin, jedan Hrvat i jedan musliman.

    Srbin je bio dijete razvedenih roditelja, i kao takav je ostao da živi u gradu sa majkom. Otac je bio vojno lice u službi u JNA, i živio je u Srbiji. Tijelo tog Srbina pripadnika, Vikićevih specijalaca, je prebačeno u Srbiju uz pomoć Komandanta Vogošćanske brigade, potpukovnika Miloša Delića, dobrog prijatelja oca poginulog borca. Vikićev specijalac je sahranjen u Srbiji uz sve počasti srpskog junaka.

    U to vrijeme Alija je u gradu imao žestoke sukobe sa kriminalcima, pa je Žuć više od sedam dana bila prazna. Na koti 850 i Orliću nje bio nikoga, pa su neki Srbi iz grada iskoristili priliku i prešli na našu stranu. Bez obzira što smo znali da bi vaši rovovi bili lak plijen, naša ofanziva je zaustavljena.

    Akcija na Žuči je samo trebala da zavara muslimanske snage, kako bi one pojačale taj dio linije. Glavni udar je bio na Igman. Međutim, nakon velikih uspjeha naših snaga svjetski moćnici su sve potrudili da nas zaustave. Igman je uzeo UNPROFOR i sa svojom vojskom pokrivao tu teritoriju. Početkom zime Igman je predat muslimanima a oni su to iskoristili i spustili svoje linije još niže od onih koje su bile prije našeg osvajanja teritoreje na Igmanu.

    Tako je to bilo i tu nema priče, koja može da me ubjedi i dokaže, da bi se muslimani odbranili da se Srbima dozvolilo da ratuju koliko su bili sposobniji od svog protivnika.
    zuc_razno- 23884 - 27.02.2010 : Pitar Sarajevo Bih - best (1)

    Tenk na Žuči


    Poštovani,

    U ratu, kao pripadnik MUP-a RBiH, nisam bio na Žuči, hvala dragom Bogu, a falila je "sekunda". Sjećam se jula 1993, kad su nas trebali poslati u taj pakao a mene je najviše brinulo kako ćemo doći do položaja jer je gorilo i nebo i zemlja. Iskren da budem, kad su nam saopštili gdje idemo, želudac me zabolio, srećom, nije nam dogorilo do "nokata" pa su nas zadržali u pripremi. Srpska artiljerija je po nama sipala nemilice. Ponekad sam zamišljao da vojnici na tim položajima cijevi hlade snjegom i vodom kao u onim partizanskim filmovima. Tih dana je poginulo 90 pripadnika Armije BiH i 18 policajaca.

    Divio sam se vojnicima koji stoički podnose sve napade a slušao sam i razne priče, od "vučijih" jama po tranšejima pa do živih štitova sa zarobljenicima koji su korišteni u napadima. Vojnici na Žuči su bili mještani Pofalića, Velešića i Buća Potoka, većinom istočnjaci. Bili su slabo obučeni i opremljeni i među njima nije bilo šminkera i ratnih profitera nego samo ljudi riješeni da brane svoje kuće. Jedan moj poznanik mi je pričao :

    "Samo iskopaj dobru rupu (tzv. vučiju jazbinu) da možeš zavući glavušu, guzica neka viri jer bez nje možeš i kad artiljerija utihne, spremi bombe i tromblone jer ide pješadija".

    Pomenuti tenk se zaglavio u tranšeju i radi njega je izginulo 16 momaka iz specijalne jedinice a to su bili vrlo neiskusni momci iz 3. čete. Oni su do tada čuvali važnije objekte po gradu i nisu imali nikakvo borbeno iskustvo. Jer da jesu, ne bi istrčavali oko tenka gdje su skidani kao glineni golubovi. Koliko ja znam, vojnici VRS nisu došli do tog tenka, posada je preživjela jer je pobjegla čim je tenk pogođen, a tijela oko tenka su bili izginuli policajci. To se sigurno ne bi desilo da su na tom mjestu bili prekaljeni "Vikićevci" ili momci iz "Lasta".

    Sva tijela su izvučena na našu stranu, uništeni tenk je ostao do kraja rata i poslije su ga izrezali u staro gvožđe.
    zuc_razno- 23871 - 26.02.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Slika Žuči


    Slika Žuči, na njoj se ne vidi Golo brdo i kota 830. Kota 850 zaklanja pogled prema koti 830, jer sa kote 850, teren naglo pada unazad prema Ugorskom i Barici a prema koti 830 pada lagano u lijevo u pravcu Vogošće a od kote 830 u lijevo u pravcu Rajlovca obodom brda sa laganim padom i to je Golom brdu.

    Na Minerovoj slici je kota 850 odmah iza kote 830 a dalje tim pravcom skoro u liniji je kota 873 (Orlić), zbog razlike u nadmorskim visinam druge kote se ne vide. Da bi se vidjele kota 830 i Golo brdo, moralo bi se gledati sa druge strane Žuči, sa Motke bi se idealno vidjelo sve. To bi bilo poredano ovako: lijevo bi bila kota 873, malo desno od nje bi se vidila kota 850 malo desno od kote 850 bi bila kota 830 i od kote 830 malo desno bi bilo Golo brdo.

    Potok o kojem Šomi Lutalica govori je ispod Golog brda i pada prema Vogošći i mogo bi se vidjeti malo niže između kote 830 i Golog brda, lijevo od potoka a ispod kote 830 je kota 772 - čuveni "Ježevi". Samo trista metara vazdušne linije je udaljena od kote 830 i pedeset osam metara razlike u nadmorskoj visini.

    Na Minerovoj slici su potok i Ježevi u dnu brda u pravcu pogleda kamere a zbog naglog pada terena se ne mogu vidjeti. Motka nadvisuje čitav taj prostor i naša artiljerija je mogla da pogodi miša u rupi ako je trebalo. Slika koju je Željko stavio na stranicu pokazuje pogled iz Sarajeva, možda sa Bistrika ili sa puta prema Trebeviću tako da se drugi djelovi Žuči to jeste srpska strana linije ne vidi.

    Nadam se da sam neupućenima pomogao da shvate kako se Žuč proteže tim prostorom. Sa te strane koja je na slici se vidi cijeli grad od Hadžića do Pala, a sa druge strane koja se ne vidi ovoj slici pogled se pruža od Breze do Vučije Luke. To pokazuje od kakvog je značaj bila Žuč za obje zaraćene strane. Ko ima Žuč ima i Sarajevo i širu okolinu.

    Pogled na brdo Žuc iz Sarajeva
    zuc_razno- 23870 - 26.02.2010 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Tenk na Žuči


    Svaka čast Feniksu, za tekst koji je napisao o uništavanju muslimanskog tenka na Žuči. Podsjetio me je na taj događaj u kome je moj brat predvodio grupu ljudi iz Hotonjskog bataljona. Boro Đajić i Fuštar (zaboravio sam mu ime) su išli muslimanskim tranšeom, dok se moj brat kretao izvan tranšea. U jednom trenutku je pala granata direktno u tranše i usmrtila dvojicu pomenutih boraca a nekoliko njih je bilo ranjeno. Detonacija je ošamutila moga brata ali je ostao nepovrjeđen, upravo zbog toga što se kretao izvan tranšea.

    Poginuli heroji su bili bili najhrabriji borci Fočanske čete. Uvijek su se javljali kao dobrovoljci za učešće u svim našim akcijama.

    Inače, Fočanska četa je dobila svoj naziv po Fočanskoj ulici u Hotonju, čiji su stanovnici bili pretežno porjeklom iz Foče.

    Borci Vogošćanske brigade će se uvjek sjećati Đaje i Fuštara. Neka im je vječna slava i hvala za sve što su učinili za srpski narod.
    zuc_razno- 23869 - 26.02.2010 : Zeljko Tomic - best (0)

    Odgovor: O kojoj se lokaciji radi


    Ovu sliku je napravio Miner, par sati nakon uništavanja tenka. Radi se o Golom brdu, a u daljini se vidi kota 830. On je tom prilikom napravio i nekoliko slika poginule posade koja je ležala oko tenka. Međutim, ostale slike su uništene nakon rata.

    Evo i nekoliko, vrlo interesantnih, odgovora.

    Sarajevo - nepoznata lokacijaG6A8: Tenk Armije BiH na Golom brdu, rov, mislim da se zvao Budva, tu je njihov Saša zaglavio. U daljini je čuvena kota 830.

    Somi Lutalica: Lokacija je Golo brdo na Žuči. Mislim da je slikano kod uništenog muslimanskog tenka. Mnogo vremena je prošlo pa više nisam siguran ni ja, ali slika po meni izgleda da gleda prema Ježevima i koti 830. Isto tako mislim da sam baš ja, ako se ne varam čuvao "Minerova" leđa dok je minirao ispred tenka. Ako griješim izvinite, a pogotovo Miner, jer je toga bilo jako puno. U spaljenoj šumici ispod se nalazi potok što gleda prema kući Rajka Bunjevca, ako se ne varam. Tu su muslimani imali jako uporište, sa tri reda tranšea. Na tom mjestu su nam, kada smo radili Golo brdo, muslimani dali najjači otpor, upravo zbog tih tranšea koje su bile uvezane u obliku paukove mreže, a bilo je i puno tkz. vučijih jama. Ponovo vam kazem ako grijesim izvinite. A sto se tiče tog dijela, moglo bi svašta da se napiše jer je to bila jako krvava bitka. Moguće je da se rov iz kojeg je slika napravljena zvao Užice, kasnije kada je uspostavljena linija na tom dijelu.

    Pitar: Žuč, Golo brdo

    Vogošćanin Pravi:Golo brdo. U sredini slike je kota 830. Slika je napravljena sa muslimanske strane, pogled prema našoj liniji. Šta je nagrada?

    Odgovor za Vogošćanina Pravog: Dobio si srebrenu medalju (sa Olimpijade u Vankuveru), odmah iza "Somi Lutalice" i "G6A8" koji dijele prvo mjesto zbog detaljnijeg odgovora. :-)

    Pogled na brdo Žuc iz Sarajeva
    zuc_razno- 23864 - 26.02.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Brži od artiljerije


    Na osnovu članka 23822 želim da izvršim neke dopune i ispravke oko pomenute akcije i uništenog (prikazanog tenka)u blizini kote 830.

    Sarajevo - nepoznata lokacijaNa početak te akcije čekalo se skoro pet dana, čekajući početak akcije muslimani su se iz dana u dan sa svojim tranšeima spuštali sve niže u pravcu Perivoja. Nama nije bilo jasno zbog čega se to dozvoljava ali je Josip tada vrlo mudro procjenio situaciju i zaključio da način uvlačenja njihovih linija nama iz dana u dan olakšava situacju - otvara mogućnost djelovanja naše artiljerije po njihovim položajima.

    Njegova procjena se pokazala sasvim ispravna i upravo taj dio uvučene linije, umijesto pješadijom razbijen je našom artiljerijom.

    Nakon prestanka dejstvovanja artiljerije (u desvet sati) vrlo brzo se krenulo pješadijski. Muslimani su panično, skoro bez ikakvog otpora napuštali svoje položaje.

    U toku akcije pojavio se njihov tenk, koji se kretao dužno uz njihov tranše, a kada je posada tenka pokušala da ga usmjeri prema odabranom pravcu radi planiranog dejstva, jedna strana tenka je upala u tranšeu.

    Tenk je prvi iz "zolje" pogodio Čolović (iz drugog pokušaja) nakon čega su u blizini njega u tranše uskočila dva momka (mislim da su ih zvali Fuštar (1) i Džaja), zatim je po tenku počela da djeluje naša artiljerija ali su od dejstva naših granata nažalost poginula i dva pomenuta momka (mislim da je jedan od njih po priči njihovih suboraca bio rodom iz Foče).
    (1)Borac se zvao Fuštar Petko. Doselio je u Vogošću iz Velike Kladuše kada je bio peti razred osnovne škole. Roditelji su mu napravili kuću u Hotonju. Rođen je 1968. ili 1969. godine. Nije upisan u spisak poginulih boraca u manastiru "Sokolica" na Ravnoj Romaniji, a nije prenesen ni na Vojničko groblje u Sokocu.


    Za Željka:

    Na osnovu sugestije pojedinih učesnika ovog foruma, mnogi zbog svoje bezbjednosti ne žele detaljnije da opisuju pojedine akcije jer bi jednog dana za to mogli biti "prozvani".

    Iza pravih boraca nažalost još uvijek niko ne stoji a mnogi su poslužili kao žrtveni jaganjci za opstanak pojedinih funkcija naše vlasti, koja nakon njihovog hapšenja njihove porodice ostavljaju bez bilo kakve materijalne i moralne pomoći.

    Nažalost, još uvijek nema institucija koje bi mogle da zaštite pomenute većinu predsjednika boračkih organizacija postavljaju načelnici opština na tajnim skupštinama a predsjednika BORS-a (u šta smo imali priliku da se uvjerimo, vrlo jeftino se prodaju) republička vlast.

    Iz navedenog u mnogima postoji opravdana doza bojazni od suda BiH kao i Haškog suda koji će izgleda (da to kažem pomalo aforistički)tražiti nakon svih izručenja da mu izručimo i neznanog junaka.

    S poštovanjem i velikim pozdravom.

    Feniks
    zuc_razno- 23844 - 24.02.2010 : Zeljko Tomic Sokolac - best (3)

    O kojoj se lokaciji radi?


    Evo jedne "nagradne igre". Moj prijatelj Miner pita koliko ljudi prepoznaje reljef i "objekat" na ovoj slici.

    Inače, njemu nije jasno zašto pojedinci pokrenu neku temu, a onda je opišu šturo, tako da to može biti jasno samo neposrednim učesnicima akcije. On misli da treba da se da jasan i opširan opis svakog događaja, tako da to bude jasno i za široke narodne mase. Samo se tako postiže pravi efekat u nekom pisanju!

    Napominjem i to da vaše odgovore neću odmah objavljivati, da dozvolim i ostalima da daju tačan odgovor.

    Sarajevo - nepoznata lokacija
    zuc_razno- 23822 - 23.02.2010 : Kiki aco Lazic Brcko - best (0)

    Muslimanski tenk na Žuči


    Mislim da bi bilo dobro da napišem par riječi u vezi lociranja i uništavanja muslimanskog tenka na Žuči.

    Taj dan sam bio učesnik akcije na dijelu ratišta desno od kote 830, u pravcu Visa. Taj dan smo uspješno zauzeli njihove prve tranšeje, ali već pri dolasku u bazu smo saznali da su ih muslimani ponovo zauzeli. Mi smo taj dan ostali u bazi, u tkz. pripremi.

    Negdje oko ponoći, tačnije 00:30, smo dobili naređenje da idemo na žuč jer su muslimani tamo izvukli tenk na Golo brdo, blizu kontejnera.

    Pošto smo bili jedini vod u pripravnosti, izašli smo na Golo brdo, desno od tenka. Bilo nas je oko dvanaest u jedinici. Ispalili smo svjetleće mine iz minobacača 60 mm. Na taj način smo locirali tenk i dali koordinate za dejstvo naše artiljerije. U isto vrijeme smo ispalili i par osa i malo smo oštetili tenk, kojeg je nešto kasnije totalno uništila naša artiljerija.

    Ovo je prava verzija ovog događaja i ne može niko da me ubjedi da se tako nije odigralo jer sam ja bio tu.
    zuc_razno- 23052 - 13.12.2009 : Beli Kobilja Glava-Bih - best (0)

    Film o Žuči


    Što se tiče vašeg filma, nije loša ideja pa da vidimo i drugu stranu priče, mada bi to sada bilo mnogo teže jer su tu sada kuće, a to je i naša teritorija.

    Svake godine, 27 decembra se obilježava godišnjica bitke kod spomenika na Betaniji, pa šta ima veze da dođe neko i od vas da čujemo i drugu stranu. Prošlo je već 17 godina. Razumijem ja vas da ste se vi četiri godine boriti a onda predali tu teritoriju drugoj strani i to bez ispaljenog metka. Znam da vam nije lako kada u Vogošći u opštini vidite slike Hakije Mrše, Amela Bečkovića i drugih, a ne npr. slike Bore Radića, Božura, Miće Vlahovića itd.
    zuc_razno- 21790 - 26.05.2009 : Rade - best (1)

    RE: Tenk na Žuči


    Koliko znam, tank je naizmjenično gađao naše rovove na Ježevima, i mislim da je uništio svih pet rovova. Srećom, naši vojnici su se povukli u transeje. Naš tenk je bio na brdu iznad Tihovića, mislim da se ono zove Grd.

    Tu sam akciju direktno gledao durbinom.

    Tenk ispali granatu, zađe "sa one strane Žuči", ubaci zrno u cijev, i pošto zauzme elemente, na brzinu izađe na Golo brdo, ispali granatu na naš rov ili na tenk i opet se vrati.

    Naš je tenk bezuspjesno pokusavao da ga pogodi, ali dok se nasi granatu ispale, i ona doleti na Golo brdo, turski tenk zadje za onu stranu Golog brda, koja gleda na Sarajevo.

    Pošto se znalo da će tenk, nakon što uništi rovove, krenuti sa pješadijom u konačno zauzimanje linije posada haubica 155 mm sa Nahorevskih brda je zauzela elemente i sa zrnom u cijevi čekala taj momenat.

    Kad su labudovi i laste krenuli uz tenkovsku pratnju da zauzmu Ježeve, haubica 155 mm ispaljuje svoj projektil koji pogađa turski tenk u gusjenicu, nakon čega sva artiljerija sa Blagovca i Paljeva se usmjerava na isti tenk, i on se uništava a oko tenka gine oko 40 najeltnijih balija.

    To je sve trajalo izmedju 15:40 i 16:30 časova, mislim 26. jula.
    zuc_razno- 20664 - 15.02.2009 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    RE: Tenk na Žuči


    Tačne detalje o uništavanju muslimanskog tenka ne znam ali po opisu događaja kako ih iznosi Salko, muguće da je to istina. On je ostao zaglavljen u tranšeu i nije uspio da se iščupa. Taj potez je bio velika greška muslimanske komande jer nam je dao hrabrost i moral da dođemo do njega.

    U napadima muslimana na Mujkića brdo, ili kako smo ih mi zvali "Ježevi", taj tenk je zadavao puno muka našoj odbrani. Bio je ukopan u jedoj velikoj tranšei koju naša artiljerija nije mogla posredno da gađa. Tenk je direktno pogađao naše rovove, pa smo za njega na Hrastiku pripremili BST i malo iznad toga posadu za "Fagot" tj. vođene rakete. Sedam dana smo čekali da se tenk pojavi, i pošto se to nije desilo, Koko je naredio da se ispali "Fagot" u tranše koji se vidio sa naše linije.

    Tenk je bio pogođen u gusjenicu ali nije uništen. Tu informaciju smo dobili od prislušnog centra, a glasila je "kornjača nam je oštećena".

    Tenk je ubrzo nakon toga popravljen, i u toku noći prebačen na neku drugu lokaciju. Uništavanje tenka je za naše borce je bila velika pobjeda, i moralni podstrek da se ide u dalje akcije u cilju vraćanja kompletne Žuči. Međutim, uslijedila je intervencija svijeta, i Žuč koja je bila totalno prazna zbog međusobnih borbi u Sarajevu, ipak nije uzeta.

    Muslimani su kasnije prokopali tranšee ispod Golog brda, pa su na koti 830 bili i oni i mi, pošto je ta kota imala dva mala uzvišenja pa je svaka strana držala jedno od njih. Na tom dijelu ratišta pojedini rovovi su bili trideset metara jedni od drugog. To je bila najmanje rastojanje između zaraćenih strana na svim ratištima u BiH.
    zuc_razno- 20658 - 15.02.2009 : Salko - best (1)

    RE: Uništavanje muslimanskog tenka


    Kad je u pitanju tenk na Golom brdu postoji samo jedna istina jer nam je to pričao čovjek koji je bio tu. Enver Šehović, komadant 1. S. B. , je pod pritiskom generala Alije Ismeta i Sabre Haskovića odlučio da sa tenkom pregazi izgubljeni rov na vrhu Golog brda, mada su ga njegovi saradnici savjetovali da to ne čini jer je isuviše rizično.

    Tenk je u prvi mrak krenuo u akciju i zaglavio se u tranšeima po izlasku na Golo brdo, tako da nije ni pokušao ono što je naumio. Nije se mogao izvuči iz tranšea, pa ga je posada napustila, tokom noći nije došao niko da ga izvuče i tenk je ujutro uništen 27. jula kad se magla digla, uništile su ga haubice sa Krivoglavaca.

    Ispred tenka su ostali odsječeni Vikićevi momci, njih 16. Nisu to bili oni klasični specijalci, bila su to djeca iz čete koja do tada nije imala ni jednu borbu. Oni su bili u četi za obezbjeđenje lica i objekata i držali dio linije kod Muzeja prema Grbavici gdje se nikada nije desila ni jedna akcija, ni sa srpske a niti sa muslimanske strane jer se tu isključivo švercovalo ljudima i robom. Tu djecu je založio njihov komandir neki šupak Enver Velić koji nije bio s njima na položaju. Pobio ih je sijač smrti dok su pokušavali zaobići zaglavljeni tenk jer nisu mogli se provuku ispod njega, tako da su morali izlaziti na ledinu.

    Bila je to velika ofanziva, najveća tokom srpskih napada na Sarajevo. Srpske snage su zauzele taj vrh Golog brda i tu ostale do kraja rata, a mi smo ostali na potezu 830 pa malo ispod Golog brda prema Visu. Šehović je poginuo od granate 27. jula kod svog IKM-a u Jezerima, a Golo Brdo su spasili najodvažniji momci Prve slavne, četa Nedžada Bublina Čupe i Sade Šatrovića iz Druge viteške i odred Lasta koje su vodili Rus i Jozo Andžić.

    To je istina, druge nema, možemo i jedni i drugi lagati stvarati mitologiju. Bilo je teško i jednima i drugima. Neka se ne ljute ostali, ali najbolji ratnici i sa jedne i sa druge strane su bili na Žuči, ništa drugo nije bilo ravno tom ratištu.

    Zvanične muslimanska verzija ovog događaja je malo drugačija:

    Vaši generali su napravili plan da se 26. jula vrate osvojeni rovovi na Golom brdu. Tom planu se jedino usprotivio Ibro Dervišević.

    Prilikom izlaska na Golo brdo, tenk je ispalio nekoliko granata a zatim se zaglavio u tranšeu koji je bila jedina saobraćajnica za izlaz Vikićevih specijalaca na potezu sela Jezera.

    U toku noći je bilo nekoliko pokušaja izvlačenje tenka. Jutro, 27. jula 1993. godine je bilo maglovito, i magla se razišla tek oko 9 sati. Tenk je neutralisan granatom 155 mm, iz prvog hica.

    U pokušaju da doturi malo municije Vikićevim specijalcima ranjen je i Mirsad Bekrić - Pice, redovan posjetilac ovog foruma. Nekoliko sati kasnije, dok je ležao i čekao za pomoć, ranjen je i po drugi put. Ovaj put je ostao bez noge.
    zuc_razno- 20360 - 29.01.2009 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Kote na Žuči


    Postoji razlika između oznaka na topografskim kartama i nazivima kota. Kako su austro-ugari prvi izvršili premjeravanje zemljišta u BiH i napravili katastarske knjige, kote su dobile naziv kao rezultat tog njihovog premjeravanja. Primjera radi, najveća kota na Žuči je visoka 873 metra, a naziv joj je "kota 877" ili Orlić. To je zbog toga što instrumenti za mjerenje uoči Prvog svjetskog rata nisu bili precizni kao danas.

    Imam i jedno pitanje za "Vogošćanina Pravog" ili nekoga od boraca sa Žuči. Možeš li neko da nam opiše liniju odbrane prema Vogošći, ali da krene od kapije "Pretisa", Saobrćajnog fakulteta, Šabanove kuće, preko Žuči, pa onda niz brdo do M-17. Gdje je Mijatovića kosa?

    Na slici ispod, ja sam tačkama različitih boja obilježio kote na Žuči. Ispravite me ako griješim, ali mislim da one (sa desna u lijevo) idu ovako: Vis, Orlić, Golo Brdo, kota 850, kota 830 i na kraju Ježevi - kota 772.


    Kote na Žuči
    zuc_razno- 10924 - 01.12.2006 : Veljko Hajduk Bijeljina - best (0)

    Prokleta Žuč


    Žuč mi je ostala u sjećanju kao ružna jedna uspomena. Moj otac je poginuo na Orlicu 18. 09. 1992.baš u toj akciji u kojoj su se srpski Brankovići ( čitaj ispičuture, ološi, fukare i degenerici ) pokazali u svome punom sjaju obavjestivši turke o onome što im se sprema.

    A čini mi se da je u istoj akciji poginuo i Božur jer tada je zaglavilo pola Krivoglavačkog interventnog voda. Moj otac je zadnji poginuo, pod samom kotom sa samo jednim metkom u okviru, opet zahvaljujuci danas cijenjenim i priznatim građanima Republike Srpske i Srbije, srpskim izdajnicima.

    Ja nisam za neku osvetu i klanje, ali čitam poruku od ovog maloumnog turčina pa se sjetim svih onih miliona njemačkih maraka koje je Alija isplatio srpskim izdajnicima kako bi balijama dali Srpsko Sarajevo.

    Ja sada živim u nekoj selendri, dok su golje došle u moj grad da glume cipelu a u glavi im opanak ukaljan balegom iz Janje ili Srebrenice. Svanulo i njima da budu građani, zahvaljujući "hrabrim" Srbima koji su svoje poštenje prodali za pare.

    Hajde pozdrav, i ako Bog da da i mi sebi izgradimo jedan Kineski zid.
    zuc_razno- 10084 - 21.07.2006 : Kanada - best (0)

    Pad Golog brda


    Pisao jedan muslimanski borac

    Osvanuo je lijep, sunčan julski dan ( mislim da je bio 21. ili 22. juli 1993. godine). Rat je bio u punom jeku i stalno su se dešavali belaji.

    Toga dana u osam sati ujutro sam krenuo na smjenu na Žuč. Prvo sam svratio do Maršalke, gdje smo se pobrojali, pokupili sljedovanje i lagano krenuli (pjeske, naravno) nekih sat i po do vrha Žuci. Taj put nikad nisam volio, mada je prolazio kroz živopisan krajolik, koji je nakon početka rata postao avetinjski pust uprkos prirodnim ljepotama. Dok se dođe do Žuči, treba proći kroz nekoliko naselja: Pofaliće, Buća potok, i još par sela. Pred samu Žuč, uvijek se prilazilo sa stisnutim mudima i nekim iskonskim strahom. Tu se vodilo mnogo borbi, i naša brigada je jedina zaista pomakla liniju od centra grada, za otprilike 8 kilometara - zamislite da je svaka brigada u Sarajevu uradila isto. Dosta ljudi je stradalo, imali smo jako mnogo ranjenih, ali smo nekako opstajali.

    Prije samog našeg ulaska u selo Jezera, počeli su da granatiraju naše položaje na Golom brdu. Odmah smo zastali i uletili u jednu praznu spaljenu kuću. To je trajalo nekoh 10-tak minuta i onda je stalo. Pomislili smo da su nešto primijetili pa zasuli granatama čisto zbog "mira u kuci". Prošli smo kroz selo, i ispod samog Golog brda imali smo jednu kuću u kojoj smo uglavnom boravili kad nismo na smjeni na liniji.

    Ušli smo u tu kuću, preuzeli smjenu i pogledom otpratili raju koja su trkom krenula za grad. Tek kasnije sam skontao koliko su imali sreće. Da su ostali još deset minuta, možda neki od njih ne bi ni bili živi, jer je u tom momentu počela ofanziva.

    Nisam ni postao svjestan šta se dešava a napolju je krenulo da pljušti sa svih strana. Nismo više znali otkuda sve padaju. Pod kišom granata smo otrčali do prve tranšeje i krenuli do našeg topa jer smo znali da će tamo biti mnogo belaja. Utrčali smo u rov, i svi zadihani smo se gledali isprestravljeni...

    Šta je ovo? Detonacije su postale nesnosne. Sve oko nas je gorilo. Ja sam se držao rukama za korjenje jer su detonacije bile toliko jake da su nas bacale po podu. Neki su već krenuli da paniče i da kukaju, a ja sam samo pržio cigaru za cigarom. Imao sam samo jednu kašikaru i držao sam je čvrsto u ruci. Imali smo samo jednu pušku na nas trojicu, jer smo bili posluga na topu.

    Duboko oranje nije prestajalo. Granate su padale i padale. Ubrzo smo čuli krike, i pored našeg tranšeja su dvojica boraca nosila trećeg, koji nije imao noge. Đavo je odnio šalu!

    U jednom momentu nakon nekih sat i po granatiranja, pucnjava prestade. Mrtva tišina... U sebi sam se poradovao da je sve gotovo, i da će se sve polako smiriti. Nakon par minuta poče žestoka pješadijska pucnjava.
  • "Eto ih! " - neko se prodere.
    Bojan je izletio sa puškom i krenuo da puca niz brdo. Mi ostali smo samo sjedili i blejili u prazno. U tom momentu, počeše da protrčavaju borci sa Golog brda, i vrište "Pala linija! ". Većina ih je pobacala puške, koje smo mi prihvatili. Ja sam zgrabio kalaš, i krenuo da gledam niz padinu. U tom momentu je neko iz blizine krenuo da "sijačem smrti" dere po zemlji oko mene. Zgrabio sam bombu i samo je bacio ispred bunkera. Bomba sastavi, a ja samo proturim kalaša i krenem nasumice da derem nizbrdo.

    Odbili smo napad na naš rejon, ali je iznad nas palo Golo brdo. Više nije bilo nikoga na liniji, što znači da je naša desno krilo bilo skroz prazno. Granatiranje je opet počelo. Rokali su ko ludi slijedećih sat vremena. Nakon toga opet pješadijski. Nas nisu direktno napali, ali paljba na našoj desnoj strani je skoro skroz prestala. Više nije bilo iluzija da tamo ima neko živ. U tom momentu, kroz tranšej ugledasmo kako prilaze dvojica ranjenika bukvalno noseći jedan drugog. Jedan je bio ranjen u glavu, a drugi u leđa. Više nismo imali šta da tu tražimo, počela je i nas hvata panika i napustili smo položaj.
  • zuc_razno- 4541 - 03.03.2006 : Ahmed Imamovic Pofalici-Sarajevo - best (0)

    Željko Vladušić


    Za ovoga Željku Vladušića da vam kažem da se za njega sumnja da je prije nego što je zarobljen 1. marta '92. godine na Kobiljoj glavi kod groblja Orlić ubio Kenana Demirovića. Kada je zarobljen kod njega je nađen digitalni snajper. Svi njegovi snajperski podvizi su bili zabilježeni na snimcima. On se predao bez po muke kada smo mi okupirali Orlić, taj Ačkar kojeg spominejte je bio izdajnik koji je na Grahovište otišao i otkucao našu akciju. On se bojao svoje sjenke, a kamo li da vodi neku akciju. Zbog toga što je odao akciju on je i zauvijek pobjegao sa Kobilje Glave.

    Komadant specijalaca Piksi nije bio ranjen tri dana nego je odmah pogođen i to su ga stvarno ubili penzioneri sa Kobilje Glave jer su u to doba naše glavne jurišne jedinice bile prebačene na Bjelašnicu, a liniju su čuvali penzioneri i civilna policija. On je bio nikakav specijalac jer su njega i još dvadesetak mu dobro opremljenih ljudi pobili stari ljudi na Orahovom brijegu i Sjeničkoj kosi, tačnije na napuštenom medicinskom centru Betanija, kad smo taj dan došli na ispomoć već je sve bilo gotovo, ali stvarno bez imalo provokacije me čudi kako su ti Piksijevi specijalci i on koji su toliko obučavani u Nišu mogli zaginuti na tako naivan način od starijih ljudi.

    Pozdrav svima vama! Nek' vam vodilja bude ona Blaševićeva "da rata ne bude".

    Idi na stranu - |1|2|